Ograničena nafaka – demotivacija bez premca

Konstatacija: Svaki čovjek je odgovoran za to da li će biti bogat ili siromašan. Istina, od toga zavisi njegova sposobnost, prilike, društvo u kojem se nalazi i mnogo drugih faktora, ali Stvoritelj ljudi ne postavlja granice u pribavljanju materijalnog dobra za bilo kojeg pojedinca, jedino ga savjetuje i usmjerava na koji način da stečeno dobro troši i da će biti odgovoran na Sudnjem danu ako stečenim dobrom nekog ošteti i potroši u haram.

Ima li veće demotivacije za vjernika od te da vjeruje da mu je njegov Stvoritelj ograničio nafaku u smislu da ne može zaraditi više od predoređenog? Zašto onda da radi? Ako će mu nafaka doći prije nego umre, onda je logičnije da se puno ne trudi ili čak nikako. Trud da bi čovjek stekao nafaku i vjerovanje u ograničenost iste ne ide jedno sa drugim. U ovakvom shvatanju postavlja se niz logičkih pitanja, a neka od njih su:

  • Kako može biti “gornja ruka” bolja od “donje ruke” (o tome ćemo detaljnije nešto kasnije) ako ova donja ima ograničenje u pribavljanju nafake? Zamisli, nekoga prije utrke udariš kakvom palijom u bubrege, time ga ograničiš da te nikad ne stigne i ti si pobijedio. Da li Stvoritelj tako radi?
  • Kakvog smisla ima truditi se i zarađivati za sebe i porodicu i istovremeno vjerovati da je količina nafake unaprijed predodređena? Sjedi i čekaj. Nisi poludio da radiš.
  • Zašto je baš meni Bog odredio malo nafake i pustio da se borim i trudim, da moja porodica trpi, a nekom ko ne vjeruje u Njega olakšao mnoge aspekte života? Ovo je jako opasna demotivacija zbog koje vjernici u Allaha imaju mnogo dilema i nedoumica, a neki pod teretom iskušenja i iskrivljenog vjerovanja ostave vjeru umjesto pogrešno tumačenje.
  • Kakve koristi ima Bog od ograničavanja nafake ljudima? Naravno, Bog nema korist niti treba da ima korist ili štetu, neovisan je od toga, ali ovo pitanje je retoričko da bi pojasnilo nelogičnost tog postupka.
  • Kakve koristi ljudi imaju od sabotirane i ograničene nafake? Koliko štetu imaju zbog takvog uvjerenja i same ograničenosti nafake? Da li je to ispravno uvjerenje? Zar Stvoritelju nije u cilju da olakša ljudima, a ne da im oteža?

Greška mnogih muslimana je što u potpunosti ili djelimično, pod utjecajem indoktrinacije, isključuju razum i logiku iz poimanja života i mnoge običaje povezuju sa vjerom. Kada ne mogu da objasne neku stvar, kažu da logika i razum nemaju ili imaju ograničeno mjesto u islamu. A Stvoritelj toliko poziva na razum! Čini mi se, više ajeta ima o blagodati razuma nego o nekim propisima obreda!

Mnogi riječi nekih autoriteta uzimaju kao nepogrešive, iako to ne kažu direktno, ali istovremeno ne smiju da “pobjegnu” od takvih tumačenja jer misle da je to vjera i da Bog tako traži, iako u dosta slučajeva neke stvari nemaju nikakve veze sa razumom.

Tu se postavlja pitanje da li je Bog logičan i da li objavljuje logičnu vjeru? Odnosno, zašto objavljuje nelogičnu i traži da ljudi vjeruju u nelogičnosti ako ljudi mogu razumjeti logiku?

Stvoritelj objavio Kur’an da izbavi ljude iz tmina na svjetlo, a “autoriteti” ih guraju sa svjetla u tmine.

Skoro svima nam je poznat hadis u kojem se kaže da je gornja ruka bolja od donje, aludirajući na to da je bolji kod Boga onaj koji dijeli nego onaj koji prima. Složit ćemo se, onako generalno, može biti bolji, jer se potrudio, zaradio i sebi, a i da udijeli drugima i to je nešto što Bog voli. Da se razumijemo, ne treba generalizirati i shvatiti to na način da ako neki iz nekog razloga primaju pomoć nisu vrijedni kod Boga ili manje vrijedni od onih koji su u stanju da dijele. Sve je stvar namjere. Onaj ko ima namjeru da dijeli i kad nema, pa čak ima i onih koji dijele i tada, oni su kod Stvoritelja itekako vrijedni i poštovani.

U spomenutom hadisu je podsticanje vjernika da zaradi i da ne bude teret drugima, a i da drugima koji su u potrebi olakša.

Jedna neminovna logička katastrofa koja proizlazi iz ovog hadisa u kombinaciji tradicionalnog vjerovanja o opskrbi vjerovatno bi zbunila najveće umove čovječanstva.

Kako kod Boga da bude bolji neko kome je sam Bog dao toliko nafake da može dijeliti, a da gori bude onaj kojeg je ograničio? Kakvog to smisla ima? Smisla nema. Nepomirljivo je. A  kad je nepomirljivo, u nadi da se pomiri, idemo u još veće katastrofe. To je poput one slike “ima orase, ali gramatike nema” ili poznate šaljive fraze “Ima logike, ali nema Ibre da postavlja cijevi.”

Vjernik u Stvoritelja mora biti čist od takvih nelogičnih tumačenja jer ako već postoji logika kao pojam i nauka, i ako smo sigurni u neke njene postulate, moramo ih koristiti. Nisu ljudi izmislili logiku, nego su je dijelom shvatili i potvrdili njena pravila. Logiku i njena pravila stvorio je Allah i učinio da je ljudi mogu razumjeti i njome se koristiti. Razum je alat/sredstvo kojim razumijemo logiku čiji je tvorac Allah. I onda neko dođe i kaže: “Logika nema mjesta u vjeri koja dolazi direktno od Stvoritelja logike.” Mudro, nema šta.

Musliman je neko ko je produktivan, vjeruje da je kao pojedinac vrijedan u svom društvu, da ima nešto što svi ostali nemaju, ali i da svi među ostalima imaju ono što on nema. Svaki pojedinac je poseban na svoj način, pored mnogo sličnosti i svako od nas ima dar za nešto. Najbolji dar od svih darova i blagodati je razum. Ni svjesni nismo koliko ciljeva njime možemo stići. Svi ga imamo, a mnogi od nas ga jako malo koriste.

Vjerovanje u uzrok i posljedicu jedini logičan ishod kod poimanja nafake. Dakle, ako radiš imat ćeš. Ako radiš malo, imat ćeš malo. Ako radiš puno i pravilno, veoma vjerovatno ćeš ostvariti materijalno bogatstvo i neovisnost.

Sve velike ideje i napredak čovječanstva dogodio se zbog korištenja logike i razuma. To je upravo ono što Stvoritelj i želi od nas. Žalosno je da smo Stvoritelja sveli na nekog gospodara koji ljudima sabotira nafaku i još na osnovu toga pravi stalež i klase, zatim kaže da je neko gori kod Njega, a ograničen je i nema mogućnost da udijeli. Kad god nešto ne možemo učiniti, nemamo dovoljno snalažljivosti i volje, svalimo krivicu na Stvoritelja i sudbinu, jer je najlakše.

Zamisli jedan kolektiv u kojem nema razbacivanja novca i gdje svaki pojedinac u saradnji sa drugim članovima planirano radi i svojim vještinama doprinese. Tako se gradi država. Suprotno od toga, ako pridodamo kriva uvjerenja, dobit ćemo ljude bez volje i motivacije. To je, nažalost, stanje većine islamskih zemalja danas. Razlog su pogrešna tumačenja, razne dogme i uvjerenja, od kojih je i ova sa ograničenom nafakom. Demotivacija bez premca.

 

Srodna tema “Sudbina – Kader”

6 comments

  • Safet

    Allah daje “rizk” (opskrbu), a trosenje viska od te opskrbe na Bozijem putu je cin “nafake” dok je sa druge strane “sadaqa” iskreno djelenje onoga na sta imaju drugi pravo ako su u potrebi. Kur’an tacno navodi kategorije ljudi kojima se treba davati sadaka. Danas kada se pogleda kur’ansku regulativu sadake je religija zamjenila terminom zekata a zekat je nije isto sto i nafaka niti sadaka. Kur’an te pojmove sasvim razdvaja i stavlja u sasvim drugi konkekst od uobicajne religijske dogme. Interasantno je da korijen n-f-q iz koga proizlazi izraz “nafaka” takodjer gradi izraz “munafik” koji se prevodi kod nas kao licemjer mada je prikladnije da se taj izraz odnosi na lobiste tj. oni koji lobiraju za neku svoju odredjenu korist, cilj.

  • Anonymous

    Dženane dobro si došao da svojim razmišljanjem obogatiš ovaj blog. Baš sam super prijatno iznenađena. Dobra tema i sviđa mi se tvoje razmišljanje. Ma da, nafaka je kao i sudbina: varijacija života i događaja u njemu plus bonusi od Allaha.

    Selam selam.

    • Dženan Škoro

      Mnogo hvala na podršci. U komentaru mi zvuči kao da se znamo. Ako je tako, još više mi je drago. Nastavit ću na ovom blogu promicati svoja razmišljanja i rezultate istraživanja.

  • Sead

    Kad će novi blog? 😀

  • Ajla

    I nemojte težiti za onim čime je Bog neke od vas mimo drugih odlikovao. Muškarcima pripada udio od onoga što zarade, kao što i ženama pripada udio od onoga što one zarade, a od Boga ištite da vam iz obilja Svoga daruje. Doista, Bog sve dobro zna! (32 EnNisa’)
    Ovaj ajet se može dvosmisleno protumačiti, ali ajet je naravno jasan. Suština tvoje teme, smijem reći, je sažeta u ovom ajetu.
    Hoću isto da kažem, čija duša čemu naginje-tako će sebi i tumačiti.

    Šta misliš?

    (I ne znamo se 🙂 )

    • Dženan Škoro

      To je upravo jedan od ajeta koji dokazuju ovo što sam napisao. Kontekst govori o tome da ljudi jedni drugima imetak ne uzimaju bespravno/nepošteno. Nakon toga slijedi ajet koji si citirala u kojem jasno stoji da muškarcima i ženama pripada ono što steknu/zarade.

      Istini za volju, neki ovo “zarade” ili “steknu” tumače kao djela koja ljudi urade, a ne imetak, pa će im biti shodno onome kako su zaradili/stekli.

      Mada kontekst ajeta jasno govori o imetku.

      Glagol اكتسب u ovom ajetu super se uklapa u prevode: zaraditi, steći, itd.

      Pored tih značenja ima značenje i: pobijediti, usvojiti, pripremiti, itd. Sve ovisi o kontekstu u kojem se upotrebljava.

      Hvala ti za ovaj ajet. Uvrstit ću ga u sam post.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *