Šta je ovo?

Tabu Islama, autor: Kenan Hodžić

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja. Tekstovi u ovom blogu nisu za vjersku poduku! U njemu iznosim rezultate ličnih istraživanja po pitanju nekih islamskih tabu tema koja treba da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje.

Ne pišem da bih neistomišljenici znali moj stav, nego da bi istomišljenici znali da nisu sami.

Ne pripadam nikakvoj vladi, sekti, kultu niti udruženju, štaviše, gnušam se od sektašenja i organizacija-udruženja i slično. Smatram da musliman treba sebe da pazi jer će sâm izaći i odgovarati pred Gospodarom dž.š. U ovom blogu podstičem na razmišljanje i učenje, te konstantno istraživanje i nepristrasnost.

Možda otvorim oči ozbiljnom čitaocu, i pokažem da postoji i drugačije mišljenje, drugačiji ljudi, drugačija viđenja i shvatanja, koja nemaju veze ni sa sektama ili pravcima, šejhovima ili školama, mezhebima ili partijama. Vjerujem da je Islam mnogo veća slika nego je njegov vještački râm. Mnogo veći horizont i mnogo manji teret.

Nukam svakog muslimana, koji iole cijeni svoj um®, da ne dozvoli, dok god je živ, da njegov Ahiret određuju drugi. Tekstovi su rezultat dugogodišnjeg istraživanja, studiranja, slušanja, čitanja i traganja za istinom…što ne znači da je istina jedino na ovom blogu.

Šta je “tabu”?

U antropološkom smislu, tabu je zabrana da se izvede neka radnja, da se gleda, dodiruje ili spominje posvećena osoba ili predmet. U rječnicima stoji da je tabu u prenesenom smislu nepisani zakon ili pravilo koje u zajednici zabranjuje spominjanje nečega, nešto o čemu je strogo zabranjeno govoriti. Tabui ne podliježu kritici, posebno sumnji. To je nešto o čemu se ne postavljaju pitanja, o čemu nije dopušteno ni razmišljati, što treba ostati tajnom.

Pojam potječe iz polinezijskog jezika Tonga – “tabu” na tom jeziku znači sveto, zabranjeno.

Prema enciklopedijama je ritualna zabrana koja može uključivati izbjegavanje određenih osoba, mjesta, objekata, postupaka. Kao pojam se pojavljuje gotovo u svim kulturama, a u nekim društvima prekršitelje tabua teško se kažnjavalo. Veže se uz vrijednosti nekog društva, smatra se dijelom društvenog nadzora.

Zašto “Tabu Islama”?

Ime je simbolično. Islam nema tabu tema, muslimani ih imaju! Mi smo ti koji smo svoje umove, skrušeno i bez otpora, predali drugima na menadžment. Bezupitno prihvatili servirana shvatanja života i vjere, a potom sve drugačije upisali u tabu.

Svi baška,  ja baška

Iako se smatram tradicionalnim muslimanom, u mnogome se ne slažem sa tradicijom, iz vjerskih razloga. Moje neslaganje sa mnogim vjerovanjima i propisima današnjeg Islama nije razilaženje u rezultatima, nego u osnovama.

Primarnim izvorom svih vjerovanja i propisa smatram Kur’an, a praktični sunnet izbornom dopunom. Zagovaram da hadis nije isto što i sunnet, ali definitivno može biti potencijalni izvor sunneta.

Ne slažem se sa mezhebskim učenjima gdje je hadis primarni izvor Islama (ma koliko oni to nijekali), ili gdje se Kur’an tumači na osnovu hadisa. Za sada mi je to neprihvatljivo. Rezultati mojih istraživanja će većinski biti drugačiji od tradicionalnog Islama, zbog različitih ulaznih vrijednosti.

Opovrgavanje ili iznošenje jačih stavova, zasnivanih na validnim dokazima, je dobrodošlo. U tu svrhu se može koristiti dio za anonimne komentare ispod svakog teksta. Nije mi bitno ko kaže, nego šta kaže.

Sve što kažem ispravno, od Allaha je i Njegovog nadahnuća, a sve što pogriješim, to je od mene i mog neznanja.

Šta je svrha ovog bloga?

Ovo je utoćište za sve one koji su osjetili potrebu za bjegom. Ovo je poslijednji sigurnosni punkt prije provalije ateizma. Nova nada u iman.

Moji zaključci i ubjeđenja su rezultat istraživanja u relevantnim dokazima i obrazloženjima svih neistomišljenika. Teorije podupirem Kur’anom, a u nedostatku pomena dotične teme u Kur’anu, služim se hadisom i logikom.

Na razmišljanje me ponukao jedan prijatelj kad’ veli: “…da bi bio zdrav, ne postoji nešto što treba pojesti, već samo nešto što treba prestati jesti!”. Vjerujem da ovo pravilo, koje se pokazalo do bola tačno, ima primjenu u mnogim aspektima, pa tako i u vjeri. Da bi naša vjera i odnos sa Allahom bio zdrav, ne postoji nešto što treba dodati, nego samo nešto čega se treba kutarisati. Razne bajke, biblijske priče, israilijati, lažni hadisi i dogme, kojekakva mezhebska pravila i mišljenja,…i slično, sve je to breme koje insan nosi na plećima svog imana i koje ga odvodi dalje i dalje od Allaha dž.š.

Lično sam došao do ubjeđenja da su muslimani (prvenstveno arapi) izopačili Islam, ništa manje nego su kršćani izopačili vjeru Isaa a.s. Po svemu sudeći, praksa i vjerovanje muslimana se dosta udaljilo od Islama. Ovdje prezentujem sebi i drugima u kom pravcu je otišao pravi Islam, ne bili neko krenuo da ga sustigne. Ne činim to da bih bio suprotan, nego da pokažem sebi i tebi da biti suprotan ne znači biti pogrešan.

Za koga je ovaj blog?

  • Za tebe, ako duboko u sebi osjećaš da nešto ne štima sa našim islamskim dogmama i ubjeđenjima.
  • Za tebe, ako osjećaš stid pred sopstvenom inteligencijom, koprcaš se u pokušaju izvlačenja iz ljage koja se (donekle sa pravom) baca na muslimane današnjice.
  • Za tebe, ako ne možeš više da utišaš svoj unutarnji glas koji vrišti govoreći o nekim nelogičnim i nehumanim vjerovanjima muslimana koja se pripisuju Islamu.
  • Za tebe, ako si spreman da se oslobodiš okova tuđih nametanja, hrabro i iskreo prema samome sebi.

Za koga nije ovaj blog?

  • Za sve one koji misle da su na apsolutnoj istini i da nema potrebe da uče i razmišljaju, jer su to za njih drugi već uradili i ostavili im upute kroz knjige i šejhove.
  • Za sve one koji traže sektaške kavge, mezhebske prepirke ili međureligijske svađe…toga ovdje nema. Molim vas, idite.

Razlozi

Moj um© je jedino što uistinu posjedujem, jedino nad čime imam potpunu kontrolu, i jedino zbog čega sam odgovoran pred dragim Allahom.

Ako je vjera istinska, ne smije se sukobljavati sa osnovnim ljudskim potrebama, niti ih zabranjivati…jer, u suprotnom, ta vjera ili ideologija nije od Boga ljudi. Ako je istinska i prava vjera, ona onda jedino usmjerava potrebe, a nikako ih ne zabranjuje!

S druge strane, skontao sam da razmišljanje o nečemu s predrasudom nema fajde, jer će ta predrasuda neminovno utjecati na konačni sud. Tako ovaj moj blog neće dobiti svoje pravo rezonovanje dok se ne odbace sve predrasude…čitaj, uči, slušaj da spoznaš, a ne da dokažeš sebi već izgrađen stav.

Kao što stoji u Kur’anu…

فَبَشِّرْ عِبَادِ الَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ الْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُ ۚ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ هَدَاهُمُ اللَّهُ ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمْ أُولُو الْأَلْبَابِ

Obraduj obožavatelje Moje koji govor slušaju pa najbolje od toga slijede. To su oni koje je Allah uputio, i oni su umom obdareni.

Da budem iskren, nije mi uopće bitno ko će, i dali će, neko ovo čitati. Bitno mi je da sebi dokumentujem rezultate istraživanja osnovanih sumnji. Jedino sumnja dovodi do istine!

“Sumnje su šumski putovi koji vode ka istini: ko ne sumnja ne razmišlja, ko ne razmišlja ne vidi, a ko ne vidi luta i skreće s puta.” – Imam El-Gazali.

Moja temeljna vjerska ubjeđenja

Pošto je ovo isključivo vjerski obojen blog, ne sumnjam da eventualna publika čita iz vjerskih pobuda. S tim u vezi, osjećam obavezu da istaknem svoja temeljna vjerska ubjeđenja kako bi onî čitaoci s predrasudama imali još više predrasuda, a oni dobri imali smjernice.

Siguran sam da ljubitelji sektaških naslova imaju najmanje pet etiketa za mene, ali je to irelevantno sve dok se ja lično ne očitujem tako.

Ja ću reći šta su moja temeljna vjerovanja i ubjeđenja, a stručni naziv ostavljam čitaocima u emanet:

  • Prije svega, vjerujem u sebe, u svoje umne sposobnosti i u individualnu odgovornost pred Bogom. Odgovaraću sâm za sebe, te po tom vjerovanju djelujem. Svaki djelić mog Islama mora biti moja svjesna odluka i volja, donesena na osnovu meni relevantnog dokaza.
  • Vjerujem u jednog Boga – Allaha, na način kako to On traži od ljudi u Kur’anu, smatrajući da opise Njegovog uzvišenog bića ne možemo nikada u potpunosti dokućiti. Sve vezano za Njega govorim isključivo u granicama Njegove objave, i sve u vezi Njega smatram nedokućivim gajbom.
  • Vjerujem u meleke, i sve u vezi njih smatram gajbom.
  • Vjerujem u sve Knjige, i smatram da su one jedina objava, te da ništa mimo teksta božanskih Knjiga nije obvezujuće čovječanstvu.
  • Vjerujem u Kur’an časni, te da je sačuvan u izvornom autentičnom, pisanom i izgovornom, obliku sve do danas. Razumjevanje te objave je višeslojno more u koje ima pravo da uplovi svaki vjernik ponaosob.
  • Vjerujem u sve Njegove poslanike, i ne pravim razliku među njima. Samim time, smatram da su muslimani svi koji svjedoče Jednog Boga i slijede svoje poslanike.
  • Vjerujem da je Muhammed a.s. povjerljivi donosilac objave Kur’ana svim ljudima do smaka svijeta, te da ništa nije dodao niti oduzeo.
  • Smatram se sljedbenikom posljednjeg poslanika, Muhammeda sina Abdullahova a.s., i to očitujem srčanim, verbalnim i praktičnim slijeđenjem objave s kojom je poslat od Allaha.
  • Osjaćam se tradicionalnim muslimanom koji izvore svoga vjerovanja i vjerske prakse pronalazi u Kur’anu i ustaljenoj praksi muslimana koja, bez prekida i razilaženja, potiče direktno od časnog Poslanika a.s., a za čiju vjerodostojnost imam nesumnjive logičke i historijske dokaze. (Ovim, tradicionalno poznati hadisi kod mene dobivaju veliki filter koji sužava njihov krug i utjecaj. Do mog srca prodiru samo neosporivi hadisi koji su besprijekorno čisti u svjetlu kur’anskih ajeta, historisjih činjenica i zdravog razuma.)
  • Vjerujem da se vjerovanja (akidet) nalaze samo u Kur’anu, te je sve mimo toga gajb ili praznovjerje, potpuno irelevantno za muslimana.
  • Smatram da su propisi Islama isključivo Allahovo pravo, i da se njihov originalni oblik može naći samo u Kur’anu. Svaki propis koji nema u Kur’anu nema ni u Islamu. Smatram da su Allahove granice jasno definisane, a da je islamski šerijat fleksibilni međuljudski pravni sistem koji je podređen ljudskim potrebama u okvirima Allahovih granica, a ne obrnuto.
  • Smatram da su svi ljudi podjednako vrijedni bez obzira u kojem vremenu ili dijelu svijeta živjeli, i bez obzira na spol, rasu ili pripadnost. Razliku pravi jedino Veliki Stvoritelj.

Smatram da je originalni Islam (vjerovanja i propisi) neuništiv i da je u potpunosti sačuvan u časnom Kur’anu, ali je pored toga kidnapovan i otuđen od strane njegovih prvobitnih povjerenika kroz ranu historiju te je do nas došao uveliko natrunjen.

Moji temeljni principi

Da se razumijemo, svako ima osnovne pricipe na kojima se temelji cijelo intelektualno zdanje te osobe, bilo da se radi o matematici, kuhanju, trgovini, putovanju u kosmos…
Moji principi u Islamu su evoluirali i sazrijevali sa mnom. Što sam stariji, sve sam više svjestan svog neznanja. Isto tako, sve sam stabilniji na svojim principima, koji bivaju jasniji i čvršći iz dana u dan.

Princip #1: Sumnjam i ne vjerujem u sve što mi se nudi kao nesumljiva činjenica.

Bilo koja vjerska dogma, koja mi se pokuša nametnuti, odmah dobija “upitnik” iznad naslova…preispitujem sve, i ne dozvoljavam da mi se nameće ideja, stav, misljenje, a kamoli akidet ili ubjeđenje. Moja ideja, stav, akidet i ubjeđenje je nešto što izgrađujem isključivo svojim intelektom i pozivam tebe da učiniš isto. Sumnja, a samim tim promišljanje i istraživanje je prâvo svakog Allahovog roba, i Allah nas na to poziva.

Ja se zapravo bavim problematičnim pitanjima starim koliko i sâm Islam. Trudim se da ih sebi odgovorim, a onda to zapišem ovdje. Takvu vrstu pitanja pobornici krnjavog Kur’ana nazivaju “šubha”. Oni se obićno satiru u pokušajima da odgovore na iste, i ispadnu poprilično glupi kao kršćani koji pokušavaju da odgovore na kritike trojstva.

Svi božiji poslanici su prvo uvidjeli da nešto nije u redu sa njihovim narodima, sumnjali su i pokušavali dokučiti, dok im Allah nije spustio objavu i uputu…

Najbolji ljudi nakon božijih poslanîka su njihovi sljedbenici… a da bi insan postao jedan od njih, morao se mentalno usprotiviti narodnom vjerovanju (ma kakvo ono bilo), morao je sumnjati u ispravnost onoga što vjeruju ili praktikuju narodne mase… u suprotnom nikada ne bi postao sljedbenik Istine, i ostao bi sa masom na pogrešnoj strani historije.
Ko kaže da je tom pravilu istekao rok trajanja?! Kur’anske upute su vječne do Sudnjeg dana.

Princip #2: Islam je isključivo Allahova vjera, i Allahu dajem ekskluzivno pravo da me nauči Islamu.

وَإِذَا قِيلَ لَهُمُ اتَّبِعُوا مَا أَنزَلَ اللَّـهُ قَالُوا بَلْ نَتَّبِعُ مَا أَلْفَيْنَا عَلَيْهِ آبَاءَنَا أَوَلَوْ كَانَ آبَاؤُهُمْ لَا يَعْقِلُونَ شَيْئًا وَلَا يَهْتَدُونَ

A kada im se kaže: “Slijedite ono što Allah objavi!” Rekoše: “Ne, mi slijedimo ono na što smo navikli od predaka svojih!” – Pa zar i onda kada preci njihovi ništa nisu povezivali (shvatali) niti puta znali?!

Ovaj ajet vidim svuda oko sebe, pa čak i u samom sebi. Jedna od najvećih šejtanskih spletki jeste njegov uspjeh da nas sve ubjedi u postojanje male kutijice za sva kur’anska značenja. Sve što Allah govori mi već imamo mentalnu sliku nekog malog događaja iz historije na kojem se sve završava. Sva božja objava završila u maloj kutijici djetinjastih tumačenja i poimanja.
Musliman mora odvojiti ajete od svojih malih mentalnih slikica da bi dobio božiju poruku, inače zauvjek ostaje samo sa svojom malom pričom iz historije. Navedeni ajet jasno govori da će uvijek biti onih koji daju tradiciji (npr. mezhebskim stavovima ili hadiskim ćitabima) i nasljeđu (običajima) prednost nad Kur’anom.

Princip #3: Oduvjek i zauvjek, većina je u krivu.

Svaki stav, misao, vjerovanje, običaj, itd… je virtualno klatno koje se hrani energijom sljedbenika ili počinitelja. Zaustavljanje istog ili samo mala prijetnja njegovom opstanku rezultira neminovnom odbradbenom reakcijom na štetu opozicije (tj. tebe). Allah nas upozorava na zle ljude koji pokušavaju da nas zadrže u masi, s većinom, na strani naroda, i obićaja očeva i predaka naših, …da ne razmišljamo svojom glavom kad’ je već sve razmišljeno! Ako se mentalno ili duhovno usprotiviš, téško ti se od njihovih jezika i prijetnji, pa čak i odmazde! Doživjećeš sudbinu sljedbenika Božijih poslanika i njihovih sljedbenika.

Princip #4: Pred Bogom ću sâm račun polagati, i samo je to ultimativno bitno.

Shvatio sam da sam sebi najbitniji, da ću samo ja biti važan na Sudnjem danu, da ću sâm za sebe odgovarati…i da je jedina stvar koja me drži za odgovornog – moj um©! Niko od onih koje sam slušao ili slijedio neće stati u moju odbranu, neće me opravdati. Čemu onda stavljati svoju vjećnost u tuđe ruke?!

Vjera, i sva djela koja iz nje proizilaze, moraju biti rezultat dobrovoljnog umnog rada koji zdravim logičkim zaključcima dolazi do ubjeđenja. U suprotnom, to je mehanička rutina koja nema svrhu niti vrijednost sudeći po Kur’anskim tekstovima.

Allahova knjiga i vjerodostojne praktične upute svih poslanika su baza na kojima se gradi moj intelektualni toranj ubjeđenja i vjerovanja, a nipošto nečije tuđe tumačenje i shvatanje istih. Vjerujem da su svi odgovori u njoj. Vjerujem i znam da to nije samo knjiga, nego alat za život. Ima svoje površno značenje, a ima i ono drugo – dublje značenje u uputu.

اللَّـهُ نَزَّلَ أَحْسَنَ الْحَدِيثِ كِتَابًا مُّتَشَابِهًا مَّثَانِيَ تَقْشَعِرُّ مِنْهُ جُلُودُ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمْ وَقُلُوبُهُمْ إِلَى ذِكْرِ اللَّـهِ ذَلِكَ هُدَى اللَّـهِ يَهْدِي بِهِ مَن يَشَاءُ وَمَن يُضْلِلِ اللَّـهُ فَمَا لَهُ مِنْ هَادٍ

Allah je spustio najbolji govor (hadis), ispisan, polisemijski (višeznačni), presavijeni (zatvorena poruka), od kojeg se ježe kože onih koji su Gospodaru svome predani, a potom im se smekšaju kože i srca ka pomenu Allaha. To je uputa Allahova kojom upućuje ko(ga) hoće, a onaj koga Allah zabludi, nema mu vodića.

Ova Knjiga je više nego dovoljna uputa, sve mimo nje je samo šejtanska distrakcija od pravog puta. Vjerujem da čovjek svojim istraživanjem i promišljanjem može dokućiti tajne od kojih se koža ježi, ali samo ako bude iskreno odan Allahu, a ne idolima mimo Njega. Idoli nisu samo kipovi, …zapravo idoli skoro nikada nisu kipovi! Idoli su svi oni/ono što odvodi od Allaha i Njegovih uputa, a to su – žao mi je što moram reći – svi spojleri na Islamu, od tefsira, hadisa, mišljenja ušenjaka, mezheba, i slično. Naravno, podrazumjevam samo ono što se kosi sa Kur’anom… a mnogo je toga u našem Islamu. Iskreno rečeno, naš Islam je iSram više nego izvorna uputa.

Princip #5: Ništa neće samo od sebe. Za hakkom se mora poskočit’

Biti buntovnik nije ništa loše. Sve vjere su buntovnici među ideologijama, svi poslanici su buntovnici međe svojim narodima, svi ashabi te prvobitni vjernici su buntovnici među svojim porodicama i društvom,… Ja sam buntovnik. Slijedim svoje srce i um, a ne nečiji hir.

Svaka predaja koja je do mene došla putem pojedinaca, a u sebi nosi političku indoktrinaciju ili mistično-zabavni program automatski aktivira moje senzore za preispitivanje i sumnju. Sve od toga što nema potporu u Kur’anu ili praktičnom mutevatir sunnetu pada na dno mojih životnih prioriteta. (To sam pojasnio ovdje)

Princip #6: Treba kritikovati i biti kritikovan.

Pozdravljam svaku konstruktivnu kritiku, ali kritiku mîsli a ne osobe.
Ja ne tvrdim ništa što nije podložno kritici, kao što nema ništa kod drugih a da to nije podložno kritici, uključujući i razumjevanje Kur’ana. Iako Allahov govor ne podliježe kritici, njegovo tumačenje od strane nas smrtnika i te kako podliježe. Svojatanje apsolutne spoznaje i istine je oholo ponašanje neznalica.

Neumjesno je nekoga utjerivati u laž i pripisivati mu pogrešku na osnovu filozofske misli. Misao može biti samo moja ili tvoja, a nikako tačna ili netačna. Stoga bih zamolio sve moje kritičare da mi ne donose dokaze moje zablude iz izvora koji su za mene (s opravdanim razlogom) irelevantni ili nepouzdani. Uvijek mi naumpadne lik koji je ateistu ubejeđivao u postojanje Boga argumentom “…pa ako nema Boga, ko je onda spasio Nuhovu lađu!?”

Neke životne smjernice

  • Allah je veći od ljudskog poimanja, i ne bi smjeli biti Njogovi advokati na Zemlji.
  • Kur’an je Allahova riječ, i samim time vječiti izvor nadahnuća i upute, s toga postojeći tefsiri Kur’ana nisu zadnja tačka na njegovim značenjima.
  • Jedino je tekst Kur’ana (ali ne i njegovo tumačenje) do nas došlo vjerodostojnom tevatur predajom. Samo je on autentični izvor Islama.
  • Kur’an definitivno nosi dvoslojno značenje u ajetima, te samim time postoje ljudi koji u njemu prepoznaju knjigu uputa i pripovjedki, a postoje i oni koji u njemu prepoznaju upute + otkrovenja životnih tajni.
  • Općeprihvaćeni i općepriznati praktični sunneti su utjelovljenje kur’anskih uputa Poslaniku, i često su samo produžetak tradicije prethodnih poslanika. Sve ostalo potrpano u košaru “sunneta” su pojedinačne predaje i hadisi podložni kritici.
  • Svi ljudi su samo to, ljudi! Tako da ne bi smjeli stvarati kult ličnosti od Poslanika a.s., ashaba, imama, šejhova, evlija ili učenjaka. Svi su podložni greškama, zaboravu, subjektivnom shvatanju, i sl.
  • Ništa nije zasigurno onako kako se čini. Ništa ne zaslužuje fanatičnu tvrdnju. Uvijek postoji mogućnost da je neko drugi djelimično ili potpuno u pravu. Kad je neko u pravu, ne znači da drugi nisu.
  • Vjera je fleksibilna, i služi čovječanstvu na njegovu putu ka Allahovom zadovoljstvu, a nikako nije sama sebi svrha.
  • Teže ne znači bolje, niti strožije znači ispravnije. Filozofija u kojoj je “teže = ispravnije” suprotna je primarnom cilju Islama, a to je uputa ljudi i njihovo prihvatanje Islama kao životnog puta.

Kada sam pomenute principe duboko shvatio, mnoge dileme su se odmotale, mnoge kognitivne disonance izbjegnute.

RSS
Follow by Email
Telegram