Sudbina – Kader

Tvrdnja: Sudbina nije statična nego interaktivna. Život nije uloga u napisanom scenariju, nego slobodna volja.

Ova tema nije ništa novo, naprotiv, rasprave o kaderu (sudbini) nikada nisu stale još od prvih dana Islama. Onaj ko se malo pozabavi definicijama naših islamskih učenjaka vidjeće da tu ima dosta utjecaja prijašnjih religija i narodnih vjerovanja. Drugi su pak shvatili srž i objasnili misteriju. Treći kažu da se o tome ne smije pričati…!?

Još u mejtefu sam učio da je šesti stub imana da vjerujem u božiju odredbu, da sve što se događa, bilo dobro ili loše, biva Allahovoim određenjem.

U tradiciji se “Kadaa – القضاء” ili odredba definiše kao Allahovo bezvremensko znanje o svemu, a “Kader – القدر” ili sudbina kao izvršavanje tog znanja u realnosti. Dakle, Kadaa je božanska odredba a a Kader je njena sprovedba. U Kur’anu, termin “kadaa” ima više značenja: obavijest, smrt, naredba, odluka. Dok kader-sudbina označava djela i sprovedene odluke.

Allahov “kadaa” se u Kur’anu isključivo veže za apstraktno znanje, nikada za konkretna djela.

Tradicionalni termin “zapisa – كتابة” sudbine je pogrešno tumačen od strane uleme. U izvornom arapskom jeziku, pa tako i u Kur’anu, “zapisivanje” ne znači stavljanje slova na papir, nego označava sakupljanje, sabiranje, ujedinjavanje u cjelinu.

Gledajući na rašireno vjerovanje muslimana danas, primjećujem da većina ljudi kader-sudbinu smatraju jednom linijom, božijom predodredbom i zapisom u smislu da svaki insan samo živi svoj scenario, kao glumci u izrežiranom filmu. Ako se desi nešto dobro – Allah je. Ako se desi nešto loše – opet Allah! Ono u smislu “…šta bih, tako određeno pa hajd”.

Drugi smatraju da je sudbina polu-fleksibilna, da insan ipak ima kontrolu nad nekim aspektima života, a drugi su statični i zapisani. To su isti ovi prvi, samo uhvaćeni u bijegu. Kako bi opravdali odgovornost insana za ibadete i dobra djela, kažu u da imamo kontrolu nad svojim djelima za koja ćemo eksplicitno biti pitani na Sudnjem danu, u smislu hoću li klanjati ili neću, hoću li postiti ili neću, …ali nemam kontrolu nad time hoću li proći na ispitu iz matematike, hoću li slupati auto, hoću li biti bogat ili siromašan, sretan ili nesretan, i slično.

Treći opet smatraju da je sudbina zapisana i predodređena, ali ne u smislu prisile nego u smislu Allahovog pred-znanja o tome šta će se desiti bez da je On na to ikoga prisilio. Svako ima izbor, samo što je Allah znao šta će ko odabrati pa je tako odredio sudbinu.

Većina muslimana, pa čak i krišćana i jevreja, posljednju definiciju vjeruju teoretski, ali ne vjeruju praktično. Većina se ponaša prema prvoj definiciji, bez obzira šta tvrde da vjeruju. Ljudi su uvijek spremni za sve okriviti Allaha dž.š., valjda im tako lakše, nego da se pozabave sobom i preuzmu odgovornost.

Ono što ja lično vjerujem, shodno dokazima, a nisam jedini, jeste da je sudbina povezana mreža bezbroj mogućnosti i opcija, prostor varijacija, koje sljeduju insana po rođenju. Allah dž.š. je sve varijacije sabrao i odredio, a insan je slobodan da izabere kojim putem da krene. Svakog trenutka u životu ja imam pred sobom nekoliko opcija, kao otvorena vrata, kada odaberem jedna vrata, ostala se pozatvaraju. Dakle jednom kada odluka padne i insan odabere jednu od opcija, ostale kolapsiraju.

يَمْحُو اللَّهُ مَا يَشَاءُ وَيُثْبِتُ ۖ وَعِندَهُ أُمُّ الْكِتَابِ

“Allah uklanja šta hoće, i potvrđuje (šta hoće), i kod Njega je referenca svih sabiranja (أم الكتاب – ultimativno znanje o rezultatima sklopova okolnosti). “

Insan ima potpuni izbor nad svojim odlukama, i nikako nije prisiljen od strane Svevičnjeg Gospodara, jer time bi Sudnji dan, odgovornost, nagrada i kazna, bili besmisleni.

Allahovo znanje svega što je bilo, što će biti, i onoga što neće biti, kad bi bilo kako bi bilo, ne prisiljava nikoga na bilo šta. Svako je slobodan da odabere svoju budućnost. Neko će reći da niko sem Allah ne zna budućnost…ali taj mentalitet čini svakog insana marionetom u planovima drugih. Kao musliman, ja moram znati svoju budućnost, osmisliću je, jer svakako ne mogu izaći iz okvira opcija koje mi je Allah dž.š. pružio. Namjera i plan za budućnost nije poznavanje gajba (skrivenog), jer gajb je da znaš mrežu svih varijacija, a to samo Svevišnji Allah zna.

وَمَا يُعَمَّرُ مِن مُّعَمَّرٍ وَلَا يُنقَصُ مِنْ عُمُرِهِ إِلَّا فِي كِتَابٍ

Svako produživanje života, ili njegovo kraćenje, u zbiru je! (kitab – sabrane okolnosti)

U ovom ajteu se spominju varijacije sudbine na jednom mjestu. Istoj osobi su određene obe opcije, ili će živjeti dugo ili kratko…zavisi od zbira okolnosti i njegovih odluka koje svjesno/nesvjesno donese.

Usko vezano za odabir sudbine je princip atrakcije, koji kaže da svaki insan (i sve ostalo) svojim energetskim frekvencijama privlači odgovarajuće frekvencije drugih insana ili događaja. U smislu, ako si fokusiran na neku emociju ili plan, a potom tvoj um i tijelo djeluju po istom, događa se postepena manifestacija odgovarajuće realnosti oko tebe. Primjer je kada se insan fokusira na sticanje znanja, donese odluku da uči, počne da radi u tom smjeru, i odjednom počne sretati ljude koji mu na tom putu pomažu a nikada ih prije nije sreo, ili se događaju neočekivane situacije koje mu olakšavaju taj put, ili dobije neke donacije za knjige koje nikako nije očekivao, plaćen seminar, pažnju profesora, besplatan magazin, i slično.

Bilježi se da je Poslanik a.s., navodno, potvrdio stihove arapske narodne pjesme:

Nadaj se onome što želiš, desiće se.
Rijetko da se nešto spominje a ne ostvari.

Pripovjeda se da je Abdullah bin Mesud r.a. govorio: “Predosjećajte (slutite) dobro, snaći će vas.”

Varijacije ili opcije sudbine se uvijek odmotavaju ili nameću sinhronizovano sa onim što insan gaji u sebi.

Jedina prava promjena može doći iznutra. Za promjenu u svom životu neću čekati državnu politiku, bogatog rođaka iz Njemačke, Ameriku, mehdija i slično, nego ću sjesti na sastanku sa samim sobom i riješiti sudbinu uz dovu Allahu da podari snagu i olakša puteve.

إِنَّ اللَّـهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ ۗ

“Allah sigurno neće promjeniti sudbinu ljudi, sve dok oni ne promjene sebe.” – Er-Ra’ad 11

ذَٰلِكَ بِأَنَّ اللَّهَ لَمْ يَكُ مُغَيِّرًا نِّعْمَةً أَنْعَمَهَا عَلَىٰ قَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ

“To je zato jer Allah neće ukinuti blagodati koje je nekima podario, sve dok oni to sami sebi ne pokvare.”

Stoga, kada insana zadesi loša sudbina, treba pronaći razlog tome u sebi. Mora donijeti odluku da odabere bolju sudbinu, a to će postići izmjenom sebe, svojih emocija, mentaliteta, vjerovanja, shvatanja, a samim time i svojih postupaka.

Pripovjeda se da su Poslanik s.a.v.s. i ashabi vjerovali u atrakciju na svojstven način. Navodno, za svako učinjeno dobro dijelo nadali su se dobru, a za loše djelo tražili oprost i žurili da ga neutraliziraju dobrim djelom. Kada bi im se nešto loše desilo, pa makar im pukao kajš na sandalama, preispitivali su svoja prošla djela znajući da su oni lično odgovorni za sve što im se desi.

هَلْ جَزَاءُ الْإِحْسَانِ إِلَّا الْإِحْسَانُ

Pa zar za dobrotu ima drugog rezultata osim dobrote!?

وَجَزَاءُ سَيِّئَةٍ سَيِّئَةٌ مِّثْلُهَا

Rezultat lošeg djela je isto toliko loš (ili, loše djelo poput njega).

Naše želje i odluke su u okviru varijacija koje je Allah dž.š. postavio, a to nikako ne znači da nas je Allah prisilio na odluku.

Ibrahim a.s. nije bolest pripisao Allahu, nego sebi. Kaže:

الَّذِي خَلَقَنِي فَهُوَ يَهْدِينِ . وَالَّذِي هُوَ يُطْعِمُنِي وَيَسْقِينِ . وَإِذَا مَرِضْتُ فَهُوَ يَشْفِينِ . وَالَّذِي يُمِيتُنِي ثُمَّ يُحْيِينِ

Onaj koji me stvorio a potom uputio. Koji me hrani i napaja. A kada se razbolim, On me izljeći. Onaj koji me usmrćuje a potom oživi.

Sura Jusuf haman cijala govori o atrakciji, ali o tome ću neki drugi put.

Ajeti koji na prvi pogled govore o nepromjenjivosti sudbine i statičnoj odredbi, zapravo se uklapaju u teoriju skupa varijacija koje se još nisu desile, te da insan uvijek svojevoljno bira opcije u okviru Allahovih opcija.

Lično ne sumnjam da Allah dž.š. svojim robovima, koji Ga zamole, otvara nove puteve, možda čak i one koji nisu klasični, pa im podari čuda, keramete i mudžize.

Jedan od bitnih dokaza za ovu teoriju je istihara namaz. To su obično dva rekata nafile, dobrovoljnog, namaza koji se klanja nakon donesene odluke za koju insan smatra da je bitna prekretnica u daljnjem slijedu sudbine. U poznatom hadisu stoji:

“Kada neko od vas odluči da nešto (bitno) učini, neka klanja dva rekata mimo farza, a potom neka kaže: Allahu moj, Tvojim znanjem tražim ispravan odabir, i Tvojom moći tražim dobru sudbinu, i molim Te velikom dobrotom Tvojom. Doista ti određuješ, a ne ja, i Ti znaš, a ne ja…Ti si poznavalac skrivenog (nepoznatog). Allahu moj, ako znaš da je ova moja odluka dobra za mene u mojoj bliskoj i dalekoj budućnosti, onda mi to odredi, olakšaj i blagoslovi. A ako znaš da je ova moja odluka loša po mene u mojoj bliskoj i dalekoj budućnosti, onda me okreni od toga i uputi me na dobro gdje god bilo, a potom me time usreći.”

Istihara dova je definicija sudbine u smislu kompleksne razgranate krošnje! Jasno se naglašava da Allah poznaje sve puteve buduđnosti i njihove posljedice, te da su one postojeća opcija u životu insana. Slika budućnosti svih opcija je u Allahovom znanju, te Ga molimo da nas Svojom dobrotom pomogne na odluci, ako je dalekosežni lanac posljedica odluke dobar, ili da nas u suprotnom okrene od odluke, te ukaže na najbolju opciju. Svaka nova odluka ima za rezultat novi kompleksni slijed posljedica te naše odluke. Mi ne znamo šta nas čeka, mi samo logički nagađamo, ali Allah zna tačno kakav film će se odviti, te Ga zato molimo da nam našu odluku podrži ili promjeni.

Nadahnula me priča o mladićima iz pećine (sura Al-Kehf) kojima je ponestalo opcija, i sve varijacije u tom trenutku vodile su u propast, no Allah dž.š. pauzira njihov timeline, Allah zna koliko godina (nije 309 kako se pogrešno tumači), a potom ih budi iz sna da nastave sa novim opcijama sudbine. Meni je to kao putovanje kroz vrijeme, ili kroz svemir uz hibernaciju. Svi problemi…preskočeni!

Shvatam da insan slobodno bira, ali isto tako shvatam da uvijek nad svime bdije Allahova odredba, sudbina i dešavanja koja samo On kontroliše, ono što bi rekli – viša sila.

وَمَا تَشَاءُونَ إِلَّا أَن يَشَاءَ اللَّهُ ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا

Vi nećete odabirati (htjeti) osim uz Allahovu dozvolu, doista je Allah Sveznajući i Mudri.

Uvijek postoji veličanstveni božanski plan za sve, prema kojem Allah navodi kosmos Svojom dozvolom i naredbom. Ako i postoji virtualna mogućnost da odaberemo neki potez u životu, a on se kosi sa master-planom, mi ga nećemo ni odabrati…nego ćemo odabrati nešto drugo što je Allah dozvolio za taj trenutak.

وَخَلَقَ كُلَّ شَيْءٍ فَقَدَّرَهُ تَقْدِيرًا

I sve je stvorio a potom mu mjeru odmjerio.

To je ono kada nešto tražiš i zapne ti pod nogama… ili kada se nešto pitaš i u tramvaju čovjek pored tebe drži knjigu i propuh je otvori na stranicu gdje leži odgovor na tvoje pitanje… ili kada naletiš na voljenu osobu na drugom kontinentu u milijonskoj gužvi, i to nakon što si mislio o njoj prije 5 minuta!

Vjerujem da nema slučajnosti, te da su događaji sa nevjerovatno malim šansama manifestacije zapravo veliki božanski plan u čijim granicama se sve odvija.

A Allah najbolje zna…

11 comments