Tabu: Islamsko sveto trojstvo (1)

Konstatacija: Vjernici su zavedeni na stranputice pod plaštom Islama, te tradicionalni musliman često vjeruje i praktikuje ne-islamske dogme i propise. Originalni Islam je zatrpan.


Preporučujem da prije ovoga pročitaš:

Za početak jedna opservacija… a ujedno i svjedočenje mnogih koji su napustili Islam trčeći… a to je da je Islam danas, onakav kakav se interpretira, najteža i najkomplikovanija vjera za prakticiranje. Moj ultimativni cilj je da dokažem kako su sva “otežanja i komplikacije Islama” djelo ljudskih ruku i podvala ummetu.

Iako najčistiji monoteisti, mi muslimani, često i vrlo olahko, prihvatamo svetkovanje knjiga mimo Kur’ana. Mislimo da je muslimanu dovoljno da vjeruje u božiju riječ – Kur’an, al’ da uz njega vjeruje i u druge knjige, riječi obićnih smrtnika, kojima pridaje važnost do stepena svetosti. To su najčešće knjige koje su napisali učenjaci i pripisali ih plemenitom Poslaniku, a nazivamo ih hadiskim zbirkama.

Međutim, ako dobro pogledamo Allahove ajete, onako kako Bog zapovjeda (literarno to Bog zapovjeda!), vidjećemo da musliman ne bi smio slijediti nikoga i ništa mimo Allahove knjige – Kur’ana. Kur’an je potpun i dostatan, i Allahu nije potrebna pomoć uleme, imamam, šejhova i raznoraznih smrtničkih knjiga da On ljudima objavi ili objasni Svoj Pravi put.

Allah Uzvišeni za Svoj Kur’an kaže da je Zikr, Mudrost, Detaljno izlaganje, Pojašnjenje za sve, Uputa, Pravi Put, …u kojeg nema sumnje. Kao takav, Kur’an je jedini i konačni izvor vjere muslimanima. Barnemo li u taj princip, završimo kao kršćani i jevreji prije nas.

Obićni vjernik će mi reći: “Pa naravno…nisam ni pomislio da je drugačije!”. A onaj učeni vjernik će mi reći: “Ti si zindikovac, kuranija, i gori si! … Allah te ovo, Allah te ono….!”

Naravno, da lično nisam ubjeđen da su obojca navedenih u krivu, ne bih ovo pisao. Naime…

Onaj prvi je zaveden. On hudnjak misli da se njegov Islam temelji na Kur’anu, ali mu niko nije rekao da je samo mali dio toga tačno. Većina njegovog islama se temelji na, …pazi sad ovo…,  mišljenjima i tumačenjima mase učenih ljudi, koji su živjeli u periodu od cirka ~200-900 godine po Hidžri, koji su svoja tumačenja zasnovali na historijskim pripovjetkama iz vremena Poslanika, pod ubjeđenjem da je Kur’an nejasan i nepotpun, te su ta svoja mišljenja pretvorili u dogme i detaljne propise, i taj cijeli paket nazvali Islamom.
Tako da Kur’an igra veoma malu ulogu u islamu muslimana, te je većina zasnovana na usmenim predajama (hadisima) i fikhskim mišljenjima kojima nema kraja.
Stalno ponavljam, Islam sa džumanskih mimberâ je samo ruža na vrhu stabljike, a obićnom narodu se trnje ne spominje.

Onaj drugi je egocenrični idiot. Njegovo instantno odbacivanje je isto kao i Iblisova oholost, bez razmišljanja i bez povjerenja u Allaha. Nema muslimana koji negira sunnet, ali ih ima mnogo koji ga drugačije definišu. Niko ne negira hadis, ali mnogi za njega imaju drugačiju primjenu. Za nekoga je sunnet isto što i hadis, a hadis idol ko’ da je reko’ Allah, dok je za mnoge sunnet slijeđenje Poslanika na putu Kur’ana, a hadis samo historijska informacija.

U tome i jeste fol! Ljudi se nikada neće složiti oko nečega što je krnjavo i puno mahana. Uvijek će neko, ili svi, imati drugačiju percepciju toga. Jedino se možemo složiti oko jednog Boga i jedne božije Knjige.

Sveto trojstvo

Većina muslimana prihvata Islam onakav kakav je, bez da ga interesuje odakle i zašto je to tako. Za pametnog čovjeka ne bi smjela postojati izreka “Pa štaš’, tako mi došlo!”, pogotovu kad se tiče vjere i ahireta. Naime, naš Islam se nažalost temelji na trojstvu:

  1. Kur’an,
  2. hadis i
  3. neko reko’ (mezhebska tumačenja).

Da bih malo dočarao, to vam je otprilike kao u ovoj krofni (vidi sliku).

Ovaj tabu je najtabustiji tabu svih tabua…jer ono što pokušavam reći ima ogroman impakt na život muslimana!

Moja tvrdnja (vidi konstataciju na početku), a koju kanim dokazati, skida koprenu s očiju vjernika i pokazuje mu ružnu sliku sopstvenog praktikovanja Islama, te muku golemu u kojoj muslimani stoljećima žive, noseći breme Islama na svojim plećima, a to nije Islam kojeg su željeli.

Kao i uvijek, ja pozivam na razmišljanje. Ako ćemo se optuživati i nazivati kojekakvim sektaškim imenima, onda kažem:
Bolje je da dođem pred dragog Boga zaveden ka Njemu Njegovim Kur’anom, nego da dođem zaveden od Njega knjigom nekog smrtnika.

Koliko stoljeća izazivamo kršćane zbog njihovog “trojstva” i kontamo kako toliko pametnih ljudi ne vidi ludost vjerovanja u trojstvo? A ne vidimo muslimansko trojstvo! I oni, i mi, smo slijepi jer su se njihovi i naši alimi potrudili da trojstvo fino upakuju u celofan božije volje i Njegovog naređenja… iako je ono potpuno suprotno tome.

Razlog poslanstva i konačne Objave

الَّذينَ يَتَّبِعونَ الرَّسولَ النَّبِيَّ الأُمِّيَّ الَّذي يَجِدونَهُ مَكتوبًا عِندَهُم فِي التَّوراةِ وَالإِنجيلِ يَأمُرُهُم بِالمَعروفِ وَيَنهاهُم عَنِ المُنكَرِ وَيُحِلُّ لَهُمُ الطَّيِّباتِ وَيُحَرِّمُ عَلَيهِمُ الخَبائِثَ وَيَضَعُ عَنهُم إِصرَهُم وَالأَغلالَ الَّتي كانَت عَلَيهِم فَالَّذينَ آمَنوا بِهِ وَعَزَّروهُ وَنَصَروهُ وَاتَّبَعُوا النّورَ الَّذي أُنزِلَ مَعَهُ أُولـئِكَ هُمُ المُفلِحونَ ﴿١٥٧﴾

Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog u Tewratu i Indžilu. Naređuje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im loše, i oslobađa ih tereta njihovog i okova koji su bili na njima. Pa oni koji mu vjeruju i poštuju ga, i pomažu ga i slijede svjetlo koje je spušteno s njim – ti takvi su oni koji će uspjeti.

Razmišlja li iko o ovome ajetu!?

Allah šalje Poslanika i s njim objavljuje Kur’an sa razlogom i ciljem! Ne samo kitabijama, nego svima poput njih koji sebe opteretiše okovima izmišljene vjere. Da, okovima, onim teškim, hrđavim što dušu tuše!
Muslimani, već mnogo vjekova, nisu ništa manje okove stavili sebi nego kitabije tada. Vjerujem da su naši islamski okovi još teži i hrđaviji.

Poslanik a.s. je došao da skine breme, da olakša vjeru (život), da donese Svjetlost (Kur’an) od Allaha, a mi smo odabrali da sebi skujemo okove. Islam bi trebao biti konačna definicija života i najlakša verzija vjere za plemenitog čovjeka do Zadnjeg dana… a ne ruglo i skalamerija koju smo sebi skovali daleko od Svjetla objave. A Allah reče; Poslanika poštovati a Svjetlost slijediti!

Kur’an je jedina sveta knjiga za muslimana

Možda se nekome čini da se to podrazumjeva, ali večina muslimana vjeruje da pored Kur’ana postoji i druga objava – sunnet. U nastavku ću pojasniti kolika je to zabluda. Ovaj naslov dokazujem ajetima iz Kur’ana, u nadi da smo svi složni da je to izvor naše vjere. Pa čak i poklonici islamskog trojstva prihvataju Kur’an. Mi ove ajete često učimo jezikom ali ne razumijemo umom. Dobro promsli o slijedećim ajetima!

وَاتلُ ما أوحِيَ إِلَيكَ مِن كِتابِ رَبِّكَ لا مُبَدِّلَ لِكَلِماتِهِ وَلَن تَجِدَ مِن دونِهِ مُلتَحَدًا ﴿٢٧﴾

Recituj ono što ti se objavljuje od Knige Gospodara tvoga, niko joj riječi neće izmijeniti niti ćeš mimo nje utočište naći.

أَلَيْسَ اللَّـهُ بِكَافٍ عَبْدَهُ وَيُخَوِّفُونَكَ بِالَّذِينَ مِن دُونِهِ وَمَن يُضْلِلِ اللَّـهُ فَمَا لَهُ مِنْ هَادٍ ﴿٣٦﴾

Zar nije Allah dovoljan robu Svom? A plaše te sa onima mimo Njega. A koga zavede Allah – pa njemu nema nikakvog upućivača. (36)

قُل أَغَيرَ اللَّـهِ أَبغي رَبًّا وَهُوَ رَبُّ كُلِّ شَيءٍ

Reci: “Zar da mimo Allaha tražim gospodara, a On je Gospodar svake stvari?”

أَوَلَمْ يَكْفِهِمْ أَنَّا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ يُتْلَى عَلَيْهِمْ إِنَّ فِي ذَلِكَ لَرَحْمَةً وَذِكْرَى لِقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ ﴿٥١﴾

Zar im nije dovoljno što smo ti Mi objavili Knjigu – uči im se? Uistinu, u njoj je milost i opomena za narod koji vjeruje. (51)

Milost je božija da nam je dao jednu knjigu oko koje ćemo se okupiti, sačuvao ju od izmjena i poigravanja nemarnih ljudi, olakšao ju za čitanje i pamćenje, i što je najvažnije… ta Allahova Knjiga ima početak i kraj! Dragi Allah nas nije ostavio da tumaramo naokolo između redova knjiga pisanih rukama smrtnika, zaboravnih i grješnih, pohotnih i povodljivih, koji se u svemu razilaze i čijim knjigama nema kraja!

Jeste li se ikada zapitali; Zašto ima toliko različitih mezheba i interpretacija Islama?
Pa, jednostavno! Dok je izvor jedan i zajednički, i islam je jedan i zajednički. Čim u izvor dodaš druge izvore, dodao si nepoznate činbenike u jednačinu…dok god postoje iksovi u jednačini, rezultat je bezbroj kombinacija. Upravo je to šejtanska zamka ovom ummetu.

ذَٰلِكَ الْكِتَابُ لَا رَيْبَ ۛ فِيهِ ۛ هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ ﴿٢﴾

Ta Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je za bogobojazne…

Kur’an je sav istina, a sve ostale knjige mimo njega su podložne greškama, samim time sve mimo Kur’ana je, više-manje, nagađanje.

Allahova istinska vjera nema klimave temelje, ona stoji na čuvanom govoru božijem koji je Uputa i Svjetlost. Dobro prouči slijedeće ajete:

إِنّا نَحنُ نَزَّلنَا الذِّكرَ وَإِنّا لَهُ لَحافِظونَ ﴿٩﴾

Uistinu! Mi, Mi objavljujemo Zikr, i uistinu!, Mi smo njegovi čuvari.

وَإِنَّهُ لَكِتَابٌ عَزِيزٌ ﴿٤١﴾ لَّا يَأْتِيهِ الْبَاطِلُ مِن بَيْنِ يَدَيْهِ وَلَا مِنْ خَلْفِهِ تَنزِيلٌ مِّنْ حَكِيمٍ حَمِيدٍ ﴿٤٢﴾

On je Knjiga silna. (41) Ne prilazi joj neistina ispred nje, niti iza nje; Objava je od Mudrog, Hvaljenog.

Uzmemo li jedno slovo mimo Kur’ana, uzeli smo za pretpostavku, a to nam Allah striktno zabranjuje, pa kaže:

إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ وَمَا تَهْوَى الْأَنفُسُ وَلَقَدْ جَاءَهُم مِّن رَّبِّهِمُ الْهُدَى ﴿٢٣﴾

Slijede samo pretpostavku i ono šta duše ištu, a došla im je od Gospodara njihovog Uputa!

وَمَا لَهُم بِهِ مِنْ عِلْمٍ ۖ إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ ۖ وَإِنَّ الظَّنَّ لَا يُغْنِي مِنَ الْحَقِّ شَيْئًا ﴿٢٨﴾

A nemaju oni o tome nikakvo znanje. Slijede samo pretpostavku, a uistinu, pretpostavka ništa ne koristi Istini.

وَإِن تُطِع أَكثَرَ مَن فِي الأَرضِ يُضِلّوكَ عَن سَبيلِ اللَّـهِ إِن يَتَّبِعونَ إِلَّا الظَّنَّ وَإِن هُم إِلّا يَخرُصونَ ﴿١١٦﴾

A ako bi poslušao većinu onih na Zemlji, zaveli bi te s puta Allahovog. Slijede samo pretpostavku i oni samo lažu.

Allah nam u slijedećim ajetima navodi primjer vjere koja se temelji na pretpostavkama a ne na jasnoj objavi, pa kaže:

سَيَقولُ الَّذينَ أَشرَكوا لَو شاءَ اللَّـهُ ما أَشرَكنا وَلا آباؤُنا وَلا حَرَّمنا مِن شَيءٍ كَذلِكَ كَذَّبَ الَّذينَ مِن قَبلِهِم حَتّى ذاقوا بَأسَنا قُل هَل عِندَكُم مِن عِلمٍ فَتُخرِجوهُ لَنا إِن تَتَّبِعونَ إِلَّا الظَّنَّ وَإِن أَنتُم إِلّا تَخرُصونَ﴿١٤٨﴾

Reći će oni koji pridružuju: “Da je htio Allah ne bismo pridruživali, a ni očevi naši, i ne bismo zabranili ništa.” Isto tako su poricali oni prije njih, dok nisu iskusili silu Našu. Reci: “Ima li kod vas imalo znanja pa da nam ga iznesete? Slijedite samo pretpostavku, i vi samo lažete.”

وَما يَتَّبِعُ أَكثَرُهُم إِلّا ظَنًّا إِنَّ الظَّنَّ لا يُغني مِنَ الحَقِّ شَيئًا إِنَّ اللَّـهَ عَليمٌ بِما يَفعَلونَ﴿٣٦﴾ وَما كانَ هـذَا القُرآنُ أَن يُفتَرى مِن دونِ اللَّـهِ وَلـكِن تَصديقَ الَّذي بَينَ يَدَيهِ وَتَفصيلَ الكِتابِ لا رَيبَ فيهِ مِن رَبِّ العالَمينَ ﴿٣٧﴾

A većina njih slijedi samo pretpostavku. Uistinu, pretpostavka ne koristi Istini nimalo. Uistinu! Allah je Znalac onog šta čine. (36) I nije bilo (moguće) za ovaj Kur’an da bude izmišljen mimo Allaha; međutim, potvrda je onog prije njega, i detaljno izlaganje Knjige u koju nema sumnje, od Gospodara svjetova.

Muslimani su, otprilike u trećem i četvrtom stoljeću po Hidžri, uradili upravo ovo gore navedeno u ajetu! Donosili su propise halal-haram na osnovu pretpostavki (hadisa) koje su nasljedili od očeva svojih, mnogi su i lagali, sve to da bi na kraju Kur’an odgurali na marginu Islama.

Nevjerovatno koliko je ljudima jednostavo prihvatiti da na osnovu klimavih dokaza grade svoj život na dunjaluku, i što je još gore, svoju vječnost na ahiretu. (?!)

99,9% svih hadisa su izmišljeni i čista laž. Ovo nisam rekao ja, već hadiski stručnjaci i autori sahiha.
Od svih izrečenih hadisa koji se pripisuju Poslaniku, samo 0,1% je uvršeno u kategoriju “vjerodostojan-sahih”. Od svih tih “vjerodostojnih” hadisa 99,9% je ahad, tj. reko’ neki čoj’ek (jedan čojvek!). Ako je išta pretpostavka, onda je to hadis. Konkretno, onakva vrsta pretpostavke čije slijeđenje Allah naziva zabludom.

Hakk (istina ili smisao) je ime kojim Allah naziva Sebe, istim naziva Kur’an, i sâmo objavljivanje Kur’ana naziva hakk. Hakk s hakkom objavi hakk. A mimo hakka je samo dalalet – zabluda.

فَذَٰلِكُمُ اللَّـهُ رَبُّكُمُ الْحَقُّ ۖ فَمَاذَا بَعْدَ الْحَقِّ إِلَّا الضَّلَالُ ۖ فَأَنَّىٰ تُصْرَفُونَ ﴿٣٢﴾

Pa to je Allah, Gospodar vaš istinski! Pa šta je to poslije Istine, osim zabluda!? Pa kamo se okrećete!?

Ja ne kontam koji dio ovoga muslimani ne razumiju!? Allah nam dao jasnu Knjigu. Ta Knjiga je sušta istina u koju nema sumnje. Tu Knjigu Allah sačuvao od izmjena. U njoj nam rekao da slijedimo istinu a ne pretpostavke, i mi opet illa sagradismo vjeru na rječima raznih idola (ljudi) kojima vjerovasmo više nego Bogu.

Kakva je razlika između slijedećeg kur’anskog opisa i onih koji su napisali knjige hadisa i rekli da je to objava od Allaha?

فَوَيْلٌ لِّلَّذِينَ يَكْتُبُونَ الْكِتَابَ بِأَيْدِيهِمْ ثُمَّ يَقُولُونَ هَٰذَا مِنْ عِندِ اللَّهِ لِيَشْتَرُوا بِهِ ثَمَنًا قَلِيلًا ۖ فَوَيْلٌ لَّهُم مِّمَّا كَتَبَتْ أَيْدِيهِمْ وَوَيْلٌ لَّهُم مِّمَّا يَكْسِبُونَ ‎﴿٧٩﴾‏

Zato teško onima koji pišu knjigu rukama svojim, pa kažu: “Ovo je od Allaha”, da bi stekli time vrijednost malu. Pa teško njima zbog onog šta pišu ruke njihove, i teško njima zbog onog šta zarađuju! (Al Bakarah 79)

 

Kur’an je jedini “hadis” koji se slijedi

Ako nekoga buni, da pojasnim… “hadis” na arapskom znači “govor“. Ironično, tim terminom se nazivaju historijske predaje koje se pripisuju Poslaniku a.s., iako je Allah dž.š. njime nazvao Svoj govor – Kur’an.

فَلَعَلَّكَ باخِعٌ نَفسَكَ عَلى آثارِهِم إِن لَم يُؤمِنوا بِهـذَا الحَديثِ أَسَفًا ﴿٦﴾

Pa samo što nisi od tuge umro ostajući za njima, jer oni neće u ovaj Govor (hadis) da vjeruju.

اللَّـهُ نَزَّلَ أَحْسَنَ الْحَدِيثِ كِتَابًا مُّتَشَابِهًا مَّثَانِيَ تَقْشَعِرُّ مِنْهُ جُلُودُ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمْ وَقُلُوبُهُمْ إِلَى ذِكْرِ اللَّـهِ ذَلِكَ هُدَى اللَّـهِ يَهْدِي بِهِ مَن يَشَاءُ وَمَن يُضْلِلِ اللَّـهُ فَمَا لَهُ مِنْ هَادٍ ﴿٢٣﴾

Allah je objavio najbolji Govor, (hadis) kao Knjigu, misteriozan, tajnovit, ježe se od njega kože onih koji se boje Gospodara svog. Zatim se smekšavaju kože njihove i srca njihova ka spomenu Allaha. To je Uputa Allahova, upućuje njime (govorom) koga hoće. A koga zavede Allah, tad on nema nikakvog upućivača.

تِلْكَ آيَاتُ اللَّـهِ نَتْلُوهَا عَلَيْكَ بِالْحَقِّ فَبِأَيِّ حَدِيثٍ بَعْدَ اللَّـهِ وَآيَاتِهِ يُؤْمِنُونَ ﴿٦﴾

To su ajeti Allahovi, učimo ih tebi s Istinom. Pa u koji će Hadis nakon Allaha i ajeta Njegovih vjerovati?

وَمَنْ أَصْدَقُ مِنَ اللَّـهِ حَدِيثًا ﴿٨٧﴾

A ko ima istinitiji govor (hadis) od Allaha?

Svako onaj ko se okrene od Allahovog hadisa, nabaviće sebi drugi hadis da popuni praznine. Allah takve naziva “zabavne priče”…

وَمِنَ النَّاسِ مَن يَشْتَرِي لَهْوَ الْحَدِيثِ لِيُضِلَّ عَن سَبِيلِ اللَّـهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ

Ima među ljudima onih koji kupuje beskorisnu priču (hadis), da bi zavodio s puta Allahovog bez ikakva znanja i uzimao ga (Allahov put) ruglom. Ti takvi će imati kaznu prezrenu.

Vjerik je zadužen da vjeruje u Allahov govor – Kur’an, Njegov hadis, te da ne slijdi ništa mimo njega.

Kur’anu nema ravnoga

Kao što Allahu nema ravnoga, nema ni Njegovom Kur’anu. Ironično je da su naši alimi nazvali hadise objavom i poravnali ih sa Kur’anom, pa kažu: “Allah je objavio Kur’an i uporedo s njim isto što i Kur’an…” aludirajući na hadise.

قُل لَئِنِ اجتَمَعَتِ الإِنسُ وَالجِنُّ عَلى أَن يَأتوا بِمِثلِ هـذَا القُرآنِ لا يَأتونَ بِمِثلِهِ وَلَو كانَ بَعضُهُم لِبَعضٍ ظَهيرًا ﴿٨٨﴾

Reci: “Kad bi se sakupilo čovječanstvo i džinni, da donesu sličan ovom Kur’anu, ne bi sličan njemu donijeli, makar oni jedni drugima bili pomagači.

أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ ۖ قُلْ فَأْتُوا بِسُورَةٍ مِّثْلِهِ وَادْعُوا مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللَّـهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ ﴿٣٨﴾

Zar govore: “Izmišlja ga.” Reci: “Pa donesite suru sličnu njemu i pozovite koga možete mimo Allaha, ako istinu govorite.”

Kur’an nije nejasan niti manjkav

Opet, vjerovali ili ne, većina muslimana – svjesno ili nesvjesno – smatra da je Kur’an nejasan i manjkav i da mu neminovno treba hadis koji će ga pojasniti i dopuniti.
Kur’an sam sebe pojašnjava i ne treba mu pomoć sa strane. On je jasna knjiga koja nije izostavila ništa od vjere što se od nas traži da vjerujemo ili praktikujemo.

ما فَرَّطنا فِي الكِتابِ مِن شَيءٍ

Mi u Knjizi ništa nismo izostavili

Allah svoje ajete naziva “bejjinat – jasnim”. Nešto što je jasno, ne razjašnjava se. Kur’an je čaroban i sam sebe pojašnjava. Od nas se traži da ga učimo i da promišljamo, a on će sebe pojasniti. Ajeti jedni druge podupiru i objašnjavaju bez potrebe da ih neko tefsiri.

Pobornici “dopunske objave” smatraju da je Kur’an nejasan i da mu treba hadis kako bi ga pojasnio… no, istina je da je Poslaniku a.s. naređeno da uči Kur’an, i ne postoji niti jedan hadis u kojem Poslanik tefsiri neku suru iz Kur’ana. Kur’ansko čudo jeste u tome što se sam o sebi brine, jer je to Allahov govor, bez mahane i nedostataka. Oni koji vjeruju da Kur’anu treba pojašnjenje imaju ozbiljan problem u akidetu.

Ajeti koji zadužuju Poslanika da “objasni” objavu su pogrešno razumjevani. Isčitavanjem Kur’ana iz konteksta postaje jasno da termin “tebjin – objašnjavanje” nikako ne znači to, nego znači dostavu i obznanjivanje Kur’ana Ehli-Kitabijama (sljedbenicima Tevrata i Biblije) kako bi im postali jasni djelovi koje su oni izopačili u svojim knjigama. Termin “bejan – obznana” je suprotno od “kitman – skrivanje, tajenje”. Poslanik a.s. ništa nije od sebe tumačio, dodavao, oduzimao…on je samo dostavio kako mu je naređeno.

Zato kaže:

يَا أَهْلَ الْكِتَابِ قَدْ جَاءَكُمْ رَسُولُنَا يُبَيِّنُ لَكُمْ كَثِيرًا مِّمَّا كُنتُمْ تُخْفُونَ مِنَ الْكِتَابِ وَيَعْفُو عَن كَثِيرٍ قَدْ جَاءَكُم مِّنَ اللَّـهِ نُورٌ وَكِتَابٌ مُّبِينٌ ﴿١٥﴾

O sljedbenici Knjige! Doista vam je došao Poslanik Naš, razjasniće vam mnogo od onog šta krijete iz Knjige, a preko mnogog prelazite. Doista vam je od Allaha došla svjetlost i Knjiga jasna.

Razmisli o sceni koju Allah opisuje u budućnosti gdje će Poslanik biti svjedok protiv nas…

وَيَومَ نَبعَثُ في كُلِّ أُمَّةٍ شَهيدًا عَلَيهِم مِن أَنفُسِهِم وَجِئنا بِكَ شَهيدًا عَلى هـؤُلاءِ وَنَزَّلنا عَلَيكَ الكِتابَ تِبيانًا لِكُلِّ شَيءٍ وَهُدًى وَرَحمَةً وَبُشرى لِلمُسلِمينَ ﴿٨٩﴾

A na Dan kad u svakom ummetu podignemo svjedoka protiv njih, između duša njihovih, i dovedemo tebe svjedokom protiv tih … I objavili smo ti Knjigu (kao) objašnjenje za svaku stvar, i Uputu i milost, i radosnu vijest muslimanima.

Pogledaj na čemu je akcenat u opisanoj situaciji gdje se osjeti božji ukor… Knjiga koja je objašnjenje, dovoljna uputa, milost i radost za muslimane. Objašnjenje za sve u vjeri. Uputa za one koji lutaju po nagomilanim smećem historije koje je zatrpalo pravi Islam. Milost za one koji se gube među raznim proturječnim i nelogičnim knjigama. Radost za one koji s njim u srcu dođu pred Boga na dan Sudnji.

وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَـذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا

I reći će Poslanik: “O Gospodaru moj! Uistinu, moj narod je držao ovaj Kur’an napuštenim!”

Allah objavljuje knjigu i u njoj pojašnjava šta treba da bude jasno, i brani nam da mimo nje uzimamo ikakvo znanje o Allahu ili vjeri. Mi smo tu Knjigu ostavili sa strane, napuštenu.

Kur’an pojašnjava detalje

كِتابٌ أُحكِمَت آياتُهُ ثُمَّ فُصِّلَت مِن لَدُن حَكيمٍ خَبيرٍ﴿١﴾

Knjiga – učinjeni su presudnim ajeti njeni, zatim razjašnjeni od Mudrog, Obaviještenog

وَنُفَصِّلُ الآياتِ لِقَومٍ يَعلَمونَ ﴿١١﴾

a razlažemo ajete ljudima koji znaju.

وَالَّذِينَ سَعَوْا فِي آيَاتِنَا مُعَاجِزِينَ أُولَـئِكَ أَصْحَابُ الْجَحِيمِ ﴿٥١﴾

A oni koji nastoje da ajete Naše osujete (oslabe), takvi će biti stanovnici džehima.

وَالَّذِينَ سَعَوْا فِي آيَاتِنَا مُعَاجِزِينَ أُولَـئِكَ لَهُمْ عَذَابٌ مِّن رِّجْزٍ أَلِيمٌ ﴿٥﴾

A oni koji su se upinjali protiv ajeta Naših – da (ih) oslabe – takvima kazna, od pogani, bolna.

وَالَّذِينَ يَسْعَوْنَ فِي آيَاتِنَا مُعَاجِزِينَ أُولَـئِكَ فِي الْعَذَابِ مُحْضَرُونَ ﴿٣٨﴾

A oni koji se upinju protiv ajeta Naših – da (ih) oslabe – takvi će u kaznu biti privedeni.

Allah opisuje one što se upinju protiv ajeta. To su oni koji, kada im se Allahovi ajeti nude, kažu:
“A gdje su …detalji namaza?, …nisab zekata?, …dužina odjeće?, …džemreta u hadžu?, kamenovanje?, dedžal? mehdija?…i sl.”
Svim tim pitanjima i traženjem rupa u ajetima, oni upravo rade ono o čemu nas Allah ovdje obavještava.

Kao prvo, ko kaže da Allah od nas traži detalje po tim pitanjima!? Ko kaže da je sve što mi zamišljamo uopće islamsko!?

Ako za neko vjerovanje nema pomena u Kur’anu, ogovor je jednostavan – to nije islamsko vjerovanje. Tačka.
Ako za neki propis nema detalja u Kur’anu, to ne znači da je Allah dž.š. zaboravio ili Mu nestalo riječi…niti je Poslanik a.s. sakrio, niti je koza* pojela stranice Kur’ana… To jednostavno znači da vjernicima takvi detalji ne trebaju. Allah je znao gdje i šta objavljuje, i znao je kome će ta objava biti namjenjena od Muhammeda a.s. pa do Poslijednjeg dana, a Allah ništa ne zaboravlja. Ako nas Gospodar nije zadužio nečim, ili je nešto propisao uopćenim ajetima, to je tako jer tako treba da bude. Misliti drugačije je ozbiljan lapsus.

Broj ajeta koji propisuju šerijat u cijelom Kur’anu ne prelazi 200 ajeta, od skoro 6300 ajeta! Allahova je milost da nas Kur’an čisti, odgaja i podučava, …a najmanje ustrojava.

Nije sve što vjerujemo uistinu islamsko vjerovanje. Nije sve što radimo uistinu propisano. Nije sve što mi podrazumjevamo pod Islam, uistinu Islam. Nije sve čemu pridajemo pažnju i mislimo da treba biti u Kur’anu uistinu vrijedno Kur’ana. Ne trebamo mi Bogu govoriti šta da objavi u Svojoj Knjizi!

Kur’an je potpun i ne trebaju mu poštapala

وَتَمَّت كَلِمَتُ رَبِّكَ صِدقًا وَعَدلًا لا مُبَدِّلَ لِكَلِماتِهِ وَهُوَ السَّميعُ العَليمُ ﴿١١٥﴾

I ostvaruje se Riječ Gospodara tvog istinski i pravično. Nema tog ko će izmijeniti Riječi Njegove; a On je Onaj koji čuje, Znalac.

الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الْإِسْلَامَ دِينًا

Danas sam vam usavršio Din vaš i upotpunio vam blagodat Svoju i zadovoljan sam za vas Dinom Islamom.

قُل لَو كانَ البَحرُ مِدادًا لِكَلِماتِ رَبّي لَنَفِدَ البَحرُ قَبلَ أَن تَنفَدَ كَلِماتُ رَبّي وَلَو جِئنا بِمِثلِهِ مَدَدًا ﴿١٠٩﴾

Reci: “Kad bi more bilo tinta za riječi Gospodara mog, sigurno bi se iscrpilo more prije no što bi se iscrpile riječi Gospodara mog, makar mi donijeli slično njemu, (kao) pojačanje.

Često se kroz ajete Poslaniku a.s. naređuje sa naredbom “قل – Reci! …”, i to baš iz razloga da ne govori ništa od sebe, nego da njegovo podučavanje ljudi (i nas) bude Allahovim riječima. Razmisli, zašto u Kur’anu često imamo “Pitaju te…Reci…”, “Oni govore…Reci…”?
To zato što je Poslanik a.s. za sva vjerska pitanja čekao objavu od dragog Boga. On nije govorio po hiru svome, nego je govorio samo ono što mu se objavljuje, a to je sve sačuvano među koricama mushafa.

Kur’an je Ispravni Put (Siratun Mustekim)

Ovaj atribut je eksklizivno dat Kur’anu, i spomenut je tačno 33 puta*. Kada se u ajetima spomene “صراط مستقيم – Ispravni put” uvijek se odnosi konkretno na Kur’an ili ono što u tom trenutku Kur’an promoviše.

وَإِنَّ اللَّـهَ رَبّي وَرَبُّكُم فَاعبُدوهُ هـذا صِراطٌ مُستَقيمٌ﴿٣٦﴾

Uistinu! Allah je Gospodar moj i Gospodar vaš, zato Njega obožavajte. Ovo (Kur’an) je put pravi.”

وَهـذا صِراطُ رَبِّكَ مُستَقيمًا قَد فَصَّلنَا الآياتِ لِقَومٍ يَذَّكَّرونَ ﴿١٢٦﴾

A ovo (Kur’an) je put Gospodara tvog – ispravan. Doista smo razložili ajete ljudima koji se poučavaju.

وَأَنَّ هـذا صِراطي مُستَقيمًا فَاتَّبِعوهُ وَلا تَتَّبِعُوا السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُم عَن سَبيلِهِ ذلِكُم وَصّاكُم بِهِ لَعَلَّكُم تَتَّقونَ ﴿١٥٣﴾

“A ovo (Kur’an) je Moj put pravi, zato ga slijedite. I ne slijedite puteve (druge), pa da vas odvoje od puta Njegovog (Kur’ana); to vam zapovijeda da biste se vi pobojali.”

Logički je nemoguće imati više od jednog pravog puta, kao što je matematički nemoguće imati više pravih linija između dvije tačke. Između tebe i Allaha može biti samo jedan pravi put, a to je Kur’an. Sve mimo njega je stranputica.

Termin “mudrost” se odnosi na Kur’an

هُوَ الَّذِي بَعَثَ فِي الْأُمِّيِّينَ رَسُولًا مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِن كَانُوا مِن قَبْلُ لَفِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ ﴿٢﴾

On je Taj koji je podigao među neukima (o prijašnjim objavama) Poslanika, jednog od njih – uči im ajete Njegove i čisti ih i poučava ih Knjizi i Mudrosti, iako su ranije doista bili u zabludi očitoj.

وَلَا تَتَّخِذُوا آيَاتِ اللَّـهِ هُزُوًا وَاذْكُرُوا نِعْمَتَ اللَّـهِ عَلَيْكُمْ وَمَا أَنزَلَ عَلَيْكُم مِّنَ الْكِتَابِ وَالْحِكْمَةِ يَعِظُكُم بِهِ

I ne uzimajte ajete Allahove ruglom i sjetite se blagodati Allahove prema vama, i šta vam je objavio od Knjige i Mudrosti – savjetuje vas njome. I bojte se Allaha i znajte da je Allah o svakoj stvari Znalac.

وَأَنزَلَ اللَّـهُ عَلَيْكَ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَعَلَّمَكَ مَا لَمْ تَكُن تَعْلَمُ ۚ وَكَانَ فَضْلُ اللَّـهِ عَلَيْكَ عَظِيمًا ﴿١١٣﴾

I objavljuje ti Allah Knjigu i mudrost, i uči te ono šta nisi znao; a dobrota Allahova je prema tebi velika.

ذلِكَ مِمّا أَوحى إِلَيكَ رَبُّكَ مِنَ الحِكمَةِ

To je od onog šta ti objavljuje Gospodar tvoj od mudrosti.

Rasprostranjeno je tumačenje “mudrosti” u ovim ajeta da označava “sunnet”, dakle nešto pored Kur’ana a nije Kur’an. Da je ta mudrost objava od Allaha, te da veznik u ajetima “…Knjigu i Mudrost…” označava da su to dvije različite stvari.
Pogrešno! Ovakvo tumačenje bi pilo vode u slučaju da kontekst to podržava, no veznik u Arapskom jeziku ne označava uvijek različitost. Često označava atribute jedne stvari. Značenje “mudrosti” postaje jasno kad se spominje u kontekstu objave. U drugom ajetu Allah “Mudrost” spominje kao nešto što On spušta Poslaniku, i da on to nije prije objave znao, dakle Knjiga jeste Mudrost. Isto tako, u ajetu 2:231 “…i ono što na vas spusti od Knjige i mudrosti s kojom vas savjetuje” upotrijebivši zamjenicu u jednini, jer su Knjiga i Mudrost dva atributa za isto – a to je Kur’an.
Nije teško naći mnogo primjera u Kur’anu gdje se veznik “و – ve” ne koristi za razdvajanje nego za opis.

Nema sunneta mimo Kur’ana

Da bi postojao neki drugi izvor Islama, mimo Kur’ana, morao bi biti drugačiji od Kur’ana, u suprotnom ih ne bi imalo smisla razdvajati.
Oni koji kažu da je Poslanikov sunnet sekundarni izvor vjere, time tvrde da je drugačiji od Kur’ana, da dodaje i oduzima od Allaha. Naravno, ta se tvrdnja ne krije, nego je uklesana kao temelj vjere. Po svim poznatim mezhebima, hadis je važniji i jači dokaz od Kur’ana… čak i derogira Kur’an! Drugim riječima, “hadis od neko rek’o” poništi ajet od Allah rek’o. Kako ti se to čini?

Kur’an upravo tvrdi suprotno. Allah nam kaže da je Poslaniku naređeno da slijedi objavu, da ne govori po hiru svome, da sudi među ljudima po Allahovoj Knjizi.

Mnogobožački i idolopoklonski mentalitet je uveliko prisutan kod svih ljudi, od davnina pa do Zadnjeg dana. Oni uvijek imaju nagon da se trpaju uz Boga, da se guraju s Njim u odredbama, uticaju, vladavini, …svemu. Kao i mi muslimani, čim nam u Kur’anu nešto fali, mi sebi smislimo (hadis). Kroz stoljeća, smišljali smo hadise, od kojih su mnogi našli put do Buharije, Muslima, i drugih.
Mi smo upravo ono što Allah opisuje kada kaže:

وَإِذا لَم تَأتِهِم بِآيَةٍ قالوا لَولَا اجتَبَيتَها قُل إِنَّما أَتَّبِعُ ما يوحى إِلَيَّ مِن رَبّي هـذا بَصائِرُ مِن رَبِّكُم وَهُدًى وَرَحمَةٌ لِقَومٍ يُؤمِنونَ ﴿٢٠٣﴾

I kad im ne doneseš ajet, govore: “Zašto ga ne izmisliš?” Reci: “Slijedim samo ono šta mi se objavljuje od Gospodara mog. Ovo su uvidi od Gospodara vašeg, i Uputa i milost za narod koji vjeruje.”

Hajd, Allaha ti, još jednom se vrati pa pročitaj ajet!

Vidiš li sada kakve veze imaju idololjubci sa striktnim slijeđenjem objave u slijedećem ajetu:

اتَّبِعْ مَا أُوحِيَ إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ ۖ لَا إِلَـٰهَ إِلَّا هُوَ ۖ وَأَعْرِضْ عَنِ الْمُشْرِكِينَ ﴿١٠٦﴾

Slijedi šta ti se objavljuje od Gospodara tvog; nema boga osim Njega, i kloni se mušrika.

Allahova Knjiga je puna ajeta u kojima se iznova potvrđuje Poslanikov put i sunnet – a to je striktno slijeđenje Kur’ana i ničega mimo njega.

وَاتَّبِع ما يوحى إِلَيكَ وَاصبِر حَتّى يَحكُمَ اللَّـهُ وَهُوَ خَيرُ الحاكِمينَ ﴿١٠٩﴾

I slijedi šta ti se objavljuje, i strpi se dok ne presudi Allah; a On je Najbolji od sudaca.

وَاتَّبِعْ مَا يُوحَى إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ إِنَّ اللَّـهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا ﴿٢﴾

I slijedi šta ti se objavljuje od Gospodara tvog. Uistinu, Allah je o onom šta radite Obaviješteni;

Jasno ko dan… Poslanikov sunnet je zapravo slijeđenje Kur’ana. Ništa nije oduzeo niti dodao. Kako će neko reći da postoji nešto mimo Kur’ana kao dodatni izvor Islama, ili izvor koji u mnogim propisima poništava Kur’an!?

Tvrditi da je Poslanik govorio o vjeri mimo Kur’ana, ili da je sudio po svom nahođenju, ili da je donosio propise mimo Kur’ana, znači optuživanje Poslanika a.s. za neposlušnost Allahu, gluho bilo! Allahumme salli ve sellim alejh.

Slijeđenje Kur’ana je slijeđenje Poslanikovog sunneta. To je sve i jedino što je od nas Poslanik a.s. htio i tražio – da slijdimo Kur’an.

كِتابٌ أُنزِلَ إِلَيكَ فَلا يَكُن في صَدرِكَ حَرَجٌ مِنهُ لِتُنذِرَ بِهِ وَذِكرى لِلمُؤمِنينَ ﴿٢﴾ اتَّبِعوا ما أُنزِلَ إِلَيكُم مِن رَبِّكُم وَلا تَتَّبِعوا مِن دونِهِ أَولِياءَ قَليلًا ما تَذَكَّرونَ ﴿٣﴾

Knjiga se spušta tebi – zato neka u grudima tvojim ne bude tjeskobe zbog nje – da opominješ njome, a opomena je vjernicima. (2) Slijedite šta vam se objavljuje od Gospodara vašeg, i ne slijedite mimo nje (Knjige) pomagače (Apendikse). Malo čega se sjećate!

Ovaj ajet ima išaret na ljude (u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti) koji će pored Kur’ana uzimati druge knjige od idola svojih, njih će slijediti…jer se ne sjećaju da je upravo to odvelo Jevreje i Kršćane u zabludu… slijdeili su knjige mimo Božije objave. Idoli nisu uvijek kipovi. Zapravo, idoli su najrijeđe kipovi! Idoli su oni ili ono što ljudi slijepo slijede i daju prednost nad Bogom. Mnogi muslimani čine širk (idolatriju) sa Poslanikom recimo, uzimajući Muhammeda a.s. za idola… drugi pak sa svojom supugom, ocem, šefom na poslu, novcem, strašću, mezhebom, Buharijom, knjigom hadisa, šejhom,… vidiš kamo to vodi?

Nemoj da te zavara masa muslimana koja obožava sveto trojstvo, jer kur’anska je činjenica da će uvijek biti malo onih koji vjeruju i dobra djela čine.

Nastavak


* Postoje hadiske predaje u kojima se aludira na manjkavost Kur’ana i spominje se nestanak određenih sura, a razlog je što ih je pojela koza!
* Ponekad se Siratun Mustekim spominje u verziji “Ispravni, Gospodara tvoga, Put…”

6 comments

  • Riki

    Hvaljen neka je Bog koji upucuje! Svjetlo Njegove rijeci je doprlo do tebe, elhamdulillah! (A Bog najbolje zna).

    Sura Merjema: znas kako Bog Isa a.s. naziva Svojom Rijecju, Ruhom. To ima i univerzalno znacenje, koje se tice svakog onoga do koga Njegova Rijec dodje. Razmisli malo o Merjemi o tome kako je bila opskrbljrna (ne hranom, kako to vole recit tefsiri) kad god bi Zakarijja dosao kod nje. Cime je bila opskrbljena? Razumijevanjem Objave, zato se Zekerijja i cudio ‘odakle ti ovo?’ (3:37) tj. odakle ti ova interpretacija Objave, ovakvo njeno razumijevanje? Razmisli kako se ona tri puta povukla od svijeta, dakle udaljila od ‘svog naroda’, od shvatanje vecine, od okova tradicije, od autoriteta, od mainstreama (19:16, 19:22, 19:23). Tri otklona i onda je porodila Njegovu Rijec. Mozda ti je ovo sve jasno, ali ako nije, razmisli o Merjemi i shvatit ces sta ti se upravo desilo 😀

    Hvaljen neka je Bog, samo Njegovo Uputstvo je pravo uputstvo!

  • Jahiz

    Zanimljivo tumacenje Riki. Opet mi je blize tradicionalno koje se odnosi na opskrbu zbog sljedeceg ajeta. Naime, kad je vidio Merjemu da joj dolazi opskrba van sezone kao da je u njemu nesto kliknulo, ako voce moze biti van sezone, zasto i moja zena ne bi rodila van sezone. Kraj ajeta, takva lahkoca s kojom hazreti Merjema zavrsava-Allah uistinu opskrbljuje koga hoce bez nadoknade- kao da se radi o obicnom zahtjevu. Btw. dodatni dokaz da itekako u Kuranu postoji koncept svetog mjesta i osobe zbog kojih se puritancima dize kosa na glavi, jer se kaze “hunalike dea Zekerija”-tu, bas na tom mjestu Zekerija zamoli svoga Gospodara. Od svih mogucih mjesta u Hramu on bas bira to mjesto (nisa od nekoliko kvadrata) gdje se nalazi blagoslovljena osoba i gdje svjedoci Bozijoj blagodati.

    • Riki

      Jeste, prema interpretaciji većne mufesira i inih teologa voće van sezone je veće čudo od toga da Bog ženu u mihrabu opskrbljava znanjem o svetim spisima, te da jedna žena, Jevrejka, rođena u doba Drugog hrama kada žene nisu smjele ni primirisati Tori svoje vrijeme i intelekt upošljava za izučavanje Njegove riječi i razmišljanje o njoj – jer je to čudo neviđeno, nešto što ne treba ni razmatrati kao mogućnost.

      U prilog tome da je Merjema izučavala Božiju riječ ide ajet 66:12, u kojem se navodi da je svjedočila istinitosti
      Njegovih riječi i objava, a svjedočiti se ne može nečemu šta nismo sami pročitali, a
      zatim i provjerili.

  • Jahiz

    Ibn Asur je zbog toga smatra poslanikom.

  • Ajša

    Sve se slažem, a dodala bih da je Biblija bućkuriš kao kada bi se pomiješao Kur’an, hadis, fikhska pravila i tefsiri i ovako kad gledaš, nema razlike između muslimana i hrišćana u tom smislu jer je i kod muslimana vjera bućkuriš, samo što, hvala Allahu, a ne ljudima, Kur’an je odvojen i ta odvojenost omogućava da on (Kur’an) bude sito za prethodne Objave, odnosno Furkan. Ko se bavi Kur’anom, on može vrlo lako da raspozna u Bibliji – Tevrat, Zebur i Indžil i odvoji ih od onoga što su mimo poslanika dodavali drugi ljudi, praveći distorziju. Zato Kur’an i potvrđuje ono što imaju Ehli Kitabije i zato spominje Knjigu (Bibliju) jer u njoj su Božije Objave ali utopljene u ljudska dodavanja.

    Meni je, inače, dogma “svetog trojstva” zanimljiva jer je akaidsko pitanje i zato što mislim da i Kur’an sadrži ispravno objašnjenje onoga što su hrišćanski teolozi i duhovnici pokušali da objasne tom dogmom, s tom razlikom što u Kur’anu se ne radi o dogmi (zatvorenom sistemu koji tvori kumira i sama je kumir ) nego se radi o kozmologiji. Pošto je tema vrlo osjetljiva, neću ovdje pisati o tome, biće aBd prilike.
    Selam alejkum

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *