Tabu: Obrezivanje (sunećenje)

Konstatacija: Obrezivanje dječijih spolnih organa je strani običaj, sakaćenje i nasilje nad tijelom, te nema nikakve veze sa Božijim propisima.


Od ranog perioda Islama, obrezivanje muške i ženske djece je općeprihvaćen običaj kod muslimana, kojeg mi u Bosni nazvasmo “sunećenjem“. Naziv je izvedenica od termina “sunnet“, aludirajući na praksu božijeg poslanika Muhammeda a.s. Naravno, taj čin nema veze sa Islamom ili božanskim uputama u Kur'anu, pa čak, koliko je poznato, ni u prethodnim objavama. Vrlo je upitno da li su to arapi tog vremena uopće praktikovali.

Historijski dokazi upućuju da je obrezivanje bio običaj primitivnih plemena sjeverne Afrike, te se vremenom prihvatio kao nacionalno obilježje Jevreja hiljadama godina prije nove ere, a potom se uvukao u Islam. Infiltracija tuđih i neosnovanih običaja u Islam nije ništa novo, i ovaj blog je pun primjera istih. Najgori dio cijele priče jeste da se ti običaji vrše i nameću kao propis od Allaha ili dio vjere i dobročinstva.

Vjerujem da većina, ako ne i svi muškarci, koji ovo čitaju u sebi misle “…te se mrve ne kupe!“, ali su makar bosanske muslimanke pošteđene ovog svirepog običaja, za razliku od miliona muslimanki širom Afrike i arapskog svijeta koje su sakaćene generacijama. Nije tajna da od ovog čina mogu nastati razne komplikacije, infekcije pa čak i smrt. To je apsurd veći od vakcine. Lično sam imao prijatelje kojima je bračni život pravi pakao zbog ovog “sunneta“. Kaže da nema dana kad nije proklinjao šejha koji je blagoslovio sakaćenje njegove supruge.

Inače se ne bavim propisima, kao što sam i ranije napominjao, ali ovaj spominjem jer je nepravedno i lažno pripisan Allahu, što neminovno ima negativan efekat na čovjekovo vjerovanje i poimanje Gospodara. Ako neko upita “Koji to bog traži da se djeca sakate i izlažu smrtnom riziku!?”…samo da kažem “Moj Bog ne traži!”.

Osnova za obavezu obrezivanja u Islamu

Pošto dragi Allah ništa ne reče o ovome, neosporiva je činjenica da je ovaj propis ljudskog porjekla i nema osnovu u objavi.

Počeo bih sa stanovištem poznatih mezheba. Hanefije i Malikije smatraju da je obrezivanje pohvaljeno (sunnet), dok Šafije i Hambelije smatraju da je obaveza za muškarce (vadžib) a pohvaljen za žene (mendub). Sve to, naravno, bez ijednog kur'anskog ajeta! Što bi Allah dž.š. rekao: “…bez ikakva znanja, bez ikakve upute, i bez knjige rasvjetljujuće.

Mezhebi se po ovom pitanju oslanjanju na nekoliko hadiskih predaja, od kojih je većina ocjenjena kao slaba, a slijedeće tri su ocjenjene kao vjerodostojne. Općenito sam skeptičan po pitanju predaja, a pogotovu kada se radi o nečijoj glavi, krvi, slobodi, i sl. Nejse, one glase ovako:

 

الْفِطْرَةُ خَمْسٌ -أَوْ خَمْسٌ مِنَ الفِطْرَةِ- الخِتانُ، والاسْتِحْدادُ، وتَقْلِيمُ الأظْفارِ، ونَتْفُ الإبِطِ، وقَصُّ الشَّارِبِ (صحيح مسلم، عن أبي هريرة)

Muslim bilježi od Ebu Hurejre da je Poslanik rekao: “Pet je stvari prirodno: obrezivanje, brijanje oko spolnog organa, kraćenje noktiju, depilacija pazuha i kraćenje brkova.”

اخْتَتَنَ إِبْرَاهِيمُ -عَلَيْهِ السَّلاَمُ- وَهُوَ ابْنُ ثَمَانِينَ سَنَةً بِالقَدُّومِ (صحيح البخاري، عن أبي هريرة)

Buharija bilježi od Ebu Hurejre da je Poslanik rekao: “Ibrahim a.s. je sam sebe obrezao krampom.”

إذا مَسَّ الْخِتَانُ الْخِتَانَ فَقَدْ وَجَبَ الْغُسْلُ (صحيح مسلم، عن عائشة)

Muslim bilježi od Aiše da je Poslanik rekao: “Ako se dodirnu obrezani udovi pranje je obavezno.”

 

Za prvi hadis, ja bih rekao; Pronađi uljeza! Naime, navode se četiri običaja koja doista imaju veze sa higijenom, svi su bezbolni, bezbjedni, periodično se ponavljaju i imaju očigledne pozitivne rezultate. Svi se odnose na dijelove tijela koji neprestano rastu i predstavljaju smetnju insanu. No, postoji ubačeni peti običaj koji nema ama baš ništa zajedničko sa ostalim pomenutim u hadisu, a to je odsjecanje dijela spolnog organa. Iz ovog hadisa ulema zaključuje da se treba obrezivati iz istih razloga kao što se treba brijati ili nokte podrezivati.

U drugom hadisu imamo opisan neki loše osmišljen skeč, gdje starac sam sebi reže dio polnog organa krampom. No comment.

Iz trećeg hadisa zaključuju da se obrezuju i muško i žensko.

Kažem, čak i da su arapi poslaničkog vremena praktikovali taj običaj, to nije dokaz da je on ispravan ili naređen. Čak i da je sâm Poslanik a.s. obrezan, nije dokaz ispravnosti ili božijeg porjekla propisa, pogotovu ako je obrezan kao dijete od strane nevjerničke zajednice u Mekki.

S druge strane, ako je kojim slučajem Poslanik a.s. preporučio taj čin, ili sâm bio podvrgnut istom kao zreo čovjek, nije dokaz da je to praksa koju treba svaki musliman na svijetu slijediti. Kako sam ranije pojašnjavao, običaji koje je radio Muhammed a.s. kao čovjek-arap nisu obavezujući za njegov ummet. Nije strano da Muhammed a.s. donese pogrešnu odluku ili učini grešku, što nam i Kur'an potvrđuje.

Osnova za zabranu obrezivanja u Islamu

U mojim prethodnim tekstovima sam pojasnio kako i zašto hadis, samostalno, ne može biti dokaz za vjerovanje i praksu u Islamu, te je on u nedostatku jasne kur'anske objave, irelevantan. Hadisi su po definiciji “sumnjivog porjekla” jer se svode na usmene predaje, najčešće od jedne osobe. Nemoguće je utvrditi njihovu autentičnost, ma koliko se trudili, i samim time oni nisu dovoljan dokaz za ovakav čin koji podrazumjeva sakaćenje, puštanje krvi, nanošenje bola, traumu i slično, a vrlo lahko može dovesti do kobnih posljedica po nedužno dijete.

U Kur'anu nema ni jedan ajet koji govori o odsjecanju dijelova ljudskog uda, ali ima o sličnom činu kojeg rade šejtanski sljedbenici koje šejtan lično opisuje, pa ga Allah citira:

وَلَأُضِلَّنَّهُمْ وَلَأُمَنِّيَنَّهُمْ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُبَتِّكُنَّ آذَانَ الْأَنْعَامِ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُغَيِّرُنَّ خَلْقَ اللَّهِ ۚ وَمَن يَتَّخِذِ الشَّيْطَانَ وَلِيًّا مِّن دُونِ اللَّهِ فَقَدْ خَسِرَ خُسْرَانًا مُّبِينًا ‎﴿١١٩﴾‏

i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! (An Nisa 119)

Allah dž.š. ovo navodi kao zlu i pogrešnu rabotu, gdje se reže dio životinjskih ušiju i mijenja Njegovo stvaranje. Ako je to na hajvanu zabranjeno, kako da bude na insanu naređeno?!

Vjerujem da je Allah insana stvorio u ljepom skladu, i da nema potrebe ispravljati Njegovo stvaranje.

لَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ فِي أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ ‎﴿٤﴾‏

Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem (Et Tin 4)

Jedan od osnovnih pravila islamskog fikha glasi: “Nema obaveze bez propisa.”, što znači da se ništa ne smije okarakterisati kao obaveza bez jasnog dokaza od Boga. Problem je, naravno, što većina muslimanskog ummeta uzima sebi za pravo naredbe i zabrane u ime Allaha bez Njegovog odobrenja u vidu jasnog kur'anskog ajeta.

Pošto ovog propisa nema u Kur'anu, on se ne može posmatrati kao vjerski propis, niti se može smatrati pohvaljenim ili obaveznim obredom, nego se posmatra kao narodni običaj i shodno tome se donosi zaključak o njegovoj dozvoli ili zabrani. U osnovi islamskih propisa, sve što ljudi rade ili ne rade (običaji i svakodnevna praksa) je dozvoljeno, osim ono što je izričito objavom zabranjeno.

Praktično, sve ono što ljudi praktikuju, a čemu nema pomena u objavi, možemo gledati kroz prizmu slijedećih pitanja:

  1. Da li je taj čin bezbjedan po ljudski život, zdravlje i opstanak?
  2. Da li taj čin fizički i duševno bezbolan?
  3. Da li taj čin ne nosi rizik po funkciju dotičnog dijela/stvari/uda/predmeta (odnosi se na vrijednost) u budučnosti?
  4. Da li taj čin ima više koristi nego štete?

Na sva navedena pitanja, u slučaju obrezivanja, odgovor je NE. Dakle, ovaj čin ne samo da nije obavezan ili pohvaljen, nego je i zabranjen po svim pravilima islamskog fikha (prava). Ukoliko ista pitanja postaviš za druge, Islamom prihvaćene, higijenske prakse (šišanje, rezanje noktiju, brijanje…), vidjećeš da je odgovor uvijek DA.

Treba li obrezivati djecu?

Bitno je da napomenem da se cijela ova rasprava oko obrezivanja odnosi na odluke roditelja/staratelja da njemu podvrgnu nesvjesnu djecu. Na ovo pitanje bih želio dati kratak odgovor; Ne. Djeca se ne smiju izlagati tom riziku, bolu i traumi, bespotrebno. Stanovišta sam da se nikom nevinom ne smije nanijeti bol, a kamoli svom djetetu.

No, kao i u svemu ostalom, insan treba da svjesno donosi svoje odluke i snosi odgovornost, te bih obrezivanje okarakterisao kao “dekorativnu operaciju“, što u biti i jeste. Takvu odluku može donijeti punoljetna osoba za sebe lično, te ne vidim problem u tome. Ko želi da se obreže, svojevoljno i pri punoj svijesti, neka to učini. U obrezivanju vidim sličnost sa povećavanjem ili smanjivanjem grudi, i slično.

Istini za hatur, postoje određene moderne studije koje ukazuju na izvjesnu zdravstvenu korist obrezivanja muškaraca, no čak i da su tačne, ne opravdavaju obavezno obrezivanje djece i pripisivanje istog Allahu ili Islamu.

Zaključak

  • Obrezivanje je narodni običaj Jevreja preuzet od drevnih afričkih plemena.
  • Sunećenje nema veze sa sunnetom niti Islamom uopće.
  • Obrezivanje se temelji isključivo na nekolicini hadiskih predaja i nema nikakvog uporišta u Kur'anu, pa ni u prethodnim objavama.
  • Obrezivanje nema ništa zajedničko sa drugim higijenskim praksama koje Islam preporučuje.
  • Po isključenju obrezivanja iz vjerskih propisa, ono čak i kao narodni običaj ne može imati status dozvoljenog čina, već se strogo zabranjuje iz više razloga.

 

2 komentara
  • Darko

    Pozdrav Kenane i svaka čast na blogu.
    Kad možemo očekivati blog o klanjanju, tj. islamskom vidu molitve sa sedždom i slično? Da se to sve malo detaljnije objasni pa i sami termini “namaza” i “sedžde”. Jer kako to ja trenutno vidim, kontinuirano ponavljanje fraza i dova meni lično ne donosi koristi osim ličnog psihičkog ubjeđenja da će mi to donijeti neki vid sreće i dunjalučke koristi. Tj. ako otklanjam svih pet dnevnih namaza, postajem nekako ubjeđen da ću biti zdraviji sutradan, da ću biti fokusiraniji i sretniji iako ima dana kad nisam nikako klanjao a isto sam bio zdrav i fokusiran i sretan

    • Kenan

      Hvala Darko,
      Ovo pitanje je velika tema i ne vjerujem da bi u komentaru mogao dati adekvatan odgovor na sva potpitanja koja nosi.
      U svakom slučaju, “Salat” u Kur'anu ima dva konteksta, jedan se odnosi na duhovnu i svjesnu “Vezu sa Allahom”, dok se drugi odnosi na fizički čin ili obred molitve. Razliku može uočiti ko pažljivo posmatra ajete, pa čak i samo pisanje riječi “salat” u mushafu ima išaret na kakav se kontekst odnosi.
      Nejse,
      Smio bih to uporediti sa meditacijom, koja je vitalna za zdravlje, ali postaje učinkovita tek onda kada se izvede u određenoj fizičkoj formi, u određeno vrijeme i u određenom ambijentu, možda čak uz određene zvukove ili muziku. Dakle, slično kao meditacija, naše klanjanje je ta forma koja podupire srž “salata – veze” sa Bogom. Ono što se doista traži od nas jeste srčana “salat – veza” u svrhu “zikra”, a to je da ti Allah ne silazi s uma. Oni koji to podupru fizičkim obredom, imaće veći efekat…oprobano, bez sumnje.
      Mi smo plecibo, i postajemo ono u šta sebe ubjedimo, bez obzira na što se to odnosilo. Tako da, tvoj namaz ima upravo onu svrhu za koju si ga nanijetio. Ako ga obavljaš da budeš smiren i fokusiran, zdrav i priseban, onda će upravo taj efekat imati na tebe, a pored toga će neminovno imati efekat srčanog vraćanja Allahu, makar na trenutak. Da ovakve rezultate ima neki čaj, stalno bih ga konzumirao, iako mi to ni jedna vjera ne traži. Dakle, kako god okreneš, tvoj namaz ima fajde i ne treba ga ostavljati.
      Na pitanje da li je taj fizički salat zaista stub vjere?, koliko ima dnevnih namaza?, kako se obavlja?, na kojem jeziku?,… sve to ima svoju posebnu priču. Jednom ću napisati o tome, ako Bog da.

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta IZ na našim prostorima.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan šerijatsko-pravni mezheb niti definisani akaidski pravac Autor se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općeprihvaćenih stavova ili vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema za namjeru ničije omalovažavanje ili diskreditovanje.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.


Bitno je da čitatelja ne iritira nečije drugačije mišljenje ili stav, te da izgradi svoj lični stav i mišljenje.

Ukoliko smatrate da bi, eventualno, drugačija shvatanja ili rezultati istraživanja mogla poljuljati Vašu vjeru ili Vas pak udaljiti od džemata muslimana, preporučujemo Vam da odmah napustite ovaj blog klikom na dugme ispod.


Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.

***  HVALA ZA 50,000+ POSJETA  ***