Zemljotres II

Prošli tekst smo skratili i napomenuli da teološko-filozofske diskusije o ovom fenomenu treba svakako voditi, ali zbog kritične situacije i emocija, nismo smatrali prikladnim otvarati ovu raspravu. Sada, 2 mjeseca kasnije, možemo ponuditi konačna razmišljanja o ovoj temi.

Volter je otišao korak dalje i u svom Kandidu u potpunosti ismijao Lajbnicovu teoriju ‘’o najboljem od svih mogućih svjetova’’. Umjesto direktnog prozivanja, prešao je na satiru ismijavajući lik dr. Panglosa koji je proponent Lajbnicovog optimizma.

Drugi poznati francuski filozof Žan Žak Ruso se osjećao prozvanim u poemi o lisabonskoj katastrofi, te je odgovorio Volteru. Naime, ovo pitanje je do tada bilo samo posmatrano kroz Božiju prizmu, tj. njegovu aktivnost ili pasivnost, te je Ruso prvi koji je počeo navoditi uzroke koje izostavljaju Boga kao glavnog krivca. On je izrekao čuvene riječi koje bi se također mogle primijeniti u kontekstu nedavnog zemljotresa u Turskoj i Siriji:

”Priroda tamo nije sagradila dvadeset hiljada kuća od šest do sedam spratova. Da su stanovnici ovog velikog grada bili ravnomernije raspoređeni i bolje smješteni, šteta bi bila mnogo manja, a možda i beznačajna.”

Kant se također ekstenzivno bavio fenomenom zemljotresa. Iako filozof, on je razmatrao razne hipoteze i pokušavao pronaći zadovoljavajući odgovor kroz naučnu prizmu. Izjasnio se protiv teorije da kretanje drugih nebeskih tijela utiče na Zemlju, te tako izaziva zemljotres. Dakle, on je među prvima počeo posmatrati zemljotres kao prirodni fenomen. Ovdje govorimo o modernom dobu, Tales iz Mileta je već u 6. stoljeću prije n.e. tvrdio da zemljotresi nisu hir bogova, nego rezultat prirodnih sila (po njegovom tumačenju vode.)

Sljedeći Rusovu metodologiju, Kant savjetuje da se kuće ne grade u trusnim područjima ili ako se već grade, onda da se osigura da ljudska i materijalna šteta bude minimalna tako što će se koristiti kvalitetni materijali za izgradnju. Prema njemu, čovjek treba da se prilagodi prirodi, a ne da očekuje da se ona prilagodi njemu.

Naravno, neizostavan je i Kantov moralno-filozofski pristup problemu; na jednom mjestu on kaže:

”Razmišljanje o tako strašnim događajima je poučno. Ponizi čovjeka pokazujući mu da nema pravo, ili barem da ga je izgubio, da očekuje dobre posljedice samo od zakona prirode, koje je Bog postavio. Čovjek nije rođen da gradi vječne kuće na prolaznoj zemaljskoj pozornici. Čini se da nas sva ta razaranja podsjećaju da zemaljska dobra ne mogu zadovoljiti našu želju za srećom.”

Da rezimiramo, ovaj zemljotres je donio tektonske promjene u razmišljanju u Evropi, došlo je do promjene paradigme u mnogim sferama života. Lajbnicov optimizam je napušten, dok je Volterov pesimizam dobio na značaju. Također, zemljotresu je dat prirodni karakter. On se i dalje smatrao eksternim fenomenom na koji se ne može uticati, ali po prvi put vidimo razne teorije koje ga pokušavaju objasniti s naučnog aspekta, a ne kao djelovanje više sile. Udaraju se prvi temelji seizmografiji kao posebnoj nauci. Države preuzimaju odgovorniju ulogu što se tiče planske gradnje, ali i kriznog menadžmenta koji je vitalan, pogotovo u prvim trenucima nakon tragedije.

Analizirajući samu prirodu zemljotresa, nauka je dokazala njihovu učestalost i neophodnost. Zemljotresi su upravo potrebni kako bi oslobodili unutrašnji pritisak Zemlje. Dakle, oni imaju regenerativnu svrhu i održavaju Zemlju stabilnom. Istraživanja kažu da se dnevno u prosjeku desi 55 zemljotresa u svijetu i mnoge od njih mi uopće ne primijetimo. Mi ustvari primjećujemo samo one sa velikom magnitudom koji imaju izravan uticaj na naše živote i materijalne stvari. Potresi se štaviše dešavaju na Marsu i drugim planetama.

Prema Dinešu D’Suzi:

”Čitav tektonski sistem služi kao neka vrsta ‘planetarnog termostata’ koji pomaže u regulaciji klime na Zemlji  sprječavajući pojavu vrućih ili niskih temperatura koje bi onemogućile život sisara, a možda i cijeli život.”

Ukratko, zemljotresi su ”neophodno zlo” bez kojih ne bi mogli uopće živjeti na Zemlji.

Postoje 3 glavne teorije koje objašnjavaju Božiju interakciju sa svijetom koji je stvorio, te na osnovu njih možemo posmatrati fenomen zemljotresa:

Okazionalizam – prema ovoj teoriji Bog izravno upravlja događajima, te nema uzročno-posljedične veze između njih. Bog nije pasivni posmatrač, nego akter u dinamičnom svijetu koji je stvorio. Sekundarni uzroci nemaju nikakvu ulogu, štaviše Božija Svemoćnost isključuje sekundarne uzroke koji su nepotrebni, tačnije sadržani u Prvom. Ova teorija je ugrađena u islamsko učenje, prvenstveno kroz nauk eš’arijske škole. Stvari po sebi nemaju intrinzičnu vrijednost niti prirodu, nego im je Bog daje. Gazali (1058-1111) je bio glavni proponent ove teorije. Po njemu je čitav svijet u kontinuiranoj fazi rekreiranja od strane Boga. On je tu teoriju razradio kao kritiku aristotelizma koji su zagovarali Ibn Rušd i Ibn Sina. U svom djelu Nesuvislost filozofa na jednom mjestu kaže: ”Prema našem mišljenju, veza između onoga što se uobičajeno smatra uzrokom i posljedicom nije neophodna”. Ibn Rušd mu nije ostao dužan, te je napisao Nesuvislost nesuvislosti u kojoj pokušava pomiriti aristotelijansku misao i islamske doktrinu. Prema njemu negiranje uzroka predstavlja čisti sofizam. Mnogi stručnjaci danas smatraju da je Gazalijevo negiranje sekundarnih uzroka uticalo na stagnaciju naučnog razvoja u islamskom svijetu, jer se u tom slučaju istraživanje prirodnih pojava ne čini svrsishodno.

Konkurentizam –  kao i u prethodnoj teoriji, ovdje se Bogu daje neposredna uloga, ali ne negira  uloga sekundarnih uzroka. U ovom slučaju se ne vidi konflikt između Božije prisutnosti i Svemoći, te uzroka koji dovode do određenog događaja; Bog i sekundarni uzroci djeluju u harmoniji i utiču na konačno ishodište. Tačnije, sekundarni uzrok ne može pokrenuti proces prije Božijeg odobravanja.

Puki konzervatorizam –  za razliku od prethodne dvije, ovdje Bog djeluje posredno kroz sekundarne uzroke. On je tu kao Konzervator, tj. Održavač postojećeg reda koji samo omogućuje da se sekundarni uzroci događaju bez Njegove intervencije. U kontekstu o kojem govorimo, on stvara predispozicije koje čine mogućim da se zemljotres desi, ali nema izravan uticaj na uzroke koji do njega dovode (niti ga pokreće, niti spriječava). Za razliku od konkurentizma, ovdje Bog i sekundarni uzroci djeluju odvojeno.

Naravno, ove teorije imaju i svoje podkategorije (npr. slabi i jaki okazionalizam, konkurentizam) ili dodatne kategorije (Regisovo shvatanje koje je sinteza okazionalizma i pukog konzervatorizma). ali nećemo ulaziti dublje u ovu tematiku.

Kao što se da naslutiti, posljednja teorija je naišla na najmanje razumijevanja kod učenjaka u prošlosti. Iako ne uklanja Boga iz jednačine, ona ga na neki način lišava Svemoći zbog neizravnog participiranja u događajima i to je glavni razlog nepopularnosti. Također, dodatni izazov predstavlja fenomen mu’džiza (čuda) koja se ne mogu objasniti ovom teorijom jer su u kontradiktornosti sa prirodnim zakonima. To je isto jedan od razloga zašto je Gazali prigrlio okazionalizam. Kako god, sa razvojem nauke i tehnologije možemo primijetiti da ova teorija zauzima značajnije mjesto kod muslimanskih teologa.

Na drugoj strani, skolastičari i većina kršćanskih teologa su pod uticajem Tome Akvinskog prigrlili konkurentizam jer on kao i okazionalizam omogućava događaje contra naturam (čuda), ali priznaje udio sekundarnih uzroka. To najbolje ilustrira primjer iz Knjige o Danijalu; Nabukodonosor je bacio trojicu mladića u vatru, ali im ona nije naudila. Shodno tome, Bog je na neki način morao uticati na sekundarne uzroke, te je promijenio ili samu prirodu vatre ili ovih ljudi.

Tu vidimo i različita tumačenja konkurentizma. Kako navodi Page, prema Suarezu je dovoljno da Bog ne sarađuje sa sekundarnim uzrocima čime vatra automatski gubi svoju efektivnost i nije sposobna da naudi mladićima. Akvinski pak smatra da to nije dovoljno, nego Bog mora primijeniti dodatni mehanizam koji priroda nije u stanju ili djelovati protiv prirodnih zakona koje je uspostavio.

Garvey kritikuje konkurentističko shvatanje i navodi da je pitanje čuda koja su izuzetak iskorišteno da se se uspostavi pravilo kongruencije Boga i sekundarnih uzroka:


”Budući da Bog uvijek djeluje sa vatrom, On bi u slučaju čuda morao djelovati samo iznutra odbijajući kooperaciju sa njenom uobičajenom prirodom, a ne bilo kojom vrstom protivljenja ili uplitanja. Zato, u uobičajenoj situaciji, njegova aktivnost nije samo održavanje vatre i njenih moći, nego i upravljanje njenom učinkovitošću.”

U muslimanskoj tradiciji, Ibrahim a.s. je također bačen u vatru. Njoj je kao sekundarnom uzroku od strane Boga priznata njena priroda sagorijevanja stvari (koju okazionalizam negira), te joj je stoga rečeno da bude ”hladna i spasonosna” (21:69) što govori u prilog teoriji konkurentizma. Dakle, ovdje se Bog direktno miješa i djeluje protiv prirodnih zakona koje je uspostavio.

I drugi primjeri iz Kur’ana što se tiče nadnaravnosti nam to kazuju: voda u doba Nuha a.s. je izbijala iz zemlje, Musaov štap se pretvorio u zmiju, te kasnije razdvojio more, Merjema je rodila dijete bez intimnog kontakta, Sara u poznim godinama, itd.  Također, u epizodama sa prijašnjim narodima, Bog na sebe preuzima prerogativ kažnjavanja tako da i tu dolazi do direktnog uticaja na sekundarne uzroke. Većina islamskih teologa ove primjere smatra izuzecima koji se ne mogu koristiti u svakodnevnom životu jer ne objašnjavaju funkcionisanje svijeta u kojem živimo.  Ovdje Prvi uzrok ima pravo da poništi ili izmijeni sekundarne uzroke. U svakom slučaju, za ove događaje iz prošlosti postoji kategoričan dokaz u Tekstu dok za današnje kao što je zemljotres nema takve potvrde.

U krajnjoj instanci, puki konzervatorizam bi mogao biti prihvaćen, ali onda treba pronaći alternativno objašnjenje za čuda. Ako stvoreni objekti djeluju autonomno na osnovu prirodnih zakona koje je Bog uspostavio, kako onda objasniti fenomen čuda ili kazni za prijašnje narode koja su u suprotnosti s njima? Da li se radi o izuzecima ili postoji drugo objašnjenje? Da li Bog ima univerzalan odnos prema stvorenom svijetu ili se on po potrebi mijenja? Kada i u kojim slučajevima? Je li se to samo dešavalo u prošlosti ili se dešava i danas što je posebno važno za diskusiju o zemljotresu.

Čitajući Kur’an, prvi utisak može biti da govori u prilog teoriji okazionalizma prema Kamaliju. Bog je polazna tačka i sekundarni uzroci nisu spomenuti. On je taj koji čini da zrnje i košpice proklijaju (6:95), koji šalje vjetrove (7:57), koji spušta kišu (14:32), koji je kadar da pošalje pješčanu oluju (17:68), koji poklanja žensku i mušku djecu (42:49), koji na plač i na smijeh navodi (53:43), itd.

Ovi ajeti su mogu razumijevati doslovno, ali i metaforički. Prema metaforičkom tumačenju ”svrha je samo utisnuti veličinu Boga na ljudski um i pokazati da je sve uzrokovano Bogom koji je konačni uzrok svih stvari.” Izostavljanje sekundarnih uzroka u ovom slučaju ne znači nužno njihovo negiranje. Ovaj pristup bi se mogao  upotrijebiti i u razumijevanju događaja koji su bili razlog Božije srdžbe, te kazne koja je uslijedila.

Na kraju je važno napomenuti da je teorija okazionalizma indirektno doprinijela  činjenici da se zemljotres vidi isključivo kao izraz Božije kazne od velikog broja muslimana, jer je On jedini uzrok svega u prirodi. Shodno tome je odgovaran za ono što je naša percepcija moralnog i prirodnog zla. Dalje, po tome shvatanju Bog dijeli selektivnu pravdu. Uzmimo sljedeći primjer iz spomenutog zemljotresa u Portugalu: Alfama je četvrt u Lisabonu koja nije stradala, ali su se u njoj nalazili mnogobrojni bordeli. Nasuprot tome, mnoge crkve su bile uništene ili oštećene što je samo pojačalo dodatni jed i zbunjenost kod onih koji su smatrali ovaj događaj Božijom kaznom. Naime, tu dolazimo do paradoksa jer oni koji su se našli u bogomoljama su stradali, dok su oni koji su bili u bordelima spašeni. Nedavni zemljotres je pogodio područje sa apsolutnom muslimanskom populacijom koja je izrazito religiozna. Tu se onda postavlja pitanje ”Zašto baš oni?”, jer prema ovoj logici postoje ”prioritetnija” mjesta gdje se Božija kazna trebala sručiti.

Područje Turske i Sirije je već nekoliko puta ranije u historiji pogođeno razornim zemljotresima, posebno onim iz 526. godine n. e. Tada na tom području uopće nisu živjeli muslimani. Danas žive i konstantno su izloženi riziku zemljotresa. Sutra će možda neko drugi nastanjivati te prostore i suočiti će se sa istim problemom. Stoga, proponenti ove teorije trebaju razumjeti da zemljotres ne diskriminiše i ne pita za vjeru, porijeklo, starost i ostale detalje.

Oni nerijetko idu i u drugu krajnost, te nalaze uzroke Božije srdžbe. Većina  komentara koje danas čujemo o uzroku nedavnog zemljotresa upravo imaju self-serving purpose jer odgovaraju narativu onih to propovijedaju, stoga je važno ukazati na negativne posljedice ovakvog razmišljanja.

8 comments

  • Peace & Love

    Selam, kazete da u Kuranu nema dokaza o zemljotrresoma tj da Bog nije uzrok njih kad ima, ima na jednomjestu ne sjecam se tacno koji ajet i koja je sura bila, pise da je Bog (mislim da je rijec o Lutovom narodu) pise da je Bog poslao zemljotres i da su im se sve kuce/pecine srusile na njih i poslije pise “eto tako Bog kaznjava narod koji zalazi u zlo” tako nesto. Ne izostavljajte takve ajete samo kako bi sami sebe u nesto drugo uvjerili. Takodjer ajeti o kisi, vjetrovima, klijanju, bukvalno nijednom.nije spomenuto nesto tipa “Bog posalje kisu i ta kisa potpomogne zrnju da proklija da imate sta jest” takvo sto nijednom nije napisano kako bi se dalo razumjeti i tadasnjem narodu i godinama.poslije da svijet djeluje pod uticajem okazionalizma kojeg ste spomenuli. U svim Kuranskim ajetima Bog je taj koji salje kisu, vjetrove, zemljotres, koji “stvara i rastvara” kaznjava i ostalo.. ili je do prijevoda ili tako doista pise. Ako tako doista pise onda ili je Bog direktni uzrok svega, ili ako nije, onda Bog ne postoji i u tom slucaju Muhammed je Bogu pripisao sve prirodne fenomene

  • Peace & Love

    16:26
    Indeed, those before them had plotted, but Allah struck at the ˹very˺ foundation of their structure, so the roof collapsed on top of them, and the torment came upon them from where they did not expect. (Zaista, oni prije njih su kovali zavjeru, ali je Allah udario u ˹sami ˺ temelj njihove strukture, pa se krov srušio na njih, i patnja ih je stigla odakle je nisu očekivali.)
    Ovdje se ili govori o zemljotresu da je Bog poslao zemljotres i srušio im krov na glavu ili je rušenje krova metafora jer se na kraju ne spominje smrt već patnja/muka/agonija. Ali to može biti posljedica slomljenih kostiju od rušenja krova

    • Kenan Hodžić

      Ovo je simbolično i figurativno. Vidi se iz konteksta.

      • Peace, Love

        A direktnost? Bog stvara, Bog uništava, Bog vas oblikuje kako On hoće u maternicama vaših majki, Bog vas spašava, Bog kažnjava, Bog daje, Bog oduzima, Bog iskušava, Bog testira, Bog proživljava, Bog šalje vjetrove, kišu, čini da niknu biljke, Bog ovo Bog ono, nijednom nije spomenuto u Kuranu nešto tipa “Zar ne vidite da je Bog postavio zakone u prirodi” tako nešto što bi aludiralo da se Bog ne miješa u apsolutni svaki aspekt života

        • Nedim

          @Peace, Love Npr. ako On Bog je odredio stvari da prilikom stvaranja tj. spajanja genetskih kodova oca i majke biraju se miksaju najbolje osobine ako su roditelji u visem stadiju od zivotinjskog ili los mix ako su kao zivotinje ili gore…ili su radili lose stvari samo Bogu poznate…
          Takodje Iblisov put je da Bog vuce sve konce i da je sve zlo i lose Njegova krivica…taj kurs treba promjeniti bez odlaganja…
          Pa ko je stvorio i odredio zakone vjetrova…kise…razvijanja zivih organizama i transformiranja nezivog…pa onda ako puknes glavom u zid boli da testira jesi li hajvan ili ne…

          Za zainteresovane o A-Salatu i Salatu cisto Kur´anski pristup:

          https://www.youtube.com/watch?v=C1xhce8uR40&t=3631s

  • Anonymous

    U Kur’anu se spominje “da razmislimo malo”, “da pouku primaju samo razumom obdareni” uz ovo Božije miješanje u sve, sad postavlja se pitanje: Zašto da mislimo i koja je to pouka kad se Bog svakako u sve miješa? Možda je pouka jednostavno ona koja se ponavlja kroz cijeli Kur’an da ostavimo lažne bogove i idole i da postanemo monoteisti. Da razmislimo o ostavljanju lažnih bogova i pređemo u monoteizam. A onda dolazi direktnost kako to vi zovete, miješanje u sve. Mislim da pravite halabuku ni oko čega, pronalazite odgovore i metafore gdje ih nema, da je Bog htio (a trebao je) poručiti šta budućim naraštajima preko Kur’ana poručio bi im da je metafora tu i tamo i da to i to ne uzimamo za ozbiljno i sl. Kur’an je jednostavan. Ostavite kipove, postanite monoteisti, tu i tamo pokoje pravilo ponašanja za tadašnji narod i to je sve. A i u samom Kur’anu piše da “to nije poezija” dakle jednostavan je. Poezija je zamršena, komplikovana, puna metafora.

    • Anonymous

      Nije poezija u tom smislu da Kur´an ne uzimamo kao nesto samo za zabavu i marginalno, nego kao nesto centralno. I porucio je da su tu metafore i da ih oni bolesnog srca shataju bukvalno.

  • Ajla

    Mislim da sam našla ajet koji govori o prirodnim procesima i nevoljama koje uz to idu:

    57:22 Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, – to je Allahu, uistinu, lahko..

    Uglavnom, prirodni procesi i Zemljine katastrofe (našim očima gledano) su već određene, a ljudi koji su se na neki način svojim izborom zatekli tu su usputna nesreća.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *