Tabu: Postanak II

Konstatacija: Ljudi, kao vrsta, vrhunac su procesa stvaranja inteligentnih bića na Zemlji, te Adem nije prvo ljudsko biće, nego je simbol prvih ljudi i početak civilizacije, poslanstva i odgovornosti.


U ovom istraživanju pokušavam odgovoriti na slijedeća pitanja:

  1. Da li je Adem prvo ljudsko biće i odakle dolazi?
  2. Da li je Adem stvoren direktno od gline?
  3. Kakva je sličnost Adema i Isaa koja se spominje u Kur’anu?
  4. Kako glasi kur’ansko kazivanje o postanku ljudi?

Da u startu potvrdim da svi mi vjerujemo u priču o Ademu jer smo muslimani, a nismo muslimani jer vjerujemo u nju. Različite interpretacije ove kur’anske priče ne utječu na iman čovjeka i njegov ahiret.

Iako vjerujem da su čuda dio vjere, da je Isa bez oca, da se Musau rastavilo more, …sve neobjašnjivo i nemoguće… No, ipak, pošto držim do svoje pameti, klasično biblisko tumačenje nastanka ljudi nikako nije sjedalo. Iritiralo mi je um i dovodilo u nezgodnu situaciju sa samim sobom. Čak i bez poznavanja teorije evolucije i postanka živih vrsti, priča se nije uklapala u božiji sunnet – prepoznativ način Allahovog stvaranja na Zemlji.

Vjerovatno bi se ovaj tekst mogao smatrati nastavkom “Evolucije Stvaranja” gdje sam mislio govoriti specifično o postanku ljudi. Odmah nakon objave pomenutog članka, sjeo sam da napišem ovaj. I pored višegodišnjeg istraživanja i promišljnja, zaostajale su određene nejasnoće i nesigurnosti. Pauzirao sam i nastavio istraživati. Od toga dana, bezbroj puta sam mijenjao “konstataciju” u naslovu. Ovo mi je jedna od najkomplikovanijih tema do sada, te naše osakaćeno shvatanje zahtjeva da se temi pristupi sa malo više detalja. Dajem sve od sebe da ju skratim i što više pojednostavim.

Naš postanak je velika vijest, i to stoji u suri “Sad”…

قُلْ هُوَ نَبَأٌ عَظِيمٌ ﴿٦٧﴾ أَنتُمْ عَنْهُ مُعْرِضُونَ ﴿٦٨﴾ مَا كَانَ لِيَ مِنْ عِلْمٍ بِالْمَلَإِ الْأَعْلَى إِذْ يَخْتَصِمُونَ ﴿٦٩﴾ إِن يُوحَى إِلَيَّ إِلَّا أَنَّمَا أَنَا نَذِيرٌ مُّبِينٌ ﴿٧٠﴾ إِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي خَالِقٌ بَشَرًا مِّن طِينٍ…

Reci: “To je vijest veličanstvena, (67) Vi ste od nje odvraćeni! (68) Nisam imao nikakvog znanja o Skupu najvišem, kad su raspravljali; (69) Meni se objavljuje da sam ja samo opominjač jasni.” (70) Kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu, Ja sam Tvorac bešera iz ilovače,…

Kur’an nije teško shvatiti onima koji o njemu razmišljaju bez predrasuda i pažljivo slušaju šta im Gospodar govori. Poslije priče o Ademu, Allah dž.š. u 88. ajetu iste sure kaže:

وَلَتَعْلَمُنَّ نَبَأَهُ بَعْدَ حِينٍ

…i sigurno ćete znati o vijesti njegovoj nakon nekog vremena!

Možda je došlo vrijeme da saznamo.

Neki učeni pametnjakovići na pitanje o postanku ljudi i Ademu jednostavno odgovaraju sa “Allah najbolje zna…” ili “Šta će ti to, od toga nema nikakve koristi…” i slično. No, ja u ovom istraživanju vidim odziv na božiji savjet iz sure El-Ankebut 20 “Putujte po Zemlji i gledajte kako je počelo stvaranje“.

Uostalom, kao što sam spominjao u ranijim tekstovima, moj zakon spoznaje glasi: Svaki um ustraje u svome stanju, bilo neznanja ili sumnje, dok i ukoliko na njega ne djeluju dokazi koji ga prinude da to stanje promijeni.

Na svom putu istraživanja uvidjeh da je ova tema toliki tabu u muslimanskim krugovima da su neki moderni autori dobijali sudske tužbe, javne prozivke u medijima, zabrane štampanja knjiga, i slično. Razdor se, po mom mišljenju, hrani iz različitog pristupa muslimana raznoraznim predajama mimo Kur’ana. Neki ljudi svaku priču ili hadis prihvataju kao sveto slovo iz Kur’ana, dok drugi, poput mene, stavljaju sve na distancu dok se ne utvrdi neosporna vjerodostojnost.

Ovu temu, i mnoge slične, nemoguće je shvatiti osim u čistim okvirima Kur’ana. Čim se u jednačinu uvedu ahad hadisi, predaje ili israilijati¹, tema postaje neshvatljiva i smršena misterija.

Kao što sam već govorio u prethodnom tekstu o evoluciji, vjerujem da je život, kao svojstvo neke materije, nastao čudom, i da taj proces nije nikakva slučajna i nasumična stvar. Sve stvoreno je Allahov process, i ovakav kakv jeste – predivan je, i izaziva strahopoštovanje svakog znalca.

Moram napomenuti da teorija evolucije u sebi nosi dvije otrovne komponente koje mi vjernici kategorički niječemo, a to su da je sve postalo slučajno, i da postanak nije nikako i ničim svjesno navođen. Mora se napraviti razlika između vjerovanja u “teoriju evolucije” (što je automatski kufr u Allaha) i vjerovanja u vjerovatnoću evolucionarnog postanka bioloških živih bića na Zemlji, što nema nikakvog sukoba sa Svetim slovom, naprotiv – očituje ljepotu stvaranja i Stvoritelja.

Insan, odnosno Adem, još uvijek je poprilična zagonetka, i kontam da to ima svoj dublji razlog. Da Allah nije spomenuo priču o Ademu, svi bi jednostavno prihvatili logički slijed događaja, gdje bi ljudi bili u istom košu kao i ostala stvorenja. Ali, Allah ga spomenu baška.

Načitao sam se, i naslušao, raznih mišljenja po ovom pitanju, i samo jedno je sigurno… šta god kažemo o ovoj temi, nagađamo! Bio to ja, hodža, pop, učenjak, … svi mi samo donosimo zaključke na osnovu božije riječi i njenog shvatanja u svjetlu trenutnih ljudskih dostignuća. Allah dž.š. kaže:

مَّا أَشْهَدتُّهُمْ خَلْقَ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَلَا خَلْقَ أَنفُسِهِمْ

Nisam im pokazao stvaranje Nebesa i Zemlje, niti stvaranje njih samih… – Al-Kehf 51

Dakle, naglašavam, ovo su samo moja subjektivna viđenja i idžtihad na osnovu ličnih istraživanja. Ono što kanim iznijeti nije ništa novo u odnosu na islamsku literaturu kroz vjekove, ali jeste novo za većinu muslimana danas.

Kur’an nam na više mijesta, u kraćem ili dužem obraćanju, govori o stvaranju i nastanku čovječanstva kakvog danas poznajemo. Moj fokus u ovom tekstu biće na stvaranju čovjeka kao vrste a ne na njegovom sekundarnom stvaranju i rođenju iz utrobe majke.

Prvo da uspostavimo temeljne činjenice na kojima ću graditi teoriju.
Moram podšišati sve one faktore koji se ubacuju u priču i predstavljaju dodatnu komplikaciju, a nemaju utemeljenja u Kur’anu ili ih negira. Neki od tih faktora su produkt pogrešnog i površnog razumjevanja nekih ajeta, čije objašnjenje stoji u drugim ajetima.
S toga, navodim temeljne činjenice:

  1. Čovjek nije spao s neba. Allah kaže: “وَاللَّهُ أَنْبَتَكُمْ مِنَ الْأَرْضِ نَبَاتًا” – “Allah vas je uzgojio iz zemlje”
  2. Čovjek je stvoren od nama poznate materije. Allah kaže: “كَلَّا إِنَّا خَلَقْنَاهُمْ مِمَّا يَعْلَمُونَ” – “A to ne valja! Mi smo vas stvorili od onog što znate…”
  3. Čovjek je stvoren na shvatljiv način. Allah kaže: ” قلْ سِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانظُرُوا كَيْفَ بَدَأَ الْخَلْقَ…” – “Reci: Putujte po Zemlji i gledajte kako je stvaranje počelo”
  4. Čovjek ima zajednički početak kao i sva ostala kopnena bića – iz vode. Allah kaže: ” والله خلق كل دابة من ماء” – “I Allah stvori sva stvorenja od vode”
  5. Stvoreni smo postepeno kroz vrijeme. Allah kaže: “وَقَدْ خَلَقَكُمْ أَطْوَارًا ” – “A uistinu, stvorio vas je u fazama.”
  6. Stvaranje je počelo od ničega pa se razvilo u čovjeka. Allah kaže: “أَوَلا يَذكُرُ الإنسانُ أنَّا خَلَقناهُ مِن قَبلُ وَلَم يَكُ شَيئًا” – “Pa zar ne spominje čovjek da Smo ga ranije stvorili, a bjaše ništavilo.”

Šta je plasirano kao islamska činjenica?

Ustaljeno vjerovanje kod muslimana nije daleko od nevjerovatne bajke, i glasi otprilike ovako:
Vjeruje se da su ljudi stvoreni prije nekih sedam hiljada godina posebnom kreacijom od gline kao Michelangelo svog kipa Davida. Trideset metara (60 lakata) visoko tjelo biva nastanjeno u Džennetu, negdje na nebu. Bog mu udahnjuje dušu kroz usta te on čarobno oživljava. Allah ga podučava imenima svih stvari na svijetu. Meleki mu se klanjaju ali Iblis iz oholosti odbija, te biva proklet. Potom Ademu biva dosadno, te se Bog sažali i uspava ga, pa mu iz prsa izvadi jedno rebro i od tog rebra mu stvori ženu. On se probudi i magično ima suprugu. Oni žive u Džennetu sretno i zadovoljno, skupa sa šejtanom, sve dok ta žena, uz pomoć Iblisa, nije nagovorila Adema da pojedu zabranjenu jabuku, a on zaboravio da ne smije, te se Bog rasrdi i za kaznu ih otjera na Zemlju. Oni rađaju djecu koja bivaju seksualno aktivna u incestu (!!) te u samom početku prepolove populaciju ubistvom jednog od dva muškarca…i ostalo je historija.

U proteklih 6-7 vjekova pojavljuju se učenjaci koji su ovakav scenario podržavali raznim hadisima (uglavnom israilijatima) i hikajama, pa čak su i kur’anske ajete na taj način interpretirali. Hadisa koji podržavaju ovu priču ima čak i u dva Sahiha, kod Buharije i Muslima. Niko ih ne krivi, jer nisu mogli bolje.

Kur’anska kazivanja nisu lekcije iz biologije ili neke druge prirodne nauke, ona u sebi nose božiju istinu i činjenice, a tek onda kada ljudi naukom dokuće neku istinu, dogodi se otkrovenje u Kur’anu, te uvide da je to istina.

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّىٰ يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ ۗ أَوَلَمْ يَكْفِ بِرَبِّكَ أَنَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ شَهِيدٌ ﴿٥٣﴾

Pokazivaćemo im znakove Naše na horizontima i u njima samima, dok im ne bude jasno da je on (Kur’an) Istina. Zar nije dovoljno, Gospodar tvoj, što je On nad svakom stvari svjedok?

Dakle, dokazi i znakovi će biti svuda oko nas, ali tek kada ih mi otkrijemo i dokučimo njihovo značenje kroz istraživanje i nauku, uvidjećemo da Kur’an već išareti na to.

Problematična priča za moderni um

U ovoj tradicionalnoj verziji priče postoje mnogi logički, praktični i teoretski problemi. Podjeliću ih na dvije kategorije:

Sukob tradicionalne verzije priče sa činjenicama:

  • Postanak čovjeka magičnim “puff” načinom odstupa od svog ostalog božijeg stvaranja. Ovo je teško prihvatiti zbog činjenice da su ljudi postojali stotinama hiljada (a možda i više) godina prije nas. Nedvojbeni dokazi u fosilnim ostacima i iskopinama ukazuju na postojanje čovjekolikih stvorenja duboko u historiji. Fosilni ostaci su nedvojbeno dokaz na koji nas Allah navodi u suri Al Ankebut 20.
  • Zbog činjenice da čovjek ima toliko biološke sličnosti sa drugim stvorenjima na Zemlji da je naučno i logički neprihvatljivo da je došao sa drugog i drugačijeg mjesta van našeg svijeta.
  • Potpuno odsustvo fizičkih dokaza o trideset-metarkom čovjeku. Iako nas Allah potiče da putujemo po Zemlji i gledamo kako je počelo stvaranje (العنكبوت 20), ne postoji niti jedan ukazatelj na te divove. Ovo je teško prihvatiti zbog činjenice koju su primjetili i stari učenjaci, poput Ibn Hadžera El Askalanija u svom djelu “Feth-ul Bari” gdje kaže kako mu nije jasna ova fizička veličina Adema i njegovih potomaka, jer on vidi nastanbe prastarih naroda koje jasno ukazuju da su ljudi tada bili kao i sada (Ibn Hadžer, prije ~620 god.). Uspravno stvorenje od trideset metara je samodestruktivno. Biološko-anatomska je činjenica da toliki organizam u našem obliku ne bi mogao preživiti na planeti Zemlji iz tuceta razloga, kao što su krvni pritisak, gustoća kostiju, tjelesna masa, …itd.
  • Zbog činjenice da bi incest napravio cirka 50% mutiranih i oštećenih jedinki, uz cirka 15% smrtnosti.

Sukob tradicionalne verzije priče sa Kur’anom:

  • Kur’an nas uči da je svaki insan rođen, bez izuzetka, pa tako i Adem (pa čak i Isa a.s.). Dok su u tradicionalnoj priči Adem i Hava magično postali.
  • Kur’an nigdje ne spominje stvaranje konkretno Adema iz blata. To je uvijek stvaranje Bešera iz blata (zbirna imenica koja označava sve ljude).
  • Kur’an nas uči da poslanici ne zaboravljaju Allahove propise, a u priči Poslanik Adem zaboravlja, griješi i pada u zabludu.
  • Kur’an nas uči da je incest zabranjen, a u priči je to jedini način razmnožavanja. Allahu ništa nije teško. Zar nije mogao stvoriti više parova, pa da incest ne bude prvo što će ljudi naučiti od Boga?!
  • Kur’an nas uči da je šejtan taj ko je nagovorio na grijeh, a u priči je to Hava (žena).
  • Kur’an nas uči da šejtan ne može zavesti Allahove iskrene robove, a u priči poslanik Adem je zaveden.
  • Kur’an nas uči da Džennet nije neka fizička lokacija na koju bi se moglo otići i vratiti poput Travnika, a u priči Adem odlazi sa Zemlje i vraća se nazad.
  • Kur’an nas uči da u Džennetu nema zabrana, nema šejtana, a u priči je šejtan u Džennetu, kao i zabranjeno drvo.
  • Kur’an nas uči da je Džennet nagrada za život na dunjaluku, a ne obrnuto. U priči je dunjaluk kazna za griješni život u džennetu. (!?)

Ovo je samo mali dio problematičnih pitanja koja se nadvijaju nad tradicionalnom pričom o stvaranju čovjeka.

Ja ću se ovdje fokusirati na prvi dio priče -od nule do postanka čovjeka. Ostatak priče o Ademu, Iblisu, džennetu, silasku, itd… zahtjeva novi članak.

Šta zapravo Kur’an kaže o stvaranju čovjeka?

Sabrao sam sve ajete koji govore o stvaranju, a potom precizno razvrstao termine korištene za čovjeka (Bešer, Insan, Adem, Ljudi). Svakom terminu sam dodjelio materiju od koje je stvoren, tačno onako kako se navodi u Kur’anu.

Kur’anski termini su jako precizni i svaka riječ je na svom mjestu s razlogom. Postoje određeni termini na arapskom jeziku koje ću morati definisati prije nego počnem navoditi ajete o temi.

  • Bešer (بشر) = biće vidljive ljepote, čovjekoliki. Označava množinu, nema svoju jedninu.
  • Insan (إنسان) = čovjek, blizak, poznat. Množina = Ljudi (ناس)
  • Adem (آدم) = Adem (ime), čovjek preplanule kože, čovjek (na hebrejskom)
  • Nefs (نفس) = osoba, duša (duh), krv, osobenost
  • Zeudž (زوج) = par, kopija, klon

Primjetio sam da postoje određeni termini (vidi tabelu – zeleno) koji nisu materija za stvaranje, nego se koriste metaforično. Između ostalog i termin “turab” (bez određenog člana “el”) koji svi prevode kao “prašina” nije materija od koje je čovjek nastao, nego je arapski termin za ništavilo-bezvrijedno.

Bojama sam grupisao srodne ili iste materije.

Allah sve ljude kojima se obraća Kur’anom naziva insanima, a u isto vrijeme i “Ademovim potomcima”…dakle Adem i svi njegovi potomci su insani (En-Naas = Ljudi) ali smo u isto vrijeme Bešer, jer taj termin počinje od Adema pa na dalje do nas danas.

U Kur’anskom kazivanju ljudi jedni druge ponekad karakterišu kao bešer (novi čovjek), ali Allah nas nikada direktno ne proziva (doziva) tim imenom. Allah uvijek koristi Insan ili Naas (إنسان – ناس) kada se obraća ljudkom rodu. No jasno je iz Kur’ana da se taj termin ujedno upotrebljava u kontekstu stvaranja i drevnih ljudi.

Tako dolazim do zaključka da smo svi današnji ljudi potomci Adema, a Adem je Bešer (novi čovjek) potomak Insâna (pra-ljudi, ili ljudskog roda generalno).

Postanak, hronološki

Allah dž.š. na raznim mjestima, u malim i kratkim crtama, spominje stvaranje čovjeka (ne samo Adema) u kontekstu stvaranja živih bića općenito, a na nekoliko mjesta opisuje događaj sa Ademom sa malo više detalja. Adem se, zapravo, nikad ne spominje kao centar priče o stvaranju. On je uvijek centar priče o sposobnostima novog dominantnog nasljednika na Zemlji. Ajeti o stvaranju su uvijek oko Bešera (بشر) – što je zbirna imenica za ljudski rod.

Moje dosadašnje istraživanje me navelo na vjerovanje da je stvaranje ljudske vrste uistinu prekrasno čudo, kao i svo Allahovo stvaranje, ali ipak u jednom dijelu iznimka pravilu. Vjerujem da je razvoj ljudske vrste posebno navođen božanskim planom i voljom, što ću u nastavku pojasniti.

Kur’an nas podstiče da putujemo po svijetu i gledamo kako je počelo stvaranje.

قلْ سِيرُوا فِي الْأَرْضِ فَانظُرُوا كَيْفَ بَدَأَ الْخَلْقَ…

Reci, putujte po svijetu i gledajte kako je stvaranje počelo…

Da je kojim slučajem stvaranje bilo magično i neshvatljivo, ajet ne bi imao smisla. Dakle, postanak je shvatljiv. Ček!

Ako slušamo Allahov govor o Ademu bez predrasuda, vidimo da se Adem spominje kao osoba ili kao metafora za sve ljude, njegove potomke. Tako isto, sâmo kazivanje o Ademu je vrlo vjerovatno metaforičke prirode, mnogo više nego opis stvarnog događaja. To nije ništa novo u Kur’anu, jer Allah na mnogo mjesta ljudima navodi “primjere” (أمثال) kako bi ljudi razmislili i uzeli pouku. Isčitavanjem Kur’ana primjetio sam da su opisi zagonetniji što su događaji dublje u prošlosti.

Da pokušam hronološki poredati kazivanja na ovu temu, koristeći isključivo ajete iz Kur’ana:

  1. Allah sve živo stvara od vode, a potom je uzgojio razne stvorove. Neki od njih pužu, drugi hodaju dvonoške ili četveronoške. Među njima je i čovjek. (En-Nur 45)
  2. Allah počinje stvaranje Insana iz blata (وَبَدَأَ خَلْقَ الْإِنسَانِ مِن طِينٍ). Insan je obuhvatniji termin za sav ljudski rod, u koji spada i bešer.
  3. Allah opisuje proces stvaranja, te da je on bio u fazama (خلقكم أطوارا) i da je bio poput rasta biljke (أنبتكم من الأرض نباتا).
  4. Allah najavljuje melekima da će stvoriti Bešer (a nikada ne kaže da će konkretno stvoriti Adema),
  5. Allah nalaže melekima da prate njihov (ljduski) razvoj, pa onda kada ih Allah intelektualno i moralno ispravi (سويته) i udahne od Njegovog Ruha da im učine Sedždu (pokažu odanost).
  6. Njihovo (Bešer) stvaranje se spominje puno puta, ali samo od vode i blata. Kontekst ajeta daje do znanja da je najava stvaranja bila vremenski udaljena od samog “ispravljanja” te da se to nije desilo instantno.
  7. Allah ispravlja i popravlja Bešer-a i udahne mu Ruh. Dakle Ruh je udahnut Bešeru (množina) a ne konkretno Ademu.
  8. Allah podučava Adema razumjevanju i definisanju okoline.
  9. Allah melekima pokazuje novog nasljednika. Vrijeme je da meleki pokažu svoju odanost novom Bešer-u.
  10. Meleki se čude zašto da oni budu halife-nasljednici na Zemlji, a poznati su melekima po činjenju nereda i ubistvima.
  11. Allah predstavlja Adema i uz njega, nama nepoznate osobe, koji bjaše oko njega.
  12. Allah demonstrira Ademov napredak, njegovo raspoznavanje i definisanje tih stvorova. To melekima bjaše demonstracija Ademove svjesti i sposobnosti da uči, razumije i komunicira.
  13. Allah melekima određuje sedždu Ademu, što kur’anski ne mora značiti padanje licem na tlo. Ajeti imaju razna značenja za termin “sedžda”, izmeđuostalog znači pokornost ili odanost.
  14. Adem živi sa svojom vrstom (pogrešno prevedeno kao “suprugom”) u sigurnoj bašti, u izobilju i izolaciji. Ovaj džennet je bio bašta na Zemlji, što ću kasnije dokazati.

Allah sve ljude globalno oslovljava kao “Insan/Naas”. Specifičnije ih oslovljava sa “Bešer” ili “sinovi Ademovi/pleme Ademovo”.

Dakle, postoje jasne indikacije u Kur’anu da je čovjek, kao biološko biće, nastao od zajedničke životne građe. Naravno, nismo stvoreni od smjese svih pomenutih materijala, nego se u ajetima spominju faze razvoja; voda, pa se pomješa sa zemljom, blato, pa se osuši na suncu, glina, pa obajati i ustaje dugo vremena, ljigava i smrdljiva glina, …

Vrlo je moguće da su svi stvorovi nastali od iste građe i istim procesom, ljudi i životinje. Logično je da su razna bića nastala na isti ili sličan način, ali nije logićno da je sve nastalo iz jedne jedine žive stanice. Više je logično da ih je istovremeno bilo mnogo, te je svaka imala svoj, od Boga navođen, put do postanka nekog živog stvora. Linije procesa stvaranja su se račvale u samom startu. Ja to vidim iz ajeta u kojem Allah dž.š. spominje zajednički izvor života svih stvorova – voda, a potom kopnene stvorove razvrsta na tri kategorije; gmazove, dvonožne i četveronožne. Tako da zmija, pas i čovjek imaju isti izvor života, vodu… ali ne i istog živog pretka. Moguće da vodene životinje imaju drugačiju građu pored vode, jer se blato spominje samo za stvorenja na kopnu.

وَاللَّـهُ خَلَقَ كُلَّ دَابَّةٍ مِّن مَّاءٍ ۖ فَمِنْهُم مَّن يَمْشِي عَلَىٰ بَطْنِهِ وَمِنْهُم مَّن يَمْشِي عَلَىٰ رِجْلَيْنِ وَمِنْهُم مَّن يَمْشِي عَلَىٰ أَرْبَعٍ ۚ يَخْلُقُ اللَّـهُ مَا يَشَاءُ ۚ إِنَّ اللَّـهَ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ ﴿٤٥﴾

A Allah je svako kopneneo biće stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na četiri. Allah stvara šta hoće. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.

 

Adem, prvo ljudsko biće?

Adem, definitivno nije bio prva jedinka ljudskog roda. Adem je definitivno imao majku, a vjerovatno i oca. Živio je u svom narodu gdje je bio privilegovan i najvjerovatnije vođa.

Allah se obraća ljudima (ljuskom rodu) i kaže da nas je stvorio i uobličio a tek nakon toga naredio melekima da iskažu odanost Ademu.

وَلَقَدْ خَلَقْنَاكُمْ ثُمَّ صَوَّرْنَاكُمْ ثُمَّ قُلْنَا لِلْمَلَائِكَةِ اسْجُدُوا لِآدَمَ فَ

I doista, stvorili smo vas, zatim vas oblikovali, potom rekosmo melecima: “Učinite sedždu Ademu!”

الَّذِي أَحْسَنَ كُلَّ شَيْءٍ خَلَقَهُ وَبَدَأَ خَلْقَ الْإِنْسَانِ مِنْ طِينٍ(7) ثُمَّ جَعَلَ نَسْلَهُ مِنْ سُلَالَةٍ مِنْ مَاءٍ مَهِينٍ(8) ثُمَّ سَوَّاهُ وَنَفَخَ فِيهِ مِنْ رُوحِهِ وَجَعَلَ لَكُمُ السَّمْعَ وَالْأَبْصَارَ وَالْأَفْئِدَةَ قَلِيلًا مَا تَشْكُرُونَ(9) (السجدة)

Koji je uljepšao svaku stvar, stvorio je i počeo stvaranje čovjeka iz ilovače; (7) Zatim je načinio potomstvo njegovo od djelića tekućine prezrene, (8) Potom ga uredio i udahnuo u njega od Ruha Svog; i učinio vam sluh i vidove i srca. Malo što zahvaljujete!

Allah spominje stvaranje Insana, te da je to stvaranje počelo iz ilovače (gline), potom da je taj stvor (insan) imao potomstvo i da se razmnožavao na poznati biloški način, a da je potom Allah tog insana uredio (sewahu – termin koji se u Kur’anu odnosi na figurativno, a ne fizičko uređivanje) i udahnuo mu od Svog Ruha, te nakon toga taj stvor ima sluh, vid i srce (na arapskom, sva tri termina su figurativna. ne odnose se na fizičke organe tjela). Dakle, prije nego je imao Ruh, insan je postojao i razmnožavao se, ali bio je duhovno gluh, slijep i besrčan.

U arapskom jeziku, veznik (a potom – ثمّ) označava vremensku razliku koja nije kratka, a može biti neodređeno duga. Tako da ovi ajeti ujedno i dokazuju dugi vremenski period postanka čovjeka od starta u blatu do Adema.

فَاسْتَفْتِهِمْ أَهُمْ أَشَدُّ خَلْقًا أَمْ مَنْ خَلَقْنَا إِنَّا خَلَقْنَاهُمْ مِنْ طِينٍ لَازِبٍ(11) (الصافات)

Pa upitaj njih: “Da li je način njihovog stvaranja veličanstveniji ili način onih koje smo prije stvorili?! Mi smo ih stvorili iz ilovače ljepljive.”

Ovaj ajet je jako upečatljiv, gdje Allah dž.š. kaže Poslaniku a.s. da ljudima uputi logičko pitanje, u kojem poredi dva stvaranja;

  1. Stvaranje njih lično od majke i oca,
  2. I stvaranje onih koji su nastali prije njih nevjerovatnim procesom evolucije iz ljepljive (ustajale) gline odnosno blata.

Dva detalja su bitna u ovom ajetu: Prvi je da je prvobitno stvaranje mnogo veličanstvenije od drugog, jer je to bilo prekrasno i epsko stvaranje od strta u blatu do nas samih (ljudi kojima se Kur’an obraća). Drugi je da ih Allah oslovljava u množini! Dakle, prvi ljudski predak nije bila jedinka, nego više njih. Cijela generacija potpuno razvijenog ljudskog stvora!

هَلْ أَتَى عَلَى الْإِنْسَانِ حِينٌ مِنَ الدَّهْرِ لَمْ يَكُنْ شَيْئًا مَذْكُورًا(1) (الإنسان)

Zar nije došao insanu dugi period vremena kada nije bio vrijedan pomena?

Dakle, postojao je insan, a to je imenica koja označava cijeli ljudski rod, dugo vremena u prošlosti kada nije bio ništa bolji od ostalih stvorenja na Zemlji. Ali ne i bešer, jer bešer je zapravo insan 2.0 koji ima itekako pomena i utjecaja na Zemlji.

Potom, iz slijedećeg ajeta zaključujem da insan nije isto što i bešer, nego je bešer (moderni čovjek, Adem…) nastavak insana (pra-čovjeka) i njegove loze. To se jasno vidi u ajetu sure En-Nur:

وَلَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنسَانَ مِن صَلْصَالٍ مِّنْ حَمَإٍ مَّسْنُونٍ ﴿٢٦﴾ وَالْجَانَّ خَلَقْنَاهُ مِن قَبْلُ مِن نَّارِ السَّمُومِ ﴿٢٧﴾ وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي خَالِقٌ بَشَرًا مِّن صَلْصَالٍ مِّنْ حَمَإٍ مَّسْنُونٍ ﴿٢٨﴾ فَإِذَا سَوَّيْتُهُ وَنَفَخْتُ فِيهِ مِن رُّوحِي فَقَعُوا لَهُ سَاجِدِينَ ﴿٢٩﴾

I doista, stvorili smo insana iz gline mecave, iz blata usmrđenog, (26) A džaana – stvorili smo ga ranije iz vatre vrele. (27) I kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja sam Taj koji će stvoriti bešera iz gline mecave, od blata usmrđenog. (28) Pa kad ga sredim i udahnem u njega od Ruha Svog, tad mu sedždu učinite.”

Ajeti nas stavljaju u vrijeme pred pojavu bešera (naših DNK predaka), gdje nas Allah informiše o postojećim insanima koji su stvoreni iz gline, te nas informiše o postojećim džaanima koji su prije insana stvoreni iz vatre, i da tada Allah nagovještava melekima šta kani da učini – da će stvoriti bešera od istog onoga od čega je stvorio i insana. Sâm taj način izražavanja i pomen insana u ajetu ranije, ukazuje da je bešer produžetak iste loze, produkt istog porjekla i procesa. Tek nakon stvaranja džaana i insana, a potom stvaranja bešera od tog insana, Allah će ga popraviti i srediti, a kad se to dogodi i taj novi insan (popravljeni bešer) bude spreman, naređuje melekima da iskažu odanost svojom sedždom.

 يَا أَيُّهَا النَّاسُ اعْبُدُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُمْ وَالَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ ﴿٢١﴾

O ljudi! Obožavajte Gospodara vašeg koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se vi zaštitili;

Allah se obraća ljudima (Ennaas – svim ljudima) i naređuje im da obožavaju svog Gospodara koji je stvorio njih (sve ljude) i stvorio je one (ljude) prije njih. Zamjenica množine razumnih bića ukazuje da su prije ljudi bili ljudi.

إِن يَشَأْ يُذْهِبْكُمْ وَيَسْتَخْلِفْ مِن بَعْدِكُم مَّا يَشَاءُ كَمَا أَنشَأَكُم مِّن ذُرِّيَّةِ قَوْمٍ آخَرِينَ ﴿١٣٣﴾

Ako hoće uklonit će vas i nadomjestiti nakon vas čime hoće, kao što je stvorio vas od potomstva drugih naroda.

Veoma interesantan ajet, čiji kontekst počinje par ajeta ranije (vidi mushaf str: 144-145), gdje se Allah obraća svim ljudima i džinima, potom im kaže da su oni zapravo potomci nekih izumrlih naroda, i da se scenario lahko može ponoviti, da i mi postanemo izumrla vrsta i da nakon nas dođu novi nasljednici (halife).
Učenje ajeta na arapskom jeziku izaziva ježenje i strahopoštovanje. Korišteni termini znače da smo postali postepenim razvojem i rastom (أنشأكم) od nepostojećih naroda, te da bi naši nasljednici (يستخلف) mogli biti bilo ko ili bilo šta (ما يشاء), ne relativno ljudskoj vrsti. Ovaj ajet koristi isti termin (nasljednik) za ljude kao i za Adema… što bi značilo da je Adem, odnosno moderni čovjek (Bešer) nekoga nasljedio i postao dominantniji od prethodnika.

هُوَ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن طِينٍ ثُمَّ قَضَىٰ أَجَلًا ۖ وَأَجَلٌ مُّسَمًّى عِندَهُ ۖ ثُمَّ أَنتُمْ تَمْتَرُونَ ﴿٢﴾

On je Taj koji vas je stvorio od gline, zatim je rok vremenski okončao. A rok spomenuti je kod Njega. Opet vi sumnjate! – El-En’am 2

هُوَ أَعْلَمُ بِكُمْ إِذْ أَنشَأَكُم مِّنَ الْأَرْضِ وَإِذْ أَنتُمْ أَجِنَّةٌ فِي بُطُونِ أُمَّهَاتِكُمْ

On je vaš Najbolji poznavalac otkad vas je stvorio iz Zemlje, i od kad ste zameci u utrobama majki vaših. – En-Nedžm 32

U ovim ajetima se jasno kaže da smo SVI od gline (odnosno iz Zemlje), a ne samo Adem. Zatim, u oba ajeta se spominju dva vremenska roka, odnosno perioda sa početkom i krajem. U suri El-En’am, prvi rok, nakon što smo nastali od gline, je završen i okončan, što bi mogla biti era pra-ljudi. Potom, počeo je drugi rok, nakon Adema, čija konačnica je spomenuta kao Sudnji dan, i kraj ovog roka zna samo Allah. Dok u suri En-Nedžm, prvi rok je evolucija od zemlje do insana, a drugi od sjemena do bešera.

وَمَا نَحْنُ بِمَسْبُوقِينَ ﴿٦٠﴾ عَلَىٰ أَن نُّبَدِّلَ أَمْثَالَكُمْ وَنُنشِئَكُمْ فِي مَا لَا تَعْلَمُونَ ﴿٦١﴾ وَلَقَدْ عَلِمْتُمُ النَّشْأَةَ الْأُولَىٰ فَلَوْلَا تَذَكَّرُونَ ﴿٦٢﴾

Niko Nas neće preteći…da vas zamjenimo sa sličnima i transformišemo vas u nešto vama nepoznato. A vi ste već spoznali prvobitne generacije, pa zar se ne opamećujete!?

Nevjerovatan opis evolucije čovjeka! Ajet govori o transformaciji čovjeka iz nečega sličnog njemu do nečega neprpoznativog. A onda ljudima, kao primjer toga, ukazuje na ostatke prethodnih sličnih, no ipak nepoznatih bića (!!) za koje su ljudi od davnina znali nailazeči na fosilne ostatke i tragove nastanbi.

إن الله اصطفى ءادم ونوحًا وءال إبراهيم وءال عمران على العالمين – آل عمران 33

Doista je Allah odlikovao Adema i Nuha i lozu Ibrahimovu i lozu Imranovu nad svim svjetovima

Ajet jasno govori da su Adem, i ostali pomenuti u ajetu, odabrani i odlikovani nad ostalima. Termin “اصطفى- odlikovati” ne može imati značenje ako ne postoji nešto drugo nad čime se ono prvo odlikuje. Dakle, ne može se odlikovati jedna unikatna stvar, pored koje ne postoji ništa uporedivo, a da to odlikovanje ima smisla. Na primjer, izraz “Automobil Tesla Model 3 je odlikovan nad svim ribama u moru.” – nema nikakvog smisla. Allahova Knjiga je čista od besmislica. Dakle, odlikovanje Adema znači da su postojali ljudi slični njemu, skupa s njim, nad kojima je on bio odlikovan.

Za kraj, ali ne i posljednji, dokaz da su postojali ljudi prije Adema jeste početak kur’anskog kazivanja o Ademu, gdje Allah naređuje melekima da mu ukažu odanost i poštovanje (sedžda) a oni se u čudi pitaju:

قَالُوا أَتَجْعَلُ فِيهَا مَن يُفْسِدُ فِيهَا وَيَسْفِكُ الدِّمَاءَ

Zar ćes na njoj (Zemlji) učiniti (za nasljednika) one koji nered čine i proljevaju krv?

Dakle, vjerujemo da meleki ne znaju gajb (u ovom slučaju budućnost) ali su ipak znali da Bešer kojeg Allah kani učiniti nasljednikom ima osobine divljaka i ubice. Jedini način da su to mogli znati jeste da ih je Allah prethodno obavjestio, ili da su vidjeli primjere čovjeka i njegovog ponašanja prije Adema.

Znamo da ih Allah nije obavjestio jer u tom slučaju oni ne bi imali takvu reakciju. Dakle, znali su jer su ranije vidjeli čovjeka na djelu!

Allah dž.š. ne negira njihov zaključak, nego im pokazuje nešto što će ih smiriti i ubjediti u ispravnost božije odluke (a sve Njegove odluke su ispravne). Pokazuje im Adema, uzorak od novog Bešera, nova verzija Insana koji ima nove sposobnosti. Utjeha za bojazan meleka proizilazi iz prezentacije nove sposobnosti čovjeka; a to je Ademova svijest, sposobnost definisanja i komunikacije. To sve mijenja.

Dodatno, u istom kontekstu, Allah demonstrira novog čovjeka (Adema) pred melekima i naređuje mu da im kaže imena “ovih oko njega”, čija imena meleki nisu poznavali. Dokaz leži u jezičkom izražavanju gdje su “oni” čija imena Adem poznaje prisutni oko njega, te su razumna bića, a nisu meleki. U arapskom jeziku termini “Ovi – njihova imena” (هؤلاء – أسمائهم) se jedino koristi za živa razumna bića – ljude, nikada za predmete ili ne-inteligentna bića. Dakle, oko Adema su bili drugi ljudi! Porodica, pleme, narod… Allah zna ko tačno, nebitno. Ono što tačno znamo jeste da Adem nije bio sam u tom događaju.

Postoje veoma bitni detalji u ovoj cijeloj kur’anskoj priči koje mnogi muslimani ignorišu zasljepljeni predznanjem iz biblijskog kazivanja. Navešću neke:

A:  U ajetu Allah kaže (إني خالق بشرا – Ja ću stvâriti bešera) što ukazuje na proces i dugi period. Melekima je naređeno da prate razvoj Bešera i da onda kada vide da mu je Allah udahnuo od Svog Ruha, pokažu odanost (učine sedždu). Dakle, to je potrajalo i nije se desilo odjednom.

إِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَائِكَةِ إِنِّي خَالِقٌ بَشَرًا مِّن طِينٍ ﴿٧١﴾ فَإِذَا سَوَّيْتُهُ وَنَفَخْتُ فِيهِ مِن رُّوحِي فَقَعُوا لَهُ سَاجِدِينَ ﴿٧٢﴾

I kad Gospodar tvoj reče melekima “Ja ću stvâriti Bešera iz blata, pa onda kada ga uspravim i u njega udahnem od Svog Ruha,vi mu sedždu učinite!”

Meleki su vidjeli kakav je bio ljudski rod sve do udahnuća Ruha, te im nije bilo jasno zašto takav osori i krvoločni stvor da bude domainantni nasljednik na Zemlji. Dakle, taj insan je uzeo furseta u životu i već pravio belaje i krvoprolića.

B: U skoro identičnim ajetima se spominje Allahova naredba melekima da učine sedždu Ademu kao i Bešeru (zbirna imenica za novu vrstu čovjeka).

Meni još uvijek zagonetno pitanje, da li su to dvoje isto? Da li je “Adem” samo utjelovljeni naziv za sve “Bešer – nove ljude”? Istina, ako bi se tako gledalo na ajete, sve bi bilo mnogo jasnije i logičnije. No istini za hatur, nisam još siguran. No, vjerujem da je imenica “Adem” ponekad korištena u Kur’anu kao alegorija³ za novog insana, bešera.

Ljudi nisu od prašine

Ne samo u našim prijevodima Kur’ana, već i u arapskom jeziku, riječ “تراب – turab” označava zemljanu prašinu. Tako su ajeti prevođeni i razumijevani pogrešno. Kur’an na mnogo mjesta spominje stvaranje čovjeka kao Bešera, ili Adema, ili ljudski rod uopće, i to biva iz prethodno navedenih materija; vode, gline, ilovače… ali onda kada Kur’an priča o drugom stvaranju, odnosno rođenju čovjeka posredstvom svojih roditelja, spominje da je početak tog procesa “turab”.

Isčitavanjem Kur’ana vidimo da taj termin “turab“, u svih 15 ajeta u kojima se spominje, nosi značenje koje su koristili drevni arapi, i označava ništavilo ili bezvrijeđe. To značenje je i dobilo od originalnog porjekla riječi – zemljana prašina, koja je tadašnjim ljudima bila potpuno bezvrijedna.

Dakle, niti jedan jedini ajet u Kur’anu ne spominje stvaranje ljudske vrste od zemljane prašine (turab), nego uvijek u kontekstu stvaranja pojedinca rođenjem. Svi znamo da naše rođenje ne počinje od prašine, ono počinje od nule-ničega. U tome i jeste poenta ajeta! Allah nam bûdi logiku i ukazuje da prije začeća nismo postojali nikako. Bili smo “turab” – niko i ništa.

Stoga, ljudi kao vrsta, nisu postali od zemljane prašine, i taj termin u Kur’anu znači “nula, ništa”. Allah je Tvorac koji nam time objašnjava Svoju moć, da od ničega učini nekoga.

Želim napomenuti da se termin “turab” spominje na još dva mjesta u Kur’anu (pored pomenutih 15) sa određenim članom “et-turab – التراب” i na ta dva mjesta označava fizičku zemljanu prašinu, te kontekst nema veze sa stvaranjem čovjeka.

Ademovi sinovi

Kur’ansko kazivanje o dva Ademova sina u sebi nosi dokaz da su postojali ljudi prije Adema. Kaže Allah dž.š. u suri El-Maide:

وَاتْلُ عَلَيْهِمْ نَبَأَ ابْنَيْ آدَمَ بِالْحَقِّ إِذْ قَرَّبَا قُرْبَانًا فَتُقُبِّلَ مِنْ أَحَدِهِمَا وَلَمْ يُتَقَبَّلْ مِنَ الْآخَرِ قَالَ لَأَقْتُلَنَّكَ ۖ قَالَ إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّـهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ ﴿٢٧﴾ لَئِن بَسَطتَ إِلَيَّ يَدَكَ لِتَقْتُلَنِي مَا أَنَا بِبَاسِطٍ يَدِيَ إِلَيْكَ لِأَقْتُلَكَ ۖ إِنِّي أَخَافُ اللَّـهَ رَبَّ الْعَالَمِينَ ﴿٢٨﴾ إِنِّي أُرِيدُ أَن تَبُوءَ بِإِثْمِي وَإِثْمِكَ فَتَكُونَ مِنْ أَصْحَابِ النَّارِ ۚ وَذَٰلِكَ جَزَاءُ الظَّالِمِينَ ﴿٢٩﴾ فَطَوَّعَتْ لَهُ نَفْسُهُ قَتْلَ أَخِيهِ فَقَتَلَهُ فَأَصْبَحَ مِنَ الْخَاسِرِينَ ﴿٣٠﴾ فَبَعَثَ اللَّـهُ غُرَابًا يَبْحَثُ فِي الْأَرْضِ لِيُرِيَهُ كَيْفَ يُوَارِي سَوْءَةَ أَخِيهِ ۚ قَالَ يَا وَيْلَتَىٰ أَعَجَزْتُ أَنْ أَكُونَ مِثْلَ هَـٰذَا الْغُرَابِ فَأُوَارِيَ سَوْءَةَ أَخِي ۖ فَأَصْبَحَ مِنَ النَّادِمِينَ ﴿٣١﴾

I izrecituj im vijest dvojice sinova Ademovih s Istinom, kad su prinijeli kurban, pa je bio primljen od jednog od njih, a nije primljen od drugog. (Prvi) reče: “Sigurno ću te ubiti!” (Drugi) reče: “Allah prima samo od bogobojaznih. (27) Kad bi ispružio prema meni ruku svoju da me ubiješ, ne bih ja bio taj koji pruža ruku svoju prema tebi, da te ubijem. Uistinu, ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. (28) Uistinu! Ja želim da podneseš moj grijeh i svoj grijeh, i budeš od stanovnika vatre”, a to je plaća zalimima. (29) Pa mu dopusti duša njegova ubojstvo brata njegovog, te ga ubi i postade od gubitnika. (30) Tad posla Allah gavrana da kopa zemlju, da mu pokaže kako će sakriti leš brata svog. Reče: “O teško meni! Zar sam nesposoban biti kao ovaj gavran, pa da sakrijem leš brata svog?”, te postade od pokajanika. (31)

Ademovi sinovi u ovom ajetu nisu neminovno jedini sinovi. Tradicionalni nazivi Kabil i Habil nemaju osnove u Kur’anu. Sve što o njima znamo je sadržano u ovoj priči, a sve ostalo su israilijati koji imaju veoma nisku vjerovatnoću istine.

Iz ovog događaja razumijemo veoma bitnan momenat, a dokaz je da Adem (njihov otac) nije prvi misteriozno nastali čovjek na Zemlji. Naime, jasno je da su sinovi znali šta je ubistvo. Jedan od njih dvojice je prijetio ubistvom a drugi je to jasno shvatio. Znali su kako i na koji način se vrši ubistvo. Poznavali su posljedice toga, i nazvali su ih grijehom i nepravdom.
Dakle, ova priča nije o prvom ubistvu, niti je jedan od njih bio prvi ubica. Priča je o prvom pokopu bešera, simbolu ljudskosti i civilizacije, i prestanku ere insana divljaka. Čak i moderni antropolozi smatraju ukop mrtvih prvim znakom civilizacije i modernog čovjeka.

Priča je dokaz postojanja ljudi (insana) koji su se ubijali prije i za vrijeme života Adema i njegove porodice (bešera).

Adem i Isaa²

Vrlo je vjerovatno da je i Adem stvoren mimo božijeg suneta (prirodnih procesa) i kosmičkih pravila…kao što se desilo sa Isa a.s. Iako Isa nije bio stvorenje mimo svih pravila, nego se ipak začeo u maternici, razvijao devet mjeseci, rodio prirodnim putem, rastao kao ostali insani…

Kao odgovor kršćanima i ostalima, koji nisu mogli da shvate da Isa a.s. nema oca, i da ga ne mora imati, Kur’an poredi Isaa sa Ademom, pa kaže:

إِنَّ مَثَلَ عِيسَىٰ عِندَ اللَّهِ كَمَثَلِ آدَمَ ۖ خَلَقَهُ مِن تُرَابٍ ثُمَّ قَالَ لَهُ كُن فَيَكُونُ

Primjer Isaa, kod Allaha, je kao primjer Adema, stvorio ga iz ničega a potom reče “Budi!” pa on bi.

U nedostatku oca, i nedostatku originalne objave, kršćani su Isusu imenovali Boga za oca. Allah im to objašnjava i poredi stvaranje Isaa sa stvaranjem Adema. Obojca nisu postojali i On ih stvori u majkama njihovim Svojom odredbom.

Ovaj ajet možemo gledati sa dva aspekta:

  1. Poređenje u procesu stvaranja i načinu postanka.
  2. Poređenje u jednostavnosti tog čina kod Allaha. Jer, postoji akcenat u ajetu “…kod Allaha…”.

Gledajući sa prvog aspekta, jasno se vidi da Adem nije stvoren kao u crtanim filmovima “puff!”… jer ni Isa nije stvoren “puff!” Isa a.s. je rođen od majke Merjem koja ga nosila u utrobi 9 mjeseci. Rodio se kao beba, pa je rastao kao i svi mi, bio momak, pa odrastao muškarac. Po ovome, Adem je u najmanju ruku imao majku i rastao je kao i drugi ljudi.

Gledajući sa drugog aspekta, poređenje je u stvaranju Isa i Adema naspram Allaha, a ne poređenje njihovog postanka u našim očima. Dakle, za Allaha, njih dvojca su samo još jedan u nizu beskrajnog stvaranja od ničega. U smislu, zašto se čudite rođenju Isaa bez oca, kad’ znate da je Adem, odnosno svi ljudi, nastali iz blata puno većim čudom.

Ruh od Njega¹

Ruh je misteriozna božanska stvar, često u Kur’anu aludira na objavu, znanje i spoznaju. Udahnuće od Allahova Ruha spominje se samo na dva mjesta:

  1. Udahnuće Ruha u Bešer (dakle ljude, a ne spominje se nigdje Adem)
  2. Udahnuće Ruha u Merjem (majku Isaovu)

Rezultati ovog udahnuća bili su Adem i Isa, što je veoma jasno u Kur’anskom kazivanju.

Merjem + Ruh = Isa.
Bešer (čovjek) + Ruh = Adem, i svi mi nakon njega.

Neki su zbunjeni izrazom u ajetu “…a potom reče “Budi!” i on bi” instantno kreirajući mentalnu sliku čarobnog štapića gdje se stvaranje Adema dešava u trenu. No, Allah dž.š. ovim poznatim izrazom (Budi! pa ono bude) u Kur’anu nikada ne aludira na instantni postanak, nego na neminovni postanak. Isti izraz je, u drugim ajetima, korišten za Nebesa i Zemlju, a znamo iz Kur’ana da Nebesa i Zemlja nisu nastali instantno.

Dakle, ovaj ajet (Isa i Adem) nikako ne govori o instantnom postanku Adema kao odraslog čovjeka. Adem i Isa, obojca su čuda u inicijalnom nastanku, a ne u svom razvoju. Taj početni inicijalni momenat davanja života na specijali način, u oba primjera,  je čudo božije, a sve ostalo je sunnet božiji (prirodni proces).

Dakle, Adem i Isa su rođeni od majke, a božija intervencija uhahnuća Ruha u njihov genetski kôd je čudo kojim oni dobivaju specijalne osobine. Ademovi potomci nasljeđuju te osobine.

Benu Adem

U Kur’anu se često oslovljavamo kao “Benu Adem” što se prevodi kao “Sinovi Ademovi”, no to je jezički nepravilan prijevod. Iako “benu” literarno znači “sinovi”, ta imenica se koristi za imenovanje plemena ili naroda, pogotovu kada dođe u genitivnoj vezi sa nekim ličnim imenom. Tako da “benu Adem” znači “pleme Ademovo” ili “narod Ademov” i ne mora neminovno značiti da su svi njegovi pripadnici neposredni potomci pomenutog vođe plemena.

Zaključak

Čovjek je veličanstveno biće nastalo na Zemlji, istim procesom stvaranja kao i druga kopnena bića. Uzvišeni Stvoritelj je tačnim, preciznim i navođenim processom stvorio sve što postoji. Niko sem Njega ne zna tačno kako i na koji način se to odigralo. Znamo da na posljetku postaje insan koji dugi niz godina biva kao životinja, nasilna i ubilačka. Allah od takvih odabire i odlikuje Adema, čiji dolazak biva u planu od samog početka. Adem, novi insan, dobija nove osobine od Allaha s kojima on, njegovi najbliži i njegovi potomci, bivaju dominantni nasljednici Zemlje. Tu novu kreaciju od insana, Allah naziva bešer. Oni se dominacijom svoje inteligencije šire i množe, dok drugi insani izumiru i nestaju. Mi smo potomci tih insana-bešera, a svi smo Ademov narod.

Adem je vođa i predvodnik prvih ljudi-bešera, unaprijeđenih insana, koji su dominirali svojom novom sposobnošću komunikacije definisanim jezikom.

Adem, najvjerovatnije, nije bio poslanik u šerijatski poznatom smislu, jer Kur’anski dokazi upućuju na suprotno. No, nesumnjivo jeste bio odabran nad prethodnicima, spoznao je Allaha i razliku između dobra i zla.

Pojavom Adema među ljudima počinje nova era na Zemlji, era slobodnih ljudi svjesnih Boga.

 


¹ Israilijati su pripovjesti o bibliskim događajima iz knjiga i legendi jevreja ili kršćana.
² Adem i Isa su u Kur’anu spomenuti pojedinačno tačno po 25 puta.
³ Alegorija je način prenesenog izražavanja u kojemu se metaforičko ili preneseno značenje ostvaruje u cijeloj slici ili cijeloj radnji. Npr. ljubav prikazuje u liku Amora, dječaka sa strijelom; pravdu u liku djevojke zavezanih očiju, s vagom i mačem u rukama…i sl.

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

5 0 komentara

  • Riki

    Par zapazanja. Dzinni su samo druga rasa bashara? Ne-Adamiti? Da su posebna vrsta (nevidljivih) bica, Allah bi im posebnog Poslanika od njihove vrste poslao i posebnu Objavu, a nije, jer u Kur’anu kaze “da su na Zemlji meleki sto hodaju smireni, Mi bismo njima spustili s neba meleka da im bude poslanik.” (17:95). Kakvo je tvoje shvatanje dzinna?

    Drugo, mislim da je stvaranje covjeka na konkretnom planu zaista islo evolucijom, bas mi pije vode ovo sto si napisao. Ali kako na globalnom, konkretnom planu tako mislim da stvaranje isto tako tece i na licnom planu, svakom covjeku – pojedinacno. Evo na primjer, posmatrajuci svoj zivot prije upute zaista kao da sam od gline, ustajale, smrdljive, zalijepljene za pod, mrtve. A onda dolaskom Svjetla, Ruha, i ucenjem naziva svih stvari postajem Covjek. Sta hocu da kazem, mislim da nisu svi ljudi dobili tog Ruha. Pogledaj ljude oko sebe, pa pogledaj sebe. Nakon dolaska Ruha nista vise nije isto. Mislim da velika vecina ljudi i ostaje na tom nivou zemlje i nistavila na licnom, duhovnom planu, da ne dozivi da bude na-Dahnuto, in-Spirisano (jer ne zeli, Allah jije nepravedan i ko mu trazi uputu On mu je daje).

    Mislim da sura Kadr upravo i govori o tom dolasku Ruha (bilo kojoj) osobi, da ima dublje znacenje. Ruha u obliku Kur’ana. Noc kada ti Big pislaje razumijevanje Kurana bolja je od 83 godine (1000 mjeseci), dakle od cijelog tvog zivota.

    • Kenan Hodzic

      Još jednom, zahvaljujem na komantaru i super zapažanjima.
      JA vjerujem da džinni definitivno nisu neki duhovni demoni, kako većina muslimana vjeruje, nego najvjerovatnije ljudi, ali definitivno drugačiji po nečemu. Taj dio još istražujem, jer mi se nije sve poklopilo 100%.
      Sam naziv (Džinn) ukazuje da su udaljeni, skriveni, nepoznati,…itd. Ali Kur’an ih proziva skupa sa nama… daje im pažnju na mnogo mjesta. Članak o njima je u pripremi…

      Postanak “čovjeka” u svakom od nas je proces od neznalice do produhovljenog vjernika… baš kako si opisao. Aferim. Sviđa mi se to viđenje.
      Allah te pomogao…

  • Riki

    Ni meni se jos nije oko njih poslozilo. Zanimljiv mi je detalj da je bas dzinn koji se razumio u Knjigu, rekao da ce Sulejmanu donijeti tron kraljice Sabe dok trepne (27:40). E sad ne mislim da je to pravi tron, prijestolje, vise njen ‘komandni aparat’ tj. nacin upravljanja zemljom. On je iz Knjige nesto znao sto mu je pomoglo da dokuci znanje kraljicino. Ali ovo je cisto licna pretpostavka, koju navodim samo da docaram tu moc Knjige, a i koliko je dzinni bolje razumijevaju od nas.

    Hvala Bogu, ima neko s kim se bez predrasuda o svemu moze govoriti. Jedva cekam da procitam clanak, ako Bog da.

    Da ti Allah da znanja s kojim ces mnogo dobra uciniti, ako Bog da!

    • Kenan Hodzic

      U ajetima se navodi da se prvi ponudio “Ifrit od Džina”, a ifrit znači “stručnjak”. Poslije njega reče “onaj koji ima znanje iz knjige”, a ne kaže se da je bio džinn. Zapravo, ja mislim da je ovaj drugi zapravo Sulejman odgovara Ifritu na njegovu ponudu, rekavši da to što je ponudio nije dovoljno brzo, i da će on to učiniti još brže… Helem. Ovi koji su sjedili oko Sulejmana su bili “uvozni” stručnjaci i poznavaoci raznih zanata, ali je vjerovatno Sulejman imao nešto što oni nisu, a to je znanje iz Svete Knjige… Allah najbolje zna.

      • Riki

        Odlicno, da te Allah pomogne i nagradi. Bravo! Zanimljivo je da je to bio sam Sulejman! Pa on je i rekao: ‘Ovo je blagodat Gospodara moga Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti’ (27:40).

        A to da je Ifrit strucnjak bas ide u prilog mojoj teoriji da su dzinni samo ntelektualno napredniji ljudi. Rijec genij jeste latinskog porijekla, prema definicijama oznacava ‘rod’ ali opet dosta podsjeca na arapsku rijec dzinn.

        http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=fFdnXhE%3D&keyword=genij

        Tamo na clanku o islamskom svetom trojstvu komentrisah, ali nesto nije htio komentar da se objavi.
        Elem, samo da ukratko ovdje sumiram, video je dobar jer u zadnjem dijelu daje razliku izmedju poslanika od Boga i poslanika ‘medju va’. To je mozda karika koja mi nedostaje u mom promisljanju ove tematike. Slazem se i sa tim da dvojica navedena na pocetku nisu i ne mogu biti bilo kakvi poslanici jer smatsju da Knjige ima viska (Khalifa), odnosno manjka, jer se koristi hadisima (Ghulam).

        Autorova definicija nebija mi je nedovoljna, nije mi legla, ali nejse.

        Da ti Allah da vremena i inspiracije da se posveris izucavanju Knjige sto vise!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Balkanu.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan mezheb niti pre-određeni akaidski pravac, te se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općepoznatih stavova i vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Zamolio bih te da odmah napustiš ovaj blog ukoliko smatraš da bi drugačija shvatanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana.

Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.