Tabu: Islamsko sveto trojstvo (2)

Konstatacija: Vjernici su zavedeni na stranputice pod plaštom Islama, te tradicionalni musliman često vjeruje i praktikuje ne-islamske dogme i propise. Originalni Islam je zatrpan.

Preporučujem da prije ovoga pročitaš Tabu: Islamsko sveto trojstvo (I)

Slijedite Nur objavljen njemu

Iman ne podrazumjeva vjeru u osobu Muhammeda a.s., nego u njegovo poslanstvo i objavu koju je dobio od Allaha.

وَالَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَآمَنُوا بِمَا نُزِّلَ عَلَىٰ مُحَمَّدٍ وَهُوَ الْحَقُّ مِن رَّبِّهِمْ ۙ كَفَّرَ عَنْهُمْ سَيِّئَاتِهِمْ وَأَصْلَحَ بَالَهُمْ ﴿٢﴾

A oni koji vjeruju i rade dobra djela i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihovog – (Allah) će im oprostiti zla djela njihova i popraviti stanje njihovo.

Veoma je bitno posvetiti pažnju kur’anskom izražavanju i razumjeti njegove poruke u svjetlu konteksta. Kroz Kur’an, osoba Muhammeda a.s., kao arapa koji živi u svom narodu, se naziva “vjerovjesnik – nebijj” a osoba Muhammeda a.s. kao nosioca objave se naziva “Poslanik – Resul”. Ko to shvati, shavtiće razliku između obaveze slijeđenja Resula i nikakve obaveze u slijeđenju ili oponašanju vjerovjesnika nebijja. Ovo sam pojasnio u tekstu Tabu: Cijanidacija Sunneta.

Poslanik Muhammed a.s. je prvi kojem je naređeno da slijedi ono što mu se objavljuje, i ne skreće sa Allahovog puta. On je to i činio, i nije skretao.

وَاتَّبِعْ مَا يُوحَى إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ إِنَّ اللَّـهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا ﴿٢﴾

I slijedi šta ti se objavljuje od Gospodara tvog. Uistinu, Allah je o onom šta radite Obaviješteni;

ثُمَّ جَعَلْنَاكَ عَلَىٰ شَرِيعَةٍ مِّنَ الْأَمْرِ فَاتَّبِعْهَا وَلَا تَتَّبِعْ أَهْوَاءَ الَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ﴿١٨﴾

Zatim smo učinili da ti (ideš) Šeriatom po naredbi, zato ga slijedi, i ne slijedi strasti onih koji ne znaju.

قُلْ إِنَّمَا أَتَّبِعُ مَا يُوحَىٰ إِلَيَّ مِن رَّبِّي ۚ هَـٰذَا بَصَائِرُ مِن رَّبِّكُمْ وَهُدًى وَرَحْمَةٌ لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ ﴿٢٠٣﴾

Reci: “Slijedim samo ono šta mi se objavljuje od Gospodara mog. Ovo su uvidi od Gospodara vašeg, i Uputa i milost za narod koji vjeruje.”

Allah je Svom poslaniku jasno zapovjedio da slijedi samo Kur’an, a tako i svima nama poslije njega…

اتَّبِعوا ما أُنزِلَ إِلَيكُم مِن رَبِّكُم وَلا تَتَّبِعوا مِن دونِهِ أَولِياءَ قَليلًا ما تَذَكَّرونَ ﴿٣﴾

Slijedite šta vam se objavljuje od Gospodara vašeg, i ne slijedite mimo nje (Knjige) pomagače (Apendikse). Malo čega se sjećate!

Nakon ovoga, klasični musliman će upitati kliše: “A gdje je onda slijeđenje sunneta?!”

Slijeđenje Poslanikovog sunneta je u slijeđenju Kur’anskih uputa, baš onako kako je to i Poslanik radio.

“A kako ćemo znati kako je Poslanik praktikovao Kur’an ako nema hadisa da nam to ispričaju?”

Pa isto onako kako su znale generacije muslimana, ashaba i tabiina prije pojave hadiskih zbirki. Oni su nasljedili Kur’an i praktični sunnet… namaz, post, zekat, i osnove vjere koje su se prenosile generacijama. Pojam pripovjedanja hadisa je bila pokuđena anomalija, sudeći po historisjkim predajama. Ljudi koji su prenosili poslanikove rječi su često bili istučeni od starijih ashaba, kao što je primjer Ebu Hurejre (najmasovnijeg prenosioca hadisa) koji je, navodno, često dobivao batine od Omera b. Hattaba ili verbalni ukor od Aiše, majke vjernika.

Navodno, neki ashabi su to pričanje hadisa naokolo smatrali opasnošću po globalnu misiju Islama, i dokučili su to od prvog dana. Poslanikovi bliski ashabi (a nije ih bilo puno) nisu pripovjedali poslaničku historiju, niti su je pokušali baštiniti ili zapisivati u svoje vrijeme. To se, očigledno, smatralo bespotrebnom i potencijalno opasnom rabotom, imajući u vidu činjenicu da je svaki ashab imao svoje mišljenje ili viđenje nekog događaja iz Poslanikovog života. Da je sunnet (u obliku koji se zagovara sada) bio neodvojivi dio vjere, zar bi njegovo zapisivanje i čuvanje prve halife zapostavili, a bili su u stanju i mogućnosti da to urade. Još veće pitanje glasi “Zar bi njegovo zapisivanje Poslanik zapostavio?!”.

Kur’an je bio striktno i ekskluzivno potenciran u doba Poslanika a.s., i doba prvih halifa, i tako je ostalo sve do vremena fitneluka (klaonice među muslimanima oko kraljevskog trona između 40-50 god. H), kada magićno počinju izvirati hadisi iz svakog buđaka.

Allah dž.š. je Svoju objavu dao najpovjerljivijim među ljudima, Svojim poslanicima, a potom im je naredio da objavu dostave onakvu kakva jeste, a potom da ju slijede i ne skreću sa njenog puta, a potom naredio nama da Njegove ajete promišljamo i da se iz njih opametimo.

كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ لِّيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ وَلِيَتَذَكَّرَ أُولُو الْأَلْبَابِ ﴿٢٩﴾

Knjiga koju smo ti objavili je blagoslovljena; da razmatraju ajete njene i da se pouče posjednici razuma.

Ako ima neki sunnet mimo Kur’ana koji striktno objašnjava kako se Allahovi ajeti sprovode…šta je onda fajda od “razmatranja” ajeta koje nam Allah jasno naređuje u ovom ajetu?

Ljudima je zauvjek naređeno da iz Kur’ana crpe uputu, da shvate šta im Allah govori, da to praktikuju, u okviru jasnih kur’anskih propisa i granica, i to na način koji vide da ih približava Allahu. Ne postoji jednoobrazni Islam! Ne postoji kalup za muslimana! Svako je vjernik na svoj način, i svako će imati drugu boju, zavisno od njegovog shvatanja Kur’ana.

Nema sumnje da smo od Poslanika a.s. nasljedili najljepši uzor u praktikovanju vjere. Poslanik nije krio vjeru! Sve ono što vam neko proda pod vjera i sunnet, a to niko nije znao do taj jedan prenosilac hadisa, i još ako se to kosi sa Kur’anom, ili ga pak nema u Kur’anu,… sve su to alarmi za uzbunu koji indiciraju podvalu.

Poslanička praksa Islama je bila javna, i samo ono za šta je Poslanik bio siguran da će svi vidjeti i shvatiti, ostalo je u emanet generacijama nakon njega. Njegova a.s. praksa se prenosila u masama, praktično, a ne u kojekakvim predajama rekla kazala.

Konkretno namaz, nije bila ekskluzivna kur’anska praksa… nego poznat obred od vremena Ibrahima a.s. Poslanik a.s. je klanjao i prije spomena namaza u Kur’anu. Zato i nema detalja oko toga u Kur’anu, jer je on Knjiga koja pojašnjava, i nije se bavio pojašnjavanjem jasnog. Allah se ne igra. Namaz je Poslanik naslijedio, kao i mi poslije njega… mojoj rahmetli neni Nedžmiji nije trebao Buharija da bi znala klanjat’, kao ni nekom beduinu Ebu Fulanu u pustinjama Arabije ili Sirije u vrijeme kada nije postojao ni jedan jedini zapisani hadis niti muftija niti šejh.

Ja ne sumnjam da među hadisima sigurno ima autentičnih predaja, pogotovu što mnoge već imaju u Kur’anu. Neke se potpuno slažu sa kur’anskim uputama ili su čak dio nekog ajeta. S druge strane, ubjeđen sam da velika većina predaja uopće ne miriše na poslanstvo i uputu.

Jedan od mnogih ukazatelja da Poslnik a.s. sigurno nije pričao naokolo o nečemu što nema u Kur’anu jesu ajeti u kojima Allah odgovara nekim ljudima (ili grupacijama) na neka njihova pitanja. Čak i onda kada je odgovor na to pitanje prethodio u prije objavljenim ajetima, i Poslanik je mogao na osnovu njih odgovoriti na pitanje, ali nije… znamo da je čekao jer Allah objavljuje novi odgovor, koji često baca svjetlo na novi aspekt pitanja.
Na primjer, pitanja o jetimima-siročadima koje je Allah u nekoliko navrata spomenuo u Kur’anu, još u ranom periodu objave u mekkanskim surama, no ipak Poslanik čeka odgovor na pitanje…

وَيَسْأَلُونَكَ عَنِ الْيَتَامَىٰ ۖ قُلْ إِصْلَاحٌ لَّهُمْ خَيْرٌ ۖ وَإِن تُخَالِطُوهُمْ فَإِخْوَانُكُمْ ۚ

I pitaju te o siročadi. Reci: “Popravljanje je za njih najbolje.” A ako se izmiješate s njima, pa braća su vaša.

Neko kao Muhammed a.s., na tom nivou odgoja i pristojnosti sa Gospodarom, zar da priča od sebe, zar da propisuje ljudima od sebe, zar da mjenja Kur’an?!

Čak šta više, pitali su ga o stvarima za koje niko ne sumnja da je znao odgovor, čak i bez objave…kao što je “mladi mjesec”. Muhammed a.s., kao arap, super je poznavao za šta služi mjesec ljudima… ali je ipak čekao objavu. Opet, kako znamo da je čekao objavu? Pa tako što vidimo Allahov odgovor u Kur’anu. Da je Poslanik odgovorio, toga ne bi bilo u Kur’anu, ali nije – i naravno da nije!

يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْأَهِلَّةِ ۖ قُلْ هِيَ مَوَاقِيتُ لِلنَّاسِ وَالْحَجِّ

Pitaju te o mlađacima – reci: “Oni su određena vremena za ljude i hadždž.”

Ne znam koliko vam je do sada jasno da problem leži tome što su mezhebi i zbirke hadisa od Islama napravile novu vjeru, vjeru super sitničavih i striktnih pravila za koje Allah nikakva dokaza nije objavio. Razni hadisi, na osnovu kojih su mezhebi sagradili piramidu pravila i propisa, izmjenili su islam do neprepoznatljivosti. Na kraju ću navesti konkretne praktične primjere islamskih propisa i vjerovanja koja su naknadno umetnuta u Islam.

Ne samo to! Allah Uzvišeni prijeti Muhammedu a.s.!

تَنزِيلٌ مِّن رَّبِّ الْعَالَمِينَ ﴿٤٣﴾ وَلَوْ تَقَوَّلَ عَلَيْنَا بَعْضَ الْأَقَاوِيلِ ﴿٤٤﴾ لَأَخَذْنَا مِنْهُ بِالْيَمِينِ ﴿٤٥﴾ ثُمَّ لَقَطَعْنَا مِنْهُ الْوَتِينَ ﴿٤٦﴾ فَمَا مِنكُم مِّنْ أَحَدٍ عَنْهُ حَاجِزِينَ ﴿٤٧﴾

Objava je od Gospodara svjetova. (43) A da je slagao na Nas neke riječi, (44) Doista bismo ga zgrabili za desnicu, (45) Potom doista presjekli njegovu aortu, (46) Pa ne biste bili njegovi branitelji, nijedan od vas.

Što vam Poslanik dadne – uzmite!

مَّا أَفَاءَ اللَّـهُ عَلَىٰ رَسُولِهِ مِنْ أَهْلِ الْقُرَىٰ فَلِلَّـهِ وَلِلرَّسُولِ وَلِذِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينِ وَابْنِ السَّبِيلِ كَيْ لَا يَكُونَ دُولَةً بَيْنَ الْأَغْنِيَاءِ مِنكُمْ ۚ وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا ۚ وَاتَّقُوا اللَّـهَ ۖ إِنَّ اللَّـهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ ﴿٧﴾

Ono što je Allah dao kao plijen Poslaniku Svom od stanovnika naselja, to je za Allaha i Poslanika Njegovog i za rod i za siročad i za siromahe i sina puta – da ne bude obrtanja među bogatašima vašim. A šta vam da Poslanik, pa uzmite to. A ono što vam zabrani, pa suspregnite se i bojte se Allaha. Uistinu! Allah je žestok kaznom

Pobornici druge objave koriste dio ovog ajeta kao dokaz da postoji nešto mimo Kur’ana, a to je neki sunnet, za koji nam Allah naređuje da uzmemo. Naravno…oni vam nikada neće proučiti ajet od početka bojeći se i najmanje inteligencije u publici.

Jasno je ko dan da se ajet odnosi na ratni plijen, i da vjernici trebaju biti zadovoljni sa onim od plijena što im Poslanik dadne, a ono što rekne da se ostavi, da ne diraju. Ajet govori o čisto socijalnoj tematici i nema veze sa sunnetom ili propisima vjere koje je, navodno, Poslanik činio mimo Allaha i Njegove Knjige.

Čak i da na ajet gledamo kroz przmu usulskog pravila “Specifični povod ne sprječava uopćeno korištenje.” – u smislu da taj dio ajeta ipak nosi opću naredbu u uzimanju onoga što nam Poslanik dadne, čak i tada to se odnosi samo na ono što nam daje Resul – kako stoji u ajetu – a ne Nebijj, a resul daje samo objavu. Ne samo to, nego ću iskoristiti to pravilo pa donjeti taj dio ajeta kao dokaz da se mimo Kur’ana sve treba ostaviti

وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا

A šta vam da Poslanik (Objavu i Kur’an), pa uzmite to. A ono što vam zabrani (sve mimo Kur’ana), s tim prestanite!

Koliki je impakt?

Ova poduža tema iz dva dijela imala je za cilj da muslimanima otvori oči u pogledu na autentičnost Islama koji nam se servira. Hvala Allahu na tehnologiji i vremenu slobode i lahkog pristupa nauci i informacijama.
Smatram da je došlo vrijeme da ponovo pokušamo povratiti Islam muslimanima. Ponovo? Da, ponovo. Sve ovo što govorim nije ništa novo u ummetu, naprotiv…ovo je pokret malog, ali ustrajnog, broja ljudi od vremena ashaba r.a. pa sve do danas. Pokret očuvanja svetosti i autoriteta Kur’ana, te oslobađanja muslimana iz okova ljudskih propisa i nameta, dogmi i bajki koje pretsvljaju breme na plećima dobrih Allahovih robova. To nije nikakva sekta, nikakv mezheb, nikakva stranka… to su vjernici, čuvari objave i izvornih učenja Islama. U mnogim pokušajima da se uguše, nazivani su raznim pogrdnim sektaškim nazivima od strane sultanskih ulizica i zavedenih idiota. O tome više u nekom drugom tekstu.

Mi muslimani imamo drugačiji problem od prijašnjih vjera, čije objave su pogubljene, izmjenjene, pobrisane. Oni lutaju u nedostatku božije knjige. No, naš muslimanski problem je suprotan,…mi imamo viška, puno viška!

Kur’an je, Allahovom voljom i dobrotom, sačuvan od izmjena. To je cijeli Islam. Sve što treba sinu Ademovom da bude sretan na oba svijeta, da skonča u božijoj milosti i zadovoljsvu, nagrađen i zadovolja, jeste u tom Kur’anu. Naš belaj leži u nagomilanom vjerskom materijalu, da ga tako nazovem, za koji Allah nikakva dokaza nije objavio, a opet – sveto je slovo, u nas najsvetije.

“Šta je sa Poslanikom?” – neko reći.

Dragi naš Poslanik Muhammed a.s., kao i svi poslanici prije njega, a među poslanicima razliku ne pravimo, imali su jasan zadatak. Njihov zadatak je bio da dostave objavu i da slijede jedan te isti Din… Din Islam. Nama je naređeno isto to, svima do Sudnjeg dana.

ثُمَّ أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ أَنِ اتَّبِعْ مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا ۖ وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ ﴿١٢٣﴾

Zatim smo tebi objavili: “Slijedi millet Ibrahima odlučno bez skretanja”, a nije bio od mušrika.

قُلْ صَدَقَ اللَّـهُ ۗ فَاتَّبِعُوا مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ ﴿٩٥﴾

Reci: “Istinu govori Allah! Zato slijedite millet Ibrahima odlučno; a nije bio od mušrika.”

U prvom ajetu naredba Poslaniku, a u drugom nama svima ostalima. Vidiš li sada?

Pojasniću u slijedećim tekstovima da je Poslanik a.s., slijedeći božiju uputu, okupljao povjerljive ashabe i donosio odluke, koje su skupa vidjeli odgovarajućim za njihovu situaciju. Odluke koje su djelimično vezane za propise Islama, donesene su u dogovoru, nikako kao “objavljeni sunnet” ili bilo šta slično tome. Volja nam uzeti taj njihov idžtihad, volja nam osmisliti drugačiji pristup koji možda odgovara našem vremenu i situaciji. Primjeri toga su mnogobrojni: Način izgradnje džamija ili njihova uređenja, način poziva na salat – odnosno ezan, način islamskog hidžaba ili odjevanja uopće, način ukopa umrlih, politika, međunarodni odnosi, i sl…

Mnogi, takozvani propisi, ostali su spašeni hadiskog ukamenjavanja. Dakle, ostali su fleksibilni baš onakao kao ih je Islam i dizajnirao. Nekome treba kapu skinit’ za to. Primjer su, recimo, mehr pri sklapanju braka, neki propisi hadža, sadaka, i slično.

Dakle, jednostavno… Sve što Allah nije objavio u Kur’anu ne može biti Allahovo. Allah nije nikome ništa krio, niti je nekoga privilegovao nad drugima. Nemoguće je da postoji nešto od vjerovanja ili propisa a da to nema u Kur’anu. Ako ima (a ima puno), onda je to uljez u Islam, jer, kako to drugačije objasniti?

Apsurdno je i suludo tvrditi da postoje djelovi Islama, bilo u vjerovanju ili praksi, za koje su znali samo privilegovani ashabi kojima je Poslanik govorio nasamo nešto mimo Kur’ana. Još veći apsurd je vjerovati da su oni nosili taj emanet, da to prenesu na sve muslimane do Sudnjeg dana!? Šta da su umrli prije nego su prenjeli? Šta da su zaboravili? Šta da ovaj kome su oni rekli nije prenio dalje? Milion pitanja koja će pametna muslimana naposlijetku dovesti do smijeha. Nema nikakvih tajni, nema privilegija, nema propisa niti habera od Poslanika mimo Kur’ana.

Islam je daleko od svog iskrivljenog odraza u ogledalu historije.

U svim ovim navedenim ajetima, i mnogim drugim sličnim u Kr’anu, jasno vidimo šta Poslanik Muhammed a.s. od nas traži. Traži samo jedno… da slijedimo Knjigu koji i on lično slijedi. Onda sam potražio ajete da vidim šta Allah dž.š. od nas želi, pa sam našao ovo:

يُرِيدُ اللَّـهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلَا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ

Allah vam želi lahkoću, a ne želi vam teškoću

تِلْكَ آيَاتُ اللَّـهِ نَتْلُوهَا عَلَيْكَ بِالْحَقِّ ۗ وَمَا اللَّـهُ يُرِيدُ ظُلْمًا لِّلْعَالَمِينَ ﴿١٠٨﴾

To su ajeti Allahovi, učimo ih tebi s Istinom. A ne želi Allah zulm svjetovima

يُرِيدُ اللَّـهُ لِيُبَيِّنَ لَكُمْ وَيَهْدِيَكُمْ سُنَنَ الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ وَيَتُوبَ عَلَيْكُمْ ۗ وَاللَّـهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ ﴿٢٦﴾

Allah želi da vam objasni i uputi vas sunnetima onih prije vas, i oprosti vam; a Allah je Znalac, Mudri.

وَاللَّـهُ يُرِيدُ أَن يَتُوبَ عَلَيْكُمْ وَيُرِيدُ الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الشَّهَوَاتِ أَن تَمِيلُوا مَيْلًا عَظِيمًا ﴿٢٧﴾

I Allah želi da vam oprosti; a oni koji slijede strasti žele da skrenete skretanjem velikim.

يُرِيدُ اللَّـهُ أَن يُخَفِّفَ عَنكُمْ ۚ وَخُلِقَ الْإِنسَانُ ضَعِيفًا ﴿٢٨﴾

Allah želi da vam olakša; a stvoren je čovjek slabim.

مَا يُرِيدُ اللَّـهُ لِيَجْعَلَ عَلَيْكُم مِّنْ حَرَجٍ وَلَـٰكِن يُرِيدُ لِيُطَهِّرَكُمْ وَلِيُتِمَّ نِعْمَتَهُ عَلَيْكُمْ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ ﴿٦﴾

Ne želi Allah da vam učini ikakvu teškoću, nego želi da vas očisti i da vam upotpuni blagodat Svoju, da biste vi zahvaljivali.

 

Bukvalno, mi muslimani od Allaha i Poslanika imamo po jednu generalnu želju; Allah želi da nam kroz Kur’an olakša, a Poslanik želi da taj Kur’an slijedimo. To je Islam!

Znaj da bilo koji islamski propis koji otežava život ljudima, koji u sebi ima tonu detalja i sitnica, koji zahtjeva intervenciju muftije ili vjeskih službenika, …nije islamski!

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَسْأَلُوا عَنْ أَشْيَاءَ إِن تُبْدَ لَكُمْ تَسُؤْكُمْ وَإِن تَسْأَلُوا عَنْهَا حِينَ يُنَزَّلُ الْقُرْآنُ تُبْدَ لَكُمْ عَفَا اللَّـهُ عَنْهَا ۗ وَاللَّـهُ غَفُورٌ حَلِيمٌ ﴿١٠١﴾

O vi koji vjerujete! Ne pitajte za stvari (koje) će vam, ako vam se obznane, smetati; a ako upitate o njima dok se objavljuje Kur’an, obznaniće vam se. Allah vas time ne duži, a Allah je Oprosnik, Blagi.

Insan ko insan… i ashabi su počeli detaljisati i zapitkivati “kako ovo, kako ono?…” ali Milostivi ih zaustavio, elhamdulillah.

Poruka ovog ajeta je ashabima bila jasna, a to je da vjera treba da bude lahka, i ne treba sužavati okvire ljudske slobode u ispoljavanju i praktikovanju vjerovanja. Allah je namjenio Islam svima, i od samog starta Islam nije trebao da završi poput kršćanstva. Danas vidimo koliko bi nam ta fleksibilnost značila, …da je nisu okrutili pametnjakovići i to breme tagovali pod Islam. Ja kažem, valja za to pred Boga stat’.

يُرِيدُونَ لِيُطْفِئُوا نُورَ اللَّـهِ بِأَفْوَاهِهِمْ وَاللَّـهُ مُتِمُّ نُورِهِ وَلَوْ كَرِهَ الْكَافِرُونَ ﴿٨﴾

Žele da ugase svjetlo Allahovo ustima svojim, a Allah je Taj koji usavršava svjetlo Svoje, makar mrzili nevjernici.

“Šta će onda ostati od Islama ako se svedemo samo na Kur’anske upute?” – neko će upitati. Ostaće od Islama tačno onoliko koliko je i namjenjeno da bude! Imaće i previše, s obzirom da te upute slabo ko sprovodi…ne mere stić’ od silnih nâmeta iz hadisa i fetvi.
Kad se istopi grumen hamelja da bi ostao komadić zlata niko ne naziva “jazuk šljake”, nego “čišćenje zlata”.

 

 

22 comments

  • Riki

    Samo jedno pitanje, da li dobro shavacam ovo sto si napisao za nebijja i resula, tj. to da je nebijj nesto manje zvanje od resula? Resul dobiva Objavu, nebijj potvrdjuje? Mislim da nije tako.

    To je ono sto nas uce po skolama i medresama, ali zapravo je obrnuto i jos je jedna u nizu ulemanjskih podvala.

    Prema Kur’anu (2:136, 3:81, 4:163 i 6:84/89) jasno je da su nebijji ti koji su dobivali Objavu.

    Dok su nebijji dolazili sa Objavom, Knjigom, resuli su bili ti koji dolaze sa porukom koja treba da je potvrdi, da opomene narod. Resul je glasnik, a glasnika ima i medju melecima (22:75), resul je dakle jedna sira titula, za one koje Bog salje s nekim zadatkom.

    Zasto su nam i ovo slagali i pored ocitih kuranskih ajeta? Ja mislim da lazu zbog 33:40.

    Jedno je kad je neko pecat nebijja ako nebijj znaci onaj koji je dobio Objavu, a drugo ako je puki vjerovjesnik. Ako nebijja vise nema, ne znaci da resula nema. I to im nije odgovaralo.

    A Bog govori da nijedan narod nije unistio dok im resula- glasnika, nije poslao (17:15). A znamo da ce do Sudnjeg dana sigurno biti jos unistenih naroda, dakle Bog im prije toga mora poslati resula, sto znaci da ce resula biti i da ih ima i da na jeziku svog naroda govore (14:4). Dakle, svako proslo, svako buduce, svako sadasnje jezicko podrucje imalo je/imat ce one koji ce ih na njihovom jeziku opominjati.

    A to da poslanika (resula) ima i da ce ih biti, Pandorina je kutija i tabu koji se nikom ne da otvarati.

    Ljudi su jos za vremena Jusufa mislili da poslje njega vise nece biti resula (40:34), a Allah kaze da On uvijek opominje i salje poruke (44:3/5).

    • Kenan Hodzic

      Naveo si me da ponovo istražim i verifikujem. Sama riječ “Resul” ima veze sa “Risala” kojom Allah naziva Kur’an/Objavu. Riječ “nebij” bukvalno prevedeno “vijesnik”, dakle koji zna nebe’ = vijest. Shodno svim (bez izuzetka) ajetima u Kur’anu koja spominju “nebijj”, kontekst je u vezi osobe i čovjeka, dok u svim drugim ajetima u kojima se spominje “resul”, kontekst je u vezi poslanstva, objave, direktno vezano za propise i sl. Čak se ponekad termin “resul” može odnositi na sam Kur’an. Iz toga sam zaključio ovo navedeno u artiklu, ali ću svakako uzeti tvoj komentar u obzir. Hvala, Allah te pomogao.

  • Riki

    Amin i tebe!

    Procitaj ovaj ajet kao da ga prvi put citas, zaboravi sve sto znas iz tefsira (sto jeste pravo tesko, jer su nam bas zamutili granice izmedju Bozije rijeci i njene ljudske interpretacije ):

    وَإِذْ أَخَذَ اللَّهُ مِيثَاقَ النَّبِيِّينَ لَمَا آتَيْتُكُمْ مِنْ كِتَابٍ وَحِكْمَةٍ ثُمَّ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مُصَدِّقٌ لِمَا مَعَكُمْ لَتُؤْمِنُنَّ بِهِ وَلَتَنْصُرُنَّهُ ۚ قَالَ أَأَقْرَرْتُمْ وَأَخَذْتُمْ عَلَىٰ ذَٰلِكُمْ إِصْرِي ۖ قَالُوا أَقْرَرْنَا ۚ قَالَ فَاشْهَدُوا وَأَنَا مَعَكُمْ مِنَ الشَّاهِدِينَ

    Dakle, Bog je uzeo cvrstu obavezu od nebijja kojima je dao Knjigu i mudrost da ce pomagati i vjerovati u resula koji ce doci da potvrdi ono sto oni (nebijji) imaju.

    النبوءة je u Kur’anu spomenuto 5 puta i svaki put zajedno s Knjigom (3:79, 6:89, 29:27, 45:16, 57:26).

    A Allah najbolje zna. Znam da neki smatraju da su ova dva pojma potpuni sinonimi ali to mi nema logike jer Bog nista ne daje slucajno i ‘nako.

    • Kenan Hodzic

      Ovaj ajet, po meni, podržava moju teoriju. Obrati pažnju da je “كتاب” neodređen, i da to nije njihova knjige, nego su to nebijji-vjerovjesnici koji su imali knjige prethodnih resula-poslanika, i Allah od njih uzima zavjet da neće biti pristrasni svom prethodnom resulu onda kada novi resul dođe, nego da će povjerovati i podržati novog resula koji ima novu Knjigu.
      Obrati pažnju da neće doći novi NEBIJ da potvrdi “…vaše knjige”, nego će doći RESUL da potvrdi “…ono što je kod vas.”
      Jer, en-nebijj je “odabrani i odlikovani” čovjek, ne mora značiti da će imati svoju knjigu-objavu, ali jeste u komunikaciji sa Allahom.
      Resul je onaj nebijj (mora biti nebijj prije nego postane resul) koji dobiva zadatak risaleta, to jest dostave objave.
      Ima lahko objašnjenje na engleskom ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=cVQfi77r-ZI

  • Riki

    Hvala ti za video. Da Allah i nama, a i svima koji to zele, prosiri znanje, ako Bog da!

    Osvrnut cu se sad na par stvari iz videa. Super je sto se odmah na pocetku spominju dvojica vodja odredjenih sekti koji su za sebe tvrdili da su poslanici, upravo zbog njih ova tema i jeste tabu, bacili su lose svjetlo i na sam pokusaj da se o ovakvim stvarima otvoreno govori. Naime, vodeci se ajetom 3:7 da treba vjerovati u cijelu Knjigu, dakle da ne moze biti viska ajeta kao sto tvrdi Khalifa, a niti u njoj moze biti manjka ajeta, pa da se treba sluziti hadisima, kao sto se sluzio Ghulam, ne prihvatam njihove asertacije da su poslanici. Poslanik, bio on resul ili nebi, daleko od toga da bi se usudio Allahovu rijec mijenjati ili dopunjavati.

    Dalje sto se tice videa. Jedna primjedba, jedno pitanje i jedan aferim: ovdje autor navodi da se, izmedju ostalog, nebi od resula razlikuje po tome sto se u Kur’anu uz nebija spomninju njegove ljudske osobine, dok se uz resula veze uglavnom poruka (bez spominjanja ljudskih osobina?), medjutim u 23:51 Bog se direktno obraca resulima pozivajuci ih da cine prilicno ljudske stvari, da jedu i da piju, dakle ne znam da li je bas razlikovanje izmedju nebija i resula u tome:

    يَا أَيُّهَا الرُّسُلُ كُلُوا مِنَ الطَّيِّبَاتِ وَاعْمَلُوا صَالِحًا ۖ إِنِّي بِمَا تَعْمَلُونَ عَلِيمٌ

    To je sto se tice primjedbe, a sad pitanje, znam da nisi ti autor videa, ali mozda mi mozes reci da li dobro ovo shvatam: Bog odabire odredjene ljude s kojima (iskljucivo s njima, ne s drugim ljudima?) komunicira, nadahnucem, informacijama, prorocanstvima. Ti ljudi ostaju ‘pasivni’ s tim znanjem od Boga, ne djeluju, nego su samo u komunikaciji s Njim, a onda ih Bog ‘aktivira’ da prenesu poruku, kada zapravo postaju resuli od Boga?

    Ako ovo dobro shvatih, a bez navoda arapskih rijeci za ‘nadahnuce’ ili ‘prorocanstvo’ u ovom videu (prepostavljajuci da autor, kad kaze nadahnuce misli na wahi) onda ne znam mogu li se sloziti s njegovom tvrdnjom. Jer wahi prima i pcela (16:68) i Musaova majka (28:7), dakle i neljudska stvorenja i neko ko nije nebi (osim, ako i nije bila nebi, samo Allah zna sve tajne nebesa i zemlje :D). Ako dobro shvacam, nakon Poslanika Muhammeda, Bog prekida svaku komunikaciju sa svakim covjekom bilo wahijem ili na bilo koji drugi nacin? Iako postoje ajeti da Allah nece ni jedan narod unistiti dok im resula ne posalje (10:47, 14:4)? A znamo koliko je carstava i naroda samo od Poslanikove smrti do danas unisteno (Maje, Asteci, Inke, koji nisu ni imali kontakt sa zadnjim resulom/nebijem, ali i Bizantijci…).

    I konacno, ovo razlikovanje izmedju poslanika od Boga i poslanika ‘medju vama’ jeste nesto sto mi je interesantno i sto ce mi dati materijala za razmisljanje. Aferim za autora i hvala i tebi i da te Allah pomogne. Divno je imati s nekim kvalitetan razgovor voditi.

    Evo i tebi jedan link. Autor je zanimljiv, ali kao i sa svima drugima negdje s snjim slazem, negdje ne slazem:

    http://quransmessage.com/articles/end%20of%20prophethood%20FM3.htm

    Selam!

    • Kenan

      Nemam cenzuru na komentarima, i žao mi je što ovaj komentar nije automatski objavljen, jer je imao u sebi “link”… pa je čekao odobrenje. To mi je jedina linija odbrane protiv botova i spamova 🙂
      Hvala na super zapažanjima. Upravo čitam knjigu od rahmetli Dr. Mohameda Šehrura “السنة الرسولية والسنة النبوية” i mislim da ću imati potpuniji odgovor na ove tvoje opaske. Javim se uskoro, inšallah.
      Što se tiče slanja poslanika svakom narodu, ajet kaže “وَلِكُلِّ قَوْمٍ هَادٍ”, to jeste upučivač, što može biti insan ili nešto drugo. Dakle, nije svaki narod dobio Poslanika u klasičnom smislu.
      A što se tiče da narod neće biti uništen dok mu ne dođe poslanik, mislim da se ne radi o ovosvjetskom uništenju poput Inka i Maja… nego se govori o ahiretskoj kazni. “مَّنِ اهْتَدَىٰ فَإِنَّمَا يَهْتَدِي لِنَفْسِهِ ۖ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا ۚ وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ ۗ وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّىٰ نَبْعَثَ رَسُولًا” – “Ko odabere uputu – sebi ju je odabrao; a ko luta, pa na svoju štetu luta. I neće opterećeni nositi teret drugog. A ne kažnjavamo(*), dok poslanika ne pošaljemo.”
      U arapskom se ovaj izraz u prošlom vremenu (“وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ”) može koristiti za trajnu radnju…oduvjek i zauvjek. Ajet je u kontekstu sudnjeg dana, pogotovu jer govori kako niko ničije grijehe neće nositi, tako da mislim da se radi o ljudima koji dođu na sudnji dan a nisu znali za istinu, niti su dobili upozorenje od svog poslanika – Allah takve ne kažnjava.
      Pogledaću link. Hvala.

      • Anonimno

        Da se osvrnem na rikijev komentar o resulima. U Kuranu imamo ajet koji govori da ce dolaziti resuli raznim narodima.
        “O sinovi Ademovi, kad vam između vas samih budu dolazili poslanici koji će vam propise Moje objašnjavati – onda se oni koji se budu Allaha bojali i dobra djela činili neće ničega bojati niti će za bilo čim tugovati;” 7:35
        Kenane, mozemo li dobiti tvoj komentar na ovo? Selam.

        • Kenan

          Definitivno je tema za istražiti. Imam neke teorije koje mi logički padaju na pamet čitajući ove ajete, ali ne smijem pisati dok ne istražim i ne budem znao šta govorim. Već čitam knjigu na tu temu. Hvala na natuknicama… uskoro ću se pozabaviti time, inšallah.

    • Kenan

      Interesantan je ovaj portal “http://quransmessage.com”. Nisam znao za njega, i malo mi je neobično čitati islamske teme na engleskom jeziku, ali poprilično imamo slične teme i način izlaganja. Kod njega je malo detaljnije i koristi fusnote, što je dobro…a ja sam još lijen za toga 🙂
      Preporučujem za poznavaoce engleskog jezika.

  • Sajo

    “en-nebijj je “odabrani i odlikovani” čovjek ” – jest, slazem se. To je taj medij od krvi i mesa koji Bog odabire medju ljudima da prima “vahj” (otkrovenje) da bi primio Njegovu communiqué tj. informaciju cija je namjena da predje u vidljivu formu (kur’an) i kao takva bude informativna za njene primaoce. Cak ni sam “nebijj” nije izuzet od slijedjenja tog “resula” tj. informacije. Mogli bi se upitati kako cemo se pokorovati Bogu ako nema od Njega rijeci s obzirom da nismo odabrani primaoci vahja niti cemo ikad biti jer nabuvvet je zavrsen sa zadnjim nebijjom odnosno Muhammed a.s.

    Ajet 3:32 قُلْ أَطِيعُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ je jasan jer se u njemu kaze da sam nebijj proklamira da se “Pokoraje Allahu i Poslanici!’ a to isto vazi i za samog nebijja kao i za sve ostale do Sudnjeg dana. Inace ako bih termin “resul” bio vezan za covjeka koji zivi i umire kao svi ostali ljudi onda sa nestankom tog covjeka nestaje i mogucnost tog pokoravanja. Hocu reci to sto je medju ljudima do Sudnjeg dana je Bozija Poslanica (RESUL) a to nije ista drugo do Njegova Rijec i Uputa.

  • Sajo

    Mislim da je isto tako vazno ukazati da kada Bog zeli da ukaze na onog koji je subjekat ili objekat preko kojeg se upraznjava jedna radnja onda Bog koristi prefix ﻡ “mim” pa se tako u suri Ja-sin kaze إِنَّكَ لَمِنَ الْمُرْسَلِينَ – inneke le minel mur’selin sto znaci u prevodu “ti si uistinu Poslanik” jer si aktivni nosilac Bozije informacije (Resul) . Isti taj prefix ﻡ “mim” koristi se u drugim izrazima kada se oznacava osoba ili objekat odredjene aktivne osobine kao npr. izrazi musliman, mu’minin, muttekin, mutetahhirin, mufsidin, muhsinin, musrikin, muhammedun, itd.

  • Cemo

    Ishod zabrane pisanja hadisa danas mozemo i vidjeti. A ishod dozvole i preporuke pisanja hadisa mozemo samo pretpostavljati. Savjesni ashabi? Pa na osnovu cega su jedni savjesni a drugi ne? Oni koji su bili za dozvolu, pisanja oporuke Poslanika i oni koji to nisu? Jesu li savjesni oni koji su to osporili i napravili izbor prvog vođe muslimanske zajednice potezuci sablje pri imenovanju prvog. Koji ce pred svoju smrt imenovati drugog, bez prava na izbor drugih. Ili su savjesni mozda oni koji su odmah na pocetku odbili se pokoriti izboru pa su platili glavom. Znaci da bi odgovorili na ova pitanja opet se vracamo predajama. Pravedne Halife? Pa opet na osnovu onoga sto je preneseno. Pa ko prenosi? Pa ebu Hurejre, sto je dobio batine sto prenosi, sto ne suti ili sto prenosi ono sto ne smije? Kakvu praxu danas slijedimo? pa onu koju su slijedili i ashabi dok se hadis nije biljezio? E pa u tome i jeste problem dragi prijatelju. Vi nastojite resetirati sve do “pravedni halifa” i tu stati. Ne prijatelju! Ako je Kur’an osnova, rusi sve do Poslanika casnog. Pa onda iznova i na osnovu Kur’ana. Ako mislite da je tako moguce? U suprotnom je to ipak pristrasan pristup onome sto je vec vijekovima razdvajalo muslimane i nije nista novo. Ako se tri covjeka ne mogu sloziti oko znacenja Poslanik, Nebijj, mozda je to najbolji pokazatelj zasto nam treba ipak hadis kao dopuna. Iako i dalje ostaje dilema zasto Poslanik nije insistirao na njegovom biljezenju? Ali koliko mi je poznato nije ni zabranjivao? Sa ovim komentarom moje namjere su dobronamjerne i ticu se prvog pasusa drugog dijela gore navedenog texta. Zelim vam svako dobro.

    • Kenan

      Hvala na komentaru.
      Ja ne “nastojim” ništa… samo razmišljam “naglas”.
      Moj stav jeste da je svaka ljudska interakcija sa Islamom upitna i nesigurna, pa tako i interakcija ashaba.
      Lično nastojim da “resetujem” do Kur’ana, i ne znam iz čega si zaključio da se pokušavam stati na “pravednim halifama”? Meni taj politički dio historije uopće ne predstavlja Islam niti ima veze sa vjerom. Samo Allah i Poslanik…nema dalje.

  • Cemo

    Slazemo se. I ja takoder razmisljam naglas i koristim ono najsvetije cime me duzi moj Gospodar, a to je razum. Zbog toga sam bezbroj puta vec proglasen otpadnikom i kafirom. Moje pitanje za vas glasi: da li je moguce danas uspostaviti islamsku praksu ( namaz zekat post opcenito propisi) bez uloge hadisa i predaja. Ako jeste onda npisite nesto o tome zelio bih znati. Ako nije moguce. Onda sta su kriteriji za odredivanje ispravnoga? Od koga uzimati i zasto? Jedno je sigurno od Poslanika casnog ne mozemo. E sad da li je logicno da uzimamo od onog koji je sa njim proveo najvise 2 g. A prenosi vise od “trecine vjere” ili od umul muminin Aise cija je politicka uloga vrlo dobro poznata svakom istrazivacu. Ostali su manje ili vise nebitni ako izuzmemo i Abdulaha ibn Omera. Oni cine okosnicu Sunijske doktrine. Pratim vase textove odnedavno. Vjerujem da ste na dobrom putu i nadam se ispravnom ishodu. Hvala svakako za izdvojeno vrijeme.

    • Kenan

      Dobro došao na “poznati nevjerički blog”, kako ga naša vrla braća zovu… 🙂
      Smatram da je svakoj generaciji ostavljeno za pravo da uređuje i unapređuje život i socijalni sistem po Kur’anu, shodno najnovijim dostignućima i poimanjima. Jedino tako će čovječanstvo napredovati, a ne stagnirati kao mi. Kur’an je ostavio širinu ljudima, ali hadis nas je zarobio u Arabiji u srednjem vijeku. Mi se još nismo pomakeli otamo, niti ćemo se pomaketi u ovom halu…
      Zalažem se za izlazak iz Arabije i srednjeg vijeka i za provođenje Allahove riječi onakve kakva jeste. Islam ne mora biti klon Poslanikovog vakta… ali ova tema je za mnoge muslimane atomska fizika.
      Vidi, lično smatram… sve postojeće doktrine koje se pripisuju Islamu, po meni nisu posve ispravne. S druge strane, ne smatram da je iko u zabludi ili stranputici, nedaj Bože, samo smatram da svi trebaju reformu misli i retorike, pa čak i temeljnih vjerovanja.

      • Cemo

        Slazem se u potpunosti. Vec dugo vremena razmisljam: Boze pa da li je moguce da svemu treba biti mjera iz Arabije? Pa onda kontam pa to je diskriminacija i drugih kultura tradicija i jezika. A to jednostavno nije moguce pripisati Bogu. A “pravovjerni” mi odma citiraju ajet pa Bog je Kur’an objavio na arapskom da bi ga razumjeli. Kontam Boze pa jeli moguce da ga je mogao objaviti na francuskom. Naravno da nije, jer je Poslanik bio zapravo arap. Tvrdnja da Kur’an nije moguce prevesti na druge jezike po meni nema nikakvog utemeljenja. Takoder propis da se molitva treba obavljati samo na arapskom jeziku takoder nema smisla. Kakav je smisao obracati se Bogu na jeziku koji ne razumijes. Ako uzmemo u obzir sve narodnosti gdje je islam rasprostranjen koliko ljudi uopce razumije arapski jezik? Arabizirati cijeli svijet sa tradicijom, kulturom, jezikom je zapravo suprotnost sa Kur’anskom paradigmom stvaranja i dijeljenja Naroda i Narodnosti i natjecanja u dobru. Slazem se da se Islamu mora dati sire razumjevanje za njegovu puninu i univerzalnost ako vjerujemo da je to spas do Sudnjega dana. Mozda je jenini nacin zaista samo kroz Kur’anske interpretacije. Sve drugo je cini mi se nemoguce? Samo razmisljam? Ali hvala vam. Svako dobro vam zelim

  • Cemo

    Oprostite. Neke odgovore sam vec uspio naci u vasim textovima. Pokusavam posloziti kockice? Dilema ostaje i dalje sta je pouzdano i vjerodostojno, a sta ne? Matrica koju jednako zastupaju i Sunije i Šije, koja glasi: sve predaje koje su u suprotnosti sa Kur’anom odbaciti… po meni jednostavno nije moguca. Zasto? Pa kada bi muslimani imali konsenzus oko pojedinih kur’anskih ajeta i termina, onda nam hadis ne bi ni trebao. Po tradicionalnom shvatanju muslimana hadis je tu da bi nam pomogao da shvatimo kur’anske poruke pa i one oko kojih se ne slazemo. Naravno ovdje ne mislim na neke banalne primjere. Vec predaje na kojima se temelje nacelna uvjerenja svih islamskih denominacija.

    • Kenan

      Lično smatram da za uspjeh na ovom, i spas na budućem, svijetu ne treba hadis nikako. Zapravo, smatram da nas (vjernike) hadis koči u mnogočemu… i da bi puno više ostvarili na dunjaluku, i bili bliži Allahu, da nas nije sputao hadis. Ali, to moje mišljenje se (brzopleto i nepromišljeno) uzima za zlo i rijetko ko hoće da iskreno i nepristrasno razmisli o tome. Malo je onih kojima je stalo do Allaha i čovječanstva, većini je stalo da ostanu u “konfort zoni” tradicije i meinstrima… baš kako ih Allah opisuje “…na vjeri predaka svojih.”

  • Cemo

    Vrlo moguce, slazem se. Takoder je malo onih koji pokusavaju dati neke nove smjernice u islamskom primisljanju i pomjeriti se sa mrtve tacke, u kojoj su muslimani vec vijekovima. Kao da se vise niko pametan nije ni rodio a niti ce. Moram priznati da sam jedino naisao na vrlo slicno tumacenje nekih Kur’anskih normi kod jednog siitskog ucenjaka Kemala Hajderija. Naravno to su analize iz perspektive jednog alima koji pripada Takvoj interpretaciji. Ali nije ga cak ni to spasilo od tekfirenja iz njegovih redova. Ukratko, on je jedan od rijetkih koji su na stanovistu da su muslimani zapostavili Kur’an i stavili ispred njega sunet i hadis koji su najveci razlog sporenja medusobnog. Ipak za razliku od vas on je puno oprezniji. Mozda i zbog straha za vlastiti zivot. Ali je svakako za jedno temeljito preispitivanje suneta i onoga sto se pripisuje Poslaniku. Bilo bi zaista dobro kada bi se ovi vasi textovi, obradili malo bolje i mozda uz malo vise respekta prema drugacijim stavovima sazeli u jednu knjigu ako to vec niste uradili. Vjerujem da bi to bila veoma dobra knjiga koja bi nasla svoje mjesto u citalackom miljeu na nasim prostorima. Mada je mozda i ovako za sada sasvim dovoljno uzumajuci u obzir svu slozenost i osjetljivost tematike. Hvala vam svakako.

    • Kenan

      Predavnja ili isječci iz istih od Šejh Kemal Hajderija su mi često nailazili tokom istraživanja. Vidio sam da čovjek samostalno razmišlja i argumentuje svoja tumačenja, no “veoma oprezno” kao što kažeš. On i dalje pored Kur’ana uzima predaje “Alu bejta” kao neosporiv dokaz u svemu… ali, ja poštujem svačije, pa i njegovo.
      Knjiga je u planu, ali dok malo “sazrije”.
      Hvala na posjeti i lijepim preporukama.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *