Cijanidacija Sunneta

Tradicijonalni pogled na Kur'an, isključivo kroz prizmu hadisa, primarni su izvor svih problema ummeta od postanka pa do Sudnjeg Dana.

Ovo je ekstremna tvrdnja, zato i jeste tabu. Ako živiš u utopiji da je u tradicionalnom pakovanju Islama sve potaman, došlo je vrijeme da izvadiš glavu iz pijeska. Ovo što ja pišem ovdje nije naučna studija, ovo je blog, ali sve što kažem ima jaku pozadinu oko koje ne detaljišem plaho. Naravno, za svaku moju riječ, neko će imati suprotnu…al’ nejse, to tako treba. Kome nešto nije jasno nek’ pita.

Jednoumlje nikada nije postojalo u Islamu (što je dobro!), a razilaženja su zastupljena po skoro svim pitanjima vjerovanja i djelovanja. Više puta sam lično imao fantaziju o uskrsnuću Muhammeda a.s. na samo jedan sahat…toliko toga bih imao da ga pitam. Milion stvari nije jasno, ni meni ni nikome! Još je više onih zbog kojih se mrzimo i  jedni druge psujemo, zaklinjući se u zabludu suprotne strane. Opravdavamo sebi griješno ponašanje i direktno kršenje Allahovog naređenja da se svi čvrsto Njegovog užeta držimo i da se ne razjedinjujemo.

Osjećaj potrebe muslimana da im se vrati Poslanik s.a.v.s. jasno ukazuje na bolnu činjenicu da muslimani ne razumiju Kur'an, uže Allahovo, knjigu koja ujedinjuje i podučava.

Hipotetički, kad bi se danas pojavio Poslanik a.s., siguran sam da bi muslimani počeli zapitkivati na desetine hiljada pitanja, detalje propisa i najudaljenije sitnice šerijata… a mislim da bi trebalo pitati samo jednoBožiji Poslaniče, imaš li štagod dodati ili oduzeti od ovog Kur'ana što je pred nama? Ima li u njemu nešto što ne važi, ajeti koji stoje ‘nako za ukras? Imaš li nam propisati štagod od sebe, nešto što Allah nije propisao?

Isreno, mislim da bi se Poslanik a.s. naljutio, možda i zbunio, …a ne zna da je nama to najvažnije pitanje. To je nama pitanje života i smrti! Mi se, o Božji Poslaniče, poklasmo.

Iskreno se obrati samome sebi i zapitaj se, koji su glavni razlozi muslimanske međusobne mržnje, pocjepanosti ummeta, tekfira, ratova i ubijanja, stavljanja na listu za Džehennem i slično? Jel’ se koljemo oko jasne Allahove riječi Kur'ana? Jel’ se koljemo oko jasnog duha Islama i srži Allahove vjere? Ne! Glavni, a možda i jedini, razlog raskola su razni hadisi i predaje koje se pripisuju Poslaniku a.s.

Svaka grupacija muslimana ima svoje predaje, …ehli sunnet, mutezile, šijiti, haridžije, …svi imaju svoje hadise, …a naravno “hadisi onih drugih su apokrifni”! Svaka grupacija se diči svojim hadisima i predajama, a drugi su svi lažovi, sljedbenici strasti, zabludjele sekte i neznalice pravog naučnog pristupa… jel’ ti poznata ova terminologija? Zar misliš da samo šejh tako govori!? Na drugoj strani zida, postoje drugi šejhovi koji tako opisuju tebe i tvoje šejhove!

Evo pitanja za sviju…

Jel’ mogao sunnet biti sačuvan, pomno i vjerodostojno, poput Kur'ana? Pa naravno da jeste!
A zašto nije? Pa nije Poslanik s.a.v.s. dozvolio! Čak je i zabranio da se njegove riječi pišu, i naredio da se pobriše napisano!

Ali hadis je druga polovica objave! Bez sunneta nema islama!”, što bi rekao Imami Šafija. “Kur'an nije dovoljan, i nema potpunog Islama bez obe komponente, Kur'ana i sunneta…“, vele.
Ako je tako, jesmo li prevareni? Je li nas Poslanik s.a.v.s. namjerno htio ostaviti u zabludi pa nije tretirao svoj sunnet kao i Kur'an?
Bože sačuvaj…daleko od toga bio Allahov Poslanik i milost svim svjetovima! Znao je Poslanik tačno šta radi. On je najveći i najbolji poznavalac Kur'ana, na njegovo srce je sišao…i to što je učinio, zabranivši pisanje hadisa, svjesno je učinio.

Da je sunnet bio uslov za potpunost Islama, Poslanik s.a.v.s. bi bio najveći pobornik da se sunnet zapiše i sačuva kao i Kur'an. To očigledno nije slučaj.

Ja se u osnovi protivim korištenju termina “sunnet”, jer ga Allah koristi u Kur'anu za Svoje zakone, tako da sam ubjeđen da je on ubačen i novonastali termin nakon Poslanikove smrti, …no, ovdje ću ga koristiti jer je duboko ustaljen u vjersku retoriku.

Navodno, bilo je ashaba koji su volili pričati hadise, što su im drugi ashabi plaho zamjerili. Ne iz razloga što su puno pričali, ne… nego zato što su pričali stvari koje niko drugi nikada nije čuo ili vidio od Poslanika s.a.v.s.! Navodno, neki ashabi su dobili batina (štap po glavi i slično) od drugih ashaba jer su propovjedali od Poslanika nepoznate stvari. Navodi se također da je Poslanikova supruga, Aiša r.a. javno naružila Ebu Hurejru jer priča čudne i nepoznate hadise od kojih su, i Poslaniku najbliži ashabi, bili zbunjeni. Navodno ga je prozvala lažovom. Isto tako se navodi da je Omer r.a. sabrao i zapalio sve zaostale zapisane hadise, nakon što je klanjao istiharu mjesec dana?!

Ako su ovi navodi tačni, vjerujem da je to zato što su ashabi znali prioritete očuvanja i prenošenja Islama, te su bili svjesni eventualnih komplikacija od pojedinaca koji naokolo dijele svoje subjektivno shvatanje Poslanikovih rječi i djela.

Šta je zapravo sunnet?

Desetine ajeta govore da je Allah poslao Poslanika da “objasni – bejan بيان” ljudima ono što im se objavljuje (Kur'an). To se generalno uzima kao sunnet. Ali, ako se sagleda cijeli Kur'an i upotreba riječi “bejan” u ajetima, vidjećemo da to znači učenje Kur'ana i dostava objave onako kako silazi od Uzvišenog Allaha, a nikako ne znači da Poslanik s.a.v.s. od sebe tefsiri ili tumači kako on misli da treba.

Detaljnije pročitaj u tekstu “Islamsko sveto trojstvo”.

Allah dž.š. kaže:

بَلْ هُوَ آيَاتٌ بَيِّنَاتٌ فِي صُدُورِ الَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ ۚ وَمَا يَجْحَدُ بِآيَاتِنَا إِلَّا الظَّالِمُونَ ﴿٤٩﴾

Naprotiv, to su ajeti jasni u grudima onih kojima je dato znanje, a negiraju ajete Naše samo zalimi. (Al-Ankabut 49)

أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلَىٰ قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا ﴿٢٤﴾

Pa zar neće razmišljati o Kur'anu, ili su na srcima njihovim brave? (Muhammad 24)

Svi muslimani, do Sudnjeg dana, imaju pravo i dužnost da razmišljaju o Allahovim ajetima i iz njih izvlače uputu. A Poslanik s.a.v.s. je najpreči da to uradi, jer niko nije poznavao i razumjevao Kur'an bolje od Poslanika. Jasno je da Poslanik s.a.v.s. nije bio samo nebeski poštar

Zato vjerujem da je sunnet zapravo duboko i nadahnuto shvatanje Kur'ana, a nikako nešto novo, nikako dodatak na ajete, nadovezivanje na Allaha dž.š., nikako promjena značenja ajeta, ili što je još gore, derogacija Allahovih ajeta. Šta je od toga vjerodostojno i tačno, šta je Poslanik rekao ili radio, to je sasvim druga priča.

Hadis = Sunnet?

Kroz Kur'an, biva jasno da se Muhammed a.s. oslovljava na dva načina: Poslanik (resul) i Vjerovjesnik (nebij).

Resul je uvijek onaj koji se spominje u kontekstu vjere, propisa i dostave objave. Nebij je uvijek spomenut u personalnom kontekstu, Muhammed kao insan, arap.

Dakle, u Kur'anu nema potvrde da je nasljeđe i praksa Nebija (poslanika, čovjeka) obavezujuća njegovom ummetu, ali ima dokaz da su naredbe i upustva Resula (posrednika u objavi) obavezujući.

Kako da znamo detalje oko ibadeta, propisa međuljudkih odnosa, braka, kaznenog prava…gdje je to sve u Kur'anu?! Resul i Nebij su titule za istu osobu, kako da znamo šta je obavezno a šta ne?

Muhammed Resul je dostavljač objave i upute od Allaha dž.š. i tu je Resul nepogrešiv. Svjedočim da je dostavio objavu i obavio dušnost s.a.v.s. Svi ajeti koji naređuju pokornost, govore o pokornosti Allahu i Resulu, a nikada pokornost Nebiju.
Muhammed Nebij je rob kao i svi ljudi, sljedbenik objave. Naređeno mu je što i nama, a zabranjeno što i nama, osim par poznatih izuzetaka. Naći češ da Allah u Kur'anu kori nebija, a nikada resula.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَأُولِي الْأَمْرِ مِنكُمْ

“O vjernici, poslušni budite Allahu, i poslušni budite Poslaniku, i onima koji vas vode…”

Ovaj ajet je, pored mnogih, jedan od najjačih dokaza da se Poslanik (a ne Nebij) slijedi i sluša u stvarima vjere, i da nije puki dostavljač Kur'ana, nego da ga slijedimo u njegovom shvatanju objave pa makar se nama činilo da to nema u Kur'anu.

Filozofski gledano, svaki musliman bi mogao shvatiti Kur'an i slijediti svoje shvatanje, ali niko sa zdravom pameću neće reči da bi nečije shvatanje i razumjevanje moglo biti bolje i ispravnije od Poslanikovog s.a.v.s.

Resul je dobio objavu koju nam dostavlja učeći nam Allahove ajete, a potom ih lično sprovodi po svom razumjevanju i nadahnuću, bez da išta oduzme ili doda od sebe.

Praktični detalji ibadeta – vjeskih obreda, su direktna Resulova shvatanja Kur'ana, i to JESTE sunnet kojeg treba praktikovati u okviru individualnih mogućnosti.
S druge strane, imamo Nebija koji se ženi, jede, pije, oblaći haljinu, ili nosi papuče, ili stavlja surmu na oči, ili se pomaže štapom dok hoda, trguje,…i slično, to je Muhammed insan. To NIJE sunnet, već običaj arapa na tom podneblju u tom vremenu. Praktikovanje istog je neutralnog statusa.

Većinu stvari koje mi danas smatramo sunnetom, radili su Ebu Džehl i Ebu Leheb… hoćemo li reći da su oni praktikovali sunnet?!

Vjerujem da su ashabi i prvi muslimani jasno znali razliku. Navodno, u nekim situacijama za koje su imali dvojbu, upitali bi ga: “Božiji Poslaniče, je li ti to Allah objavio ili je to od tebe?”

Primjeri iz tradicije bi mogli biti vjerovjesnikovi (Nebijj) savjeti da se ne oprašuju palme, ili da se ulogore u dolini Bedra, ili da sklope primirje dajući beduinima trećinu plodova Medine, ili da se ne jedu magarci, i slično…što nema veze sa objavom ili ibadetom. Na kraju se uspostavilo da je to često bio lični prijedlog, nekada politički ili vojni manevar, a nekada je Nebij a.s. priznao da je pogriješio. To je ashabima bilo OK, sasvim razumljivo.

Porjeklo sunneta

Kako sam spomenuo, navodi se da je Poslanik s.a.v.s. zabranjivao pisanje hadisa skoro cijeli život, pa kako je bio siguran da se sunnet neće zagubiti, zaboraviti? Vjerujem da je zato što ga je on sâm praktikovao!

Danas imamo praktični sunnet koji je do nas došao tevaturom, odnosno na način gdje je toliki broj ljudi to praktikovao na isti način i prenosio s koljena na koljeno generacijama da je vjerodostojnost zagarantovana. Nema muslimana na svijetu da ne zna klanjati, ili tavafiti oko Kabe, ili postiti Ramazan…u ove sunnete nema sumnje.

Allahova Knjiga i mutevatir sunnet nikada nisu bili povod razdora ili neprijateljstva muslimana…uvijek su bili spas, uputa i milost svjetovima. Ne postoji mutevatir hadis u kojem se Kur'anu (vjerovanju ili propisima) nešto dodaje, oduzima ili da mu proturiječi!

Gdje čuči problem?

Pravi problem je u muslimanskom mentalitetu, koji se kroz vjekove prilagodio primarnom oslanjanju na predaje i priče, a Kur'an nam služi za takmičenja hifza i slušanje pred iftar.

Mnoga naša draga ulema, od davnina, smatraju da se ãhãd predaje smatraju izvorom akideta (imana i vjerovanja) i šerijatskih propisa (prakse), a što je još gore, dozvoljavaju da se njima derogira Allahov Kur'an! Šta ćeš goreg belaja kada u našim knjigama postoje tvrdnje da su veliki imami i šejhovi, stubovi islama, Šafija, EbuSaid, Elevzai, Eddarimi, i drugi rekli:
“Hadisima se derogira Kur'an, a Kur'an ne može derogirati hadise.” …estagfirullah! “Teških li riječi koje izlaze iz usta njihovih.”

Pojedini hadisi i predaje koji su do konačnih pisara (zbirki hadisa) došli putem ãhãd predaja, gdje je porijeklo hadisa smrtnik-pripovjedač, jedan u cijelome kosmosu…

Kako da se hadisom, u čiju vjerodostojnost postoji realna i osnovana sumnja, obori Allahova riječ za čiju vjerodostojnost i značenje nema dileme?! O podvalama derogacije Kur'ana govorim u ovom postu.

Kroz suze ne znam šta da molim dragog Allaha dž.š…. da Ga molim da ummet ostane neuk i zatucan, ili da nam podari pamet, svijest i elan za obrazovanjem? Ne znam šta je gore od toga dvoga!
Ako ostanemo zatucani, živjećemo u zadnjoj rupi na fruli, ali će to mnoge generacije muslimana spasiti od nevjerstva…Ostaće na vjeri, kakvoj-takvoj.
U drugu ruku, ako ummet počne da čita svoje knjige, a uz to samo budemo pametniji od bubamare, vidjećemo milion belaja u knjigama fikha i hadisa, pa čak i u dva sahiha od Buharije i Muslima! Nevjerovatne židarine i bajke…kontradiktornosti i suprotnosti, do te mjere da se insan stidi to spomenuti da ne bi uvrijedio svoju inteligenciju. A sve se to pripisuje Poslaniku s.a.v.s. koji je, ubjeđen sam, čist od toga. Neke od tih bajki sam već spomenuo u blogu.

Smatram da svaki citirani hadis treba početi riječima “Prenosi se da je Poslanik a.s navodno rekao to i to…” a nikako “Rekao je Poslanik s.a.v.s…” ! Ne do’ Allah, insan bi se mogao ogriješiti takvom izjavom.

A jel’ možda imate knjigu iz koje učite!? – El Kalem 37

Da Bože…imamo knjigu mimo Tvoje, i to ne jednu, nego deset.

Muslimani su sebi natovarili mnogo akaidskih dogmi i propisa upravo gomilajući stotine hiljada, ili čak milione hadisa koji su pripisivani Poslaniku s.a.v.s. ili ashabima.
Svjesni učenjaci vijekovima govore: “Pitanja akideta se uzimaju samo iz neoborivih izvora, a to je mutevatir predaja sa nedvosmislenim značenjem.“…

Eh, samo informacije radi, toga mimo Kur'ana nema! Ne postoji ni jedan hadis, koji nešto novo dodaje Kur'anskom učenju, a da je mutevatir.

Imam Ibn Hibban kaže: “Tačno je da su sve verbalne predaje od Poslanika ãhãd !”
Šejh Ibn Salah tvrdi da postoji samo jedna mutevatir verbalna predaja od Poslanika s.a.v.s, a to je hadis “Ko na mene slaže, neka si pripremi mjesto u Džehennemu!”, dok Imam Ennevevi tvrdi da čak ni taj hadis nije ispunio uslove mutevatira.
Imam Ibn Hadžer Elaskalani je pokušao navesti primjer aziz hadisa (kojeg prenose najmanje četvorica od dvojice, itd.), pa nije uspio naći ni jedan da ispunjava uslove, a kamoli mutevatir.

Imam Šafija kažu da nam je sunnet došao u tri oblika;

  1. Sunnet koji potvrđuje Kur'an. Hadisi koji govore o vrijednostima ili propisima spomenutim u Kur'anu.
  2. Sunnet koji pojašnjava Kur'an. Hadisi koji pojašnjavaju detalje za neke generalne propise iz Kur'ana. Kao što je namaz, zekat, kazneno pravo, i slično.
  3. Sunnet koji dodaje Kur'anu. Hadisi u kojima je Poslanik s.a.v.s. zakonodavac pored Allaha. Koji spominju propise kojih nema u Kur'anu.

Drugi i treći oblik sunneta napravio je velika razilaženja kod učenjaka od kako postoji ulema…
Imam usuli fikha, Ebu Ishak Eššatibi objašnjava zašto se to dešava. On kaže da ovaj treći oblik zapravo ne postoji. Poslanik s.a.v.s. nikada neće od sebe propisati propis ili reči nešto od vjere a da to nema osnovu u Kur'anu. To što se nama čini da su novi propisi, zapravo su Poslanikova razumjevanja Kur'ana do kojih mi nismo mogli dokučiti. Tako da je svaki vjerodostojan sunnet, koji na prvi pogled izgleda kao dodatak na Kur'anske propise, zapravo duboko shvatanje objave i najispravniji put.

Što se tiče vjerovanja, pitanja imana, tu iskreno vjerujem da je Kur'an jasan i potpun. Nema ni jednog pitanja vjerovanja, na kojem se zasniva spas ili propast na ahiretu, a da nije u Kur'anu. Sramota je tvrditi da je Allahova knjiga nepotpuna po tome pitanju… izgubila bi smisao.

Sve što su ljudi naveli kao dio imana (akideta) a nije u Allahovoj knjizi, neće napraviti nikakvu razliku na ahiretu. Znao ili ne znao, vjerovao ili ne vjerovao, insan neće biti pitan za to, jer Allah obećava spas u Svojim ajetima, i iz Knjige ništa nije izostavio.

Oni koji muslimane prisiljavaju da vjerovanje u dodatke, namećući ih kao temelje imana, prave veliku grešku i omalovažavaju Allahove ajete i jasnu Knjigu.

Primjer su povratak Isaa, Dedžal, mehdi, i slično… Čak da je o tome Poslanik a.s nešto obavjestio, to je nemoguće u potpunosti dokazati, potvrditi ili negirati. Bilo kako bilo, to zasigurno nije temelj imana, niti se musliman s time mora upoznati, niti u to vjerovati kako bi bio spašen na Ahiretu.

Stoga, čvrsto stojim na stavu da musliman ne bi trebao prihvatati principe vjerovanja i imana (akideta) osim iz Kur'ana, jer mutevatir hadisa po ovom pitanju, nema. Zato ne postoji niti jedno imansko pitanje, mimo Kur'ana, a da se muslimani oko njega nisu razišli.

Što se tiče propisa, pitanja šerijata i prakse, vjerujem da nije sve što se smatra vjerskim propisom doista propis. Mnoge vjerske prakse uopće nisu vjerske, nego narodne. Mnoge prakse za koje smatramo da su islamskog karaktera, zapravo su arapski folklor ili općeprihvaćena socijalna vrijednost. U praksi koja je očitog vjerskog karaktera, iskreno vjerujem da sunnet postoji i nema bolje solucije od njega, ali se prihvata oprezno i uz minimalni rizikTo jeste da dotičnu predaju u svakoj generaciji pripovjedača prenose najmanje dvojica, i do svakog od njih po dvojica, i tako dalje.

Naša tradicionalna ulema ima pravilo da se u hadisima o vjerovanju i propisima gleda kroz prste, a u sudskim tužbama pritegne. Nevjerovatno ali istinito! Sve to pod izgovorom da se bolje sačuva sunnet. To bukvalno znači, da ako tužim čovjeka da mi duguje pare, moram svjedočiti protiv njega, to jeste dovesti dva muslimana za svjedoke, ili muškarca i dvije žene…
a ako pripovjedam da je nešto halal ili haram, ili neki propis na osnovu kojeg nekome leti glava sa ramena, i to se ne tiče samo mene (poput duga), nego će to biti breme cijelome ummetu do Sudnjega dana, onda je to OK, iako sve to veli samo jedan jedini čovjek, …i zauvijek se zapečati slučaj!

Ummet ima puno pravo da zahtjeva mutevatir hadise kao utemeljenje za nešto što će milijarde ljudi koštati poteškoće, ili čak života. Na kraju krajeva, predaja jeste svjedočenje… i to na Allaha i Poslanika! Ako postoji i jedno mjesto gdje se insan treba uozbiljiti i ne igrati, to bi bilo to.

Popuštati u predajama i olahko prihvatati ãhãd hadise za šerijatske propise nikako ne ide u prilog čuvanja sunneta. Naprotiv, to je pržnjenje i natrunjivanje sunneta. Sunnet se čuva sitom i rešetom, pogotovu ako se nešto kôsi da duhom Kur'ana, i poslaničke milosti prema ummetu (što također znamo iz Kur'ana).

Nisu svi ãhãd hadisi netačni, nego postoji opravdana sumnja da je možda neko pogrešno čuo, razumio, ili nepotpuno prenio…mali milion sumnji! Najmanja doza sumnje u vjerodostjnost treba da rasplamsa vatru ljubomore svakog muslimana za Odabranog Poslanika a.s.

Koliko ima mutevatir hadisa?
Onih koji su zabilježeni kao Poslanikova praksa ima mnogo, i to su hadisi o stvarima koje svako muslimansko dijete zna u bilo kojoj zabiti ove planete….namaz, post, džamija, …ono što je svako vidio i svako prenio na slijedeću generaciju do dan danas. A onih u kojima Poslanik s.a.v.s. nešto govori mimo Kur'ana, nešto propisuje ili zabranjuje…nema nikako.

Koliko ima aziz hadisa?
Opet veoma malo! Čak dva sahiha, Buharijina i Muslimova zbirka, imaju samo cirka 3% aziz hadisa, i u njima nema ništa što bi prouzrokovalo raskol muslimana i sve ove probleme koje proživljava ummet.

Najveći muhaddisi i poznavaoci sunneta, poput Šubeta, Sevrija, Elkattana, Ahmeda bin Hambela, Ibn Redžeba, Zehebija, i mnogi drugi, kažu da od svih tih miliona hadisa moguće da je vjerodostojno samo oko 4 hiljade predaja.

Cijanidacija

Sunnet, koji se tradicionalno servira, je kao sirova ruda zlata. Izvući zlato iz rude nije jednostavno, ali je moguće. Ljudi su skontali kako da cijanidacijom izvade zlato iz kamena. Kada su uvidjeli potrebu, uložili su mnogo vremena, truda i znanja na taj proces. Vjerujem da mi, muslimani, imamo potrebu uložiti trud i vrijeme, znanje i energiju kako bi pronašli način i proces kojim ćemo izvaditi zlato Islama iz rude laži i podvâla.

Mislim da je došlo vrijeme da izvadimo glavu iz kutije i skinemo sa pleća strah od mutevatira kojim nas plaše. Mutevatir je postala babaroga kojom se vjernicima utjeruje strah u kosti i kojekave dogme u srca. Malo-malo pa neko počne vikati sa minbera (a minber može biti i YouTube, TV, radio, webinar… ) kako je “mutevatirom do nas došlo ovo ili ono!”. Ma nema toga, nek’ viče ko šta hoće, ali dokazati nikada neće! Sve što vjernik treba da vjeruje već je u Allahovoj jasnoj Knjizi:

أَوَلَمْ يَكْفِهِمْ أَنَّا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْكِتَابَ يُتْلَىٰ عَلَيْهِمْ ۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَرَحْمَةً وَذِكْرَىٰ لِقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ ﴿٥١﴾

Zar im nije dovoljno to što Smo ti dali knjigu koja im se čita?! U njoj je milost i poruka za one koji vjeruju. – Al-Ankabut 51

Allah dž.š. kaže da je i nevjernicima dovoljna Knjiga, pa zar da nama ne bude?!

Vjerujem da bi islamski ummet cvjetao, kao vrijedan dodatak cjelokupnoj ljudskoj civilizaciji, u jedinsvu i razumjevanju, miru i prosperitetu, kada bi se vratio na čvrste temelje Islama, Kur'an i pravi ispolirani sunnet. Kada bi cijanidirali islamsko kulturno i vjersko nasljeđe, i razdvojili prave istine i vrijednosti od natruna i podvala. U najmanju ruku, da se prestanemo šicati ulaznicama za Džehennem zbog dogmi koje nisu u Allahovoj Knjizi. Ko hoće da vjeruje, nek vjeruje…al’ nek ne natura drugima kao da su to temelji imana.

Treba imati na umu da je jedini citat kojeg Allah dž.š. prenosi od Poslanika a.s. iz budučnosti (sa Sudnjeg dana) jeste ajet 30 iz sure Al Furkan, u kojem kaže:

وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَٰذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا

I Poslanik reče: “Gospodaru, moj narod je doista ovaj Kur'an zapostavio!”

Dakle, kada Poslanik a.s. vidi grijehe svog ummeta na Sudnjem danu, reči će ovo. Razmisli malo, zašto će baš to reči?!

Pioniri cijanidacije

Postoje ljudi koji su u posljednjih nekoliko decenija doprinjeli filtriranju hadisa te su mnogi rezultati njihovog danonoćnog truda već vidljivi. Kao primjer mogu navesti poznatog egipatskog učenjaka Dr. Abduldželil Isa (1981) koji je uz veliku muku uspio dobiti odobrenje za štampanje knjige “Safvetu Sahihil-Buhari”, što bi značilo “Pročišćeni buharijin sahih”. Ova knjiga sadrži samo one hadise koji su prošli dodatnu provjeru i nove metode filtriranja hadisa a mnogi hadisi su se pokazali apokrifnim.

Zaključak

  • Kur'an je jasan i dovoljan kao uputa čovječanstvu do Sudnjega Dana. Sav Islam se vrti oko Kur'ana, i ne postoji druga ili sekundarna objava.
  • Poslanikov sunnet nije objava! On je samo izvod i duboko Resulovo a.s. shvatanje Kur'ana, a nikako dodatak ili derogacija istom.
  • Sunnet je samo ono što je Resul a.s. rekao, uradio ili odobrio u kontekstu vjerskih propisa, a to nikada nije izlazilo iz okvira Kur'ana. Dakle, ko slijedi Kur'an sigurno slijedi i Resulov sunnet.
  • Sunnet nema veze sa običajima i ličnim životnim navikama Nebijja Muhammeda s.a.v.s. kao arapa, čovjeka.
  • Sunnet se ljubomorno čuva ne prihvatajući sve i svašta zdravo za gotovo. Odbacivanje sumnjivih predaja je odraz ljubomore i čuvanja sunneta, a ne njegovo negiranje.
  • Hadis se ne pripovjeda riječima “Rekao je Poslanik…”, nego “Prenosi se da je Poslanik rekao…”. Uvijek uz dozu rezerve.
  • Vjerovanje se uzima samo iz Kur'ana i mutevatir hadisa, jer je to pitanje Ahireta i vječnosti.
  • Propisi se uzimaju iz Kur'ana, mutevatir ili aziz, a nikako iz ahad hadisa, jer je to pitaje živôtâ ljudi do Sudnjeg dana.
  • Jedinsvo i spas ummeta je u ostavljanju klimavih dogmi i povratku na sigurni temelj vjere, a to je Allahov Kur'an.
4 komentara
  • Cemo

    Tvrdnja da je Poslanik zabranio pisanje hadisa jednostavno nije tacna. Ako je tako, odkud onda predaje koje su spaljene za vrijeme prve dvojice halifa. “Halifa Omer spalio hadise” pa ispada da je on, onda znao bolje od Poslanika sta je bolje a sta ne, za spas umeta. Inace kod nekih islamskih sljedbi vrlo cesto se Omer stavlja iznad casnog Poslanika. Pa i one predaje u kojima se on otvoreno suprotstavlja Poslaniku, se smatraju validnim. Ako je Omer bio upravu? Onda nema dileme. Nema hadisa ali nema ni Omera u njima. Mi onda danas nemamo sta analizirati osim Kur’ana. Usuprotnom trebamo prvo biti nacisto, da li je Poslanik zaista ostavio nesto u amanet pored svete Knjige ili ne? Za sada ja mislim da je puno vise dokaza da jeste ostavio, u odnosu na suprotnu tvrdnju. A Bog dragi najbolje zna.

    • Kenan

      Možda ima logike u tome što govoriš u vezi hadisa…s tim da zaista ne vjerujem da ima ikakvih “emaneta”… jer bi to značilo da je Poslanik povjerio tu informaciju (o emanetu) nekome ko može umrijeti čim izađe iz Poslanikove sobe, npr… a to se tiče spasa čovječanstva do Sudnjeg dana. Nema smisla… prenaivno. Meni se ne uklapa u glavu, što ne znači da nije, nego samo kažem da meni nema smisla. Kur'an je jedini emanet, odnosno njegova poruka…zikr. To je isti onaj emanet kojeg odbiše nebesa i zemlja a prihvati insan.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta IZ na našim prostorima.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan šerijatsko-pravni mezheb niti definisani akaidski pravac Autor se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općeprihvaćenih stavova ili vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema za namjeru ničije omalovažavanje ili diskreditovanje.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.


Jako je bitno da te uopće ne iritira moje, niti bilo čije, mišljenje. Esencijalno je da imaš lični stav i svoje mišljenje!

Ukoliko smatraš da bi, eventualno, drugačija shvatanja ili rezultati istraživanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana, odmah napusti ovaj blog!


Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.

***  HVALA ZA 30,000+ POSJETA  ***