Tabu: Obrezivanje (sunećenje)

Konstatacija: Obrezivanje dječijih spolnih organa je strani običaj, sakaćenje i nasilje nad tijelom, te nema nikakve veze sa Božijim propisima.


Od ranog perioda islama, obrezivanje muške i ženske djece je općeprihvaćen običaj kod muslimana, kojeg mi u Bosni nazvasmo “sunećenjem“. Naziv je izvedenica od termina “sunnet“, aludirajući na praksu Božijeg poslanika Muhammeda a.s. Naravno, taj čin nema veze sa islamom ili božanskim uputama u Kur’anu, pa čak, koliko je poznato, ni u prethodnim objavama. Vrlo je upitno da li su to Arapi tog vremena uopće praktikovali.

Historijski dokazi upućuju da je obrezivanje bio običaj naroda sjeverne Afrike, te se vremenom prihvatio kao nacionalno obilježje Jevreja hiljadama godina prije nove ere, a potom se uvukao u islam. Infiltracija tuđih i neosnovanih običaja u islam nije ništa novo, te je ovaj blog pun primjera istih. Najgori dio cijele priče jeste da se ti običaji vrše i nameću kao propis od Allaha ili dio vjere i dobročinstva.

Vjerujem da većina, ako ne i svi muškarci, koji ovo čitaju u sebi misle “…te se mrve ne kupe!“, ali su makar bosanske muslimanke pošteđene ovog svirepog običaja, za razliku od miliona muslimanki širom Afrike i arapskog svijeta koje su sakaćene generacijama. Nije tajna da od ovog čina mogu nastati razne komplikacije, infekcije pa čak i smrt. To je apsurd veći od vakcine. Lično sam imao prijatelje kojima je bračni život pravi pakao zbog ovog “sunneta“. Kaže da nema dana kad nije proklinjao šejha koji je blagoslovio sakaćenje njegove supruge.

Inače se ne bavim propisima, kao što sam i ranije napominjao, ali ovaj spominjem jer je nepravedno i lažno pripisan Allahu, što neminovno ima negativan efekat na čovjekovo vjerovanje i poimanje Gospodara. Ja ne načimam ovu temu jer me briga za nečiji penis, nego isključivo kao dodatni korak ka osvještenju muslimana da mnogi “propisi” zapravo nisu propisi. Da li nešto treba ili ne treba raditi to se vraća svakom pojedincu na izbor, ali nikako ne skrnaviti vjeru i “…govoriti jezicima svojim ovo je halal a ovo je haram, da bi na Allaha neistinu iznosili…”  Ako neko upita: “Koji to bog traži da se djeca sakate i izlažu smrtnom riziku!?”… samo da kažem “Moj Bog ne traži!”.

Osnova za obavezu obrezivanja u Islamu

Pošto dragi Allah ništa ne reče o ovome, neosporiva je činjenica da je ovaj propis ljudskog porijekla i nema osnovu u objavi.

Počeo bih sa stanovištem poznatih mezheba. Hanefije i malikije smatraju da je obrezivanje pohvaljeno (sunnet), dok šafije i hanbelije smatraju da je obaveza za muškarce (vadžib), a pohvaljen za žene (mendub). Sve to, naravno, bez ijednog kur’anskog ajeta! Što bi Allah dž.š. rekao: “…bez ikakva znanja, bez ikakve upute, i bez Knjige rasvjetljujuće.

Mezhebi se po ovom pitanju oslanjanju na nekoliko hadiskih predaja, od kojih je većina ocjenjena kao slaba, a sljedeće tri su ocjenjene kao vjerodostojne. Općenito sam skeptičan po pitanju predaja, a pogotovo kada se radi o nečijoj glavi, krvi, slobodi, i sl. Nejse, one glase ovako:

 

الْفِطْرَةُ خَمْسٌ -أَوْ خَمْسٌ مِنَ الفِطْرَةِ- الخِتانُ، والاسْتِحْدادُ، وتَقْلِيمُ الأظْفارِ، ونَتْفُ الإبِطِ، وقَصُّ الشَّارِبِ (صحيح مسلم، عن أبي هريرة)

Muslim bilježi od Ebu Hurejre da je Poslanik rekao: “Pet je stvari prirodno: obrezivanje, brijanje oko spolnog organa, kraćenje noktiju, depilacija pazuha i kraćenje brkova.”

اخْتَتَنَ إِبْرَاهِيمُ -عَلَيْهِ السَّلاَمُ- وَهُوَ ابْنُ ثَمَانِينَ سَنَةً بِالقَدُّومِ (صحيح البخاري، عن أبي هريرة)

Buharija bilježi od Ebu Hurejre da je Poslanik rekao: “Ibrahim a.s. je sam sebe obrezao krampom.”

إذا مَسَّ الْخِتَانُ الْخِتَانَ فَقَدْ وَجَبَ الْغُسْلُ (صحيح مسلم، عن عائشة)

Muslim bilježi od Aiše da je Poslanik rekao: “Ako se dodirnu obrezani udovi, pranje je obavezno.”

 

Za prvi hadis, ja bih rekao; Pronađi uljeza! Naime, navode se četiri običaja koja doista imaju veze sa higijenom, svi su bezbolni, bezbjedni, periodično se ponavljaju i imaju očigledne pozitivne rezultate. Svi se odnose na dijelove tijela koji neprestano rastu i predstavljaju smetnju insanu. No, postoji ubačeni peti običaj koji nema ama baš ništa zajedničko sa ostalim pomenutim u hadisu, a to je odsijecanje dijela spolnog organa. Iz ovog hadisa ulema zaključuje da se treba obrezivati iz istih razloga kao što se treba brijati ili nokte podrezivati.

U drugom hadisu imamo opisan neki loše osmišljen skeč, gdje starac sam sebi reže dio spolnog organa krampom. No comment.

Iz trećeg hadisa zaključuju da se obrezuju i muško i žensko.

Kažem, čak i da su Arapi poslaničkog vremena praktikovali taj običaj, to nije dokaz da je on ispravan ili naređen. Čak i da je sâm Poslanik a.s. obrezan, nije dokaz ispravnosti ili Božijeg porijekla propisa, pogotovo ako je obrezan kao dijete od strane nevjerničke zajednice u Mekki.

S druge strane, ako je kojim slučajem Poslanik a.s. preporučio taj čin, ili sâm bio podvrgnut istom kao zreo čovjek, nije dokaz da je to praksa koju treba svaki musliman na svijetu slijediti. Kako sam ranije pojašnjavao, običaji koje je radio Muhammed a.s. kao čovjek-Arap nisu obavezujući za njegov ummet. Nije strano da Muhammed a.s. donese pogrešnu odluku ili učini grešku, što nam i Kur’an potvrđuje.

Osnova za zabranu obrezivanja u Islamu

U mojim prethodnim tekstovima sam pojasnio kako i zašto hadis, samostalno, ne može biti dokaz za vjerovanje i praksu u islamu, te je on u nedostatku jasne kur’anske objave, irelevantan. Hadisi su po definiciji “sumnjivog porijekla” jer se svode na usmene predaje, najčešće od jedne osobe. Nemoguće je utvrditi njihovu autentičnost, ma koliko se trudili, i samim time oni nisu dovoljan dokaz za ovakav čin koji podrazumijeva sakaćenje, puštanje krvi, nanošenje bola, traumu i slično, a vrlo lahko može dovesti do kobnih posljedica po nedužno dijete.

U Kur’anu nema ni jedan ajet koji govori o odsijecanju dijelova ljudskog uda, ali ima o sličnom činu kojeg rade šejtanski sljedbenici koje šejtan lično opisuje, pa ga Allah citira:

وَلَأُضِلَّنَّهُمْ وَلَأُمَنِّيَنَّهُمْ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُبَتِّكُنَّ آذَانَ الْأَنْعَامِ وَلَآمُرَنَّهُمْ فَلَيُغَيِّرُنَّ خَلْقَ اللَّهِ ۚ وَمَن يَتَّخِذِ الشَّيْطَانَ وَلِيًّا مِّن دُونِ اللَّهِ فَقَدْ خَسِرَ خُسْرَانًا مُّبِينًا ‎﴿١١٩﴾‏

i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovijediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! (An-Nisa, 119)

Allah dž.š. ovo navodi kao zlu i pogrešnu rabotu, gdje se reže dio životinjskih ušiju i mijenja Njegovo stvaranje. Ako je to na hajvanu zabranjeno, kako da bude na insanu naređeno?!

Vjerujem da je Allah insana stvorio u lijepom skladu i da nema potrebe ispravljati Njegovo stvaranje.

لَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ فِي أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ ‎﴿٤﴾‏

Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem (Et-Tin, 4)

Jedno od osnovnih pravila islamskog fikha glasi: “Nema obaveze bez propisa.”, što znači da se ništa ne smije okarakterisati kao obaveza bez jasnog dokaza od Boga. Problem je, naravno, što većina muslimanskog ummeta uzima sebi za pravo naredbe i zabrane u ime Allaha bez Njegovog odobrenja u vidu jasnog kur’anskog ajeta.

Pošto ovog propisa nema u Kur’anu, on se ne može posmatrati kao vjerski propis, niti se može smatrati pohvaljenim ili obaveznim obredom, nego se posmatra kao narodni običaj i shodno tome se donosi zaključak o njegovoj dozvoli ili zabrani. U osnovi islamskih propisa, sve što ljudi rade ili ne rade (običaji i svakodnevna praksa) je dozvoljeno, osim ono što je izričito objavom zabranjeno.

Praktično, sve ono što ljudi praktikuju, a čemu nema pomena u objavi, možemo gledati kroz prizmu slijedećih pitanja:

  1. Da li je taj čin bezbjedan po ljudski život, zdravlje i opstanak?
  2. Da li taj čin fizički i duševno bezbolan?
  3. Da li taj čin ne nosi rizik po funkciju dotičnog dijela/stvari/uda/predmeta (odnosi se na vrijednost) u budućnosti?
  4. Da li taj čin ima više koristi nego štete?

Na sva navedena pitanja, u slučaju obrezivanja, odgovor je NE. Dakle, ovaj čin ne samo da nije obavezan ili pohvaljen, nego je i zabranjen po svim pravilima islamskog fikha (prava). Ukoliko ista pitanja postaviš za druge, islamom prihvaćene higijenske prakse (šišanje, rezanje noktiju, brijanje…), vidjećeš da je odgovor uvijek DA.

Treba li obrezivati djecu?

Bitno je da napomenem da se cijela ova rasprava oko obrezivanja odnosi na odluke roditelja/staratelja da njemu podvrgnu nesvjesnu djecu. Na ovo pitanje bih želio dati kratak odgovor; Ne. Djeca se ne smiju izlagati tom riziku, bolu i traumi, bespotrebno. Stanovišta sam da se nikom nevinom ne smije nanijeti bol, a kamoli svom djetetu.

No, kao i u svemu ostalom, insan treba da svjesno donosi svoje odluke i snosi odgovornost, te bih obrezivanje okarakterisao kao “dekorativnu operaciju“, što u biti i jeste. Takvu odluku može donijeti punoljetna osoba za sebe lično, te ne vidim problem u tome. Ko želi da se obreže, svojevoljno i pri punoj svijesti, neka to učini. U obrezivanju vidim sličnost sa povećavanjem ili smanjivanjem grudi, i slično.

Istini za hatur, postoje određene moderne studije koje ukazuju na izvjesnu zdravstvenu korist obrezivanja muškaraca, no čak i da su tačne, ne opravdavaju obavezno obrezivanje djece i pripisivanje istog Allahu ili islamu.

Zaključak

  • Obrezivanje je narodni običaj Jevreja preuzet od drevnih afričkih naroda.
  • Sunećenje nema veze sa sunnetom niti islamom uopće.
  • Obrezivanje se temelji isključivo na nekolicini hadiskih predaja i nema nikakvog uporišta u Kur’anu, pa ni u prethodnim objavama.
  • Obrezivanje nema ništa zajedničko sa drugim higijenskim praksama koje Islam preporučuje.
  • Po isključenju obrezivanja iz vjerskih propisa, ono čak i kao narodni običaj ne može imati status dozvoljenog čina, već se strogo zabranjuje iz više razloga.

 

16 comments

  • Darko

    Pozdrav Kenane i svaka čast na blogu.
    Kad možemo očekivati blog o klanjanju, tj. islamskom vidu molitve sa sedždom i slično? Da se to sve malo detaljnije objasni pa i sami termini “namaza” i “sedžde”. Jer kako to ja trenutno vidim, kontinuirano ponavljanje fraza i dova meni lično ne donosi koristi osim ličnog psihičkog ubjeđenja da će mi to donijeti neki vid sreće i dunjalučke koristi. Tj. ako otklanjam svih pet dnevnih namaza, postajem nekako ubjeđen da ću biti zdraviji sutradan, da ću biti fokusiraniji i sretniji iako ima dana kad nisam nikako klanjao a isto sam bio zdrav i fokusiran i sretan

    • Kenan

      Hvala Darko,
      Ovo pitanje je velika tema i ne vjerujem da bi u komentaru mogao dati adekvatan odgovor na sva potpitanja koja nosi.
      U svakom slučaju, “Salat” u Kur’anu ima dva konteksta, jedan se odnosi na duhovnu i svjesnu “Vezu sa Allahom”, dok se drugi odnosi na fizički čin ili obred molitve. Razliku može uočiti ko pažljivo posmatra ajete, pa čak i samo pisanje riječi “salat” u mushafu ima išaret na kakav se kontekst odnosi.
      Nejse,
      Smio bih to uporediti sa meditacijom, koja je vitalna za zdravlje, ali postaje učinkovita tek onda kada se izvede u određenoj fizičkoj formi, u određeno vrijeme i u određenom ambijentu, možda čak uz određene zvukove ili muziku. Dakle, slično kao meditacija, naše klanjanje je ta forma koja podupire srž “salata – veze” sa Bogom. Ono što se doista traži od nas jeste srčana “salat – veza” u svrhu “zikra”, a to je da ti Allah ne silazi s uma. Oni koji to podupru fizičkim obredom, imaće veći efekat…oprobano, bez sumnje.
      Mi smo plecibo, i postajemo ono u šta sebe ubjedimo, bez obzira na što se to odnosilo. Tako da, tvoj namaz ima upravo onu svrhu za koju si ga nanijetio. Ako ga obavljaš da budeš smiren i fokusiran, zdrav i priseban, onda će upravo taj efekat imati na tebe, a pored toga će neminovno imati efekat srčanog vraćanja Allahu, makar na trenutak. Da ovakve rezultate ima neki čaj, stalno bih ga konzumirao, iako mi to ni jedna vjera ne traži. Dakle, kako god okreneš, tvoj namaz ima fajde i ne treba ga ostavljati.
      Na pitanje da li je taj fizički salat zaista stub vjere?, koliko ima dnevnih namaza?, kako se obavlja?, na kojem jeziku?,… sve to ima svoju posebnu priču. Jednom ću napisati o tome, ako Bog da.

  • Darko

    POzdrav kenane, da te pitam, da li mislis da je nuzno naklanjati preskocene namaze? Mislim, jednom tri dana nisam klanjao nikako pa sam cetvrti dan naklanjao sva tri dana. Samo farzove, posto sam otkrio da su sunneti dobrovoljni namazi. Ne kazem sad da ne treba ni sunnete otklanjati, ja sam njih preskocio (tj. klanjam samo farzove) jer to meni tako odgovara a sunneti, sun-sunneti, nafile i sl. su jednostavno previse za mene, ne mogu to podnijeti sve a ionako imam previse obaveza i mnogo toga na pameti. Ne znam ni jesu li ti dobrovoljni namazi uopce potrebni pa ako mozes objasni mi ovo za preskocene namaze i to gore sto si napisao da sve ima svoju posebnu pricu, ako mozes napravi mali sazetak onoga sto si dosad prikupio ili jednostavno svoje misljenje i kako si dosao do tog misljenja. Mozda je lakse ako na primjer ako ne klanjam tri dana, onda cetvrti dan samo otklanjam farzove jacije ili sve farzove namaza tog cetvrtog dana, ne moram naklanjavati sve propustene dane?

    • Ishak

      Selam alejkum Darko,
      po mom skromnom mišljenju, farz namaze je potrebno naklanjavati. Ja praktikujem da ukoliko propustim sabah namaz, naklanjam isti uz podne namaz tog dana. Ako propustim više namaza za redom u jednom danu, onda naklanjavam sutradan po principu: propušteni sabahski namaz uz redovni sabahski, propušteni podnevski uz redovni podnevski itd. To mi dosta pomaže. U današnje vrijeme velikih stresova, nepravdi, prevelikih životnih obaveza, zaista nije lako biti redovan namaščija ali se treba boriti koliko se može. Allah nikoga ne opterečuje preko njegovih mogućnosti. Na koncu, namaz je samo tvoj i nalazi se između Allaha a.dž. i tebe, On vidi tvoj trud i tegobu i milostiv je. Bitno je ne negirati obavezu klanjanja i priznati svoju slabost u datom trenutku, pa insaallah doći će olakšanje. Dobrovoljne namaze klanjam uvijek kad sam dovoljno pribran da ih obavim kvalitetno. Ukoliko vidim da mi stvaraju preveliki teret u datom trenutku, jednostavno ih ne klanjam jer mislim da imam više štete već koristi od takvog namaza. Vitr namaz klanjam sa jednim rekatom, ukoliko sam toliko umoran da mi stvara nelagodu. Ukupan broj farz rekata tokom dana je 17 rekata plus vitr. Za svaki rekat ti treba recimo jedan minut, dakle 17-20 minuta vremena svakog dana je po mom mišljenju ostvarivo, uz Allahovu pomoć, te naš trud i sabur. U životu je namaz nezamjenjiv, jer tih dvadeset minuta razmišljaš o Gospodaru i njegovom stvaranju. Bez toga nema spone i tonemo sve dublje u gaflet (nemarnost, zaborav). Bez razmišljanja o Allahu dž.š., radost i tuga, nevolja i olakšanje. djela i nedjela gube svaki smisao i logiku. Svako dobro i olakšanje Ti želim.

  • Anonymous

    Obrezivanje je najstariji hirurški zahvat poznat ljudskom rodu.

    Prvi su ga praktikovali drevni Egipćani (vidi sliku svog posta) a ne primitivna Afrička plemena :), i obrezivanje je samo jedna od nekoliko medicinskih praksi tog vakta i naroda kojima se i danas služimo (tamponi, plombe, opijati, prostetika…da se i njih odreknemo!?)

    Od prethodnih objava, Tora, kao i Halaka (vjerozakonik) obrađuju ovu praksu u detalje: https://mechon-mamre.org/p/pt/pt0117.htm#10

    Mnoge su zdravstvene dobrobiti obrezivanja muške djece:
    – Sprečava nakupljanje prljavštine, urina, i bakterija ispod kožice.
    – Sprečava pojavu fimoze i parafimoze (uska kožica).
    – Sprečava Balanitis i Postitis (infekcije glavića i kožice)
    – Sprečava infekcije urinarnog sustava (bubrega, mjehura, mokraćne cijevi)
    – Sprečava adheziju (slijepljena kožica).
    – Smanjuje rizik od pojave raka penisa.
    – Smanjuje rizik od pojave raka prostate.
    – Smanjuje rizik od pojave raka grlića maternice kod žena.
    – Smanjuje rizik od spolno prenosivih bolesti, herpesa i HIV-a.
    – Te znatno olakšava higijenu i poboljšava estetski izgled penisa.

    Sunećenje je mali operativni zahvat kojim se uklanja kožica koja prekriva glavić penisa i ne znam kako to potpada pod sakaćenje jer se funkcija penisa kao organa nije umanjila, čak štaviše – poboljšana je.

    Ovo je jedan rutinski i jednostavan zahvat koji se poredi sa vađenjem zuba.

    Sunećenje (obrezivanje) danas postaje sve češća praksa i kod ljudi koji nisu religijski orijentisani, a sve zarad gore navedenih razloga.

    Helem, ti ne bi bio ti da svojim postovima ne dodaš “strašno” “sakaćenje” “idiotizam” “gluparija” i tome slično kako bi valjda ostavio jači dojam na onoga ko čita. Čak si uspio ubaciti i vakcine u priču o sunećenju, really?

    Da se primjetiti ogromna razlika između tebe i Nedima kada je u pitanju pristupa temama koje obrađujete. Kod Nedima je upečatljiv akademski pristup obradi teme, dok su kod tebe tvoje lične emocije toliko srozale pristup da je na razini pisanja dnevnika isfrustrirane srednjoškolke.

    Svako dobro.

    • Kenan Hodžić

      Kao što isfrusrirana srednjoškolka reče u ne-naučnom privatnom blogu…
      “No, kao i u svemu ostalom, insan treba da svjesno donosi svoje odluke i snosi odgovornost, te bih obrezivanje okarakterisao kao “dekorativnu operaciju”, što u biti i jeste. Takvu odluku može donijeti punoljetna osoba za sebe lično, te ne vidim problem u tome. Ko želi da se obreže, svojevoljno i pri punoj svijesti, neka to učini. U obrezivanju vidim sličnost sa povećavanjem ili smanjivanjem grudi, i slično. Istini za hatur, postoje određene moderne studije koje ukazuju na izvjesnu zdravstvenu korist obrezivanja muškaraca, no čak i da su tačne, ne opravdavaju obavezno obrezivanje djece i pripisivanje istog Allahu ili Islamu.”
      Živ i zrdav bio

    • Nedim

      Egipat je geografski i na Africkom i Azijskom kontinentu. Sta je pisac htio reci…a najstariji hirurski zahvat je valjda presjecanje pupcane vrpce ili se prvo recne penis pa se onda presjece pupcana vrpca…

  • Nedim

    Nego Kenane, moze li na primjer tema svetkovanja i obljubljivanja, da ne kazem obozavanja crnog kamena koja je u zoni idolotarije…iz nesluzbenih izvora kruzi prica da su nekada neki pametnjakovici “samljeli lata, uzata i menata pa to objedinili u jednog taguta, pa se naravno nakon smrti Muhammeda A.S. prosula suplja kako je to ljubio upakovali u srebro i eto savrsenog zlocina”?

  • Ajša

    Muško obrezivanje se u Starom Zavjetu pripisuje Ibrahimu as i njegovoj djeci (Ishaku i Ismailu) i unucima, kao znak tog prvog, početnog zavjeta s Bogom. Kako je Ismail linija koja vodi ka Poslaniku Muhammedu as što je vama naravno poznato, ta praksa može biti držanje ili defiiniranje te poslaničke veze i linije. I Isa as je obrezan. Imajući u vidu istorijski kontekst Ibrahimove pojave, a taj kontekst je bitan i u vezi priče o navodnoj naredbi da zakolje sina (dok, po mome mišljenju Ibrahim je zapravo onaj koji je otkrovenjem i vizijom ukinuo pagansku praksu žrtvovanja djece, izdigao se sviješću iznad norme društva i okoline kojoj je to bila sasvim prihvatljiva i normalna praksa, pa je na primjer poznato iz antropoloških istraživanja i teorija da su toj praksi bez problema i odbojnosti pristupali i oni koji su žrtve, vjerujući da ih to približava Bogu), moguće je (naravno radi se o pretpostavci) da je, temeljem duhovnog pravila o žrtvovanju (odricanju, ličnoj šteti, bolu) kao izrazu i manifestaciji ljubavi i štovanja, na kojem se potenciralo ili koje je bilo uzeto za vrhunaravnu ideju religioznosti i vjere (dok su neke druge ideje bile u hijerarhiji vrijednosti ispod nje), Ibrahim učinio takvu stvar na samome sebi i to naredio svome potomstvu i onima pod njegovim pokroviteljstvom.
    Vrlo zanimljiva je još jedna stvar, a koju niko (osim mene 😁) nije primjetio. Važna je i zbog praksi obrezivanja žena koje su pretjerivanje i nehumane. Naime, svaka žena biva “obrezana”. Svaka, bez izuzetka. Kako? Pa, lijepo, spolnim odnosom. Odnosno brakom. Prvim spolnim odnosom žena gubi himen i biva “obrezana”. U žensku biološku osnovu je već ugrađeno to. Prirodno. Kada se to osvjetli, onda možemo da osvjetlimo i to da je seksualni odnos zapravo bračni odnos, a brak je ZAVJET (kao i u slučaju Ibrahima) između muškarca i žene i predaja žene muškarcu. Može se primjetiti hijerarhija u tome, ili red bolje reći, gdje se muškarac predaje Bogu (Bogu predan – musliman) i to mora načiniti kao aktivni princip, prihvatajući odgovornost i obavezu i sam to čineći, svojom odlukom, a žena tom, takvom muškarcu. Eto, jedno moje promišljanje na tu temu iz ženskog ugla. Ženi ne treba obrezivanje jer je “žrtvovanje” već ugrađeno u ženu, u njenu fizionomiju htjela ne htjela, a mogu slobodno reći i u žensku prirodu i narav, ženama je kurbanjenje sebe prirodno i na mentalnom planu, dok muškarac mora da radi na tome. 😊

    Selam alejkum

    Selam alejkum

    • Anonymous

      Bog i navodi zrtvovanje i to onog najvrjednijeg i da je to ultimativna zrtva, a to je imetak i zivot. Zrtvovanje komadica kozice polnog organa sada stvarno zvuci kao jos jedna “uvreda” Bogu od strane “naroda Izraela”, a slicne se mogu jasno izvuci iz Kur´ana.
      Onda gubitak himena ako se desi normalnim seksualnim odnosom i to poredis sa obrezivanjem je nesto slicno kao da poredis samar i da nekoga zbodes nozem…
      Pa onda obrezivanje muskarca ti je ok dok je obrezivanje zena pretjerivanje i nehumano…
      Zenama je kurbanjenje sebe prirodno, a muskarcima kobiva nije i on mora raditi na tome, a zena je kao neki sveti robot, ma hej kakav melek je mala maca…
      Onda si upala u mentalnu klopku gdje se zena mora pokoriti muskarcu i tako je pokorna Bogu, muz kao alternativno bozanstvo-posrednik…
      Bilo kako bilo mnogobostvo u raznim formama se izgleda infiltriralo kao main-stream svih religija…

  • Ajša

    Referišem se na repliku anonimusa koji je, pretpostavljam muškarac. Analogija između šamara i noža proizilazi iz muške perspektive, ipak, mislim da o tome kakav je za ženu prvi spolni odnos treba da govore žene, jer to “probijanje himena” je u našem iskustvu, a vi samo imate vanjsku percepciju. Prvi spolni odnos je izuzetno bolan za većinu žena, ali žene su vrlo strpljive i sklone podnošenju bolova naročito u i iz ljubavi, a zaboravila sam spomenuti još dvije stvari koje su bolne, a ugrađene su u našu fizionomiju i konstituciju, a to su menstruacija i trudnoća odnosno porođaj – oboje vezano za ženski spolni organ. Meni se generalno dopadaju muške slobodnomisleće opservacije, ali mislim da je za potpunu sliku u vezi bilo koje teme potrebno uključit i i žensku perspektivu jer mi predstavljamo “pola” ljudske vrste i imamo svoje specifičnosti koje oblikuju i našu percepciju. Ništa više ne boli obrezivanje od pucanja himena, a o porođaju da ne govorimo, uz to krvarimo jednom mjesečno. Nisam upala u mentalnu klopku pokoravanja, nego u jednostavnu sliku spolnog odnosa i njegovu metafiziku, gdje je žena u poziciji predaje (ne pokoravanja), prepuštanja, povjerenja i otvorenosti muškarcu i mada se zalažem za egalitarnu kozmologiju, uočila sam taj poredak odgovornosti ili potrebu za postizanjem potpunosti – (u sufizmu to zovu insani kjamil – usavršeni, upotpunjeni čovjek) koja pretpostavlja oživljavanje svih dimenzija, aktivnog i pasivnog principa, muškosti i ženskosti, pozitivnih i negativnih +/-sifata ili atribucija u jednom insanu pa je taj čin obrezivanja , čin afirmacije pasivnog principa u muškarcu kao vanjski aktivnom principu ili eto to upotpunjenje. Uzmimo primjer “kastriranog muškarca” koji gubi muškost i kojega se stavlja u kategoriju ženskosti u raznoraznim narativima. U tom smislu obrezivanje bi bilo suzbijanje ekspanzije muškosti, kanalisanje ili trasiranje aktivnog principa i usvajanje elemenata ženskosti zarad postizanja potpunosti. Uvaženom Kenanu ne zamjeram što u svome tumačenju nije uzeo u obzir i nas žene, jer je tema prividno isključivo muška…ali kada uključimo ono što se dešava ženama, a i mi smo ljudska vrsta, pa promatramo holistički, ta praksa ne bi trebala da izgleda toliko strašna.. Svako dobro, lijep pozdrav

  • Ajša

    Genitalna mutilacija žena je nehumana jer ona ima za cilj suzbijanje ženskog seksualnog užitka i proizvodi trajne posljedice, pa i smrt, a kao što rekoh, ženski spolni reproduktivni organ je pod stalnom traumom – od menstruacije, prvog snošaja, pa i svakog snimanja jer on pretpostavlja penetraciju pa do porođaja i ne treba mu nekakva dodatna trauma jer je to već ugrađeno u ženu – ženski princip. Ženi, za razliku od muškarca treba za potpunost oživljavanjae muškog principa – muškarci trebaju “sedždu”, submisiju za potpunost, a žene kijam “uzdizanje, uspravljanje” asocijacija na falus i potenciju jer su to suprotni aspekti biološkom spolu koji ih vanjski opisuje. Šta bi bio muški aspekt kod žene – njen animus hajmo reći služeći se Jungovim zaključcima – možda to što neće biti samo primatelj uticaja nego i uticajna – primjer Merjeme as

  • Ajša

    Ispravke – * pa i svakog snošaja
    I zaboravih dodati – genitalna mutilacija žena može biti fatalna za ženu dok obrezivanje ne ostavlja nikakve trajne posljedice, čak šta više u nekim studijama je i zdravstveno opravdano. Eto…završavam, nemojte mi zamjeriti ali valjda i mi žene imamo pravo da nešto kažemo. 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *