O blogu

Tabu Islama, privatni blog

Autor tekstova:

1. Kenan Hodžić

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja. Tekstovi u ovom blogu nisu za vjersku poduku! U njemu iznosim rezultate ličnih istraživanja po pitanju nekih islamskih tabu tema koja treba da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Ne tvrdim da su stavovi i mišljenja u ovom blogu jedina i isključiva istina, niti se obavezujem da ću na njima ostati. Zadržavam pravo da sa novim dokazima promjenim svoje stavove i mišljenja. U svemu navedenom vjerujem da sam u pravu s marginom rezerve da sam možda u krivu, i vjerujem da su neistomišljenici u krivu, s marginom rezerve da su možda u pravu.

Ne pripadam nikakvoj vladi, stranci, sekti, kultu, mezhebu niti nekom vjerskom udruženju.

Priznajem ulemu i trud svih dobrih ljudi, priznajem džemat ljudi i međusobno potpomaganje, no ne želim biti dio današnjeg ispolitiziranog džemata.

Smatram da musliman mora sebe da pazi jer će sâm izaći i odgovarati pred Gospodarom dž.š. U ovom blogu podstičem na razmišljanje i učenje, te konstantno istraživanje i nepristrasnost. “O vjernici, brinite se o sebi…” – Kur’an.

Možda otvorim oči ozbiljnom čitaocu, i pokažem da postoji i drugačije mišljenje, drugačiji ljudi, drugačija viđenja i shvatanja, koja nemaju veze ni sa sektama ili pravcima, šejhovima ili školama, mezhebima ili partijama. Vjerujem da je Islam mnogo veća slika nego je njegov vještački râm. Mnogo veći horizont i mnogo manji teret.

Nukam svakog muslimana, koji iole cijeni svoj um®, da ne dozvoli, dok god je živ, da njegov Ahiret određuju drugi. Tekstovi su rezultat dugogodišnjeg istraživanja, studiranja, slušanja, čitanja i traganja za istinom…što ne znači da je istina jedino na ovom blogu.

Šta je “tabu”?

U antropološkom smislu, tabu je zabrana da se izvede neka radnja, da se gleda, dodiruje ili spominje posvećena osoba ili predmet. U rječnicima stoji da je tabu u prenesenom smislu nepisani zakon ili pravilo koje u zajednici zabranjuje spominjanje nečega, nešto o čemu je strogo zabranjeno govoriti. Tabui ne podliježu kritici, posebno sumnji. To je nešto o čemu se ne postavljaju pitanja, o čemu nije dopušteno ni razmišljati, što treba ostati tajnom.

Pojam potječe iz polinezijskog jezika Tonga – “tabu” na tom jeziku znači sveto, zabranjeno.

Prema enciklopedijama je ritualna zabrana koja može uključivati izbjegavanje određenih osoba, mjesta, objekata, postupaka. Kao pojam se pojavljuje gotovo u svim kulturama, a u nekim društvima prekršitelje tabua teško se kažnjavalo. Veže se uz vrijednosti nekog društva, smatra se dijelom društvenog nadzora.

Zašto “Tabu Islama”?

Ime je simbolično. Islam nema tabu tema, …muslimani ih imaju!

Mi smo ti koji smo svoje umove, skrušeno i bez otpora, predali drugima na upravljanje. Bezupitno prihvatili servirana shvatanja života i vjere, a potom sve drugačije upisali u tabu. Razne laži i podvale su nam poturene, i mi ih prihvatamo kao istinu samo zato jer dolazi od autoriteta ili izgleda istinito na prvi pogled, a najbolji način skrivanja laži jeste da se drži veoma blizu istine.

Svi baška,  ja baška

Iako sebe smatram tradicionalnim muslimanom i u istom saffu, u mnogome se ne slažem sa tradicijom, iz vjerskih razloga. Tradicionalna vjerska retorika ne zadovoljava moje trentne intelektualne apetite. Moje neslaganje sa mnogim vjerovanjima i propisima današnjeg Islama nije razilaženje u rezultatima, nego u osnovama. Istina, te moje osnove neki smatraju pogrešnim, i samim time, sve što kažem je pogrešno.

Primarnim izvorom svih vjerovanja i propisa smatram Kur’an, a sunnet koji je do vremena zapisivanja, u raznim oblicima, prenesen praksom muslimana, izbornom dopunom. Zagovaram da zapisani hadis nije isto što i sunnet, da posao na čišćenju hadisa nije završen, ali da definitivno, pored Kur’ana, može biti potencijalni izvor sunneta.

Ne slažem se u svemu sa mezhebskim učenjima, pogotovu po pitanjima u kojima je hadis primarni izvor (ma koliko oni to nijekali), ili gdje se Kur’an tumači isključivo na osnovu nekog hadisa. Za sada mi je to neprihvatljivo. Rezultati mojih istraživanja će često biti drugačiji od učenja tradicionalnog Islama, zbog različitih ulaznih vrijednosti.

Opovrgavanje ili iznošenje jačih stavova, zasnivanih na validnim dokazima, je dobrodošlo. U tu svrhu se može koristiti dio za anonimne komentare ispod svakog teksta. Nije mi bitno ko kaže, nego šta kaže.

Sve što kažem ispravno, od Allaha je i Njegovog nadahnuća, a sve što pogriješim, to je od mene i mog neznanja.

Šta je svrha ovog bloga?

Ovo je okidač za umove kako bi bolje razmislili ili predefinisali svoja islamska vjerovanja i ubjeđenja. Svrha je probuditi renesansu islamskog vjerovanja, a nikako mržnju, sektašenje ili raskol u saffu muslimana.

Zaključci i ubjeđenja navedena u ovom blogu rezultat su dugog istraživanja u relevantnim dokazima i obrazloženjima svih neistomišljenika. Teorije podupirem Kur’anom, u tom kontekstu arapskim jezikom, a u nedostatku pomena dotične teme u Kur’anu, služim se hadisom i logikom.

Na razmišljanje me ponukao jedan prijatelj kad’ veli: “…da bi bio zdrav, ne postoji nešto što treba pojesti, već samo nešto što treba prestati jesti!”. Vjerujem da ovo pravilo, koje se pokazalo do bola tačno, ima primjenu u mnogim aspektima, pa tako i u vjeri. Da bi naša vjera i odnos sa Allahom bio zdrav, ne postoji nešto što treba dodati, nego samo nešto čega se treba kutarisati. Razne bajke, biblijske priče, israilijati, lažni hadisi i dogme, kojekakva mezhebska pravila i mišljenja,…i slično, sve je to breme koje insan nosi na plećima svog imana i koje ga odvodi dalje i dalje od Allaha dž.š.

Lično sam došao do ubjeđenja da su muslimani (prvenstveno arapi) izopačili Islam, te da današnji muslimani (u svim svojim sektama i pravcima) nisu puno bolji od sljedbenika prethodnih objava. Iz moje perspektive, praksa i vjerovanje muslimana se dosta udaljilo od izvornih ciljeva Islama.

Ovdje ću pokušati prezentovati, sebi i tebi, u kom pravcu je otišao pravi Islam, ne bili neko krenuo da ga sustigne. Ne činim to da bih bio suprotan, nego da bih pokaao kako biti suprotan ne znači biti pogrešan.

Za koga je ovaj blog?

• Za tebe, ako smatraš da treba da znaš. (Da, postoje ljudi kojima detalji nisu bitni.)
• Za tebe, ako duboko u sebi osjećaš da nešto ne štima sa nekim našim islamskim dogmama i ubjeđenjima.
• Za tebe, ako osjećaš stid pred sopstvenom inteligencijom, koprcaš se u pokušaju izvlačenja iz ljage koja se (donekle sa pravom) baca na muslimane današnjice.
• Za tebe, ako ne možeš više da utišaš svoj unutarnji glas koji vrišti govoreći o nekim nelogičnim i nehumanim vjerovanjima muslimana koja se pripisuju Islamu.
• Za tebe, ako si spreman da se oslobodiš okova tuđih nametanja, hrabro i iskreo prema samome sebi.

Za koga nije ovaj blog?

• Za one koji žive od vjere a ne za vjeru.
• Za sve one koji misle da su na apsolutnoj istini i da nema potrebe da uče i razmišljaju, jer su to za njih drugi već uradili i ostavili im upute kroz knjige i šejhove.
• Za sve one koji traže sektaške kavge, mezhebske prepirke ili međureligijske svađe…toga ovdje nema. Molim vas, idite.

Razlozi

Moj um© je jedino što uistinu posjedujem, jedino nad čime imam potpunu kontrolu, i jedino zbog čega sam odgovoran pred dragim Allahom.

Ako je vjera istinska, ne smije se sukobljavati sa osnovnim ljudskim potrebama, niti ih zabranjivati…jer, u suprotnom, ta vjera ili ideologija nije od Boga ljudi. Ako je istinska i prava vjera, ona onda jedino usmjerava potrebe, a nikako ih ne zabranjuje!

S druge strane, skontao sam da razmišljanje o nečemu s predrasudom nema fajde, jer će ta predrasuda neminovno utjecati na konačni sud. Tako ovaj moj blog neće dobiti svoje pravo rezonovanje dok se ne odbace sve predrasude…čitaj, uči, slušaj da spoznaš, a ne da dokažeš sebi već izgrađen stav.

Kao što stoji u Kur’anu…

فَبَشِّرْ عِبَادِ الَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ الْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُ ۚ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ هَدَاهُمُ اللَّهُ ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمْ أُولُو الْأَلْبَابِ

Obraduj obožavatelje Moje koji govor slušaju pa najbolje od toga slijede. To su oni koje je Allah uputio, i oni su umom obdareni.

Da budem iskren, nije mi uopće bitno ko će, i dali će, neko ovo čitati. Bitno mi je da sebi dokumentujem rezultate istraživanja osnovanih sumnji. Jedino sumnja dovodi do istine!

“Sumnje su šumski putovi koji vode ka istini: ko ne sumnja ne razmišlja, ko ne razmišlja ne vidi, a ko ne vidi luta i skreće s puta.” – Imam El-Gazali.

Moji temeljni principi

Da se razumijemo, svako ima osnovne pricipe na kojima se temelji cijelo intelektualno zdanje te osobe, bilo da se radi o matematici, kuhanju, trgovini, putovanju u kosmos…
Moji principi u Islamu su evoluirali i sazrijevali sa mnom. Što sam stariji, sve sam više svjestan svog neznanja. Isto tako, sve sam stabilniji na svojim principima, koji bivaju jasniji i čvršći iz dana u dan.

Princip #1: Sumnjam i ne vjerujem u sve što mi se nudi kao da je neupitna činjenica.

Bilo koja vjerska dogma, koja mi se pokuša nametnuti, odmah dobija “upitnik” iznad naslova…preispitujem sve, i ne dozvoljavam da mi se nameće ideja, stav, misljenje, a kamoli akidet ili ubjeđenje. Moja ideja, stav, akidet i ubjeđenje je nešto što izgrađujem isključivo svojim intelektom i pozivam tebe da učiniš isto. Sumnja, a samim tim promišljanje i istraživanje je prâvo svakog Allahovog roba, i Allah nas na to poziva.

Ja se zapravo bavim problematičnim pitanjima starim koliko i sâm Islam. Trudim se da ih sebi odgovorim, a onda to zapišem ovdje. Takvu vrstu pitanja pobornici krnjavog Kur’ana (koji drže da je Kur’an manjkav bez hadisa) nazivaju “šubha”. Oni se satiru u pokušajima da odgovore na iste, plitkim i nelogičnim pojašnjenjima, slično kao kršćani kada pokušavaju da odgovore na kritike Svetog Trojstva.

Svi božiji poslanici su prvo uvidjeli da nešto nije u redu sa njihovim narodima, sumnjali su i pokušavali dokučiti, dok im Allah nije spustio objavu i uputu…

Najbolji ljudi nakon božijih poslanîka su njihovi sljedbenici… a da bi insan postao jedan od njih, morao se mentalno usprotiviti narodnom vjerovanju (ma kakvo ono bilo), morao je sumnjati u ispravnost onoga što vjeruju ili praktikuju narodne mase… u suprotnom nikada ne bi postao sljedbenik Istine, i ostao bi sa masom na pogrešnoj strani historije.
Ko kaže da je tom pravilu istekao rok trajanja?! Kur’anske upute su vječne do Sudnjeg dana.

Princip #2: Islam je isključivo Allahova vjera, i Allahu dajem ekskluzivno pravo da me nauči Islamu.

وَإِذَا قِيلَ لَهُمُ اتَّبِعُوا مَا أَنزَلَ اللَّـهُ قَالُوا بَلْ نَتَّبِعُ مَا أَلْفَيْنَا عَلَيْهِ آبَاءَنَا أَوَلَوْ كَانَ آبَاؤُهُمْ لَا يَعْقِلُونَ شَيْئًا وَلَا يَهْتَدُونَ

A kada im se kaže: “Slijedite ono što Allah objavi!” Rekoše: “Ne, mi slijedimo ono na što smo navikli od predaka svojih!” – Pa zar i onda kada preci njihovi ništa nisu povezivali (shvatali) niti puta znali?!

Ovaj ajet vidim svuda oko sebe, pa čak i u samom sebi. Jedna od najvećih šejtanskih spletki jeste njegov uspjeh da nas sve ubjedi u postojanje male kutijice za sva kur’anska značenja. Sve što Allah govori mi već imamo mentalnu sliku nekog malog događaja iz historije na kojem se sve završava. Sva božja objava završila u maloj kutijici djetinjastih tumačenja i poimanja.
Musliman mora odvojiti ajete od svojih malih mentalnih slikica da bi dobio božiju poruku, inače zauvjek ostaje samo sa svojom malom pričom iz historije. Navedeni ajet jasno govori da će uvijek biti onih koji daju tradiciji (npr. mezhebskim stavovima ili hadiskim ćitabima) i nasljeđu (običajima) prednost nad Kur’anom.

Princip #3: Oduvjek i zauvjek, većina je u krivu.

Svaki stav, misao, vjerovanje, običaj, itd… je virtualno klatno koje se hrani energijom sljedbenika ili počinitelja. Zaustavljanje istog ili samo mala prijetnja njegovom opstanku rezultira neminovnom odbradbenom reakcijom na štetu opozicije (tj. tebe). Allah nas upozorava na zle ljude koji pokušavaju da nas zadrže u masi, s većinom, na strani naroda, i obićaja očeva i predaka naših, …da ne razmišljamo svojom glavom kad’ je već sve razmišljeno! Ako se mentalno ili duhovno usprotiviš, téško ti se od njihovih jezika i prijetnji, pa čak i odmazde! Doživjećeš sudbinu sljedbenika Božijih poslanika i njihovih sljedbenika.

Princip #4: Pred Bogom ću sâm račun polagati, i samo je to ultimativno bitno.

Shvatio sam da sam sebi najbitniji, da ću samo ja biti važan na Sudnjem danu, da ću sâm za sebe odgovarati…i da je jedina stvar koja me drži za odgovornog – moj um©! Niko od onih koje sam slušao ili slijedio neće stati u moju odbranu, neće me opravdati. Čemu onda stavljati svoju vjećnost u tuđe ruke?!

Vjera, i sva djela koja iz nje proizilaze, moraju biti rezultat dobrovoljnog umnog rada koji zdravim logičkim zaključcima dolazi do ubjeđenja. U suprotnom, to je mehanička rutina koja nema svrhu niti vrijednost sudeći po Kur’anskim tekstovima.

Allahova knjiga i vjerodostojne praktične upute svih poslanika su baza na kojima se gradi moj intelektualni toranj ubjeđenja i vjerovanja, a nipošto nečije tuđe tumačenje i shvatanje istih. Vjerujem da su svi odgovori u njoj. Vjerujem i znam da to nije samo knjiga, nego alat za život. Ima svoje površno značenje, a ima i ono drugo – dublje značenje u uputu.

اللَّـهُ نَزَّلَ أَحْسَنَ الْحَدِيثِ كِتَابًا مُّتَشَابِهًا مَّثَانِيَ تَقْشَعِرُّ مِنْهُ جُلُودُ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُمْ ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمْ وَقُلُوبُهُمْ إِلَى ذِكْرِ اللَّـهِ ذَلِكَ هُدَى اللَّـهِ يَهْدِي بِهِ مَن يَشَاءُ وَمَن يُضْلِلِ اللَّـهُ فَمَا لَهُ مِنْ هَادٍ

Allah je spustio najbolji govor (hadis), ispisan, polisemijski (višeznačni), presavijeni (zatvorena poruka), od kojeg se ježe kože onih koji su Gospodaru svome predani, a potom im se smekšaju kože i srca ka pomenu Allaha. To je uputa Allahova kojom upućuje ko(ga) hoće, a onaj koga Allah zabludi, nema mu vodića.

Ova Knjiga je više nego dovoljna uputa, sve mimo nje je samo šejtanska distrakcija od pravog puta. Vjerujem da čovjek svojim istraživanjem i promišljanjem može dokućiti tajne od kojih se koža ježi, ali samo ako bude iskreno odan Allahu, a ne idolima mimo Njega. Idoli nisu samo kipovi, …zapravo idoli skoro nikada nisu kipovi! Idoli su svi oni/ono što odvodi od Allaha i Njegovih uputa, a to su – žao mi je što moram reći – svi spojleri na Islamu, od tefsira, hadisa, mišljenja ušenjaka, mezheba, i slično. Naravno, podrazumjevam samo ono što se kosi sa Kur’anom… a mnogo je toga u našem Islamu. Iskreno rečeno, naš Islam je iSram više nego izvorna uputa.

Princip #5: Ništa neće samo od sebe. Za hakkom se mora poskočit’

Biti buntovnik nije ništa loše. Sve vjere su buntovnici među ideologijama, svi poslanici su buntovnici međe svojim narodima, svi ashabi te prvobitni vjernici su buntovnici među svojim porodicama i društvom,… Ja sam buntovnik. Slijedim svoje srce i um, a ne nečiji hir.

Svaka predaja koja je do mene došla putem pojedinaca, a u sebi nosi političku indoktrinaciju ili mistično-zabavni program automatski aktivira moje senzore za preispitivanje i sumnju. Sve od toga što nema potporu u Kur’anu ili praktičnom mutevatir sunnetu pada na dno mojih životnih prioriteta. (To sam pojasnio ovdje)

Princip #6: Treba kritikovati i biti kritikovan.

Pozdravljam svaku konstruktivnu kritiku, ali kritiku mîsli a ne osobe.
Ja ne tvrdim ništa što nije podložno kritici, kao što nema ništa kod drugih a da to nije podložno kritici, uključujući i razumjevanje Kur’ana. Iako Allahov govor ne podliježe kritici, njegovo tumačenje od strane nas smrtnika i te kako podliježe. Svojatanje apsolutne spoznaje i istine je oholo ponašanje neznalica.

Neumjesno je nekoga utjerivati u laž i pripisivati mu pogrešku na osnovu filozofske misli. Misao može biti samo moja ili tvoja, a nikako tačna ili netačna. Stoga bih zamolio sve moje kritičare da mi ne donose dokaze moje zablude iz izvora koji su za mene (s opravdanim razlogom) irelevantni ili nepouzdani. Uvijek mi naumpadne lik koji je ateistu ubejeđivao u postojanje Boga argumentom “…pa ako nema Boga, ko je onda spasio Nuhovu lađu!?”

Neke životne spoznaje:

• Allah je veći od ljudskog poimanja, i ne bi smjeli biti Njogovi advokati na Zemlji.
• Kur’an je Allahova riječ, i samim time vječiti izvor nadahnuća i upute, s toga postojeći tefsiri Kur’ana nisu zadnja tačka na njegovim značenjima.
• Jedino je tekst Kur’ana (ali ne i njegovo tumačenje) do nas došlo vjerodostojnom tevatur predajom. On, kao takav, jedini je autentični izvor Islama, a sve ostalo su naša tumačenja koja možta jesu, a možda i nisu tačna.
• Kur’an definitivno nosi višeslojna značenje u ajetima, te samim time postoje ljudi koji u njemu prepoznaju knjigu historijskih pripovjedki, a postoje i oni koji u njemu prepoznaju mnogo više od toga.
• Općeprihvaćeni i općepriznati praktični sunneti su utjelovljenje kur’anskih uputa Poslaniku, i često su samo produžetak tradicije prethodnih poslanika. Sve ostalo potrpano u košaru “sunneta” su pojedinačne predaje i hadisi podložni kritici.
• Svi ljudi su samo to, ljudi! Tako da ne bi smjeli stvarati kult ličnosti od Poslanika a.s., ashaba, imama, šejhova, evlija ili učenjaka. Svi su podložni greškama, zaboravu, subjektivnom shvatanju, i sl.
• Ništa nije zasigurno onako kako se čini. Ništa ne zaslužuje fanatičnu tvrdnju. Uvijek postoji mogućnost da je neko drugi djelimično ili potpuno u pravu. Kad je neko u pravu, ne znači da drugi nisu.
• Vjera je fleksibilna, i služi čovječanstvu na njegovu putu ka Allahovom zadovoljstvu, a nikako nije sama sebi svrha.
• Teže ne znači bolje, niti strožije znači ispravnije. Filozofija u kojoj je “teže = ispravnije” suprotna je primarnom cilju Islama, a to je uputa ljudi i njihovo prihvatanje Islama kao životnog puta.

Kada sam pomenute principe duboko shvatio, mnoge dileme su se odmotale, mnoge kognitivne disonance izbjegnute.

Na kraju, što bi rekao cijenjeni Prof. Šukrija Ramić; Autor ima potpuno razumijevanje za one koji ga nikada neće moći razumjeti.