Tabu: Postanak I

Tvrdnja: Kur’an uči činjenicama, dok nauka istražuje na putu k njima. Naučno dokazane činjenice su samo neke puzle u cjelokupnoj slagalici istine. Nekoliko puzli još uvijek nije kompletiralo slagalicu!


Naslov je sarkastično spajanje dvije suprotnosti, jer evolucija negira stvaranje u startu. Helem, kada kažem evolucija, mislim na biološku evoluciju. U mom pokušaju da obuhvatim nekoliko definicija, evolucija je teorija o postepenom besciljnom nastanku i razvoju života na Zemlji, kroz konstantno nasumično i ne-navođeno mijenjanje osobina živih organizama od jednostavnih prema složenim, te opstanak vrsta kroz proces prirodne selekcije gdje jači i sposobniji preživljava.

Da to Kur’an nije spomenuo, ne bih nikada ni pisao o tome, no pošto je spomenuto u Kur’anu, te je uvriježeno vjerovanje kod muslimana u sukobu sa “činjenicama”…to postaje problem. Kada um ima problem sa Islamom, to postaje tabu.

Pošto smo svi, manje više, evoluciju učili u školi, ili nam je promovisana kao neosporiva istina kroz medije, knjige i filmove, neću puno tušiti u uvodu. Usput da spomenem da mnogi dokazi evolucije koji se i dan danas koriste kroz školske programe, pa čak i na univerzitetima, nisu u opticaju među naučnim krugovima! Neki dokazi su podvala za koje se naučna zajednica izvinila, a drugi opet opovrgnuti od strane samog autora. Naravno, već desetljećima se edukacijski program ne ažurira, a i onda kada to neke knjige učine, ne spominju da je to bila greška, već samo hinjski izbrišu i prešute.

Kad se spomene evolucija, prva asocijacija je Čarls Darvin, engleski naučnik koji je teoriju objavio 1859 godine. Lik uopće nije ključni igrač u teoriji, a daleko da je njen otac!
Ono što je Darvin doprinjeo teoriji od novosti, uspostavilo se da nije tačno, a sve ono što je spomenuo od tačnih činjenica, uspostavilo se da nije novo.

Oduvjek je bilo pitanje odakle dolazimo i kako je nastao život? Uostalom, svaka nebeska knjiga je to pojašnjavala ljudima. Teorija je poznata još od starih Grka, pa čak i kod muslimana mnogo prije Darvina. Kolege su ga čak optuživali da je pod utjecajem muhamedanskih ideja. Ukratko, Darvinova prvobitna teorija je smiješna današnjoj nauci, te je doživjele mnoge neophodne izmjene i nadogradnje.

Naravno, evolucija se dovodi u direktnu vezu sa ateizmom, iako je poznato da je Darvin bio vjernik, ali je posumnjao u Bibliju, ili u najmanju ruku, crkvenu interpretaciju iste. Kako god bilo, evolucija je danas naučni kult i religija zase’, te sudeći prema modernom papi darvinizma Richard Dawkinsu, teorija je simbol ateizma i razarač vjere. Žalosno je da su ogromna sredstva i vrijeme potrošeni na izučavanje evolucije, a najupečatljiviji rezultati toga su aparthejd, Hitlerova nacistička Njemačka, svjetski ratovi, genocidi i holokaust,…

Ja nisam naučnik niti biolog, niti sam mislio ovdje obarati nikakve teorije, ili donositi nove, nego mi je cilj upoznati muslimane da zbog teorije evolucije nemaju razloga za nervozu ili strah od urušavanja vjere.

Moje tabu teme su uvijek one islamske dogme koje, zbog pogrešnog tumačenja ili neznanja, žuljaju u srcu, a mnogi muslimani ne znaju da postoji drugo, isto ili jače objašnjenje, koje bi im dalo smiraj i povećalo iman. Kako sam i ranije napominjao, ja samo skrećem pažnju na drugu stranu, onu koja ne žulja.

Kao prvo, vjera je iznad nauke a ne u sukobu s njom! Kur’an i nauka traba da se NE slažu, sve do trenutka kada nauka dokući činjenicu. Jer, Kur’an ne daje teorije i moguće solucije, nego daje činjenice u koje mi bezuslovno vjerujemo. Sve dok nauka napreduje ka spoznaji te činjenice, ona će se u tome procesu potpuno ili djelimično sukobljavati sa kur’anskim učenjem, sve do trenutka kada upotpuni svoj put do istine… i tada se insan uvjeri da je Kur’an govorio isto.
Naravno, mnoge kur’anske činjenice nauka neće ni uzeti u obzir, jer su same od sebe čuda fizike, i ne uklapaju se u standardnu paradigmu. Allah, ahiret, Musaov štap, Isa bez oca, i slično… nauka zaobilazi te teme. To ja nazivam tačkama mimoilaženja. To i jeste srž vjere! Slijepo ubjeđenje u neviđeno i nedokučivo. U tome je sva poenta! U suprotnom, to više ne bi bila vjera nego priznavanje činjenica. Jer, činjenica je nešto što se može dokazati na svaki zahtjev i uvijek će dati iste rezultate. Vjera se ne može dokazati, vjera se vjeruje! Na samom početku Kur’ana, Allah dž.š. kaže:

ذَٰلِكَ الْكِتَابُ لَا رَيْبَ ۛ فِيهِ ۛ هُدًى لِّلْمُتَّقِينَ (2) الَّذِينَ يُؤْمِنُونَ بِالْغَيْبِ

To je knjiga u koju nema sumnje, uputa bogobojaznima, koji vjeruju u nedokučivo…

Zašto muslimani bezuslovno poriču evoluciju?

Fakat, dobro pitanje…Nemam pojma zašto!

U principu, Kur’an i nauka se NE slažu u svemu, ali nikada nisu imali sukob… daleko od toga, imali su dug sretan i plodonosan brak.
Naša istorijska iskustva sa naukom su u suštoj suprotnosti od kršćanskih iskustava. Malo je nejasno zašto musliman ima poriv da kategorički poriče evoluciju, pa čak gaji strah od učenja iste? Vjerujem da je to kršćansko programiranje u modernom dobu. Naša učenja o čovjeku i postanku su daleko drugačija od kršćanskih.

Gledajući u ne tako daleku historiju, vidimo ogroman sukob Crkve i nauke. Imamo inkviziciju i ubijanje naučnika, uništavanje i spaljivanje knjiga, pa čak i zabranu čitanja Biblije! Sve to na putu spriječavanja vjernika da dođu do informacija koje bi im otvorile oči i pokazale pravu zabludu u kojoj žive. S druge strane, srednovjekovni muslimani su bili baštovani za uzgoj nauke.

Moderna civilizacija je prešla bolan i trnovit put do oslobađanja nauke i uma, te je naučila da Crkva + vlast = mračni vjek.
Danas, pomisao na vjeru u bilo kojem aspektu života za njih automatski priziva Déjà Vu,.. naučnik na lomači, paljenje knjiga, liječenje činima, kuga, glad,…itd.  Kada moderni zapadnjaci čuju kako muslimani žele praktikovati Islam, oni dobiju napad panike! “Ne idite tamo! Mi smo to već proživjeli…to je užasno iskustvo!” – krišće zahtjevajući reforme Islama, a sve u strahu od povratka strahota srednjeg vjeka.

Nije ni čudo da većina kršćana danas NE slijedi Bibliju. Hem je to praktično nemoguće, hem se boje toga. Ljudi su u pravu… ali za svoju vjeru i za svoju historiju, …a nikako se to ne odnosi na muslimane i Islam. Njihovo iskustvo sa vjerom na vlasti je užasno, dok je naše potpuno opozitno. Muslimani su volili i predvodili nauku. Kršćani i svi ostali su dolazili kod muslimana da uče pravu nauku na arapskom jeziku. Direktan doprinos Islama nauci je nesaglediv.

Dakle, sveštenik treba da se boji nauke jer mu kopa pod temeljima Biblije, dok hodža slobodno može pričati o kvantnoj fizici na mimberu.

Mislim da je odgovor na pitanje u tome što mnogi neuku muslimani misle da će poricanjem evolucije odbraniti čast Adema a.s., ili odbraniti kur’anske dogme o stvaranju života. Istina da ni jedna naučna teorija nije dovela u pitanje kur’ansku autentičnost kao što je ova, no moramo biti zreli i suočiti se s time.

Naš problem leži u tome što slabo učimo i istražujemo, te često imamo glupe kontra-argumente poput “…Evolucija je samo teorija!”. Kod učena čovjeka takav argument izgleda kao svjetleća reklama na čelu gdje piše “Glup sam i nemam pojma o čemu pričam!”. Ljudi kontaju da je to jedna velika globalna zavjera ateista protiv vjernika…što je gluplje nego ono prvo.
Teorija evolucije je poput teorije gravitacije, toliko je solidna nauka da je smješno kontrirati…no nije svaki dio teorije solidan. Kur’an čak potvrđuje solidne dijelove teorije. Naše razilaženje sa teorijom jeste u hafifnim zakrpama.

Koliko je teorija solidna?

Bitno je znati da naučne teorije nisu konačne, pa tako ni teorija evolucije. Ova teorija, niti je jedna, niti je statična! To je skup raznih, konstantno nadograđivanih, teorija koje pokušavaju objasniti nastanak i razvoj života, ali pod svaku cijenu zadržati Boga vani. Inteligentni dizajn, kako ga nazivaju opozicijski naučnici (aha, ima i njih!) je naučni tabu i samo spominjanje istog će naučnika koštati katedre, kariere, sudske tužbe, pa čak i akademskog zvanja.

Lahko je provjeriti na internetu koliko su udžbenici o evoluciji nepouzdani, postoje razne namjerne i ne namjerne podvale. Volim to uporediti sa teološkim izvorima, isto kao u modernoj nauci, teorije se brane podvalama, lažima i netačno interpretiranim informacijama.

Prvobitno, niko od naučnika nije istraživao postanak vrsta da bi dokazao išta vezano za teologiju, niti osporio vjeru ili svete tekstove, no termin “nauka” je iskorišten za političke i ideološke svrhe narcisoidnih ljudi i grupacija u naučnim krugovima. Danas, evolucija je ratni poklić naučnika u ratu protiv Boga. Mnogima ne ide u glavu kako su nezavisni i objektivni naučnici dozvolili sebi takve podvale…no, sve su to samo ljudi. Isto je i sa teolozima, u mnogim vjerskim disciplinama imamo ljude podložne prevarama i podvalama. Ne govorim o prevarama kod kupo-prodaje i slično, već u ideološkim prevarama, podvalama u prenošenju znanja i tumačenju vjere.

Žalosno je da su mnogi naučnici pristupili evoluciji kao kultu, brane njegove svete stubove i principe po svaku cijenu, pa čak i kad se kose sa samom naukom i činjenicama. U tu službu se regrutuju knjige, učitelji, profesori, mediji, itd. Često se vrši psihološki pritisak na one koji se pokušaju približiti time što se etiketiraju svi koji nisu u “kultu” nazivajući ih nadimcima poput “kreacionisti” i slično.

Među stubovima evolucije su:

  • Život je nastao slučajno u okviru nekoliko prirodnih nasumičnih faktora pod specifičnim okolnostima.
  • Postanak svih živih bića vodi porijeklo od zajedničkog pretka, jednočeliskog organizma.
  • Bića su se razvijala postepeno kroz veoma dugi vremenski period, od prostih ka složenijim, bez utjecaja eksterne inteligencije.
  • Razvoj života nema cilj niti planirani razvoj, nego čista nasumičnost i anarhija.
  • Žive vrste se razgranavaju i razlikuju shodno prilagođavanju na sredinu u kojoj žive ili druge prirodne uslove.
  • Prirodna selekcija, gdje jači i bolje prilagođen organizam preživljava dok slabiji izumire i nestaje.
  • Jedina vodilja razvoja živih organizama je usavršavanje osobina potrebnih za opstanak.
  • Makro evolucija (postanak novih vrsta) nije ništa drugo do veoma dugi niz mikro evolucija (razvoj osobina unutar vrste potrebnih za opstanak).

Površno gledano, teorija je poprilično solidna, posebno kad se uzmu u obzir svi naučni i geološki dokazi. Konstanto reklamiranje teorije čini učenike i studente da bezuslovno vjeruju u njenu neosporivost i autentičnost, a samim time dolazi do musibeta… do vremena kada mladi ljudi nauče teoriju, veoma malo znaju o islamskom učenju istog, te dolaze u dilemu i padaju u zabludu čisteći se od vjere koju smatraju suprotnom od naučnih činjenica.

No, uz malo istraživanja, biva jasno da teorija ima tonu svojih problema za koje naučnici nemaju odgovor. Zapravo, teorija ima više rupa nego zakrpa!

Razvojem nauke i tehnologije glavni stubovi teorije gube smisao. Teorija se brani na nekoliko frontova. Ono što je Darvinu bilo tako lahko objasniti u par rečenica, poput nastanka prve žive čelije u bari (vodi), danas predtavlja košmar naučnicima.

Živa ćelija kod Darvina je bila mali koktel proteina i nukleinske kiseline u membrani. Njen postanak je bio komplikovan, ali ne i nemoguć. No, naučnici danas, sa mnogo većim znanjem o živim čelijama i poznavanjem kompleksnosti DNK, takve tvrdnje izgovaraju kroz zube mumljajući od stida. Solidna nauka, biologija i matematika će negirati mogućnost nastanka žive ćelije pod bilo kakvim okolnostima, a kamoli slučajno. Potrošen je fond solucija… naučnici jednostavo nagađaju, do mjere da Richard Dawkins misli da je život vjerovatno nastao van naše planete, ali po svaku cijenu daleko od Boga. Rupe u teoriji su se počele krpiti vanzemaljcima, Anunaki legendama, crvotočinama u galaksiji, interdimenzionalnim preklapanjima, beskonačnom broju singularnih kosmosa,…itd.(Nevjerovatno s čime sve su spremni da zamjene jednostavnu istinu o Bogu!?)

Darvinova pretpostavka da će slojevi zemlje skrivati bezbrojne fosile i tragove procesa nastanka životinjsih vrsta bivaju osramoćene. Prvo, brojnost organizama i postepenost u razvoju od prostih ka složenim nije kako se očekivalo. Postoje faze u razvoju Zemlje kada se naglo i neobjašnjivo pojavljuju mnoge vrste životinja (Npr: Kambrijska eksplozija, za koju daju djelimična objašnjenja).

Pronalaženje živih vrsta starih stotinu miliona godina a koji postoje i dan danas predstavlja boljku geolozima. Shodno teoriji, broj tragova i fosila prelaznih vrsta bi trebao biti mnogo veći nego broj postojećih vrsta, jer slučajne i nasumične mutacije ribe dok ne dobije noge i postane daždevnjak bi matematički trebale trajati milijardama godina i iza sebe ostaviti bezbroj uspjelih i neuspjelih pokušaja…no, činjenica je drugačija. Ima riba i ima daždevnjak, i par oblika (koji liče da su) između, ali nigdje nema onih neuspjelih! Ovo je jedan primjer takozvanih izgubljenih karika…a isti je slučaj za svaki poznati živi organizam. Crkveni kreacionisti (kako ih ateisti nazivaju) koriste kambrijsku eksploziju živora kao opravdanje za svoje vjerovanje u “puff” stvaranje odjednom… no, ja kao musliman kažem da uopće nije bitno u kojem vremenskom periodu se desilo stvaranje, bitno je da se desilo navođenim dizajnom Allaha dž.š. a NE slučajno i nasumično.

Pokušaj da se neki organi u tijelu okarakterišu kao “ostaci evolucije” samo zato jer tada nauka nije znala njihovu funkciju, danas postaju lakrdije. Slučaj sa slijepim crijevom ili stražnjim nogama kod kitova je mali primjer sa velike gomile. (Izguglaj o tome) 

“Treslo se brdo rodio se miš!”. To je otprilike način na koji se sakupljaju dokazi za evoluciju. Geolozi pronađu zub i smisle Pračovjeka sa Nebraske. Poslije se uspostavi da je zub svinje pa se izvinu u naučnom časopisu, no kasno Marko na Kosovo stiže, kad’ sva djeca u školi već uče o ljudskim precima sa Nabraske!

Naučnici nisu radili istraživanja kako bi odgovorili na pitanjeDa li su čovjek i majmun od istog pretka?” nego na pitanje Kako su čovjek i majmun od istog pretka?”, sa već programiranom pretpostavkom da jesu. Jednostavno su imali (političku) potrebu da revolucionarno otkriju kako su DNK čovjeka i čimpanze slični 98,8%! Naravno, rijetko ko govori da su do tog rezultata došli izbacivši iz jednačine 15% majmunskog i 25% ljudskog gena, i onda uporedili ostatak.

Naučno objašnjenje nastanka kosmosa i života na našoj sićušnoj planeti je u principu kur’anski tačno, ali su i naučnici svjesni da je vjerovatnoća da se kosmos tek tako dogodi cirka 1:~123100 (~123 googla, 1google= 100 nula poslije jedinice)…
Tako isto i život, evolucija stvorenja do ovog stadija jeste moguća na principu slučajnosti, ali vrijeme koje je za to potrebno je veće od starosti kosmosa, a kamoli starosti Zemlje…

Šta Kur’an kaže o svemu tome?

Kao prvo, u Kur’anu nema nauke, ima samo navuke! Navuče te da istražuješ i razmišljaš.
Kur’an daje činjenice, često kratke i pojednostavljene, no nije metaforičan kada o govori o konkretnim stvarima. Objavljen je na jasnom arapskom jeziku da bi ga ljudi razumjeli. Ako ga većina ljudi ne može razumjeti, bio bi apsurdan – a Kur’an je daleko od toga. No, kod ovoga treba paziti, jer arapski u vrijeme objave nije današnji arapski. Druga stvar, Kur’an je pun riječi koje nose duboka značenja svog korjena (korjena riječi) čija upotreba je bila rijetka čak i u doba objave. Takođe, kur’ansko izražavanje je nekada pratilo narodno/metaforično značenje termina u tom vremenu, a što je ponekad bilo drugačije od upotrebnog značenja riječi. Opet, neki termini su imali više uporednih značenja, itd.

Stvaranje opisano u Kur’anu možemo posmatrati kao veliku sliku i krati opis, s tim da izgleda kako stvaranje čovjeka ima poseban status. Kroz Kur’an, ne postoji ništa što bi nama muslimanima predstavljalo problem kod prihvatanja evolucije kao detaljni opis za neke aspekte stvaranja života.

U principu, stvaranje kroz evoluciju je utjelovljenje savršenog dizajna, moći i kreativnosti. Mnogo više je cool kreacija kroz izmjene vrsta nego kao “puff” stvaranje kao iz crtanih filmova. Postepeno i dugotrajno stvaranje svega živog je fascinantno i budi divljenje prema Vječnom Tvorcu dž.š.

Kao muslimani, za stubove evolucije kažemo:

  • Život nije nastao slučajno, nego je nastao iz vode pod kontrolom Allaha dž.š.
  • Prirodni faktori i okolnosti za nastanak života nisu bili nasumični, nego pod upravom Allaha dž.š.
  • Moguće je da postanak svih živih bića vodi porijeklo od zajedničkog pretka, jednočeliskog organizma.
  • Bića su se razvijala postepeno kroz veoma dugi vremenski period, od prostih ka složenijim, ali pod utjecajem Allaha dž.š.
  • Razvoj života ima definisan cilj, te se planirano razvijao, bez nasumičnosti i anarhije.
  • Moguće je da se žive vrste razgranavaju i razlikuju shodno prilagođavanju na sredinu u kojoj žive ili druge prirodne uslove, Allahovom voljom.
  • Prirodna selekcija, gdje jači i bolje prilagođen organizam preživljava dok slabiji izumire i nestaje je dio Allahovog dž.š. dizajna u stvaranju.
  • Činjenice pokazuju da nije jedina vodilja razvoja živih organizama usavršavanje osobina potrebnih za opstanak. U tom slučaju ljudi ne bi razvili mnoge osobine jer uopće nisu ključni za preživljavanje, poput uma.
  • Makro evolucija (postanak novih vrsta) je planski i kontrolirano vođen proces od strane Allaha dž.š.

Shodno Kur’anskim kazivanjima, čovjek je ultimativni cilj kreacije na Zemlji, i on je rezultat svega što je bilo prije njega, i što nastavlja bivati oko njega. Ja to poredim sa kreiranjem šahovske figure. Da bi, na primjer, napravio pijuna od drveta, treba da se desi bezbroj stvari do samog postojanja bukve… potom tu bukvu treba usjeći, izrezati, otesati, obraditi, ishoblati… da bi na kraju dobili šahovsku figuru. Sav taj hamelj i otpad okolo je nužan da bi pijun postojao. Primjer Allaha je najuzvišeniji, ali ovim metaforički približavam misao.
Sve ovo što vidimo oko sebe, ili pak ne vidimo, pa čak i udaljene zvijezde u kosmosu, sve je to moralo postojati kao posljedica stvaranja čovjeka. Proces stvaranja je toliko savršen i precizan da bi i najmanja pogreška negdje u kosmosu poremetila postojanje Zemlje, a kamoli čovjeka na njoj.

Više ću o stvaranju insana u slijedećem postu.

Neki ajeti koji jasno govore da nauka samo što nije napipala istinu:

وَاللَّهُ خَلَقَ كُلَّ دَابَّةٍ مِّن مَّاءٍ ۖ

Allah sve životinje stvara od vode, …  An-Nur 45

وَقَدْ خَلَقَكُمْ أَطْوَارًا

A stvorio vas je postepeno… Nuh 14

وَهُوَ الَّذِي أَنشَأَكُم مِّن نَّفْسٍ وَاحِدَةٍ فَمُسْتَقَرٌّ وَمُسْتَوْدَعٌ

On vas je načinio od jednog bića, neki su ostali a neki nestali… – Al-An’am 98

وَجَعَلْنَا مِنَ الْمَاءِ كُلَّ شَيْءٍ حَيٍّ ۖ أَفَلَا يُؤْمِنُونَ

i da Mi od vode sve živo stvaramo? Pa zar neće vjerovati? – Al-Enbijaa 30

Zaključak

Da li teorija donosi kompletirano objašnjenje nastanka života?

Ne, naravno! Samo djelimične slagalice velike slike Allahovog stvaranja i prefinjenog dizajna živih stvorenja.

Da li se teorija kosi sa Kur’anom?

Da, naravno. Ali ne zato što teorija govori nešto suprotno Kur’anu, nego zato što teorija zaobilazi činjenice iz Kur’ana. Precizno stvaranje i navođeni dizajn Allaha dž.š. su ključni elementi preskočeni u teoriji. Ovakva vrsta mimoilaženja ne zahtjeva od muslimana odbacivanje teorije, nego njeno unapređenje i dopunjavanje u svjetlu Allahovog stvaranja i planiranog dizajna.

Kur’an nudi veliku sliku, te uvijek ima informacije do kojih nauka i ljudska istraživanja još nisu dosegla. Način na koji je nauka objašnjavala postanak života u prošlom vijeku nije isti kao objašnjenje u ovom vijeku, a vjerovatno će se to objašnjenje promjeniti u slijdećem vijeku…i tako na putu do konačne istine. Dakle, nije da se Kur’an kosi sa ljudskim teorijama i istraživanjem, nego ljudske teorije još uvijek nisu ponudile zadovoljavajuče objašnjenje detalja o kojima Kur’an govori u globalu.

Da li je teorija tačna?

Definitivno jeste tačna po nekim aspektima. Evolucija se vjerovatno desila na neki način, ali definitivno još uvijek nemamo kompletnu sliku, i šta god ta slika bila, ne može izbaciti božiji utjecaj van’. Ona je za nas samo jedan divan proces Allahovog stvaranja.

Allah dž.š. je Tvorac koji koristi apsolutno najbrilijantnije načine stvaranja, daleko iznad granica naše spoznaje i shvatanja… No, i pored toga smo ohrabrivani da istražujemo i promatramo, uzimamo pouku i poruku, da se divimo i vjerujemo…

قُلْ سِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانظُرُوا كَيْفَ بَدَأَ الْخَلْقَ ۚ ثُمَّ اللَّهُ يُنشِئُ النَّشْأَةَ الْآخِرَةَ ۚ إِنَّ اللَّهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

Reci: “Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može;

Smije li musliman vjerovati u evoluciju?

Naravno da smije, dok god bude svjestan njene manjkavosti i smatrao ju kao dio puta ka spoznaji.
Ja vjerujem da je stvaranje života Allahovo čudo, a to kako se taj život raširio po Zemlji je mejdan za daljnje istraživanje. Razmišljanje i israživanje o detaljima razvoja živih stvorenja je pohvalno i otvoreno za sve teorije. Nema ništa što muslimana spriječava u teoretisanju i istraživanju o tome, naprotiv, to je po Kur’anu pohvalno djelo. Učenje i istaživanje o postanku vrsta definitivno NE vodi u ateizam, nego vodi pravac u monoteizam… ako je istraživač umom obdaren.

A Allah najbolje zna.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

RSS
Follow by Email
Telegram