Tabu: Mehdija spasitelj?

Tvrdnja: Mehdi* je izmišljotina i odraz naše patetičnosti.

Znam, opet će mi mnogi zamjeriti, al’ to je tabu koji se mora rasčistiti, jer fakat nema više smisla.

Definicija: *Mehdi – Spasitelj koji će se u jednom trenutku pojaviti i ujediniti sve muslimane, izbaviti ih iz problema, nepravde i slabosti. Izvojevaće pobjedu nad njihovim neprijateljima, i ispuniti zemlju pravdom i šerijatom.

Neki dan me zove prijatelj iz Njemačke, tamam bio prvi Muharrem 1439 H, pita me da nisam čuo od kakve uleme hoće li danas izaći mehdi?! Ja rekoh on mene zeza…kad’ ono stvarno ima hejbet muslimana koji misle da će se pojaviti mehdi, Muhammed bin Abdullah, prvog muharrema kod Kabe…
Prije toga na dvije hefte, sretnem starijeg insana, Allah zna da ga jako volim i poštujem, čovjek mumin pravi i veliki mutekija, i nije bezze, nego profesor u penziji…kaže on meni u smislu “Vidiš ti kakav je zeman došao…ništa ne valja! Ja svakog dana očekujem hazreti mehdija…”

Ne znam odakle da počnem…al’ haj’ evo da odgovorim ovom bratu iz Njemačke na pitanje:
Moguće da će se pojaviti, samo vjerovatno neće onaj na kojeg ti misliš! Da ti jarane znaš koliko ima ljudi pod imenom Muhammed bin Abdullah u Mekki danas…he he …pola miliona garant’!

Naime, pogledamo li malo u historiju, u zadnjih 15 vjekova pojavilo se na stotine mehdija…masa ljudi se proglašavalo mehdijama ili su ih drugi proglasili. Među njima je bilo i učenjaka, dobrih ljudi, ali isto tako masa idiota.

Kao prvo, mehdanizam (ovo sam sebi smislio termin za pojam vjerovanja u dolazak mehdija) nije nešto muslimansko upoće… on postoji u skoro svim religijama i kulturama od kako se historija pamti. Kršćani čekaju Isusa Krista, Jevreji čekaju svog mehdiju, muslimani šijiti imaju svog, a opet suniti imaju drugog…sufije, kejsanije, batinije…ma nema ko ga ne čeka.

Kad treba nešto čekati, mi suniti smo najsaburniji od sviju… u nas ima i čekanje Isaa a.s. i čekanje mehdija, obojicu čekamo…. alassalamet.

Mehdanizam je nešto što svjetina mora i želi vjerovati…to je psihološki momenat. Svaki narod kojeg satire nepravda i siromaštvo mora vjerovati u mehdija…i to onoga što će izaći uskoro, dok je taj jadni mazlum još živ, da se za njega osveti i uspostavi pravdu. Nema fajde plaho od mehdija koji će se pojaviti za 400 godina, il’ šta ti ja znam…
Dakle, ljudi žele da vjeruju u instant spasioca koji samo što nije došao. To je normalno…i obrnuto je tačno. Što je narod manje u belajima, to je mehdi više na čekanju.

Količina nepravde je ekvivalentno proporcijonalna jačini vjere u mehdija.
Hoću reću da ako ovo čitaš iz Holandije, biće ti lakše progutati…ali ako si u Palestini ili Siriji, onda ćeš me proklinjati za otpuhane snove.

Informacije radi, šijiti imamije smatraju mehdanizam temeljom vjere. Cijela nauka oko toga. Kod sunita, malo blaže…uglavnom pod utjecajem šijizma. Sufije se time najviše vole zanositi. Da insan ne povjeruje koliko se tome pažnja pridaje, …a sve sama židarina.

Helem, da vidimo najpoznatije vrsta mehdija (a ima toga kolko’ hoš’):

• Mehdi, potomak Husejna r.a., sin Hasana Elaskerija, po imenu Muhammed, koji je živ već vjekovima i čeka da izađe u trenutku kada bude najpotrebniji. (Šijiti imamije)
• Mehdi, potomak Poslanika a.s., po imenu Muhammed, koji je živ već vijekovima i čeka da izađe u trenutku kada bude najpotrebniji. (Neke sufije)
• Mehdi koji se još nije rodio, ali će se pojaviti pred Sudnji dan kada siđe Isa a.s., po imenu Muhammed bin Abdullah, iz Mekke. (Većina sunita)

OK, hajmo redom;

Ovakva akida pravi psihički problem obićnoj svjetini. Ne mogu oni čekati hiljadu godina da se nekome tamo pojavi mehdi! Napaćenom narodu treba mehdi ovdje i sada! Zato ćeš vidjeti muslimane koji vjeruju da je mehdi predznak Sudnjeg dana…zbog nemogućnosti da ga odvoje od toga, počinju viđati predznake Sudnjeg dana svuda oko sebe…spremni su navući sebi i Sudnji dan, samo nek’ dođe mehdi.

Da je Poslanik s.a.v.s. doista najavio mehdija, on bi bio jedna osoba…a kroz historiju ih je bilo na stotine. Ljudi ne shvataju da su psihopate svakodnevnica ljudskog roda od kako je svijeta i vjeka. Oduvjek je bilo poremećenih ljudi sa visokim zvanjima, diplomama ili pozicijama. Psihopate i varalice su koristili psihološki momenat koji sam spomenuo, i ni jedan se nije proglasio mehdijom a da nije imao sljedbenike.

Evo nekoliko mehdija za primjer:

745 g. – Muhammed bin Abdullah Elabbasi, koji se proglasio mehdijem…imao je cijelu islamsku imperiju! Većina svjetine od ehli sunneta su smatrali da je on The Mehdi.

933 g. – Ibn Mejmun Elkaddah, proglasio se mehdijem i uspio da zavlada haman cijelim ummetom. Njegova država Ubejdija je opstala oko 300 godina… i danas ima svojih sljedbenika u Egiptu i drugdje koji vjeruju da je on mehdi.

1078 g. – Muhammed bin Abdulah Elberberi, koji se proglasio mehdijem i uspio. On je osnivač muvehidske države na sjeveru Afrike i Andalusu. Lik je imao sljedbenike, vojsku, ulemu, filozofiju, …sve.

1844 g. – Husein Ali Nuri, koji se proglasio mehdijem…a kasnije osnovao svoju religiju. I danas ima svoje sljedbenike po muslimanskom svijetu.

1979 g. – Muhammed bin Abdullah Elkahtani, sa pristalicama okupirao harem Kabe u Mekki. Ubijen kao terorista nakon 4 dana borbe.

U zadnje vrijeme ih ima po arapskom svijetu ko’ gljiva poslije kiše. Većina je u zatvoru, a ostali na psihijatriji, naravno.

Preporučujem da se o ovim mehdijima pročita više u knjigama historije. Ima dobra od Šefke Omerbašića – Istorija Islama, …katastrofa prava! Mislim, nije Šefko, nego historija.

Imam Ibn Ašur u svojoj knjizi “Tahkikat” kaže kako je vjerovanje ili nevjerovanje u Mehdija na istom nivou, bez ikakvog utjecaja na iman. Drugim riječima, da je to trivijalna, potpuno nebitna stvar.

Mehdanizam je sam po sebi suprotan Kur’anskom principu i božijem djelovanju na dunjaluku. Kod Allaha nema rješenja koja dolaze u instant kesicama.
Allahovi sunneti (pravila) po kojima ovaj kosmos funkcioniše, neće se promjeniti nekom medhdiju za hatur! Ako je Allah ikome trebao učiniti izuzetak, to bi bili Njegovi časni poslanici, ali ni oni nisu izuzetak. Za mene je sramota to vjerovati, jer time smatraš da je Allah izdao Svog miljenika a.s., neuzubillah.
Pogledaj primjer Musa a.s. i Izraelčana…napusti domove, bori se, lutaj po pustinji, gladovali…
Pogledaj primjer Muhammeda a.s. i ashaba… 23 godine belaja i truda…i na kraju jedva Arabiju doveli u red. Čim je Poslanik s.a.v.s. umro, pola se naroda odmetne…
Tako svijet funkcionira. Nema ništa preko noći! Apsurdno je tvrditi da neko može išta promjeniti za nekoliko godina (vjeruje se 7 godina), a kamoli cijeli svijet dovesti u red. Takvo nije Allahovo djelovanje na Zemlji.
Kao da je Allah dao  tamo nekom mehdiju da za par godina riješi sve probleme svijeta, a Svog miljenika Muhammeda a.s. je patio 23 godine i opet mu nije dao tu ogromnu čast (koja se obećava Mehdiju) koju niko nikada nije dobio od kako je Allah stvorio Zemlju i sve što je na njoj.

Obvezivanje ummeta da slijedi vođu zbog krvne srodnosti sa Poslanikom, i izgradnja kulta ličnosti, u suprotnosti je sa duhom Islama kojeg i mala djeca u mejtefu znaju.

Mehdi kod Šijita

Kod braće šijita, ukratko, mehdi je dvanaesti imam, koji se po belaju nije ni rodio. Pošto mora biti od Huseinovog r.a. poroda, trebao se roditi sin jedanaestom imamu, Hasan Elaskeriju…ali je on umro prije nego je dobio dijete. To je potvrdio njegov brat, i zapisano je u šijitskim izvorima poput knjige “Kafi”. To je bio pravi problem za šijite, pa su našli izlaz u izmišljenom sinu Muhammedu kojeg je otac sakrio (?!), bojeći se za njega. Smatraju da je u periodu od 70 godina mehdi komunicirao sa svojim narodom (šijitima) preko dopisnika. Tih dopisnika je bilo četiri…i kroz te komunikacije su izašle predaje i propisi i nema šta tu nema…
Haman glavni izvor Islama kod šijita su pisma od mehdija tokom tih 70 godina. Potom je odlučio mehdi Muhammed da se sakrije do daljnjeg.(!?)
Počeli su proricati godinu kada će se konačno pojaviti dok nisu fulali nekoliko puta…i onda su odlučili da jednostavno čekaju…

Kontam, kakve ima fajde od imama (vođe) ako ga nikada niko nije vidio? Kakva je fajda od mehdija spasitelja koji nije izašao u najgorim godinama kroz koje je ummet prolazio?

Ah… jesam li spomenuo da vjeruju da je taj imam živ već hiljadu godina?! Mislim,…stvarno?!

Kad smo kod ovoga, svidjelo mi se nedavno kad je jedan šejh tako spomenuo stav nekih učenjaka povodom jednog propisa, pa kaže: “…a za obaranje ove teze je dovoljno njeno spominjanje na glas.” Prejako!

Mehdi kod Sunita

Ukratko, kod braće sunita je mehdi samo loša kopija šijitskog mehdije, pomješan sa Kršćanstvom i začinjen Judaizmom. Naravno, morali su im udarit’ kontru pa su rekli da je njihov mehdi iz Hasanove r.a., a ne iz Husejnove r.a., loze.

Kao prvo i najbitnije, nema ni metafore o mehdiju u Kur’anu, a kamoli jasan ajet koji o tome govori. Dakle, ama baš ništa!

Potom, u prvoj hadiskoj zbirci, iako napisana nakon imama Malika (~150 H.), “Muvetta” nema niti jednog spomena mehdija.

Samo činjenica da kod Buharije i Muslima nema ni jednog hadisa o mehdiju govori dovoljno koliko su velikani ummeta vjerovali u to.

Praksa imama Buharije je bila da ako neko poglavlje (temu) smatra važnom ili sâm u to vjeruje, on to spomene pa makar ne bilo sahih hadisa na tu temu. Imami Buharija bi ubacio i koji manje snažan hadis sa strane da bi podupro’ nešto što misli da je ok. Podupiro je on svašta, i opet, Mehdiju nije spomenuo!

Postoji hrpa predaja o mehdiju koje se pripisuju Poslaniku a.s. po raznim sufijskim i drugorazrednim knjigama za koje neki tvrde da su vjerodostojni. Tu ima toliko kontradiktornosti i labavih prenosilaca da je navođenje tih hadisa gubljenje vremena.

U osnovi, ne postojanje ovoga u Kur’anu i ignorisanje od strane velikih učenjaka, dovoljno govori. Moj stav je u svakom slučaju da nema akideta osim iz neoborivih izvora, poput Kur’ana i mutevatir hadisa. To sam obrazložio u ovom članku.

Neki kažu da će se mehdi pojaviti kao rezultat spremnosti ummeta da promjeni svijet na bolje. Kad muslimani budu spremni da ga dočekaju on će izaći.
Eh super! Kad ummet bude na tom nivou svijesti, obrazovanja, tehnologije, ekonomije i slično…pa, neće nam ni trebati mehdi. Lahko je doć’ na gotovo.

Hvala Allahu koji je Islam ostavio jasan ko’ dan. Nema bajki i misterija. Kod nas muslimana, kada neko ispuni uslove imama-vođe mi ga slijedimo i pomažemo, uopće nije bitno kako se zove niti odakle dolazi ili pak izlazi.

Kad bi, hipotetički, rekli da je Poslanikova najava mehdija tačna; i on se pojavi sutra, …kako da musliman zna da to nije opet neki idiot poput stotina drugih? Razmisli malo!

Bitno je samo razbiti tabu, da ljudi nemaju strah za svoj iman i ahiret ukoliko ne bude slijedio nekog mehdija… jer ne bi bilo čudno da se sutra pojavi neki lik i kaže da je mehdi…šta musliman da radi? Da ga slijedi? Da ubija za njega?
Ne, naravno. Samo ga ignoriši i sačekaj…riješiće se.

Ovaj tekst, za razliku od drugih na ovom blogu, nema kur’anskih ajeta niti hadisa koje treba navesti ili pojasniti,.. a to zato jer ih nema na ovu temu! Ajeta nema baš nikako, a hadisa ima sa veoma slabim ocjenama vjerodostojnosti, koji se u cjelosti ili djelimično sukobljavaju sa kur’anskim učenjima.

Za kraj, citat od mog omiljenog mislioca i filozofa, rahmetli Alije Izetbegovića:

“Iz psihologije našeg javnog mišljenja treba eliminirati dvije stvari: vjeru u čuda i očekivanje tuđe pomoći.Čuda ne postoje, osim onih koja stvaraju ljudi radom i znanjem. Nema nikakvog mehdije koji će čudotvornim putem otjerati neprijatelje, ukloniti bijedu i posijati prosvjetu i blagostanje. Mehdija je ime za našu lijenost, ili još više, za lažnu nadu, koja raste iz osjećaja naše nemoći u situaciji kada je veličina teškoća i problema u potpunom nesrazmjeru s mogućnostima i sredstvima borbe.Pouzdavanje u tuđu pomoć drugi je oblik sujevjerja. Ušlo nam je u naviku da među pojedinim neislamskim zemljama tražimo i nalazimo ili nesebične prijatelje ili zaklete neprijatelje, i to smo nazvali našom vanjskom politikom.Kada shvatimo da u stvari nema ni pravih prijatelja ni pravih neprijatelja i kada za svoje nedaće budemo više krivili sebe, a manje “paklene planove neprijatelja”, bit će to znak da je počela naša zrelost i da dolazi doba s manje nevolja i razočaranja.Uostalom, čak i kada bi bilo onih koji bi bili spremni da daju pomoć bez nesrazmjernih političkih i materijalnih protuusluga, to ne bi moglo bitno izmijeniti naš položaj. Jer bogatstvo se ne može uvesti u jednu zemlju. Ono se mora stvoriti u njoj samoj na bazi vlastitog rada.Ono što želimo postići, moramo uraditi sami. Niko to neće i ne može učiniti mjesto vas.”

Zaključak

• Mehdanizam nije ekskluzivno islamska akida, već globalna manifestacija kulta ličnosti.
• Muslimani koji vjeruju u mehdija, međusobno se ekstremno razilaze po tom pitanju. Dok mnogi negiraju dogmu u potpunosti.
• Mehdija je već bilo na stotine, i dalje se pojavljuju.
• Mehdanizam nema nikakve osnove u temeljnim vjerodostojnim izvorima Islama.
• Predaje o mehdiju obaraju same sebe teškim kontradikcijama i klimavim porjeklom.
• Mehdanizam je bezobrazluk prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s. , te se suprostavlja duhu Islama i Allahovom sunnetu.

6 comments