Tabu: Šefaat i bedeli

Tvrdnja: Zagovaranje za griješnike ili poklanjanje sevapa drugima je u suprotnosti sa osnovnim principom kur’anskog učenja o pojedinačnoj odgovornosti.


Kod nas muslimana postoje razna nakaradna vjerovanja koja uništavaju produktivnost pojedinaca i hrane lijenost i nesavjesnost kod ljudi. Možda jedna od najupečatljivijih dogmi u tom pogledu je vjerovanje u “Šefa’at” (شفاعة) na Sudnjem danu, gdje se po tradiciji misli na koncept posredovanja ili zagovaranja koje vrše neke posebne ličnosti ili entiteti u korist vjernika pred Allahom dž.š. na Sudnjem danu. Prema tradicionalnom islamskom učenju, neki ljudi, meleki ili predmeti imaju mogućnost da posreduju između Boga i ljudi kako bi se ostvarilo milosrđe, oprost ili pomoć u vječnom životu. Najviši oblik šefa’ata je šefa’at Poslanika (شفاعة النبي), koji se odnosi na vjerovanje da će Poslanik Muhammed a.s. posredovati u korist muslimana griješnika na Sudnjem danu. Naravno, osim Poslanika, mnogi muslimani vjeruju u šefa’at od strane drugih svetih ljudi, poput vjerovjesnika, uleme (učenjaka), šehida, hafiza ili članova porodice. Koncept šefa’ata pruža utjehu i nadu muslimanima koji vjeruju da će njihovi zagovornici posredovati za njihovo dobro na Sudnjem danu. Međutim, važno je napomenuti da svi muslimani ne dijele ista uvjerenja o šefa’atu, niti se svi slažu kome ili čemu pripada šefa’at.

U Kur’anu ima preko dvadeset ajeta koji govore o šefa’atu, no većina njih je u kontekstu negacije postojećeg paganskog vjerovanja. Mušrici su vjerovali baš ono što propovijeda islamska tradicija, a to je jedna scena gdje postoje specijalni ljudi ili idoli koji će srediti kod Boga da se neko izvuče od zaslužene kazne, ili da dobije više nego je zaslužio, samo zato što je šefadžija dobra štela. Mi, kao da smo potpuno preuzeli to vjerovanje od pagana, a potom ga malo ukrasili novim imenima i islamskim terminima.

Allah nas obavještava da postoje ljudi koji očekuju takav šefa’at i slijepo se povinavaju insanima smatrajući da će im oni pomoći na Sudnjem danu, pa kaže:

وَيَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ مَا لَا يَضُرُّهُمْ وَلَا يَنفَعُهُمْ وَيَقُولُونَ هَـٰؤُلَاءِ شُفَعَاؤُنَا عِندَ اللَّهِ قُلْ أَتُنَبِّئُونَ اللَّهَ بِمَا لَا يَعْلَمُ فِي السَّمَاوَاتِ وَلَا فِي الْأَرْضِ سُبْحَانَهُ وَتَعَالَىٰ عَمَّا يُشْرِكُونَ ‎﴿يونس: ١٨﴾‏

I pokoravaju se mimo Allaha onom šta im ne šteti niti im koristi, i govore: “Ovi su posrednici naši kod Allaha.” Reci: “Jel’ to Allaha obavještavate o onom šta ne zna u nebesima i u zemlji?” Slava neka je Njemu!, a uzvišen je od onog šta pridružuju. (10:18)

U principu, kršćani vjeruju da je Isus zagovornik pred Bogom za sve one koji ga prihvate za svog spasitelja. Nije li to, ašćare, isto kao i kod nas, samo mi stavili našeg Muhammeda u ulogu Isusa.

U šiitskom islamu postoji vjerovanje u imame, nasljednike i vođe nakon Muhammeda a.s.. Šiiti vjeruju da imami imaju poseban duhovni status i da su posrednici između Allaha i ljudi. Vjeruju da imami imaju posebnu duhovnu i vjersku moć, te da se mogu zauzimati za svoje sljedbenike na Sudnjem danu.

U nekim tradicionalnim afričkim religijama, postoji vjerovanje u ulogu posrednika između božanstava i ljudi. Određene osobe, poput šamana ili sveštenika, smatraju se sposobnima uspostaviti kontakt s duhovnim svijetom i posredovati između ljudi i božanstava.

Šefa’at na Ahiretu

Kur’an ne niječe šefa’at, nego niječe koncept koji u sebi nosi nepravdu, ahiretski mito i korupciju. Ajeti vrlo jasno daju do znanja da je šefa’at zapravo Božija stvar, te da niko neće dobiti ono što bi inače očekivali dunjalučkim zagovaranjem. Ne postoji nečije “zauzimanje za vjernike” na Sudnjem danu.

Gledajući kroz prizmu Kur’ana, ta dogmatska vrsta zagovaranja nije ni potrebna, jer Allah kaže:

إِن تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُم مُّدْخَلًا كَرِيمًا ‎﴿٣١﴾

Ako se klonite velikog – od onog šta vam je zabranjeno, zanemarit ćemo loša djela vaša i uvešćemo vas na ulaz plemeniti. (31)

Šefa’at je samo Allahov

وَأَنذِرْ بِهِ الَّذِينَ يَخَافُونَ أَن يُحْشَرُوا إِلَىٰ رَبِّهِمْ لَيْسَ لَهُم مِّن دُونِهِ وَلِيٌّ وَلَا شَفِيعٌ لَّعَلَّهُمْ يَتَّقُونَ ‎﴿الأنعام: ٥١﴾‏

I opominji njime (Kur’anom) one koji se plaše da će biti Gospodaru svom sakupljeni – neće imati oni mimo Njega zaštitnika niti zagovornika – da bi se oni pripazili. (Al-An’am, 51)

قُل لِّلَّهِ الشَّفَاعَةُ جَمِيعًا لَّهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ثُمَّ إِلَيْهِ تُرْجَعُونَ ‎﴿الزمر: ٤٤﴾‏

Reci: “Allahovo je posredovanje svako, Njegova je vlast nebesa i Zemlje, zatim se Njemu vraćate.” (Az-Zumer, 44)

وَذَرِ الَّذِينَ اتَّخَذُوا دِينَهُمْ لَعِبًا وَلَهْوًا وَغَرَّتْهُمُ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا وَذَكِّرْ بِهِ أَن تُبْسَلَ نَفْسٌ بِمَا كَسَبَتْ لَيْسَ لَهَا مِن دُونِ اللَّهِ وَلِيٌّ وَلَا شَفِيعٌ وَإِن تَعْدِلْ كُلَّ عَدْلٍ لَّا يُؤْخَذْ مِنْهَا أُولَـٰئِكَ الَّذِينَ أُبْسِلُوا بِمَا كَسَبُوا لَهُمْ شَرَابٌ مِّنْ حَمِيمٍ وَعَذَابٌ أَلِيمٌ بِمَا كَانُوا يَكْفُرُونَ ‎﴿الأنعام: ٧٠﴾‏

Pusti one koji odnose svoje kao igru i zabavu shvataju, i koje je život na ovome svijetu obmanuo, a opominji njime (Kur’anom) da čovjek, zbog onoga što radi, ne bi stradao, jer osim Allaha – ni zaštitnika ni posrednika neće imati i jer se od njega nikakva otkupnina neće primiti. Oni će, zbog onoga što su radili, biti u muci zadržani; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su nezahvalni (kafiri) bili. (Al-An’am 70)

Postoji još ajeta kroz Kur’an koji govore baš ovo, da je šefa’at zapravo samo kod Allaha, i da zagovaranja, u nama očekivanom smislu, neće biti.

Lična odgovornost svakog pojedinca

Cijela poenta islamskog, odnosno kur’anskog učenja jeste da je svaki pojedinac odgovoran za sebe, te da niko nikome ne može pomoći. To jeste sva poenta ovosvjetskog životnog ispita. No, ipak većina muslimana vjeruje da će neko od zaslužnih pomoći griješnicima na Dan suda. Sljedeći ajeti razjašnjavaju koliko je moguće dobiti pomoć preko štele, pa kaže:

وَاتَّقُوا يَوْمًا لَّا تَجْزِي نَفْسٌ عَن نَّفْسٍ شَيْئًا وَلَا يُقْبَلُ مِنْهَا شَفَاعَةٌ وَلَا يُؤْخَذُ مِنْهَا عَدْلٌ وَلَا هُمْ يُنصَرُونَ ‎﴿البقرة: ٤٨﴾‏

I bojte se Dana (kad) niko nikome neće koristiti ništa, niti se primiti od nje posredovanje, niti uzimati od nje nadoknada, niti će oni biti pomognuti; (2:48)

وَاتَّقُوا يَوْمًا لَّا تَجْزِي نَفْسٌ عَن نَّفْسٍ شَيْئًا وَلَا يُقْبَلُ مِنْهَا عَدْلٌ وَلَا تَنفَعُهَا شَفَاعَةٌ وَلَا هُمْ يُنصَرُونَ ‎﴿البقرة: ١٢٣﴾‏

I bojte se Dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i kada im niko neće moći pomoći! (2:123)

أَأَتَّخِذُ مِن دُونِهِ آلِهَةً إِن يُرِدْنِ الرَّحْمَـٰنُ بِضُرٍّ لَّا تُغْنِ عَنِّي شَفَاعَتُهُمْ شَيْئًا وَلَا يُنقِذُونِ ‎﴿يس: ٢٣﴾‏

Zar da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da mi našteti, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, (36:23)

 

Zagovaranje – ludom radovanje

Kao što ćemo vidjeti kroz Kur’an, šefa’at postoji, ali ne u obliku kojeg muslimani očekuju. Upravo je to nakaradno vjerovanje dovelo do toga da ummet uzgaja luzere, osobe koje se oslanjaju na “štelu”, a ne svoja djela.

لَّيْسَ بِأَمَانِيِّكُمْ وَلَا أَمَانِيِّ أَهْلِ الْكِتَابِ ۗ مَن يَعْمَلْ سُوءًا يُجْزَ بِهِ وَلَا يَجِدْ لَهُ مِن دُونِ اللَّهِ وَلِيًّا وَلَا نَصِيرًا ‎﴿١٢٣﴾‏ وَمَن يَعْمَلْ مِنَ الصَّالِحَاتِ مِن ذَكَرٍ أَوْ أُنثَىٰ وَهُوَ مُؤْمِنٌ فَأُولَٰئِكَ يَدْخُلُونَ الْجَنَّةَ وَلَا يُظْلَمُونَ نَقِيرًا ‎﴿النساء ١٢٤﴾

Neće biti po željama vašim, niti po željama sljedbenika Knjige. Ko uradi zlo, biće kažnjen zbog njega i neće sebi naći mimo Allaha zaštitnika, niti pomagača. (123) A ko čini dobra djela – muškarac ili žena, a on bude vjernik – pa takvi će ući u Džennet, i neće im se učiniti zulm ni zareza na hurminoj košpici. (4:124)

فَالْيَوْمَ لَا تُظْلَمُ نَفْسٌ شَيْئًا وَلَا تُجْزَوْنَ إِلَّا مَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ‎﴿يس ٥٤﴾

Pa danas neće nikome biti učinjena nepravda nimalo, i nećete biti plaćeni osim po onome što ste radili. (36:54)

وَلَقَدْ جِئْنَاهُم بِكِتَابٍ فَصَّلْنَاهُ عَلَىٰ عِلْمٍ هُدًى وَرَحْمَةً لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ ‎﴿٥٢﴾‏ هَلْ يَنظُرُونَ إِلَّا تَأْوِيلَهُ ۚ يَوْمَ يَأْتِي تَأْوِيلُهُ يَقُولُ الَّذِينَ نَسُوهُ مِن قَبْلُ قَدْ جَاءَتْ رُسُلُ رَبِّنَا بِالْحَقِّ فَهَل لَّنَا مِن شُفَعَاءَ فَيَشْفَعُوا لَنَا أَوْ نُرَدُّ فَنَعْمَلَ غَيْرَ الَّذِي كُنَّا نَعْمَلُ ۚ قَدْ خَسِرُوا أَنفُسَهُمْ وَضَلَّ عَنْهُم مَّا كَانُوا يَفْتَرُونَ ‎﴿٥٣﴾

A doista, donijeli smo im Knjigu, pa smo je bazirali na znanju, Uputu i milost za ljude koji vjeruju. (52) Čekaju li samo ostvarenje njeno? Na Dan kad dođe ostvarenje njeno, govoriće oni koji su je zaboravili ranije: “Doista su poslanici Gospodara našeg donosili Istinu. Pa hoće li biti za nas ikakvih posrednika, pa da posreduju za nas ili da budemo vraćeni, pa da radimo drugačije no što smo radili?” Doista, izgubili su duše svoje, a iščezlo je od njih šta su izmišljali. (7:53)

Značenje šefa’ata u Kur’anu

Šefa’at u Kur’anu definitivno ne označava zauzimanje nekog zaslužnog čovjeka za nekoga griješnika, pa da mu svojom zaslugom pomogne pred Božijim sudom, gdje će na račun svoje svetosti kod Boga izvući onoga kome je Bog presudio drugačije. Šefa’at opisan u Kur’anu ne mijenja presudu, niti ublažuje kaznu.

مَا يُبَدَّلُ الْقَوْلُ لَدَيَّ وَمَا أَنَا بِظَلَّامٍ لِّلْعَبِيدِ ‎﴿ق ٢٩﴾

Ne mijenja se Riječ (odluka,presudba) kod Mene, i nisam Ja zalim robovima. (50:29)

Prosto rečeno, šefa’at je pohvala nekoga ko je hvale vrijedan od strane odabranih entiteta, bilo ljudi ili meleka, nakon što mu se već presudi Džennet i Allah je njime zadovoljan. On je općeg karaktera za one kojim Milostivi dozvoli, i neće biti osim uz zaslugu. Šefa’at je u konačnici samo počast za obe strane, onoga koji hvali i onoga ko se hvali, i nema veze sa griješnicima i kafirima. To se vidi iz slijedećih ajeta:

لَّا يَمْلِكُونَ الشَّفَاعَةَ إِلَّا مَنِ اتَّخَذَ عِندَ الرَّحْمَـٰنِ عَهْدًا ‎﴿مريم: ٨٧﴾‏

Niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti. (19:87)

يَوْمَئِذٍ لَّا تَنفَعُ الشَّفَاعَةُ إِلَّا مَنْ أَذِنَ لَهُ الرَّحْمَـٰنُ وَرَضِيَ لَهُ قَوْلًا ‎﴿طه: ١٠٩﴾‏

Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori. (20:109)

وَلَا تَنفَعُ الشَّفَاعَةُ عِندَهُ إِلَّا لِمَنْ أَذِنَ لَهُ حَتَّىٰ إِذَا فُزِّعَ عَن قُلُوبِهِمْ قَالُوا مَاذَا قَالَ رَبُّكُمْ قَالُوا الْحَقَّ وَهُوَ الْعَلِيُّ الْكَبِيرُ ‎﴿سبإ: ٢٣﴾‏

Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” – “Istinu!” – odgovoriće. On je uzvišen i velik. (34:23)

Iako Allah spominje šefadžije na Sudnjem danu, jasno kaže da se njima neće pokoravati, niti će oni tražiti od Allaha da On nešto uradi njima za hatur, pa kaže:

وَأَنذِرْهُمْ يَوْمَ الْآزِفَةِ إِذِ الْقُلُوبُ لَدَى الْحَنَاجِرِ كَاظِمِينَ مَا لِلظَّالِمِينَ مِنْ حَمِيمٍ وَلَا شَفِيعٍ يُطَاعُ ‎﴿غافر: ١٨﴾‏

I upozori ih Danom približavajućim, kad će srca kod grla biti zaprečena; neće imati zalimi nikakvog prijatelja, niti posrednika uslišanog. (40:18)

Poslanički šefa’at

Ako spomenemo šefa’at bilo kojem muslimanu na svijetu, odmah će pomisliti na šefa’at poslanika Muhammeda za griješne muslimane. Nije ni čudo, jer tako stoji u knjigama hadisa i akaida. No,  svaki se iznenadi kada mu se kaže da ne postoji niti jedan ajet koji spominje zagovaranje poslanika Muhammeda a.s. u Kur’anu. Naprotiv, postoje ajeti koji tvrde da on (Muhammed a.s.) nema pravo na šefa’at, pa kaže:

لَيْسَ لَكَ مِنَ الْأَمْرِ شَيْءٌ أَوْ يَتُوبَ عَلَيْهِمْ أَوْ يُعَذِّبَهُمْ فَإِنَّهُمْ ظَالِمُونَ ‎﴿١٢٨﴾

Nemaš ti ništa s tim: ili će primiti pokajanje njihovo ili će ih kazniti, jer uistinu, oni su zalimi. (3:128)

قُلْ مَا كُنتُ بِدْعًا مِّنَ الرُّسُلِ وَمَا أَدْرِي مَا يُفْعَلُ بِي وَلَا بِكُمْ ۖ إِنْ أَتَّبِعُ إِلَّا مَا يُوحَىٰ إِلَيَّ وَمَا أَنَا إِلَّا نَذِيرٌ مُّبِينٌ ‎﴿٩﴾‏

Reci: “Nisam ja inovacija među poslanicima, i ne znam šta će se sa mnom učiniti, niti sa vama. Ja samo slijedim šta mi se objavljuje, i nisam osim opominjač jasni.” (46:9)

U suri Al-Maida se spominje Isaov a.s. pokušaj šefata na Sudnjem danu, ali im to neće biti od koristi, pa kaže:

إِن تُعَذِّبْهُمْ فَإِنَّهُمْ عِبَادُكَ ۖ وَإِن تَغْفِرْ لَهُمْ فَإِنَّكَ أَنتَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ ‎﴿١١٨﴾‏ قَالَ اللَّهُ هَٰذَا يَوْمُ يَنفَعُ الصَّادِقِينَ صِدْقُهُمْ ۚ

Ako ih kazniš – pa uistinu, oni su robovi Tvoji; a ako im oprostiš – pa uistinu, Ti, Ti si Moćni, Mudri.” (5:118)

U ćitabima se kaže da se ajeti koji govore o tome da nema šefa’ata na Sudnjem danu odnose na nevjernike. U smislu, za njih nema, al’ za vjernike ima… I onda ti navede hrpu hadisa kojim to potkrijepi, no, zašto onda Allah dž.š. niječe takav šefa’at u Kur’anu obraćajući se baš vjernicima, pa kaže:

. يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَنفِقُوا مِمَّا رَزَقْنَاكُم مِّن قَبْلِ أَن يَأْتِيَ يَوْمٌ لَّا بَيْعٌ فِيهِ وَلَا خُلَّةٌ وَلَا شَفَاعَةٌ وَالْكَافِرُونَ هُمُ الظَّالِمُونَ ‎﴿البقرة: ٢٥٤﴾‏

O vi koji vjerujete! Udjeljujte od onog čime smo vas opskrbili, prije nego dođe Dan u kojem neće biti trgovine, niti prijateljstva, a ni posredovanja. A nevjernici – oni su zalimi. (2:254)

Kome će koristiti šefa’at?

Kratak odgovor na to pitanje glasi: Nikome. Kur’anski šefa’at nema veze sa pomaganjem i pribavljanjem koristi nekome, niti sa umanjivanjem štete, kao što je to na dunjaluku.

No, i pored toga, tradicionalno je vjerovanje da će Allahovu presudu na Sudnjem danu, Poslanik (ili neko drugi), biti u mogućnosti preinačiti svojim zagovaranjem, pa čak će preko štele moći izvesti neke ljude iz Džehennema, a druge neće. Allah je u toj našoj dogmi samo korumpirani sudija koji ima slabost na svece koji su Mu se dodvoravali, pa im ugađa dajući beneficije ljudima koji to ne zaslužuju. Šta vam je, kako to rasuđujete! Zar nije Allah rekao:

رَبَّنَا إِنَّكَ مَن تُدْخِلِ النَّارَ فَقَدْ أَخْزَيْتَهُ ۖ وَمَا لِلظَّالِمِينَ مِنْ أَنصَارٍ ‎﴿آل عمران ١٩٢﴾

Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nepravednicima neće niko u pomoć priteći. (3:192)

Neki ajeti ukazuju na to da će oni kojima se dozvoli da čine hvalospjev za druge, to biti dozvoljeno samo onda kada taj kome se hvalospjev čini bude u Allahovom zadovoljstvu. Dakle, šefa’at je uslovljen Allahovom presudom, zadovoljstvom i dozvolom da se dotičnom čini šefaat, pa kaže:

يَعْلَمُ مَا بَيْنَ أَيْدِيهِمْ وَمَا خَلْفَهُمْ وَلَا يَشْفَعُونَ إِلَّا لِمَنِ ارْتَضَىٰ وَهُم مِّنْ خَشْيَتِهِ مُشْفِقُونَ ‎﴿الأنبياء: ٢٨﴾‏

Zna šta je pred njima i šta je iza njih. I neće (oni) posredovati, izuzev za onog s kim je On zadovoljan. A oni od straha pred Njim strepe. (21:28)

وَلَا يَمْلِكُ الَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِهِ الشَّفَاعَةَ إِلَّا مَن شَهِدَ بِالْحَقِّ وَهُمْ يَعْلَمُونَ ‎﴿الزخرف: ٨٦﴾‏

I neće imati dozvolu za posredništvo oni koje mimo Njega prizivaju – izuzev ko svjedoči Istinu – a oni to znaju. (43:86)

Dakle, nema zagovaranja i posredovanja u dunjalučkom smislu, već samo hvala za one subjekte s kojima je Allah već zadovoljan, a svi već znaju da su ti subjekti hvale dostojni, dok na dunjaluku Islam uveliko podržava zagovaranje i posredovanje za druge, pod uslovom da taj čin nije mito i korupcija, pa se veli u suri En-Nisa:

مَّن يَشْفَعْ شَفَاعَةً حَسَنَةً يَكُن لَّهُ نَصِيبٌ مِّنْهَا وَمَن يَشْفَعْ شَفَاعَةً سَيِّئَةً يَكُن لَّهُ كِفْلٌ مِّنْهَا وَكَانَ اللَّهُ عَلَىٰ كُلِّ شَيْءٍ مُّقِيتًا ‎﴿النساء: ٨٥﴾‏

Ko se zauzme posredovanjem dobrog, biće za njega dio toga. A ko se zauzme posredovanjem zla, biće za njega od toga dio; a Allah je svega Hranitelj. (4:85)

Bedeli i poklanjanje sevapa

Iskoristiću prethodno navedene dokaze o odgovornosti pojedinca i isključivoj ulozi ličnog napora i aktivnosti na ahiretski ishod da ukažem na pogrešno vjerovanje o mogućnosti rada za druge. Svjesni smo da čin u ime drugih može biti u dijelu vezanom za međuljudske odnose, gdje je takav čin pohvalan i potreban. Primjer je vraćanje duga za umrlog ili obavljanje ugovorenog posla za onemogućenog.

Dogma koju smatram pogrešnom jeste obavljanje ibadeta ili dobrih djela za umrlog ili odsutnog u nadi da će taj imati nagradu za ta djela na ahiretu, kao da ih je on obavio. To je u direktnoj suprotnosti sa kur’anskim učenjem.

أَلَّا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ ‎﴿٣٨﴾‏ وَأَن لَّيْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَىٰ ‎﴿٣٩﴾‏ وَأَنَّ سَعْيَهُ سَوْفَ يُرَىٰ ‎﴿٤٠﴾‏ ثُمَّ يُجْزَاهُ الْجَزَاءَ الْأَوْفَىٰ ‎﴿٤١﴾

Da se neće teretiti opterećeni teretom drugog, (38) I da će čovjekovo biti samo za što se potrudi, (39) I da će trud njegov vidljiv biti – (40) Zatim će za njega biti plaćen plaćom najpotpunijom – (53:41)

يَوْمَئِذٍ يَصْدُرُ النَّاسُ أَشْتَاتًا لِّيُرَوْا أَعْمَالَهُمْ ‎﴿٦﴾‏ فَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ خَيْرًا يَرَهُ ‎﴿٧﴾‏ وَمَن يَعْمَلْ مِثْقَالَ ذَرَّةٍ شَرًّا يَرَهُ ‎﴿٨﴾‏

Tog dana pojaviće se ljudi odvojeni, da im se pokažu djela njihova. (6) Pa ko je uradio težinu atoma dobrog, vidjeće ga, (7) A ko je uradio težinu atoma zla, vidjeće ga. (99:8)

وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ ۗ ثُمَّ إِلَىٰ رَبِّكُم مَّرْجِعُكُمْ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ ۚ إِنَّهُ عَلِيمٌ بِذَاتِ الصُّدُورِ ‎﴿٧﴾‏

I neće se teretiti opterećeni teretom drugog. Zatim je Gospodaru Vašem povratak vaš, pa će vas obavijestiti o onom šta ste radili. Uistinu! On je Znalac grudi. (39:7)

تِلْكَ أُمَّةٌ قَدْ خَلَتْ ۖ لَهَا مَا كَسَبَتْ وَلَكُم مَّا كَسَبْتُمْ ۖ وَلَا تُسْأَلُونَ عَمَّا كَانُوا يَعْمَلُونَ ‎﴿١٣٤﴾‏

To je generacija koja je prošla. Njeno je šta je zaradila, a vaše šta ste zaradili, i nećete biti pitani za ono šta su oni radili. (2:134)

Shodno ovim kur’anskim ajetima, ne postoji način da neko dobije sevap ili nagradu preko tuđih leđa. Nema u Kur’anu drevnih vjerovanja da će faraon ili robovlasnik mukom i trudom svojih podanika ili robova bolje proći u zagrobnom životu.

Samim tim, ne postoji bedel hadž, niti kurban za roditelje, niti hajr česma za šehide, niti hatma za umrle. Sve su to djela živih od kojih samo oni imaju korist. Umrli i odsutni su svoj račun zatvorili.

Zaključak

  • Mnoge religije imaju vjerovanje u šefa’at i njegove verzije, no Kur’an dolazi da ih negira, a ne potvrdi.
  • Muslimani su preuzeli značenje šefa’ata od kršćana, s tim da su preimenovali Isusa u Muhammeda.
  • Šefa’at se spominje u Kur’anu kao počast za one koji su zaslužili nagradu, a nikako kao posredništvo za promjenu Allahove presude.
  • Šefa’at poslanika Muhammeda a.s. se nigdje ne spominje niti postoji dokaz za takvo što.
  • Ahiretski šefa’at nije isto što i dunjalučki.
  • Bedeli (djela za sevap drugima) je islamski koncept koji nema utemeljenja u Kur’anu, štaviše postoje jasni dokazi za suprotno.

 

32 comments

  • Ajla

    Odlično. Ima smisla i hvala Allahu na Njegovoj pravdi, jer sve ostalo je nepravda.

  • Anonymous

    Selam Kenane
    Prvo, logično da nema šefata bez Allahove dozvole i zadovoljstva. Nema ničega bez Allahove dozvole, pa tako ni šefata. Drugo, šefat je za one kojima treba (dakle griješnim vjernicima koji su se iskreno pokajali za svoja djela, a ne nekome ko hoće da se prošvercuje u Džennet i misli da može prevariti Allaha dž.š.). Ako ima zauzimanje na ovom svijetu, zašto ga ne bi bilo i tamo. Pa i mi se na ovom svijetu zauzimamo za one koje znamo i koji su nam bliski ili koji su nas na neki način zadužili. Ko je blizak vjerovjesnicima, evlijama i šehidima, a vjernik je (što bi trebalo da se podrazumijeva), oni će se za njega zauzimati sa Allahovom dozvolom.
    Slična stvar je vezana i za djela za sevab drugima (ako su bili vjernici). Naravno da ne mogu ja ponijeti breme nekoga drugog i izvršiti obaveze kojima je svako od nas pojedinačno zadužen za nekoga drugog. To je njegova obaveza ili grijeh i on će za njih odgovarati. Ali sevabe od nekog mog učinjenog dobrovoljnog djela mogu pokloniti. Kako ja mogu na dunjaluku zaraditi 100 KM i pokloniti ih kome hoću, tako mogu i sevabe od urađenog dobrog djela pokloniti kome hoću. A obično onaj kome nešto poklanjamo je to na neki način i zaslužio. Ako je čovjek na neki način stekao tvoju ljubav i pažnju (npr. majka i otac koji su se o tebi brinuli od rođenja) logično je onda da ćeš sevabe od učinjenih hajrata pokloniti njima.
    Ako si čovjek koga niko ne voli i ne sjeti ga se, vrlo je vjerovatno da onda i nisi dobar čovjek (možda si sebičan i samo misliš na sebe).
    Helem, druže mislim da je vezano za ovu temu bitno držati se zlatne sredine, kao i u svemu. A sve što si naveo od ajeta može se tumačiti i ovako i onako.
    Dakle ima šefata, ali sa Allahovom dozvolom, a ne na način da Allah jedno hoće, a eto šefadžija drugo, pa se onda eto Allah predomisli. Iskreno, sumnjam da neko na taj način vjeruje u šefat. Allahovo znanje je savršeno i nema nedostataka u Njegovom znanju, a naše znanje je manjkavo, pa ovisno iz koje pozicije gledamo tako i sudimo..

    • Kenan Hodžić

      Hvala na komentaru. Smatram da je poređenje stanja stvari ahireta sa dunjalukom i našim rezonovanjem, pogrešno. Mi se zauzimamo za nekoga na dunjaluku jer ga znamo, ali je taj čin potreban samo onda kada ga sudac ne zna, što je u slučaju Allahovog suda apsurdno. Pokloniti nekome 100 KM na dunjaluku se nikako ne može porediti sa ahiretom, na dan kada neće ni imetak ni djeca od koristi biti. Mislim da nisi u pravu…a možda i jesi.

      • Abdurahman Besirevic

        Esselamu alejkum ve Rahmetullahi ve Berekatuhu.
        Tema sefaat je stvarno tacno opisana u Kur‘anu, medjutim sefaat dolazi samo u sprovedjenju ako je prije toga Bozije zadovoljstvo na roba palo, jer ispada da je zagovornik milostiviji od samog Boga.
        Sto se dobrih djela tice, mislim da tu dovoljno ajeta ( kao dokaza) ima da, zavrsetak sa dunjalukom prestaju djela, osim ako je prije smrti neki hajr uradio od kojeg neko i nakon smrti korist ima i ako djete moli za oprost svojih roditelja.
        Te se dvije stvari spominju u Kur’anu.

  • Nedim

    Selam Kenane, odlicno obradjena tema i jos jedan mit srusen. Nedavno sam ovu temu naceo samo nisam ovoliki trud ulozio samo kao ti, samo par ajeta ali “alimima” sam razlozio zasto je vjerovanje u sefaat u smislu kako ce poslanik Bogu objasniti kako smo mi bolji od onoga sto On zna o nama uvreda za Boga i vjerovatno ko takav ode pred Boga ceka ga gorko iznenadjenje. Cak su pokusali iskriviti ajet koji govori o statusu Muhammeda kako to zapravo znaci (kriveci znacenje) dokaz za sefaat…

  • Dženo

    Ako Allah zna svaku pojedinost o nama i ako detaljno poznaje svakog i zna da li zaslužuje oprost ili kaznu, onda je šefat/zauzimanje ubleha.

    Očito je neko kroz stoljeća poistovjetio Allaha sa tadašnjim vladarima kod kojih se moglo zauzimati, pa da ovaj promijeni mišljenje i presudu.

    Kad govorilo o ovoj i sličnim temama, uvijek moramo imati na umu psihologiju tadašnjeg naroda.

    Ne razumijem ove koji kažu da zauzimanje važi za one kojima je Allah zadovoljan i za koje On dozvoli. Pa, ako je Allah zadovoljan njima, čemu zauzimanje? Nema logike.

  • Anonymous

    Po tvome onda nema logike ni stvaranje svijeta jer Allah već sve svakako zna ili misliš da Allah nekad nešto nije znao pa nadograđuje svoje znanje.
    Isto važi i za sudbinu, da li misliš da Allah ne zna kakva je tvoja budućnost? Ista logika važi i za šefat. Zauzimanje je za grješne ljude, ali koji su ipak iskreni. I ta iskrenost je razlog Allahovog zadovoljstva njima u konačnici. On zna čitav naš život od početka do kraja i ukupan rezultat našeg života, a mi samo znamo sabirke i umanjioce ali ne znamo rezultat. Ali dao nam je način kako da steknemo Njegovo zadovoljstvo. Pa ko krene tim putem iskreno i to već nešto znači.. Zar misliš da će takvoga čovjeka Allah odbaciti i da će iko ući u Džennet po svojim zaslugama.
    O nekim stvarima treba malo dublje razmišljati, nije u pitanju samo čista logika.
    Na kraju, Allah je zadovoljan dušom koja se kori. To onaj koji se kaje pokazuje iskrenost u svojoj duši.
    Selam

  • Anonymous

    U dodatku,
    Amin da i meni i tebi Poslanik a. s. bude šefadžija na Sudnjem danu.
    Mislim da su prepotentni oni koji se uzdaju previše u svoja djela.
    Ja bih se više volio pouzdati u Poslanikov šefat nego u svoja djela, a svakako to ne znači da ne izvršavaš ono što su Allah i Njegov poslanik naredili i da se kloniš onog što su Allah i njegov poslanik zabranili.

    Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta. Sura El -Ahzab – Saveznici 36

    • Nedim

      Citat:

      “U dodatku,
      Amin da i meni i tebi Poslanik a. s. bude šefadžija na Sudnjem danu.
      Mislim da su prepotentni oni koji se uzdaju previše u svoja djela.
      Ja bih se više volio pouzdati u Poslanikov šefat nego u svoja djela, a svakako to ne znači da ne izvršavaš ono što su Allah i Njegov poslanik naredili i da se kloniš onog što su Allah i njegov poslanik zabranili.

      Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta. Sura El -Ahzab – Saveznici 36”

      Dobar pokusaj spasavanja vjekovne spletke. Pusti djela gajimo lazne nade…
      Vjerovatno su ti s ovim ajetom koji citiras prijetili kako bi bez pogovora prihvatio hadise, koje opet naravno nije napisao niti poslanik niti njegovi savremenici. Sta je poslanik Muhammed ostavio?
      Kur´an. Je li vjerovjesnik Muhammed poslanik bez Kur´ana? Nije. Bez poslanice nema ni statusa poslanika, tako da kada se spomene poslanik-resulullah to se ujedno moze odnositi i na objavu. Jednostavno ono u cemu se pokoravas Allahu i polaniku (Kur´anu) je vec tu i nema potrebe tome niti dodavati niti oduzimati, jer oni koji to rade sebe bi da “stavljaju” u ravan sa Allahom pa bi nesto dodavali…oduzimali…krivili, a koliko znam obecana nagrada za takvo nesto je Dzehennem.

      A vezano za onaj komentar prije ovoga…da Allah zna gdje koji put vodi i zato salje upozorenje za nedjela i radost za korisna djela, ne zeli da stradamo ali zna da ce mnogi stardati…mozda si upao u zamku “kaderija”, koji u konacnici slijede Iblisove stope i mole se oni Bogu ali Njega krive za svoja nedjela…to je On htio tako da je to Njegov plan…ali sredice to Muhammed tu je sefaat, pa vidis kako je “navodno” Musa ubjedio Boga da smanji broj molitvi sa 50 na 5 koje su opet nekako porasle na 15-ak…

      Onda, stavljas u isti kos stvaranje svijeta, sudbinu, buducnost, sefaat i sve smuckas u jedno, pri tome se pozivas na logiku krseci logicke korake…

      سُبْحَـٰنَ رَبِّكَ رَبِّ ٱلْعِزَّةِ عَمَّا يَصِفُونَ Uzvišen je Gospodar tvoj, Gospodar dostojanstva, u odnosu na ono kako ga opisuju!

      وَسَلَـٰمٌ عَلَى ٱلْمُرْسَلِينَ I mir poslanicima…

      وَٱلْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ ٱلْعَـٰلَمِينَ i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

    • Kenan Hodžić

      Uzdaj se u Allahovu milost, jer On kaže:
      إِن تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُم مُّدْخَلًا كَرِيمًا
      Ako se klonite velikog – od onog šta vam je zabranjeno, zanemarit ćemo loša djela vaša i uvešćemo vas na ulaz plemeniti.

      • Nedim

        Ne zagovaram ja beznadje i nestanak nade u Allahovu milost. Ali “zvanični” koncept šefaata ode u drugu krajnost, kobiva veliki grješnici će se izvući posredovanjem poslanika.

        یَـٰبَنِیَّ ٱذۡهَبُوا۟ فَتَحَسَّسُوا۟ مِن یُوسُفَ وَأَخِیهِ وَلَا تَا۟یۡـَٔسُوا۟ مِن رَّوۡحِ ٱللَّهِۖ إِنَّهُۥ لَا یَا۟یۡـَٔسُ مِن رَّوۡحِ ٱللَّهِ إِلَّا ٱلۡقَوۡمُ ٱلۡكَـٰفِرُونَ﴿ ٨٧ ﴾

        “O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; doista, nadu u Allahovu milost gube samo ljudi koji su nevjernici.”

        Yusuf, Ayah 87

  • Anonymous

    Brini se ti za sebe, a ja ću za sebe.
    Toliko od mene.
    Selam

  • Danijel Atić

    Koliko se da razumjeti direktno iz Kur’ana, šefaat kad bi označavao “zauzimanje za nekog na Sudnjem Danu” ne bi imalo smisla, pri tom imajući na umu da je Allah dž.š. Vrhovni Sudija koji se ne može podmititi niti ljudi mogu utjecati na Njegov sud kao što već piše u Kur’anu i kao što je Kenan već pojasnio.
    Ta vrsta šefaata je striktno označena samo za vjernike na Sudnjem Danu, nešto poput hvalisanja dobrim djelima, kad će Allah dž.š. dopustiti nekim ljudima da dodatno pohvale tog i tog vjernika odnosno osobu, s tim imajući na umu da ta pohvala odnosno hvalisanje nema nikakvog efekta niti utjecaja na konačni Allahov sud, već je to jednostavno kao priprema za vječni život i mir, kao tipa “bili ste dobri ljudi i činili ste dobra djela zato i uživajte sad” tako da se i hvalisanje može ubrojati u to uživanje.
    Iako bi se naravno takva dobra osoba vjerovatno postidila, kao što je slučaj i kod takvih ljudi na ovom svijetu, stide se, ne žele da se hvale, niti žele da ih drugi hvale ako znate o čemu pričam, ali na Sudnjem Danu je već druga priča i Allah ih definitivno želi obasuti pohvalama i hvalisanjem.
    To je to, ovaj odgovor ide i ostalima koji su pisali komentare, pokušavali opravdati neku takoreći, lijevu, nelogičnu svoju definiciju.

    • Kenan Hodžić

      Upravo tako. Vjernici će se hvalisati pred drugima, a s druge strane meleki i poslanici će ih hvaliti i pozdravljati (šefaat)…
      U Kur’anu stoji:
      يَوْمَئِذٍ تُعْرَضُونَ لَا تَخْفَىٰ مِنكُمْ خَافِيَةٌ ‎﴿١٨﴾‏ فَأَمَّا مَنْ أُوتِيَ كِتَابَهُ بِيَمِينِهِ فَيَقُولُ هَاؤُمُ اقْرَءُوا كِتَابِيَهْ ‎﴿١٩﴾‏ إِنِّي ظَنَنتُ أَنِّي مُلَاقٍ حِسَابِيَهْ ‎﴿٢٠﴾
      Tog dana bićete izloženi; neće se sakriti vaša tajna. (18) Pa kome se da knjiga njegova u desnicu njegovu, tad će reći: “Hej!, čitajte knjigu moju! (19) Uistinu, ja sam znao da ću ja sresti obračun svoj.” (69:20)

      جَنَّاتُ عَدْنٍ يَدْخُلُونَهَا وَمَن صَلَحَ مِنْ آبَائِهِمْ وَأَزْوَاجِهِمْ وَذُرِّيَّاتِهِمْ ۖ وَالْمَلَائِكَةُ يَدْخُلُونَ عَلَيْهِم مِّن كُلِّ بَابٍ ‎﴿٢٣﴾‏ سَلَامٌ عَلَيْكُم بِمَا صَبَرْتُمْ ۚ فَنِعْمَ عُقْبَى الدَّارِ ‎﴿٢٤﴾
      Bašče Adna u koje će ući, i onaj ko je činio dobro od očeva njihovih i supružnika njihovih i potomaka njihovih; a meleci će im ulaziti sa svake kapije, (23) “Mir s vama, zato što ste se strpili. Pa divna je kuća (Ahireta kao) rezultat.” (13:24)

      وَبَيْنَهُمَا حِجَابٌ ۚ وَعَلَى الْأَعْرَافِ رِجَالٌ يَعْرِفُونَ كُلًّا بِسِيمَاهُمْ ۚ وَنَادَوْا أَصْحَابَ الْجَنَّةِ أَن سَلَامٌ عَلَيْكُمْ ۚ لَمْ يَدْخُلُوهَا وَهُمْ يَطْمَعُونَ ‎﴿٤٦﴾‏
      I između njih dvaju biće prepreka, a na prepoznatljivim mjestima će biti ljudi (vjerovjesnici) koji će prepoznati svakog po obilježjima njihovim. I vikat će stanovnicima Dženneta: “Mir s vama!” Nisu ušli u njega, a oni će zebiti. (7:46)

  • Anonymous

    66:10 Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali su prema njima bile licemjerne- i njih dvojica im ništa neće moći kod Allaha pomoći, i reći će se: “Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!”

  • Anonymous

    Hoce li uskoro biti objavljen kakav clanak o namazima??

  • Dino(saur)

    Slabo nesto ovih dana, haman nema novih clanaka za objaviti?

  • Ajla

    Gdje su novi članci??

  • Selman

    Pozdrav. Imate dobar blog. Imate li kakav savjet kako se nositi sa nadolazećom smrti jednog ili oba roditelja u tinejdžerskim godinama u kojima sam? Imate određeni fascinantni pogled na život u odjeljcima o tebi i o blogu pa me zanima kako da ostanem jak, kako da ih prebolim.

    • Kenan Hodžić

      Dragi Selmane,
      Da ti Allah olakša tvoj musibet i podari ti snagu da to prebrodiš.
      Nema sumnje da će ti vjera i intimna komunikacija s Allahom pomoći na tvom životnom putovanju, a u isto vrijeme ti savjetujem da potražiš stručnu pomoć kod školskog pedagoga koji će sigurno imati savjet kome dalje da se obratiš. Pronađi društvo pozitivnih vršnjaka, posjeti Holističke centre, upiši se na sekcije planinarenja ili terapeutske yoge, … sve su to stvari koje će ti u biti pomoći da prebrodiš sva teška stanja i periode. Ne zaboravi da je sve prolazno, i da ni jedna teška situacija nije stalna… Mnogo je toga lijepog u ovom životu što te tek čeka, u čemu ćeš cvjetati i rasti…a sve nedaće će biti samo blijeda sjećanja.

  • Anonymous

    Da te Allah nagradi za trud! I slažem se i ne sa nekim dijelovima, ali poštujem tvoj rad. Zaista je lijepo pojašnjeno o besmislu šefa’ata na način na koji se on podrazumijeva, ali meni je besmisleno i “takav šefaat” koji podrazumijeva nakon što mi je “presuđen” Džennet da me neko hvali?! Šta ja imam od toga da me hvališ kad sam prošao mukotrpan ispit svog dunjalučkog života, a ti stojiš sa strane i kažeš mi na kraju: “Bravo, dobar si” Zanima me i kad negiraš bedeluk, šta je sa dovama koje se upućuju za drugu osobu bilo živu bilo mrtvu?

    • Selman

      Valjda svako voli da ga se pohvali za odrađen posao kako i na ovom tako i na onom svijetu. Iako ne očekuješ nagradu i ne tražiš zahvalu za bilo šta ali opet to uradiš podsvjesno kao recimo kad kažeš nekome kako si taj i taj dan pomogao nekom starcu na putu, pa makar to kazao da ukažeš da je dobrota i više nego moguća, da treba biti dobar i sve to, pa dobiješ priznanje za trud kako na ovom tako i na onom svijetu. Diplome i certifikati isto tako. A bedeluk je sam po sebi besmislen također, bar po meni. Jer razmisli malo, upućuješ dove mrtvima i tražiš od Boga da im podari vječan Džennet i rahmet, mislim stani i razmisli sad malo. Tvoja namjera je svakako dobronamjerna, ali ti ne znaš kakvi su uistinu bili ti mrtvi, tražiš Džennet a možda su u Džehennemu, a rahmet svakako dolazi poslije Zemaljske smrti, jer kad si mrtav ništa te ne dotiče niti imaš ikakvih briga. I da dodam, tražiš Džennet od Boga za tu i tu rahmetli osobu, kao u smislu naredbe. Ne možeš ti naređivati Bogu, ipak je On konačni Sudac, ti možeš tražiti ali to Bog neće uzimati u obzir jer prema Kur’anu kako tamo piše “na Sudnjem Danu niko neće ponijeti teret drugoga i svako će odgovarati za sebe”.

  • Anonymous

    A sta je sa trajnom sadakom, znanjem kojim se ljudi koriste i djetetom koje cini dovu za svoje roditelje nakon njihove smrti???

    • Selman

      Ja smatram da ne postoji ta “trajna sadaka” jer ljudi se prečesto mijenjaju. Primjer za to bi se recimo mogla smatrati donacija od milijardu eura koju je izvršila dobronamjerna osoba i učinila je dobro djelo (sadaku) koje se automatski poništava ako sutradan ta ista osoba počini zlo. Djeca isto tako, imaju dobru namjeru za svoje rahmetli roditelje ali opet ne čine ništa posebno u toj dobi. Djeca naprosto ne znaju širi pojam života i smrti a ni mnogi odrasli zbog kojih i imamo ove učestale prakse o kojima si ti i autor bloga pisao. Možda je to više posljedica odraslih koji djecu uče šta “moraju” i “trebaju” da (u)rade. Djeca baš i nisu nevina i bezgrješna kako mnogi misle. Kao recimo kad uzmu igračku svog brata/sestre ili slažu ili plakanjem traže pažnju ili plakanjem pokušavaju skrenuti pažnju na drugu osobu kako oni ne bi bili krivi jer su djeca. Sjećam se jer sam to ja slično radio u djetinjstvu a sad kad vratim film naprijed drago mi je da sam danas puno bolja osoba nego što sam bio prije.

    • Kenan Hodžić

      “Trajna sadaka” kako se tradicionalno naziva djelo koje ima odjeka je kur’anski potvrđena.

      إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي الْمَوْتَىٰ وَنَكْتُبُ مَا قَدَّمُوا وَآثَارَهُمْ ۚ وَكُلَّ شَيْءٍ أَحْصَيْنَاهُ فِي إِمَامٍ مُّبِينٍ ‎﴿١٢﴾
      “Uistinu! Mi, Mi ćemo oživiti mrtve, a pišemo šta su pripremili, i ostavštine njihove. A svaku stvar – pobrojat ćemo je u Vodiču jasnom.” (Jasin 12)

      Ostavštine su vjerovatno djela koja “žive” nakon insana, bilo dobra ili loša. Svako dijelo nije konačno, to je samo “efekat leptira” iz kojeg se rađa više dobra ili više zla.

      وَأَمَّا الْجِدَارُ فَكَانَ لِغُلَامَيْنِ يَتِيمَيْنِ فِي الْمَدِينَةِ وَكَانَ تَحْتَهُ كَنزٌ لَّهُمَا وَكَانَ أَبُوهُمَا صَالِحًا فَأَرَادَ رَبُّكَ أَن يَبْلُغَا أَشُدَّهُمَا وَيَسْتَخْرِجَا كَنزَهُمَا رَحْمَةً مِّن رَّبِّكَ ۚ وَمَا فَعَلْتُهُ عَنْ أَمْرِي ۚ ذَٰلِكَ تَأْوِيلُ مَا لَمْ تَسْطِع عَّلَيْهِ صَبْرًا ‎﴿٨٢﴾
      “A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo i bio je otac njihov pravedan, pa je želio Gospodar tvoj da dostigu zrelost svoju i izvade blago svoje; milost od Gospodara tvog. I nisam to učinio po odredbi svojoj. To je tumačenje onog nad čim nisi mogao imati strpljenja.” (Kehf 82)

      U ovom ajetu dobrota njihovog oca je imala ulogu u odvijanju životne realnosti i nakon njegove smrti.

      S toga, ja vjerujem da odgovornost nije crno-bijela, te da je Allah s razlogom svidanje računa na Sudnjem danu nazvao “hisab – proračun”.

  • Nino

    Pozdrav, kad (ako) budete imali vremena volio bih da se osvrnete i na abdest, sta kvari sve abdest i zasto sapjerati vodom tijelo umjesto sa sapunom ili sa dezinfekcijskim sredstvomm pogotovo ovo zadnje mislim da ima efekta, ubijaju se bakterije i necistoca sa tijela i bolje je od vode po meni iako je to i sama voda sa medicinskim alkoholom

  • Abdurahman

    . Zar ti da spasiš onoga koji je zaslužio kaznu, onoga koji će biti u vatri?

  • Anonymous

    Učenje fatihe, dova, jasina, Kur’ana, dženaze, tevhidovi i sve to što se poklanja mrtvima nema utemeljenja u Kur’anu? Zašto to onda muslimani rade, što se amina, uče fatihe, dove, jasini mrtvima ako to neće doprijeti do njih a i ako dopre, mislim, čemu? Valjda će im Allah dati džennet ili džehennem, što će im poklanjati našu fatihu? Valjda automatskim ulaskom u džennet, insan dobija osjećaj spokoja, samom smrću ga dobija. Što će mu onda naša fatiha?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *