Tabu: Kaburski azab

Konstatacija: Kaburski, zagrobni život je pagansko vjerovanje. Nema života između smrti i proživljenja.


Bojim se da će tekst biti malo duži, ali je jako bitan, ne samo da bi obradili ovu konkretnu temu, već da bi kroz nju shavtili koliki je bio domet ljudske mašte, a s druge strane kolika je bila ranjivost islamskog vjerovanja kroz priče i predaje razuzdanih pripovjedača širom novoosvojenih teritorija arapsko-perzijskog istoka.

Nažalost, jedno od temeljnih islamskih akaida je vjerovanje u kabursko iskušenje, koje se može opisivati nadugo i naširoko zbog mnoštva usmenih predaja koje u detalje opisuju šta će se desiti umrlom tik nakon smrti, u periodu prije i nakon ukopa, pa onda sve do dana proživljenja.

U islamskoj tradiciji, prema Tahavijinoj poslanici (knjiga akaida iz 4. stoljeća H.), vjerovanja vezana za kaburski azab ukratko obuhvaćaju slijedeće:

“Mi vjerujemo u zagrobnu patnju za onoga ko je zasluži. I vjerujemo u pitanja Munkira i Nekira u kaburu: Ko je čovjekov gospodar, koje je čovjek vjere i ko mu je poslanik? O ovome svjedoče hadisi koje je rekao Poslanik a koje su prenijeli njegovi drugovi. Kabur je ili jedna od džennetskih bašči ili jedna od džehennemskih provalija.”

Dakle, većina muslimana vjeruju da u kaburu postoji stvarna patnja koja će snaći nevjernike i licemjere i sve one griješne muslimane koje Allah bude htio kazniti. Kada se govori o kaburu ne misli se na iskopanu rupu u zemlji – raku ili grob, već se misli na zagrobni život (berzeh). Griješnik će biti na mukama u zagrobnom životu bilo da je zakopan u zemlju ili je na dnu mora ili u utrobi riba, u voljkama ptica ili u želucima lavova, itd. Oni vjeruju da je to pravedna kazna koju su oni zaslužili. I vjeruju da postoje Munkir i Nekir, dva strašna meleka, koji ispituju svakog čovjeka u njegovom kaburu 3 pitanja: Ko je tvoj gospodar?, Koje si vjere?, Ko ti je poslanik? 

Kabur je jedna od džennetskih bašči za dobrog vjernika kojeg će Allah učvrstiti i koji će odgovoriti na pitanja meleka. Kabur je isto tako jedna od džehennemskih provalija za nevjernika i licemjera i za one nasilnike i griješnike koje Allah želi kazniti.*

Da bi slika bila jasnija, navešću par najpoznatijih hadisa na ovu temu:

U hadisu kojeg Buharija i Muslim bilježe od Esme se veli:

“Ovoga momenta sam vidio sve što mi nije pokazao do sada, čak sam vidio džennet i džehennem i objavljeno mi je da ćete vi biti iskušavani u svojim kaburovima, kušnja koja će biti slična kušnji Mesihom Dedždžalom. Biće upitan svako od vas: “Šta znaš o ovom čovjeku?” Vjernik će odgovoriti: “To je Muhammed, Allahov Poslanik. Došao nam je sa jasnim dokazima i uputom, a mi smo mu se odazvali i slijedili ga. On je Muhammed (tri puta).” Zatim će mu se reči: “Mirno spavaj, mi smo znali da si ti čvrsto vjerovao u njega.” A što se tiče munafika i nesigurnog, on će reći: “Ne znam, čuo sam ljude kako nešto izgovaraju pa sam i ja izgovorio.“ Zatim će, u slučaju vjernika, glasnik s nebesa reći: ‘’Istinu je rekao, Moj rob! Ogrnite ga džennetskom odjećom i otvorite mu džennetsku kapiju.’’ On će osjetiti miris dženneta i kabur će mu se proširiti dokle pogled dopire. A kada se bude radilo o nevjerniku, bit će rečeno: “Odjenite mu džehennemsku odjeću i otvorite mu kapije džehennema!’’ On će osjetiti smrad i žestinu džehennema, a zatim će mu se stjesniti u kaburu toliko da će mu se rebra ukrstiti, a meleki će ga maljevima udarati.

U drugom hadisu od Enes Bin Malika se kaže da je Poslanik a.s. rekao:

“Doista rob, kad se spusti u svoj grob, i prijatelji mu se raziđu, a on doista čuje njihove korake, dolaze mu dva meleka pa ga usprave da sjedi i kažu: ‘Šta si govorio o ovom čovjeku?’, misleći na Muhammeda a.s., pa će vjernik reći: ‘Svjedočim da je on Allahov rob i Poslanik!’, pa će mu reći:’Pogledaj u svoje mjesto u Vatri, Allah ti ga zamjenio sa mjestom u Džennetu’, pa će ih on oba vidjeti. A što se tiče dvoličnjaka i nevjernika, njima će se reči: ‘Šta si govorio o ovom čovjeku?’, pa će odgovoriti: ‘Ne znam, govorio sam šta i drugi govore.’, pa će mu reči:’Nezno’ i ne mogo!’, i biće udaran macolama od željeza i vrištaće toliko da će ga svi čuti osim dvije vrste (misleći na ljude i avete-džinne)”.

Muslim bilježi u svojoj zbirci hadis od Zejda ibn Sabita da je Poslanik a.s. rekao: „Kada ne biste svoje mrtve ostavljali neukopane, molio bih Allaha da učini da čujete od kaburske patnje ono što ja čujem.“

Hadis u Buhariji od Aiše da su joj u goste došle dvije jevrejke, pa su spominjale patnju u kaburu, pa joj rekoše: “Bog neka te sačuva od patnje u grobu”. Pa je upitala Božijeg poslanika o patnji u grobu, pa on reče: “Da, patnja u grobu.” Aiša reče: “Nisam poslije toga vidjela da je i jedan namaz klanjao a da se nije utjecao Allahu od patnje u grobu.”

Zaključujemo iz ovih hadisa sljijedeće:

  • Da postoji objava mimo Kur’ana, jer kaže “…i objavljeno mi je da ćete vi biti iskušavani u svojim kaburovima” …što je samo po sebi apsurd.
  • Da je kušnja slična dedžalovoj, …što je i tačno, jer je dedžal dokazana izmišljotina.
  • Da će meleki ispitivati striktno o Muhammedu a.s. i to sam one koji su ga lično sreli …što čini da svo prethodno čovječanstvo padne na ispitu.
  • Da će vjernik nositi džennetsku odoru bez da ima ahiretsko tijelo, i da će vidjeti džennet ili džehennem iako oni još ne postoje.
  • Da se grobovi šire i skupljaju, …iako je sima jasno da se to realno ne događa.
  • Da će stisak biti fizički i stvaran na tijelu umrlog, jer se pominju organi i rebra.
  • Da će se ovaj scenario desiti samo onima koji su ukopani u kabur, jer se nigdje ne spominje drugačiji scenario gdje možda insan umre od utopljavanja, i sl.
  • Da je Džennet zapravao zamjena za Džehennem, a da je vjerniku osnovno boravište Vatra. Kao da je scenario samo za odrasle ljude koji treba da napuste svoju vjeru i prime Islam.
  • Da Poslanik a.s. čuje mrtve… što je u direktnoj suprotnosti sa Kur’anom.
  • Najbliži i najbolji Poslanikovi učenik, supruga Aiša, do kasnog medinskog perioda nije ni čula za kabursku kušnju, sve dok jevrejke nisu donijele priču …što odmah smrdi na potpis autora cijele ove šege.

Porjeklo vjerovanja u kaburski/zagrobni život

Već sam govorio ranije (u nekim tekstovima) da je vjerovatnoća podvale u Islamu veoma visoka, pogotovu u vjerovanjima koja imaju djelimičnu ili prividnu potporu u Kur’anu. Kada uzmemo u obzir neosporivu činjenicu i historijski fakat da je Islam odgajao generacije zastrašivanjem, za razliku od drugim monoteističkih religija koje su podsticale na ljubav prema Bogu, kod nas se uvijek potencira strah od Boga. Muslimanski mentalitet zastraživanja sebe i drugih je nus produkt političko-socijalne potrebe ranog doba širenja islama na prostoru Bliskog istoka i centralne Azije. Strahom se, kao i uvijek, kontrolisala masa. Islam je bio glavni alat i oruđe vlastodržaca za kontrolu arapa, perzijanaca i drugih, više od 1300 godina. Mnoga strana vjerovanja su procurila u Islam iz nečije potrebe, a mnoga pak iz zabave.

Lično vjerujem da je ovo vjerovanje o kaburu dospjelo u islam preko “narodnih pripovjedača” koji su u emevijskoj ili abasijskoj državi imali ulogu današnjih medija, a svoj program bi držali po džamijama. Skoro sva islamska vjerovanja koje nemaju potporu u Kur’anu su spektakularna, puna drame, misterije, i interesantnih detalja koji odišu duhom pripovjedača i narodnih kazivanja, a daleko su od stila i ozbiljnosti Kur’ana i njegovih učenja. Hadisi i predaje na takve teme su uvijek dugi i u stilu pripovijetke. Primjeri su u vjerovanju u Dežala, Mehdiju, Isusov povratak, predznake Sudnjeg dana, Sihire i avete…itd. Kaburski azab nije ništa drugačiji od pomenutog.

Moram napomenuti da ovu židarinu nismo po običaju preuzeli od bliskih rođaka, kršćana ili jevreja, niti bilo kojih monoteista, već smo skoro pa unikatni po ovom vjerovanju. Nijedna ibrahimijska vjera, pa ni sekta, nema ovo vjerovanje! Ne samo da nismo koristili paganske izvore za svoje bajke, nego smo ga možda potpuno smislili!

Po pravilu, ne postoji niti jedan osnovni dio vjerovanja u Islamu a da se ne podudara sa sličnim ili identičnim vjerovanjima kod drugih ibrahimskim vjerama (Kršćanstvo ili Judeizam), osim ovo.

Druge religije o kaburskoj kušnji

Istaživajući od koga smo ovo mogli pokupiti, naiđem na stare paganske religije gdje su npr. stari Egipćani vjerovali da poslije smrti osoba ima sposobnost da nastavi život u grobu. Osiris, bog mrtvih i pravde, će odlučiti hoće li duša biti dopuštena da nastavi život u zagrobnom svijetu ili će biti odbijena i uništena. Oni su također vjerovali da duše mogu posjetiti svoje tijelo u grobnici!

U religiji stare Grčke, vjerovalo se da duše nastavljaju živjeti u nekom drugom svijetu ili podzemnom svijetu, gdje su opskrbljene svim potrebnim stvarima za život i gdje mogu posjetiti svoje tijelo u grobnici.

U judaizmu se ne spominje neka vrsta života u grobu ili u zagrobnom svijetu. Kod njih postoji i pojam “čistilišta” (često nazvanog “Gehenna” u hebrejskom jeziku), mjesto gdje duše prolaze kroz proces iskupljenja i očišćenja prije nego što se vrate Bogu. Međutim, ovo mjesto se ne smatra zagrobnim svijetom ili mjestom gdje duše žive nakon smrti.

Prema kršćanskom učenju, duše koje su počinile dobra djela tijekom života će biti spasene i smještene u raj, dok će duše koje su počinile loša djela biti osuđene i smještene u pakao. Međutim, kršćanstvo ne vjeruje u postojanje nekog privremenog stanja duše u grobu prije Sudnjeg dana, kao što se vjeruje u islamu. U kršćanstvu također postoji pojam “čistilišta”, mjesta gdje duše prolaze kroz proces iskupljenja i očišćenja prije nego što se vrate Bogu. Međutim, u kršćanstvu se ne spominje ispitivanje ili iskušenje duša od strane anđela u čistilištu.

Niti Kršćanstvo niti Judeizam, pa čak ni Hinduizam ili Budizam ne spominju nešto poput kaburskog iskušenja, ili ispitivanja u kaburu.

Nepostojanje dokaza je dokaz

Po običaju, Kur’an, kao i Indžil i Tevrat, ne spominje kaburki azab ili patnju u grobu. Naprotiv, Kur’an je prepun jasnih dokaza da takvo nešto ne postoji. Mogući razlog za opstanak i ukorjenjivanje ove dogme jeste par ajeta koji bi se djelimično mogli koristiti za podupiranje tvdnje o kaburskom azabu, no njihovo pojašnjenje dolazi u nastavku.

Onaj ko tvrdi ta ima patnja, odnosno uživanje u grobu, mora dostaviti jasan dokaz iz jedinog izvora gajba (nedokučivog / skrivenog) a to je Kur’an. Kako sam ranije pisao, hadis je upitnog porjekla, i zasniva se na usmenoj predaji jedne osobe (ahad) koju niko lično ne poznaje, te je neuporedivo slabiji dokaz za vjerske postulate ili propise od Kur’ana. Za potvrdu ovako opširnog, detaljnog i utjecajnog vjerovanje mora se priložiti ekvivalentano opširan, detaljan i autentičan dokaz sa jedinog dostojnog izvora, Kur’ana. To je nemoguće izvesti, tako da samim time cijela dogma pada.

Ipak, rado ću predstaviti desetine ajeta iz Kur’ana koji nedvojbeno ukazuju da je vjerovanje u zagrobni život samo još jedna podvala i priča za zastrašivanje lakoumnih.

Kur’anski odgovor na vjerovanje u zagrobni život

Pod “zagrobni život” mislim na temeljnu činjenicu ovog vjerovanja, a to je da smrt zaptavo nije smrt, nego prelaz u stanje koje više liči na život nego na smrt. To je klasično proživljenje, stanje svijesti i prisustva u grobu, gdje se odslužuje kazna ili uživa nagrada prije suđenja. Dakle, period života u grobu, nakon što tijelo umre a prije nego bude proživljeno na Sudnjem danu.

Jako je bitno razumjeti da se u ovom tradicionalnom vjerovanju, shodno gore navedenom hadisima, proturaju slijedeći koncepti:

  • Po ovome vjerovanju, čovjek ima tri života: dunjaluk, kabur, ahiret.
  • Umrli je proživljen prije Sudnjeg dana, svjestan svoje smrti, vidi i čuje.
  • Umrli ima fizičku interakciju sa melekima, te sjedeći polaže usmeni ispit o specifičnim stvarima, poput ličnog mišljenja o personi Muhammeda a.s., a koja se pojavljuje tek 6 stoljeća nakon Hrista.
  • Umrli će biti kažnjen ili nagrađen prije Sudnjeg dana.
  • Umrli provodi vrijeme nakon smrti, a taj period može imati razliku u milionima godina, zavismo od osobe do osobe, shodno razmaku između smrti i Sudnjeg dana.
  • Umrli odmah nakon smrti zna svoje prebivalište na Ahiretu.

Koliko samo ajeta u Kur’anu govori da je nagrada vjernicima džennet, a kazna nevjernicima džehennem, i nigdje se ne spominje nagrada, odnosno kazna, u periodu kabura… jel’ to Allah zaboravio na taj bitan dio?

Kada ti postane jasno da Kur’an negira gore nabrojano, svi ostali detalji vezani za to vjerovanje će se srušiti kao kula od karata.

Dunjalučka smrt

U mnogim ajetima Kur’ana se spominje smrt u smislu ništavila gdje se citiraju nevjernici i skeptici koji se pitaju “Kako će Allah oživjeti mrtve kad su oni samo kosti i prah?!”, no Allah nigdje ne negira tu njihovu izjavu, nego ju potvrđuje Svojim odgovorom da će ih oživjeti Onaj ko ih je i prvi put stvorio i oživio. To nam ukazuje na kur’ansku potvrdu da je smrt ništavilo i da u periodu od umiranja do proživljenja nema ništa.

وَكَانُوا يَقُولُونَ أَئِذَا مِتْنَا وَكُنَّا تُرَابًا وَعِظَامًا أَإِنَّا لَمَبْعُوثُونَ ‎﴿٤٧﴾‏ أَوَآبَاؤُنَا الْأَوَّلُونَ ‎﴿٤٨﴾‏ قُلْ إِنَّ الْأَوَّلِينَ وَالْآخِرِينَ ‎﴿٤٩﴾‏ لَمَجْمُوعُونَ إِلَىٰ مِيقَاتِ يَوْمٍ مَّعْلُومٍ ‎﴿٥٠﴾‏

I govorili: “Hoćemo li kad pomremo i budemo prah i kosti, uistinu mi biti podignuti? Ili očevi naši raniji?” Reci: “Uistinu, raniji i kasniji.” Doista će biti sakupljeni za određeno vrijeme Dana poznatog, (El Wakia 50)

Čak postoji hadis koji se po senedu smatra slabim, ali je po svojom slaganju sa Kur’anom potpuno tačan, gdje se bilježi da je Poslanik a.s. rekao: “من مات فقد قامت قيامته – Ko umre, njemu je počeo Sudnji dan.”

U hadisu navedenom na početku, spominje se kako Poslanik čuje mrtve, ili kako ih čuju hajvani, dok Kur’an direktno negira takvo što govoreći:

وَمَا يَسْتَوِي الْأَحْيَاءُ وَلَا الْأَمْوَاتُ ۚ إِنَّ اللَّهَ يُسْمِعُ مَن يَشَاءُ ۖ وَمَا أَنتَ بِمُسْمِعٍ مَّن فِي الْقُبُورِ ‎﴿٢٢﴾‏

I nisu isti živi i mrtvi. Uistinu! Allah daje da čuje kome hoće. I ti ne možeš čuti one što su u grobovima. (22)

Takođe, u hadisu se spominje da mrtvac čuje korake svojih prijatelja, što bi značilo da Allahovo poređenje nevjernika sa umrlima nema smisla. Allah kafire koji ne čuju i nisu svjesni istine poredi sa mrtvima baš iz razloga što su mrtvi takvi, ne čuju i nisu svjesni. Po ovom vjerovanju, mrtvi čuju i svjesni su, a kur’ansko poređenje kafira s njima, iz sure En Neml ili sure Er Rum, nebi imalo smisla:

فَإِنَّكَ لَا تُسْمِعُ الْمَوْتَىٰ وَلَا تُسْمِعُ الصُّمَّ الدُّعَاءَ إِذَا وَلَّوْا مُدْبِرِينَ ‎﴿٥٢﴾

Pa uistinu, ti nećeš pročuti mrtve, niti pročuti gluhe dozivanjem, kad se okrenu bježeći. (Er Rum 52)

Dvije smrti i dva života

Smrt za insana nije ništa novo, bili smo mrtvi do rođenja. Svi znamo šta je smrt…to je ništavilo gdje nema ništa.

كَيْفَ تَكْفُرُونَ بِاللَّهِ وَكُنتُمْ أَمْوَاتًا فَأَحْيَاكُمْ ۖ ثُمَّ يُمِيتُكُمْ ثُمَّ يُحْيِيكُمْ ثُمَّ إِلَيْهِ تُرْجَعُونَ ‎﴿٢٨﴾

Kako ne vjerujete u Allaha, a bili ste mrtvi, pa vas je oživio, zatim će vas usmrtiti! Potom će vas oživiti, zatim ćete Njemu biti vraćeni. (El Bekarah 28)

قَالُوا رَبَّنَا أَمَتَّنَا اثْنَتَيْنِ وَأَحْيَيْتَنَا اثْنَتَيْنِ فَاعْتَرَفْنَا بِذُنُوبِنَا فَهَلْ إِلَىٰ خُرُوجٍ مِّن سَبِيلٍ ‎﴿١١﴾

Reći će: “Gospodaru naš! Usmrtio si nas dva puta i oživio nas dva puta, pa smo priznali grijehe naše; pa ima li za izlazak ikakva puta?” (Gafir 11)

U ajetima sure El Bekare se jasno kaže redosljed ljudskih stanja, gdje kaže “…a bili ste mrtvi…” (nepostojanje koja prethodi rođenju), “…pa vas je oživio…” (rađanje na dunjaluku), “…zatim će vas usmrtiti…” (umro na dunjaluku), “…Potom će vas oživiti…” (na ahiretu.), dok u ajetu sure Gafir sumirano i jasno se kaže da su dva perioda smrti i dva perioda života.

Ono što dvije smrti imaju zajedničko je nepostojanje i ništavilo, dok s druge strane, ono što dva proživljenja imaju zajedničko su živost i svijest. Ovi ajetu upućuju da nakon druge smrti nema ništa sve do proživljenja.

Ako bi neko rekao da je berzeh proživljenje, onda bi postojala tri proživljenja, jer će pred sudnji dan sve umrijeti. To umiranje bi u tom slučaju bilo dodatno umiranje za ljude koji žive u kaburu.

Berzeh

Berzeh (برزخ) je izraz koji se u Kur’anu koristi u značenju “brana” ili “pregrada”, te u kontkstu dva mora iz sure El Furkan (57) ili Er Rahman (20) označava nemogućnost miješanja, no ne označava nikakv treći entitet, kako se to želi predstaviti u slučaju berzeha između života i smrti. U suri El Muminun se kaže:

حَتَّىٰ إِذَا جَاءَ أَحَدَهُمُ الْمَوْتُ قَالَ رَبِّ ارْجِعُونِ ‎﴿٩٩﴾‏ لَعَلِّي أَعْمَلُ صَالِحًا فِيمَا تَرَكْتُ ۚ كَلَّا ۚ إِنَّهَا كَلِمَةٌ هُوَ قَائِلُهَا ۖ وَمِن وَرَائِهِم بَرْزَخٌ إِلَىٰ يَوْمِ يُبْعَثُونَ ‎﴿١٠٠﴾

Dok, kad jednom od njih dođe smrt, kaže: “Gospodaru moj! Povrati me, ne bi li radio dobro u onom šta sam ostavio!” Nikako! Uistinu, to je riječ, on je govornik njen; a iza njih je brana (berzeh) do Dana kad će podignuti biti. (100)

Ovaj ajet jasno kaže da će po umiranju nastati brana i pregrada zbog koje nema povratka, te da ona po definiciji instantno razdvaja dva svijeta – dunjaluk i ahiret. Do dana proživljenja nema ništa do brana (berzeh). Vrijeme njenog trajanja je nula, i ona nije zaseban entitet između dunjaluka i Sudnjeg dana.

Kad bi kojim slučajem u berzehu postojao vremenski period, relativan umrlom, ili neka vrsta života, to bi dovelo do nekoliko logičkih zaključaka koji su u sukobu sa Kur’anom:

Život u berzehu bi značilo nagrađivanje ili kažnjavanje bez suđenja, a Kur’an jasno kaže:

وَنَضَعُ الْمَوَازِينَ الْقِسْطَ لِيَوْمِ الْقِيَامَةِ فَلَا تُظْلَمُ نَفْسٌ شَيْئًا ۖ وَإِن كَانَ مِثْقَالَ حَبَّةٍ مِّنْ خَرْدَلٍ أَتَيْنَا بِهَا ۗ وَكَفَىٰ بِنَا حَاسِبِينَ ‎﴿٤٧﴾‏

Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati. (El Enbija 47)

كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ ۗ وَإِنَّمَا تُوَفَّوْنَ أُجُورَكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۖ فَمَن زُحْزِحَ عَنِ النَّارِ وَأُدْخِلَ الْجَنَّةَ فَقَدْ فَازَ ۗ وَمَا الْحَيَاةُ الدُّنْيَا إِلَّا مَتَاعُ الْغُرُورِ ‎﴿١٨٥﴾

 Svako će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete plaće vaše, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje. (Alu Imran 185)

Ovaj posljednji ajet specifično koristi termin (innema… وَإِنَّمَا) za odreživanje dana u kom će ljudi dobiti nagradu ili kaznu, što u arapskom bukvalno znači “samo tada i nikad više”.

Da postoji život u berzehu, Sudnji dan bi izgubio svoj smisao jer bi, u tom slučaju, svako nakon smrti doživi svoju nagradu ili kaznu. Po tradiciji svako zna šta ga nakon berzeha čeka, džennet ili džehennem, dok u Kur’anu jasno piše da se to saznanje neće desiti do dana Kijameta, kad se grobovi ispreturaju, kad se džehennem raspali i džennet približi:

وَإِذَا الْقُبُورُ بُعْثِرَتْ ‎﴿٤﴾‏ عَلِمَتْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ وَأَخَّرَتْ ‎﴿٥﴾

Kad se grobovi ispreturaju, tada će svako saznati šta je pripremio a šta propustio. (El Infitar 5)

وَإِذَا الْجَحِيمُ سُعِّرَتْ ‎﴿١٢﴾‏ وَإِذَا الْجَنَّةُ أُزْلِفَتْ ‎﴿١٣﴾‏ عَلِمَتْ نَفْسٌ مَّا أَحْضَرَتْ ‎﴿١٤﴾

I kad se džehennem raspali, i kad se džennet približi, saznaće svako šta je pripremio. (Et Tekvir 12-14)

Povrh toga, to bi bila nepravda za vjernike i nevjernike. Životom u berzehu bi neko uživao hiljadama godina prije nego se neko drugi i rodio, i obrnuto u slučaju kazne. Vjernik koji je umro prije 100 hiljada godina u trenutku dok ovo čitaš on već 1000 vjekova uživa, plus će uživati nakon Sudnjeg dana isto onoliko koliko i vjernik koji je umro danas. Gdje je tu pravda?!

إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي الْمَوْتَىٰ وَنَكْتُبُ مَا قَدَّمُوا وَآثَارَهُمْ ۚ وَكُلَّ شَيْءٍ أَحْصَيْنَاهُ فِي إِمَامٍ مُّبِينٍ ‎﴿١٢﴾‏

Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali. (Jasin 12)

Da ima života u berzehu, počela bi nagrada ili kazna za insana kojem još djela teku na dunjaluku. Dok je dunjaluka ničija djela i nedjela nisu prestala. Kako će neko unaprijed biti nagrađen ili kažnjen.

U početku navedeni hadisi spominju da će ljudi vidjeti džennet ili džehennem, a Allah kaže:

فَلَا تَعْلَمُ نَفْسٌ مَّا أُخْفِيَ لَهُم مِّن قُرَّةِ أَعْيُنٍ جَزَاءً بِمَا كَانُوا يَعْمَلُونَ ‎﴿١٧﴾

I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju. (Es Sedžda 17)

a dodao bih još i činjenicu da će se do Sudnjeg dana čitati ajet koji glasi:

تَبَّتْ يَدَا أَبِي لَهَبٍ وَتَبَّ ‎﴿١﴾‏ مَا أَغْنَىٰ عَنْهُ مَالُهُ وَمَا كَسَبَ ‎﴿٢﴾‏ سَيَصْلَىٰ نَارًا ذَاتَ لَهَبٍ ‎﴿٣﴾‏

Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! (1) Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao, (2) ući će on, sigurno, u vatru rasplamsalu, (3)

Treći ajet govori u budućem vremenu “…ući će on, sigurno, u vatru…” što bi značilo da Ebu Leheb i dan danas nije u vatri, niti će biti sve do Sudnjeg dana.

Period berzeha nema dužinu trajanja

Mnogi kur’anski ajeti opisuju trenutak smrti, i ni jedan ne spominje život u berzehu ili neki dodani život između smrti i proživljenja. Ono što se da razumjeti iz ajeta jeste instantni prelazak iz dunjaluka na ahiret i stil izražavanja u ajetima govori da je period kojeg je insan svjestan od smrti do proživljenja jednak nuli.

الَّذِينَ تَتَوَفَّاهُمُ الْمَلَائِكَةُ طَيِّبِينَ ۙ يَقُولُونَ سَلَامٌ عَلَيْكُمُ ادْخُلُوا الْجَنَّةَ بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ‎﴿٣٢﴾

onima koje meleki usmrćuju – a oni dobri, govorit će im: “Mir vama! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!” (32)

U ovom ajetu se meleki obraćaju umrlom na dan smrti da uđe u džennet…dakle, za umrlog, taj period od smrti do Sudnjeg dana kao da nije ni postojao.

 وَجَاءَتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ ۖ ذَٰلِكَ مَا كُنتَ مِنْهُ تَحِيدُ ‎﴿١٩﴾‏ وَنُفِخَ فِي الصُّورِ ۚ ذَٰلِكَ يَوْمُ الْوَعِيدِ ‎﴿٢٠﴾

Smrtna nesvjest će s razlogom doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći (19) i u oblike će se puhnuti – to je Dan obećani (Kaf 20)

وَلَوْ تَرَىٰ إِذِ الظَّالِمُونَ فِي غَمَرَاتِ الْمَوْتِ وَالْمَلَائِكَةُ بَاسِطُو أَيْدِيهِمْ أَخْرِجُوا أَنفُسَكُمُ ۖ الْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَقُولُونَ عَلَى اللَّهِ غَيْرَ الْحَقِّ وَكُنتُمْ عَنْ آيَاتِهِ تَسْتَكْبِرُونَ ‎﴿٩٣﴾‏ وَلَقَدْ جِئْتُمُونَا فُرَادَىٰ كَمَا خَلَقْنَاكُمْ أَوَّلَ مَرَّةٍ وَتَرَكْتُم مَّا خَوَّلْنَاكُمْ وَرَاءَ ظُهُورِكُمْ ۖ…

A da vidiš nevjernike u smrtnim mukama, a meleki pruženih ruku prema njima: “Spasite se ako možete! Danas ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjavani zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.” Došli ste Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši za sobom dobra koja smo vam bili darovali…

وَلَوْ تَرَىٰ إِذْ يَتَوَفَّى الَّذِينَ كَفَرُوا ۙ الْمَلَائِكَةُ يَضْرِبُونَ وُجُوهَهُمْ وَأَدْبَارَهُمْ وَذُوقُوا عَذَابَ الْحَرِيقِ ‎﴿٥٠﴾‏

A da si samo vidio kad su meleki nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: “Iskusite patnju u ognju! (Al Enfal 50)

Ovi ajeti jasno kazuju o dva događaja jedan za drugim; prvo smrt a odmah zatim  – Dan proživljenja. Nema pauze niti kaburskog azaba između toga dvoga.

Iznenađenje pri proživljenju

Možda, po meni, najveći dokaz da zagrobni život ne postoji i da je taj period savršeno ništavilo, jeste kur’anski opis proživljenja gdje će svi biti iznenađeni. Da je kojim slučajem svako živio u kaburu, odnosno periodu berzeha, iznenađenja ne bi bilo.

U ajetu 51-52 sure Jasin se kaže:

 وَنُفِخَ فِي الصُّورِ فَإِذَا هُم مِّنَ الْأَجْدَاثِ إِلَىٰ رَبِّهِمْ يَنسِلُونَ ‎﴿٥١﴾‏ قَالُوا يَا وَيْلَنَا مَن بَعَثَنَا مِن مَّرْقَدِنَا ۜ ۗ هَٰذَا مَا وَعَدَ الرَّحْمَٰنُ وَصَدَقَ الْمُرْسَلُونَ ‎﴿٥٢﴾‏

I puhnuće se u oblike, i odjednom će oni iz grobova ka Gospodaru svom hitati. (51) Rekoše: “O teško nama! Ko nas podiže iz spavališta našeg?” “Ovo je ono šta je obećavao Milostivi, a Istinu su govorili izaslanici.” (52)

Termin “spavalište” (merkadina – مَّرْقَدِنَا ۜ) je korišten i za družinu iz pečine u suri Kehf, gdje su oni proveli mnogo godina bez svijesti o vremenu. U ovom opisu, ljudi će biti probuđeni iz perioda nesvijesti i ništavila. Ono što nadopunjava ovo značenje su ajeti sure Er Rum gdje nevjernici ne osjećaju prošlo vrijeme, niti spominju vijekove provedene u kaburskom azabu. Ne samo to, već Allah spominje vjernike koji će im objasniti da je iznenađujuća situacija koju proživljavaju zapravo Sudnji dan:

وَيَوْمَ تَقُومُ السَّاعَةُ يُقْسِمُ الْمُجْرِمُونَ مَا لَبِثُوا غَيْرَ سَاعَةٍ ۚ كَذَٰلِكَ كَانُوا يُؤْفَكُونَ ‎﴿٥٥﴾‏ وَقَالَ الَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ وَالْإِيمَانَ لَقَدْ لَبِثْتُمْ فِي كِتَابِ اللَّهِ إِلَىٰ يَوْمِ الْبَعْثِ ۖ فَهَٰذَا يَوْمُ الْبَعْثِ وَلَٰكِنَّكُمْ كُنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ ‎﴿٥٦﴾‏

A na Dan kad nastupi Čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su samo jedan čas ostali; tako su lažljivi. A reći će oni kojima je dato znanje i vjerovanje: “Vi ste ostali, po Allahovoj odredbi, sve do Dana oživljenja – a ovo je Dan oživljenja, samo što vi niste htjeli da znate.” (Er Rum 55-56)

Ako postoji neki kaburski azab, ili uživanje u berzehu, kako objasniti ove ajete?!

U slučaju da je nevjernik kažnjavan u periodu svog zagrobnog života, on na Sudnjem danu ne bi poželio da se vrati u zemlju. Jedini razlog što će to poželiti jeste nesvjest i ništavilo koje je za njega bolje od spoznaje i šoka proživljenja, pa kaže:

ذَٰلِكَ الْيَوْمُ الْحَقُّ ۖ فَمَن شَاءَ اتَّخَذَ إِلَىٰ رَبِّهِ مَآبًا ‎﴿٣٩﴾‏ إِنَّا أَنذَرْنَاكُمْ عَذَابًا قَرِيبًا يَوْمَ يَنظُرُ الْمَرْءُ مَا قَدَّمَتْ يَدَاهُ وَيَقُولُ الْكَافِرُ يَا لَيْتَنِي كُنتُ تُرَابًا ‎﴿٤٠﴾‏

To je neizbježan Dan, pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći. (39) Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: “Da sam, bogdo, zemlja ostao!” (40)

Zapitaj se zašto Allah dž.š. navodi smrt kao odmor džehenemlijama, te da im neće dati tu priliku da umru. Smrt je rahat bez svijesti, bez kazne, bez bola… zato u ajetu kaže:

وَالَّذِينَ كَفَرُوا لَهُمْ نَارُ جَهَنَّمَ لَا يُقْضَىٰ عَلَيْهِمْ فَيَمُوتُوا وَلَا يُخَفَّفُ عَنْهُم مِّنْ عَذَابِهَا ۚ كَذَٰلِكَ نَجْزِي كُلَّ كَفُورٍ ‎﴿٣٦﴾

A nevjernike čeka vatra džehennemska, oni neće biti ubijeni, pa da umru, niti će im se patnja u njemu ublažiti – eto tako ćemo svakog nevjernika kazniti – (Fatir 36)

وَنَادَوْا يَا مَالِكُ لِيَقْضِ عَلَيْنَا رَبُّكَ ۖ قَالَ إِنَّكُم مَّاكِثُونَ ‎﴿٧٧﴾

Oni će dozivati: “O vladaru! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!” – a On će reći: “Vi ćete tu vječno ostati!” (Ez Zuhruf 77)

Sud i odgovaranje za djela su nakon kijameta

Desetine kur’anskih ajeta govori o tome da je polaganje računa prije bilo kakve nagrade ili kazne. Takođe, da su nagrada i kazna jedino na Sudnjem danu, te da niko ne zna šta ga čeka sve dok se račun ne svede. Pažljivo prouči slijedeće ajete koji slikovito opisuju i preciziraju sve te momente, dajući im poziciju na vremenskoj liniji.

وَنُفِخَ فِي الصُّورِ فَجَمَعْنَاهُمْ جَمْعًا ‎﴿٩٩﴾‏ وَعَرَضْنَا جَهَنَّمَ يَوْمَئِذٍ لِّلْكَافِرِينَ عَرْضًا ‎﴿١٠٠﴾‏

I puhnuće se u oblike, pa ćemo ih sve sakupiti, i toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati, (El Kehf 100)

وَإِنَّمَا تُوَفَّوْنَ أُجُورَكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۖ

A svoje plate nećete dobiti do Sudnjeg dana

إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِي نَعِيمٍ ‎﴿١٣﴾‏ وَإِنَّ الْفُجَّارَ لَفِي جَحِيمٍ ‎﴿١٤﴾‏ يَصْلَوْنَهَا يَوْمَ الدِّينِ ‎﴿١٥﴾

Čestiti će, sigurno, u Džennet, a grješnici, sigurno, u Džehennem, dospjeće u njega na Sudnjem danu (15)

يَوْمَئِذٍ يَصْدُرُ النَّاسُ أَشْتَاتًا لِّيُرَوْا أَعْمَالَهُمْ ‎﴿٦﴾‏ فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ‎﴿٧﴾‏ وَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ ‎﴿٨﴾‏

Tog Dana će se ljudi odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova; onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjeće ga. (Az Zalzala 8)

وَاتَّقُوا يَوْمًا تُرْجَعُونَ فِيهِ إِلَى اللَّهِ ۖ ثُمَّ تُوَفَّىٰ كُلُّ نَفْسٍ مَّا كَسَبَتْ وَهُمْ لَا يُظْلَمُونَ ‎﴿٢٨١﴾‏

I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti. (El Bekarah 281)

فَوَيْلٌ لِّلَّذِينَ كَفَرُوا مِن يَوْمِهِمُ الَّذِي يُوعَدُونَ ‎﴿٦٠﴾‏

jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti! (60)

 

 

Ne samo to, nego Allah jasno kaže da nevjernici neće biti kažnjeni sve do proživljenja na Sudnjem danu:

وَلَا تَحْسَبَنَّ اللَّهَ غَافِلًا عَمَّا يَعْمَلُ الظَّالِمُونَ ۚ إِنَّمَا يُؤَخِّرُهُمْ لِيَوْمٍ تَشْخَصُ فِيهِ الْأَبْصَارُ ‎﴿٤٢﴾ مُهْطِعِينَ مُقْنِعِي رُءُوسِهِمْ لَا يَرْتَدُّ إِلَيْهِمْ طَرْفُهُمْ ۖ وَأَفْئِدَتُهُمْ هَوَاءٌ ‎﴿٤٣﴾‏

A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On ih odgađa do Dana kada će im oči blenuti, pokunjeni, pogetih glava, netremični, srca praznih. (Ibrahim 43)

لِأَيِّ يَوْمٍ أُجِّلَتْ ‎﴿١٢﴾‏ لِيَوْمِ الْفَصْلِ ‎﴿١٣﴾‏ وَمَا أَدْرَاكَ مَا يَوْمُ الْفَصْلِ ‎﴿١٤﴾‏ وَيْلٌ يَوْمَئِذٍ لِّلْمُكَذِّبِينَ

“Do kojeg dana je to odloženo?” –  “Do Dana sudnjeg!” A znaš li ti šta je Dan sudnji? –  Teško toga dana poricateljima! (Al Mursalat 12-15)

U konačnici, Kur’an je opisao cijeli put čovjekova postojanja, od početka stvaranja do suđenja, …i nigdje nema berzeha, kabura niti bilo čega sličnog… pa u suri El Muminun kaže:

وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن سُلَالَةٍ مِّن طِينٍ ‎﴿١٢﴾‏ ثُمَّ جَعَلْنَاهُ نُطْفَةً فِي قَرَارٍ مَّكِينٍ ‎﴿١٣﴾‏ ثُمَّ خَلَقْنَا النُّطْفَةَ عَلَقَةً فَخَلَقْنَا الْعَلَقَةَ مُضْغَةً فَخَلَقْنَا الْمُضْغَةَ عِظَامًا فَكَسَوْنَا الْعِظَامَ لَحْمًا ثُمَّ أَنشَأْنَاهُ خَلْقًا آخَرَ ۚ فَتَبَارَكَ اللَّهُ أَحْسَنُ الْخَالِقِينَ ‎﴿١٤﴾‏ ثُمَّ إِنَّكُم بَعْدَ ذَٰلِكَ لَمَيِّتُونَ ‎﴿١٥﴾‏ ثُمَّ إِنَّكُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ تُبْعَثُونَ ‎﴿١٦﴾

A doista smo čovjeka stvorili od ekstrakta gline, zatim ga učinili da bude kap sjemena u boravište čvrsto; potom kap sjemena stvorili zakvačkom, pa zakvačak stvorili grudom mesa, pa grudu mesa stvorili kostima, pa zaodjenuli kosti mesom, zatim ga sazdali u stvorenje novo. Pa blagoslovljen neka je Allah, Najbolji od stvoritelja! Zatim ćete uistinu vi, poslije toga biti mrtvaci! Potom ćete uistinu vi na Dan kijameta biti podignuti! (El Muminun 16)

 

Dokazi pobornika kaburskog azaba

Pored navedenih hadisa, i desetina drugih, koji su većinom slabi (po ocjeni muhaddisa), ali su navodno ojačali zbog velikog broja, pobornici kaburskog azaba navode par ajeta kao dokaz svojih vjerovanja.

وَلَنُذِيقَنَّهُم مِّنَ الْعَذَابِ الْأَدْنَىٰ دُونَ الْعَذَابِ الْأَكْبَرِ لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ ‎﴿٢١﴾‏

I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali. (Es Sedžda 21)

فَوَقَاهُ اللَّهُ سَيِّئَاتِ مَا مَكَرُوا ۖ وَحَاقَ بِآلِ فِرْعَوْنَ سُوءُ الْعَذَابِ ‎﴿٤٥﴾‏ النَّارُ يُعْرَضُونَ عَلَيْهَا غُدُوًّا وَعَشِيًّا ۖ وَيَوْمَ تَقُومُ السَّاعَةُ أَدْخِلُوا آلَ فِرْعَوْنَ أَشَدَّ الْعَذَابِ ‎﴿٤٦﴾‏

I Allah ga (Musaa) je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi, vatra dan i noć, a kada nastupi Čas: “Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!” (Gafir 46)

Kažu za ajet sure Sedžda da spominje dvije kazne, jednu malu i drugu veliku, tj. kaburski azab i džehennemski azab. No, ako se ajet pročita do kraja vidimo da se radi o manjoj kazni na dunjaluku jer se od njih očekuje da se od nje spametuju i pokaju. Dakle, blaža kazna je prije smrti.

U ajetu sure Gafir se spominje Faraon i njegova svita koji su u vatrenoj patnji jutrom i večeri, a nakon Sudnjeg dana će biti uvedeni u džehennem. No, ako se pogledaju ajeti ranije i kontekst, vidjećemo da se radi o dunjalučkoj kazni koju su proživljavali i dan i noć. Zašto se baš kaže “vatra”? Vatra u Kur’anu ne mora imati bukvalno značenje, pa imamo primjer u suri El Maide 64 gdje Allah kaže: “كُلَّمَا أَوْقَدُوا نَارًا لِّلْحَرْبِ أَطْفَأَهَا اللَّهُ – …kad god upale vatru rata, Allah ju ugasi…”. U slučaju faraona i njegove svite, vatra je sinonim za patnju prije smrti, metaforički opis prethodnog ajeta.

Zaključak

Možda najveći zaključak iz ovog istraživanja je zapravo razotkrivanje uvoznih vjerovanja, iznova i iznova. Gdje god insan pogleda, nađe nakaradna vjerovanja i praktikovanja muslimana. Najtužniji dio svega toga je da mi vjekovima nosimo Kur’an, neko u grudima a neko u mushafu, no vrlo malo o njemu razmišljamo. Ne zato što smo lijeni, već zato što nas poglavari i autoriteti Islama uči da ne treba i ne smije niko razmišljati kad je sve već razmišljeno. Postoje hadisi i tefsiri, kapak! Svi smo zaključani u okovima tuđih shvatanja i tumačenja.

Dakle, vjerovanje o kaburskom azabu je pagansko, vjerovatno staro-egipatsko.

Ne postoji zagrobni život, i umrli ljudi neće biti svjesni perioda koji prođe između smrti i proživljenja. To je jedini pravedan i logičan ishod.

Nema nagrade niti kazne prije suđenja, a nema suđenja do Dana Suđenja.

 

 

 

* TAHAWIJEVA POSLANICA O ISLAMSKOM VJEROVANJU (AKIDI) KRATKI KOMENTAR Autor: dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis

32 comments

  • Krajisnik

    Od svih stvari mi najteze pada kada citam u hadisima da zidovi poducavaju Allahova Poslanika s.a.w.s tewhidu ili sl.
    Dok u istoj zbirci nailazimo na predaje koje govore da je Allahov Poslanik s.a.w.s govorio zidovima :” kunem se Allahom da je Musa a.s ziv slijedio bi mene “..

  • Anonymous

    De boju slova pojačaj crnom jer ova trenutna boja zaslijepljuje tokom čitanja pa moram tekst obilježiti da vidim čitati bez problema

  • Danijel Atić

    Svaka čast. Nemam prigovora.
    I sam sam imao iste misli o zagrobnom životu (to jeste, o kaburskom životu) i nisam mogao a da ne primijetim tolike sličnosti sa Zapadnjačkim ili Azijskim religijama. Da na primjer:
    • Čovjek kad umre, njegova duša i dalje živi u alternativnoj/paralelnoj stvarnosti ali da ne može imati interakcije sa “živim” ljudskim svijetom u ovoj stvarnosti (poput filma “Duh” sa Patrickom Swayze-om ako ste ga gledali, uz jednu malu iznimku, to da mrtvi ne mogu zaposjesti tijela živih ljudi. Patrick Swayze je mogao.)
    • Zagrobni život – samo ime i vjerovanje vjerovatno potiče iz Zapadnjačkog svijeta (mada su i Budisti bili na istom putu). Dakle oni vjeruju da će automatski nakon fizičke smrti preći u neku drugu “ravan”, “čistilište” ili jednostavno momentalno preći ili u Raj ili gorjeti u Paklu. Zato me i ne čudi da na primjer, toliki ljudi koji su se vratili iz mrtvih kažu da “nisu ništa ni vidjeli ni čuli ni osjetili” odnosno samo ništavilo (a što ima logike sa vašim izrečenim i sa Časnim Kur’anskim opisom Dana Proživljenja). Drugi su pak kazali da su osjetili kako se “izdižu u nebesa”, kako “posmatraju same sebe dok leže na bolničkom krevetu a doktori ih pokušavaju oživjeti” kako su “proletjeli cijelom dužinom grada pa ih je nešto povuklo odjednom i duša im je odletjela unatrag pravo u njihovo smrtno tijelo” ili opisi “bijelog svjetla” kako već, no kako su naučnici sami utvrdili i dokazali, to je jednostavno ostatak hemijskih reakcija u mozgu, postepeno gašenje njegovih funkcija nakon što srce prestane da kuca.
    • Budisti i Hinduisti vjeruju u reinkarnaciju, odnosno da će se ponovno roditi ili u tijelu neke životinje ili u tijelu ljudskog bića i sve tako dok ne postignu svoju “Nirvanu” – potpuno zadovoljstvo, nakon čega će biti “izbrisani iz postojanja”. Fascinantna teorija ali jednostavno “ne pije vodu”. Smatram da ljudska bića nemaju tu moć da se ponovno rode kad ne znamo ni od čega su nam duše “sastavljene” a kamoli da je na neki način “teleportiramo” ili izvršimo transfer duše u drugo tijelo.
    Sve u svemu, ljudska mašta zaista nema granica. Oduvijek nas je valjda privlačilo ono “sa one strane”, van našeg dosega ili jednostavno strah od fizičke smrti i nemogućnosti proživljenja.
    No, šta mislite o ovome: Da jednog dana (ukoliko to bude moguće) znanstvenici kreiraju neku vrstu programa za transfer ljudskog mozga i svog njegovog sjećanja i funkcija u pazite sad – kompjuter, ili neku vrstu virtualne stvarnosti. Da li će taj mozak (ili ljudska svijest) biti “živa” i dalje u tom kompjuteru, ili će to biti nekakva kopija vas samih. Vi ćete biti mrtvi ali će vaša sjećanja i vaš mozak i dalje “živiti”. Poput neke vrste klona.

    • Kenan Hodžić

      Hvala na komentaru.
      Ovo zadnje je nešto kao u filmu Transcendence (Jonny Depp), ali smatram da to, i kad bi moglo, više ne bi bio insan. To bi bila AI trenirana umom specifičnog insana. Insan je umro i biće odgovoran za onaj dio života kojeg je proživio u svom tijelu. Allah zna…

  • Ajla

    Hvala pa si i ovu temu ovako fino analizirao. Ko je shvatio da hadisi unose najveći razdor među ljude (vjernike) i u vjeru, tome će biti sve jasno.
    Kada se samo sjetim, par godina poslije rata, taman kada sam bila 6, 7 razred osnovne, tada sam pohađala i mekteb. Bila su neka međuopćinska mektepska takmičenja i dobivali smo pitanja koja trebamo naučiti. Jedno od pitanja koje je donosilo najviše bodova jeste koja su to tri pitanja koja meleki Munkir i Nekir pitaju umrle u kaburu?
    Sada donekle razumijem tadašnje efendije jer su odrasli i ogojeni u sistemu koji nije dopuštao da puno razmišljaš i da se preispituješ i bilo je onako kako ti se kaže. Pretpostavljam da se i danas isto uči, ali za razliku od tada, danas smijemo, možemo (ako hoćemo) i trebamo da se proisputujemo i (samo)kritikujemo stalno.

    Eh šta bi još moglo zbuniti muslimane pa vjeruju u kaburski život jesu i ajeti sure El-Bekare 154.: I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!
    I ajeti sure Ali Imran:
    169. Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga,
    170. radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati;
    171. radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici.

    • Kenan Hodžić

      Hvala na komentaru, i povlačenju bitnog pitanja.
      Navedeni ajeti koji govore o poginulim na Allahovom putu su iznimka. Nikako nisam mogao da dokučim drugačije, nego da za njih postoji neka iznimka. Sve bi bilo jednostavno objasniti da nema dijela ajeta Alu Imran 170 gdje kaže “…i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili…”. Dakle, ovdje se kaže da su oni sada trenutno živi, da imaju tijelo jer bivaju “obskrbljeni” – što u Kur’anu označava zadovoljavanje bioloških potreba, poput hrane i pića…
      Meni je ovaj slučaj misterija, i ovi opisi se razlikuju i od vjerovanja u kaburski život, jer u kaburu, navodno, insan samo vidi mjesto u džennetu i čeka Sudnji dan…dok ovi su bukvalno “živi” i imaju “opskrbu”.
      Volio bih da neko uspije objasniti i čemu se radi.

      • Danijel Atić

        Ovo bi se moglo obraditi ovako nekako:

        1. “I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!” (Al-Baqarah, 154)
        (Engleski prijevod sa stranice quran .com): “Never say that those martyred in the cause of Allah are dead—in fact, they are alive! But you do not perceive it.”
        Riječ “martyred” (ako je ispravno prevedena sa Arapskog na Engleski u tom ajetu) označava “mučeništvo”, “izmučenost”. Interesantno je kako je Google Translate tu riječ samostalno preveo kao mučeništvo, a kad sam cijeli ajet (i na Arapskom i na Engleskom) ubacio u istu kolonu da dobijem prijevod na Bosanskom jeziku, umjesto “mučeništvo” ili “izmučeni” dobio sam riječ “poginuli”. Ovo je to vjerovatno na šta si mislio Kenane kad si mi rekao kako se ponekad značenje neke riječi prihvaća univerzalno (zahvaljujući već postojećim tefsirima i hadiskim predajama) bez ikakvog daljeg razmatranja i promišljanja. Slično onom Kitu što si obradio. No, da nastavim dalje.
        Dakle, ova riječ se vjerovatno odnosi na ljude sa urođenom ili stečenom tjelesnom mahanom (npr. Down sindrom, ALS – što je imao Stephen Hawking, Alzheimer i sl.) zbog čega ne mogu funkcionisati “normalno” poput većine ljudi. Izmučeni ljudi pate do smrti (iako im se stanje može kako-tako ublažiti) tako da mislim da gorenavedene bolesti mogu da se klasifikuju kao mučeništvo.
        “Na Allahovom Putu” (in the cause of Allah, Allah’s Way) može označavati jednostavno prirodni tok vremena (na Zemlji i u Svemiru uopće).
        Dakle Allah dž.š. kaže da ovi ljudi nisu “mrtvi” i da mi to ne opažamo. Da nije npr. bilo one mašine pomoću koje je mogao pričati, svi bi mislili da je Stephen Hawking klinički mrtav. Slično je i sa ljudima u komi, Alzheimerom, paralizovanim ljudima pa čak i sa autističnom i djecom sa Down sindromom, možda pomislimo katkad da su “mrtvi” jer su tjelesno uskraćeni (tu naravno sve ubrajam, i mozak naravno kao tjelesni organ, ne samo udove i slično) ali su oni zapravo živi. Samo ne mogu da se izraze i da ih mi “čujemo” iako pokušavamo, pa su valjda zato nekako “zarobljeni” između dva svijeta. To je moje mišljenje.

        Što se tiče ajeta iz sure Ali ‘Imran, na ove ajete ću se nadovezati jednim drugim iz Sure Al-Hajj, 58. ajet:
        2. “As for those who emigrate in the cause of Allah and then are martyred or die, Allah will indeed grant them a good provision. Surely Allah is the Best Provider.”
        Dakle prijevod (i značenje) bi glasilo da će Allah garantovati obilje/opskrbu ljudima koji su emigrirali na Allahovom putu – prirodnom toku vremena (a mislim da se ovo odnosi na preseljenje muslimana iz Meke u Medinu (emigracija) koji su bili pod stalnim napadima od strane nevjernika). Allah dž.š. ih tješi da će ih “zbrinuti” hranom (poljoprivrednim dobrima i zdravom stokom) na ovom svijetu. Nadalje, ako na tom putu budu izmučeni (što će neminovno dovesti do njihove smrti – poput ratnog mučenja zatvorenika) opet će ih Allah zbrinuti (ali ovaj put indirektno se to navodi na Onom svijetu). Dakle, oni nisu ni krivi ni dužni, Allah zna da su bili dobri, da su se borili za Njega i za Islam i da nisu bili licemjeri (nešto poput žrtvovanja, kao kad primiš metak umjesto druge osobe), tako da ih tješi time što će im osigurati Džennet na Onom svijetu (a u Kur’anu se svakako navodi u opisima Dženneta, kako će vjernici tamo biti nagrađeni time što će moći da jedu i da piju šta god požele – “obilje/opskrba”). A poslije “martyred” u istom ajetu dolazi riječ “or die” što se naravno misli na prirodnu smrt vjernika koji su se borili za Allaha i za Islam čitav svoj život, a Allah sigurno zna da nisu bili licemjeri i da su živjeli pošteno i časno – dakle opet ih On tješi mišlju da će im osigurati Džennet za pravedan život na ovom svijetu.
        A svima drugima koji se npr. nisu borili (riječima naravno) za širenje Islama, ali koji su bili dobri ljudi valjda se isti princip primjenjuje s tim da se ipak mora svesti računica na Sudnjem Danu, no Allah zna najbolje ko je kakva osoba bio tokom života, možda to “Suđenje” ne potraje ni 5 Zemaljskih sekundi. I naravno računica za “loše” ljude za koje samo Allah zna najbolje jesu li doista bili toliko loši. I računica dakako za sve ljude koji su umrli tokom povijesti prije i poslije Islama.

        A ovo je mislim tačka na i:
        3. “Whether you die or are martyred—all of you will be gathered before Allah.” (Ali ‘Imran, 158) – već odgovoreno prije Ajlinih ajeta
        Dakle Allah dž.š. kaže da će svi oni koji umru ili poginu (ako je to ispravan prijevod u ovom slučaju) na Allahovom putu (na ovom svijetu u prirodnom toku vremena) da će svi biti sakupljeni pred Allahom (na Danu Proživljenja).

        Riječ Shaheed, kako sam otkrio, inače ne označava eksplicitno “poginulog” na Allahovom putu (termin koji se je masivno i prije i dan-danas koristi-o za vojnika koji pogine na bojnom polju). Spominje se više u kontekstu “Svjedoka”. Allah samoga sebe zove Svjedokom svih ljudskih djela na Sudnjem Danu a i koristi tu riječ za ljudske svjedoke na Sudnjem Danu. Možda ovo treba dodatno pojašnjenje i dorađivanje.
        A i smatram da mučenici i oni “koji polože svoj život” u odbranu svoje porodice, rodbine, komšija, prijatelja, neznanca… zaslužuju automatsko mjesto u Džennetu jer je to čin “žrtve”. Vjerovali ili nevjerovali u Boga i moguće proživljenje, oni su ipak žrtvovali svoj dragocjeni Bogom dani život kako bi spasili druge. Zato ih valjda Bog tješi mišlju da će imati osigurani Džennet za to djelo prije smrti (nešto tipa automatskog oprosta).

        • Ajla

          Vrlo interesantno i vrlo vjerovatno. Baš danas pričam sa sestrom o jednom gluhonijemom momku i ona reče za njega da je on u svom svijetu, a biti gluh je najlakša “teška” bolest ili nedostatak, kako da se već izrazim, a opet ti ljudi iako mentalno zdravi, su ipak negdje gdje mi ostali “potpuni” ne možemo dokučiti. A kako li je tek sa baš mentalno oboljelim i slično.

      • Danijel Atić

        Ali kako god, ne vidim u mentalnoj slici Poslanika Muhammeda a.s. kako recimo tješi svoje “vojnike” ajetima o automatski osiguranom Džennetu za sve one vjernike koji poginu na bojnom polju za Allaha, samo kako bi on (Poslanik) sam bio spašen i kako bi pobjegao (poput sektaške vođe). Svi dobro znamo koliko je npr. samo ljudi poginulo “za Boga” u Krstaškim Ratovima.
        A i kako sam u slobodno vrijeme istraživao, Poslanik je imao 13 žena poslije smrti njegove prve žene Hatidže. Ne želim reći da je iskoristio svoj položaj (kao vođa muslimana) ali da je sumnjivo, jeste. Muslimani to danas brane govoreći da ih je Poslanik ženio kako bi ih finansijski zbrinuo i kako bi pokrenuo revoluciju što se tiče ženskog prava na nasljedstvo. Kur’an je rekao svoje ali sve je to lijepo na papiru, zato je moralo i u praksi isto biti obavljeno.
        Onda naravno, dolazimo i do Aiše koja je navodno imala 9 godina kad se udala za Poslanika. Ne znamo je li Poslanik tada konzumirao brak sa njom, ali ako ikad saznamo da jeste, mislim da bi to poništilo sve ono što je on rekao i uradio tokom života, te mu automatski bio pripisan status autora Kur’ana i titula sektaškog vođe.
        U jednom hadisu se također navodi da je svaka Poslanikova žena imala svoju zasebnu sobu (ali da su sve osim Aiše bile pa, stare) a da je samo Aiša spavala blizu Poslanikove sobe. Poslanik je naravno več bio znatno star kad je oženio Aišu, a još mnogo stariji pred samu smrt kad je tražio da mu dođe Aiša da umre pored nje (nešto kao što danas vidimo osijedjele starce kako žene dvostruko, trostruko mlađe žene od njih samih kako bi umirali pored mlađih djevojaka). Ne kažem da je to toliko loše, ali onda to dovoljno govori o Poslaniku a i o ovim ljudima. Pohotni starci koji se nisu smirili za života i ostarjeli dostojanstveno a ožene cure koje im mogu biti kćerke, unuke, praunuke…
        Druga alternativna teorija je ta da je Aiša bila Poslanikova učenica i da ju je Poslanik podučavao o Islamu i šta da uradi kad njega ne bude više bilo.
        Sve u svemu, zamislite nešto: ako dobijemo jednog dana mogućnost da putujemo kroz vrijeme i odemo u trenutak u vremenu Poslanika Muhammeda a.s. kada je oženio 9-godišnju Aišu i krišom otkrijemo da su radili “ono” u spavaćoj sobi a da je sama Aiša vrištala (od bolova) ili slično, onda bismo znali šta je i ko je ustvari bio Poslanik. Taj bi nam podatak bio dovoljan.

      • sjena

        Moram se zahvalit na ovom tekstu i na svakom drugom na ovoj stranici. Nadodajem da Kab na turskom znači predmet a Kabur je naše tijelo dok u njemu ima ruha. Kad iz njega izlazi ruh onda to nije više kab. To je proces integracije sa zemljom odakle i potice.
        Kazna i azab su naša svakodnevnica. U azabu sa nedoumicama. Nismo sigurni i nismo rahat.
        To je ta vatra džehennema u nama. I sve to dok se duša neprobudi, odnosno dok ne umremo prije smrti.
        Mahsuz Selam.

  • Anonymous

    ‘…onima koje meleki usmrćuju – a oni dobri, govorit će im: “Mir vama! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!’ (32)
    Kako to meleki ‘usmrcuju’ ljude kad su oni vec mrtvi (svojom ili tudjom dunjaluckom zaslugom. a i valjda se misli na ‘onima koje meleki ozivljavaju’ – na Danu Prozivljenja) i kako to meleki odmah ‘otvaraju’ Dzennetska vrata vjernicima bez sudjenja?
    ‘I puhnuće se u oblike, i odjednom će oni iz grobova ka Gospodaru svom hitati.’
    Zar nije ispravan prijevod ‘I puhnuce se u rogove’ – valjda nesto tipa ratnih rogova kojima vodje puhanjem u njih prave melodiju kojom oznacavaju pocetak ratovanja

    • Kenan Hodžić

      Da, ajet govori o smrti, a potom jednoj sceni sa Sudnjeg dana, bez obzira da li je to prije ili poslije suđenja. U svakom slučaju govori da je nakon što insana melek usmrti, slijedeća stvar je već Sudnji dan.
      Meleki usmrćuju tijelo, ali nemaju veze sa proživljenjem.
      Nema pomena puhanju u rogove u Kur’anu. Termin “suur – صور” je od glagola (صور يصور تصويرا) što znači “uobličavanje, pretvaranje apstraktnog u konkretno”.
      Tako i puhanje (نفخ) ima puno šire značenje od “ispuštanja zraka iz usta pod pritiskom”. U Kur’anu se ovaj glagol koristi na više mjesta, poput kazivanja o Ademu, Merjem, Zul Karnejnu…i sl. Ni u jednom slučaju ne znači bukvalno “puhanje”.

  • Mirlind

    Selam.Htio bi da dodam nesto (mozda je negdje napisano,i moguce da sam propustio ili nisam skontao kako treba,jer nije mi majcin jezik bosanski),kad si u grobu,znaçi da si mrtav,a ako si mrtav nema tu nikakvog zivota,i ono najvaznije da bi bio nagradjen ili kaznjen treba da budes ziv i dusevno i fizicki da bi osjetio to (npr.kako çes osjetiti vatru ili drugu vrstu torturu ako nisi fiziçki ziv),zato Allah kaze da çe nas ozivjeti da bi osjetili to sto smo zasluzili.Izvinjavam se ako se nisam izrazio bas kako treba,ali mislim da je vrijedno istaknuti i ovu cinjenicu da Moramo osjetiti i fizicki kaznu ili nagradu,a u grobu nema nista zivoga.

  • Nedim

    Odlična tema. Da, poseban status onih koji su žrtvovali živote na Božijem putu pojašnjava naizgled kontradiktorne pojave.

  • Sjena

    Eyvallah, moram se zahvalit na ovom tekstu i na svakom drugom na ovoj stranici. Nadodajem da Kab na turskom znači predmet a Kabur je naše tijelo dok u njemu ima ruha. Kad iz njega izlazi ruh onda to nije više kab. To je proces integracije sa zemljom odakle i potice.
    Kazna i azab su naša svakodnevnica. U azabu sa nedoumicama. Nismo sigurni i nismo rahat.
    To je ta vatra džehennema u nama. I sve to dok se duša neprobudi, odnosno dok ne umremo prije smrti.
    Mahsuz Selam.

  • Amko

    Otkrivenje 6,10; 6,11; 6,12.

  • Čovjek

    Kada ovoliko odbacuješ hadis i smatraš ga ništavnim, stavrno bi volio da vidim kako klanjaš i druge iabdete obavljaš? Nisam našao da nam je to pojašnjeno u Kur’anu, ili možda jeste?
    U ovom blogu me i nisi baš ubijedio u svoju tezu. U nekim dijelovima si i sam sebe pobijao, barem sam ja tako shvatio.
    Al sve u svemu treba čitati i vidjeti i drugačije mišljenje i shvatanje.
    Svako dobro Allaha te nagradio.

    • Kenan Hodžić

      Hvala Čovječe na javljanju.
      “Odbacivanje hadisa” i “nijekanje hadisa” su etikete koje se lijepe na ljude poput mene, a koje nemaju osnove u mojim izlaganjima. Hadis postoji i to je činjenica, njegovo nijekanje bi bilo idiotluk. Ja zagovaram umjereni pristup hadisu jer je ljudskog porjekla, što je također činjenica, i nijekanje toga bi također bio idiotluk. Predaje su nastale iz potrebe da se Kur’an dopuni ili izmjeni, a hadiski učenjaci su pokušali tome stati u kraj negdje u drugom i trećem stoljeću po Hidžri. Njihova prvenstvena zadaća je bila da niječu i odbacuju hadise, bukvalno. Tvrdim da su započeli dobar posao, i razlika između mene i tebe je u tome što ja smatram da taj posao nije završen. Postoje mnoge predaje koje se kose sa objavom, što čini da cijeli koncept Islama bude ušinut.
      Na stanovištu sam da se akidet i propisi uzimaju samo sa izvora, Kur’ana, a sve ostalo što nema u Kur’anu i nije akidet niti propis, …a kako će i biti?!
      Ibadeti su jasni, a sve ono što smo sebe prvobitno ubjedili da je ibadet pa mu onda tražimo dokaz u Kur’anu, je naš nakaradan pristup.
      Mnoge prakse su tradicijom (a ne isključivo hadisom) došle do nas kao opcija fomalnog pristupa ibadetu, poput namaza i sl. Vjerujem da ni to nije jedina opcija, već da je svaka ta praksa fleksibilna, baš onako kako se u Kur’anu ta tematika prožima. Meni lično je današnja sunijska praksa prihvatljiva, ali nipošto ne tvrdim da je to nešto betonirano i Bogom dato. Naprotiv, smatram da ako Allah nije specifčno naredio, onda i nije specifično.
      Jedini kojem ću polagati račun za te stvari je upravo Onaj koji mi je to ostavio na izbor, tako da mi je svejedno šta o tome misle oni mimo Njega.
      Allah te pomogao i sve nas uputio na pravi put.

      • Nedim

        Kažu kolekcije hadisa su “svete knjige”:

        ٱللَّهُ نَزَّلَ أَحۡسَنَ ٱلۡحَدِیثِ كِتَـٰبࣰا مُّتَشَـٰبِهࣰا مَّثَانِیَ تَقۡشَعِرُّ مِنۡهُ جُلُودُ ٱلَّذِینَ یَخۡشَوۡنَ رَبَّهُمۡ ثُمَّ تَلِینُ جُلُودُهُمۡ وَقُلُوبُهُمۡ إِلَىٰ ذِكۡرِ ٱللَّهِۚ ذَ ٰ⁠لِكَ هُدَى ٱللَّهِ یَهۡدِی بِهِۦ مَن یَشَاۤءُۚ وَمَن یُضۡلِلِ ٱللَّهُ فَمَا لَهُۥ مِنۡ هَادٍ﴿ ٢٣ ﴾

        • Muhamed Mehanović:
        Allah objavljuje najljepši govor (HADIS), Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju. Od nje se koža ježi u onih koji se Gospodara svoga boje, a zatim, kad se spomene ime Allahovo, kože se njihove i srca njihova smiruju. To je Allahova Uputa kojom On upućuje koga hoće; a onoga kome Allah da da je u zabludi, njemu nema uputitelja.

        Az-Zumar, Ayah 23

        تِلۡكَ ءَایَـٰتُ ٱللَّهِ نَتۡلُوهَا عَلَیۡكَ بِٱلۡحَقِّۖ فَبِأَیِّ حَدِیثِۭ بَعۡدَ ٱللَّهِ وَءَایَـٰتِهِۦ یُؤۡمِنُونَ﴿ ٦ ﴾

        To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će (HADISE)– ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati?

        Al-Jathiya, Ayah 6

        أَوَلَمۡ یَنظُرُوا۟ فِی مَلَكُوتِ ٱلسَّمَـٰوَ ٰ⁠تِ وَٱلۡأَرۡضِ وَمَا خَلَقَ ٱللَّهُ مِن شَیۡءࣲ وَأَنۡ عَسَىٰۤ أَن یَكُونَ قَدِ ٱقۡتَرَبَ أَجَلُهُمۡۖ فَبِأَیِّ حَدِیثِۭ بَعۡدَهُۥ یُؤۡمِنُونَ﴿ ١٨٥ ﴾

        I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje će riječi (HADISE), ako ne u Kur’an, vjerovati?

        Al-A’raf, Ayah 185

        فَبِأَیِّ حَدِیثِۭ بَعۡدَهُۥ یُؤۡمِنُونَ﴿ ٥٠ ﴾

        • Muhamed Mehanović:
        Pa u koji će govor (HADIS), ako ne u Kur’an, vjerovati?!

        Al-Mursalat, Ayah 49

        Huston, we have a problem 🚀

      • Sjena

        Zastadoh na ovoj rečenici.
        “Mnoge prakse su tradicijom došle do nas kao opcija fomalnog pristupa ibadetu”.
        Dodajem:
        Namaz odnosno salat nije ritual forme.
        Salat je insanska privrženos Bogu i čini se srcem a ne kičmom. Salat je Spoznaja sebstva.
        Musliman klanja fizicki,
        mumin razumski,
        muhsin srčano,
        mutteki duhovno
        a sakir skriveno
        Nakon što to dostignemo, oslonjamo se čvrsto u toj objavi. Jer je to objava.
        Objava Kur’ana svog odnosno sebe.
        Lična knjiga. A tad čovjek pravo klanja.
        Kijam znači biti socialno i duhovno aktivan.
        Ruku znači spoznaja i razlikovanje šta je hakk a šta halk.
        Sedžda je premanetna predanost srcem.
        To je salat u suštini. Mahsuz Selam

        • Nedim

          @Sjena
          Ti si na nekom posebnim nivou izgleda, bez trunke sarkazma, stvarno imaš neku neobičnu mudrost…Selam 🕊️

  • Mirness

    Ako je Shaheed poginuli na Allahovom putu, onda zašto ti ljudi automatski idu u Džennet, odnosno u Kur’anu se spominju da već uživaju u Džennetskim baščama, bez ikakvog suđenja.. Koliko znam, svako ko pogine kao šehid na bojištu, ne mora značiti da je dobar čovjek koji branu svoju zemlju a sa druge strane ostavlja svoju ženu i djecu potpuno same na ovozemaljskom svijetu. Rekao bih da su takvi ljudi budale. Ginuti zarad komada zemlje, ali druga je stvar ako gineš za ideju (Islam) jer ako ne pružiš otpor (odnosi se na tadašnje muslimane) onda će ugnjetavanje, zlostavljanje, mučenje i ubijanje muslimana da se nastavi pa se valjda zato TIM ljudima osigurava Džennet koji su stali u kraj tom ugnjetavanju iako su za sobom ostavili svoje žene i djecu. I da, dakako, nije svaki šehid dobar čovjek koji time što je žrtvovao svoj život zarad politike, komada zemlje, ideje šta već ne, i mi ne znamo kakav je ko čovjek.. Zato postoji Sudnji Dan i bilo bi nepravedno da i ti šehidi ne prođu isti proces kao i mi ostali

    • Nedim

      @Mirnes Pokušaj biti “šehid” i biće ti jasno. Tvoja perspektiva šta je to pravedno, a šta ne je daleko od Božije. Na kraju će Bog suditi ljudima, dok je dosta ljudi sebi umislilo da su oni tu da sude Bogu. Biće tu dosta iznenadjenja.

    • Kenan Hodžić

      Pogrešna je upotreba termina “Šehid” za nekoga ko je poginuo. Šehid je kur’anski termin koji označava žive ljude koji svojim djelovanjem kroz život svjedoče istinu.
      يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ لِلَّهِ شُهَدَاءَ بِالْقِسْطِ ۖ وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعْدِلُوا ۚ اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ ۖ وَاتَّقُوا اللَّهَ ۚ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ ‎﴿٨﴾
      “O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite (šehidi budite)! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i Allaha se pripazite, jer Allah dobro zna ono što činite! (5:8)”
      Druga stvar, za poginule na Allahovom putu ne piše da su u Džennetu. U dva ajeta se kaže da su živi kod Gospodara (2:154, 3:169), ali nije precizirano gdje i u kojoj formi.
      Uslov za to je pogibija (ubistvo) na sebilullah… što ja razumijem kroz Kur’an kao naziv za cijelu poruku islama, vjere i istine. Spomenuta dva ajeta kažu da oni koji budu ubijeni ZBOG Allahova puta, a ne NA Allahovom putu, su odmah živi i opskrbljeni. Kako…ne znam.
      Slušao sam par istraživača koji kažu da se ovo sa ubijenim odnosi na situaciju na Sudnjem danu kroz obraćanje u sadašnjem vremenu (što je često u Kur’anu), ali ajet kaže:
      وَلَا تَقُولُوا لِمَن يُقْتَلُ فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتٌ ۚ بَلْ أَحْيَاءٌ وَلَٰكِن لَّا تَشْعُرُونَ ‎﴿١٥٤﴾
      I ne recite za one koji su ubijeni zbog Allahova puta “mrtvi su”. Ne, već su živi ali vi ne osjetite.

      وَلَا تَحْسَبَنَّ الَّذِينَ قُتِلُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ أَمْوَاتًا ۚ بَلْ أَحْيَاءٌ عِندَ رَبِّهِمْ يُرْزَقُونَ ‎﴿١٦٩﴾‏
      I ne misli da su ubijeni zbog puta Allahova mrtvi! Ne, već su živi kod Gospodara svog opskrbljeni.

      Jasno se razumije da se radi o životu sada dok smo mi živi. U suprotnom, ko je zadužen da ne govori ili ne misli da su oni mrtvi?

      Oni koji su doživjeli toliku nepravdu da su lišeni života samo zbog toga što su bili na putu božijem, bilo u borbi li ne, imaju neku iznimku koju ja, iskreno, ne umijem objasniti.

      • Mir-nessie

        Znate li zašto se je Shaheed pogrešno prevodio kao poginuli na Allahovom putu (borbi)? Da li je u tome ključnu ulogu imao neki hadis, ili Kur’ansko slovo na pogrešnom mjestu kako to već ide, ne znam – koje je davalo utisak da je riječ o poginulom?
        Shta znači to “pravedno svjedočenje”? Neka forma sprječavanja nepravde? Kao ako putem naiđeš na čovjeka kako udara svoju ženu pa ga spriječiš umjesto da samo nijemo posmatraš? Ili nešto u obliku sudskog procesa?
        Kako znate da se ispravno prevodi “ZBOG” a ne “NA” Allahovom putu? I shta je taj Allahov put?

        A za ovo posljednje mislim da je riječ o našoj percepciji zemaljskog vremena.
        “Ne recite da su oni koji su poginuli na Allahovom putu da su mrtvi, ne oni su živi ali vi to ne znate/osjetite”. – Ovdje se kazuje mislim, da se odnosi na to da normalni tok vremena prestaje za umrle i da će kao što ste to ranije govorili, u momentu smrti biti automatski proživljeni. Poput budjenja iz kome… Možda je prošlo nekoliko stotina, hiljada zemaljskih godina ali ukomirani se probudi (na Sudnjem Danu) i misli da je prošao tek dio dana.. Mislim dakle da je to samo naša percepcija vremena to što se odnosi na te shaheede

  • Lud ali ne previse

    Tako da, tehnicki govoreci, nase “znanje” o dusi je netacno. Ona ne odlazi na neko mjesto poslije smrti, u svemir, u raj kako vec, jer je dusa nusproizvod nase mozdane svijesti, nasega JA?
    Ako tragamo za smislom zivota, onda valjda ima smisla misliti da tamo negdje Bog postoji i da cemo biti prozivljeni poslije smrti? Nesto poput umirenja, bar privremenog zadovoljenja da cemo biti prozivljeni, zivjeti bolji zivot poslije dunjalucke smrti. Kad tako promislite o tome, ima li smisla misliti da Bog i dusa postoje ili su jednostavno man-made koncept za zadovoljenje naseg vjecnog pitanja o smislu zivota?
    U drugom slucaju, nasa svijest je “stvorila” koncept duse i nakon smrti prestaje postojati, sve do dana prozivljenja na onom svijetu. Ali pitanje za milion dolara je to, kako bi to “prozivljenje” izgledalo? Ako to uopce moze da se zamisli.
    Sta mislite?

    • Lud

      Da li je ono sto mi zovemo dusom zapravo nasa svijest u mozgu, ona sto nam je kreirala licnost koju zovemo JA? Ili je dusa jednostavno imaginacija i nema veze sa svijescu, tj. ne postoji? Postoji samo nasa svijest u mozgu sa kreiranom licnoscu JA i to je to? A “ruh” u Koranu je upravo to, ta nasa evoluirana svijest kad smo od zivotinje postali insani? I kad moje tijelo umre, moja svijest je takodjer mrtva i nece biti prozivljena do Sudnjeg Dana? Ali kako, mislim, ima ljudi koji su spaljeni, potopljeni, ima ih čak koji su (bar u posljednje vrijeme) ekoloski pretvoreni u gnojivo. Kako uopce znamo da je prozivljenje stvarno i da Koranske poruke nisu poruke “umirenja” ljudi na ovom svijetu, tj. da im se olaksa zivot mislju da ce biti prozivljeni poslije smrti a postoji bojazan da nece?

      • Danijel Atić

        Ako je vrijeme relativno i kao što može ići naprijed može ići i unazad i ne vidim zašto bi Allahu kao Prvom i Posljednjem, Stvoritelju Vremena – bilo teško da pokupi tvoju DNK, tvoj trag u historiji vremena u bilo koje vrijeme tvoje ili bilo čije smrti i da te na osnovu toga proživi na Sudnjem Danu

  • Danijel Atić

    Mirnese (a i Kenane), za ono što ti je Kenan odgovorio mogao bih da nadovežem svoje mišljenje glede pomenutih ajeta.
    Za prvi ajet koji kaže “I ne recite da su oni koji su poginuli na Allahovom Putu ‘mrtvi’, ne, oni su živi ali vi to ne znate/osjetite”.
    Dakle prvi dio ajeta kaže da su Kurejšije (a i drugi idolopoklonici) govorili da su poginuli/ubijeni ljudi – jednostavno mrtvi ljudi upravo to – mrtvi, odnosno, izbrisani su iz postojanja, nema proživljenja za njih. Moglo bi se reći da su bili ateisti. Drugi dio ajeta kaže da nisu mrtvi i da su živi, što se može protumačiti ili kroz ideološku prizmu gdje djela o imena junaka odjekuju i žive vječno ili jednostavno na Sudnji Dan.
    A u drugom ajetu kaže se da su oni već opskrbljeni, dakle već su u Džennetu jer su (a samo Allah dragi zna kakvi su bili ljudi) žrtvovali svoj život za ideju (Islam), braneći svoje porodice i sl. Život je dragocjen dar a oni su ga žrtvovali iz dobre namjere, dakle njima je već osiguran Džennet.
    Nešto ne vidim da bi neki ateist svjesno žrtvovao svoj dragocjeni život kako bi spasio drugu osobu, zato su ovi “šehidi” još i bolji kod Allaha i zato su već u Džennetu, samo što mi taj Džennet ne vidimo, ne znamo da li postoji i ne osjetimo ga. Mislim da je to zato što vrijeme percipiramo u svom mozgu i prestankom rada mozga (smrt) bivamo proživljeni na Sudnjem Danu misleći da smo na Zemlji proveli samo dan ili dio dana. To je relativnost, slična onome što je govorio Einstein, da je vrijeme relativno. Ako može ići naprijed, može ići i unazad. Tako da, smatram da Džennet već postoji samo što je laički rečeno i u budućnosti (za par stotina, hiljada, miliona godina je “stvoren”) ali postoji i u sadašnjosti zbog vremenskog relativiteta. Ako ste ukapirali, dobro je, možda se može malo bolje doraditi moj odgovor, ali valjda sam vas pogurao malo ka pravom smjeru.

  • Anonymous

    Ma svaka cast “bogu” koji pobije na hiljade nevinih ljudi u zemljotresu u turskoj, djecu i novorodjenchad, vjernike, muslimane i siromase a ostavlja na zivotu ohole bogatase, bludnike, prostitutke, korumpirane, ubice, silovatelje po citavom svijetu. Pa vi i dalje vjerujte da je taj bog pravedan i milostiv

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *