Tabu: Kur’anski kitovi

Konstatacija: Glomazni morski sisar po nazivu kit nije progutao Junusa, niti je Musa imao kita za ručak, niti su izraelčani lovili kitove subotom.


Česta nerazumjevanja ili nastrana interpretacija ajeta rezultat su lakomislenog tumačenja kur’anskih izraza i termina na osnovu narodnog arapskog jezika.
Da li se iko zapitao zašto je Allah dž.š. u jedanaest ajeta spomenuo da je Kur’an arapski, ili da su u njemu presuda arapska, a na dva mijesta od toga jasno rekao da je na jeziku arapskom. Čemu ta informacija, zaboga? Pa zar Poslanik nije znao da je na arapskom jeziku dok mu Allah nije rekao?! Zar arapima, kojima se recitovao Kur’an, treba takva informacija?! Zamisli da ti čitam knjigu Meše Selimovića i u po’ priče izjavim: “…i da znaš, ovo je knjiga na bosanskom jeziku.” Zar to ne bi bila najbizarnija izjava i najbeskorisnija informacija?! Uzvišen je Allah od toga!
Svi pomenuti ajeti, koji govore o arapskom Kur’anu, su božija napomena da slučajno ne uradimo ono što baš jesmo… a to je da smo koristili narodni jezik i značenja i onda ih aplicirali na Kur’an.

Naime, sama riječ “Arab – عرب” znači nešto čisto, tačno i neiskrivljeno, po čemu su Arapi dobili ime.
Shodno tome, ajeti koji govore da je Ku’ran arapski ili na arapskom jeziku uopće ne označavaju njegovu vezu sa arapima, nego jednostavno da su mu značenja čista i neiskrivljena aludirajući slušateljima da pripaze, jer ono što im se u njemu govori ima značenja na originalnom neiskrivljenom jeziku koji pojašnjava i daje puno značenje (لسان عربي مبين), a ne na površnom narodnom jeziku.

Ovo sam napomenuo kao uvod u mnogo dublji problem koji je nastao pojavom tefsira gdje su mnogi ajeti tumačeni bez vraćanja na originana i izvorna značenja.
Postoji direktna naredba u Kur’anu da se on tertili (وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا), što se kod nas prevodi kao “melodično recitiraj“, jer je tako općeprihvačeno kod arapa, no pravo značenje glagola “retele – رتل” znači sabrati i posložiti, što arapima nije strano, te se i danas taj glagol koristi u tom značenju. Ova naredba bi značila da se Kur’an izučava sabiranjem svih ajeta na neku temu, njihovim slaganjem i sagledavanjem u cjelini. U tom smislu, u suri El Hidžr 91 postoji i pokuđeni opis onih koji Kur’an “cijepaju” (الَّذِينَ جَعَلُوا الْقُرْآنَ عِضِينَ), tj. odvajaju značenje ajeta od njegova konteksta.

Dakle, Kur’an se razumjeva njegovim sagledavanjem u cjelini, uzimajući u obzir kontekst i originalno izvorno značenje riječi.
Ovaj uvod je krajnje bitan, kako za ovu, tako za sve kur’anske teme, od kojih je i ova o kitovima. U tumačenjima i prijevodima Kur’ana se tkz. kitovi spominju u nekoliko ajeta, kod tri različita kazivanja:

  1. Kazivanje o Junusu a.s. (يونس) – sura Es Saffat 139-145
  2. Kazivanje o Musau a.s. i njegovom pomočniku (موسى وفتاه) – sura El Kehf 60-63
  3. Kazivanje o narodu sa obale mora (أصحاب السبت) – sura El Earaf 163

Ajeti u prva dva kazivanja spominju termin “hut – حوت” u jednini, dok u trećem spominje “hitan – حيتان” u množini. U narodu ovaj termin označava kita, velikog morskog sisara u obliku ribe. Iz tog razloga, tefsiri ovih ajeta su urnebesni, da ti mozak stane. Ne zna insan bil’ se smijo’ il’ plako’. Ako ti nije mrsko pogledaj u tefsirima do koje mjere su ljudi spremni ići u maštariji, i što je najgore, pripisivanju tih budalašćina Bogu.

Ukratko, u islamskoj tradiciji ove priče (manje više) glase ovako:

Kazivanje o Junusu kojeg je progutao kit

Poslanik Junus a.s. je zaprijetio svom narodu da će ih snaći kazna i uništenje, no to se nije desilo. On ljutit na Allaha napušta to mjesto te se ukrcava na brod prepun naroda s ciljem da odseli na drugo mjesto. Brod u jednom trenutku popušta i počinje da tone. Da bi se smanjio teret na brodu neko je morao biti izbačen. Bačena je kocka i Junus je izgubio. On biva bačen u more te ga u tom trenutku guta kit. On 40 dana živi u kitu i pokajnički moli Allaha da ga izbavi, što će se kasnije i desiti nakon što kit ispljune Junusa na obalu. On na obali boluje dok ne naraste stabljika tikve od koje se izliječi…

Bez obzira na druge detalje ove priče (koji su također iskrivljeni i nejasni) nas interesuje trn u oku, a to je navodno kit mesožder koji guta Junusa, ali ima problema sa probavom, te ga ne uspije provariti već ga nosi u utrobi, a kasnije ispljune na obalu, pa onda odšeta nazad u dubinu.

Kazivanje o Musau i pomočniku koji su nosili kita

Musa je dobio uputsvo od Allaha da pronađe dobrog čovjeka po imenu Hidr, te da od njega uči. On sa svojim pomočnikom odlazi do mjesta na sastavu dva mora, gdje pomočnik ostavlja ribu (hut). Kada je Musa, nakon nekog vremena, zatražio ručak, pomočnik se sjeti da je ostavio ribu (hut) na obali i da mu je on misterozno pobjegao, a šejtan ga zavede da to spomene Musau. U moru je ostao popločan tunel kuda je riba zombi otplivala….

To je jedna od verzija ove priče, a ima i čudnijih u tefsirima. Naravno, u tumačenjima je ovaj kit (hut) zapravo obična mala riba koju su njih dvojica nosili sa sobom kao jedini ručak na putu za kojeg Musa kaže da bi mogao trajati “dovjeka”. Riba je misteriozno oživjela i spektakularno utekla, ali, i pored toga što je pomoćnik imao samo Musaa sa sobom, takav jedan događaj mu nije spomenuo!?
No, kao i kod prethodne priče, detalj koji nas zanima je ovaj kit, a koji je usput mala riba zombi, a također je i majstor kopač i keramičar, te je oživio i u bijegu, usput, napravio popločanu stazu da im pokaže svoje vještine. Pretpostavlja se da je to bila neka osveta Musau jer ga je htio pojesti, a možda samo super čudan simboličan znak da je to mjesto gdje će nači čovjeka za kojim tragaju.

Kazivanje o izraelćanima koji loviše kitove

Rečeno je Poslaniku Muhammedu a.s. da upita narod Musaov o onima koji su živjeli na obali mora, pa su su se ogriješili o subotu. Subota je bio dan kada se nije smijelo raditi niti privređivati. Taj narod je živio od ribolova, pa su iskušani kitovima koji su dolazili subotom, a drugim danima nisu. Oni su, varajući Boga, bacali mreže u petak, a povlačili ih u nedjelju…

Opet, bez obzira na ostale detalje priče, ovdje nas interesuju kitovi koje su ovi, navodno jevreji, subotom lovili mrežama.

Šta je to hût?

Arapska riječ “hût- حوت” je od glagola koji znači “sadržavati, obuhvatati“, a u praktičnoj primjeni označava morskog sisara kod nas poznatog kao “kit”, ali je, kao i svaki drugi naziv u arapskom jeziku, dobio ime po tome jer obuhvata i sadržava mnogo vode, mesa, prostora, hrane,…nebitno. Isto tako, i danas postoje arapi u Šamu koji ovim terminom označavaju čamac sa poklopcem, što je zapravo kur’ansko značenje ove riječi.

Kroz cijeli Kur’an, ovaj termin označava mali čamac sa dubokim stranicama, koji često ima poklopac. Nije ni čudo da su muslimani bili prisiljeni izmišljati budalaštine koje danas pišu po tefsirima i koje slušamo sa mimbera gdje imamo dilemu; Ili je Musa sa sobom vukljao kita kao ručak za dvije osobe, ili je Junusa pojela mala riba? Ako je Musa imao obićnu ribu koja se naziva “hût”, onada je i Junusa progutala mala riba jer se isto nazivaju u Kur’anu.
U suprotnom, ako je Junusov hût bio kit, onda je i Musa nosio ogromnog kita! Ne samo to, nego su i priobalni izraelčani imali svoje kitove, jer se u Kur’anu striktno kaže da su hûtovi bili njihovi. Ne samo to, nego su ti njihovi kitovi (hûtovi) imali jedra, ili napunjeni do vrha.

Međutim, prosto čitanje Kur’ana bez predrasude da se radi o ribi/kitu, nego sa spoznajom da se nedvojbeno govori o čamcu, sve postaje kristalno jasno, logično i shvatljivo. Ne samo to, nego se tek tada naziru poruke i pouke iz tih kazivanja. Dok nam god hût bude kit, od ovih kur’anskih kazivanja nećemo imati ništa drugo do zabunu i šegu, a da ne govorim o kvalietnom materijalu za sve one koji ismijavaju islam i iman kroz ovako tumačen Kur’an.

Vraćam se na ajete koji jasno ukazuju da hût označava čamac:

Kazivanje o Junusu a.s. koji je izbačen u čamcu

وَإِنَّ يُونُسَ لَمِنَ الْمُرْسَلِينَ ‎﴿١٣٩﴾‏ إِذْ أَبَقَ إِلَى الْفُلْكِ الْمَشْحُونِ ‎﴿١٤٠﴾‏ فَسَاهَمَ فَكَانَ مِنَ الْمُدْحَضِينَ ‎﴿١٤١﴾‏ فَالْتَقَمَهُ الْحُوتُ وَهُوَ مُلِيمٌ ‎﴿١٤٢﴾‏ فَلَوْلَا أَنَّهُ كَانَ مِنَ الْمُسَبِّحِينَ ‎﴿١٤٣﴾‏ لَلَبِثَ فِي بَطْنِهِ إِلَىٰ يَوْمِ يُبْعَثُونَ ‎﴿١٤٤﴾‏ ۞ فَنَبَذْنَاهُ بِالْعَرَاءِ وَهُوَ سَقِيمٌ ‎﴿١٤٥﴾

Tradicionalni prijevod:
I Junus je bio poslanik. I on pobježe na jednu lađu prepunu i baci kocku i kocka na njega pade, i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor, i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni, i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan.

Alternativni prijevod:
I Junus je bio od poslanika. I on uteče na lađu prepunu pa dade svoj doprinos i bi od poraženih, i čamac ga poklopi dok je u bolovima bio, i da nije bio jedan od onih koji Allaha slave, sigurno bi ostao u koritu negovom do Dana kad će biti proživljeni, i Mi ga, bolesnog, izbacismo na jedno pusto mjesto (Es Saffat 139-145)

Ajeti iz ove sure imaju najdetaljnjiji opis događaja, no Junus se spominje u 48. ajetu sure El Kalem gdje se on oslovljava sa “onaj sa hûtom – صاحب الحوت”. U ajetu 87 sure El Enbija se pominje sa atributom “onaj sa nûn-om – ذوالنون”. Iz ovoga zaključujemo da je “hût” i “nûn” ista stvar, a ovaj drugi nikada nije bio naziv za kita ili bilo kakvu ribu. Nûn je naziv arapskog slova “ن”. Pogledaj oblik tog slova i biće ti jasno zašto je čamac dobio nadimak po tom slovu.

Glagol (saheme – ساهم) kojeg prevode kao “bacanje kocke“, ili kao u tefsirima “strelice za gatanje“, nema veze s tim. Saheme znači, i dan danas, doprinos/čin ili trud koji se ulaže da se postigne neki cilj. Junus je jednostavno okušao sreću sa ljudima na brodu i uradio ono zbog čeka postoji, a to je dostavljanje poslanice i poziv u vjeru.

Ajet 144 koji spominje utrobu (Batn – بَطْنِهِ) uopće ne mora označavati stomak. Glagol “بطن” i sve njegove izvedenice označavju nešto unutraše ili skriveno. Stomak (batn) je dobio ime jer je unutrašnji i skriven. To nije prvi put da se taj oblik koristi u Kur’anu u tom značenju, pa tako imamo ajet 24 sure El Feth:

وَهُوَ الَّذِي كَفَّ أَيْدِيَهُمْ عَنكُمْ وَأَيْدِيَكُمْ عَنْهُم بِبَطْنِ مَكَّةَ مِن بَعْدِ أَنْ أَظْفَرَكُمْ عَلَيْهِمْ ۚ وَكَانَ اللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرًا ‎﴿٢٤﴾‏

On je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred (batn) Mekke, i to nakon što vam je pružio mogućnost da ih pobijedite – a Allah dobro vidi ono što vi radite. (24)

Čitajući kazivanje o Junusu, meni se stvara slijedeća mentalna slika:
Junus je napustio svoj narod i ukrcao se na brod pun ljudi, koji su takođe njegov narod. Pokušao je ponovo da ih ubjedi u iman, no rulja ga tuče i izbacuje s broda. To nisu bile nemilosrdne ubice, nego obični civili. Bez namjere da ga direktno ubiju, bacaju ga u pomoćni čamac, možda poklopaju, te izudaranog otpuštaju u more. On danima, u bolovima i strahu, pluta pučinom mora. Razboljeva se od dehidracije, morske bolesti, sunčanice,…nebitno, pa u tminama noći zamoli Allaha za pomoć priznajuči svoju grešku. Čamac se, Allahovom dobrotom, nasuče na obalu i on biva spašen.

Da se, kojim slučajem, radi o kitu, moramo odgovoriti na nekoliko pitanja:

  • Zar su kitovi mesožderi i gutaju ljude?
  • Zar kitovi nemaju probavni sistem i želučanu kiselinu?
  • Zar može u njemu insan živjeti danima kao u podmornici bez kisika, u kiselini?
  • Zar se kitova utroba ne puni vodom kod svakog njegovog otvaranja usta?!
  • Zar kit može izači na obalu da izbaci bolesnog čovjeka (koji ne može plivati) i onda se vratiti u more?

Izvorno, a ne tradicionalno, kazivanje o Junusu ima mnogo poruka, no po meni su dvije u fokusu;

  • Pouka Muhammedu a.s. da ne bude kao Junus koji je pobjegao od odgovornosti.
  • Pouka svima nama da ne treba činiti rizične poteze tamo gdje nam ljudi mogu nauditi ili gdje nemamo alternativni izlaz. Ne reži granu na kojoj sjediš.

Kazivanje o Musa a.s., pomoćniku i odbjeglom čamcu

وَإِذْ قَالَ مُوسَىٰ لِفَتَاهُ لَا أَبْرَحُ حَتَّىٰ أَبْلُغَ مَجْمَعَ الْبَحْرَيْنِ أَوْ أَمْضِيَ حُقُبًا ‎﴿٦٠﴾‏ فَلَمَّا بَلَغَا مَجْمَعَ بَيْنِهِمَا نَسِيَا حُوتَهُمَا فَاتَّخَذَ سَبِيلَهُ فِي الْبَحْرِ سَرَبًا ‎﴿٦١﴾‏فَلَمَّا جَاوَزَا قَالَ لِفَتَاهُ آتِنَا غَدَاءَنَا لَقَدْ لَقِينَا مِن سَفَرِنَا هَٰذَا نَصَبًا ‎﴿٦٢﴾‏ قَالَ أَرَأَيْتَ إِذْ أَوَيْنَا إِلَى الصَّخْرَةِ فَإِنِّي نَسِيتُ الْحُوتَ وَمَا أَنسَانِيهُ إِلَّا الشَّيْطَانُ أَنْ أَذْكُرَهُ ۚ وَاتَّخَذَ سَبِيلَهُ فِي الْبَحْرِ عَجَبًا

Tradicionalni prijevod:
I kad reče Musa sluzi svom: “Neću stati dok ne stignem sastajalištu dva mora, ili ću ići godinama.” Pa pošto stigoše sastajalištu njih dvoje, zaboraviše ribu svoju, pa (ona) uze put svoj u more tunelom. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.” “Vidi!” – reče on – “kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sâm šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!” (El Kehf 60-63)

Alternativni prijevod:
I kad reče Musa pomočniku svom: “Neću prestati dok ne stignem ušća dvije vode, ili ću ići neprestano.” Pa pošto stigoše sastajalištu njihovom, zaboraviše čamac svoj, pa on otplovi u more odvezan. Pa pošto pređoše na kopno, reče pomočniku svom: “Daj nam naš ručak, doista smo se umorili na ovom našem putovanju.” Reče: “Znaš ono kad smo se sklonuli kod stijene? Tad sam ja zaboravio čamac – sâm šejtan učini da ga zaboravim, i on nađe puta do mora, nekako.” (El Kehf 60-63)

Ovo kazivanje govori o Musaovom pohodu u potrazi za čovjekom koji imade “bogom dato” znanje kako bi nešto naučio. U narodu se ta osoba naziva Hidr, iako to ime nema utemeljenja. Musa je dobio lokaciju gdje će ga naći, a to je na sastavu dva “bahra” odnosno mora ili na mjestu gdje putovanje završava. No, u arapskom se i velika rijeka može nazivati “bahr”, tako da priča, vrlo vjerovatno, govori o ušću Nila u Sredozemno more. Jasno je iz priče da su njih dvojica ušće tražili ploveći u čamcu, što bi svak normalan uradio. Kada su našli ušće i stali kod stijena, baš iz raloga da mogu izaći iz čamca na obalu, sluga zaboravlja svezati čamac.

Čak i termin (džaveza – جاوزا) aludira na čamac, jer se kroz cijeli Kur’an striktno koristi da ukaže na prelaz sa vode na kopno. To se jasno može vidjeti u suri El Bekara 249, El Earaf 138 i Junus 90.

Sasvim prirodno, čamac se otisne u more i otplovi, a u njemu sva oprema koju su ponijeli za putovanje od hrane i pića. Nakon što su ogladnili i vratili se do čamca, vidjeli su da je čamac odbjegao u more. Sluga krivi šejtana jer je smetnuo da ga treba svezati. To je normalno, jer oni nisu pomorski narod niti ribari te nemaju iskustva u tome. To je bio znak za Musa, jer je u početku rekao da će vječito ploviti sve dok više ne bude mogao. Nestanak čamca je upravo to, nije više bilo moguće ploviti i to bjaše kraj puta. Znao je da će tu naći traženog čovjeka, što se i desilo.

Ovaj dio kazivanja je jako jednostavan i nema veze sa nekim misterioznim kitovima koji prave popločane tunele. Čim ubacimo kita ili čak ribu u jednačinu, ništa nije jasno. Dobijemo više pitanja nego odgovora. Evo nekih:

  • Zar je neka zaboravljena riba na obali, koja je već opoganjena od strane životinja i muha, vrijedna da se po nju vrati Musa? Kolika je to bila želja da se pojede baš ta riba?!
    Naravno da ne. Musa je čovjek gospodin, poslanik i plemić odrastao na dvoru faraona.
  • Zar ne postoji nikakva hrana u tom podneblju osim jedna riba koju su ponijeli?! pa gdje im je oprema za putovanje koje je, po Musaovim rječima, moglo potrajavi vječno!?
    Naravno da su ponjeli mnogo hrane i opreme, jer su planirali dug i dalek put.
  • Kakve veze ima riba koja pravi tunele sa pronalaskom Hidra?
    Pa nema,… ali zato čamac ima! U čamcu je hrana, i to puno nje. Zato ju nisu nosili na sebi. Bijeg čamca je kraj puta i znak kojeg je Musa očekivao, dok je oživljenje ribe rovokopača besmislena glupost.

Čamac je jedino jezičko, logičko i naučno opravdano značenje riječi “hût”.

Kazivanje o izraelčanima i njihovim čamcima

Ovaj događaj ima svoju širu sliku i poruku, no ja ga pominjem samo iz razloga da dokažem da je “hût” zapravo čamac a ne kit.

وَاسْأَلْهُمْ عَنِ الْقَرْيَةِ الَّتِي كَانَتْ حَاضِرَةَ الْبَحْرِ إِذْ يَعْدُونَ فِي السَّبْتِ إِذْ تَأْتِيهِمْ حِيتَانُهُمْ يَوْمَ سَبْتِهِمْ شُرَّعًا وَيَوْمَ لَا يَسْبِتُونَ ۙ لَا تَأْتِيهِمْ ۚ كَذَٰلِكَ نَبْلُوهُم بِمَا كَانُوا يَفْسُقُونَ ‎﴿١٦٣﴾‏

Tradicionalni prijevod:
I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. (El Earaf 163)

Alternativni prijevod:
I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su prekšili mirovanje, kada su im čamci njihovi dolazili punih jedara dok su mirovali, a kad nisu mirovali, oni im ne dolaziše. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. (El Earaf 163)

Ajeti jasno govore da su “hûtovi” bili njihovi. Da se radi o ribama ili kitovima, ne mogu biti njihovi. Takođe, spominju se razjedreni (jedra – شرعا) hûtovi, što je vrlo teško dovesti u vezu sa kitom ili ribama, a vrlo lahko sa čamcima.

Zaključak

Sva ova kazivanja su jako vrijedna i o njima treba promišljati te iz njih uzimati pouke i poruke, no primarni cilj ovog teksta mi je bio objelodanjenje zamki tradicije i načina na koji se Kur’an shavtao tumačio. Nadam se je jasno koliko se tradicija malo oslanjala na kur’anski tekst i izvorni arapski jezik, a koliko mnogo na israilijate i hadiske predaje koje su se kasnije uvlačile u Islam.

Iz ovoga, i mnogih sličnih primjera u Kur’anu, sam naučio da tradicionalno shvatanje Kur’ana ima mnogo propusta, a što je još gore, ima mnogo grešaka koje su bile osnova za razne propise i namete na plećima vjernika.

Možda ono što u modernom dobu najviše osjetimo jesu ateistički napadi na Islam kroz ovakve nebuloze i bajke koje se pripisuju Allahu i Njegovu Kur’anu.

 

 

10 comments

  • Ajla

    Genijalno, kao i svaki put! Iskreno, nikad nisam razmišljala o nelogičnostima niti alternativnom značenjima tih ajeta jer sam mislila da se radi o Allahovim moćima, poslanikovim mudžizama itd. Rado prihvatam novo saznanje jer je logično što i treba da bude.

  • Anonymous

    Također mislim da je genijalno.
    Samo mi žao što nikako da nam napišeš tekst Postanak 3.
    Mislim da je to jedna od najvažnijih tema, a nekako je ova tema kroz Postanak 1 i 2 ostala nedorečena.
    Maksuz selam.

    • Kenan Hodžić

      Postanak 3 bi obuhvatio dio oko Adema i njegovog dženneta, šejtaske spletke, drveta, protjerivanja, itd. Ovaj dio kazivanja o stvaranju je najkompleksniji i ima dosta metafore. Počeo sam pisati u nekoliko navrata, ali se svaki put vratim na neki novi detalj da istražim. Sam sebe sam demantovao u više navrata… Treba mi vremena da se slegne. Sabur 🙂

  • Nedim

    Baš neki dan sa kolegom razgovaram o priči o poslaniku Junusu A.S. I “ribi” i rekoh nešto mi se ovde ne uklapa, hvala Bogu pa imamo Kenana 😃
    Šta reći osim: مَا شَاۤءَ ٱللَّهُ لَا قُوَّةَ إِلَّا بِٱللَّهِۚ

  • Danijel Atić

    U suštini kažete da je (današnji) Arapski jezik sami Kur’anski jezik, što je i logično jer ste objasnili značenje riječi “Arab”. Dakle postoje dva jezika – Staroarapski i Kur’anski. Kako se razlikuju ova dva jezika (pošto nisam stručnjak)? Da li su ova dva jezika poput recimo Bosanskog i Srpsko-Hrvatskog ili Španjolskog i Portugalskog. Imaju slične riječi i fraze (gotovo iste) ali se drugačije pišu ili izgovaraju?
    Jer ne vidim kako bi Poslanik a.s. ljudima recitirao Kur’an ako nije imao pred sobom riječnik za Kur’an (to jeste, ljudi ga ne bi razumjeli ako bi bio potpuno nov jezik). Dakle može se reći da je Kur’an velikim dijelom Staroarapski jezik uz male iznimke i riječi/značenja koje je “ispravio”? Ako je to slučaj, kako onda znamo originalno značenje tih “ispravljenih” riječi ako su kao što ste vi naveli tefsiri i hadiske predaje “kompromitovani”? U mentalnoj slici ne vidim Poslanika a.s. kako ljudima objašnjava značenja tih riječi i da im onda govori nešto tipa “Nemojte ovo zapisivati. Neće vam to trebati”. Pa kako im to neće trebati kad je u pitanju novo značenje? Kako su onda ljudi pronašli to značenje ako nije bilo tefsira i hadiskih predaja?
    U suštini, želim da vas pitam, da li je ova riječ “Hut” iz tog Sirijskog (Šam) plemena novostvoreno (i vjerovatno kompromitovano, kako bi se slagalo sa “Kur’anskom nepogrješivosti”) značenje iz modernog doba ili je već postojao prijevod iz starih hadisa i tefsira koje su Sirijci pronašli? Ili se to bazira jednostavno na logici. Jedini prijevod je bio “Kit” a Sirijci su kroz iščitavanje Kur’ana i analizu (kao i vi) došli do zaključka da je jednostavno bila riječ o čamcu (bez historijskog riječnika)?
    Za dalje, ako mi možete pojasniti šta vam znači ono “originalno izvorno značenje riječi”? Kako ste došli do ovog originala? Preko tefsira, hadisa, historijata, nečeg sličnog? I gdje mogu pronaći to “originalno” značenje, postoji li kakav riječnik ili slično? A i naravno kako znamo da je riječ o “originalu” i da nije nametnuti prijevod iz modernog doba?
    Imam još samo nešto što me dugo vremena kopka. U suštini, petak je sveti dan za muslimane (džuma), subota za jevreje a nedjelja za kršćane. Dan kad “trebamo prestati sa radom i da se posvetimo samo Bogu”. Da li je Bog stvarno tražio od nas (najprije od jevreja, potom od kršćana te i od muslimana) da prestanemo zarađivati za komad hljeba tog dana u sedmici i da jednostavno klanjamo i da mu se molimo (a što već ne radimo klanjanjem 5 dnevnih namaza koji su inače i podugački. Prosječan insan koji radi od 9 do 5 sati ne može tražiti pauzu od 30-45 minuta za svaki namaz u tom periodu ili da onda poslije kad dođe kući sav umoran da ih sve mora naklanjati ako nije mogao uzimati ove radne pauze.)?
    A za ovaj posljednji prijevod vam treba dodatno pojašnjenje šta označava ovo “prekršenje mirovanja” i samo “mirovanje” u tom gradu. Pozdrav

    • Kenan Hodžić

      Ovdje su tri pitanja:
      1- Ja nisam jezičar, ali dovoljno poznajem arapski jezik da mogu osjetiti njegovu dušu. Lično smatram da je arapski stariji i od arapa. Staroarapski jeste kur’anski arapski, nisu to dva jezika. Zapravo, nema staroarapskog u smislu da je to jedno, a novoarapski drugo…ne! Ne postoji novoarapski, nego samo arapski koji se danas koristi sa manje pažnje na pravila gramatike, kao i korištenje udomaćenih termina. Hoću reči da su riječi sa širokim spektrom značenja potčinjene jednom uskom značenju, dok su se ostala značenja isčezla vremenom.
      Slušao sam mnoge jezičare kako smatraju da je arapski prvi jezik uopće. Fascinantnost arapskog jezika se ogleda u nekoliko činjenica od kojih se insan naježi. Recimo, svako slovo u arapskom jeziku ima svoje značenje, npr. slovo QAF (ق) označava snagu, silu. Zavisno od kombinacije slova u osnovici i položaja određenog slova na poziciji 1-2-3, ima specifično značenje. Svaka arapska riječ je nastala od glagola, i svaki glagol ima 3 slova u osnovi, uz par iznimki. Dakle, pismeni arapi danas (svi arapi prije), mogu znati šta neka riječ znači iako ju prvi put čuju. U arapskom možete praviti riječi, u smislu da izmislite novu riječ, koja će imati značenje i svi bi vas arapi razumjeli, možda ne u moderno doba, ali u vrijeme objave Kur’ana sigurno bi.
      Značenja slova i njihovih kombinacija se mogu osjetiti i na samoj fonetici, zvuku pri izgovoru. Arapski je toliko matematički skladan, da je teško pogriješiti ili ga iskriviti a da to ne zapara uši pravom arapu. Oni imaju nešto što se zove (tablica zbirnih vrijednosti – الجدول الجمّل) gdje svako slovo ima numeričku vrijednost. U arapskom jeziku je nemoguće imati sinonime (u smislu da dvije riječi imaju apsolutno identično značenje)… i mnogi drugih fascinantnih činjenica vezanih za ovaj jezik.
      Tako da odgovorim na tvoje pitanje, Kur’an je bio na jeziku kojeg su svi tada razumjeli, ali im je dao natuknicu da u službi dostave svojih poruka koristi izvorna značenja riječi, a ne ona koja su u narodu preuzeta. Primjer kod nas je riječ “prozor” koja označava okvir u zidu sa staklom. Niko ne razmišlja o izvornom značenju te riječi, nego svi imaju sliku PVC stolarije u glavi čim se spomene ta riječ. No, originalno značenje “prozor” nešto kroz šta se zori, a “zor” ima veze sa vidom i viđenjem. Od toga je prizor, dalekozor, zora (kada sviće i vraća se vid nakon tame)…i slično. To naše “zor” je zaboravljeno u narodu i ne koristi se više, ali je i dalje osnova za mnoge riječi čije ćemo značenje odmah prepoznati.
      Ili riječ “puška” koja ima veze sa “puhanjem”. Ovo je banalan primjer, dok je to u arapskom mnogo izraženije.

      2- Kako so došli do izvornog značenja? Pa, da bih ti probližio, zamisli da je ovo naše “zor” u arapskom. To bi glasilo da kombinacija i redosljed, Z na početku, O u sredini i R na kraju neminovno označavaju “upotrebu očiju za gledanje u nekom pravcu”. Tako se ponašaju slova na arapskom.

      3- Kod muslimana ne postoji dan “sabata” odnosno mirovanja. Sabat na rapskom znači mirovanje. Dan subota je dobila ime po tom mirovanju kod jevreja. U Kur’anu se ne spominju imena dana u sedmici, niti se uopće spominje sedmica/tjedan kao koncept. Imena dana u sedmici su ljudski izbor, i Bog ih nije nametnuo.
      U pomenutim ajetima, izraelčani su imali neko mirovanje, a od Jevreja saznajemo da je to bio dan u sedmici kojeg oni (i svi ostali) nazivaju Subota. Kršćani također imaju mirovanje, i da je spomenuto u Kur’anu isto bi se zvalo “sebt”, a ne po imenu nekog dana, u njihovom slučaju dan iza Jevreja. Oni ga zovu kod nas “ne-djelja”, tj. “nema djela” – mirovanje. Dakle na arapskom i hebrejskom riječ “sebt/šebt” nije ime za dan, nego opis tog dana koji znači mirovanje.
      Nisam siguran da li je Bog dosta propisao prijašnjim narodima dan odmora, ili su oni sebi to nametnuli, ali znam da Kur’an ne traži od ljudi da obustave privređivanje i posvete se Bogu cijeli dan. Jedino postoji naredba da se na pijačni dan (يوم الجمعة – dan okupljanja), treba odazvati pozivu na molitvu ukoliko se nalaziš u dometu džamije. Napominjem da se ovaj dan u sedmici nazivao Džuma/Okupljanje zavisno od naroda do naroda, mjesta do mjesta, vremena do vremena. On ne mora biti dan pred Subotu (petak) niti ta molitva mora biti u podne. Onda kad se desi pijaca, pa makar svaki dan, i kad se pozove na molitvu, treba sve ostaviti i odazvati se.

      • Danijel

        Volio bih kad biste obradili malo više tu temu oko Džume. Ne tako davno mi je jedan prijatelj ukazao na Facebook profil jednog Aladina Delića koji je obrađivao raznorazne teme iz Islamskog područja, slične vašem blogu. Objašnjavao je šta koja riječ i svako slovo znači u Kur’anskom tekstu i tako je došao i do Džume. Koliko se sjećam (ne znam sad od prve, davno je to bilo dok sam još imao Facebook. Više nemam) ukratko, objasnio je da Džuma uopće nema veze sa molitvom i klanjanjem u džamijama, više nešto poput jednostavnog popodnevnog odmora sa prijateljima, komšijama, rodbinom ili porodicom. Nešto tipa da ih se tada sjetimo, da ih posjetimo, popričamo, popijemo kahvu ili slično. A insani su društvena bića, to nam svakako godi da napravimo

  • Numista

    Selam alejkum.
    Pitanje za autora teksta. Kako alternativno razumjeti kur’anski izraz salatun – koji se kod nas klasično prevodi kao namaz? Autor teksta koji dobro poznaje arapski jezik razumije zašto ovo pitam ali možda ne razumiju oni koji će možda čitati ovaj komentar. Naime, salatun je, ako se ne varam, u osnovi arapskog jezika molitva, dova. Interesuje me da li je bilo kakav oblik molitve – dove upućene Bogu dovoljan da bi neko ispunio kur’anski imperativ: “ve ekimus-salate….” ili je nužno to obaviti onako, da kažem klasično kako je to muslimanima poznato (jer struktura i pojedinosti namaza potvrđene su i definirane hadisima a ne Kur’anom). Nadam se da će autor teksta naći vremena d ami odgovori. Hvala.

  • sjena

    Nebi loše bilo ovdje spomenut jednu strofu iz Junus Emrove ilahije u vezi RINE:
    “Na turšiju crne smole riba izbi vrh topole.
    Roda rodi majmunče, de sad vidi riječi te.”
    Pojašnjenje ove strofe je:
    Riba simbolizira hikmet(mudrost, duboko razumjevanje Allaha ili Muršida(vodiča).
    Riba(mudrost)pripada moru jedinstva(tevhida.
    Topola označava ponos koji simbolizira visinu i tijelo.
    Stih govori o lažnim vodićima koji se penju na topolu, da bi se pokazali i ako moraju plivati u moru jednistvu. Riječi lažnih vodiča koji se penju na topolu sujete nisu riječi zrelih vodiča koji šire čiste informacije iz mora. Ono što mogu dobiti od topole jeste zift u turšiji. Jesti kiselu, beskorisnu hranu i prodavati kiselo i beskorisno znanje govoreći da je to hikmet midrost odnosno riba u ovom slučaju. A roda je kao riba, ona putuje na dalako. Uvjek lete iznad nas. Rode su velike ptice. One su kao Muršidi vodiči.
    A kupljeno magare ne može hodati daleko,samo kratke puteve.Što simbolizira riječ bez mudrosti,cilja i razloga. Stih kaže da je lažni vodič koji se popeo na topolu, jeo zift turšiju i prodao je kao roda koja rađa magare. Stih kaže: Pogledajte riječi lažnog vodiča, koji misli da je pravi vodič. Želi da proda mudrost (ribu), ali jedino što izlazi iz njegovih usta su bezkorisne riječi.

    E sad sve ove gore navedene ajete umjesto ribe uzmimo mudrost koja je duboka i velika kao kit.
    U kakvom li je hikmetu bez zifta bio naš dragi Junus a.s

  • Nedim

    Ovakva vrsta “suočavanja sa stvarnošću” me potsjetila na film “Life of Pi”, gdje postoji fantastična priča koja sakriva “surovu” stvarnost…
    Kao da su pojedinci kroz historiju “tumačili” fantastičnim pričama “obične” dogadjaje, pa su od nekih poslanika izfantazirali svojevrsne supermene koji lete na nebo, utiču na Božije odluke (školski primjer širka), izbijaju oči meleku smrti jer neće da umru pa Bog se predomisli i produži mu život, preživljavaju u utrobi kita, čekaju kao besmrrnici na nebu svog antagonistu da se pojavi na zemlji da ga ubiju kopljem…
    Zar nam se ne govori u Kur’anu više puta poslanici su samo ljudi…
    U koje smo blato upali, koliko li će trebati da isplivamo???

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *