Sotonski stihovi

Tema:  Priča o sotonskim ajetima (Kissatu-l-garaniq) je izmišljotina.


Ovog mjeseca svijet je potresla vijest da je napadnut Salman Rušdi, autor knjige Sotonski stihovi, u kojoj se vrijeđaju vjerski osjećaji muslimana. Kako je jedan autor primijetio, ”poslije 33 godine, strijela je ipak pogodila cilj.” Naime, samo nekoliko mjeseci prije preseljenja u junu 1989., vrhovni iranski vođa ajatolah Homeini je izdao fetvu kojom je osudio dotičnog autora na smrt zbog stvari koje je iznio u ovoj knjizi. Desetak godina kasnije, iranski režim se javno ogradio od ove fetve, ali prema viđenju mnogih, ona je ostala na snazi. Salman Rušdi je sve ove godine vješto izbjegavao ozbiljnije napade na život, dok su pojedini prevodioci ovog djela na druge jezike ili ubijeni ili također ranjeni.

Mnogi muslimani smatraju da je ustvari sami naziv knjige autorova alegorija na Kur’an, međutim to je pogrešna pretpostavka. Autor, koji zanimljivo i sam potiče iz nominalno muslimanske porodice, ovdje misli na jedan specifičan događaj koji je zabilježen u muslimanskim historiografijama od Vakidija do Taberija – da je Poslanik a.s. u traženju kompromisa sa Kurejšijama prihvatio njihove božice – Lata, Uzzata i Menata, pa zatim povukao saglasnost tumačeći to kao šejtansku vesvesu. Ovaj sporni događaj koji je predmet vizije jednog od glavnih likova u knjizi dakle postoji u nekim muslimanskim izvorima i osim naslova za koji je bio inspiracija, uopće nije lajtmotiv knjige.

Stoga, Kur’an nije u naslovu nazvan šejtanskom knjigom, nego se misli na partikularni set ajeta koji navodno opisuju ovaj događaj. Međutim, postoje mnogi drugi kontroverzni dijelovi u knjizi; gdje se npr. koristi pežorativno ime za Poslanika a.s., gdje se imena njegovih ashaba i žena daju likovima koji čine neprimjerene radnje ili gdje se u negativnom tonu spominje radikalni imam (Homeini je to shvatio kao atak na njegovu ličnost). U ovom tekstu se nećemo baviti sadržajem knjige i odnosom islama prema blasfemiji (o tome drugom prilikom), nego ispitati historijsku pozadinu tzv. sotonskih stihova/ajeta.

Diskusija

U muslimanskoj tradiciji postoje neke predaje koje su u suprotnosti sa samim postulatima vjere, duhom Kur'ana, historijskim i naučnim činjenicama, zdravom logikom, i sl. Mnogi muslimani u svom neznanju i sami budu šokirani kada saznaju neke od njih – većinom od orijentalista ili drugih ljudi koji proučavaju islam da bi ga naučno osporili. Jedna od takvih predaja, koja se inače protivi samom konceptu objave Kur'ana kod muslimana, ali je ipak zabilježena u historiografiji je upravo ona o sotonskim ajetima.

Samu predaju je popularizirao britanski orijentalista Viljem Mjur sredinom 19. stoljeća. Zbog navodnog utjecaja šejtana na Objavu, on je ovoj predaji dao ime Sotonski ajeti tako da taj naziv preovladava u akademiji i javnom diskursu. Kod muslimana ovaj događaj je zabilježen i poznat kao Kissatu-l-garaniq (priča o božicama/ždralovima). Posmatrajući iz današnje perspektive, sotonski ajeti predstavljaju klasičan primjer muslimanske samosabotaže – ne možemo reći da je neko drugi izmislio priču i pripisao islamu, nego je jednostavno gledao islamske izvore i stavio na uvid javnosti. Opet, ne možemo ni kriviti rane muslimane, jer su i oni imale razloge zašto su vjerovali u vjerodostojnost priče.

Prije nego citiramo tzv. sotonske ajete, vrlo je važno da opišemo ambijent u kojem su navodno nastali. Rana muslimanska zajednica je prolazila kroz mnoga iskušenja u Mekki, psihičko i fizičko maltretiranje su bila svakodnevnica. Slično svakoj drugoj religiji ili velikoj ideji, većinom oni koji su bili najsiromašniji članovi zajednice su prihvatili Poruku. Bogati se nisu odazivali zbog straha od gubitka privilegija, izjednačavanja sa ostalima, zavisti i drugih razloga.

U jednom takvom ambijentu, Poslanik a.s. je tražio modus vivendi sa Kurejšijama. Oni su pokušavali na razne načine da demotivišu Muhameda a.s. od životne misije, ustvari možemo reći da su koristili metodu mrkve i štapa. Katkad bi Poslanika a.s. htjeli podmititi nudeći mu vlast u Mekki, ključeve od Ka'be i najljepše žene, a u većini slučajeva su ga verbalno i fizički zlostavljali upozorajavući ga na još teži epilog ako nastavi sa svojom misijom.

Muhamedu a.s. je teško padalo što mu njegovi sunarodnjaci ne vjeruju, čak ga i Kur'an tješi:

“Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju”? (18:6)

Također, Poslaniku a.s. se nalaže u Kur'anu da bude s onim najslabijim članovima zajednice koji ga podržavaju, te da ne nasjeda na igre uglednih Kurejšija koji ga ignorišu ili postavljaju kontrazahtjeve da bi ga privolili na svoju stranu:

“Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji za Licem Njegovim, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (18:28)

”I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio.” (17:73)

Dakle, ovi ajeti gore pokazuju ljudsku dimenziju Poslanikove a.s. ličnosti – brigu i tugu što mu sunarodnjaci ne vjeruju, ali i univerzalnu tendenciju svake individue da bude prihvaćena u društvu, pa čak i da učini neke korake na uštrb sebe i svojih uvjerenja kako bi se drugima svidjela. Tadašnja situacija u Mekki kreira savršen scenarij za događaj koji bilježi Taberi:

Naime, Poslanik a.s. je u petoj godini svog poslanstva Kurejšijama recitovao ajete iz sure Nedžm (Zvijezda). U prvim ajetima Allah dž.š. amnestira Poslanika a.s. od optužbi koje mu pripisuju:

”Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje’’ (Zvijezda, 1-4)

Najednom, poslije recitovanja 19. i 20. ajeta u kojima se spominju paganske božice koje je Kurejš obožavao, “Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj“, šejtan se umiješao i učinio da Poslanik a.s. kaže sljedeća 2 ajeta koja inače nisu integralni dio sure:

                               تِلْكَ الْغَرَانِيقُ الْعُلْيَ وَ إِنَّ شَفاَعَتَهُنَّ لَتُرْجَى 

”To su uzvišene božice/ždralovi i nadati se, uistinu, njihovom šefa’atu (zauzimanju)’’

Kurejšije su bile pozitivno šokirane, pa su nakon završetka sure zajedno sa Poslanikom a.s. učinili sedždu. Bio je to jedinstveni prikaz sinteze tevhida i politeizma. Kur’an se do tada negativno izjašnjavao o idolopoklonstvu, ali evo sada se vide naznake prihvatanja. Međutim, Džibril je poslije došao Poslaniku a.s. i naredio mu da ponovi riječi koje je izrekao. Kada je to Poslanik a.s. uradio, Džibril mu je rekao da nije ranije došao s tim riječima, nego da mu ih je sami šejtan donio. Onda mu je Džibril objavio sljedeći ajet, tako da se gore navedeni događaj smatra povodom objave ovog ajeta:

”Prije tebe, Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio. Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio – Allah sve zna i mudar je.’’ (22 : 52)

Događaj je imao toliki odjek da je vijest stigla i do muslimana koji su učinili hidžru u Abesiniju, pa su se neki odlučili vratiti zbog uvjerenja da se situacija poboljšala za muslimane u Mekki.

Sama predaja koja opisuje pojedinosti ovog događaja se ne nalazi u sunijskim kanonskim zbirkama (2 sahiha i 4 sunena), niti u šijskim, ali je prisutna u historiografijama Taberija, Ibn Sa’da i Vakidija. Doduše, Buharija bilježi jednu predaju od Ibn Abbasa, ali ona sadrži samo dio koji se odnosi na zajedničku sedždu Poslanika i Kurešjija poslije proučene sure.

Mnogi orijentalisti i generalno istraživači islama su glavni promotori prihvatanja verzije događaja koji je zabilježen u historiografijama. Prema Rodinsonu ”kreatori islamske tradicije nikad ne bi izmislili priču sa tako štetnim implikacijama po cjelokupnu Objavu’’, dok Guillame (prevodilac Ibn Ishakove biografije Poslanika a.s. na engleski) u sličnom tonu veli : ”nemoguće je pronaći motiv koji bi naveo rane muslimane da napišu takvu priču o Poslaniku osim ako nije istinita.’’ Međutim, to i jeste glavni problem ovdje, jer rani muslimanski učenjaci nisu ništa vidjeli sporno u ovome (kao nešto što kompromitira Poslanika a.s. i sami proces Objave). Jednostavno, priznavali su da se incident desio kako je opisan, ali da je također derogiran ajetom 22:52.

Ako prihvatimo to tumačenje, onda imamo Poslanika koji u jednom momentu ’’govori po hiru svome’’, te mu Džibril kasnije dolazi i upozorava ga da su to šejtanove riječi. To implicira da on ne zna razliku između Objave i šejtanskih vesvesa. Stoga, ovakva predaja uopće ne bi trebala postojati ili ako već postoji, trebao bi vladati konsenzus među ulemom da nema utemeljenje. Međutim, to nije bilo tako kroz historiju, te ova predaja i dan-danas izaziva žestoke polemike. U Egiptu je prije pedesetak godina čak bila inicijativa da se izbriše iz historijskih izvora. U svakom slučaju, cenzura nije rješenje.

Glavno pitanje ovdje jeste kako to da neki poznati učenjaci kao što su Zamahšeri, Ibn Tejmijje, Ebu Bekr el-Džessas, Ibn Džerir, Ibn Hadžer el-Askalani u ovome uopće nisu vidjeli problem, dok su Ibn Kesir, Razi, Ibn Huzejme i Alusi odbacili priču. Razloge za odbacivanje ćemo navesti kasnije, ali je ključno ispitati kako je ova priča naišla na široko prihvatanje od strane slavnih učenjaka u prošlosti.

Ibn Hadžer Askalani se slaže da priča nema vjerodostojan lanac prenosilaca, ali je ipak prihvata zbog mnoštva predaja o njoj:

”Iako su lanci prenosilaca preko kojih je ova tradicija došla slabi ili prekinuti, osim u jednom slučaju, sama činjenica da je prenesena preko toliko seneda ukazuje da ima neke istine u njoj’’.

U prilog ovoj diskusiji neizbježno je spomenuti nedavno preminulog Šehaba Ahmeda, koji je veliki dio svog akademskog puta posvetio proučavanju sotonskih stihova. Njegov članak u kojem analizira stav Ibn Tejmijje prema ovom incidentu je zaintrigirao akademsku javnost, te je on svoje rezultate istraživanja uokvirio u doktorsku disertaciju: ”Prije ortodoksije: Sotonski stihovi u ranom islamu.’’

Sami naslov disertacije je sugestivan, jer se u njemu naziru 2 glavna cilja autora; da istraži kako su se rani učenjaci odnosili prema sotonskim stihovima, te da poentira kako je pozitivan stav o njima bio uobičajen do uspostavljanja ortodoksije u nekim doktrinarnim pitanjima kao što je pitanje ismeta– nepogriješivosti Poslanika a.s. ili razvijanja hadiske metodologije koja se temelji na jačini/vjerodostojnosti lanca prenosilaca.

U suštini, Šehab ne prilazi temi kao historičar, stoga ne pokušava dokazati je li se događaj desio ili ne. Njegov primarni cilj je razumjeti šta su učenjaci vjerovali da se desilo i zašto su vjerovali da se to desilo.

Po njemu, veliki uticaj je odigrala rana literatura o siri (životu Poslanika a.s.), te tefsiri koji su ga je predstavljali kao spasioca koji prolazi mnogobrojne prepreke na svom putu uspjeha. On je epski heroj koji od autsajdera u mekkanskom društvu na kraju uspijeva u svojoj misiji unatoč teškim životnim okolnostima. Različita iskušenja su pred njim i jedna od najdramatičnijih epizoda njegovog života u Mekki gdje je čitava misija dovedena u smrtnu opasnost jeste ona u kojoj Poslanik a.s. podliježe iskušenju šejtana. On se međutim brzo uspravlja i sa još jačim žarom nastavlja svoj put.

U sličnom tonu razmišlja i Rubin. Po njemu, muslimani su se željeli dokazati kao vrijedni nastavljači monoteističke tradicije pred jevrejima i kršćanima, te im pokazati da i njihov Poslanik dolazi iz istog lanca poslanika. Zbog toga su ”nastojali da svom Poslaniku napišu biografiju ništa manje glamurozniju od biografije ostalih poslanika’’. U tom smislu, neki događaji iz Poslanikovog života su izmišljeni ili pretjerani. Autori koji su pisali predaje su bili pod uticajem judeo-kršćanske tradicije, perzijske ili predislamske kulture.

Sami garaniq incident zbog drame koju izaziva i prisustva šejtana podsjeća na događaj poznat kao ”Isusova kušnja’’, koji je zabilježen u Novom zavjetu. Nakon krštenja u rijeci Jordan od strane Ivana Krstitelja, on se osamio 40 dana u pustinji prije javnog djelovanja. Sotona mu je došao i iskušavao ga 3 puta, ali se on nije dao iskušenju. Priče su u potpunosti različite, ali sličnosti su u dramskom scenariju, sotononim došaptavanjima i epskim junacima koji nakon kušnje nastavljaju misiju.

U literaturi se spominju i drugi primjeri koji imaju sličnosti sa kršćanskom tradicijom. Isus je jedne prilike nahranio oko 5000 ljudi sa pet kriški hljeba i 2 ribe, a Poslanik a.s. isto hrani mnoštvo ljudi sa hurmama i ječmom. Kršćani su se ponosili i uzdizali sa bezgrješnim začećem, pa su muslimani shodno tome ustanovili Lejletu-r-regaib (Noć želja) kojom se obilježava začeće Muhameda a.s. Za Miradž se također navode sličnosti sa drugim tradicijama: Knjiga Arde Virafa u zoroastrizmu, Isusovo viđenje nekoliko proroka na planini (Marko, 9:2-8) ili pak uzdizanje Izaije i Mojsija. Polemika o stvorenosti Kur'ana među muslimanima je ustvari potaknuta stavom Ivana Damaščanskog o prirodi Isusa kao Božijoj riječi koja je nestvorena. Nije nam cilj ulaziti dublje u ovu tematiku, nego konstatovati da se islam razvijao u šarolikoj sredini zajedno sa religijama koje su već bile prisutne na tom prostoru. Da li su neke sličnosti logične i očekivane od strane monoteističkih religija jer nose univerzalnu poruku, je li bilo obostranog preuzimanja određenih narativa ili namjernog umetanja, te u kojoj mjeri, zahtijeva posebnu analizu. No, da se vratimo na sotonske stihove.

Sada ćemo navesti argumente onih koji negiraju istinitost garaniq incidenta:

Postoji konsenzus učenjaka da šejtan ne može uticati na Poslanika a.s. što se tiče Objave. Mnogobrojni su ajeti koji ukazuju na to. Na samom početku sure Nedžm kojoj su navodno pripadali garaniq ajeti se kaže da Poslanik a.s. ne govori po hiru svome, i da je to samo Objava koja mu se obznanjuje. Kontradiktorno je da se u prvom dijelu ove sure govori o integritetu Objave, a par ajeta kasnije dopušta šejtanova intervencija. Također, na drugom mjestima se kaže :

”Donosi ga povjerljivi Džibril, na tvoje srce da opominješ’’ (26 :193-194),

”A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, uhvatili bi ga za desnu ruku, a onda mu žilu kucavicu presjekli’’ (69 : 44-46).

A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.’’ (17 :74-75)

Ranije smo spomenuli da su Kurejšije koristili mnoge metode da bi spriječili Muhammeda a.s. u njegovoj misiji. Jedna od njih je također bila metoda appeasementa (popuštanja, udovoljavanja). Predložili su da jednu godinu svi zajedno obožavaju Muhammedovog Boga, a drugu njihova božanstva, pa da onda odluče koja opcija je za njih bolja. Prema jednoj predaji, bili su spremni na kompromis, samo da Poslanik a.s. dodirne njihova božanstva. Zbog toga Allah dž.š. objavljuje suru Kafirun (Nevjernici) koja ruši svaku nadu kompromisa :

Reci: “O vi nevjernici,
ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate,
a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam;
ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,
a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam,
vama – vaša vjera, a meni – moja!”

Ovi sura je objavljena prije sure Nedžm (18. po redu, dok je Nedžm 23.) U njoj se Bog već ranije rezolutno izjasnio o nespojivosti tevhida i politeizma. Stoga, nemoguće je da se Poslanik a.s. ne ponaša u skladu sa ovim ajetima.

Kur’anski ajeti jasno denunciraju idolopoklonstvo, tako da ne može biti odstupanja od ovog pravila. Dakle, sa teološke strane tu nailazimo na ogroman problem jer su u datom momentu od strane Poslanika a.s. priznate božice Kurejša kao ravnopravne Bogu, štaviše data im je mogućnost šefa’ata. Ovaj čin je malum in se i nespojiv je sa islamskom doktrinom Božije jednoće i moći. Također, Poslanik a.s. njime gubi kredibilitet kao prenosilac Objave.

Ajet 22:52 koji smo naveli gore je glavni stub na kojem stoji garaniq priča, jer se smatra povodom objave tog ajeta. U literaturi se pak navodi nekoliko alternativnih mišljenja o ovom ajetu:

Neki kao Burton tvrde da je garaniq samo fiktivni događaj koji se uzima kao povod objave ovog ajeta.

Šejtan prema ovoj ajetu pokušava i da utiče na Poslanika a.s., ali Allah to spriječava i odstranjuje (primjeri drugih poslanika kao Jusuf a.s. i Ejub a.s.) na samom početku. Dakle, ako je i bilo šejtanskih došaptavanja, ona su u samom startu morala biti spriječena, a ne da bude dopušteno da se događaj desi, pa da se kasnije derogira. Lingvistička analiza dijela ajeta u kojem se kaže فَيَنسَخُ اللهُ govori u prilog tome. Harf “ف” koji je uz glagol aludira da se radi o neposrednoj i promptnoj reakciji uklanjanja. Proponenti stava da u Kur’anu nema derogacije zagovaraju ovo mišljenje.

Ključno je pravilno razumijevanje glagola temenna prema Mevdudiju. Ovaj glagol može značiti recitovati kako se inače prevodi zbog konteksta, ali i željeti. Ako prevodimo  recitovati, to znači da je šejtan kreirao razne nedoumice o značenju ajeta u mislima ljudi, a ne da se direktno miješao u recitaciju – radije u njenu interpretaciju od strane ljudi koji su slušali. Ako prevodimo  željeti, to implicira da se šejtan pokušavao miješati u želju Poslanika (ova želja mora imati pozitivnu pozadinu, npr. da njegov narod pođe Pravim putem, jer inače se šejtan ne bi miješao). U tom slučaju, Allah dž.š. ispunjava želju Poslanika a.s., odstranjuje šejtanski uticaj, te čini da se njegova želja ostvari.

Sura Hadž u kojoj se ajeti nalaze je inače medinska sura i ustaljeno vjerovanje jeste da su samo ajeti 52-53 objavljeni u Mekki zbog ovog događaja. Međutim, postoje i drugačija mišljenja koja to osporavaju.

Prema Abduhuu, ne postoji dokaz da su Kurejšije oslovljavale ove 3 božice zajedničkom imenicom garaniq. Također, ne postoji masovna upotreba ove riječi u usmenoj tradiciji. Samo njeno značenje je polisemično (doslovno znači vodena ptica – najčešće ždral, dok se metaforički misli na zgodnog plavog mladića). Dakle, ako se događaj i desio, onda je Poslanik a.s. trebao koristiti neki opći izraz za božice koji je poznat svima.

Sama pozicija garaniq ajeta u Tekstu se ne uklapa u logički slijed sure. Sinai je razvio 2 hipoteze, tj. 2 moguća čitanja i prema njemu oba nemaju utemeljenja.

Hipoteza A: Garaniq ajeti su bili integralni dio sure, dakle nalaze se prije originalnog 21. i 22. ajeta. Ako tako čitamo Tekst nailazimo na kontradiktornost, jer se božice hvale, pa onda kude.

Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj ? 19-20

To su  uzvišene božice/ždralovi i nadati se, uistinu, njihovom šefa’atu. 21-22

Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri? To bi tada bila podjela nepravedna. 21-22

To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa. 23

Ne može čovjek ostvariti sve što poželi, Allahu pripada i onaj i ovaj svijet! 24-25

Hipoteza B: Garaniq ajeti su bili originalni ajeti, ali su kasnije zamijenjeni ajetima koje imamo danas uključujući i 23. ajet. Ako preskočimo originalne ajete, odmah nakon garaniq ajeta dolazimo do 24. i 25. ajeta. Garaniq ajeti su u pomirljivom tonu i nakon njih odmah ide Božija osuda da čovjek ne može imati sve što poželi. Stoga, 24. i 25. ajet ima više smisla čitati nakon originalnih ajeta (21-23) kao kritiku vjerovanja u božice i praznih želja čovjeka.

Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj ? 19-20

To su uzvišene božice/ždralovi i nadati se, uistinu, njihovom šefa’atu. 21-22

Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri? To bi tada bila podjela nepravedna. 21-22

To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa. 23

Ne može čovjek ostvariti sve što poželi, Allahu pripada i onaj i ovaj svijet! 24-25

Čak i Patriša Krone, koja je jedan od glavnih proponenata revizionističke škole islama, smatra da se garaniq ajeti ne uklapaju u kontekst sure. Prema njoj, retoričko pitanje koje Bog postavlja u ajetima 19 i 20 : “Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenojje postavljeno u negativnom/neprijateljskom tonu.

Dalje, u ajetu se koristi glagol vidjeti, tako da ovaj ajet treba prevesti/shvatiti doslovno : “Jeste li vidjeli Lata i Uzzaa i Menata, treću, najmanje cijenjenu” zbog toga što se u ranijim ajetima govori o viđenju ”nebeskog bića’’ od strane Poslanika a.s. Također, navodi sličnu konstrukciju u drugim ajetima kao što su 35:40 i 46:4 gdje se idolopoklonici također pitaju jesu li vidjeli svoja božanstva. Vraćajući se na samu narav pitanja, mi ovdje možemo zaključiti da ako je pitanje postavljeno u negativnom tonu, onda odgovor ne može biti pozitivan, tako da garaniq ajeti ne pripadaju ovoj suri.

Ako uzmemo da je htio da odobrovolji Kurejšije zbog lošeg ambijenta za muslimane u Mekki (koji Taberi opisuje prije citiranja priče), logično bi bilo da ih je sam Poslanik a.s. izrekao bez uplitanja šejtana. Dakle, Poslanik a.s. bi to svjesno učinio kao mudar politički potez da zadobije simpatije oponenata, te olakša život potlačenim muslimanima. Već ranije smo ustanovili da je to nemoguće, ali kažemo hipotetički da ako već na svoju ruku može da recitira Objavu, to čini u ovom slučaju iz uvjerenja da radi dobru stvar za muslimane u Mekki; šejtan je višak u toj priči. Da je to i uradio iz uvjerenja, tj. dobijanja političkih poena, opet nailazimo na problem jer onda imamo Poslanika koji se zasitio širenja Poruke i koji traži prečicu da okonča misiju kojom ga je Bog zadužio.

Mekkelije su prišivale razne etikete Poslaniku a.s., da je mađioničar, vračar, pjesnik, te da Objavu ne dobija direktno od Allaha dž.š., nego iz drugih izvora. Ajeti u suri Nedžm i drugim mjestima staju u njegovu odbranu. U suri Tekvir (Prestanak sjaja) se jasno kaže : ”I Kur’an nije prokletog šejtana govor’’ (81 :25)

Postoji i mišljenje da se događaj ustvari desio zbog mnoštva predaja o ovoj temi, ali da Poslanik a.s. nije izgovorio te riječi. Naime, Poslanik a.s. je običavao recitovati ajete na javnim mjestima u prisustvu mase ljudi, te bi njegovi protivnici često zbog toga negodovali. Kur’an bilježi da je jedna od strategija bila da se nadvikuju sa Poslanikom a.s. ne bi li ga nadjačali – ‘’ Oni koji ne vjeruju govore : Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali’’. (41 :16) U ovom partikularnom slučaju im je sinula ideja da tokom njegovog recitovanja dodaju riječi u kojima se hvale njihova božanstva, tako da masa stekne dojam da su to riječi Poslanika a.s. Plan je uspio i vijest se brzo proširila među okupljenim.

Zaključak

Priča o sotonskim ajetima je zasigurno jedna on najkontroverznijih tema u islamskoj tradiciji zato što se direktno tiče koncepta objave Kur'ana.

Navodna derogacija događaja ajetom 22:52, te prisustvo mnoštva predaja o ovoj temi su bili glavni razlozi prihvatanja službene verzije događaja od strane ranih islamskih učenjaka.

Historijska i lingvistička analiza garaniq ajeta ukazuje na to da događaj nema utemeljenje ili da se nije desio onako kako je zabilježen. Autori sira, rani mufessiri i historičari su doprinijeli etabliranju garaniq incidenta u cilju da biografiju Poslanika a.s. prikažu što dramatičnijom, te po uzoru na ranije poslanike.

Kasniji učenjaci koji su učestvovali u kreiranju islamske ortodoksije su se našli u procjepu, jer njihovi prethodnici nisu ništa vidjeli sporno u garaniq događaju. Naime, ovaj događaj prkosi konceptu ismeta, te nema vjerodostojan/kompletan lanac prenosilaca tako da su oni radili na tome da se događaj prikaže kao ahistorijski.

Većina muslimana danas, bez obzira kojoj pravnoj školi pripadaju, odbacuje službenu verziju garaniq događaja.

 

 

26 komentara
  • Nusret

    Pročitao sam čitav članak, i moram da priznam da je izvrsno i uredno napisan. Pohvale za autora, vidi se da ste obrazovani i da vam ne manjka znanja i inteligencije.
    Naravno, kao i svakom drugom “običnom” insanu da tako kažem, morate mi ako možete laički pojasniti neke stvari koje ću vam uskoro napisati.
    Dakle, za početak, iz sure An-Najm (Zvijezda) ste počeli članak recitacijom ajeta 1-4 u kojima se objašnjava da Poslanik a.s. ne govori po hiru svojem, i da sve što on izrekne dolazi od Allaha dž.š. (na ovo ću se zbog još nečeg nadovezati kasnije, ali za sada da završimo ovo prvo).
    Onda dalje nastavite: Najednom, poslije recitovanja 19. i 20. ajeta u kojima se spominju paganske božice koje je Kurejš obožavao: “Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj“, šejtan se umiješao i učinio da Poslanik a.s. kaže sljedeća 2 ajeta koja inače nisu integralni dio sure:

    تِلْكَ الْغَرَانِيقُ الْعُلْيَ وَ إِنَّ شَفاَعَتَهُنَّ لَتُرْجَى

    ”To su uzvišene božice/ždralovi i nadati se, uistinu, njihovom šefa’atu (zauzimanju)’’.
    Ovdje je problem taj to što se u suri An-Najm ovo ne spominje, tj. taj ajet nije preveden tako kako ste ga vi preveli. Znam da ste to poslije objasnili ali mi to još nije jasno. Tačan prijevod je ovaj dakako: “Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri? To bi tada bila podjela nepravedna”.
    E sad, dakle moje pitanje je kako ste došli do ovog prijevoda: ”To su uzvišene božice/ždralovi i nadati se, uistinu, njihovom šefa’atu (zauzimanju)’’?
    Da li je taj prijevod stigao iz hadiskih predaja (koje ne bi trebali uzimati kao izvor znanja ili nadopune istog ako je u kontradiktornosti sa originalnim Kur'anskim ajetima)? Ili je taj prijevod uzet iz Kur'ana, pogrešno preveden ili su ga prevodioci Kur'ana namjerno pogrešno preveli, tj. preveli ga “Zar su za vas sinovi…” jer nisu mogli da podnesu to da se poslije brojnih ajeta o završetku idolopoklonstva spominju idoli u pozitivnom smislu? Objava (Kur'an) se mora pod svaku cijenu sačuvati kao bezgriješna čak i ako postoji mogućnost da nije? Šta mislite?
    I sad da se nadovežem na gore spomenutu tvrdnju da Poslanik a.s. ne govori po hiru svojem i da sve što on izrekne dolazi od Allaha dž.š. Dakle samo taj ajet je dovoljan da pobije sve ostale tvrdnje o Poslanikovoj griješnosti, nepravilnom recitovanju ajeta i slično. Ne shvatam kako ste došli do tvrdnje i do brojnih hipoteza na kraju napisanih, kako ste došli do toga da je šejtan nekako zaposjeo Poslanika a.s. ili mu došaptavao/poremetio/promijenio izrečene ajete u mozgu pa da Poslanik a.s. pogriješi prilikom izrecitovanja ajeta kad u ajetu jasno piše da ga je Allah dž.š. učinio čvrstim, nepokolebljivim i da svi ajeti dolaze direktno od Boga i da Poslanik ne može pogriješiti ili nije pogriješio prilikom izrecitovanja. Poslanik jeste čovjek kao i svi drugi i sigurno je griješio u životu, ali sigurno nije pogriješio prilikom recitovanja ajeta Mekkelijama i muslimanima jer bi ga u tom momentu “Allah uzeo za desnu ruku i presjekao mu žilu kucavicu”.
    I za kraj šta znači “slijeđenje strasti” koje ste spomenuli i da čovjek ne može imati sve što poželi na ovom svijetu kad može imati. Može trudom i znanjem steći novac, može upornošću steći naklonost lijepe žene, može otići kupiti i pojesti omiljenu čokoladicu čim mu se prijede i slično. Tako da mi to nije jasno? Zar kad učen čovjek i naučnik slijedi svoju strast da proučava svemir i na kraju uspije i dobije taj posao iz snova, zar mu se ta strast nije već ostvarila? Čovjek može imati sve što poželi na ovom svijetu, dovoljna je inicijativa i volja za koje smatram da svi u sebi posjeduju, samo se vremenom iz glupih razloga gube ili nestaju. Ja npr. sad hvala Bogu dragom što mi je podario pamet i znanje, npr. ako se spremam da odem u Njemačku a roditelji žele da ostanem u Bosni da se bavim poljoprivredom i onda recimo ne do Bog dragi poginu, pa me obuzme osjećaj krivice i na kraju odustanem od svog sna da odem u Njemačku i ostanem u Bosni. Taj scenario je moguć ali se zbog moje velike volje i strasti neće dogoditi. Jer sam sebe ubijedio da u takvom scenariju smrt roditelja nema veze sa mojim snovima i da će s vremenom u drugom scenariju roditelji morati prihvatiti moju nezavisnost i moj/u san/strast. Tako da, zaluđenost kad ni prst pred okom ne možeš vidjeti zbog ludila i strast ne treba vezati jedno za drugo, bar po mom mišljenju.
    Svako dobro

    • Nedim Kadrić

      Hvala na javljanju i komplimentima. Prije citiranja dijela ovog teksta koji govori o garaniq incidentu, zaboravljate napomenuti ovaj dio: ”Tadašnja situacija u Mekki kreira savršen scenarij za događaj koji bilježi Taberi:”. Vjerujem da ste to nenamjerno izostavili, jer ja sam samo prepričao događaj koji je zabilježio Taberi. On i čitava plejada islamskih učenjaka su vjerovali da je Poslanika a.s. zaposjeo šejtan u jednom momentu i da je nakon recitovanja ”Šta kažete o Latu i Uzzau i Menatu, trećoj, najmanje cijenjenoj“, on rekao garaniq ajete koje hvale ove božice:”To su uzvišene božice/ždralovi i nadati se, uistinu, njihovom šefa’atu (zauzimanju)’’. Onda je došao Džibril, te ga ukorio, pa su ovi ajeti uklonjeni i objavljeni originalni ajeti koje danas imamo. Još jednom, mnogi učenjaci kroz historiju nisu vidjeli ništa sporno u ovakvom opisu događaja. Ne znam na osnovu čega zaključujete da se ja slažem s njima, sami naslov ovog teksta jeste: ”Priča o sotonskim ajetima je izmišljotina.” Vezano za hipoteze, ako pažljivije pročitate tekst, vidjećete da one govore u prilog tome da garaniq ajeti nemaju mjesta u suri Nedžm. Profesor Sinai demonstrira da čak i ako ih hipotetički stavimo tu, ovi ajeti se ne uklapaju sa prethodnim niti sljedećim ajetima u ovoj suri. Opet, ne razumijem kako dolazite do Vašeg zaključka o hipotezama na osnovu pročitanog. Dalje, niko nije pogriješio u prijevodu, radi se o 2 ajeta koja su navodno objavljena i koja su kasnije navodno uklonjena nakon Džibrilove intervencije, dakle imaju svoj prijevod. Također, naveo sam razloge u tekstu zašto su rani islamski učenjaci prihvatali ovu predaju, iako se kosi sa mnogim činjenicama koje smo naveli u drugom dijelu teksta. Vezano za 24. i 25. ajet koji govore o radu i trudu, oni uopće nisu tema ovog teksta. Navedeni su samo kao dokaz u hipotezi B koja isto govori da se garaniq ne uklapaju u tekst sure, tj. sljedećim ajetima 24 i 25. Ovdje stavljam dio iz autorovog članka koji se odnosi na hipotezu B:

      “Reconstruction B, which eliminates verses 21 and 22 from the original text, does not stand up to scrutiny much better. For the verses that
      immediately follow the gharānīq verses in this reconstruction are verses 24 and 25 (since verse 23 was identified as a later addition above), and their castigation of man’s presumption to have whatever he wishes can only be fitted into the overall context by construing it to refer to the opponents’ belief in the three goddesses: this belief, verses 24 and 25 imply, is nothing but one of man’s idle wishes. Yet such a scathing denouncement is hardly reconcilable with the conciliatory attitude of the gharānīq verses, rendering the second reconstruction, too, highly unlikely.

      Sintagma “slijeđenje strasti” pogotovo nije spomenuta, također ne razumijem kako dolazite do tog zaključka i drugi dio Vašeg komentara odvodite u područje koje nije relevantno za ovu temu. Opet, 24. i 25. su spomenuti i tumačeni ovdje samo u kontekstu neuklapanja garaniq ajeta. Dakle, uopće se ne bavim razumijevanjem 24.i 25. ajeta osim u kontekstu garaniqa. Ne sporim da se ajet može razumijevati s više aspekata, ali to opet ne znači da je Vaše tumačenje tačno, npr.ako simplifikujemo primjere koje ste naveli, možemo naći milion drugih primjera koji govore u prilog da čovjek kakav jeste, makar bio i najbogatiji, ne može baš da ostvari svaku zamisao koju zaželi. Kako god, to je sasvim druga tema.

  • Mensur

    Dobar dan. Imam jedno vrlo osjetljivo pitanje koje bih volio da bude kako-tako odgovoreno ako vam nije mrsko i ako imate vremena da podijelite svoje mišljenje i viđenje glede istog.
    Naime, ne mogu da se otresem zamisli da bi pojam Boga i života poslije smrti moglo biti posljedica naše podsvjesne nade i želje za istim. To ću objasniti sada preko ovakvog primjera: Šta ako je naša podsvijest odnosna skrivena inteligencija omogućila Poslaniku Muhammedu a.s. i drugim brojnim Poslanicima da napišu vjerske knjige a da ih pripišu Bogu kako bi ih stanovnici lakše prihvatili (ili su oni sami vjerovali da upute dolaze od Boga, a ustvari je to dolazilo od njih samih, od njihove podsvijesti). Šta mislim pod podsvijesti? Mislim na to da kada recimo policajci riješe slučaj pomoću instinkta ili osjećaja. Ustvari su oni već riješili slučaj u glavi, ali nisu na vrijeme zbog našeg ograničenog shvatanja i nedovoljnog evolucionog razvitka.
    Do ovoga sam došao gledajući jednu epizodu stare serije Farscape. John Crichton – astronaut koji je bio uvučen u crvotočinu i spašen od strane vanzemaljaca, biva napadnut na njihovom brodu od strane “Sfere”. Nekakva vanzemaljska istraživačka letjelica koja je Crichtona uvukla u sebe a onda ga “klonirala”. Prvo je “izašao” iz Sfere pećinski čovjek (naš predak), pomalo glup ali ipak “topao” odnosno dobar čovjek, a potom je izašao “pametni” Crichton (koji bi trebao predstavljati vrhunac ljudske evolucije u budućnosti). Dakle ukratko taj pametni Crichton je u sekundi riješio par problema na vanzemaljskom brodu dok je bio zatvoren u ćeliji, a van ćelije pravi Crichton je te probleme riješio pomalo kasno vadeći se na “instinkt”, kao ima osjećaj da treba to i to tako riješiti. Pametni Crichton je već znao šta je problem i kako ga riješiti a normalnom Crichtonu je trebalo vremena i čak i tada nije znao da li je to prava stvar no ipak je ispala u redu dok se je vadio na instinkt.

    Dakle, svi mi to posjedujemo u sebi (pa bar inteligentni ljudi) pa kolika je onda vjerovatnoća da smo i Boga sami izmislili zbog straha od “malenkosti” na ovom svijetu i ništavila u smrti? Možda su stari Poslanici već znali kako i šta treba reći svjetini samo nisu znali da to dolazi od njih samih, ne od instinkta, već od njihove skrivene inteligencije u podsvijesti?

    • Kenan Hodzic

      Možda. U svakom slučaju, saznaćemo…ili nećemo.

    • Nedim Kadrić

      Što se tiče podsvjesne nade za onosvjetskim i vječnim, to je ustvari naša praiskonska želja, ne zaboravimo da smo mi ”prognanici, izbjeglice iz Dženneta”. Dakle, ljudskoj vrsti je boravak na Zemlji samo jedna epoha koja traje nekoliko desetina godina.
      Naravno da je bilo kroz historiju ljudi koji su zloupotrebljavali emocije i neznanje ljudi (nije li to slučaj i danas u modernom dobu, sjetimo se Turabija prije desetak godina u Zetri), ali i bez njih, ljudi su imali potrebu za Bogom iz ovih ili onih razloga. Čak i poznati ateista Volter je izjavio ”Da nema Boga, trebalo bi ga izmisliti” naglašavajući koji uticaj religija ima u društvu. Izjavom ”Ako nema Boga, onda je sve dopušteno”, Dostojevski naglašava moralne principe koje nosi svaki religija (ne mora značiti da se ne mogu naći izvan vjerskih okvira). Uglavnom, religija i moralni zakon koji iz nje proizilazi su igrali i još uvijek igraju važnu ulogu u uspostavljanju društvenog reda, te koheziji unutar određene zajednice. Kakva god bila, ona je nada i utjeha čovjeku u bijednom zemaljskom životu, osobe ogrezle u nihilizmu bez nekog određenog pravca i značenja života teže se nose sa životnim izazovima. Dakle, riječima prof. Petersona: “nije cilj imati happy life, nego meaningful life.” Kada nađeš svrhu, našao si i razlog za postojanje, ma koja god bila. Marx je tvrdio da je religija opijum za mase i vapaj unesrećenog, ali evo i danas kada je čovjek postigao visoki životni standard, te ”ukrotio” prirodu i bolesti pred kojima se osjećao kao slabić samo prije stotinu godina, religija zauzima još uvijek aktuelno mjesto u životu. Ljudska patologija za humanizacijom Boga, politeizmom, posmatranje Njegovog Bića kroz prirodne pojave je posebna tema koja zahtijeva dublje istraživanje. U tom svemu poslanici su bili Božiji glasnici koji su upravo ispravljali pogrešna ljudska shvatanja i percepcije.

  • Asja

    Ne mogu a da se ne nadovezem na ovo Mensurovo pitanje. U cemu je Kur'an drugaciji i vjerodostojniji od brojnih drugih religija i ideologija u povijesti koje su “tjesile” ljude i smirivale ih smislom zivota, tj. ponovnim prozivljenjem u smrti? U cemu je samo ponovno prozivljenje smisleno, zar nas Bog nije mogao stvoriti u Dzennetu i pustiti da zivimo tamo “vjecno” a i ovo “vjecno” ne znam da li bi smo stvarno tako dugo boravili u Dzennetu, sta vi mislite?

    • Kenan Hodzic

      Ja mislim da su ovi oblici života na Zemlji samo faza, i da smo mi mnogo viši oblik života koji je postojao od ranije. Naš život prelazi iz forme u formu, i to ima neki viši smisao koji tek treba da dokučimo. Brojne druge religije i ideologije imaju svoju svrhu i nisu pogrešne osim u stvarima koje je Kur'an ispravio. Bog je mogao da je htio, ali nije. Ima razlog, ima cilj.
      Povjerovati u suprotno, da je ovaj život samo besciljno preživljavanje hemijskih spojeva u formi ljudi i ostalih bića, odvešće te u kolaps razuma, urušavanje uma u bezdan depresije i strašno stanje duhovnog i fizičkog jada.
      Prestanimo suditi Bogu, šta je mogo’, šta je trebo'… već se pustimo niz vodu života i dopustimo životu da nam se desi, osjetimo mir i spokoj svog duha i on će nas povezati sa izvorom, gdje ćemo osjetiti otkrovenje i doživjeti bljesak istine. Zavrišti u sebi nečujno, zatraži odgovore…dobit ćeš ih.
      Upozorenje! Ovaj korak ka otkrovenju često dovodi do stanja zvanog “Tamna noć duše” koje može potrajati mjesecima dok se “stvari” ne poslože i slegnu.

      • Asja

        Da li je taj visi oblik zivota ono sto je vec spomenuto u Kur'anu, to da su ljudi preuzeli nekakav teret na sebe, a da su planine odbile taj teret, nesto tako? I inace slazem se, vjerovati u Boga i prozivljenje je lijek za dusu, melem za mentalno stanje uma i duha, olaksava ti zivot na ovom svijetu i u casu smrti ti olaksava umiranje znajuci da ces biti ponovo prozivljen i slicno. No nesto je potpuno drugo kad bar malo sumnjas u sve to navedeno, zivot ti otezava, bojis se na svakom koraku nadolazece smrti znajuci da ces biti “izbrisan” iz postojanja. Tesko je vjerovati, to je ono sto sam htjela da kazem, tesko je, zato nam trebaju dokazi, pojasnjenja ako nista drugo, logikom da se izbavimo iz te tame koju si spomenuo

      • Kenan Hodzic

        Među ljudima koji za sebe kažu da su vjernici postoje dvije skupine:
        Oni koji su nesvjesni života i smrti, i takvi jednostavno prolaze kroz život po programu koji im se servira. Žive i umiru, i samo ih vrijeme smjenjuje.
        Drugi su svjesni života i smrti, te njihovo stanje duha je u konstantnom traganju za svrhom i istinom. To si ti.
        Stalna sumnja je pravi dokaz vjere. Bez sumnje je nemoguće doći do uvjerenja. Kao Ibrahim a.s. koji je kroz sumnju i razmišljanje dokučio carstava nebesa i zemlje.
        Dinamika vjernika u srcu i umu je koračanje ka Bogu. U kojem god smjeru krene do Njega će doći.
        Vjernik konstantno traži dokaze, i oni će mu se konstantno pokazivati, na njemu je samo da ih prepozna.
        Taj tračak sumnje i period otežanog života je neminovan proces kroz koji prolazi svaki putnik ka Allahu, i on uvijek rezultira višim nivoima savjesti i duhovnosti, širim horizontima umnog vidokruga, većom ljubavlju za životom i svime što je u njemu, te većom empatijom.
        Jutro nakon tamne noći duše čovjek provodi gledajući izlazak sunca života sa nekoliko spratova više, odakle jučerašnje sumnje izgledaju smiješno.

  • Lejla

    Pozdrav. Znam da je moje pitanje vjerovatno nevezano za temu na ovom blogu ali da vas pitam ako mi mozete nesto malo pojasniti. Valjda nema veze sa vjerom, vise je kao, ne znam, moralno pitanje.
    Sta mislite da li bi ljudi (muskarci i zene) sami odabrali suprotni spol da nije drustva? Pod tim mislim na to, da nam se od malih nogu od roditelja i prijatelja do medija (filmova i serija) plasira ljubav izmedju muskarca i zene. Svjesno ili nesvjesno nas uce da trebamo i moramo naginjati samo prema suprotnom spolu. Zato me i ne cudi zasto se pojedinci izdvajaju (ne govorim za sebe) koji odbijaju drustvene norme i pravila pa postaju svjesno ili nesvjesno gejevi i lezbejke.
    Zato me i zanima da li je ta pristranost istom spolu posljedica modernog drustva i njihove “prisile” da tako kazem, da se nesto prihvati i sto se mora prihvatiti poput pristranosti suprotnom spolu? Da li bi rezultat bio isti kad pojedinca drustvo ne bi “gusilo” ili bi prirodno sticao naklonost prema suprotnom spolu kao posljedica bioloskog poretka, nagona za razmnozavanjem i produzetkom loze?

    • Kenan Hodzic

      Ja mislim da smo mi, kao bespolne i bezvremene duše, odabrali ovo iskustvo koje sada nazivamo niskovibratorni život, ili dunjaluk. To je faza vječnog života u kojem iskušavamo materiju i jedni druge. Smatram da smo na nekom energetskom ili više-dimenzijalnom nivou odabrali spol i sve ostalo što nas sljeduje po rođenju.
      Meni to za sada ima nekog smisla iako samo nagađam i nemam nikakvih dokaza.

  • Lejla

    Zaboravila sam da dopisem jos nesto. Svi mi se radjamo kao zene ili muskarci ali ovdje je prisutan jedan egzistencijalni problem a to je da li nas Bog stvara kao muskarce ili zene a da nas nista ne pita na nekakvom energetskom nivou ili slicno? Zar se mi ne pitamo da li zelimo biti zena ili muskarac? Takvi se rodimo i to moramo prihvatiti? Zar to nije nekako glupo sta mislite? Rodis se kao muskarac i od tebe drustvo ocekuje da radis muske poslove a mozda ti sam ni nisi zelio biti musko od kako si se rodio. Ili je pak rijec o krizi identiteta, nekakvom poremecaju? Uglavnom ne mogu da se otresem tog osjecaja da moram prihvatiti da sam zena a da se mene nije nista pitalo hocu li ili necu biti zena

    • Nedim Kadrić

      Ja razumijem tvoju zapitanost sa filozofskog aspekta, kako i zašto smo došli na ovaj svijet, zašto baš u ovom obliku, zašto baš u toj naciji, rasi, vremenskom periodu. To je također tema koje zahtijeva širu elaboraciju. Uglavnom, karte su nam podijeljene i nismo se o tome pitali. Realnost je da mi moramo igrati životnu utakmicu s kartama koje smo dobili i prkos biologiji od strane woke aktivista samo čini dodatnu štetu određenim pojedincima. Spol i rod nisu društveni, nego biološki konstrukt. Bez obzira na sve terapije, hormone, nemoguće je izvršiti potpunu transformaciju spola. Čovjek tako samo sebi šteti i puca u zdravo tkivo. Međutim, uloge koje muškarac i žena obnašaju su u velikoj mjeri produkt društvenog konstrukta (posao, fakultet, odnos u braku između supružnika što se tiče odgoja djece, kuhanja, itd.). To su sve društvene norme koje su aktuelne u jednom vremenu i koje su podložne promjenama.

  • Ishak

    Poštovana Lejla,
    problem nas ljudi (polazim od samog sebe) je što naše frustracije (koje su vjerovatno posljedica trenutne društvene paradigme, shvatanja i sistema vrijednosti) fakturišemo Bogu. Ako pretpostavimo da su svi ljudi istog spola tj. nemaju potrebe za razmišljanjem “zašto sam muškarac ili žena?”, onda bi imali potrebe da se pitaju “zašto sam manje lijep/a od drugih?” ili “zašto sam tamne kože ili zašto imam smeđe oči?”…itd itd. Naravno, to su pitanja kojima se ljudi zamaraju od svog postanka, većim ili manjim intenzitetom. Sad pokušavam zamisliti da li bi imalo smisla stvoriti dunjaluk sa klonovima koji bi svi bili potpuno isti, u svim psihofizičkim aspektima i kako bi takvo društvo uopšte funkcionisalo? Da li bi onda postojala dobra i loša dijela? Da li bi stvaranje čovjeka, koji jedini od svih bića posjeduje dar slobodne volje, imalo ikakvog smisla?

  • Rudy Gobert

    Ćao ljudi. Upravo sam pronašao ovu stranicu, svaka čast ko god je uređuje i kod god da je vlasnik!
    Nego, valjda kao i većina ljudi ovdje u koemntarima i ja imam jedno pitanje koje me vidno uznemirava. Ne znam da li ima veze sa vjerom ali valjda je povezano. Ne bih rekao da bi mi to iko lijepo pojasnio ili bi me u najgorem slučaju smatrali neuračunljivim, kao da nešto nije u redu sa mnom lol.
    Uglavnom, mene jednostavno interesuje da li su ljudske godine bitne, odnosno da li su godine partnera/partnerice bitne za dug i uspješan brak? U biti, recimo, ja imam 20 godina a cura koja mi se sviđa ima 17, znam da to nije bitno toliko jer će za godinu biti “punoljetna” i da je razlika među nama samo tri godine, ali nikako da se otresem tog osjećaja kao ja sam imao 3 godine a ona se još ni rodila nije bila. Zvuči glupo, zar ne? Zato sam valjda ukapirao da je lakše to nekako ispričati strancu. Mislim da su šanse da pronađeš partnera/partnericu koji su se rodili u tačno vrijeme ili istog dana kao i ti ustvari astronomske šanse, zar ne? Meni bi to bilo lakše prihvatiti znajući da sam u braku sa osobom koja je prošla kroz život isto kao i ja, tj. od istog dana ili vremena kad smo se rodili. A lakše bi mi bilo i da znam da li su godine uopće toliko bitne.
    Također pročitao sam nedavno da je posljedica evolucije da žene sazrijevaju u tinejdžerskim godinama i da zbog toga traže starije muškarce koji su finansijski nezavisni i situirani, a da rijetko koja ostaje sa mlađim muškarcem ili godina istih kao one jer muškarci ne sazrijevaju toliko brzo ko što žene sazrijevaju. Nama treba još vremena, možda još koja godina poslije dvadesete ako je to tačno? Možda bi to objasnilo moj nemir, nisam još dovoljno sazrio? A za moje argumente nisam koristio seks kao osnovicu veze već jednostavno emocionalni razvoj

    • Nedim Kadrić

      Iskreno bih volio da dolaze pitanja vezana za temu, ali red je da odgovorimo na ovaj komentar 🙂 Ono što su za ženu dvadesete, to su za muškarca tridesete što se tiče atraktivnosti i ”vrijednosti na tržištu za brak”. Ako te interesuje ta tematika, pročitaj knjigu koju je napisao Dr. Rollo Tomassi ”Rational Male”. Što se tiče razlike u godinama, naravno da je ona najizraženija u dvadesetim ili tridesetim. Ona kasnije praktično nestaje jer su obje ličnosti prošle kroz životne faze kao što su studiranje, prvi posao, itd. Dakle, iako si stariji nekoliko godina, ta osoba te stigla, ti imaš samo više godina iskustva. Čak i 15 godina se ne čini velika razlika (npr.muškarac ima 55, a žena 40), kamoli tri godine koje ti navodiš. Postoji istraživanje da brak sklopljen između 28. i 32. godine ima najviše šansi za dugovječnost. Ovdje ne bih generalizirao, imaš osobe koje se nađu u ranoj mladosti, te one koje prođu različite faze, pa se tek onda ”smire”. Sve u svemu, smatram da godine igraju određenu ulogu, ali ne krucijalnu.

      • Rudy Gobert

        Hvala ti brate što si mi to pojasnio a interesuje me i ako mi možeš odgovoriti, kako to da se na više mjesta u Kur'anu koji Islam opisuje religijom mira i ljubavi, kako to da npr. muškarci imaju više prava nego žena? U biti navodim neke ajete u kojima suprug smije udariti ženu (strike/beat), smije se razvesti ako nađe svjedoke da je počinila preljubu (što nema logike jer svjedoci mogu lagati, skloni su laganju), može je zatvoriti u kuću i ne dati joj da izađe u slučaju preljube (pomalo ekstremno), onda nešto što kaže da 4 žene vrijede ko 1 muškarac u slučaju svjedočenja, za ukidanje robovlasništva nisam siguran jer se pominju i robinje u Kur'anu (one koje vaša desna ruka posjeduje), pa “hurije”, Džennetske djevice (njih čak 72 za jednog muškarca), itd. itd. Ako je stvar lošeg prijevoda, zašto onda nije neko posvetio svoje vrijeme i trud da prevede Kur'an kako treba? Ili su možda ovi ajeti poput hurija stvarni samo što muslimani (oni poučni) nisu željeli prihvatiti da im vjerska knjiga uistinu manjka i željeli su nastaviti svoj mizoginizam i šovinizam i nisu željeli prihvatiti da Kur'an nije kao “bezgrešna” vjerska knjiga koja je navodno ispravila sve ono što je manjkalo u prošlim knjigama. Ono tipa da nalaziš odgovor ili ga vidiš tamo gdje ga nema, odnosno da ako stvarno u sebi vjeruješ da bi to i to moglo tako da se prevede odmah to uzimaš kao potkrepljenje svojih uvjerenja bez imalo daljnjeg istraživanja i proučavanja?

      • Nedim Kadrić

        Nema na čemu, postavio si nekoliko važnih pitanja koja zahtijevaju širu elaboraciju, koja se moraju razmatrati sa vjerskog, historijskog, kulturološkog, kontekstualnog i drugog aspekta. Ja sada nemam vremena da pišem o tome, a izbjegavam davati kratke i parcijalne odgovore na takva pitanja da ne budem pogrešno shvaćen. Ukratko, preporučujem ti knjigu od hafiza Benjamina Idriza ”Žena u Kur'anu” koja je nedavno prevedena i na naš jezik, te u kojoj autor odgovora na većinu pitanja koja si postavio gore. Ovdje ću samo ostaviti jedan citat iz svoje arhive o ovoj temi (zaboravio sam zabilježiti kome pripada) koji daje putokaz u kojem pravcu treba generalno razumijevati ovo pitanje:

        “However, the same absurdity is applied in other cases, such as universalizing the patriarchal culture of seventh-century Arabia-a context within which the Qur'an spoke, only, in the words of Asma Barlas, to “offer remedy for the injustices of seventh-century pre-Islamic misogyny.” For example, when the Qur'an told Muslim men to treat women fairly “when you divorce them”, it was addressing a society in which divorce was always decided upon by men. But most traditional scholars took this as the enaction of a universal form.”

  • Esma

    Svaka čast autoru, nemam riječi. Sjajan osvrt na ovakvu temu, mada ste to (iako opravdano) mogli sažeti malo ukratko tipa:
    “Sotonski (Qaraniq) ajeti su “ajeti” koji su navodno prema jednom hadisu (za koje znamo da mogu biti manjkavi i koje su muslimani zbog Kur'anske složenosti i bogatog Arapskog rječnika često uzimali u obzir i pripajali originalnim, često nejasnim Kur'anskim ajetima) dakle hadisu u kojem se kazuje to i to kako je Poslanik ovo ono…”.
    Jeste da su muslimani sami sebi “krivi” što više brane hadiske predaje ma koliko god ekstremno, čudnovatno, sumnjivo ili nejasno zvučali, teško ćeš u današnjem dobu pronaći muslimana koji prati samo Kur'anske upute. Čak i ovi zaljubljenici u hadise (koji su danas na žalost većina muslimana u svijetu), da tako kažem, često osuđuju muslimane koji prate samo Kur'an i zovu ih “Quranists” odnosno prevedeno – Kur'anistima. Kao da smo neka sekta.
    Zato je valjda logično “pobiti” ovakve tvrdnje o izmišljenim ajetima kroz sažeti i podugački odgovor tako što će se većinski logikom ali i hadisima koristiti da bi se napravio dobar kontra-argument.
    Moj odgovor gore je jednostavno baziran na tome da za ovu temu (da su muslimani pametni) nije bilo potrebno nikakvo dodatno objašnjavanje ako događaj sam po sebi nije pojašnjen u Kur'anu niti se je u Kur'anu ikako spominjao. A nije. U svakom slučaju hvala Vam na uloženom trudu i vremenu i nadam se da pripremate još nešto uskoro. Dobro štivo za čitanje. 🙂
    Ah da, i naravno ako biste mi mogli nešto ukratko pojasniti što me jako dugo kopka (kad to rade svi u komentarima pa hajde i ja :D), dakle mene zanima jednostavno kolika je vjerovatnoća da je Poslanik Muhammed a.s. sam napisao (ili mu je neko pomogao) Kur'an? Ne mogu a da se ne zapitam, to kako mu je “Kur'an dolazio od Boga godinama” i godinama ga je pamtio, recitovao i zapisivao. Ne vidim u čemu je tu fora, da tako kažem. Valjda bi veće čudo bilo kad bi recimo “dobio sve ajete u snu” ili tako nešto, ne bi niko posumnjao na njega da nešto muti ili da se je pripremao za takvo nešto, dakle potpuno neočekivano mu je to došlo. Kao Šekspiru. Ovako mi djeluje kao da je Muhammed a.s. godinama na osnovu događaja iz okoline, svog znanja (bio je obrazovani trgovac) i iskustva, kao da je godinama prikupljao savršene riječi za svoju knjigu, odnosno Kur'an.
    Jer vidite još nešto, događaji opisani u Kur'anu a koje je navodno Kur'an predvidio (ne mogu sad da se sjetim, mislim da je npr. poraz Rimskog Carstva u Jerusalemu) kako mi znamo da je Kur'an predvidio takvo nešto kad dokaze tražimo samo u hadisima koji kazuju o tome gdje je koja sura došla u Meki ili Medini, u koje otprilike vrijeme i slično. Najstariji pronađeni Kur'an je navodno star 1200 godina a dotle su se ovi događaji već “desili”. Poslije su nadošli hadisi od Buharije, Muslima, ovog onog, miriše mi kao da su rani “učenjaci” prepoznali plodno tlo i jednostavno “prepravili” Kur'an preko hadisa da bi mogli kontrolirati većinsko muslimansko stanovništvo. Jednostavno, ne bismo znali kad je koja sura objavljena i u kojem vremenu, znamo samo da se opisuje poraz Rimskog Carstva u Kur'anu a Muhammed a.s. ga je mogao tek poslije poraza Carstva dodati u Kur'an i poslije narediti svojim ashabima da lažu ili nešto tako oko pravog vremena. Možda Muhammed a.s. nije ni živio u 5. i 6. vijeku, možda je rođen, živio i umro u 8. ili 9. vijeku. Koje dokaze imamo da je živio u 5. i 6. vijeku a da nisu hadisi ili sumnjivo (vjerovatno od strane muslimana) pronađeni i prikupljeni dokazi o njegovom životu? I koje dokaze imamo da Muhammed a.s., vanzemaljci ili neko treći nisu napisali Kur'an?

    • Kenan Hodzic

      Hvala Esma na komentaru.
      U vezi tvog pitanje, odgovor će uvijek biti: Vjerovatnoća postoji. Sve je manje-više vjerovatno, čak i tvoje i moje postojanje je upitno. Postoji vjerovatnoća da ovaj komentar ne postoji, nego je samo vid tvoje halucinacije… 🙂
      Ono što se meni lično danas čini logičnim i cool, ne mora značiti da jeste. Tako rcimo, meni je više wow što je Kur'an objavljivan pomalo, nego da je odjednom. Na kraju, shvatimo da tvoje i moje mišljenje nije bitno. Umjesto da kritikujemo Boga i pokušavamo Ga navesti da se “osjeća” i “ponaša” kako bi mi to željeli, bolje bi nam bilo da potražimo mudrost u Njegovim djelima i riječima.
      Ubacivanje i manipulacija Kur'anom je ekstremno teška rabota. Pokušaj danas dodati ili oduzeti slovo iz Kur'ana… vidi šta će se desiti. To je u vrijeme totalnog islamijeta prvih stoljeća islama bilo mnogo teže. Prema historiskim zapisima, Muhammed a.s. je doživio da većina Arabije prihvati Islam. Kur'an se rasprostranio i proširio kao požar u julu. Manipulacija njime u tom okruženju bi naišla na otpor, ili bi u najmanju ruku imali neke naznake da se to desilo. Ne zaboravi da postoje Suniti i Šijiti koji su se politički razišli u samom začetku islamske civilizacije, i skoro pa je nemoguće da su se dogovorili na eventualnim “prevarama” u Kur'anu… jer i jedni i drugi do dan danas imaju potpuno isti Kur'an.
      Konkretni dokazi jel’ Muhammed, The Anunnaki, neko treći,… to nema sada. Kao što nema konkretan dokaz za mnoge banalne stvari koje prihvatamo zdravo za gotovo. Na primjer, pokušaj dokazati da si imala čukun-djeda i vidjećeš kako dokazivanje nije nimalo lahka stvar.

      • Esma

        To o vjerovatnoći nisam sigurna o čemu pričaš, kad je sve što vidimo, osjećamo, itd. posljedica evolucionog razvitka naših čula, prije svega očiju. Dakle, sve ono što smo dosada otkrili u fizičkom/materijalnom svijetu možemo zahvaliti našim očima bez kojih to ne bi bilo moguće. E sad, da li bi rezultat bio isti kad ne bismo imali oči, to je sasvim druga priča (npr. telepatija, ili raspoznavanje pomoću opipa i njuha itd., ali ne bi bilo isto bez očiju svakako).
        Svakako da je mudrost bitnija od pitanja “Ko, Kad, Kako, Zašto”, ali priznaj, kad bi saznao da je Muhammed a.s., Anunaki ili neko treći napisao Kur'an, da li bi na svijet i život uopće gledao isto? Tada bi se pobile sve one tvrdnje o “čistoći i Istini” i životu poslije smrti i unijelo bi ti veliki duševni nemir u ovozemaljskom životu. Zato je valjda ljudski da konstantno istražujemo i da pokušamo otkriti tajnu, razlog ili smisao svoga postojanja. Možda će nas taj put na kraju odvesti bliže Bogu ili dalje od njega ako bi se saznalo da smo ništa drugo do nasumično preživljavanje hemijskih spojeva u prirodi. Naravno, ovisi kako gledamo na to kad govorimo o “nasumičnosti” i “slučajnostima”. Ako nešto nismo npr. u stanju fizički izmjeriti (poput slučajnih/nasumičnih događaja) to ne znači da su slučajni/nasumični, več da slijede jedan veliki obrazac (poput Efekta Leptira) i da su mogućnosti o krajnjim ishodima jednostavno beskonačne i neizmjerljive ljudskom umu ili trenutnom tehnološkom napretku. Npr. ako baciš kamenčić u more, a riba se nalazila u vodi u trenutku potonuća tog kamenčića, pogodio ju je u glavu i na trenutak ošamutio pa je naglo skrenula sa svoga puta i u tom trenutku bila pojedena od strane ajkule koja je mogla napasti obližnjeg plivača da se nije “prejela” nakon te pojedene ribe, a taj plivač je ostao živ i poslije otišao kući, napravio to i to itd. Jedan veliki obrazac ali mogućnosti su beskonačne: možda kamenčić ne bi pogodio ribu, možda je ajkula već bila ometena nečim drugim pa kamenčić nije bio prvi uzrok, možda je plivač ranije izašao iz vode itd. Možda bi se onda sa takvog aspekta moglo proučavati Veliki Prasak pa u tom smislu Bog ne bi morao biti prvi uzrok niti bi morao postojati, bar ne prema našoj definiciji postojanja, šta vi mislite?

  • Esma

    Također, možete li mi reći da li su moderna naučna otkrića opisana u Kur'anu uistinu tačna? Mnogi su ljudi i u javnosti i preko interneta (YouTube, naučni sajtovi, Quora) govorili kako su studirali Islamske nauke i proučavali Kur'an pa su potom postali ateisti, kad su se uvjerili da su navodno naučna otkrića pogrešno opisana u Kur'anu. Za ajete o embriologiji, da je mjesec bio prepolovljen a nije, da je Zemlja ravna, da je ovo da je ono… znam da je Kur'an isključivo religijska a ne naučna knjiga, ali jednostavno govoreći, možete li mi reći da li su:
    a) naučna otkrića opisana djelomično ili u cjelosti, i potpuno tačna, tj. poklapaju se sa trenutnim otkrićima i shvatanjima,
    b) da li na Kur'an kao i na ostale vjerske knjige trebamo posmatrati kao djelomično naučnu jer navodno opisuju mnoga naučna otkrića. (Za ovo je potreban oprez pošto su oni ateisti navodili kako svi ljudi pokušavaju moderna naučna otkrića pronalaziti u vjerskim knjigama čak i ako ih tamo nema odnosno ako su djelomično opisani, odmah kreće pomama “O da! Ovo je već objavljeno u Bibliji, Kur'anu” itd.). Zato moram znati u kojoj mjeri i koliko su tačni ti ajeti o nauci.
    c) Da li je stvar lošeg prijevoda, ili jednostavno izmijenjenog prijevoda (dodavanjem dodatnih značenja u Arapske rječnike, tj. editori rječnika su naknadno loše Kur'anske ajete o naučnim otkrićima mijenjali dodavanjem izmišljenih dodatnih značenja tih riječi da se mogu poklopiti sa trenutnim naučnim spoznajama). Zato je potrebno analizirati te Arapske rječnike, možda su oni krivi i ljudi koji su ih napisali zbog kojih imamo loše prijevode Kur'ana na druge jezike.

  • Riki

    Pitam se dolaze li svi ovi iznenadni nevjernički komentari, maskirani u “samo pitam” frazeologiju s iste IP adrese… 😀
    U svakom slučaju, “Esme”, “Azre”, “Lejle” i ostali – vi slobodno ne vjerujte. Mi ćemo slobodno vjerovati. I čekajte, a i mi čekamo.

    • Boli te Briga

      Ja ne znam jesi li ti brate normalan, ja kako vidim ako bi isti covjek ili zena ostavili komentar pod drugim imenom da bi u tom alucaju morali jednom pogrijesiti u svom obradcu pisanja. neko pise bez greske sa lijepom gramatikom, neko brzinski ostavi komentar ko ja npr ja ne volim posvecivati vrijeme uredjivanju svojih komentara na internetu, jer u tome nw vidim smisao. pa ne pisem cv ili ispunjavam kakav zahtjev ili prijavu. takodjer ne vidim zasto bi neko ostavljao komentare pod deugim imenima i namjerno “grijesio” u obrascima? ako te sta interesuje pitaj, ne moras ni ostavljati ime, mozes pitati sta hoces pod jednim imenom, ne vudim smisao u podvojenim licnostima. takodjer postoji nesto sto se zove vpn ako nisi znao, lako se prikrije ip adresa. i od pedeset hiljada posjeta ovom portalu ti boga ti mislis da ne bi trebalo biti vise od pet ili deset komentara po blogu? pusti ljude nek pitaju sta hoce, ti si odabrao slijepo vjerovati u nesto fizicki nemoguce tako da ostavi tragaoce za istinom na miru. ili uzmi pusku i idi ubijaj te mevjernike u ime svoje vjere

  • Riki

    Smiri se, brat moj. Nemas oko cega biti nervozan ako si u pravu, pa jel? Mir tebi <3

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta IZ na našim prostorima.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan šerijatsko-pravni mezheb niti definisani akaidski pravac Autor se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općeprihvaćenih stavova ili vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema za namjeru ničije omalovažavanje ili diskreditovanje.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.


Bitno je da čitatelja ne iritira nečije drugačije mišljenje ili stav, te da izgradi svoj lični stav i mišljenje.

Ukoliko smatrate da bi, eventualno, drugačija shvatanja ili rezultati istraživanja mogla poljuljati Vašu vjeru ili Vas pak udaljiti od džemata muslimana, preporučujemo Vam da odmah napustite ovaj blog klikom na dugme ispod.


Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.

***  HVALA ZA 50,000+ POSJETA  ***