Ibrahimov kurban

Tabu: Ubistvo rođenog djeteta nije Božija naredba, nego Ibrahimovo subjektivno tumačenje vizije.


Svake godine, muslimani obilježavaju Kurban – bajram, praznik koji se veže za obrede hadždža i žrtvovanja kurbana. Centralna ličnost ovih obreda jeste otac monoteizma – Ibrahim a.s. Kako poznata priča glasi, Bog je u jednom momentu od njega zatražio djelo koje predstavlja vrhunac pokornosti – žrtvu vlastitog djeteta u Njegovo ime, te ga je u posljednjem momentu odvratio od tog čina nudeći životinju (bez specifikacije vrste) kao zamjenu.

Praksa žrtvovanja životinja u Božije ime u danima Kurban-bajrama evocira uspomenu na taj događaj. Mnogi od nas kao djeca u mektebu, nastavi vjeronauke smo se pitali kako je moguće da Bog traži tu vrstu žrtve i iskreno saosjećali sa Ismailom. Kako je jedan autor primijetio, priča je dovoljno strašna da vam kao djetetu ulije i strah od Boga i strah od oca u isto vrijeme. Shodno tome, pitanje koje je mučilo mnoge filozofe i učenjake jeste etička dilema koja je prisutna u ovom činu. Iako priča ima sretan kraj, postavlja se pitanje da li je Bog naredio ubistvo nevinog dječaka? Ako da, kojim argumentima to opravdati? Ako ne, postoje li alternativna tumačenja ovog događaja?

Diskusija

Priča o žrtvovanju sina od strane Ibrahima a.s. je prisutna u judeo-kršćanskoj, te muslimanskoj tradiciji. Kao i u mnogim drugim slučajevima, detalji se razlikuju. Prije nego predstavimo obje verzije ove priče, smatramo da je važno napomenuti uticaj koji imaju israilijati na muslimansku tradiciju. Za razliku od Biblije, Kur’an nije hronološka knjiga (izuzev sure Jusuf), te šuti o mnogim detaljima. Bog ne spominje imena Ademovih niti Nuhovih sinova, Jusufove braće, i sl. Dakle, akcenat Kur’ana jeste na pouci, a ne na ličnostima. Nije važno ko je faraon iz priče o Musa a.s., ali je važan faraonski mentalitet i njegov obrazac ponašanja.

Bogatstvo detalja nikako ne umanjuje vrijednost prijašnjih objava, ali islamski stav jeste da je tu došlo do određenih distorzija, tako da ne mogu biti smatrane pouzdanim izvorom. Štaviše, sama objava Kur’ana je došla da ispravi ono što je iskrivljeno u njima, te npr. amnestira poslanike kojima su prišivene razne etikete u Bibliji (tako je Lot spavao sa vlastitim kćerkama nakon pijanke, Solomon se odao idolatriji pred kraj života, David je spavao sa udatom ženom, te je nakon saznanja o trudnoći poslao njenog muža u rat i režirao njegovu smrt, Jozef je cinkao braću ocu, pa je suptilni zaključak da je zaslužio to što ga je zadesilo od braće, itd.)

Međutim, problem se javlja kod interpretacije određenih događaja/ličnosti za koje muslimanska tradicija nema jasan odgovor. O nekim pojedinostima Kur'an i Hadis malo ili nimalo ne govore, tako da se učenjaci nisu libili koristiti israilijate da upotpune sliku o određenoj temi. Neki narativi o kojima islamski izvori šute su u potpunosti preuzeti (spolni odnos između Ademove djece, ženidba Jusufa a.s. Zulejhom) i postali sastavni dio vjerovanja, dok su neki čak zasjenili narativ koji postoji u Kur'anu (potop epohalnih razmjera, 2 pločice date Musa a.s.) U slučaju potopa je već bilo govora na ovom blogu, dok Kur'an upotrebljava množinu za pločice (elvah ألواح), a ne dvojinu (levhani لوحان).

Nije nam cilj ulaziti dublje u ovu problematiku, muslimanska tradicija je već uradila poprilično dobar posao sortirajući israilijate na one koji korespondiraju sa islamskim izvorima, one koji su u oprečnosti, te neutralne. Ovdje samo želimo konstatovati da unatoč pažljivom filtriranju od strane učenjaka, njihov uticaj je itekako prisutan, što ćemo vidjeti i u primjeru žrtvovanja sina od strane Ibrahima a.s. Muslimanski učenjaci su pogotovo danas dužni istražiti teme o kojima nema mnogo spomena sa više različitih aspekata (historijskog, sociološkog, antropološkog, biološkog), te ponuditi vlastiti narativ ili sa oprezom preuzeti tuđi.

Ispod donosimo biblijski i kur’anski opis žrtvovanja sina:

Biblija – Postanak (22: 1-18)

Bog kuša Abrahama

1Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: »Abrahame!« On odgovori: »Evo me!«

2 Bog nastavi: »Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.«

3 Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog označio.

4 Treći dan Abraham podigne oči i opazi mjesto izdaleka.

5 Abraham onda reče slugama: »Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dječak odosmo gore da se poklonimo, pa ćemo se vratiti k vama.«

6 Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako pođu obojica zajedno.

7 Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: »Oče!« »Evo me, sine!« – javi se on. »Evo kremena i drva«, opet će sin, »ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?«

8 »Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!« – odgovori Abraham. I nastave put.

9 Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.

10 Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina.

11 Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: »Abrahame! Abrahame!« »Evo me!« – odgovori on.

12 »Ne spuštaj ruku na dječaka«, reče, »niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.«

13 Podiže Abraham oči i pogleda, i gle – za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.

14 Onome mjestu Abraham dade ime »Jahve proviđa«. Zato se danas veli: »Na brdu Jahvina proviđanja.«

15 Anđeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put

16 i reče: »Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina,

17 svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezdana nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.

18 Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom. «

Kur’an – Redovi (37: 102-107)

فَلَمَّا بَلَغَ مَعَهُ السَّعْيَ قَالَ يَا بُنَيَّ إِنِّي أَرَىٰ فِي الْمَنَامِ أَنِّي أَذْبَحُكَ فَانظُرْ مَاذَا تَرَىٰ ۚ قَالَ يَا أَبَتِ افْعَلْ مَا تُؤْمَرُ ۖ سَتَجِدُنِي إِن شَاءَ اللَّهُ مِنَ الصَّابِرِينَ ‎﴿١٠٢﴾‏ فَلَمَّا أَسْلَمَا وَتَلَّهُ لِلْجَبِينِ ‎﴿١٠٣﴾‏ وَنَادَيْنَاهُ أَن يَا إِبْرَاهِيمُ ‎﴿١٠٤﴾‏ قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا ۚ إِنَّا كَذَٰلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ ‎﴿١٠٥﴾‏ إِنَّ هَٰذَا لَهُوَ الْبَلَاءُ الْمُبِينُ ‎﴿١٠٦﴾‏ وَفَدَيْنَاهُ بِذِبْحٍ عَظِيمٍ ‎﴿١٠٧﴾‏

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ”O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?” – ”O oče moj” – reče – ”onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: ”O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine – to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” – i kurbanom velikim ga iskupismo.

Kao što se da primijetiti i u ovom slučaju, biblijski narativ je opširniji i razlike su očigledne:

  1. Ime sina se ne spominje u Kur’anu, dok je to u Bibliji Izak. Iako ime sina nije spomenuto u Kur’anu, u prilog muslimanskom tumačenju citiramo ajet koji se nalazi samo par ajeta nakon dijela o žrtvovanju : ‘’I obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim’’. (37:112).
    Dakle, ako je Ibrahim a.s. obradovan Ishakom poslije ovog događaja, onda Ishak ne može biti žrtvovan. Zanimljivo je da je u islamskim izvorima prisutan kako Ismail, tako i Ishak. Ovu debatu također treba razumijevati u kontekstu arapsko-jevrejskog rivalstva. Kako god, Kur’an hvali obojicu, te ne pravi razliku između njih i kao što smo već ranije ustanovili, u Kur’anu je važnije navođenje pouke od imenovanja sudionika.
  2. Centralna tema Kur’ana je san i njegova interpretacija, dok to nije slučaj u Bibliji.
  3. U Kur’anu otac i sin imaju otvorenu diskusiju o žrtvovanju, dok je taj narativ prožet tajnovitošću i skrivanjem u Bibliji. Tamo Izak na samom kraju shvata da je on ustvari žrtva. Za razliku od Izaka koji je pasivni posmatrač svoje sudbine, Ismail je aktivni sudionik. Dakle, biblijska scena žrtvovanja je dosta napetija i emotivnija od kur'anske koja je smirenija (jer su se obojica pokorili).
  4. Biblijski Abraham je sigurno iskusio unutrašnju borbu zbog iskušenja koje ga je zadesilo, iako nema spomena o njenoj manifestaciji tokom pripremanja za žrtvovanje; ona je u manjoj mjeri prisutna kod kur’anskog Ibrahima (riješena je razgovorom)
  5. Shodno tome, biblijska verzija je ‘’ekstremnija‘‘ jer sin uopće nije konsultovan o žrtvovanju
  6. Ovan se ne spominje u Kur’anu, nego samo žrtva (ذبح عظيم).

Dakle, iako priče imaju zajedničkih dodira, vidimo da se tekstovi, te konsekventno potencijalne interpretacije koje proizilaze iz njih u znatnoj mjeri razlikuju.

Po samom smislu ovo jeste isti događaj, ali gledajući detalje možemo govoriti o totalno dva različita događaja. U oba slučaja se radi o planskom ubistvu na osnovu Božije naredbe, jedina razlika je u tome da u prvom žrtva nije informisana, dok u drugom jeste, te ga prihvata kao neizbježni zov sudbine. Štaviše, obećavajući sabur, Ismail je spreman učiniti sve da čitav proces prođe glatko.

Kako god, tradicionalno tumačenje u kojem se Abraham hvali za bespogovornu poslušnost, te uzdanje u Božije proviđenje na samom kraju preovladava kako u judeo-kršćanskom, tako i u muslimanskom diskursu.

Pojavom prosvjetiteljstva u Europi, ovaj rezon se našao na udaru poznatog filozofa Kanta. On na prvom mjestu kritikuje sami koncept poslanstva i javljanja Boga čovjeku, kamoli još sa zahtjevom koji je u suprotnosti sa moralnim načelima:

”Ako bi Bog zaista razgovarao s čovjekom, čovjek nikad ne bi mogao znati da to govori Bog. Čovjeku je sasvim nemoguće da svojim čulima shvati beskonačno, razlikuje ga od osjetilnih bića i prepozna ga kao takvog. Ali u nekim slučajevima čovjek može biti siguran da glas koji čuje nije Božiji; jer ako mu glas naređuje da učini nešto što je suprotno moralnom zakonu, onda ma koliko priviđenje bilo veličanstveno, i ma kako izgledalo da nadilazi čitavu prirodu, on to mora smatrati iluzijom. Kao primjer možemo koristiti mit o žrtvi koju je Abraham planirao prinijeti po Božijoj naredbi koljući i paleći svog sina jedinca (jadno dijete je, ne znajući, čak donijelo drva za vatru). Abraham je trebao odgovoriti na ovaj navodno božanski glas: “Da ne bih trebao ubiti svog dobrog sina, sasvim je sigurno. Ali da si ti, ovo priviđenje, Bog – u to nisam siguran i nikad ne mogu biti, čak ni ako mi ovaj glas dolazi sa (vidljivog) neba.“

Ukratko, Kant je postavio sljedeće premise:

  1. Ne može se sa sigurnošću ustanoviti da se radi o Božijoj zapovijedi, te se pojedinac treba osloniti na vlastita čula.
  2. Ubistvo je oprečno moralnom zakonu.

Konkluzija:

Ako navodna Objava sadrži odredbe koje su etički pogrešne, one moraju biti odbačene i ne smije se postupati po njima.

Kant ne priznaje posebnost Abrahamu, smatra da je ustvari pao na ispitu i vodi se maksimom da sve što važi za ostale ljude, važi i za njega.

U 19. vijeku danski filozof Kierkegaard je stao u odbranu biblijskog Abrahama. On je bio oduševljen stavom koji je Abraham pokazao, te je po njemu veličina Abrahamove žrtve uzvišena, neshvaćena i simplifikovana:

”Etički izraz onoga što je Abraham uradio jeste da bi on ubio Izaka; religijski izraz jeste da bi žrtvovao Izaka; ali se upravo u ovom sastoji strah/strepnja koja čovjeka može učiniti nemirnim, i ipak Abraham nije ono što jeste bez ovog straha/strepnje… Jer kada se vjera eliminira tako što postaje ništavna, onda ostaje samo gruba činjenica da je Abraham htio da ubije Izaka – što je dovoljno lahko da oponaša svako onaj koji nema vjere, vjere koja mu takoreći otežava.”

U gore navedenom citatu on pravi razliku između etičkog i vjerskog, tačnije podčinjava etiku vjeri. Ako se isključi vjera i unutarnja borba koju je Abraham vodio sa sobom, samo tada bi mogli derivirati da je krajnji cilj čina bio ubistvo.

Stoga, puko svođenja ovog događaja samo na etički aspekt bez uzimanja u obzir vjerskog nema smisla.

Poznati ateista Kristofer Hičens je često navodio primjer žrtvovanja upozoravajući na opasnosti religije, te slijepog pokoravanja njenim postulatima. Hičens vidi tu dvostruki problem, i sa Bogom koji izdaje takvu naredbu i sa Abrahamom koji je voljan da se pokori.

To nam pokazuje koliko je ova tema aktuelna na Zapadu proteklih 200 godina i u kojoj mjeri se koristi od strane ateista, agnostika, filozofa i ostalih. Da se razumijemo, nisu svi oni zlonamjerni i antireligijski nastrojeni, nego jednostavno ne mogu prihvatiti koncept žrtvovanja onako kako je predstavljen u Bibliji, tačnije ne žele se pokoriti Bogu koji traži pokornost kroz ubistvo vlastitog djeteta.

Sasvim je sigurno da postoje mnoga alternativna tumačenja ovog događaja od strane kršćanskih apologetičara (najpoznatije je ono da Bog pokaže čovječanstvu kroz primjer Abrahama šta znači žrtvovati svoga sina, jer će i On to kasnije uraditi sa Isusom), međutim mi ćemo se ovdje fokusirati na islamsku perspektivu. Kao što je već ranije ustanovljeno, islamska verzija ovog događaja je znatno drugačija i to u potpunosti mijenja pristup.

Da u Kur'anu postoji kategorička naredba o žrtvovanju kao u Bibliji, ne bi bilo mnogo prostora za drugačije tumačenje. Ili bi morali prihvatiti tradicionalno tumačenje (što i sada radimo, iako se biblijski i kur'anski opis uveliko razlikuju), ili bi išli putem kršćanskih apologetičara. Reinterpretacija ovog događaja je danas najzastupljenija kod kur'anija i neomu'tezilija. Međutim, činjenica je da je bilo i ranijih pokušaja kroz historiju od strane mu'tezilija i Ibn Arebija da se drugačije razumije ovaj događaj, samo nisu toliko poznati i dostupni.

Mišljenja klasičnih učenjaka

Prema poznatom mufessiru Fahrudinu Raziju, ako je Ibrahim a.s. bio uistinu siguran da je san koji je vidio objava, zašto je uopće konsultovao sina? Zašto nije odmah nastavio sa žrtvovanjem, nego tek onda kad se on složio s njim? I kako je moguće da poslanik žrtvuje sina na osnovu sna? Razi predlaže pomirljivo rješenje i konstatuje da je san kasnije potvrđen nekom jasnijom objavom, međutim nema dokaza koji bi podržali ovu tvrdnju. Na kraju, on spominje mogućnost da je ova naredba čisto odgojnog karaktera, kao kada šef radniku zada težak zadatak i kada se uvjeri da je radnik spreman da ga izvrši, on ga otkaže. Dakle, Bog naređuje žrtvovanje, ali ga ne odobrava na kraju i to je ključna razlika. Ovo nije savršeno poređenje jer u gore navedenom primjeru šef radniku naređuje nešto što je teško da se uradi, ali nije opet tako gnusno kao ubistvo vlastitog djeteta.

Također, Razi kritikuje neke mu'tezilije koji negiraju derogaciju u ovom slučaju (da je Bog naredio žrtvovanje, pa kasnije povukao naredbu). Po njima, uopće nije došlo do samog žrtvovanja, nego samo pripremanja i čekanja na daljnje upute pošto su se pokorili nakon razgovora. Razi se tu s pravom pita zašto je onda uopće poslan kurban ako nije došlo do potezanja noža. On priznaje da je žrtvovanje sina gnusan čin, ali tu dodaje da se ne gleda sama naredba nego šta se hoće postići tom naredbom, jer je ona određena kontekstom i svrhom.

Rumi navodi primjer priče u suri Kehf (gdje se spominje također ubistvo dječaka koje je naređeno od Boga), te konstatuje da kao što Musa a.s. žuri sa osudom Hidra, tako i mi ne trebamo brzopleto osuđivati Ibrahima a.s. i njegovu spremnost da zakolje sina. Najvažnije je od koga naredba dolazi. Ako dolazi od čovjeka, onda je to uistinu ružna stvar, a ako dolazi od Boga, onda ima drugu dimenziju. Musa a.s. je dobio uvid od Hidra kako se stvari odvijaju na ”drugoj strani”, tj. izvan granice ljudskog razumijevanja, ali to nije prenio u svakodnevni život. Dakle, kao što islamska tradicija ne gleda na Musaovo druženje s Hidrom kao pravno obavezujuće u realnim uvjetima, tako ne treba gledati ni na slučaj Ibrahima a.s.

Ibn Hazm je također doprinio ovoj diskusiji i to na mjestu gdje raspravlja da li žene mogu biti poslanici. On podržava ovu teoriju i konstatira da se u slučaju Musaove majke upravo radi o tome. Ona je dobila naređenje da svoju tek rođenu bebu stavi u kovčeg i baci u rijeku. Da je to uradila po svom nahođenju, na osnovu sna ili osjećaja koji je imala (a ne na osnovu božanske instrukcije), sigurno bi počinila grozno djelo. Stoga, čin žrtvovanja je izolovani slučaj i može se samo posmatrati u kontekstu poslanika, dok uslučaju običnih ljudi bi se nesumnjivo radilo o ludom i nemoralnom činu. Ukratko, za razliku od Kanta, ono što važi za poslanike, ne važi za ostale ljude.

Međutim, kada poredimo slučaj Musaove majke i Ibrahima a.s. uočavamo dvije bitne razlike. U prvom slučaju se jasno kaže: ”Nadahnuli smo/objavili smo Musaovoj majci” (28:7) da to uradi, te joj se odmah u nastavku ajeta skida teret s pleća zbog tog ”nemoralnog” čina i govori da ne tuguje i da se ne boji, jer će priča imati sretan epilog (”Mi ćemo ti ga,doista, vratiti i poslanikom učiniti’‘). Kod Ibrahima a.s. to nije slučaj, nema kategoričke naredbe, niti ima naznake psihičkog rasterećenja od Boga u vidu sretnog epiloga, tako da je Musaovoj majci bilo puno lakše izvršiti naredbu.

Nasuprot Raziju, Rumiju i Ibn Hazmu, mu'tezilijski argument se kratko može sažeti u ova dva pitanja:

“Ako žrtvovanje sina nije loše, zašto Bog spriječava Ibrahima a.s. da to uradi, a ako je loše, zašto ga Bog naređuje na prvom mjestu“?!

Ibn Arebi je otišao korak dalje i konstatovao da je Ibrahim a.s. pogrešno interpretirao san, te je ustvari slanje ovna Božija intervencija da spriječi Ibrahima a.s. u njegovom naumu žrtvovanja. Ključ takvog razumijevanja je u glagolskom obliku ”saddaqta”. Većina prijevoda podržava verziju ”O Ibrahime ispunio si san”, dok ga Ibn Arebi čita kao ”O Ibrahime, povjerovao si u san.”, tj. u ono što si vidio. Dakle, Bog mu nije rekao u ajetu ”O Ibrahime, bio si u pravu u vezi onog što si vidio”. Ibrahimova dilema u ovom slučaju nije etička, nego epistemiološka (ne radi se o tome je li nešto dobro ili loše, nego kako ga pravilno razumjeti). I on i sin su to pogrešno razumjeli, te zato Bog spašava Ismaila u posljednjem momentu. Iz ovog tumačenja proizilazi da Bog nije testirao Ibrahimovu vjeru, nego Ibrahimovo znanje.

Alternativna tumačenja nisu postala mainstream prvenstveno iz tri razloga:

1. Dekadenca mu'tezilizma i primat eš'arizma u islamskom svijetu – Mu'tezilije se oslanjaju na razum i smatraju ga ekvivalentnim objavi, stoga smatraju da Bog ne može narediti tako gnusan čin. Oni vjeruju u objektivno dobro koje se može prepoznati našim čulima. U ovom slučaju, ubistvo je nemoralno uvijek i na bilo kojem mjestu i od bilo koga ako ne postoji opravdan razlog za to. Eš'arije koncept dobrog i lošeg posmatraju drugačije, te im oduzimaju objektivnu vrijednost koju ljudi mogu izvući. Tačnije, definisanje dobrog i lošeg je subjektivni koncept u Božijim rukama. Dobro i zlo su relativni pojmovi, te Bog nije vezan ljudskim percepcijama dobrog i lošeg. Shodno tome, ova i slične rasprave su izgubile na značaju jer je Božija pravednost, te definicija dobrog i lošeg ostala van dosega ljudskog razuma.

2. Debata o nepogriješivosti poslanika – Ovo je tema koja zahtijeva posebnu analizu i ovdje je samo navodimo kao argument. Među islamskim učenjacima preovladava konsenzus o nepogriješivosti svih poslanika, iako na raznim mjestima imamo primjere gdje su poslanici ukoreni (Nuh a.s. zbog molbe za sina nevjernika, Junus a.s. zbog napuštanja svog naroda, navodno Muhammed a.s. zbog ignorisanja slijepca), donijeli pogrešnu presudu (Davud a.s.), nenamjerno ubili čovjeka (Musa a.s.), itd. Nije nam cilj ulaziti u argumente jedne ili druge strane (da li se radi o grijesima, posrnućima/propustima ili pak nečemu trećem, je li bezgriješnost ograničena samo za objavu), nego konstatovati da je većina islamskih učenjaka krajnje pažljivo birala riječi prilikom analize ovih događaja. U kontekstu Ibrahima a.s. se u predajama već spominju tri ”bijele” laži koje je izrekao (da je Sara njegova sestra, da je bolestan, te da zbog toga ne može doći na slavlje i da je najveći kip porazbijao ostale). Stoga, mali broj učenjaka je tvrdio da je Ibrahim a.s. još pogriješio u pogledu sna.

3. Uticaj israilijata – biblijska verzija teško da se može čitati osim kroz fideističku i fatalističku prizmu, tako da je i muslimanska tradicija potpala pod ovaj uticaj. Međutim, kao što smo vidjeli, način izlaganja ovog događaja u Kur'anu dopušta da se razumije na drugi način.

Uglavnom, argumenti ranijih učenjaka koji su pisali o ovome, te današnjih pobornika alternativnog tumačenja bi se mogli sažeti u sljedeće stavke:

  1. Snovi kao izvor objave. Klasični učenjaci drže do toga da su svi snovi poslanika istiniti i predstavljaju vid objave. U islamskim izvorima se također spominje da je Ibrahim a.s. vidio ovaj san 3 noći zaredom kako bi se uvjerio da to nije šejtanska vesvesa, nego naredba od Boga. Paradoksalno, koliko god ova predaja pojačava tvrdnju da se radi o Božijoj zapovijedi, toliko je i degradira. Razi se također pita da ako je u pitanju objava zašto Ibrahim a.s. o njoj kontemplira nakon prvog dana i čeka da se ponovi – Božiji znakovi su jasni, pogotovo o ovako osjetljivoj temi. Onda, u priči o Jusufu a.s. (kojemu je data sposobnost tumačenja snova) imamo dva sna koja su se ispunila. Međutim, ovi snovi su metafora. Zvijezde, Sunce i Mjesec su njegova bliža porodica, dok su 7 mršavih i 7 debelih krava ustvari 7 loših i 7 dobrih godina. Dakle, oni nisu protumačeni niti su se desili kao što je viđeno u snu. Ako i uzmemo da je Ibrahimov san naredba koja se mora izvršiti, ima li tu prostora za simboličko tumačenje?
  2. Bog testira ljude tako što im naređuje da se pridržavaju njegovih naredbi, a ne da ih krše i time pokazuju svoju ljubav prema njemu. Bog se ne postavlja tu kao takmac između oca i sina iIbrahim a.s. jednostavno ne treba da prolazi kroz dilemu ubijanja vlastitog sina zarad Božije ljubavi. Štaviše, mnogi su ajeti u Kur'anu koji osuđuju ubistvo, čedomorstvo, te koji govore da Bog upućuje na Dobro. Iako je činjenica da je krajnji ishod pozitivan, sami čin koji se naređuje je negativan, a Bog je daleko od toga da naređuje grijeh.
  3. Ibrahim a.s. se prepirao za izaslanicima koji su navratili kod njega na putu da unište Lutov narod. Kur'an ga ne ukorava zbog toga, nego navodi njegovu blagost i samilost kao pozitivne osobine. Lutov narod je bio griješan, a Ibrahimov sin je bio nevin, ali se on ne zauzima za njega.
  4. U Kur'anu za razliku od Biblije ne postoji eksplicitan dokaz da je Ibrahimu a.s. naređeno da ubije sina. Jedino što imamo jeste da je Ibrahim a.s. vidio da u snu kolje svoga sina, te je to protumačio kao Božiju zapovijed. Nigdje nije naglašeno da je taj san od objava Boga, glagol objaviti (أوحى) nije korišten kao u drugim slučajevima gdje se Bog obraća poslanicima. Štaviše, u nastavku ajeta se uopće ne spominje glagol trebati (بغى) što bi značilo indirektna naredba, da je neki način Ibrahimu a.s. dato do znanja da treba zaklati sina. Velika je razlika u značenju između ”Vidio sam u snu da te trebam zaklati” kako se inače prevodi i ”Vidio sam u snu da te koljem” kako se tačno kaže u Kur'anu. Prvo podrazumijeva neki znak/naredbu od Boga da se klanje izvrši, dok je drugo deskriptivna izjava. Dakle, prevodioci većinom dodaju glagol ”trebati” u prijevod, tako da je prijevod u skladu sa tradicionalnom interpretacijom. Ne tvrdimo da to rade namjerno, nego je to vjerovatno zbog prakse da se ajeti prevode u skladu sa poznatim značenjem koje se nalazi u tefsirima.
  5. Kur'an koristi dvije riječi u istom ajetu koje prevodioci većinom prevode kao san – menam i ru'ja (منام – رؤيا). Činjenica je da postoje sinonimi u arapskom jeziku  kao i svakom drugom, te oni mogu biti potpuni ili nepotpuni. Kur'anski izraz je specifičan i često svjedočimo da Bog u jednom ajetu ili nizu ajeta koristi riječi istog ili sličnog značenja. U ajetima o poligamiji se npr. koristi tuqsitu (تقسطوا) i ta'adilu (تعدلوا) i ovi izrazi se odnose na pravično postupanje, u ajetu o Nuhu a.s. se spominje ‘aam (عام) i seneh (سنة) što označava godinu. Većina prevodilaca koristi jedan zajednički izraz, međutim ako pogledamo rječnik vidjećemo da se radi o nepotpunim sinonimima, te se iz njih mogu izvesti mnoga partikularna značenja. U ovom slučaju, menam (منام) znači san i može označavati vrijeme/mjesto spavanja, dok je osnovno značenje riječi ru'ja (رؤيا) vizija. Ako se ne naglase oči, onda se po automatizmu misli na srčanu/duhovnu viziju. Ibrahim a.s. kaže da je vidio u snu (منام), a Bog mu poslije kaže da mu se ispunila vizija ili po Ibn Arebiju, da je povjerovao u viziju (رؤيا). Dakle, ključni detalj ovdje jeste da Bog ne oslovljava san istim izrazom kojim ga oslovljava Ibrahim a.s.
  6. Do konsultovanja sa sinom, sam Ibrahim a.s. je neodlučan. Ako je naredba kategoričke naravi, onda bi postupio kao biblijski Abraham i to izvršio bez pogovora. Međutim, on ovdje ulazi u dijalog sa sinom i pita ga za mišljenje o tome. Postavlja se pitanje da li bi Bog pustio Ibrahima a.s. da bude u sumnji i da pita sina za mišljenje ako je to uistinu naredba od Njega. Da je bio u potpunosti siguran, mogao je odmah preći na stvar i pitati ga na koji način želi da se žrtvovanje izvrši ili mu ne bi spomenuo da je vidio u snu da to treba uraditi.
  7. Konačno, Musaovoj majci je naređena slična stvar, da svoje tek rođeno dijete baci u rijeku. Bez obzira da li se složili sa Ibn Hazmom o njenom poslanstvu, činjenica je da je ona odmah prepoznala Božiju naredbu i postupila prema njoj. Kod Ibrahima a.s. to nije slučaj, niti imamo jasnu naredbu, niti hitro postupanje po njoj.

Zaključak

  • U ovom tekstu smo analizirali koncept žrtvovanja sina Ibrahima a.s. onako kako je predstavljen u Kur'anu i Bibliji.
  • Ova tema je zaokupljala mnoge poznate umove kroz historiju, te i dan-danas predstavlja  kamen spoticanja između vjernika i onih koji se drugačije izjašnjavaju. Debata o moralnosti žrtvovanja djeteta u Božije ime je predmet velikih rasprava unutur zapadnog kulturnog kruga, dok je unutar muslimanskog diskursa ova tema zadobila skromnu pažnju kako od klasičnih, tako i od modernih učenjaka.
  • Ovdje smo naveli samo najpoznatija tumačenja, u literaturi se spominju još mnoga filozofska, paternalistička i alegorijska čitanja ove priče.
  • Bez obzira da li podržali tradicionalistički stav ili alternativna tumačenja, glavni cilj nam je bio da naglasimo razliku između biblijskog i kur'anskog narativa. Biblijski se u znatnoj mjeri razlikuje, te je njegovo tumačenje izvršilo ogroman uticaj na islamsku perspektivu. Pošto kur'anska priča nije ekvivalent biblijskoj, tu se otvara prostor za drugačije razumijevanje i vlastitom muslimanskom narativu, pogotovo u današnjoj eri globalizacije i susreta sa različitim ideologijama, religijama i kulturama gdje se od muslimana traži da iskažu svoj autentični stav o nekim pitanjima.
  • Od svih učenjaka kroz historiju, samo Ibn Arebi i mu'tezilije su ponudili dijametralno suprotnu interpretaciju, dok ostali brane tradicionalni stav fideizmom ili tretiranjem ovog događaja sui generis slučajem (jedinstvenim, svojstvenim samo za Ibrahimov a.s. poslanički kontekst, bez implikacija na svakodnevni život).
29 komentara
  • Zijad

    Pozdrav Kenane (ili Nedime, ko god mi odgovori).
    Imam jedno pitanje što se tiče ove riječi “Kurban”: da li je to stvarna riječ napisana u Kur'anu ili je modernizirana? Također, ako se Kurban spominje u Kur'anu, da li se prevodi kao “Žrtva” ili nešto drugo? Pošto, koliko znam “Ovan” ili neka druga životinja nije bila opisana/naređena kao “Žrtva”, već se u Kur'anu spominje samo “Žrtva”. Eh, sada, moramo definisati taj pojam Žrtve. Da li je to fizička/duhovna žrtva ili nešto treće?
    Kurban se također pominje (koliko znam) i u Suri El Hajj gdje se “naređuje” klanje kamila ili ovnova (koliko se dalo razumjeti) na putu za Hadždž ili tokom/poslije obavljanja Hadždža. Dakle mene interesuje, zašto bi se nevina životinja žrtvovala zbog nečega poput Hadždža? Da li su rani muslimani i kasnije muslimanski učenjaci prepoznali (po svom površnom tumačenju) Hadždž kao “najviši oblik vjere, kao nešto jedinstveno i slično (ako me shvataš)” pa su prema tom shvatanju pridodali žrtvovanje životinja svom Bogu (slično kao i kod idolopoklonika koji su pridavali žrtve u obliku životinja, voća, povrća, imetka i dr.).
    Znam da se inače, ubistvo i čedomorstvo striktno osuđuje i “zabranjuje” u Kur'anu, i prema tome dalo bi se razumjeti da se to odnosi na ljude, a ne na životinje. No, kao što sam gore već pomenuo, ne treba na žive ili nežive stvari gledati površno, samo zato što životinje ne posjeduju isti nivo morala i svijesti kao i ljudi (mada su neke životinje da tako kažem humanije od ljudi zbog njihovih postupaka, poput odbrane porodice i krda od neprijatelja, umjesto da napadaju druge vrste na tuđem teritoriju one pak koegzistiraju skupa sa tim drugim vrstama, za razliku od ljudi kojima smeta pripadnik druge rase, spola, vjere i slično), dakle samo zato što životinje ne posjeduju isti nivo morala i svijesti kao i ljudi to ne znači da nisu svjesne i da nemaju neki vid svog vlastitog morala kao i mi ljudi, i prema tome mišljenja sam da u slučaju velike nestašice hrane i potrebnih proteina za čovjeka (mada čovjek može živjeti zdravo i bez životinjskog mesa), životinje treba ostaviti na miru i ne ubijati ih, pogotovo zbog nekog čudnog ritualnog čina poput pridavanja žrtve za Hadždž. Sama pomisao na ovo me odvodi na misaono putovanje i daje mi jasnu viziju o “vjernicima” koji uzimaju sjekire i noževe u ruke i počnu odrubljivati ovnovima i drugim životinjama glave, dok se one same pokušavaju otimati i pobjeći, rijeke krvi… dođe mi da povratim ili da tim “vjernicima” otmem iz ruku te sjekire i njima odrubim glavu umjesto jadnim životinjama. Jer ubistvo je ubistvo. Nekom se siromahu inače za Kurban Bajram može pomoći u vidu voća, povrća, brašna, ulja, šećera, novca, odjeće i obuće i sl. A ne dati komad mesa što će ga zadovoljiti na nekoliko sati i to je to.
    Zanima me i definicija “zabrane” i “dozvole” koja se spominje u Kur'anu kao “Halal” i “Haram”. Da li postoji još neki prijevod za Halal i Haram i da li se uistinu nešto “zabranjuje” ili “dozvoljava” u Kur'anu jer nekako po zvučnosti mi ne zvuče kao iste. Kao npr. u ajetima kad piše “Propisan vam je post kao i onima prije vas ne bi li ste bogobojazni bili”, dakle ne piše “Naređuje vam se post, morate postiti, trebate postiti, ništa drugo osim posta da činite i slično”, već piše “Propisan vam je” u smislu propisa, pravila koje nije svako dužan ispoštovati već više aludira na “savjet” da tako kažem, jer svi znamo u čemu se ogleda post i koje su njegove dobre osobine, jer loših nema (osim ako post obavlja bolesna osoba, onda bi u tom slučaju trebala prestati postiti zbog vlastitog zdravlja, to bi bio dobar primjer i nadopuna mog argumenta da je post “propisan” u smislu savjeta šta je dobro za čovjeka i njegovu duhovnost, a to bi uistinu i bilo tačno jer se poslije kaže “ne bi li ste bogobojazni bili” dakle svrha posta je da pojača čovjekovu duhovnost u pravcu bogobojaznosti, osnaživanja vjere i psihičkog zdravlja i sl.).
    Za kraj bih volio da mi odgovorite nešto što nema veze sa ovom tabu temom i drugim temama na ovom blogu, a to je npr. Kineska, Japanska i Indijska religija i duhovnost. Općepoznato je da Indijci vjeruju u desetine i stotine kipova koje zovu “Bogovima” a Kinezi su gotovo pa ateisti, iako se neki Kinezi i vjerovatno većina Japanaca izjašnjavaju kao npr. Budisti ili Taoisti.
    Sad npr. Budizam je nastao na ideologiji jednog čovjeka Bude i njegovog postizanja Nirvane u smislu konstantnog umiranja i ponovnog rađanja dok duh ne pronađe svoj mir i na kraju potpuno iščezne (prestane postojati, bude “izbrisan” bez mogućnosti ponovnog proživljenja) i dan danas se ti ljudi mole tom Budi koji je bio običan čovjek. Postavili su ga na visok pijadestal i učinili ga Bogom. Slično su i Indijci uradili sa svojim “Bogovima”. Dakle mene interesuje zašto su neka plemena bila izbrisana iz postojanja (poput Sodome i Gomore ili idolopoklonika) a koja su opisana u Kur'anu kao pouka budućim naraštajima, i zašto ova današnja plemena (Indijska, Kineska, Japanska i dr. koji nisu monoteisti i koji ne vjeruju u Boga kao bestjelesno, vanvremensko biće već vjeruju u tjelesna i vremenska bića poput ljudi i Isusa Krista, Bude, kipova i sl.) zašto ta plemena nisu izbrisana također iz postojanja, već im je umjesto toga historija bogata tradicijom i običajima. Dakle Bog je vijekovima gledao da se mole kipovima i ljudima ali ništa nije preduzeo po tom pitanju kao što je to uradio sa drugim plemenima opisanim u Kur'anu niti im je slao svoje Poslanike da ih vrati na pravi put, već su ostali u svojoj “zabludi” i još su nagrađeni bogatom historijom, inteligencijom i znanjem (poput izuma Kineskog papira). Ne znam da li je to pošteno. Ili bi oni mogli biti primjer da “Objava” nije stizala svim plemenima na svijetu, već samo nekim koji su bili odabrani a drugi su (poput Kineza i Indijaca) bili odbačeni i Bog ih nije “pogledao” niti im je “pomogao” što naravno nema smisla i obezvrjeđuje Boga.
    Ako možete, pokušajte mi napisati dugi odgovor na ova moja pitanja, znam da su dugačka (lol) ali sam se i ja napatio dok sam ih pisao. Puno pozdrava od brata Zijada!

    • Zijad

      Samo da ispravim raniji navod:
      “No, kao što sam gore već pomenuo, ne treba na žive ili nežive stvari gledati površno, samo zato što životinje ne posjeduju isti nivo morala i svijesti kao i ljudi (mada su neke životinje da tako kažem humanije od ljudi zbog njihovih postupaka, poput odbrane porodice i krda od neprijatelja, umjesto da napadaju druge vrste na tuđem teritoriju one pak koegzistiraju skupa sa tim drugim vrstama, za razliku od ljudi kojima smeta pripadnik druge rase, spola, vjere i slično), dakle samo zato što životinje ne posjeduju isti nivo morala i svijesti kao i ljudi to ne znači da nisu svjesne i da nemaju neki vid svog vlastitog morala kao i mi ljudi, i prema tome mišljenja sam da samo u slučaju velike nestašice hrane i potrebnih proteina za čovjeka (mada čovjek može živjeti zdravo i bez životinjskog mesa) čovjek može “zaklati” životinju zbog hrane, dok inače u modernom svijetu trgovine bilja, voća i povrća i druge neživotinjske hrane, životinje treba ostaviti na miru i ne ubijati ih, pogotovo ih ne treba klati zbog nekog čudnog ritualnog čina poput pridavanja žrtve za Hadždž.

    • Kenan Hodzic

      Pozdrav Zijade,
      Pošto je Nedimov tekst, ja ću samo kratko da odgovorim na prvo pitaje vezano za kurban. Taj termin u arapskom označava sredstvo približavanja, od glagola (qarube – قرب), i ima oblik sa pojačanim značenjem sa dodatkom (an آن) na kraju.
      Taj termin se spominje u Kur'anu na tri mjesta, (3:183) gdje ga pominju Izraelčani kao dokaz da je neko poslanik, da će pred njim sazgorjeti idol ili kumir (kurban), zatim (5:27) gdje se spominje u značenju žrtve u priči o ubistvu jednog od sinova Ademovih, i u (46:28) u govoru o narodima koje njihovi kumiri (kurbani) nisu spasili od uništenja.
      Poenta je da se u Kur'anu ovaj termin ne koristi za ono što mi danas koristimo. On nema veze sa životinjama i klanjem. Allah prima “kurbane” od bogobojaznih, kako stoji u priči dvojice ademovića, ali nigdje ne stoji da se radi o ubistvu životinja.
      Što se tiče hadža, tu je situacija jasna…u Mekkanskom kršu nema žita ili voća da se nahrane hadžije, jedina hrana je meso. Hadžije su sa sobom vodili domaće životinje i one su bile jedini izvor hrane za hiljade ljudi u pustinji Mekke. Smatram da je potreba za tim nestala, i da je klanje miliona grla stoke u Mekki besmisleno. Ne vidim zašto bi Allah tražio od ljudi da ubiju životinju samo radi ubistva. Dugi niz godina, možda i stoljeća, to meso je propadalo jer nije bilo hladnjača niti konzerviranja. Allah jasno kaže da Njemu ne treba njihova krv, nego bogobojaznost koja se ogledala u davanju najvrijednijeg imetka u pustinji (stoke) u svrhu hranjenja drugih vjernika.

    • Kenan Hodzic

      Što se tiče halala, on je osnova u životu. Sve što je dobro i korisno je halal, kako Kur'an kaže u 7:32.
      Haram je vrlo jasan i ogleda se u svega nekolicini propisa kojima Allah upućuje čovječanstvo. Mnoge stvari koje muslimani smatraju da su haram, zapravo nisu, i suprotno. Tako isto mnoge stvari koje muslimani smatraju da su obaveza, nisu. Između ostalog je i post, kojeg si naveo kao primjer. Termini korišteni u Kur'anu za preporuku nekih ibadeta nisu u obliku stroge naredbe, kao što je glagol “propisuje vam se…”(كتب عليكم…)

  • Nepoznato

    E-Selaamu alejkum, da li se baš mora ekskluzivno prevoditi أَذْبَحُكَ “zaklati te” – “ubiti te” kako se prevodi u ajetu: : ”O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?…
    Da li se to “klanje”-“ubijanje” može interpretirati kao
    žrtva-požrtvovanost, ali nešto dobroćudnije kao žrtvovanje u smislu da se mora žrtvovati-pripremiti za ono što ga čeka, poslanstvo, a znamo da su poslanike protjerivali…ubijali…
    I da se na kraju vizija-san ispunila i da je zaslužio da nastavi sa poslanstvom nakon oca?
    وَسَلَـٰمٌ عَلَى ٱلۡمُرۡسَلِینَ

    • Nedim Kadrić

      Ve alejkumu selam. Kao što sam napomenuo u zaključku, postoje mnoga alegorijska tumačenja i tvoj komentar možemo tu ubrojati. Postavljaju se onda pitanja zašto bi se Bog objavljivao Ismailu a.s. preko posrednika (oca poslanika), zašto to nije slučaj onda i sa Ishakom, šta će to Ismail doživjeti u svojoj misiji poslanika što neće Ishak, pa se on mora pripremati? Kako se onda vizija ispunila tako brzo, kako onda razumjeti zadnji dio iskupljenja, povodom čega? Ovdje Ibrahim a.s. nije postupio kao Jakub a.s. u slučaju Jusufa i metaforički protumačio ovaj san. Ja sam lično skeptičan prema alegorijskom tumačenju u ovom slučaju (koje negira da se ovaj događaj desio), smatram da Kur'an opisuje konkretni čin koji se kao i mnogi drugi može tumačiti alegorijski (npr. kroz psihološku i paternalističku prizmu, odnos Jakub a.s. – Jusuf a.s., Ibrahim a.s. – njegov otac).

  • Nepoznato

    E-Selaamu alejkum, hvala na odgovoru.
    Onda opet ostaje pitanje kako se
    san-vizija Ibrahima سَلَـٰمٌ عَلَىٰۤ إِبۡرَ ٰ⁠هِیمَ ostvarila-ispunila tj. odazvao se snu-viziji ako se takvo nešto nikada nije ni desilo?

    • Nedim Kadrić

      Pa da, pored ranijih opservacija koje sam naveo u prošlom komentaru i način ostvarivanja/vjerovanja u viziju predstavlja dodatni izazov ako želimo shvatiti priču na alegorijski način kako si napisao u prvom komentaru. Ja nažalost nemam odgovor na to.

  • Ajla

    Esselamualejkum obojici i baš sam se obradovala što je ovaj blog obogaćen još jednom interesantnom temom.
    Kako nam se približava Kurban bajram ili Hadžijski bajram, ko hoće da razmišlja imao je povoda. Istina, moje misli su bile usmjerene na pitanje da li je obavezno zaklati kurban bar jednom ili svake godine? U Kur'anu ne piše ništa konkretno da nam je naređeno, a opet možda nije dobar prijevod 🙂
    Helem, dobila sam odgovor na moje pitanje a ovaj tekst je upotpunio taj odgovor.
    Međutim, nije lahko poslije toliko godina mekteba, čitanja, slušanja, a i prakse klanja koja iz godine u godinu postaje, čini mi se, masovnija; “svariti” i prihvatiti ovo tumačenje.
    Kažem tumačenje jer su naši prethodnici protumačili ove ajete totalno suprotno i svi su se prihvatili toga, još ih Biblija pogurala malo i tako..

    Onda kontam: koja je poenta ove priče koju nam Allah kazuje i u Bibliji i u Kur'anu? Zar nije da budemo zahvalni Allahu što nam je mogao naređivati šta je htio, ali nas je toga poštedio jer je Milostivi?
    Onda shvatim donekle: možda nas je Allah htio upozoriti i na šejtane, odnosno šejtanske misli koje nam se u snu mogu javiti? Dakle, priča nam o Jusufu i da je on mogao tumačiti snove Allahovim voljom, što znači da snovi mogu biti Allahovo nadahnuće kojima nam se poručuju neke stvari iz sadašnjosti ili budućnosti. Isto tako, kada nema Allahove poruke putem snova, čovjek može snivati ono čime se opterečuje iz njegove svakodnevnice ili mu u san se mogu uplesti šejtani i njihova došaptavanja? Možda nas Allah ovim porukama kroz ajete upravo na to upozorava: da nisu svi snovi istiniti i da se za svim snovima ne trebamo povoditi niti ih pokušati protumačiti pogotovo ako nam se kosa na glavi diže od samog sna, odnosno noćne more.
    Šta vi mislite, ako nisam upravu, koja je poenta, a mora je biti jer u Kur'anu ništa ne piše slučajno. Opet Allah zna najbolje.

    Hvala vam još jednom i baš mi je drago da Kenan ima kvalitetnu podršku.

    • Nedim Kadrić

      Ve alejkumu selam, draga Ajla. Mi naravno možemo raspravljati o pozadini ajeta i propisa, međutim teško možemo sa sigurnošću utvrditi da smo duboko pronikli u temu, te iscrpili sva moguća značenja i pouke. Stoga, pitanje koja je poenta nečega zahtijeva širu elaboraciju ako se upustimo u to- razlog spominjanja ovog događaja, izbjegavanje detalja, važnost i pouka u današnjem vremenu, historijski kontekst ako uzmemo da je Ibrahim a.s. boravio u Mezopotamiji gdje je žrtvovanje djece bilo sastavni dio vjerskih obreda. To su samo neka od podpitanja koja treba postaviti prilikom odgovora. Ispod ti stavljam dio iz članka na engleskom koji “pronalazi” poentu u ovom događaju poredeći Ibrahimovo iskustvo sa Azerom sa onim od Ismaila sa Ibrahimom.

      “It is within the context of these teachings that I understand God’s rescue of Abraham from his father and of Abraham’s son from him, and I consider the two to be very different. For one, the sons and fathers could not be more different themselves. Both sons, for instance, are monotheists but one falls victim to his unbelieving father’s depredations while the other submits of his own volition to the God of his fathers. Both face death, then, but for different reasons and at the hands of very different fathers. One father (Abraham’s) tries to kill his son for his faith and the son has no choice in the matter. In contrast, the other father (Abraham), while also ready to sacrifice his son as a matter of faith, can only proceed with it at his son’s expressed wish. If these differences did not exist, Abraham would have been no different from his own father and the story of his near-sacrifice of his son would have proved little more than the omnipotence of fathers in patriarchies. However, the morals of the two stories are not the same and that is the second way in which they are different. One reveals an outright conflict between obeying God and obeying fathers, especially those who are ‘devoid of wisdom and guidance’ (2:170, in
      Ali 1998: 67). The message of the other story is that, in order for God’s will to be done, believers must submit to it voluntarily. And, since God is not father, one cannot view God’s rule (monotheism) as a divine surrogate for father’s rule (patriarchy)”

  • Omer

    Dakle, ukratko pojašnjeno (ako gledamo samo na Kur'an kao glavnu riznicu znanja, ignorišući nelogičnosti u drugim svetim knjigama poslije detaljne obrade):
    – Ibrahim a.s. je sanjao da “kolje” sina. Ako je njegov sin (Ismail?) bio “nevin” i “dobar”, zašto bi onda jedan Poslanik sanjao kako ga “kolje”? Za svoj odgovor/argument/pretpostavku molio bih vas da ne ubacujete “šejtana” u istu jednačinu, iskreno smatram da je to glupo i da “šejtani” nemaju nikakvog uticaja na ljude i njihovu psihu, ako postoje naravno. Ljudi su sami svoji kreatori svojih osjećanja, misli, zabluda i slično i nema “treće strane” koja se miješa u njihove hemijske reakcije u mozgu.
    – Da je bio uvjeren da je to “Božija naredba” onda bi vjerovatno nastavio s’ njom, složio se njegov sin ili ne. Znamo da su tadašnji ljudi slabo poznavali naučne temelje i većinom su neobjašnjive stvari pripisivali “Bogovima” i slično. Možda je to bio samo običan san (bolje rečeno, noćna mora) poslije neke pretrpljene traume, prepirke sa sinom ili slično, no da je se prepirao sa sinom onda vjerovatno ne bi razgovarali jutro poslije o tom snu i ne bi se njegov sin ponijeo na taj način (u smislu slaganja sa samo-žrtvom).
    – Dakle, njegov je sin bio spreman dati svoj život zbog jedne očeve noćne more? Isto ko kad bih ja sad pristao da me otac baci sa mosta, samo zato što je to on “sanjao” i pripisao “Bogu” taj san (samo da me se “otarasi”). Ne znam da li je njegov sin ikada bio prisutan viđenju nekog Božijeg čuda pa da zna da ima Boga tamo negdje i da je njegov otac uistinu Božiji Poslanik, ali sigurno ne bi pristao na takav užasni čin bez bilo kakvog dokaza. Ali ako to nije slučaj, onda vidimo očigledne opasnosti usađivanja pogrešnih ideja svojoj djeci. Ibrahim a.s. je u tom slučaju svoje dijete uvjerio da je “Poslanik” i nakon što mu je sin povjerovao, poslije ga je uvjerio da je san “naredba” od Boga znajući da će njegov sin svakako pristati, i u tome je vidio idealnu priliku da ga se otarasi?
    – Ne vidim logiku zašto bi bilo koje nevino dijete prihvatilo samoubistvo na jednu riječ svog oca ili majke misleći da je tako Bog htio. Ali kako rekoh, tadašnji ljudi nisu baš bili obrazovani i neobjašnjive fenomene su pripisivali Bogu, zato se ne bih čudio po tom pitanju.
    – Ako je Bog želio nešto objaviti ili naučiti Ibrahima a.s., nije li žrtvovanje vlastitog djeteta previše? “Milostivi” Bog to ne bi tražio od jednog oca pa makar ga spriječio u posljednjoj sekundi slanjem (ovna?). Ne bi li ga Bog bolje spriječio negdje putem, i jasno mu obznanio da je to samo san i da mu nije bio ništa naredio.
    Kako god to vi poslije interpretirali, Ibrahim a.s. je sanjao da kolje sina, sin je to u svom neznanju i zabludi prihvatio. Bukvalno u posljednjoj sekundi ga je Bog spasio, što nema smisla zašto bi čekao posljednju sekundu, zar je to Bogu bilo “dosadno” i želio je vidjeti hoće li Ibrahim to uistinu učiniti. Naravno da to nema smisla, i ako nema bolji Kur'anski prijevod tog teksta ili dobar odgovor na sve ovo što sam napisao, onda ste vjerovatno pronašli jednu grešku u Kur'anskom tekstu i time “pobili” njegovu nepogrješivost. U tom slučaju je Kur'an uistinu bio baziran na mnogim svetim knjigama, samo malo “prepravljen” i poslije stvoren mit o njegovoj nepogrješivosti i pravoj “Istini”? Ispravite me ako griješim

    • Nepoznato

      Ima Omere par komentara iznad tvog, potpuno logična i racionalna interpretacija toga šta “žrtvovanje sina” može značiti.

  • Safet

    Kenane, zar nemislis da ovaj Nedimov clanak s obzirom na njegov pristup ovoj temi odstupa od metodologije koju si dosad sam ti koristio u dosadasnjim temama? Zasto ovo pisem? Pa zato jer Nedim pristupa ovoj temi sa stajalista kompletiranja Kur'ana sadrzajem koji nije Bozija rijec tj. van-kur'anskim izvorima. Mogli bi se neki upitati pa sta ima lose u tom pristupu? Kratak odgovor bi bio da se tim nacinom sveznajuci Stvoritelj, dakle Onaj koji za sebe sam kaze da sve zna, indirektno pravi definicija jednog “drugog Stvoritelja” koji je u svom kazivanju i komunikaciji sa stvorenjima nedorecen i nejasan pa stoga Njegove rijeci u Njegovom Kitabu treba tumaciti drugim izvorima kako bi se dobio odgovor na sta taj Bog tacno cilja. Neznam, mozda nekima “takav Bog” pase i zadovoljni su tim i nek vam bude tako ali nek znate da kur'ansko-definisanom Bogu nema niko ravan i nije o nikome ovisan niti Ga neko treba uciti ili dopunjavati.

    • Nepoznato

      { يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ إِن تَنصُرُواْ ٱللَّهَ يَنصُرۡكُمۡ وَيُثَبِّتۡ أَقۡدَامَكُمۡ }
      [Surah Muhammad: 7]

      O vi koji vjerujete, ako Allaha pomognete, i On će vas pomoći i korake vaše učvrstiti.

      { يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ كُونُوٓاْ أَنصَارَ ٱللَّهِ كَمَا قَالَ عِيسَى ٱبۡنُ مَرۡيَمَ لِلۡحَوَارِيِّـۧنَ مَنۡ أَنصَارِيٓ إِلَى ٱللَّهِۖ قَالَ ٱلۡحَوَارِيُّونَ نَحۡنُ أَنصَارُ ٱللَّهِۖ فَـَٔامَنَت طَّآئِفَةٞ مِّنۢ بَنِيٓ إِسۡرَٰٓءِيلَ وَكَفَرَت طَّآئِفَةٞۖ فَأَيَّدۡنَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ عَلَىٰ عَدُوِّهِمۡ فَأَصۡبَحُواْ ظَٰهِرِينَ }
      [Surah As-Saff: 14]

      O vi koji vjerujete, budite pomagači Allahovi, kao što je rekao Isa, sin Merjemin, prisnim sljedbenicima: “Ko su moji pomagači u pozivanju Allahu?” Prisni sljedbenici odgovoriše: “Mi smo Allahovi pomagači!” Onda je jedna skupina iz potomaka Israilovih povjerovala, a druga skupina uznevjerovala! Pa smo one koji su vjerovali protiv njihovih neprijatelja osnažili pa su postali nadmoćni.

      • Mensur

        { يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوٓاْ إِن تَنصُرُواْ ٱللَّهَ يَنصُرۡكُمۡ وَيُثَبِّتۡ أَقۡدَامَكُمۡ }
        [Surah Muhammad: 7]
        O believers! If you stand up for Allah, He will help you and make your steps firm.
        O vjernici! Ako se zauzmete za Allaha, On će vam pomoći i učiniti vaše korake čvrstima.

        { يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ كُونُوٓاْ أَنصَارَ ٱللَّهِ كَمَا قَالَ عِيسَى ٱبۡنُ مَرۡيَمَ لِلۡحَوَارِيِّـۧنَ مَنۡ أَنصَارِيٓ إِلَى ٱللَّهِۖ قَالَ ٱلۡحَوَارِيُّونَ نَحۡنُ أَنصَارُ ٱللَّهِۖ فَـَٔامَنَت طَّآئِفَةٞ مِّنۢ بَنِيٓ إِسۡرَٰٓءِيلَ وَكَفَرَت طَّآئِفَةٞۖ فَأَيَّدۡنَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ عَلَىٰ عَدُوِّهِمۡ فَأَصۡبَحُواْ ظَٰهِرِينَ }
        [Surah As-Saff: 14]
        O believers! Stand up for Allah, as Jesus, son of Mary, asked the disciples, “Who will stand up with me for Allah?” The disciples replied, “We will stand up for Allah.” Then a group from the Children of Israel believed while another disbelieved. We then supported the believers against their enemies, so they prevailed.
        O vjernici! Zauzmite se za Allaha, kao što je Isus, sin Merjemin, pitao učenike: „Ko će se sa mnom zauzeti za Allaha?“ Učenici su odgovorili: “Mi ćemo se zalagati za Allaha.” Tada je grupa djece Izraelove vjerovala dok druga nije vjerovala. Mi smo tada podržali vjernike protiv njihovih neprijatelja, pa su oni pobijedili.

        Ta dva primjera koja si naveo nema veze sa ljudskim interpretiranjem Kur'anskih ajeta i pripajanje ne-Kur'anskih izvora istima. Ovdje se jasno kazuje da se ljudi zauzmu/zalagaju za Allaha.
        Više primjera riječi “zalagati se i zauzimati” (preuzeto sa Wikipedie):
        Značenja: (značenje izvedeno preko sinonima) braniti nekog, neko mišljenje ili stav, zagovarati, navijati, podržavati, propagirati, podupirati, obezbjeđivati, potpomagati, pledirati, braniti (ideju), saklanjati, protežirati.
        Asocijacije: štititi, boriti se

        Ljudi koji se zalagaju za Allaha, štite njegove stavove i mišljenja (preko svetih knjiga), bore se za njih i brane ih. Bar sam tako ja skontao.

    • Kenan Hodzic

      @Nedime, šta veliš na ovo što Safet kaže?

      • Nedim Kadrić

        Nemam problema s kritikom ili drugačijim mišljenjem koje je argumentovano, ali ovo je suvišno komentarisati. Dakle, moraš biti maliciozan ili baš ne razumjeti ono što je napisano. Nadam se da je u pitanju potonje, jer je ovo tipičan primjer ”strawman” argumenta gdje dolazi do izvrtanja teza i pripisivanja autoru izjava i misli koje uopće nisu aludirane, kamoli izrečene. Iskreno, mislim da ovaj komentar nema puno veze s ovom temom, nego otvara drugu temu.
        Idemo redom:
        1. Naravno da metodologija odstupa, jer smo svi različite i unikatne individue. Čitali smo različitu literaturu, imamo različite stepene edukacije, drugačije duhovno i životno iskustvo, kada bih i pokušao ne bih mogao mogao kopirati nečiji stil.
        2. Šta misliš pod kompletiranjem sadržaja vankur'anskim izvorima? Na samom početku je rečeno da se radi o komparativnoj studiji zbog sličnosti u pričama. Dakle, biblijska verzija je tu zbog poređenja priča i uticaja koje biblijsko tumačenje ima na muslimane. Otkad je to bogohulno porediti mišljenja monoteističkih religija o određenim pitanjima, pogotovo o onim pitanjima o kojima dijele zajedničko naslijeđe? Ako ciljaš na mišljenja učenjaka, zanimljivo da meni koji ih samo citiram imputiraš ”kompletiranje Kur'ana sadržajem koji nije Božija riječ”. Oni su onda prava adresa za tvoj dio komentara. Šta drugo plejade mufessira, muhaddisa, filozofa, orijentalista rade nego to što si naveo, analiziraju Sveto štivo sa lingvističkog, historijskog, društvenog i drugog aspekta. Kako bi inače nastali silni tefsiri, nauka o jasnim i manje jasnim ajetima, povodima objave, itd. Naše poznavanje danas i uvid u neke stvari bi bio u najmanju ruku krnjav bez tog naslijeđa. Zamahšeri je npr. popularizirao lingvistički aspekt Kur'ana, danas NAK ide njegovim stopama. Uglavnom, hoću reći da čak i najekstremnije kur'anije koje se drže poznate protestantske maksime ”sola scriptura” ne simplifikuju tako, nego Kur'an proučavaju iz različitih perspektiva (ponajprije tumače Kur'an Kur'anom, pa se onda služe dodatnim izvorima).
        3. Ovaj zadnji dio, koji kako sam već ranije rekao, otvara drugu temu je posebno upečatljiv. Činjenica je da se Bog obratio u jednom određenom vremenu i mjestu, na jednom od živih jezika. Iako je integralni dio Teksta sačuvan, isto je činjenica da muslimani imaju različite poglede u razumijevanju tog Teksta. Kako to da sunije peru noge prilikom abdesta, a šije ne? Obje grupe čitaju isti ajet i obje smatraju da su u pravu. Kako to da neko u ajetu o krađi vidi bukvalno odsijecanje ruke, dok neko vidi metaforu ili obilježavanje lopova zbog krađe (slično ženama iz sure Jusuf koje su prerezale ruke). Kako to da neko u ajetu o džizji vidi porez za nemuslimane, dok neko ne? Postoji mnoštvo drugih primjera razilaženja i to ne o sporednim pitanjima, nego baš onim spomenutim u Kur'anu o kojima se Bog izjasnio. Različiti su razlozi za to, drugačiji kiraeti/čitanja Teksta, Kur'an kao historijsko vs. univerzalno štivo, tumačenje Kur'ana hadisom, itd. Dakle, htjeli to priznati ili ne, neke stvari nisu baš tako fiksne i subjekt su različitim intrepretacijama, a u određenim slučajevima i manipulacijama.

  • Mensur

    Dakle u biti (ovo je moje lično pitanje za administratore) Kurban Bajram i Ramazanski Bajram su tvorevina ranih islamskih učenjaka po uzoru na hadiske predaje? Jer, koliko znam u Kur'anu Bajram nije spomenut. Uglavnom volio bih čuti vaše viđenje/gledište oko ova dva praznika.

  • Nepoznato

    Smatram citav apsurd ubijanje zivotinja zarad Boga. Sumnjam da bi Bog naredio takav gnusan čin da se čini u ime Njega, prije bih rekla da se to ondnosi na nas Ego, treba “zaklati” savladati ego u nama, ta borba sa samim sobom. Islam je divna religija, liberalistička, ali se transformirala vremenom, Imam dojam da je dozirano znanje u Islamu (bas kao u svim tzv. monoteistićkim religijama i ne nude bas sve odgovore,, barem meni nisy dale), te da postoje neke veće Istine nama nepoznate jer Bog je svjestan razine ljudske inteligencije i da nisu svi na istoj razini SVIJESTI. Otyd jelte mnogobrojne religije. Treba uzeti u obzir vrijeme, mjesto ali i okolnost kako, gdje i zasto je objavljen Islam. Kao pojefinac izrazavam svoje misljenje sa sa aspekta kritike i sociologije religije.

    Divni ste, i hvala Vam za sve, tesko je ispravljayi krive Drine nakon hiljadee godina, ne samo y Islamu.
    Selam.
    Neka vas Bog čuva, Namaste 🙏❣🌷🌷

    • Mensur

      Dobro si ti to rekla ali mislim da je glupo smatrati da nas Bog smatra “glupim i ograničenim” metaforički rečeno. Ali i realistično. I prema tome ne znam zašto bi Bogu bilo teško da jasno kaže “ne koljite životinje, ne pijte ovo zato što – pa navede zašto to ne valja, ne radite ovo – pa objasni zašto to ne valja” i slično ali u Kur'anu je to mislim, sve već objašnjeno. Npr. Bog jasno kaže u Kur'anu da do Njega neće doprijeti krv njihova niti meso njihovo (žrtveno – Kurbansko) već iskreno učinjena dobra djela naša. I opet se kolje na milione grla stoke svake godine u ime Boga zbog nepoznavanja historije ranih muslimana i pogrešne interpretacije Kur'anskih ajeta. Pored ovog ajeta što sam napisao, ima još jedan gdje piše da hadžije na putu do Mekke “zakolju” meso od stoke i da to podijele siromasima a na to se prema historijskim podacima odnosi na hadžije koje tada u pustinji nisu imale ništa drugo od stoke uistinu, nisu imali brašna, voća, povrća i slično već su živjeli od stoke i pokoje voćke poput hurmi, zato se hadžijama nalaže “klanje” svog najvrijednijog imetka (stoke) i podjele istih siromasima koji su tada bili gladni. Onda ima još tu ajeta poput savjeta da ne jedemo svinjsko meso jer ako ne znaš, svinje su smatrane “najprljavijim” životinjama na svijetu i njihovo meso sa visokim sadržajem zasićenih masti i trans masti predstavlja najveći rizik po zdravlje. Višestruka stanja povezana su s konzumacijom svinjskog mesa, uključujući, ali ne ograničavajući se samo na dijabetes već i MS, kardiovaskularne bolesti, gojaznost, cirozu i više vrsta raka. Onda se savjetuje muslimanima da ne piju alkohol jer… već znaš kakve posljedice alkohol ostavlja kratkoročno i dugoročno na čovjekov organizam i dušu. Valjda je Kur'an dao sve potrebne odgovore čovjeku, od nauke do medicinskih otkrića, ne znam šta je još potrebno. Neki dokaz postojanja raja i pakla možda? Možda nema dokaza jer nisu ni stvoreni (još), tj. ni ne postoje, a tome u prilog idu brojni Kur'anski ajeti koji se tiču Sudnjeg Dana kada će svi pripadnici ljudske vrste biti proživljeni (u isto vrijeme) – “I puhnuće se u rog pa će svi oni (ljudi) iz grobova svojih pohrliti Gospodaru svome.”, “I danas (Sudnjeg Dana) se nikome neće nepravda učiniti i danas ćete svi kako ste radili nagrađeni biti.” i slični ajeti. Uostalom pometnju prave i značenje zabrane i dozvole u Kur'anu koje su muslimani interpretirali kao istu, ali po zvučnosti ne zvuče kao zabrane i dozvole, npr. “Propisuje vam se (kao što je to napisao gore jedan tip Kenanu)”, “I klanjajte ako znate šta je dobro po vas”, “I reci im Muhamede neka klanjaju ne bi li bogobojazni bili”, nema nigdje pomena jake zabrane po zvučnosti ili naredbe, ako si to primijetila

  • Nepoznato

    Selam. Kur'an i jeste objava za ljude i ljudi ga i interpretiraju, shvataju, istražuju, primjenjuju, sudiće im se po njemu itd. svakako hvala, ja podjelim sta me nagna na razmisljanje i cesto razmisljanje i shvatanje drugog prosiri horizonte

  • Anonimno

    Esselamu alejkum, nevezano za ovu temu kurbana, prije si pominjao da se planiras osvrnuti na temu ‘Qaalu bela’ i na temu ‘atrakcije’ koja prozima suru Jusuf, pa eto, mala digresija i napomena, volio bih procitati tvoja zapazanja ukoliko budes imao vakta da obradis navedene teme.
    Mahsuz selam

  • Selma

    Šta mislite o današnjoj medicini? Nekako mi izgleda da se moraju (doktori, naučnici, “stručnjaci”) miješati u baš svaki aspekt našeg života. Znam da nam misle samo dobro i da je medicina 21. vijeka hiljadu puta bolja od one od prije ali insan ne može ni napolje izaći a da se ne boji npr. da se nije adekvatno obukao pa nafasuje gripe ili zakači kakav virus, ili da ne može ni prošetati krajem a da ne strahuje od sunca i raka kože, ili da ne može ni u kući čak ostati a da prostorije nisu provjetravane ili čiste od nametnika, prašine, drugih čestica. Te nametanje zdravog načina života što je ok ali da kažu da je npr. Pepsi ili čokolada štetna i da izazivaju rak ovo ono a neka nana od 90 godina to godinama pila i jela, meni nema smisla. Nije u svakog organizam isti ali opet se to nameće na dnevni red. Pa i ovo gore oko sunca, znam da sunčanje na 40 stepeni može pospješiti rak kože, melanom i to ali da malo prošetaš onako u bikiniju ili da se osunčaš na koji minut ne šteti nikom, pa to je sunce i vitamin D pobogu nije napolju 50 stepeni pa da dižu halabuku oko raka kože i sunčanja. Pa upotrebljavaj ove kreme pa pij ote lijekove pa idi na sistematski pregled pa na pregled dojki, ginekološki pregled pa ovo pa ono, nema šta već više neće izmisliti da tako kažem samo da mogu imati svoje redovne pacijente. Ispravite me ako griješim

    • Selma

      Nekako mi se čini da doktori i naučnici kontrolišu 90% našeg života, ne mozemo ni da prodisemo a da se ne bojimo da necemo sta “udahnut” da tako kazem. Valjda je insan dovoljno pametan da zna sta valja sta ne valja za njega, ne mora mu tamo neki dedo govoriti šta je dobro za njega. Ali ostalo ne poricem, zivi zdravo, jedi zdravo, pij vodu, vjezbaj i budi “umjeren” i to je to. Meni se sve više čini inače da su prijašnji ljudi imali više slobode od ovih današnjih, otišli bi vidaru kad bi ih nesto boljelo on bi im dao biljni lijek i to je to a danas moras ici i kad te boli i kad te ne boli i da “sprijecis” nesto na vrijeme a zivis zdravo svakako a i da ne zivis opet dajem primjer oko one nane od 90 godina

    • Lionel Messi

      Slazem se, pogotovo ako smijem jos da dodam, oko porodiljske njege u bolnicama. Znam da je napretkom medicine i bolnicke njege znatno smanjena smrtnost kako beba tako i trudnica ali je posljedica tog “napretka” rađanje 8 milijardi ljudi na svijetu. Ne želim biti negativan ali što jeste jeste istina, prirodi je potrebno da se obnovi i da prirodni priraštaj odnosno broj rođenih i umrlih bude u konstantnom balansu a ne da broj rođenih daleko nadmašuje broj umrlih i samim time više gladnih usta i više isusivanja prirodnih dobara sto ce na kraju rezultirati nasim krahom. I sad kao Elon Musk hoce da nas rasprostrani po Marsu i svemiru kao odgovor na prekomjerni rast populacije lol. Uglavnom sto se tice porodilja, ultrazvuk te konstantni pregledi pa nemoj ovo nemoj ono pa idi u bolnicu pa nazad kuci pa u bolnicu kad dobiješ trudove, ne do Bog da se porodis gdje van bolnice, mora bas u bolnici biti i onda malo napnes, dijete izadje i stave ga u inkubator kao da napolju vreba 10 miliona virusa i bakterija da ga pojede zivog, pa otac ne moze biti sa zenom u trenutku poroda ili da vidi svoje dijete u inkubatoru pa daj vakcine dijetu pa dezinfikuj ovo ono isto kao da su prijasnji ljudi tj prije 20. vijeka zivjeli po pecinama po nekoliko hiljada njih, kao da na svijetu nije vec bila milijarda ljudi koji su se radjali bez ovog bespotrebnog bolnickog rada

  • Selma

    Dakle? Hoce li mi neko odgovoriti/pojasniti/dati kakav argument, kontra argument ili slicno? Hvala Messiju inace na kakvom takvom odgovoru, ali mi treba malo opsirnije i sazetije

  • Nezir

    Poštovani urednici portala i čitatelji,

    obradujem se svakom tekstu na ovom blogu, pa tako i ovom. Ovo svakako nisu konačne interpretacije (jer one zapravo i ne postoje), ali jesu intepretacije koje nas zamisle, zagolicaju naš um i otvore nove poglede na neke islamske teme. Teme žrtvovanja Ismaila, a.s., se na, vrlo sličan način, doticao i Mustafa Akyol u knjizi “Ponovo otvaranje muslimaksih umova”. Ovaj način obrade teme kurbana mi je itekako bliži, smisleniji… Ostala mi je nedoumica oko ovih riječi Stvoritelja قَدْ صَدَّقْتَ الرُّؤْيَا
    ti si san svoj odlučio obistiniti – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine.” Muhamed Mehanović
    ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, Besim Korkut
    Već si ispunio snoviđenje. Uistinu, mi tako nagrađujemo dobročinitelje. Mustafa Mlivo

    Mogu li te riječi značiti Božiju potvrdu kvalitetnog Ibrahimovog, a.s., tumačenja sna? ili ako ne mogu, šta znaće u kontekstu čitave priče oko sna i žrtvovanja sina Ismaila, a.s.?

    Radujem se odgovoru.

  • Šejh Edin

    Dobro veče.
    Imam jedno pitanje što se tiče Dženneta. Kako je on tačno opisan u Kur'anu i ako možete da dopišete ajete koji ga najbolje opisuju.
    Inače, koliko znam hadisi nisu baš vjerodostojni niti se trebaju uzimati za ozbiljno, sem Kur'ana kao glavne riznice znanja.
    I ako možete, logički mi dokažite ili objasnite postojanje Dženneta i Džehennema. I logički mi ako možete opišite Džennet (sa ili bez upotrebe Kur'anskih ajeta, jednostavno mišljenje bi bilo od koristi također). I da li, šta mislite, da li će bračni parovi imati mogućnost proživljenja u mladom umjesto u staračkom tijelu, ako su na Zemlji proživili starost i da li će seks biti jedan od dozvoljenih činova? Naravno, sve ovo vjerovatno nije opisano u Kur'anu ali većinom se svodi na logičko razmišljanje. Kao nešto što nam je davalo uzbuđenje, sreću i zadovoljstvo na ovom svijetu (seks) ne vidim zašto ne bi bilo dozvoljeno i na Onom svijetu.
    Hvala lijepo.

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta IZ na našim prostorima.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan šerijatsko-pravni mezheb niti definisani akaidski pravac Autor se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općeprihvaćenih stavova ili vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema za namjeru ničije omalovažavanje ili diskreditovanje.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.


Bitno je da čitatelja ne iritira nečije drugačije mišljenje ili stav, te da izgradi svoj lični stav i mišljenje.

Ukoliko smatrate da bi, eventualno, drugačija shvatanja ili rezultati istraživanja mogla poljuljati Vašu vjeru ili Vas pak udaljiti od džemata muslimana, preporučujemo Vam da odmah napustite ovaj blog klikom na dugme ispod.


Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.

***  HVALA ZA 50,000+ POSJETA  ***