Tabu: Hidžab, pokrivanje muslimanke

Tvrdnja: Današnje shvatanje hidžaba muslimanke nije propisano Kur’anom, te u praksi nije jedino primjenjivo oličenje božije zapovjedi.


Tema oko koje se koplja lome! Među muslimanima, hidžab je osnovni, a često i jedini, pokazatelj ženinog pripadništva Islamu. Navodno, nepraktikovanje tačno ucrtanih smjernica po pitanju hidžaba ozbiljno ugrožava ulazak u Džennet.

U Kur’anu je ova tema spomenuta samo dva puta, i doista mislim da smo (muslimani) prenapuhali temu, ali ipak ću napisati šta mislim…

U startu da definišem… hidžab” podrazumjevam standardni termin korišten danas za “pokrivanje žene odjećom koja većinski skriva njene tjelesne osobine, isključujući lice, šake i stopala.”
Ova definicija nikada nije usaglašena među ulemom. Tema hidžaba je kontroverzna u najvećem dijelu zbog toga što su ljudi vremenom običaje i tradiciju pomiješali sa vjerom i propisima.

Pokrivanje tjemena glave nije ekskluzivno islamski propis, te i nije imao neki eho sve do kasnih ’70 prošlog stoljeća. To zato što je bio sastavni dio života mnogih naroda.

Moram naglasiti da je tek u zadnje vrijeme marama (pokrivač) postala, na jedan način, identitet žene muslimanke, ali treba znati da od kada postoji pisana historija i memorija čovječanstva, pokrivanje tjemena glave i obimna odjeća su bili sastavni dio života svake čestite žene u skoro svim monoteističkim tradicijama i civilizacijama, no, ova tema, u zadnjih par stoljeća, biva bojno polje, što među islamskim mezhebima, što među narodima koji imaju različite običaje i poglede na ženu. Bezbrojne studije su napisane oko hidžaba, ali ono što ja kanim ovjde iznijeti je tabu od vajkada.

Postoje knjige, članci, predavanja, videa na YouTube, posvećena hidžabu, sa oprečnim stavovima i tumačenjima, od onih koji zagovaraju strogo crni pokrivač od tjemena do poda, pa do onih koji zagovaraju da pokrivanje žene nema veze sa islamom…
Istini za hatur, i jedni i drugi su djelimično u pravu, ali su isto tako suzili i osiromašili izvorno kur’ansko učenje.

Ja bih se konkretno osvrnuo na propis i njegov izvor, a time će ti biti jasno koliko su aktuelna tumačenja i učenja blizu, odnosno daleko, od izvora.

Hidžab u Islamu

S islamsko-pravnog gledišta, postoje propisi koji spadaju u kategoriju “nelogičnih”, u smislu da ljudi ne mogu jasano i nedvosmisleno dokučiti njihovu svrhu, ali su to ibadeti koje musliman obavlja iz pokornosti Allahu dž.š. bez obzira na njihovu tajnu svrhu…poput dnevnih namaza, pokreta u namazu, broja rekata, nekih obreda hadža, i slično. Svi ti ibadeti imaju svoje mudrosti koje ljudi vijekovima dokućuju, ali nikada niko neće sa sigurnošću znati pravi razlog tom ibadetu. U ovoj kategoriji najčešće se nađu obredi koje čovjek čini za Gospodara.
Druga je kategorija “logičnih” propisa, u smislu da te propise obavljamo sa jasnom naznakom razloga njihova propisivanja, te sa jasnim ciljem kojeg njihovim obavaljanjem treba postići. Primjer ibadeta ove kategorije je zekat i sadaka (milostinja), podjela nasljedstva, selam i pozdrav, propisi kupoprodaje, brak, ratovanje, odjeća… i slično. U ovoj kategoriji najčešće se nađu propisi koje čovjek čini u privatnom ili javnom životu.

Eh, osim ako nisi neki fanatik koji smatra da je odjeća sama sebi svrha i propis objavljen sa nebesa, vidjećeš da su kodeksi odijevanja muškaraca i žena u drugoj kategoriji propisa, dakle, propisi koji imaju jasan cilj i povod, razumljivu svrhu i prostor za idžtihad (rezonovanje i prilagođavanje uslovima i vremenu).

Propis hidžaba nije baš u potpunosti prepušten ljudima na maštu i idžtihad (definisanje po nahođenju), već je sa nekoliko, kratkih ali jasnih, kur’anskih uputa uokviren i utemeljen sa jasnom vizijom rezultata njegova sprovođenja.

Kur’anske upute su precizne u onolikoj mjeri koliko je to Allah htio, i ništa nije ostavljeno fleksibilno iz zaborava, jer Allah dž.š. ne zaboravlja. U tom smislu, postoji terminologija korištena u Kur’anu koja je jako precizna i konstantna. Allah ne objavljuje riječi i izraze otafrlje, daleko je On od toga. Tako u ajetima vezanim za odjeću i porivanje, bilo muškaraca bili žena, uvijek postoji konstantna paradigma koja nema izuzetaka, a to je slijedeće:

  • Odjeća (Libâs) je ta koja direktno pokriva intimna mjesta (Sew’et), dakle spolne organe i zadnjicu. Sama riječ aludira na nešto ružno samo po sebi, u smislu da služi za izbacivanje otpada iz čovjeka.
  • Odjelo (Sijâb) je ono što pokriva nepristojne djelove tjela (Awret), a to su oni dijelovi tjela koji nisu sami po sebi ružni, naprotiv – lijepi su, ali njihovo pokazivanje se prirodno smatra neprisojnim u javnosti.
  • Ukrasi (Zinet) su dodaci na tijelu (kao što je nakit – Hilijet) koji služe da se privuče pažnja na dijelove tjela koji su sami po sebi lijepi, a vještački ukras im dodaje na ljepotu na ljepotu.
  • Pokrivač (Himâr) je platno koje su nosili (i dan danas nose) muškarci i žene u arapskom svijetu. Himar služi za zaštitu od sunca i uvijek je na glavi.
  • Ogrtač (Džilbâb) je vrsta odjela (vrsta sijâba) koji se ogrne preko donje odjeće (preko libâsa) kao dodatno pokrivanje ili utopljavanje. Poput mantila ili kaputa.

Ova terminologija je jako bitna za daljen razumjevanje kur’anskog teksta, jer ovi termini nikada ne odstupaju od ovih značenja u ajetima.

Jezičko značenje

Riječ “hidžab” jeste pomenuta u Kur’anu, u raznim oblicima, i to 7 puta. Niti u jednom kontekstu nema veze sa pokrivanjem žene! Isto tako i riječ “nikab”, 3 puta, ali nema veze sa odjećom.

Hidžab u arapskom znači perda ili prepreka (fizička ili metaforička), dok nikab znači procjep ili otvor.

Bitno je napomenuti da se u Kur’anu “hidžab” spominje uvijek u duhovnom i apstraktnom smislu, a ne u fizičkom ili materijalnom.
Figurativni hidžab u smislu “duhovno sljepilo, odstojanje, distanca…” je nedvojben u većini ajeta, no jedan ajet koji muslimani smatraju da se odnosi na tradicionalni hidžab je u suri Al Ahzab 53…

ا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَدْخُلُوا بُيُوتَ النَّبِيِّ إِلَّا أَن يُؤْذَنَ لَكُمْ إِلَىٰ طَعَامٍ غَيْرَ نَاظِرِينَ إِنَاهُ وَلَـٰكِنْ إِذَا دُعِيتُمْ فَادْخُلُوا فَإِذَا طَعِمْتُمْ فَانتَشِرُوا وَلَا مُسْتَأْنِسِينَ لِحَدِيثٍ ۚ إِنَّ ذَٰلِكُمْ كَانَ يُؤْذِي النَّبِيَّ فَيَسْتَحْيِي مِنكُمْ ۖ وَاللَّـهُ لَا يَسْتَحْيِي مِنَ الْحَقِّ ۚ وَإِذَا سَأَلْتُمُوهُنَّ مَتَاعًا فَاسْأَلُوهُنَّ مِن وَرَاءِ حِجَابٍ ۚ ذَٰلِكُمْ أَطْهَرُ لِقُلُوبِكُمْ وَقُلُوبِهِنَّ ۚ وَمَا كَانَ لَكُمْ أَن تُؤْذُوا رَسُولَ اللَّـهِ وَلَا أَن تَنكِحُوا أَزْوَاجَهُ مِن بَعْدِهِ أَبَدًا ۚ إِنَّ ذَٰلِكُمْ كَانَ عِندَ اللَّـهِ عَظِيمًا ﴿٥٣﴾

O vi koji vjerujete! Ne ulazite u kuće Vjerovjesnika, izuzev kad vam se dozvoli radi jela, ne čekajući spremanje njegovo. Međutim, kad se pozovete, tad uđite, pa kad jedete tad se raziđite bez slušanja razgovora. Uistinu, to smeta Vjerovjesniku, pa vas se stidi; a Allah se ne stidi Istine. I kad od njih tražite predmet, tad ih pitajte iza hidžaba. To je čišće za srca vaša i srca njihova. I nije za vas da uznemiravate Poslanika Allahovog niti da poslije njega oženite žene njegove nikada. Uistinu, to je kod Allaha krupno. (Al-Ahzab 53)

Allah se ovdje obraća vjernicima (muškarcima) koji imaju neku potrebu (npr. hrana) kod poslanikovih žena, te im je naređeno da to rade iza hidžaba. Sam način na koji je ova naredba izrečena ukazuje da je muškarac taj koji treba da ima hidžab, a ne poslanikova žena. Dakle, kao i svugdje drugo po Kur’anu, taj hidžab ne znači platno nego formalan razlog i pristojnu distancu u komunikaciji. Ajet završava sa “…tako će vaša i njihova srca biti čišća… ” što opet ukazuje o kakvoj vrsti “hidžaba” se govori.

Taj termin se danas koristi za odjeću muslimanke jer svojom pojavom ona virtualno štiti ili pravi apstraktnu perdu između sebe i razvrata u javnosti.

Ta perda dakako ne mora biti od platna, što ćemo uskoro i uvidjeti kroz tumačenje ajeta.

Dokazi iz Kur’ana

Da budem jasan, jedini izvori svih propisa islama su Kur’an, te onaj dio praktično potvrđenog sunneta koji je sačuvan tevatur predajama ili praksom muslimana. U svjetlu ta dva izvora, navešću tekstove na kojima se temelji cijeli propis. Istina da Kur’an govori u tom kontekstu u nekoliko ajeta, ali je samo jedan koji govori striktno o kodeksu odjevanja žene. To je ajet 31 u suri An-Nur:

وَقُل لِّلْمُؤْمِنَاتِ يَغْضُضْنَ مِنْ أَبْصَارِهِنَّ وَيَحْفَظْنَ فُرُوجَهُنَّ وَلَا يُبْدِينَ زِينَتَهُنَّ إِلَّا مَا ظَهَرَ مِنْهَا ۖ وَلْيَضْرِبْنَ بِخُمُرِهِنَّ عَلَىٰ جُيُوبِهِنَّ ۖ … وَلَا يَضْرِبْنَ بِأَرْجُلِهِنَّ لِيُعْلَمَ مَا يُخْفِينَ مِن زِينَتِهِنَّ…

i reci vjernicama da neke poglede svoje obaraju i usta svoja čuvaju, i da ne pokazuju ukrase svoje osim onog što otkrije, i neka maramama svojim pokriju izreze na odjeći… i neka ne stavljaju noge u položaj koji bi otkrio njihove ukrase…

Naveden je samo prvi i zadnji dio ajeta koji govori o odjevanju, dok srednji dio govori o 12 kategorija osoba pred kojima žena može pokazati ukrase (zīnet). Ovaj dio je sam po sebi dokaz da se “ukrasi-zinet” ne odnosi na intimne dijelove tjela žene (avret), kako bi to mnogi muslimani protumačili. U tom slučaju žena bi smjela da pokaže avrete (npr. gole grudi) pred svim ovim osobama nabrojanim u ajetu… među kojima su rođaci izvan uže porodice, a to je nedolično i nesprovodivo. Jasno je da se odnosi na ukrase koje žena stavi ili odjene a nisu prikladni za javnost.

Drugi ajet koji djelimično spominje hidžab, a već ga je obuhvatio ajet iz sure An-Nur, je ajet 59 iz sure Al-Ahzab:

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُل لِّأَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاءِ الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ مِن جَلَابِيبِهِنَّ ۚ ذَٰلِكَ أَدْنَىٰ أَن يُعْرَفْنَ فَلَا يُؤْذَيْنَ ۗ

O vjerovjesniče, reci suprugama svojim, i suprugama vjernika, da preklope ogrtače svoje. To je bolje da budu prepoznate pa neće biti uznemiravane…

Kažu da se ovaj ajet iz Al-Ahzab odnosi na specifično vrijeme poslanstva i period kada su vjernice imale potrebu da se odjećom etiketiraju kao poštene žene, te su pokrivale noge sa što dužim ogrtačima nebili se razlikovale od raskalašenih žena tog vremena i prostora. No, postoji termin u ovom ajetu koji je interesantan… (يُدْنِينَ – približe)! To se odnosi na preklapanje ogrtača s prijeda, da se spoje platna, a ne kako e tumači “produže”. Produživanje ogrtača nema veze sa ovim glagolom. Uobičajena odjeća tadašnjih žena je ostala ista, samo se od njih traži da pokažu krepost i da ju lijepo skopčaju naprijed. U svemu tome nije bitan taj ogrtač niti je sada obavezno da žene nose samo ogrtače koji se mogu skopčati, ne… bitan je taj čin “skopčavanja” i sve ono što on sa sobom nosi od pokazivanja dostojanstva i kreposti, bez obzira o kakvoj odjeći se radilo.

U tefsirima ćemo nači definiciju “ogrtača” zavisno od vremena u kojem je tak učenjak živio. Svako tumači na osnovu onoga što vidi u svom narodu. Kur’anski “ogrtač” nije specifičan odjevni predmet, i nepojmljivo je da nas Allah tereti modom iz sedmog stoljeća!

Bilo kako bilo, treba napomenuti da su i raskalašene žene, razgolićenih nogu i bedara, opet imale pokrivenu glavu maramom (himarom).

Pokrivanje glave je dio arapske i općenito istočne tradicije, pa i prije islama. Glavu su pokrivali i muškarci i žene podjednako, što zbog klime, što zbog drugih praktičnih razloga. Nemoj da te neko zbuni i kaže da je islam propisao ženama pokrivanje glave. Ne, nego je islam odobrio ženama pokrivanje glave, uz određene dodatke koje ću navesti. Nije bilo razlike između odjeće hazreti Hatidže (umrla prije hidžre) i hazreti Aiše ili Fatime…

Pokrivanje maramom za žene je na istom statusu kao i pokrivanje turbanom ili puštanje brade za muškarca. Potreba s jedne, a obilježje socijalnog stausa s druge strane. Ovjde se ne slažem sa većinom koji smatraju da je spominjanje pokrivača (himara) u ajetu cilj a ne sredstvo. Smatram da je pokrivač glave sredstvo kojim treba da se ostvari cilj (pokrivanje dekoltea) a ne sam sebi cilj. Detaljnije u nastavku…

Shodno tome, taj jedini ajet koji govori o kodeksu oblačenja muslimanke iz sure An-Nur, donosi nekoliko interesantnih pravila, odnosno propisa…

Sam početak ajeta je različit od uobičajenih ajeta sa propisima koji počinju sa “O vjernici…“, već počinje sa “Reci vjernicama…”. Samim time, Allah dž.š. se ne obraća vjernicama direktno, nego preko treće osobe (vjerovjesnik) i time ovaj propis ima fleksibilniju naredbu. Primjer ovakve nardebe je u ajetu “i reci vjernicima da govore samo najbolje…“, gdje se ostavlja vjernicima za pravo da sami odluče i uvide šta je najbolje da se kaže u određenom trenutku ili situaciji. Po tome, pet pravila hidžaba iz ovog ajeta su ostavljena djelimično na volju vjernica da same iznađu soluciju ili način na koji će ta pravila sprovesti.

Ajet nosi pet pravila, harmonično poredanih i prikazanih, od kojih su tri vezana za odgoj, a dva za odjevanje:

  1. [Odgoj] Neka obore neke od pogleda svojih,
  2. [Odgoj] i neka svoja usta (furudžehunne) čuvaju (metafora za izbjegavanje ružnog i uvredljivog govora),
  3. [Odjevanje] i neka ne otkrivaju (jubdine) ukrase svoje (zinete) osim onog što se samo od sebe otkrije (ili se ne može sakriti),
  4. [Odjevanje] i neka pokrivačima svojim pokriju (jadribne) gornje izreze na odjeći svojoj (džujubihinne)
  5. [Odgoj] i neka ne dovode noge u poziciju da se time obznane (li ju’leme) ukrasi koje već kriju (odjelom).

Moj prijevod ajeta je zasnovan na izvornom arapskom značenju riječi, a ne na tumačenjima ljudi šta bi to moglo značiti.

Takozvano “obaranje pogleda i čuvanje usta” je naređeno i muškarcima u istoj formi samo ajet prije ovoga. Dakle svi imaju jednake moralne dužnosti, bez obzira na spol.
Kao što je jasno da “čuvanje ustane označava držanje ruku preko njih cijeli život, nego označava kontrolu nad govorom, jezik koje neće dovesti do nemoralne fizičke interakcije.
Tako i “obaranje nekih pogledane znači gledanje u cipele cijelo vrijeme, nego održavanje nevinog i ne-razvratnog pogleda, ili formalnog i pristojnog gledanja. U suprotnom, svi vjernici, muškarci i žene bi morali držati ruke na ustima i gledati u pod.

Primjećujem da ajet ima općenito značenje i ne specifira određen stil oblačenja, niti jasno specifira pokrivanje glave ili lica.

Kontekst propisa

Vjerujem da je Kur’an knjiga koju je Allah objavio sa globalnom porukom i da svaka sura ima veze sa drugim surama, te da svaki ajet ima veze sa drugim ajetima…

U svjetlu toga, gledajuči na sveobuhvatni kontekst navedenih ajeta koji dolaze odmah nakon govora o posjeti i ugosćavanju, gdje nas Allah savjetuje na nazivanje selama, ne ulazak u tuđe kuće bez dozvole, potom čuvanja kreposti u pogledima i slično…sve do načina oblačenja. Dakle, sve ovo ima veze sa pristojnošću.

Ajet navigira na skrušeno i kulturno oblaćenje žene, na način koji ne inicira seksualne hirove ili požudu, niti može izazvati nekulturno ponašanje u javnosti. Jasan cilj propisa otvara vrata muslimankama da same odluče na koji način će zadovoljiti svrhu i postići cilj praktikujući pet pravila. Niko nema pravo da nameće vjernicama kako i na koji specifičan način da postignu svrhu svog odjevanja u javnosti. Muslimanka će se obući shodno kur’anskim uputama, onakao kako ona lično smatra da je zadovoljila svrhu hidžaba, bez obzira što se to možda razlikuje od standarda ili nekog običaja.

Sličan primjer imamo u ajetu 31 sure El’Earaf…

يَا بَنِي آدَمَ خُذُوا زِينَتَكُمْ عِندَ كُلِّ مَسْجِدٍ وَكُلُوا وَاشْرَبُوا وَلَا تُسْرِفُوا ۚ إِنَّهُ لَا يُحِبُّ الْمُسْرِفِينَ

O narode Ademov, uzmite ukrase svoje pri svakom činjenju sedžde, i jedite i pijte ali ne pretjetujte. On doista ne voli rasipnike.

Šta su tačno traženi ukrasi? Koliko zalogaja se smije pojesti? Koliko gutljaja popiti?
Ono što je meni lijepo, u Indiji nije…u Japanu je odvratno, a u Meksiku je nepoznato. Meni cijela i deset ćevapa tamam, onom rusu sa Sibira ne može ni za zube stat’, ali tajlanđaninu bi oči ispale….
Sve se na kraju vraća na obićaje, okolnosti, vrijeme i mjesto… na individualnu odluku svakog pojedinca.

Ne samo ovaj, nego bilo koji propis, vjernik bi trebao obavljati svjesno i savjesno, dobrovoljno i sa razumjevanjem, jer na kraju krajeva, tvoju vječnost neće odrediti ni šejh, ni hodža, ni roditelji, ni jarani, ni društvo….nego samo ti. Sjeti se, samo Allah i ti…nikoga više nema. On zna kako si nešto uradio, zašto si to uradio, pod kojim okolnostima, i sve ostalo što niko drugi ne može znati. S toga, jedini sud je božji sud… a svi ostali koji su spremni da osuđuju, igraju se bogova.

Analiza ajeta:

  • Obaranje pogleda, propis koji je naređen i muškarcima na drugom mjestu u Kur’anu, ima seksualni prefiks, i ne govori o bilo kakvim pogledima, nego samo o onim požudnim, za koje dolazi naredba da se umanje ili iskorijene koliko je god to vjernik-vjernica u mogučnosti. Zato u ajetu stoji “neke od pogleda svojih“.
  • Riječ “furudžehunne” mnogi prevode kao “spolne organe”, no taj termin u Kur’anu označava usta. Termin se uporebljava za muškarce i žene, ne može označavati spolni organ jer se muški spolni organ ne naziva tako. Kontekst svih ajeta u kojima se koristi termin “furudž” dokazuje da se odnosi na usta. U arapskom jeziku, sva udubljenja ili rascjepi između dvije stvari nazivaju se “ferdž”. Tako da ajet vjerovatno aludira na čuvanje usta od govora koji bi se okarakterisalo kao razvrat ili uvreda u poštenom i savjesnom društvu.
  • Termin “jubdine – otkrivaju” podrazumjeva da je to već bilo skriveno i pokriveno. Time je jasno da prethodno pravilo o čuvanju intimnih dijelova podrazumjeva njihovo pokrivanje odjećom.
  • Termin “zinet” znači ukras, te može aludirati na prethodno spomenute intimne dijelove, ali isto tako može biti općeg karaktera, pa da podrazumjeva sve ono što se u tom narodu ili obićaju smatra ukrasom žene. Opet, cijeli propis ima jasan cilj i povod, te jedan seksualni predznak, i samim tim ukrasi nisu definisani ajetom, nego su definisani vremenom, prostorom i obićajem ljudi u datoj situaciji. Sve ono što se smatra ukrasom žene, kod specifične žene u specifičnom mjestu i vremenu, a njegovo otkrivanje vodi razvratu, treba da se pokrije, osim onoga što se fizički ne može pokriti, kao što je silueta ženskog tijela i dijelovi tjela koji se otkriju pri kretanju ili nekom poslu.
    Zinet je kroz cijeli Kur’anu spomenut kao nešto što je halal/dozvoljeno, i što niko ne smije zabraniti. Primjer su ajeti iz sure Al-A’raf, gdje se jasno kaže da zineti nisu haram sami po sebi, nego je haram razvrat koji se preko njih čini:

    قُلْ مَنْ حَرَّمَ زِينَةَ اللَّهِ الَّتِي أَخْرَجَ لِعِبَادِهِ وَالطَّيِّبَاتِ مِنَ الرِّزْقِ ۚ قُلْ هِيَ لِلَّذِينَ آمَنُوا فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا خَالِصَةً يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۗ كَذَٰلِكَ نُفَصِّلُ الْآيَاتِ لِقَوْمٍ يَعْلَمُونَ ‎﴿٣٢﴾ قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَالْإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَأَن تُشْرِكُوا بِاللَّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا وَأَن تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ ‎﴿٣٣﴾

    Reci: “Ko je zabranio ukras (zinet) Allahov kojeg je iznio robovima Svojim, i dobre stvari od opskrbe?!” Reci: “One su za one koji vjeruju u životu Dunjaa, posebno na Dan kijameta.” Eto tako razlažemo znakove ljudima koji znaju. Reci: “Gospodar moj je zabranio jedino razvratnosti, ono šta je vidljivo od njih i šta je skriveno, i griješenje i tlačenje bez prava, i da pridružujete Allahu ono za što nije objavio autoritet, i da govorite o Allahu ono šta ne znate.” (Al-A’raf 33)

  • Glagol “zahere  – otkriti, pokazati, biti vanjski/spoljašnji” nema svog vršioca radnje u ajetu. Ti je jezički veoma čudna situacija. Na šta se tačno odnosi taj glagol i šta je to što biva izuzetkom od pravila (a pravilo je sakrivanje ukrasa u javnosti), biva tačka spoticanja kod stare uleme. No, ono što je vidljivo iz svih tih dokazivanja jeste da se radi o odjeći “za vani”. Godrni, vidljivi dio odjeće, jer postoji donji unutrašnji i nevidljivi dio odjeće koji manje pokriva. Jedino to ima smisla.
  • Spomenute marame u ajetu su dio predislamske arapske odjeće, te nisu nikakav novi propis za muslimanke. Da, ajet odobrava taj dio odjeće, i proširuje njegovu primjenu na pokrivanje izreza na odjeći arapkinja. To je najčešće bio dio oko vrata, dio njedara ili ispod pazuha. No, cilj ajeta je pokrivanje ovih pomenutih procjepa na odjeći koji su otkrivali “džujub” i budili požudu, a ne pokrivanje glave. Da budem jasan, pokrivanje glave je izbor i procjena vjernice u određenom društvu, mjestu i vremenu, a ne striktni propis iz ajeta.
  • Termin “jadribne” u staro-arapskom ima mnogostruku primenu, ali uglavnom znači ostvarivanje kontakta s nečim u cilju promjene stanja ili situacije. Danas se koristi za “udarac”, što je opet kontakt s nečim u cilju da se nešto izmjeni. U ajetu se zabranjuje stavljnje nogu ili čak kretanje nogama na način koji bi muškarcima u njenoj blizini obzanilo (li jualeme) karakteristike njenih ukrasa. Kod nas bi se to reklo “da ne provocira”, jer u ajetu nije spomenuto fizičko viđenje ukrasa, nego njihovo reklamiranje na način da isprovocira maštu muškaraca.
    Dakle, nedolično presavijanje ili širenje nogu koje bi (vizualno ili apstraktno) razotkrilo specifičnosti intimnih mjesta, ili pak njeno kretanje koje bi razotkrilo specifične detalje grudi, i slično.

Hidžab u namazu

Ne želim otvarati ovu osjetljivu temu u sred’ već osjetljive teme, ali pošto sam već kod navođenja dokaza za pokrivanje žene, da skrenem pažnju da NE postoji nikakav dokaz, niti kakav išaret u Kur’anu, o pokrivanju muslimanke u namazu. Čak suprotno, postoji dokaz da se svi vjernici (muškarci i žene – pleme Ademovo) trebaju srediti/ukrasiti kad stupaju u molitvu ili mesdžid (vidi ajet 31 sura Al E’araf).

Svi hadisi koji govore o pokrivanju žene u namazu su vrlo upitne vjerodostojnosti i kod samih učenjaka hadisa. Oni kojima bi se možda moglo vjerovati govore o pokrivanju robinja u džamiji (dakle u javnosti), gdje su stavljale “خرقة – komad platna” na glavu. Ja nisam naišao ni na jedan validan razlog ili dokaz da žena treba da obuće “hidžab” kada klanja u svojoj kući. Helem nejse… o tom’ po tom’.

Hidžab robinje

Lično smatram da je Kur’an (Islam) zabranio i ukinuo robstvo, no naša (muslimanska) primjena Kur’ana je dovela do kašnjenja izvršenja te Allahove naredbe 14 vjekova. O tome sam pisao ovdje.

Pravnici su se bavili robinjama od same zore Islama, gdje imamo stavove svih fikhskih mezheba oko njihova oblaćenja. Skoro bez razilaženje, robinja u “Islamu” ne treba nositi haman nikakvu odjeću…samo eto da nije baš gola golcata! Zašto!? Zar nije svrha hidžaba da se pokrije žena radi fitneluka, da ne bi izazivala muškarce oko sebe i slično? Zar robinja nije žena?

Stara ulema je shvatila da se ne radi samo o pokrivanju žene iz bojazni od razvrata, nego se oduvjek radilo o dva nivoa u samom propisu. Nažalost, muslimani su to, vremenom, strpali u jedan koš.

  • Odjeća žene kao obilježje socijalnog/društvenog statusa,
  • i odjeća žene kao obilježje pristojnosti i kreposti.

Džilbabi i duge haljine, marame na kosi i slično, socijalno su obilježje i svojevrsna uniforma za slobodne žene, gospođe. Odjeća koja u javnosti pokriva stidna mjesta, te je odraz pristojnosti, shodno društvu i vremenu u kojem muslimanka živi, kur’anski je imperativ.

Šta kaže tradicija?

Ko pogleda u knjige tefsira, nači će ogromna razglabanja oko značenja ovih ajeta, pogotovu na temu “gdje je vršilac radnje za glagol (ظهر – otkriti/biti vanjski/vidljiv)” u ajetu “…i da ne pokazuju ukrase svoje osim onog što je vanjsko”. Razne predaje od ashaba i tabiina koje govore o njihovim oprečnim mišljenjima po pitanju otkrivanja podlaktica, potkoljenica, ruku, lica i slično.

U hadisima je pokrivanje žene opisano u raznim formama, kroz predaje i mnoge oprečne izjave, te opise medinskih žena. I pored nekoliko vrlo jasnih i preciznih opisa za “hidžab” u hadisima, mufesiri navode razilaženja među ashabima…čudno (!!). Kako god, moj stav po pitanju uzimanja propisa iz ahad hadisa je skeptičan, pogotovu onih propisa koji su od životnog značaja ili nose stalne posljedice, poput hidžaba. Stoga, ne bih ni navodio te razne predaje, jer ne postoji ni jedna tevatur ili aziz ili pak mešhur predaja po tom pitanju.

Šta više, našao sam mnoge tradicionalne učenjake da tvrde kako ni jedan hadis o odjevanju žene nije vjerodostojan, pa čak ni hadisi o licu, šakama, podlakticama…pa čak i poznati hadis od Aiše r.a. kod Ebu Davuda o hazreti Esmi koja dolazi u prozirnoj odjeći…itd.

Hadisi koji imaju relativno veći stepen vjerodostojnosti govore o slučajima zajedničkog uzimanja abdesta, kao što je hadis u Buhariji i sunenima:

“كان الرجال والنساء يتوضؤون في زمن النبي صلى الله عليه وسلم جميعا”

Muškarci i žene su abdestili skupa u vrijeme Poslanika s.a.v.s.

عن أم صُبية الجهنية: اختلفت يدي ويد رسول الله صلى الله عليه وسلم في الوضوء من إناء واحد.

Od Umm Subje El Džuheni kaže: “Ukrštavali smo ruke, ja i Poslanik, dok smo abdestili iz iste posude.”

Ovo ukazuje da, u to vrijeme, nije postojala tolika zategnutost između ljudi, pogotovu ne oko pokrivanja ekstremiteta poput ruku ili nogu, pa i kose. Umm Subje nije rodica Poslaniku a.s. a abdest podrazumjeva da je djelimično ili skroz otkrila te dijelove tijela.

Ono što se ne može nijekati jeste praksa svih žena od vremena Poslanika a.s. pa do vremena kad se historija počela masovno zapisivati, gdje su muslimanke doista pokrivale kosu, te su pokrivale ostatk tijela ogrtačima i slično. Njihov kodeks oblačenja je u mnogome sličio današnjem hidžabu, …No, to je generalno pravilo za javnost i nesigurna mjesta. Žene su u “sigurnom ambijentu” bile mnogo opuštenije pa čak i kad se nije radilo o bliskoj rodbini.

Prethodno opisano je bio hidžab tog podneblja i tog vremena, tog obićaja i tog mentaliteta. Čak i da Poslanik a.s. jeste odobrio ili pohvalio taj kodeks, to je zato jer je to odgovaralo tadašnjoj situaciji i obićajima.
Neko će reći, kako to da su se ne-arapske muslimanke isto oblačile nakon što je arapsko carstvo (a time i Islam) stigao do njih!? Ja tvrdim da su novi muslimani oponašali osvajače, žene i muškarci. To je potpuno prirodno i poznato u historiji. Na koncu, šta su oblačili bosanci kad su došli osmanski osvajači? Pa turban i čakšire, naravno.

Jedan od mnogih dokaza da su žene u to vrijeme imale normalnu pojavu u narodu jeste ajet:

ا يَحِلُّ لَكَ النِّسَاءُ مِن بَعْدُ وَلَا أَن تَبَدَّلَ بِهِنَّ مِنْ أَزْوَاجٍ وَلَوْ أَعْجَبَكَ حُسْنُهُنَّ إِلَّا مَا مَلَكَتْ يَمِينُكَ ۗ وَكَانَ اللَّـهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ رَّقِيبًا ﴿٥٢﴾

Nisu tebi dozvoljene žene od sada, niti da ih mijenjaš ikakvim ženama, makar te zadivila ljepota njihova, izuzev onog što posjeduje desnica tvoja. A Allah je nad svakom stvari Nadzornik. Al-Ahzab (52)

Njihova ljepota je bila vidljiva svima, tako i Poslaniku a.s. Da su bile umotane kao što to mnogi promovišu, ovaj ajet ne bi imao smisla.

No, i pored toga postoje predaje da su neke žene ashaba ili njihovi potomci u Medini smatrali da ne moraju pokrivati glavu, jer to nisu radili ni ranije, te su neke žene bile poznate po lijepim frizurama u javnosti… poput Sekine kćerke Huseina sina Alije r.a. (potraži na Google “سكينة بنت الحسين”).

Poenta je da hidžab ima svoj cilj i svrhu, te, primjera radi, kada bi na nekom mijestu ili u nekom vremenu, kodeks poslaničkog doba predstavljao razvrat ili raskalašenost, bilo bi haram ženama nositi takav hidžab.
Obavezno bi bilo da se muslimanka obuće na način koji predstavlja poštenje i krepost, pa makar taj kodeks odjevanja bio drastično drugačiji od standardnog hidžaba. Sve se na kraju svodi na namjeru i nijjet.

Konkretno, u većini zapadnih zemalja, u ovom vijeku razgolićenosti i razvrata, haljina i pristojna bluza u Britaniji predstavlja hidžab muslimanke, jer takvo odjevanje ispunjava kur’ansku svrhu, pa čak možda i veću nego to ispunjava nikab u Saudiji, recimo.

Iz razloga što je jedan od glavnih ciljeva hidžaba zaštita muslimanke od uznemiravanja, nakon 11. Septembra, u Americi je izdata fetva da muslimanka ne treba pokrivati glavu, jer time njen hidžab uzrokuje direktnu suprotnost svoje prvobitne svrhe. Muslimanke su uznemiravane ili napastvovane baš zbog marame na glavi, što je učinilo taj dio hidžaba nepraktičnim za ispunjavanje svrhe i biti samog propisa.

Dok god forma bude važnija od svrhe, dobićemo krizu morala kakvu sada imamo u cijelom muslimanskom svijetu. S druge strane, iz istog razloga, dobićemo socijalnu i mentalnu krizu muslimanki u nemuslimanskom svijetu, što zbog provokacija koje trpe, to zbog stresa i nemogućnosti da budu efikasne jedinke u društvu.

Sretao sam žene koji vjeruju da će im Allah dž.š. brojati gaze na licu ili mjeriti odakle dokle marama pokriva lice, a nije im ni naumpalo šta je zapravo svrha hidžaba i zašto je uopće propisan.

Olakšica starijim ženama

وَالْقَوَاعِدُ مِنَ النِّسَاءِ اللَّاتِي لَا يَرْجُونَ نِكَاحًا فَلَيْسَ عَلَيْهِنَّ جُنَاحٌ أَنْ يَضَعْنَ ثِيَابَهُنَّ غَيْرَ مُتَبَرِّجَاتٍ بِزِينَةٍ وَأَنْ يَسْتَعْفِفْنَ خَيْرٌ لَهُنَّ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ

A usjedilice od žena, koje (muškarci) ne žele oženiti, pa nije im grijeh da ostave odjela (sijab) svoja, ne pokazujući ukrase (zinet). A suzdrže li se – bolje je za njih. A Allah je Onaj koji čuje, Znalac. (En-Nur 60)

Ovaj ajet, u istoj suri kao i ajet hidžaba, dopunjava značenje i pojašnjava da hidžab ima cilj i logičnu svrhu. Starije žene, ili one koje iz drugog razloge, nisu više kandidati za brak, imaju olakšicu da skinu ili olakšaju odljela kojima se pokrivaju ukrasi, odnosno mjesta na kojima stoje ukrasi (zineti). Tako je takvoj ženi dozvoljeno u javnosti obući bluzu kraćih rukava koja otkriva dio podlaktica, ili kraću haljinu koja otkriva dio potkoljenica, ili da otkrije vrat… ali pod uslovom da na ta mjesta ne stavljaju ukrase kojima bi povratile status “kandidata za udaju”.

Ako bi pak odlučile da i dalje ostanu pokrivenih djelova tjela kao i mlade muslimanke, bolje im je kod Allaha.

Bilo mladima ili starima, Allah je postavio generalno pravilo za sve propise u vjeri, te kaže:

هُوَ اجْتَبَاكُمْ وَمَا جَعَلَ عَلَيْكُمْ فِي الدِّينِ مِنْ حَرَجٍ

On vas je odlikovao i nije vam propisao poteškoću u vjeri!

 

Zaključak

  • Kur’an ne specifira detalje ženskog odjela, veličinu, boju, model, stil oblačenja, i sl… sve je to određeno običajima ljudi.
  • Kur’an specifično naređuje pokrivanje prsa i svih mjesta gdje žena nosi nakit i ukrase, na način pristojnog oblačenja shodno prilikama i običajima.
  • Kur’an zabranjuje stratvene provokacije muškaraca, bilo to odjelom ili pokretima.
  • Ajeti ne spominju pokrivanje kose niti lica niti bilo kojeg ne-intimnog dijela tjela. Kosa i lice su kod nekih muslimana tumačeni kao “ukras – zinet”, što je individualno shvatanje a nikako propis.
  • Ajeti ne spominju skrivanje nakita konkretno, nego onih djelova tjela koja su sama po sebi ukras, i kao takvi se dodatno kite (ukrašavaju nakitom) da bi privukli pogled. Vrat, ruke, noge.

Kur’anska naredba o pokrivanju dijelova tijela žene vjernice ima svoj cilj i svrhu, te se odnosi samo na one žene koje su potencijali kandidati za međuspolnu vezu – odnosno, privlače pažnju muškaraca u seksualnom kontekstu.

Sve to u principu znači da je svaka vjernica slobodna da izabere način i sredstva u cilju postizanja svrhe kur’anske naredbe. Ako to, nekada ili negdje, podrazumjeva oblaćenje marame i haljine – baš to treba da učini. S druge strane, ako to,  nekada drugo ili negdje drugo, podrazumjeva oblaćenje šubare, košulje, suknje ili čizama – baš to treba da učini.

Smatrati da Allah duži ženu da nosi baš onakvu maramu, ili baš onakvu odjeću, je isto kao da smatrati da vojska mora ima puno “povodaca za konje” da bi prepali neprijatelje, jer Kur’an jasno kaže:

وَأَعِدُّوا لَهُم مَّا اسْتَطَعْتُم مِّن قُوَّةٍ وَمِن رِّبَاطِ الْخَيْلِ تُرْهِبُونَ بِهِ عَدُوَّ اللَّـهِ وَعَدُوَّكُمْ

I pripremite za njih šta možete od sile i povodaca za konje. Preplašićete time neprijatelja Allahovog i neprijatelja vašeg…

Zašto svi prihvataju da povodci za konje (metafora za konje) nisu cilj naredbe, nego metafora za bilo šta od vojne opreme i mašinerije što će ispuniti svrhu, a ta svrha je da neprijatelj ustukne i okani se napada. Može li tenk umjesto povodca za konja? Naravno da može, …štaviše, mora! Može li košulja umjesto džilbaba? Eh, to ne prihvataju (Zašto!!?).

Vjerujem da je hidžab muslimanke zapravo svaki onaj način odjevanja koji neminovno i nedvolično služi svrsi oličenja poštene i pristojne žene, pod uslovom oblaćenja odgovarajučeg odjela, kojim se pokrivaju ukrasni dijelovi tjela, te pristojno ponašanje koje ne izaziva požudu u javnosti. Sve to bez obzira na vizuelne različitosti hidžaba od mjesta do mjesta, vremena do vremena, ili čak od osobe do osobe.

 

16 komentara
  • Alkemichar

    Zato danas, zbog pogresnog shvatanja ovog propisa, ima bula koje su tako sexy kad ih vidis ma carsiji da momentalno dobijes erekciju, a opet imas zako cedno i kulturno obucenih nepokrivenih zena da osjetis stid da oh pogledas sa sexualnim namjerama…
    Ovo je bomba, tema i nacin shvatanja teme, al’nek’ je

  • Gost

    Ti si jarane budala jedna umisljena, s tobom se sejtan sprda kako hoce, a ti se sprdas sa vjerom, ti govoris stvari koje nijedan normalan musliman nije rekao u zadnjih 1500 godina, eto toliko si budala, prvo izvor ti je samo Kur’an, a onda ti ni Kur’an ne odgovara, nije tako kao sto pise nego kako tebi godi, ma vidi mozes kako hoces kad si budala.

    • Kenan Hodžić

      mozda si u pravu…, al belaj je ako nisi?
      to sto govoris, kao da sam ja sam sebi odgovorio nakon 15 godina ucenja o Islamu u medresi i na fakultetu u Medini. Ali, ako nastavis uciti jos 10 godina, pocnes pricati kao ja sada…
      P.S. muslimanu ne dolikuje da vrijeđa ljude i naziva ih budalama samo zato što nisu isti kao ti. To je nekulturno i molim te ustegni se od toga, Allah te nagradio.

      • Nepoznato

        Kaze da hijab nema veze sa pokrivanjem zene???Sa cim onda ima veze ????Da ga Allah uputi..da li je doticni koji je pisao ovaj teks citao hadis o pokrivanju zena za koji se belezi u zbirkama Buharijevim..Ko nanovo istrazuje i tumaci ajete iz qurana casnog sa njegovim egom i pamecu nesto nije u redu.

      • Kenan

        Ja sam pisao tekst. Vela havle, ne znam kako mi je promakao taj hadis… evo saću ja sve ovo promjeniti, ništa se ne sekiraj. Nemoj više nikada ništa čitati niti svojom glavom misliti, a posebno nemoj Kur’an dirat’, i onako je beskoristan kad već imamo svete zbirke. Srteno u životu, a posebno na Ahiretu

  • Riki

    I dok Gost trenutno linijarom izvlači odakle dokle se tačno prostire lice, te kontemplira da li je podbradak njegov sastavni dio ili ne, uz svesrdnu uputu i savjet samozvanih vjerskih gurua sa Jutjuba, kratko ću se uključiti da napomenem da u istoj ovoj suri, suri “Svjetlost” gdje se nalazi ajet o pokrivanju stoji i ajet da je “Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje” (24:35).

    Da je Izvoru svjetlosti nebesa i Zemlje, kojem ne nedostaje riječi (31:27), koji čovjeka stvara u najljepšem obliku (95:4) i koji kaže: “O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – to su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.“ (7:26) bitno da žena kroz život ide u obliku crne sramotne i bezvrijedne mrlje, kojoj su uskraćeni i sluh i vid, i Um i čulo dodira, On bi to i naveo u Knjizi i On, koji ljudima ne čini ni najmanje nepravde (3:182, 4:40, 4:49, 4:124, 4:77, 8:51, 8:60, 9:70…) joj uopšte ne bi ni dao ni sluh, ni vid, ni Um, ni čulo dodira.

    Ko je nosio maramu, jasno mu je koliko se s dosta njih ništa ne čuje, ko je nosio nikab, jasno mu je da je jedno vrijeme padao, jer nije znao hodat, jer ništa ne vidi.

    Ko misli da će jeftino oprati svoju vjersku dužnost i savjest insistirajući na formi (marama), a ne sadržaju (čestitost), i ko misli da je Kur’an lijepa vježbanka za melodično učenje i utvrđivanje tedžvidskih pravila, a ne uputstvo i istina, jasan dokaz i objašnjenje za sve (2:2, 2:97, 5:48, 22:54, 10:57, 2:99, 6:154, 4:170, 6:5, 7:51…) imat će šta i vidjeti – onda kada na onom svijetu progleda.

  • Nepoznato

    Allah te Nagradio i Pomogao Kenane u tvom trudu i radu. Nažalost, mnogi propisi baš kao i ovaj su zloupotrebljeni na jedan prljav način da bi se narod odmakao od Qur’ana i slušali druge. Danas svjedočimo nekom drugom “Islamu” koji je daleko od izvornog, pa nije ni cudo što danas imamo razne sekte, grupacije koje se nažalost zbog toga i sukobe verbalno pa čak i fizički. Mišljenja sam da Islam, Allahov Din je tako jednostavan i pristupacan za svakog insana na dunjaluku. Allah je sve olakšao ali insan je sve otežao. No, iole ako koristimo um, razmisljamo, učimo i trudimo se, onda nam ostaje nada da ćemo biti od onih koji sljede millet Ibrahima, i ostalih Poslanika, Vjerovjesnika i onih kojih su ih slijedili.

    • Kenan

      Hvala! Jako me raduje da uopće postoje insani koji razmišljaju kao ti… kada sam započeo ovaj blog, mislio sam da sam usamljen na našem govornom području… no međutim, već vidim da ima desetine, a vjerovatno i stotine mumina i muminki u BiH i šire koji su uočili podvale i okrenuli se istraživanju i učenju. Allah da nas poduči i uputi…

  • Amela

    Poštovani, svaka vam čast na obradi teme !
    Stručno i nepristrasno i nadasve hrabro ! Ovo su činjenice za većinu bolne jer valja imati i hrabrosti reći da se pogriješilo i polupalo lončiće na štetu žena proteklih 1400 godina. Takođe mislih da ne postoje ljudi koji ovako rezoniraju. Ulema nam se začahurila u ponavljanje praznih fraza ili rješenja adekvatnih za vrijeme od prije 1000 godina. Neki su itekako svjesni da je sve ovako kako ste napisali ali nisu dovoljno hrabri da to javno kažu. Boje se onoga što je Poslanik a.s. nazvao “vehn” neprosvijećene i zadrte mase spremne za svakolika vrijeđanja i napade a potpuno pogubljene i dezorijentirane. Nikakve koristi ummetu od njih! Niti znaju šta hoće ni kuda idu a jedina im se hrabrost svodi na vrijeđanje i pljuvanje svega što nije ukalupljeno kao što su oni. Jako mi je teško bilo dok mislih da su skupine koje navedoh jedine među muslimanima danas, nikako se ne mogu zamisliti dijelom ni jednih a pogotovo drugih. Sada mi je drago da vidim da nije sve izgubljeno i da ima makar pojedinaca koji imaju i znanje i snagu da Kur’an prezentiraju onako kako treba. Živu i uvijek aktuelnu riječ Božiju koja je objavljena radi koristi ljudima a ne da ih ubije u pojam i dezorijentiše, kako to tumači Objave vrlo često rade. Svako dobro i ne prestajte sa ovom stranicom.

    • Kenan

      Hvala Amela, i pravo zboriš. Riječi tvoje podrške ulijevaju mi veliku snagu da nastavim sa istraživanjem i prezentacijom na našem jeziku. Objelodaniti šta bi zaista mogla značiti božija riječ i podizanje svijesti o važnosti preispitivanja ustaljenih vjerovanja u svjetlu Kur’ana postaje moja primarna misija…zahvaljujući tebi i sličnima koji mi pružaju podršku. Allah te pomogao.

  • Sabr

    Slazem se potpuno. I zato nisam nikad stavila maramu. Ali pratim sve cemu me Kuran uci – biti dobar, ciniti dobro itd.

  • Cemo

    Puna podrska i sve pohvale u nastojanju da se prosire shvatanja u vezi sa hidzabom. Da se pokusa ukazati na ono sto je dio kulturoloske prirode jednog podneblja, a da se kao takvo pripisuje strogoj vjerskoj obavezi. Na zalost!

  • Nepoznato

    Svaka cast ! Veliki respekt. Islam je nazlost danas takav,, posljedicom povrsinskog tumacenja i pristupanja, ja bih to nazvala politikom koja je zavladala poslije Poslanikove smrti. Odrastala sam uz povrsinsko tumacenje Islama, gdje se hodzina rijec smatra Pejgamberovom itd… No, zahvalna sam Gospodaru na daru, da licnim razumijevnjem i spoznajom doprem do esencije Islama. Niz je kontraveznosti danas posljedicom nevjerodostojnih hadisa, povrsinskog tumacenja Bozije rijeci. Svaka Vam cast, Gospodar vas nagradio <3 btw; Kad ljudi rijec "ikre" tumace time da uce nauke, budu vrhunski inzenjeri, doktori, kud cete dalje….. ta povrsnost tummacenja…. pa zar ce nas zaista Gospoddar pitati za inzenjerstva i doktorate? sa spoznajom treba na pocetak se vratiti i otvoriti um., i tako niz povrsinskog tumacenja i izmisljanja.;) Selam.

    • Kenan

      Hvala na posjeti. Nadam se da ćeš naći još mnogo hajra na ovom blogu… jer, ovo su samo istraživanja kojima sam ja pomagao sam sebi. Nisam ni imao očekivanja da će pomoći osim meni lično. Ako neko nađe hajra, ja kažem bujrum…besplatno je. 🙂

  • Nepoznato

    Od veoma rano imam “drukciji” stav u porodici i drustvu, bivala sam omalovazavana zbog velikih iskoka, odnosno drugacijih sustinskih shvatanja, insanu bude tesko, osjecala sam se kao najusamljenija dusa, no ono sto je iz dubine mene izlazilo je neopisivo, osjecala sam nesto vise, no; trebalo mi je da potkrijepim svoje stavove, docepala sam se literature (isla sam do Veda) i iscitavala , visim citanjem iscezlo je moje strahopostovanje prema Gospodaru, On je za mene izvor ljepote, milosti i bezuslovne ljubavi… nakon, pojavio se jedan covjek sa iznimnim duhovnim znanjem, koji je i vise no shvatao ono sto osjecam, i po ko zna koji put; nista nije slucajno, naletim na ovaj vas blog, ne bih o nivoima znanja, no zaista shvatih da nisam usamljena dusa. Hvala vam mnogo , i nastavite.
    PS. Imam osjecaj da u Islamu nakon Poslanika, ne prihvata se da neko nesto vise zna, vise od okvira koji su postavljeni,(ista stvar u Krscanstvu) cak je vecina spremna da lincuje onoga tko vise zna. Da nam se Gospodar svima smiluje. Amin
    Hvala vam opet, budite tu, nastavite, zaista nam je svima potrebna sustina kao lijek.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta IZ na našim prostorima.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan šerijatsko-pravni mezheb niti definisani akaidski pravac Autor se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općeprihvaćenih stavova ili vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema za namjeru ničije omalovažavanje ili diskreditovanje.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.


Jako je bitno da te uopće ne iritira moje, niti bilo čije, mišljenje. Esencijalno je da imaš lični stav i svoje mišljenje!

Ukoliko smatraš da bi, eventualno, drugačija shvatanja ili rezultati istraživanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana, odmah napusti ovaj blog!


Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.

***  HVALA ZA 30,000+ POSJETA  ***