Tabu: Meleki i šejtani

Konstatacija: “Melek” je epitet za poslušnog duha (džaan), i nije bezgriješno biće. Većina onoga što je poznato o melekima nije tačno.


Prije svega, tema meleka je gajb-nedokučivo i jedini izvor informacija o njima je od Onoga koji poznaje gajb, a to je Njegova riječ – Kur’an. Ne postoji drugi način, i sve mimo kur’anskih ajeta je samo nagađanje, pa čak i ako se radi o hadisima, jer njihovu potpunu autentičnost, ili pak ispravno shvatanje i navod prenosioca, nomoguće je dokazati. S toga, po ovom pitanju, ostajemo samo s Kur’anom.

Općepoznato muslimansko vjerovanje o melekima je u osnovi slijedeće:

Meleki su krilata bespolna živa bića stvorena od svjetla. Obitavaju na svojim određenim pozicijama na Nebesima ili na Zemlji. Nepogršivi su. Vjećni su i nepromjenjivi. Imaju mogućnost prikazivanja u fizičkom obliku uz božiju dozvolu. Nemaju fiziološke potrebe, ne jedu, ne piju i ne razmnožavaju se. Rade funkcije za koje su stvoreni, od kojih je i dostavljanje božije objave.  Pomažu ljudima. 

Izučavajući kur’anske ajete i logične dokaze mnogih učenjaka i istraživača¹, došao sam do uvjerenja da meleki nisu u potpunosti onakvi kao što se tradicionalno uči.

Ko su meleki?

Kasnije, u ovom tekstu, postaje jasnije da su meleki zapravo naziv za dobru sortu živih bića koje se u Kur’anu naziva džaanجان. Ono što se također vidi iz kur’anskih ajeta jeste slijedeće:

  • Džaan je stvoren od plamena, i to se desilo prije stvaranja bioloških bića na Zemlji.
  • Džaan nije besmrtno biće niti je neovisno o izvorima energije za preživljavanje, ovisno je, mijenja se i ima potrebe.
  • Džaan nema spol u biološkom smislu.
  • Džaan (duh) nije bezgriješno biće, te se dobri od njih nazivaju meleki, a loši šejtani.
  • Džaan je zaduženo biće, ima slobodnu volju i odgovaraće za svoje postupke na Sudnjem danu.
  • Kur’anski termin “šejtan” se razumije iz konteksta, i on često, ali ne uvijek, označava zloduha – bivšeg meleka, ali može značiti i zloću od ljudi ili životinja.

Al-Džaan i Al-Džinneh

Kao što sam već pominjao u par tekstova, kur’anski ajeti su jako precizni u izražavanju, nijanse značenja se naziru u načinu ispisivanja riječi (mushafopis), a pogotovu su izražene u različitim izražavanjima riječi, pa makar one bile od istog korjena.
Tako na primjer riječi: dženin, džennet, džinn, džaan, džinneh,… sve su istog korjena i porjekla, ali njihovo značenje je potpuno različito. S tim na umu, pomno isčitavajući Kur’an vidjećemo da aktualna tri termina, koja se dovode u vezu, zapravo nisu direktno povezani.

Termini “džinn“, “džaan” i “džinneh” se smatraju sinonimima u tradicionalnoj islamskoj literaturi, no kako sam objasnio u tekstu o džinnima, džinn ima značenje “elita“, dok džaan ima značenje “duh“, a pak džinneh je nepravilna množina od “džaan”, tj. “duhovi“.

U Kur’anu, džaan i džinneh se uvijek dovode u kontekst sa melekima, dok se džinn skoro uvijek odnosi na ljude. Postoje izuzeci kod kur’anskog korištenja epiteta “džinn”, pa se njime nekada opisuju i meleki, jer i među njima postoji elita, kao što se ponekad koristi u jezičkom smislu “jaki, snažni, važni…”.

Dakle, postoje duhovna bića koja je Allah dž.š. prije ljudi stvorio od vatre. Njih je u Kur’anu nazvao “Džaan (jed.)-Džinneh (mnž.)”, i postaje jasno da su od njih meleki i šejtani. To dvoje su atributi za istu vrtsu živih bića – džaan.

وَالْجَانَّ خَلَقْنَاهُ مِن قَبْلُ مِن نَّارِ السَّمُومِ ﴿٢٧﴾

A džaan-a (duha) – stvorili smo ranije od vatre vrele. – Al Hidžr 27

S druge strane, termin “džinn” nije ime za posebnu vrstu živih bića, nego je također atribut koji označava “elitu i kremu društva” i može se odnostiti na obe (nama poznate) vrste živih bića, ljude (الناس) ili duhove (الجنة), pto bi značilo “elita od ljudi” ili “elita od duhova”. Pročitaj više o tome u tekstu o džinnima.

Da li su meleki bezgriješni?

Počeo bih sa pojašnjenjem da meleki nisu bezvoljna i usmjerena (navođena) bića koja nemaju slobodnu volju izbora. Ako su meleki bezgriješni, kao neki roboti koji urođeno i bezizborno obavljaju specifične funkcije, onda nemaju nikakvu vrijednost niti neki razlog da se u njih posebno vjeruje. Da su meleki bezgriješni i da rade samo ono za šta su dizajnirani, njihova pohvala u Kur’anu ne bi imala nikakvog smisla. Zašto bi Allah hvalo nekoga ko ionako nema izbora niti mogućnosti da pogriješi?!

وَجَعَلُوا بَيْنَهُ وَبَيْنَ الْجِنَّةِ نَسَبًا ۚ وَلَقَدْ عَلِمَتِ الْجِنَّةُ إِنَّهُمْ لَمُحْضَرُونَ ﴿١٥٨﴾

I uspostavljaju između Njega i duhova (džinneh) srodstvo, a doista duhovi znaju da će uistinu biti privedeni – As-Saafat 158

Skoro svi mufessiri Kur’ana su složni da se ovaj ajet odnosi na meleke… a ipak, ajet je jasan da će biti privedeni na odgovaranje za svoja djela na Sudnjem danu.

U starim knjigama akideta, još od zore Islama, ulema se po ovom pitanju razilazila, i mnogi su smatrali da meleki nisu bezgriješni te da imaju slobodnu volju kao i insani. Najčudniji dio je to što se i jedni i drugi služe istim dokazima…

Pogledajmo logićniji aspekt ovih dokaza koji ukazuju da meleki zapravo nisu bezvoljni “roboti” nego slobodna bića koja imaju izbor dobra i zla:

Prvi dokaz

عَلَيْهَا مَلَائِكَةٌ غِلَاظٌ شِدَادٌ لَّا يَعْصُونَ اللَّـهَ مَا أَمَرَهُمْ وَيَفْعَلُونَ مَا يُؤْمَرُونَ ﴿٦﴾

…Nad njim (džehennemom) su meleci grubi, snažni, ne opiru se Allahu šta im naredi, i čine šta im se naređuje.

Ajet je jasan da meleki imaju naredbu, i opisuju se kao pokorni koji se naredbi ne opiru. Da su urođeno poslušni kao roboti, riječi “naredba” i “opiranje” ne bi imale smisla. A Allah ne govori besmisleno.

Drugi dokaz

لَّن يَسْتَنكِفَ الْمَسِيحُ أَن يَكُونَ عَبْدًا لِّلَّـهِ وَلَا الْمَلَائِكَةُ الْمُقَرَّبُونَ ۚ وَمَن يَسْتَنكِفْ عَنْ عِبَادَتِهِ وَيَسْتَكْبِرْ فَسَيَحْشُرُهُمْ إِلَيْهِ جَمِيعًا ﴿١٧٢﴾

Ne prezire Mesih da bude rob Allahov, niti meleci bliski. A ko bude prezirao pokornost Njemu i oholio se – pa sabraće ih Sebi sve!

Mesih, Isa a.s. se ovdje opisuje kao pokoran rob, dakle onaj koji svojevoljno obožava Allaha i Njemu se pokorava, …a onda se u isti “koš” stavljaju i meleki! Dakle meleki su robovi koji ne preziru ibadet…a ibadet je svojstvo svjesnih bića koja imaju slobodnu volju, jer u suprotnom ovaj opis nema smisla.

S druge strane, Allah dž.š. upozorava… ko od njih (dakle Isa+meleki) bude prezirao pokornost!!! Znači ima i takvih! On će ih sve (Isa+meleki) sakupiti na Sudnjem danu. Ajet jasno govori da su meleki dobri kao i Isa, ali da postoji slobodna volja, ako bi neko od njih prezreo pokornost, odgovaraće za to na Sudnjem danu.

Treći dokaz

وَإِذْ قُلْنَا لِلْمَلَائِكَةِ اسْجُدُوا لِآدَمَ فَسَجَدُوا إِلَّا إِبْلِيسَ قَالَ أَأَسْجُدُ لِمَنْ خَلَقْتَ طِينًا ﴿٦١﴾

I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu!” Tad padoše ničice, izuzev Iblisa. Reče: “Zar da činim sedždu onome koga si stvorio od ilovače?”

 

Ovaj, i mnogi drugi slični ajeti, govore o naredbi melekima da učine sedždu Ademu, te se iz njih jasno vidi da je Iblis bio jedan od meleka. Jezički i logićki, to je vrlo jasno iz same izjave “…izuzev Iblisa…”, i nema nikakvog razloga da se to drugačije tumači. Ovo mišljenje nije ništa novo u islamskoj teologiji, zastupali su ga mnogi stari i novi učenjaci… samo što nije popularno.

Naredba se ne daje osim onome ko ima slobodnu volju izvršenja ili odbijanja. U suprotnom, termin “naredba” nema smisla.

Ovo naređenje dolazi u obliku iskušenja, a iskušenje se daje samo zaduženim bićima koji imaju slobodnu volju. U suprotnom, kakva je mudrost iskušavati nekoga ko ne može pogriješiti niti ima slobodnu volju?!

Četvrti dokaz

إِذْ يُوحِي رَبُّكَ إِلَى الْمَلَائِكَةِ أَنِّي مَعَكُمْ فَثَبِّتُوا الَّذِينَ آمَنُوا – الأنفال 12

Kad objavi Gospodar tvoj melecima: “Ja sam sa vama, zato učvrstite one koji vjeruju!

Riječima “Ja sam s vama…” Allah dž.š. tješi meleke i ohrabrije ih, a to se ne govori nekome ko je natjeran niti nekome ko ne može drugačije. Ovo je dokaz da su oni zapravo to učinili svojevoljno uz utjehu i podršku od Allaha. Njihovo ohrabrivanje zapravo dokazuje postojanje straha kod meleka, a to znači da su bića koja imaju svijest i slobodnu volju.

Peti dokaz

إِنَّهُ لَقَوْلُ رَسُولٍ كَرِيمٍ ﴿١٩﴾ ذِي قُوَّةٍ عِندَ ذِي الْعَرْشِ مَكِينٍ ﴿٢٠﴾ مُّطَاعٍ ثَمَّ أَمِينٍ ﴿٢١﴾

Uistinu, to je govor izaslanika plemenitog, (19) snažnog, od Vlasnika Arša opunomoćenog, (20) Slušanog, tamo pouzdanog. (21)

Kako zamisliti da neko bude pohvaljen za pouzdanje osim ako to čini svojom voljom. Pouzdanost je suprotna od prevare, dakle on je mogao biti šta je htio od toga, ali je ipak pohvaljen jer je odabrao prvo.

Šesti dokaz

وَيُسَبِّحُ الرَّعْدُ بِحَمْدِهِ وَالْمَلَائِكَةُ مِنْ خِيفَتِهِ

I slavi (Ga) grmljavina sa hvalom Njegovom, i meleki iz straha od Njega…

U ajetu se jasno kaže da je razlog zbog kojeg meleki slave Allaha zapravo strah, a to nemaju besvjesna nepogrješiva bića, nego naprotiv – boji se onaj ko bi mogao učiniti pogrešku.

Sedmi dokaz

وَقَالُوا اتَّخَذَ الرَّحْمَـٰنُ وَلَدًا ۗ سُبْحَانَهُ ۚ بَلْ عِبَادٌ مُّكْرَمُونَ ﴿٢٦﴾ لَا يَسْبِقُونَهُ بِالْقَوْلِ وَهُم بِأَمْرِهِ يَعْمَلُونَ ﴿٢٧﴾ يَعْلَمُ مَا بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَمَا خَلْفَهُمْ وَلَا يَشْفَعُونَ إِلَّا لِمَنِ ارْتَضَىٰ وَهُم مِّنْ خَشْيَتِهِ مُشْفِقُونَ ﴿٢٨﴾ وَمَن يَقُلْ مِنْهُمْ إِنِّي إِلَـٰهٌ مِّن دُونِهِ فَذَٰلِكَ نَجْزِيهِ جَهَنَّمَ ۚ كَذَٰلِكَ نَجْزِي الظَّالِمِينَ ﴿٢٩﴾

I govore: “Milostivi je uzeo dijete.” Slava Njemu! Naprotiv, robovi su (to) cijenjeni, (26) Ne pretiču Ga govorom, i oni po naredbi Njegovoj rade. (27) Zna šta je pred njima i šta je iza njih. I neće (oni) posredovati, izuzev za onog s kim bude zadovoljan. A oni od straha pred Njim strepe. (28) A ko od njih kaže: “Uistinu, ja sam bog pored Njega”, pa tog takvog ćemo platiti Džehennemom. Tako plaćamo zalime. (29)

Ovi ajeti su prepuni dokaza da su meleki zapravo svjesna samovoljna bića koja su zadužena od Boga.

Prvo, “Ne pretiču Ga govorom, i oni po naredbi Njegovoj rade” što znači da bi mogli biti nekulturni da hoće, i da bi mogli odbiti naredbu, ali neće…i zbog toga ih Allah hvali, jer su dobri i pokorni, svojevoljno.

Drugo, “oni od straha pred Njim strepe” što je jasan dokaz da su zaduženi i imaju mogućnost pogreške.

Treće, “A ko od njih kaže…tog takvog ćemo platiti Džehennemom” dakle postoji mogućnost toga. Meleki koji postanu zalimi idu u džehennem. Da ta mogućnost ne postoji bilo bi besmisleno to pominjati, a Allah ne govori besmisleno.

Osmi dokaz

وَكَم مِّن مَّلَكٍ فِي السَّمَاوَاتِ لَا تُغْنِي شَفَاعَتُهُمْ شَيْئًا إِلَّا مِن بَعْدِ أَن يَأْذَنَ اللَّـهُ لِمَن يَشَاءُ وَيَرْضَىٰ ﴿٢٦﴾

I koliko je meleka u nebesima čije posredovanje neće ništa koristiti, izuzev nakon što dopusti Allah kome hoće i bude zadovoljan!

Dakle imaju meleki koji baš i nisu na visokom stepenu, i samo nekima će možda Allah dozvoliti zauzimanje i samo s nekima je zadovoljan. To je kristalno jasan dokaz da su meleki različiti i zaduženi, jer Allahov dopust i zadovoljstvo ne bi imali smila da su meleki bezgriješna i bez-voljna bića.

Stoga, kad god se džaani hvale u Kur’anu ili se o njima dobro govori, Allah ih naziva “melekima”, ali u isto vrijeme ajeti jasno ukazuju da to nisu nikakva neovisna i svemoguća božanstva, nego zadužena bića koja imaju slobodnu volju. S druge strane, vidjećemo kasnije kako se nazivaju džaani koji odbiju pokornost i odaberu put neposlušnosti.

Deveti dokaz

U suri Ez-Zumer, na njenom kraju, Allah dž.š. govori o podjeli ljudi na džennetlije i džehenemlije, gdje će prvo presuditi vjerovjesnicima (nebijj) i svjedocima (šehid² – oni koji su svjedočili poslanstvo i bili upućeni objavom), a potom će svakoj drugoj duši (oni koji nisu svjedočili nebeskim objavama) biti presuđeno pravdeno, po onome što su radili, i nikome ništa neće biti uskraćeno. Potom će nezahvalnici (kafiri) biti odvučeni u Džehennem, a zahvalni pobožnjaci (muttekije) biti uvedeni u Džennet.

Nakon tog cijelog prizora (od ajeta 69-74), Allah kaže:

وَتَرَى الْمَلَائِكَةَ حَافِّينَ مِنْ حَوْلِ الْعَرْشِ يُسَبِّحُونَ بِحَمْدِ رَبِّهِمْ ۖ وَقُضِيَ بَيْنَهُم بِالْحَقِّ وَقِيلَ الْحَمْدُ لِلَّـهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ ﴿٧٥﴾

I vidjećeš meleke, dvore oko trona, slave hvaleći Gospodara svog. I presudiće se među njima po pravdi (hakk), i biće rečeno: “Hvala neka je Allahu, Gospodaru svjetova!” (75)

Jasan dokaz da će se među melekima suditi, da će imati različite stepene nagrade ovisno o svom trudu i radu. Dakle, meleki su zaduženi i nisu isprogramirana bezgriješna bića.

 

Da li su meleki neovisni?

No, najveći problem nas muslimana je u tome što sve dokaze koje imamo o melekima u Kur’anu poredimo sa čovjekom, te na osnovu nekoliko ajeta koji govore da Ibrahimovi a.s. meleki (gosti u suri Ez-Zarijat) nisu htjeli jesti hranu mi smatramo da su oni neovisni o energiji. Samim tim smo ih pretvorili u božanstvo. Meleki su drugačija stvorenja i njihovo ignorisanje ljudske hrane ne znači da ne koriste druge izvore energije za život, niti činjenica da imaju krila znači da su kao ptice. Totalno je pogrešno da se meleki zamišljaju u ljudskom obliku sa pernatim krilima na plećima, jer takvim umnim slikama kvarimo percepciju o bićima koja nemaju skoro ništa zajedničko sa, nama poznatim biološkim, svijetom.

I pored toga što Allah dž.š. u Kur’anu dokazuje Svoje božanstvo time što Mu ne treba hrana ili izvor energije, muslimani ipak melekima daju to božansko svojstvo melekima, bez ikakva dokaza.

Poslanici melekima

Iz Kur’ana jasno vidimo da postoje dvije vrste zaduženih stvorenja, i da obje vrste imaju slobodnu volju, te samim time i svoje poslanike od Allaha.

U suri El Hadž, ajet 75 se kaže:

اللَّهُ يَصْطَفِي مِنَ الْمَلَائِكَةِ رُسُلًا وَمِنَ النَّاسِ ۚ إِنَّ اللَّهَ سَمِيعٌ بَصِيرٌ ﴿٧٥﴾

Allah je odabrao od meleka poslanike, i od ljudi. Allah doista sve čuje i sve vidi.

Pored toga što je ovo dokaz da ne postoje treća vrsta stvorenja, koje ljudi nazivaju džinni, dokaz je i tome da su meleki zaduženi i da imaju upute preko Allahovih poslanika, slično kao i ljudi.

مَن كَانَ عَدُوًّا لِّلَّـهِ وَمَلَـٰٓئِكَتِهِۦ وَرُسُلِهِۦ وَجِبْرِيلَ وَمِيكَىٰلَ فَإِنَّ ٱللَّـهَ عَدُوٌّ لِّلْكَـٰفِرِينَ ﴿٩٨﴾

Onaj ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikalu, pa Allah je neprijatelj nevjernicima.

Riječ “poslanici” se u ovom ajetu nalazi u sredini rečenice u kojoj se spominju striktno meleki i njihova imena… što biva jasno da se odnosi na poslanike od meleka.

Samo za njihove poslanike znamo da imaju krila, ali definitivno nisu u smislu bioloških ili nekih ptičijih krila, jer Allah spominje da ih melekanski poslanici imaju u paru i neparu, što bi u našem svijetu bilo nemoguće.

ٱلْحَمْدُ لِلَّـهِ فَاطِرِ ٱلسَّمَـٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ جَاعِلِ ٱلْمَلَـٰٓئِكَةِ رُسُلًا أُو۟لِىٓ أَجْنِحَةٍ مَّثْنَىٰ وَثُلَـٰثَ وَرُبَـٰعَ ۚ يَزِيدُ فِى ٱلْخَلْقِ مَا يَشَآءُ ۚ إِنَّ ٱللَّـهَ عَلَىٰ كُلِّ شَىْءٍ قَدِيرٌ ﴿١﴾

Hvala Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Onom koji je meleke učinio poslanicima sa krilima: dva i tri i četiri. Dodaje u stvaranju šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.

Stoga, džaani imaju poslanike, i oni su uvijek meleki (dobri džaanovi) neki su definitivno zaduženi za kontakt sa ljudskim poslanicima, a neki za druge poslaničke misije među džaanovima, bićima njihove vrste. Iz slijedećeg ajeta vidimo da Allah doista šalje poslanike svakoj vrsti stvorenja (ljudima i džaanovima) od njih samih:

قُل لَّوْ كَانَ فِى ٱلْأَرْضِ مَلَـٰٓئِكَةٌ يَمْشُونَ مُطْمَئِنِّينَ لَنَزَّلْنَا عَلَيْهِم مِّنَ ٱلسَّمَآءِ مَلَكًا رَّسُولًا ﴿٩٥﴾

Reci: kada bi po Zemlji meleki prirodno hodali, Mi bi sa njima odozgo meleka, kao poslanika, spustili.

Šejtani

Ovaj termin se u Kur’anu navodi 62 puta,a jezički znači “dalek, udaljen iz pobune”, ili “neupotrebljivo, neiskoristivo, izgoreno, propalo”.

U Kur’anu se ova riječ koristi u jednini i množini, određeno i neodređeno, što u jeziku ima veliku bitnost. Ko bude pratio kroz ajete, riječ “Eš-Šejtan” određeno u jednini, skoro uvijek se odnosi na Iblisa, dok se riječ “šejaatiin” u množini skoro uvijek odnosi na ljude.

Primjer je u suri El-Bekare

وَإِذَا لَقُوا الَّذِينَ آمَنُوا قَالُوا آمَنَّا وَإِذَا خَلَوْا إِلَىٰ شَيَاطِينِهِمْ قَالُوا إِنَّا مَعَكُمْ إِنَّمَا نَحْنُ مُسْتَهْزِئُونَ ﴿١٤﴾

I kad sretnu one koji vjeruju, govore: “Vjerujemo!” – a kad se osame sa šejtanima svojim, kažu: “Uistinu, mi smo s vama, mi se samo rugamo.” (14)

Ovaj, i mnogi slični ajeti, nedvosmisleno ukazuju da su “šejtani” ljudi, to jeste pokvarenjaci i udaljene propalice.

Arapi su koristili termin “šejtan” za sve ružno ili prevarantsko, među ljudima ili životinjama, kao što su lopovi, crni psi ili zmije. Oni njime nisu podrazumjevali bibliskog đavola (iblisa). Zato su mufessiri protumačili da se slijedeći ajet odnosi na glave zmija ili ružnih ljudi

إِنَّهَا شَجَرَةٌ تَخْرُجُ فِي أَصْلِ الْجَحِيمِ ﴿٦٤﴾ طَلْعُهَا كَأَنَّهُ رُءُوسُ الشَّيَاطِينِ ﴿٦٥﴾

Uistinu, to drvo izlazi iz dna džehima, (64) Plod njegov – kao da su to glave šejtana. (65)

Cilj ajeta je da nam zgadi taj plod i da nas zgrozi nad džehennemskim drvetom, te da su u ovom slučaju šejtani neki zlodusi i demoni kojima niko ne zna oblik, poređenje s njima ne bi imalo nikakvog smisla niti mudrosti. Arapima se ovdje podrazumjeva nešto ružno, najćešče zmija ili rugoba.

Dakle, riječ “šejtan” u Kur’anu nije naziv nekog demona ili avetske spodobe, nego atribut za sve i svašta što je ružno i pokvareno, bilo da se radi o ljudima, životinjama ili pak džaanovima.

Ko je Iblis?

Nakon što sam pojasnio da “meleki” nisu bezgriješna i bezvoljna bića, te da nisu neovisni i besmrtni, nego da je to zapravo naziv za dobre i pokorne džaanove (duhove), pojasnio sam da riječ “šejtan” nije isključivo vezana za nevidljive demone i avete, …dolazimo do šlaga na torti, glavnog zlikovca – Iblisa.

Jezički, iblis znači “beznadežni” ili “onaj koji nema kontra-argument”. Ovo vjerovatno nije lično ime nego atribut.

Ne bez razloga, oduvijek postoji razilaženje među ulemom ko je bio Iblis. Bilježi se u ćitabima da je mišljenje Ibn Abbasa, Ibn Mesuda, Ibn Džurejdža, Ibn Mussejeba, Katade, Ebul-Hassana, Taberija i drugih, da je Iblis bio od meleka pa je postao šejtan.

Kur’an jasno ukazuje da je Iblis bio melek, i to ne obični melek, nego džin među melekima, drugim riječima visoko-rangiran melek. Allah ga nazva Šejtanom jer je postao pokvaren i udaljen…ali je jasno da nije bio neka treća vrsta stvorenja, pored ljudi i džaanova (meleka). Zapravo, nema treće vrste! To sam pojasnio u tekstu o džinnima.

وَإِذْ قُلْنَا لِلْمَلَائِكَةِ اسْجُدُوا لِآدَمَ فَسَجَدُوا إِلَّا إِبْلِيسَ كَانَ مِنَ الْجِنِّ فَفَسَقَ عَنْ أَمْرِ رَبِّهِ ۗ أَفَتَتَّخِذُونَهُ وَذُرِّيَّتَهُ أَوْلِيَاءَ مِن دُونِي وَهُمْ لَكُمْ عَدُوٌّ ۚ بِئْسَ لِلظَّالِمِينَ بَدَلًا ﴿٥٠﴾

I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedždu Ademu”, tad učiniše sedždu, izuzev Iblisa. Bio je od elite (džin, gigant među melekima), pa se ogriješio o naredbu Gospodara svog. Pa zar ćete uzeti njega i potomstvo njegovo zaštitnicima mimo Mene?, a oni su vam neprijatelji. Loša je zalimima zamjena!

Biće teško svariti da je Iblis bio melek ukoliko se ne pročita tekst u kojem sam pojasnio da riječ “džinn” ne označava neko nevidljivo demosnko biće, nego elitu i glavešine. Iblis je bio melek, i to je jasno kao dan u svim ajetima u kojima se on spominje, osim u ovom iz sure el-Kehf gdje se kaže “bio je od džinna…” gdje nastaje pometnja i zabuna jer ljudi imaju pred-programirano značenje riječi “džinn”. No, kada se ispravno shvati značenje termina “džinn”, sve biva jasno i skladno.

Isto tako riječ “potomstvo – ذرية” na više mjesta u Kur’anu ne označava porod i sinove, nego “malu skupinu” koji su na istom stanovištu ili istoj vjeri, kao što je u suri Junus 83 ili suri al-Israa 3. Stoga, kad se spominje iblisovo “potomstvo“, vjerovatno se odnosi na malu skupinu meleka odmetnika koji su s njim, a moguće i sve one ljude koji se povedu njegovim stopama.

Zašto baš Iblis?

Često sam se pitao zašto baš Iblis da bude kriv za svo zlo? Zašto ga je Allah stvorio? Zašto će biti kažnjen ako je on neminovno zlo, stvoren da bude dežurni krivac za sve?

Sve su to plodovi pogrešnog shavatanja Iblisa od samog početka. Kao prvo, možda mu to nije lično ime…prije da je iblis nadimak za bilo kojeg meleka koji bi kad-tad uradio isto što i on. Filozofi su se pitali, šta bi bilo da je Iblis poslušao i učinio sedždu, da li bi postojalo zlo? Odgovor je sada jasan….naravno da bi. Da to nije uradio on, uradio bi neko drugi. Poenta je da su meleki kao i ljudi, zadužena, svjesna i slobodna bića, i samo je pitanje vremena kad će neko od njih pokleknuti iskušenjima i odabrati nepokornost.

Zaključak je da Allah nije stvorio zlo, Allah je stvrio stvorenja sa slobodom izbora, a oni su svojevoljno odabrali zlo, i među njima je i bivši melek, a sada šejtan – iblis.

Utjecaj džaana na čovjeka

وَقَالَ الشَّيْطَانُ لَمَّا قُضِيَ الْأَمْرُ إِنَّ اللَّـهَ وَعَدَكُمْ وَعْدَ الْحَقِّ وَوَعَدتُّكُمْ فَأَخْلَفْتُكُمْ ۖ وَمَا كَانَ لِيَ عَلَيْكُم مِّن سُلْطَانٍ إِلَّا أَن دَعَوْتُكُمْ فَاسْتَجَبْتُمْ لِي ۖ فَلَا تَلُومُونِي وَلُومُوا أَنفُسَكُم ۖ مَّا أَنَا بِمُصْرِخِكُمْ وَمَا أَنتُم بِمُصْرِخِيَّ ۖ إِنِّي كَفَرْتُ بِمَا أَشْرَكْتُمُونِ مِن قَبْلُ ۗ إِنَّ الظَّالِمِينَ لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ ﴿٢٢﴾

I reći će Šejtan, pošto stvar bude gotova: “Uistinu! Allah vam je dao obećanje istinito, a ja sam vam obećao, ali sam vas iznevjerio. I nisam ja nad vama imao nikakvu vlast (moć) osim što sam vas pozivao, pa ste mi se odazvali. Zato ne korite mene, a korite duše svoje. Nisam ja izbavljivač vaš, niti ste vi izbavljivači moji. Uistinu, ja sam poricao to što ste mi ranije pripisivali.” Uistinu, zalimima će biti kazna bolna. (22)

Ovaj ajet iz sure Ibrahim prenosi dialog koji tek treba da se neminovno desi na Sudnjem danu, kada će Iblis (najvjerovatnije da se Eš-Šejtan odnosi na njega) javno izjaviti da nije imao nikakvu moć niti prisilu nad ljudima, nego samo poziv na koji su se ljudi odazivali.

Kaže da nije vjerovao u ljudske izmišljotine u vezi njega, dok su ga ljudi smatrali božanstvom time što su vjerovali u njegovu moć i svojstva, te su ga slušali mimo Allaha dž.š. Dakle, Allah nas obavještava još od same objave Kur’ana da će ljudi svašta smisliti u vezi Iblisa i da će ga, svojim strahom i zebnjom od njega, pretvoriti u boga.

قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ النَّاسِ ﴿١﴾ مَلِكِ النَّاسِ ﴿٢﴾ إِلَـٰهِ النَّاسِ ﴿٣﴾ مِن شَرِّ الْوَسْوَاسِ الْخَنَّاسِ ﴿٤﴾ الَّذِي يُوَسْوِسُ فِي صُدُورِ النَّاسِ ﴿٥﴾ مِنَ الْجِنَّةِ وَالنَّاسِ ﴿٦﴾

Reci: “Tražim zaštitu u Gospodara ljudi, (1) Vladara ljudi, (2) Boga ljudi, (3) Od zla došaptača usporivača, (4) Koji došaptava u grudi ljudi, (5) Od duhova i ljudi.” (6)

Svima poznata sura En-Nas jasno dokazuje da postoje samo dvije vrste stvorenja, džinneh(duhovi) i naas(ljudi), te nam je naređeno da se utjećemo Allahu od zla “došaptača usporivača“. Termin “hannaas” je poznat kod arapa kao ime za botaničku bolest koja usporava rast biljaka… a jezički označava onoga koji usporava drugog, smeta i ne dozvoljava napredak.
Dakle, sve što šejtani od duhova i ljudi mogu jeste da došaptavaju i smetaju čovjeku u usponu do Boga.

Poznavalac kur’anskog izražavanja će primjetiti da ajet 3 nastavlja sa ajetom 6, a ajet 5 je ubačen između. Značenje bi bilo ovako: Od zla došaptača-usporivača među duhovima i ljudima, koji došaptava u grudi ljudi.

Stoga, ne postoji napad šejtana, naograisanje, šejtansko kolo, niti bilo kakav drugi vid fizičke štete koju bi neki džaan mogao nanjeti insaanu.

Zaključak

  • Doista, postoje druga i drugačija stvorenja pored nas, i ta stvorenja jesu duhovne prirode. No, oni nisu dio našeg biološkog svijeta osim onda kada im to Allah nalaže.
  • Allah ih stvara od vatre prije stvaranja ljudi.
  • Allah to stvorenje naziva “džaan”, a čovjeka “insaan”. Množina je “džinneh” i “naas”.
  • To biće je svjesno i zaduženo, ima slobodnu volju. Može da odabere dobro i zlo.
  • Allah im šalje poslanike od njih, i oni nisu zaduženi ljudskim poslanicima niti objavama, te nemaju veze sa našim zemaljskim vjerozakonima i propisima.
  • Dobri i pokorni džaanovi se nazivaju meleki, a pokvareni se nazivaju šejtani. Šejtani mogu biti i ljudi ili čak životinje, jer to je epitet za “daleko, zloćasto i pokvareno” stvorenje.
  • Meleki pomažu ljudima, a neki čak komuniciraju, po Allahovoj naredbi. To je dio njihove pokornosti i ibadeta.
  • Šejtani odmažu ljudima i odvode ih u zabludu, svojom slobodnom voljom i zlobom a ne po Allahovoj naredbi.
  • Šejtani od džaana nemaju fizičku moć nad insanom, jedino sredstvo zavođenja je nadahnuće lošim mislima i idejama.

 


1 الجن واختلاق الأرباب – عمرو الشاعر
2  Termin “šehid” u Kur’anu nema nikakve veze sa nama poznatom upotrebom iste riječi za poginulog borca na Allahovom putu. Kur’anski šehid je onaj ko je svjedočio poslanika ili poslanicu, dakle svako onaj ko je u svom životu vjerovao i slijedio nekog Božijeg vjerovjesnika. Dokaz tome je kraj sure Ez-Zumer, gdje se šehidi dovode skupa sa vjerovjesnicima, a nakon njih svi ostali ljudi koji ne poznaju vjerovjesnike. Isto tako ajet iz sure El-Hadid 19 u kojem se jasno kaže ko su “šehidi”: (A oni koji su vjerovali u Allaha i poslanike Njegove, oni su istinoljubivi i svjedoci (šehidi) kod Gospodara svoga…)
Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.
6 komentara
  • Nepoznato

    Par zanimljivih ajeta vezanih za ovu temu:

    39:75 وَتَرَى الْمَلَائِكَةَ حَافِّينَ مِنْ حَوْلِ الْعَرْشِ يُسَبِّحُونَ بِحَمْدِ رَبِّهِمْ ۖ وَقُضِيَ بَيْنَهُم بِالْحَقِّ وَقِيلَ الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ

    “I vidjećeš meleke kako prijesto okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i među njima će se po pravdi presuditi i reći će se: “Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!”

    “بَيْنَهُم” je jako bitno, dakle među njima (melekima) će biti presuđeno, zar ne?

    Također,

    21:29 وَمَنۡ يَّقُلۡ مِنۡهُمۡ اِنِّىۡۤ اِلٰـهٌ مِّنۡ دُوۡنِهٖ فَذٰلِكَ نَجۡزِيۡهِ جَهَـنَّمَ​ؕ كَذٰلِكَ نَجۡزِى الظّٰلِمِيۡنَ

    “A onoga od njih (meleka) koji bi rekao: “Ja sam, doista, pored Njega, bog!” – kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo zalime.”

    A to je Iblis i učinio, njegov grijeh je taj što je pomislio da je bolji od Boga, da više od Njega zna, on je arogantan pred Bogom bio, ne pred čovjekom (1. odbio je direktnu Božiju zapovijest (sedždu čovjeku), 2. ispravljao Boga, misleći da više zna od Njega jer je on stvoren od drugačijeg materijala nego čovjek, 3. te bio ohol, 4. odbio se pokajati za grijeh i samo se još dublje u prospast uvalio, 5. objavio rat čovjeku, da prkosi Bogu) . Scena sa čovjekom je samo poslužila da izofira svoje pravo lice, pred sobom i ostalim melekima,a Bogu je ionako sve bilo jasno.

    • Kenan

      Odlično zapažanje! Allah te pomogao…
      Tvoj navedeni ajet iz sure Ez-Zumer sam uvrstio u tekst kao dokaz #9 za “zaduženost meleka”. Hvala.
      Ajet iz sure El-Enbijaa smatram da se odnosi na ljudske poslanike a ne na meleke, što se može vidjeti iz konteksta sure.
      Ovo za Iblisa je super rečeno.
      Hvala na dopunama.

    • Sead

      Da li čovek zna komentarisati o Allahu bez nadahnuća Njegova

      • Kenan

        Jedan od najvećih zabrana jeste govor o Allahu bez znanja, a jedini izvor znanja o Allahu je On dž.š.
        S druge strane, jedino autentično znanje koje imamo od Njega je Kur’an…
        Tako da sve što smijemo reći o Allahu je ono što piše u Kur’anu. Nema dokaza da su i Božiji poslanici o Allahu govorilo išta mimo onoga što im se objavljuje.

  • Merjem

    Da li šejtan ustvari može značiti mašta. Ajet o Sulejmanu i građevini koju su šejtani gradili. To su ustvari bili ljudi maštari koji su uspjeli sagraditi mnoge neobične lijepe građevine kojima i mi danas svjedočimo… Također, ako uzmemo u obzir da su čak i Poslanici bili izloženi šejtanskim marifetlucima, ono što bi ubacivali (mašte) pa bi im Allah to odstranio, ima ajet o tome??

    • Kenan

      Ja sam upoznat sa teorijom da bi šejtan mogao značiti mašta, gdje čak postoji sličnost između korjena te dvije riječi… no međutim, Kur’an oslovljava šejtane kao bića, i koristi jezičke termine koji se odnose na bića, najčešće se vidi da govori o ljudima, a nekada i o džaanima. Po meni, šejtan definitivno ima veze sa maštom, ali nije samo mašta. Za sada tako kontam.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Balkanu.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan mezheb niti pre-određeni akaidski pravac, te se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općepoznatih stavova i vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Zamolio bih te da odmah napustiš ovaj blog ukoliko smatraš da bi drugačija shvatanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana.

Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.