Programiranje…

Mislim da je najveća kušnja da insan na kraju života skonta da je bio prevaren i zaveden.


Od kolijevke pa do groba, programiranje u svako doba

Biološki gledano, čovjek svoje sposobnosti, jezik, sistem vrijednosti, način razmišljanja, mentalitet, vjeru i ubjeđenja stiće od svoje okoline tokom odrastanja. Svako se rađa prazan i spreman za programiranje. Um će okupirati prva vojska koja dođe. Ko prije djevojci njegova je!

Programiranje je postupak serviranja gotovog znanja bez plaho obrazloženja. Dakle, dobiješ već smišljeno znanje o kojem više ne treba razmišljati. To ljudi često nazivaju edukacija/obrazovanje/odgoj. Taj proces je uglavnom neophodan za preživljavanje, i ljudi su svjesni toga. Svi mi svijesno usvajamo većinu svog znanja od nekoga (roditelja, učitelja, medija…) servirano na tacni, ali većina nije svjesna posljedica takvog pristupa znanju. Programiranje je princip crno-bijelo…gdje je samo jedan odgovor tačan, a sve ostalo je pogrešno.

Blizak primjer su škole. Đaci se programiraju da budu crno-bijele kopije svojih učitelja (ili sistema) gdje će svi imati isto znanje, iste informacije, isti mentalitet, isto rezonovanje,…asimiliacija. Odvajanje djece od života tokom 12, i više, godina školovanja je najveća šteta za civilizaciju. Čovjek je skup navika, a navike stiče u praksi. Tolike godine bez sticanja korisnih navika vodi čovjeka ka ne-produktivnosti. Klasična edukacija, ne samo da je beskorisna, nego je i štetna po čovječanstvo. Navika koju naraštaj stiče tokom školovanja je destruktivna, a to je da bude pasivan primalac informacija i poslušni sluga sistema, bez prava na vlastito mišljenje ili opoziciju. Katastrofa!

Da, napredak civilizacije jeste direktno povezan sa asimilacijom, i sociološka i kulturna pripadnost jesu jedna od osnovnih nagona čovjeka, …ali u isto vrijeme potop za njegovu individualnost. Čovjek nestaje i stapa se u krdu, postaje nevidljiv i zanemariv.

Banalan primjer programiranja je “Supa se jede kašikom.” Niko više ne razmišlja niti pokušava da smisli bolji ili efektivniji način konzumiranja supe… jer već postoji program za to. Neće se ništa puno promjeniti čak i ako neko smisli bolji način… ali aplikacija ovog razmišljanja na mnogo višem nivou dovodi do katastrofe, kao na primjer “Moraš završiti fakultet ili ćeš biti smećar”, ili “Pametan je samo onaj ko prođe odličnim uspjehom u školi.”… ili “Šehid će u Džennet bez polaganja računa, a da bi bio šehid moraš poginuti dok ubijaš pripadnike drugih vjera!”… vidiš li sada gdje ovo vodi?

Ako se slučajno neko osvjesti, odluči da promisli svojom glavom, biva markiran kao odmetnik, prijetnja, neprijatelj… ali, pogledamo li iskreno historiji u oči vidjećemo da su baš ti odmetnici zaslužni za razvoj i rast civilizacije i dobrobit čovječanstva. Logički gledano, samo svjesno probuđeni ljudi mogu doprinjeti promjenama.

Vjersko programiranje

Mnoge dogme u Islamu su programirane i slijepo prihvaćene bez kritičkog osvta ili istraživanja. To je dovelo do toga da su neki programirani vjerski autoriteti svojim pokušajima da dokažu neke (pogrešno shvaćene) dogme napravili još veće probleme, stvarajući nove neosnovane dogme kao potpora i zakrpa onoj prvoj. Danas imamo izmišljotine i bajke u islamu koji imaju više šerijatskih dokaza nego namaz ili post.

Svako znanje koje steknemo programiranjem je (uslovno rečeno) netačno… sve dok ga lično ne spoznamo. Program je informacija, a ne znanje!
To znači da poznavanje neke teme ne čini spoznaja iste, sve dok svojim mentalnim procesom ne dokučimo da je to, doista, tako.
Informacije same po sebi nikoga nikada neće dovesti do znanja ili spoznaje, niti informacije mogu osloboditi um. Pozitivne rezultati jedino dolaze tumačenjem tih informacija i ispravnom primjenom istih.

Fanatizam, crno-bijeli princip, u kojeg mi muslimani neumorno jedni druge pozivamo, je rezultat fanatičnog ubjeđenja, a takva ubjeđenja se jedino mogu programirati. Fanatični stavovi nikako ne mogu biti rezultat spoznaje. Do ubjeđenja se također može doći kroz istraživanja i poimanja, ali ovo ubjeđenje je došlo sumnji preko leđa, što automatski guši ekstremizam i ima kontra-efekat, a to je razumjevanje i poštivanje inteligencije drugih i drugačijih. Što je neki narod na nižem nivou svijesti, rupe popunjava snažnijim ekstremizmom.

Istinski istraživač, po bilo kojem pitanju, uvijek tvrdi da je u pravu, ali uvijek s vjerovatnoćom da možda i nije.

Poslanici i vjerovjesnici su bili osvješteni ljudi koji su pozivali čovječanstvo na otrgnuće od okova socijalnog programa i oslobođenje intelekta. U cijeloj priči o svim poslanicima najviše se ističe Allahovo kuđenje ekstremista koji nisu htjeli da misle svojom glavom nego su grčevito branili program svojih očeva i djedova, odnosno socijalno naslijeđe, te se odupirali novom i drugačijem. A ko su bili junaci priče? Pa naravno oni koji su se otrgli, koristili svoj um, kritički se osvrnuli na instalirani program, i doprli do istine – ashabi i pomagači poslanikâ.

Nauka, ma kakva bila, je subjektivna. Sve što ljudi podučavaju jedni druge je nečije subjektivno iskustvo s tom materijom, i nikako ne znači da je to apsolutna istina. Isto tako historija. Ona je iluzija. Dokaz tome su historijske priče, ili kako ih često nazivaju “činjenice”, koje su oprečne u ovisnosti ko ih opisuje. Ista tkz. činjenica dobiva dva ili više lica. Šta je onda tačno? Isto je sa svim informacijama koje primamo…sve je relativno!

Oslobađanje od iluzije i okova intelektualnog naslijeđa je dužnost svakog pojedica. To je izvodivo samo onda kada svako skonta da živi u iluziji. Prvi korak ka rješavanju problema je spoznaja da problem postoji.

Zapitaj se zašto niko ne može da bude inovativan na polju misli ili kulturnog nasljeđa? Primjetićeš da su jedine ljudske inovacije na polju tehnologije, rada, zanimanja, financija, preživljavanja, industrije, itd. To zato jer je kolektivni mentalni sklop jedno veliko klatno koje po svojoj prirodi teži da uništi bilo kakvu promjenu.

Programi uvijek bivaju van dosega kritičkog uma. Čovjek nikada ne obraća pažnju na svoje programe. To je zaštitni mehanizam, jer ukoliko dođe do deinstalacije programa bez alternative, dolazi do nervnog sloma i ludila. Bolje sretan magarac nego lud čovjek.

Međusobni sukobi i nadmetanje nas spriječavaju od oslobođenja uma od iluzije, a time od galopa ka unaprijeđenju civilizacije. Ne učenjem o drugima, ne slušanjem njihovih stavova i razmišljanja, ne čitanjem o drugačijem, dovodimo sebe u situaciju da nam jedino oružje u raspravi bude psovanje i prepirka.

Svaka generacija ljudi je imala prosvjetitelje, no većina je pozivala u svoj program. Moj cilj je lociram bitne aspekte svog života, a potom da deinstaliram programe vezane za njih. Sam ću sebe programirati. Tek kada se oslobodim tuđeg kôda, biću u mogučnosti da svjesno vidim istinu i savjesno odaberem svoj program.

Firewall

Čovječanstvu je potrebano re-programiranje na slobodu misli i samozaključivanje. Dakle, instalirati sebi firewall (vatreni zaštitni zid), svjesni program koji ne prihvata tuđe programe.
Dokaz inteligencije je samokritika i kontradikcija samome sebi, jer to je put učenja i spoznaje, a time se razvija um. Biti kontradiktoran ex-sebi nije mahana, jer Allah nas uči tome kroz primjer Ibrahima a.s. koji je mentalno sazrijevao kroz samokritiku i kontradikciju sebi, sve do vrha gdje ga je čekala istina.

Pad sistema, odnosno odbacivanje postojećih programa, neminovno će natjerati čovjeka na iznalaženje alternative. Kod onoga čija je svijest niža, alternativa će biti samo neki drugi program…dok kod onoga čija je svijest viša, alternativa će biti put ka sopstvenom programu.

Što je čovjek svjesniji veći je istraživač, a samim tim više informisan i veći znalac, a samim tim objektivnijeg stava, a samim tim otvorenijeg uma, čime dolazi do najvišeg stepena – razumjevanje drugih i prihvatanje drugačijeg.

Jedino korisno znanje koje nam je ostalo u glavi iz škole je zapravo ono koje smo naučili iz potrebe, a nikako ono stečeno zbog natjecanja u razredu. Mi bi to svakako spoznali na isti način i bez destruktivnog školskog sistema. Ne kažem da škole ne trebaju, samo kažem da je trenutni način školovanja pogrešan. Sistem bi morao da sadrži samo-zaključivanje, samo-istraživanje, i slobodu pri odabiru tema za izučavanje. Nisam stručnjak, samo iznosim svoje mišljenje…

Kao musliman, koji slijedi poslanike i prve vjernike, moram biti otvorenog uma i srca, jer je to jedini način da dođem do istine. Ebu Bekr i ashabi su oslobodili svoj um od okova kurejšijskog programa, ali to su uradili za sebe. Ja, danas, nisam vjernik jer je Ebu Bekr osobodio njegov um, ne… nego sam vjernik jer sam JA oslobodio SVOJ um.

Većina ljudi je to što jeste zato što su tako isprogramirani. Mnogi će urlikati na mimberima kako mi nemamo šta razmišljati ili sumnjati…ashabi su već sve izsumnjali i odrazmišljali…mi samo treba da idemo njihovim stopama… i eto ga, dobiješ novi program, samo malo bolja verzija.

Protivim se i kažem: Ashabi su sumnjali, potom razmišljali, potom se oslobodili okova i spoznali istinu, i to su uradili za sebe, a ne za mene. Za mene se moram pobrinuti lično ja. Svako mora za sebe da dokuči istinu. Zato ne prihvatam da mi se vjera servira u obliku informacija koje sebi treba da instaliram zdravo za gotovo. Sve dovodim u pitanje, sve preispitujem, sve sumnjam… kako se prenosi u hadisu da je Poslanik a.s. rekao: “Mi smo preći da sumnjamo od Ibrahima.”*

 

*Ibrahim a.s., iako božiji miljenik i najveći vjernik, ipak sumnja i sam dokučuje istinu. Svi ostali poslije njega su preći da učine isto, tj. da preko sumnje i istraživanja sami dođu do ubjeđenja.

 

 

 

 

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

3 0 komentara

  • Eldin

    Selam alejkum.
    Jučer sam naletio na ovu stranicu surfajući na temu Kur’an i evolucija.
    Pročitao sam nekoliko Vaših tekstova i veoma mi se sviđa način na koji razmišljate.
    Ja bih imao još nekoliko pitanja za vas, čisto nebi li mi možda vaše razmišljanje o tome otvorilo nova obzorja spoznaje.
    Prvo pitanje je vezano za temu šije i sunije i sva ona dešavanja koja se navode nakon preseljenja Poslanika a.s., zatim pitanje postojanja vanzemaljaca, zatim pitanje kazne kamenovanjem, zatim pitanje postojanja bioloških dvospolaca kod ljudi, te pitanje značenja riječi jedžuđž i medžuž.
    Koliko shvaćam korijen riječi je isti i kako tumačite njih.
    Volio bih da i ove teme obradite na vašoj stranici ako ste istraživali i o njima, a vjerujem da jeste i drago mi je da postoje ljudi poput Vas.
    Mahsuz selam.

    • Kenan Hodžić

      Alejkumusselam. Hvala na posjeti i podršci…
      Ja jesam imao nijjet da napišem o nekim pomenutim temama, ali nisam stigao iz tehničkih razloga…
      Nadam se uskoro inšallah. A vaše prijedloge ću svakako uzeti u obzir, kao i prijedloge drugih čitaoca. Hvala

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Balkanu.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan mezheb niti pre-određeni akaidski pravac, te se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općepoznatih stavova i vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Zamolio bih te da odmah napustiš ovaj blog ukoliko smatraš da bi drugačija shvatanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana.

Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.