Sudbina – Kader

Tvrdnja: Sudbina nije statična nego interaktivna. Život nije uloga u napisanom scenariju, nego slobodna volja.

Ova tema nije ništa novo, naprotiv, rasprave o kaderu (sudbini) nikada nisu stale još od prvih dana Islama. Onaj ko se malo pozabavi definicijama naših islamskih učenjaka vidjeće da tu ima dosta utjecaja prijašnjih religija i narodnih vjerovanja. Drugi su pak shvatili srž i objasnili misteriju. Treći kažu da se o tome ne smije pričati…!?

Još u mejtefu sam učio da je šesti stub imana da vjerujem u božiju odredbu, da sve što se događa, bilo dobro ili loše, biva Allahovoim određenjem.

U tradiciji se “Kadaa – القضاء” ili odredba definiše kao Allahovo bezvremensko znanje o svemu, a “Kader – القدر” ili sudbina kao izvršavanje tog znanja u realnosti. Dakle, Kadaa je božanska odredba a a Kader je njena sprovedba. U Kur’anu, termin “kadaa” ima više značenja: obavijest, smrt, naredba, odluka. Dok kader-sudbina označava djela i sprovedene odluke.

Allahov “kadaa” se u Kur’anu isključivo veže za apstraktno znanje, nikada za konkretna djela.

Tradicionalni termin “zapisa – كتابة” sudbine je pogrešno tumačen od strane uleme. U izvornom arapskom jeziku, pa tako i u Kur’anu, “zapisivanje” ne znači stavljanje slova na papir, nego označava sakupljanje, sabiranje, ujedinjavanje u cjelinu.

Gledajući na rašireno vjerovanje muslimana danas, primjećujem da većina ljudi kader-sudbinu smatraju jednom linijom, božijom predodredbom i zapisom u smislu da svaki insan samo živi svoj scenario, kao glumci u izrežiranom filmu. Ako se desi nešto dobro – Allah je. Ako se desi nešto loše – opet Allah! Ono u smislu “…šta bih, tako određeno pa hajd”.

Drugi smatraju da je sudbina polu-fleksibilna, da insan ipak ima kontrolu nad nekim aspektima života, a drugi su statični i zapisani. To su isti ovi prvi, samo uhvaćeni u bijegu. Kako bi opravdali odgovornost insana za ibadete i dobra djela, kažu u da imamo kontrolu nad svojim djelima za koja ćemo eksplicitno biti pitani na Sudnjem danu, u smislu hoću li klanjati ili neću, hoću li postiti ili neću, …ali nemam kontrolu nad time hoću li proći na ispitu iz matematike, hoću li slupati auto, hoću li biti bogat ili siromašan, sretan ili nesretan, i slično.

Treći opet smatraju da je sudbina zapisana i predodređena, ali ne u smislu prisile nego u smislu Allahovog pred-znanja o tome šta će se desiti bez da je On na to ikoga prisilio. Svako ima izbor, samo što je Allah znao šta će ko odabrati pa je tako odredio sudbinu.

Većina muslimana, pa čak i krišćana i jevreja, posljednju definiciju vjeruju teoretski, ali ne vjeruju praktično. Većina se ponaša prema prvoj definiciji, bez obzira šta tvrde da vjeruju. Ljudi su uvijek spremni za sve okriviti Allaha dž.š., valjda im tako lakše, nego da se pozabave sobom i preuzmu odgovornost.

Ono što ja lično vjerujem, shodno dokazima, a nisam jedini, jeste da je sudbina povezana mreža bezbroj mogućnosti i opcija, prostor varijacija, koje sljeduju insana po rođenju. Allah dž.š. je sve varijacije sabrao i odredio, a insan je slobodan da izabere kojim putem da krene. Svakog trenutka u životu ja imam pred sobom nekoliko opcija, kao otvorena vrata, kada odaberem jedna vrata, ostala se pozatvaraju. Dakle jednom kada odluka padne i insan odabere jednu od opcija, ostale kolapsiraju.

يَمْحُو اللَّهُ مَا يَشَاءُ وَيُثْبِتُ ۖ وَعِندَهُ أُمُّ الْكِتَابِ

“Allah uklanja šta hoće, i potvrđuje (šta hoće), i kod Njega je referenca svih sabiranja (أم الكتاب – ultimativno znanje o rezultatima sklopova okolnosti). “

Insan ima potpuni izbor nad svojim odlukama, i nikako nije prisiljen od strane Svevičnjeg Gospodara, jer time bi Sudnji dan, odgovornost, nagrada i kazna, bili besmisleni.

Allahovo znanje svega što je bilo, što će biti, i onoga što neće biti, kad bi bilo kako bi bilo, ne prisiljava nikoga na bilo šta. Svako je slobodan da odabere svoju budućnost. Neko će reći da niko sem Allah ne zna budućnost…ali taj mentalitet čini svakog insana marionetom u planovima drugih. Kao musliman, ja moram znati svoju budućnost, osmisliću je, jer svakako ne mogu izaći iz okvira opcija koje mi je Allah dž.š. pružio. Namjera i plan za budućnost nije poznavanje gajba (skrivenog), jer gajb je da znaš mrežu svih varijacija, a to samo Svevišnji Allah zna.

وَمَا يُعَمَّرُ مِن مُّعَمَّرٍ وَلَا يُنقَصُ مِنْ عُمُرِهِ إِلَّا فِي كِتَابٍ

Svako produživanje života, ili njegovo kraćenje, u zbiru je! (kitab – sabrane okolnosti)

U ovom ajteu se spominju varijacije sudbine na jednom mjestu. Istoj osobi su određene obe opcije, ili će živjeti dugo ili kratko…zavisi od zbira okolnosti i njegovih odluka koje svjesno/nesvjesno donese.

Usko vezano za odabir sudbine je princip atrakcije, koji kaže da svaki insan (i sve ostalo) svojim energetskim frekvencijama privlači odgovarajuće frekvencije drugih insana ili događaja. U smislu, ako si fokusiran na neku emociju ili plan, a potom tvoj um i tijelo djeluju po istom, događa se postepena manifestacija odgovarajuće realnosti oko tebe. Primjer je kada se insan fokusira na sticanje znanja, donese odluku da uči, počne da radi u tom smjeru, i odjednom počne sretati ljude koji mu na tom putu pomažu a nikada ih prije nije sreo, ili se događaju neočekivane situacije koje mu olakšavaju taj put, ili dobije neke donacije za knjige koje nikako nije očekivao, plaćen seminar, pažnju profesora, besplatan magazin, i slično.

Bilježi se da je Poslanik a.s., navodno, potvrdio stihove arapske narodne pjesme:

Nadaj se onome što želiš, desiće se.
Rijetko da se nešto spominje a ne ostvari.

Pripovjeda se da je Abdullah bin Mesud r.a. govorio: “Predosjećajte (slutite) dobro, snaći će vas.

Varijacije ili opcije sudbine se uvijek odmotavaju ili nameću sinhronizovano sa onim što insan gaji u sebi.

Jedina prava promjena može doći iznutra. Za promjenu u svom životu neću čekati državnu politiku, bogatog rođaka iz Njemačke, Ameriku, mehdija i slično, nego ću sjesti na sastanku sa samim sobom i riješiti sudbinu uz dovu Allahu da podari snagu i olakša puteve.

إِنَّ اللَّـهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ ۗ

“Allah sigurno neće promjeniti sudbinu ljudi, sve dok oni ne promjene sebe.” – Er-Ra’ad 11

ذَٰلِكَ بِأَنَّ اللَّهَ لَمْ يَكُ مُغَيِّرًا نِّعْمَةً أَنْعَمَهَا عَلَىٰ قَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ

“To je zato jer Allah neće ukinuti blagodati koje je nekima podario, sve dok oni to sami sebi ne pokvare.”

Stoga, kada insana zadesi loša sudbina, treba pronaći razlog tome u sebi. Mora donijeti odluku da odabere bolju sudbinu, a to će postići izmjenom sebe, svojih emocija, mentaliteta, vjerovanja, shvatanja, a samim time i svojih postupaka.

Pripovjeda se da su Poslanik s.a.v.s. i ashabi vjerovali u atrakciju na svojstven način. Navodno, za svako učinjeno dobro dijelo nadali su se dobru, a za loše djelo tražili oprost i žurili da ga neutraliziraju dobrim djelom. Kada bi im se nešto loše desilo, pa makar im pukao kajš na sandalama, preispitivali su svoja prošla djela znajući da su oni lično odgovorni za sve što im se desi.

هَلْ جَزَاءُ الْإِحْسَانِ إِلَّا الْإِحْسَانُ

Pa zar za dobrotu ima drugog rezultata osim dobrote!?

وَجَزَاءُ سَيِّئَةٍ سَيِّئَةٌ مِّثْلُهَا

Rezultat lošeg djela je isto toliko loš (ili, loše djelo poput njega).

Naše želje i odluke su u okviru varijacija koje je Allah dž.š. postavio, a to nikako ne znači da nas je Allah prisilio na odluku.

Ibrahim a.s. nije bolest pripisao Allahu, nego sebi. Kaže:

الَّذِي خَلَقَنِي فَهُوَ يَهْدِينِ . وَالَّذِي هُوَ يُطْعِمُنِي وَيَسْقِينِ . وَإِذَا مَرِضْتُ فَهُوَ يَشْفِينِ . وَالَّذِي يُمِيتُنِي ثُمَّ يُحْيِينِ

Onaj koji me stvorio a potom uputio. Koji me hrani i napaja. A kada se razbolim, On me izljeći. Onaj koji me usmrćuje a potom oživi.

Sura Jusuf haman cijala govori o atrakciji, ali o tome ću neki drugi put.

Ajeti koji na prvi pogled govore o nepromjenjivosti sudbine i statičnoj odredbi, zapravo se uklapaju u teoriju skupa varijacija koje se još nisu desile, te da insan uvijek svojevoljno bira opcije u okviru Allahovih opcija.

Lično ne sumnjam da Allah dž.š. svojim robovima, koji Ga zamole, otvara nove puteve, možda čak i one koji nisu klasični, pa im podari čuda, keramete i mudžize.

Jedan od bitnih dokaza za ovu teoriju je istihara namaz. To su obično dva rekata nafile, dobrovoljnog, namaza koji se klanja nakon donesene odluke za koju insan smatra da je bitna prekretnica u daljnjem slijedu sudbine. U poznatom hadisu stoji:

“Kada neko od vas odluči da nešto (bitno) učini, neka klanja dva rekata mimo farza, a potom neka kaže: Allahu moj, Tvojim znanjem tražim ispravan odabir, i Tvojom moći tražim dobru sudbinu, i molim Te velikom dobrotom Tvojom. Doista ti određuješ, a ne ja, i Ti znaš, a ne ja…Ti si poznavalac skrivenog (nepoznatog). Allahu moj, ako znaš da je ova moja odluka dobra za mene u mojoj bliskoj i dalekoj budućnosti, onda mi to odredi, olakšaj i blagoslovi. A ako znaš da je ova moja odluka loša po mene u mojoj bliskoj i dalekoj budućnosti, onda me okreni od toga i uputi me na dobro gdje god bilo, a potom me time usreći.”

Istihara dova je definicija sudbine u smislu kompleksne razgranate krošnje! Jasno se naglašava da Allah poznaje sve puteve buduđnosti i njihove posljedice, te da su one postojeća opcija u životu insana. Slika budućnosti svih opcija je u Allahovom znanju, te Ga molimo da nas Svojom dobrotom pomogne na odluci, ako je dalekosežni lanac posljedica odluke dobar, ili da nas u suprotnom okrene od odluke, te ukaže na najbolju opciju. Svaka nova odluka ima za rezultat novi kompleksni slijed posljedica te naše odluke. Mi ne znamo šta nas čeka, mi samo logički nagađamo, ali Allah zna tačno kakav film će se odviti, te Ga zato molimo da nam našu odluku podrži ili promjeni.

Nadahnula me priča o mladićima iz pećine (sura Al-Kehf) kojima je ponestalo opcija, i sve varijacije u tom trenutku vodile su u propast, no Allah dž.š. pauzira njihov timeline, Allah zna koliko godina (nije 309 kako se pogrešno tumači), a potom ih budi iz sna da nastave sa novim opcijama sudbine. Meni je to kao putovanje kroz vrijeme, ili kroz svemir uz hibernaciju. Svi problemi…preskočeni!

Shvatam da insan slobodno bira, ali isto tako shvatam da uvijek nad svime bdije Allahova odredba, sudbina i dešavanja koja samo On kontroliše, ono što bi rekli – viša sila.

وَمَا تَشَاءُونَ إِلَّا أَن يَشَاءَ اللَّهُ ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيمًا حَكِيمًا

Vi nećete odabirati (htjeti) osim uz Allahovu dozvolu, doista je Allah Sveznajući i Mudri.

Uvijek postoji veličanstveni božanski plan za sve, prema kojem Allah navodi kosmos Svojom dozvolom i naredbom. Ako i postoji virtualna mogućnost da odaberemo neki potez u životu, a on se kosi sa master-planom, mi ga nećemo ni odabrati…nego ćemo odabrati nešto drugo što je Allah dozvolio za taj trenutak.

وَخَلَقَ كُلَّ شَيْءٍ فَقَدَّرَهُ تَقْدِيرًا

I sve je stvorio a potom mu mjeru odmjerio.

To je ono kada nešto tražiš i zapne ti pod nogama… ili kada se nešto pitaš i u tramvaju čovjek pored tebe drži knjigu i propuh je otvori na stranicu gdje leži odgovor na tvoje pitanje… ili kada naletiš na voljenu osobu na drugom kontinentu u milijonskoj gužvi, i to nakon što si mislio o njoj prije 5 minuta!

Vjerujem da nema slučajnosti, te da su događaji sa nevjerovatno malim šansama manifestacije zapravo veliki božanski plan u čijim granicama se sve odvija.

A Allah najbolje zna…

 

11 comments

  • Anonymous

    Selam

    Ti ajetima dokaza Law of Attraction i teoriju multidimenzionalnosti do koje sam i ja došao ali me uvjek mučilo je li to u kontradiktornosti sa islamom.

  • Anonymous

    Imam pitanje. Sta je onda u vezi iskušenja koja dolaze od Boga? Ako je rezultat dobrog djela dobro, a loseg loše, u šta spada iskušenje? Nadam se da mi možeš ovo pojasniti. Hvala

    • Kenan

      Nisam baš najbolje razumio šta je konkretno pitanje…na šta ciljaš?
      Allah dž.š. kaže da će nas sigurno iskušati sa slijedećim “وَلَنَبْلُوَنَّكُم بِشَيْءٍ مِّنَ الْخَوْفِ وَالْجُوعِ وَنَقْصٍ مِّنَ الْأَمْوَالِ وَالْأَنفُسِ وَالثَّمَرَاتِ ۗ وَبَشِّرِ الصَّابِرِينَ ﴿١٥٥﴾ – A sigurno ćemo vas iskušavati, malo strahom i glađu i gubljenjem imetaka i duša i plodova; a obraduj strpljive, (155)”
      Kao što vidiš, sve su to eksterni/vanjski faktori koji su Allahov sunnet, nešto kroz šta će ljudi prolaziti u životu… ali opet je na nama da odlučimo kako ćemo se ponjeti u tim iskušenjima, jer da je sve to sudbinom određeno, kakav bi smisao imao kraj ajeta u kojem Allah bodri “sabirin – strpljive/uporne/izdržljive”. Dakle, imamo izbor da budemo saburli ili ne.
      Ne znam da li to zadovoljava odgovor?

  • Anonymous

    Zanima me kako znati da li bivamo stavljeni na kušnju od Allaha ili je jednostavno to rezultat lošeg djela koji smo pocinili? Nadam se da razumijes pitanje. Hvala

    • Kenan

      Vjerujem da nema ništa u životu a da nema veze s nama, bilo dobro ili loše. Kad god mi se nešto desi, uvijek ću primjetiti jedan trend – konstantu, a to je da sam JA uvijek tu kad se to desilo.
      Zaključak glasi: Sve mi se dešava jer sam ja uzrok. To zvuči “duboko”, ali insan treba da shvati… sve što nam se desi – desilo se jer smo to na neki način prouzrokovali…u najmanju ruku, jer smo se svojevoljno našli na tom mjestu u to vrijeme. Svijestno ili nesvjesno, to je druga priča.
      Iskušenja su spomenuta u ajetu, i ona obuhvataju: Strah, Glad, Gubitak imetka, Smrt, gubitak sjetve… i to su, kao što se da zaključiti, pojave mimo naše kontrole. Rat ili razbojništvo, ekonomske ili socijalne krize, nesreće, prirodne katastrofe,…sve su to uzroci iskušenja. Sva ta iskušenja mogu imati utjecaj na zajednicu ili pojedinca. Zavisno na koga imaju utjecaj, taj ih je i izazvao…ako zajednicu onda zajednica, ako pojedinca onda pojedinac.
      Ostale nedaće, poput bolesti ili nesreće, tuge…itd, ne spadaju u iskušenja, nego u Allahov sunnet – zakon i pravila, po kojima svijet funkcioniše. Ibrahim a.s. kaže “Kad JA sebi izazovem bolest, ON me izlijeći…
      Kad je insan tužan ili nesretan, kad padne na ispitu ili prođe kroz razvod braka, to su situacije koje smo sami sebi izazvali i ne treba ih vezati sa Allahovim iskušenjima. Iskušenje je nešto čime Allah nagrađuje strpljive i uporne, a ove stvari su rezultat naših grešaka i nesavjesti.
      Ljudi vole sve “svaliti” na Allaha…ali Allah nije kriv za naše greške i rezultate tih grešaka…mi smo krivi. On nam je dao razum i postavio zakone po kojima cijeli kosmos funkcioniše, i onaj ko to prekrši, dobije po nosu…jednostavna matematika.
      Dakle, odgovor na tvoje pitanje bi se mogao sažeti u slijedeće:
      Allahove kušnje najćešće obuhvate zajednicu ljudi, ali ih imaju i pojedinci.
      Onda kad vidimo da je kušnja prouzrokovana van okvira našeg utjecaja (a taj okvir je ogroman) onda se vjerovatno radi o Iskušenju gdje se od vjernika očekuje sabur.
      Onda kad vidimo da je nedaća rezultat našeg djela/nedjela, onda je to Allahov sunnet, očekivani rezultat. To su pametnima lekcije za ubuduće, i od vjernika se očekuje osvješćenje.

  • Anonymous

    Mnogo si pomogao. Mudar si ti kenane. Hvala ti na brzom odgovoru. I ja sam tragac istine kao i ti, i mnogo istine sam našao na tvom blogu. Hvala ti na svemu što radiš, kako bi pomogao i drugima da dođu do istine. Allah te sačuvao. Hvala još jednom

  • Ajla

    Fantastičan osvrt na život i sudbinu. Ovaj tekst kao da sam ja pisala ali sa malo većim znanjem. Također, ovaj tekst bi trebao biti obavezno štivo u mektebu bar. Tek sam prije par godina sama došla do zaključka da: ako nam je data pamet i pravo izbora, onda ne možemo kriviti Allaha ako nam se nešto loše desi. Neko pogine jer se napio i brzo vozio i onda čuješ kako kažu Allah tako odredio da bude. Bože sačuvaj! Nikada mi to nije bilo jasno, ali šta ja znam, valjda efendije znaju bolje? 🙁
    Uglavnom, pitanje Kenane, kažeš da nisu mladići iz pećine spavali 309 godina. Koliko su spavali ako možeš reci nam pravilniju interpretaciju? Hvala.

    • Kenan

      Hvala Ajla.
      Ajet o hibernaciji družine u pećini jasno kaže:
      سَيَقُولُونَ ثَلَاثَةٌ رَّابِعُهُمْ كَلْبُهُمْ وَيَقُولُونَ خَمْسَةٌ سَادِسُهُمْ كَلْبُهُمْ رَجْمًا بِالْغَيْبِ ۖ وَيَقُولُونَ سَبْعَةٌ وَثَامِنُهُمْ كَلْبُهُمْ ۚ قُل رَّبِّي أَعْلَمُ بِعِدَّتِهِم مَّا يَعْلَمُهُمْ إِلَّا قَلِيلٌ ۗ فَلَا تُمَارِ فِيهِمْ إِلَّا مِرَاءً ظَاهِرًا وَلَا تَسْتَفْتِ فِيهِم مِّنْهُمْ أَحَدًا ‎﴿٢٢﴾‏ وَلَا تَقُولَنَّ لِشَيْءٍ إِنِّي فَاعِلٌ ذَٰلِكَ غَدًا ‎﴿٢٣﴾‏ إِلَّا أَن يَشَاءَ اللَّهُ ۚ وَاذْكُر رَّبَّكَ إِذَا نَسِيتَ وَقُلْ عَسَىٰ أَن يَهْدِيَنِ رَبِّي لِأَقْرَبَ مِنْ هَٰذَا رَشَدًا ‎﴿٢٤﴾‏ وَلَبِثُوا فِي كَهْفِهِمْ ثَلَاثَ مِائَةٍ سِنِينَ وَازْدَادُوا تِسْعًا ‎﴿٢٥﴾‏ قُلِ اللَّهُ أَعْلَمُ بِمَا لَبِثُوا ۖ لَهُ غَيْبُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۖ أَبْصِرْ بِهِ وَأَسْمِعْ ۚ مَا لَهُم مِّن دُونِهِ مِن وَلِيٍّ وَلَا يُشْرِكُ فِي حُكْمِهِ أَحَدًا ‎﴿٢٦﴾
      Govorit će: “Trojica, četvrti im je pas njihov.” I govorit će: “Peterica, šesti im je pas njihov”, nagađajući o tajni; i govoriće: “Sedam, a osmi im je pas njihov.” Reci: “Gospodar moj najbolje zna broj njihov. Njih ne poznaju osim rijetki. Zato o njima ne raspravljaj, izuzev raspravom površnom, i ne pitaj o njima nikoga od njih, (22) I nikako ne reci ni za koju stvar: “Uistinu, učiniću to sutra, (23) osim ako Allah htjedne.” I spomeni Gospodara svog kad zanemariš, i reci: “Možda će me uputiti Gospodar moj ispravnosti bližoj od ove.” (24) I ostali su u pećini svojoj tri stotine sezona i odužiše devetim. (25) Reci: “Allah najbolje zna sa čime su hibernirali. Njegovo je skriveno (tajna) nebesa i Zemlje, kako samo On sve vidi, kako samo On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On nikoga ne ortači u odlukama Svojim.

      Kao prvo, naši prijevodi nisu precizni u ajetu 25-26, stoga sam ja ovdje preveo što sam bliže mogao.
      Ja imam svoju teoriju, i nisam našao da iko ima istu, naime:
      Ajeti govore kako su nagađali da ih je ukupno (ljudi i pas) bilo 4, ili 6, ili 8, a potom kaže da su ostali u pećini 300 godina i taj dugi boravak bjaše pomoću devetog/devetke. Dakle, i taj dio je nastavak njihovog nagađanja iz prethodnih ajeta, kao da kaže: “…I govorit će da su ostali u pećini svojoj 300 …“, ali Allah nije negirao broj 300, ali jeste negirao devetog člana grupe (neko ili nešto što zaustavlja vrijeme). Rekao je da niko osim Njega ne zna na koji način oni produžiše taj period, i u slijedećem ajetu je nazvao tu “tehniku duge hibernacije” tajnom nebesa i zemlje…te je kasnije potvrdio da On nikoga ne treba dodatno kako bi nešto odradio.

      Ljudi su vjerovali da je vrijeme zaustavljeno pomoću devetog nekoga ili devetog nečega, mimo njih 8 u pećini, no to je gajb/nepoznato.

      Dakle, mislim da se radi o 300 sezona (a ne godina) i da je “ono” čime su to uspjeli Božija tajna, ali nije bilo nikog/ničeg devetog u pećini.
      Ovo je sada druga tema, jer termin godina “Seneh-Sinin” i termin godina “Aam – Eavam” nisu sinonimi u Kur’anu.
      A Allah najbolje zna

  • Ajla

    Selam Kenane. Idealna tema za pitanje uroka. Urok, na šta se misli u Kur’anu kada Allah spominje urok? Koliko je stvaran i koliko ljudska tuđa psiha i zavist (a ponekad i nenamjerna ljubomora) mogu uticati na sudbinu. Da li je moguć urok na daljinu i preko nekog medija? Šta misliš? Hvala na odgovoru.

  • Sofija

    Slobodna volja ne postoji, jer ljudski mozak upija vanjske faktore sredine i unutarnje faktore osobe.
    Ne postoji predodređenost sudbine!

  • Selma

    Vjerujem ono što osjećam da je istina od Gospodara. Vjerujem da smo odgovorni za odnos spram onoga što nam se dešava kroz život i naš način na koji to prihvatamo. Vjerujem da Gospodar nad svim bdi i odaziva se našoj molitvi i usmjerava nas. Vjerujem da su sve stvari odredene, ali shodno našem ponašanju i našim odlukama. Vjerujem da bi se upropastili našim odlukama, da On nas ne pomogne. Vjerujem da je bitno imati dobar nijet, a dobar nijet pretpostavlja naš maksimum, koji je opet krnjav. Vjerujem da dodatno bivamo nadahnuti, jer sami ne mozemo dosegnuti i spoznati. Bivamo usmjereni, a opet shodno nasem odnosu. Sada vjerujem da shodno našem odnosu i biće nam suđeno. Mogu razumjeti da moje odluke su, krecije moga života, ali vjerujem da Gospodar ih je kreirao shodno meni i zaštitio me mene same. Ja mu se odazivam i On je sa mnom. To je prednost vjernika. Vjerujem da su ljudi ljudima iskušenja, primjeri dobra i zla, dženet i džehenem. Vjerujem u milost Gospodara i da nas uzima isključivo kada ostvarimo svoj maksimum. Vjerujem u različitosti, jer tu su mudrosti stvaranja. Vjerujem da svi koji istinski traze Gospodara, nadu ga. Neke stvari ne razumijem, možda nikada i neću, a to je što sam ja dobila po rođenju to što sam dobila ili nisam dobila. To mi implicira da nismo jednaki i ne razumijem to. Shvatam to kao odgovornost, koja je veća što ti je blagodat vrednija i brojnija. Stoga će i očekivanja od nas biti veća. Bar mi se tako čini. A možda i ono što nismo dobili ili jesmo je opet zbog milosti Gospodara, jer On zna šta je najbolje za nas i opet nas to sve vraća na razlike. Iz razlika učimo i to je naša svrha postojanja-ikre.

Leave a Reply to Kenan Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *