Tabu: Kur’anski kitovi

Konstatacija: Glomazni morski sisar po nazivu kit nije progutao Junusa, niti je Musa imao kita za ručak, niti su Izraelćani lovili kitove subotom.

Česta nerazumijevanja ili nastrana interpretacija ajeta rezultat su lakomislenog tumačenja kur’anskih izraza i termina na osnovu narodnog arapskog jezika.
Da li se iko zapitao zašto je Allah dž.š. u jedanaest ajeta spomenuo da je Kur’an arapski, ili da su u njemu presuda arapska, a na dva mjesta od toga jasno rekao da je na jeziku arapskom. Čemu ta informacija, zaboga? Pa zar Poslanik nije znao da je na arapskom jeziku dok mu Allah nije rekao?! Zar Arapima, kojima se recitovao Kur’an, treba takva informacija?! Zamisli da ti čitam knjigu Meše Selimovića i u po priče izjavim: “…i da znaš, ovo je knjiga na bosanskom jeziku.” Zar to ne bi bila najbizarnija izjava i najbeskorisnija informacija?! Uzvišeni Allah od toga!
Svi pomenuti ajeti koji govore o arapskom Kur’anu su Božija napomena da slučajno ne uradimo ono što baš jesmo… a to je da smo koristili narodni jezik i značenja i onda ih aplicirali na Kur’an.

Naime, sama riječ “Arab – عرب” znači nešto čisto, tačno i neiskrivljeno, po čemu su Arapi dobili ime.
Shodno tome, ajeti koji govore da je Ku’ran arapski ili na arapskom jeziku uopće ne označavaju njegovu vezu sa Arapima, nego jednostavno da su mu značenja čista i neiskrivljena aludirajući slušateljima da pripaze, jer ono što im se u njemu govori ima značenja na originalnom neiskrivljenom jeziku koji pojašnjava i daje puno značenje (لسان عربي مبين), a ne na površnom narodnom jeziku.

Ovo sam napomenuo kao uvod u mnogo dublji problem koji je nastao pojavom tefsira gdje su mnogi ajeti tumačeni bez vraćanja na originalna i izvorna značenja.
Postoji direktna naredba u Kur’anu da se on tertili (وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا), što se kod nas prevodi kao “melodično recitiraj“, jer je tako općeprihvaćeno kod Arapa. No, pravo značenje glagola “retele – رتل” znači sabrati i posložiti, što Arapima nije strano, te se i danas taj glagol koristi u tom značenju. Ova naredba bi značila da se Kur’an izučava sabiranjem svih ajeta na neku temu, njihovim slaganjem i sagledavanjem u cjelini. U tom smislu, u suri El-Hidžr u 91. ajetu postoji i pokuđeni opis onih koji Kur’an “cijepaju” (الَّذِينَ جَعَلُوا الْقُرْآنَ عِضِينَ), tj. odvajaju značenje ajeta od njegova konteksta.

Dakle, Kur’an se razumijeva njegovim sagledavanjem u cjelini, uzimajući u obzir kontekst i originalno izvorno značenje riječi.
Ovaj uvod je krajnje bitan, kako za ovu, tako za sve kur’anske teme, od kojih je i ova o kitovima. U tumačenjima i prijevodima Kur’ana se tzv. kitovi spominju u nekoliko ajeta, kod tri različita kazivanja:

1. Kazivanje o Junusu a.s. (يونس) – sura Es-Saffat, 139-145
2. Kazivanje o Musau a.s. i njegovom pomočniku (موسى وفتاه) – sura El-Kehf, 60-63
3. Kazivanje o narodu sa obale mora (أصحاب السبت) – sura El-Earaf, 163

Ajeti u prva dva kazivanja spominju termin “hut – حوت” u jednini, dok u trećem spominje “hitan – حيتان” u množini. U narodu ovaj termin označava kita, velikog morskog sisara u obliku ribe. Iz tog razloga, tefsiri ovih ajeta su urnebesni, da ti mozak stane. Ne zna insan bil’ se smijao il’ plakao. Ako ti nije mrsko, pogledaj u tefsirima do koje mjere su ljudi spremni ići u maštariji, i što je najgore, pripisivanju tih budalaština Bogu.

Ukratko, u islamskoj tradiciji ove priče (manje-više) glase ovako:

Kazivanje o Junusu kojeg je progutao kit

Poslanik Junus a.s. je zaprijetio svom narodu da će ih snaći kazna i uništenje, no to se nije desilo. On ljutit na Allaha napušta to mjesto, te se ukrcava na brod prepun naroda s ciljem da odseli na drugo mjesto. Brod u jednom trenutku popušta i počinje da tone. Da bi se smanjio teret na brodu neko je morao biti izbačen. Bačena je kocka i Junus je izgubio. On biva bačen u more, te ga u tom trenutku guta kit. On 40 dana živi u kitu i pokajnički moli Allaha da ga izbavi, što će se kasnije i desiti nakon što kit ispljune Junusa na obalu. On na obali boluje dok ne naraste stabljika tikve od koje se izliječi…

Bez obzira na druge detalje ove priče (koji su također iskrivljeni i nejasni) nas interesuje trn u oku, a to je navodno kit mesožder koji guta Junusa. Ovaj kit također ima problema sa probavom, te ga ne uspije provariti već ga nosi u utrobi, a kasnije ispljune na obalu, pa onda otpliva nazad u dubinu.

Kazivanje o Musau i pomoćniku koji su nosili kita

Musa je dobio uputstvo od Allaha da pronađe dobrog čovjeka po imenu Hidr, te da od njega uči. On sa svojim pomoćnikom odlazi do mjesta gdje se sastaju dva mora, gdje pomoćnik ostavlja ribu (hut). Kada je Musa, nakon nekog vremena, zatražio ručak, pomoćnik se sjeti da je ostavio ribu (hut) na obali i da mu je on misteriozno pobjegao, a šejtan ga zavede da to spomene Musau. U moru je ostao popločan tunel kuda je riba zombi otplivala….

To je jedna od verzija ove priče, a ima i čudnijih u tefsirima. Naravno, u tumačenjima je ovaj kit (hut) zapravo obična mala riba koju su njih dvojica nosili sa sobom kao jedini ručak na putu za kojeg Musa kaže da bi mogao trajati “dovijeka”. Riba je misteriozno oživjela i spektakularno utekla, ali i pored toga što je pomoćnik imao samo Musaa sa sobom, takav jedan događaj mu nije spomenuo!?
No, kao i kod prethodne priče, detalj koji nas zanima je ovaj kit, a koji je usput mala riba zombi, a također je i majstor kopač i keramičar, te je oživio i u bijegu, usput, napravio popločanu stazu da im pokaže svoje vještine. Pretpostavlja se da je to bila neka osveta Musau jer ga je htio pojesti, a možda samo super čudan simboličan znak da je to mjesto gdje će naći čovjeka za kojim tragaju.

Kazivanje o Izraelćanima koji loviše kitove

Rečeno je Poslaniku Muhammedu a.s. da upita narod Musaov o onima koji su živjeli na obali mora, pa su su se ogriješili o subotu. Subota je bio dan kada se nije smjelo raditi, niti privređivati. Taj narod je živio od ribolova, pa su iskušani kitovima koji su dolazili subotom, a drugim danima nisu. Oni su, varajući Boga, bacali mreže u petak, a povlačili ih u nedjelju…

Opet, bez obzira na ostale detalje priče, ovdje nas interesuju kitovi koje su ovi, navodno Jevreji, subotom lovili mrežama.

Šta je to hût?

Arapska riječ “hût- حوت” je od glagola koji znači “sadržavati, obuhvatati“, a u praktičnoj primjeni označava morskog sisara kod nas poznatog kao “kit”. Kao i svaki drugi naziv u arapskom jeziku, dobio je ime po tome jer obuhvata i sadržava mnogo vode, mesa, prostora, hrane, itd. Isto tako, i danas postoje Arapi u Šamu koji ovim terminom označavaju čamac sa poklopcem, što je zapravo kur’ansko značenje ove riječi.

Kroz cijeli Kur’an, ovaj termin označava mali čamac sa dubokim stranicama, koji često ima poklopac. Nije ni čudo da su muslimani bili prisiljeni izmišljati budalaštine koje danas pišu po tefsirima i koje slušamo sa minbera gdje imamo dilemu; ili je Musa sa sobom vukljao kita kao ručak za dvije osobe, ili je Junusa pojela mala riba? Ako je Musa imao običnu ribu koja se naziva “hût”, onda je i Junusa progutala mala riba jer se isto nazivaju u Kur’anu.
U suprotnom, ako je Junusov hût bio kit, onda je i Musa nosio ogromnog kita! Ne samo to, nego su i priobalni Izraelćani imali svoje kitove, jer se u Kur’anu striktno kaže da su hûtovi bili njihovi. Ne samo to, nego su ti njihovi kitovi (hûtovi) imali jedra, ili bili napunjeni do vrha.

Međutim, prostim čitanjem Kur’ana bez predrasude da se radi o ribi/kitu, nego sa spoznajom da se nedvojbeno govori o čamcu, sve postaje kristalno jasno, logično i shvatljivo. Ne samo to, nego se tek tada naziru poruke i pouke iz tih kazivanja. Dok nam god hût bude kit, od ovih kur’anskih kazivanja nećemo imati ništa drugo do zabunu i šegu, a da ne govorim o kvalitetnom materijalu za sve one koji ismijavaju islam i iman kroz ovako tumačen Kur’an.

Vraćam se na ajete koji jasno ukazuju da hût označava čamac:

Kazivanje o Junusu a.s. koji je izbačen u čamcu

وَإِنَّ يُونُسَ لَمِنَ الْمُرْسَلِينَ ‎﴿١٣٩﴾‏ إِذْ أَبَقَ إِلَى الْفُلْكِ الْمَشْحُونِ ‎﴿١٤٠﴾‏ فَسَاهَمَ فَكَانَ مِنَ الْمُدْحَضِينَ ‎﴿١٤١﴾‏ فَالْتَقَمَهُ الْحُوتُ وَهُوَ مُلِيمٌ ‎﴿١٤٢﴾‏ فَلَوْلَا أَنَّهُ كَانَ مِنَ الْمُسَبِّحِينَ ‎﴿١٤٣﴾‏ لَلَبِثَ فِي بَطْنِهِ إِلَىٰ يَوْمِ يُبْعَثُونَ ‎﴿١٤٤﴾‏ ۞ فَنَبَذْنَاهُ بِالْعَرَاءِ وَهُوَ سَقِيمٌ ‎﴿١٤٥﴾

Tradicionalni prijevod:
I Junus je bio poslanik. I on pobježe na jednu lađu prepunu i baci kocku i kocka na njega pade, i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor, i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni, i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan.

Alternativni prijevod:
I Junus je bio od poslanika. I on uteče na lađu prepunu pa dade svoj doprinos i bi od poraženih, i čamac ga poklopi dok je u bolovima bio, i da nije bio jedan od onih koji Allaha slave, sigurno bi ostao u koritu njegovom do Dana kad će biti proživljeni, i Mi ga, bolesnog, izbacismo na jedno pusto mjesto (Es-Saffat, 139-145)

Ajeti iz ove sure imaju najdetaljniji opis događaja, no Junus se spominje u 48. ajetu sure El-Kalem gdje se on oslovljava sa “onaj sa hûtom – صاحب الحوت”. U ajetu 87 sure El-Enbija se pominje sa atributom “onaj sa nûn-om – ذوالنون”. Iz ovoga zaključujemo da je “hût” i “nûn” ista stvar, a ovaj drugi nikada nije bio naziv za kita ili bilo kakvu ribu. Nûn je naziv arapskog slova “ن”. Pogledaj oblik tog slova i biće ti jasno zašto je čamac dobio nadimak po tom slovu.

Glagol (saheme – ساهم) kojeg prevode kao “bacanje kocke“, ili kao u tefsirima “strelice za gatanje“, nema veze s tim. Saheme znači, i dan-danas, doprinos/čin ili trud koji se ulaže da se postigne neki cilj. Junus je jednostavno okušao sreću sa ljudima na brodu i uradio ono zbog čeka postoji, a to je dostavljanje poslanice i poziv u vjeru.

Ajet 144 koji spominje utrobu (Batn – بَطْنِهِ) uopće ne mora označavati stomak. Glagol “بطن” i sve njegove izvedenice označavaju nešto unutrašnje ili skriveno. Stomak (batn) je dobio ime jer je unutrašnji i skriven. To nije prvi put da se taj oblik koristi u Kur’anu u tom značenju, pa tako imamo ajet 24 sure El-Feth:

وَهُوَ الَّذِي كَفَّ أَيْدِيَهُمْ عَنكُمْ وَأَيْدِيَكُمْ عَنْهُم بِبَطْنِ مَكَّةَ مِن بَعْدِ أَنْ أَظْفَرَكُمْ عَلَيْهِمْ ۚ وَكَانَ اللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرًا ‎﴿٢٤﴾‏

On je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred (batn) Mekke, i to nakon što vam je pružio mogućnost da ih pobijedite – a Allah dobro vidi ono što vi radite. (24)

Čitajući kazivanje o Junusu, meni se stvara slijedeća mentalna slika:
Junus je napustio svoj narod i ukrcao se na brod pun ljudi, koji su takođe njegov narod. Pokušao je ponovo da ih ubijedi u iman, no rulja ga tuče i izbacuje s broda. To nisu bile nemilosrdne ubice, nego obični civili. Bez namjere da ga direktno ubiju, bacaju ga u pomoćni čamac, te izudaranog otpuštaju u more. On danima, u bolovima i strahu, pluta pučinom mora. Razbolijeva se od dehidracije, morske bolesti, sunčanice,…nebitno, pa u tminama noći zamoli Allaha za pomoć priznajući svoju grešku. Čamac se, Allahovom dobrotom, nasuče na obalu i on biva spašen.

Da se, kojim slučajem, radi o kitu, moramo odgovoriti na nekoliko pitanja:

• Zar su kitovi mesožderi i gutaju ljude?
• Zar kitovi nemaju probavni sistem i želučanu kiselinu?
• Zar može u njemu insan živjeti danima kao u podmornici bez kisika, u kiselini?
• Zar se kitova utroba ne puni vodom kod svakog njegovog otvaranja usta?!
• Zar kit može izaći na obalu da izbaci bolesnog čovjeka (koji ne može plivati) i onda se vratiti u more?

Izvorno, a ne tradicionalno, kazivanje o Junusu ima mnogo poruka, no po meni su dvije u fokusu:

• Pouka Muhammedu a.s. da ne bude kao Junus koji je pobjegao od odgovornosti.
• Pouka svima nama da ne treba činiti rizične poteze tamo gdje nam ljudi mogu nauditi ili gdje nemamo alternativni izlaz. Ne reži granu na kojoj sjediš.

Kazivanje o Musa a.s., pomoćniku i odbjeglom čamcu

وَإِذْ قَالَ مُوسَىٰ لِفَتَاهُ لَا أَبْرَحُ حَتَّىٰ أَبْلُغَ مَجْمَعَ الْبَحْرَيْنِ أَوْ أَمْضِيَ حُقُبًا ‎﴿٦٠﴾‏ فَلَمَّا بَلَغَا مَجْمَعَ بَيْنِهِمَا نَسِيَا حُوتَهُمَا فَاتَّخَذَ سَبِيلَهُ فِي الْبَحْرِ سَرَبًا ‎﴿٦١﴾‏فَلَمَّا جَاوَزَا قَالَ لِفَتَاهُ آتِنَا غَدَاءَنَا لَقَدْ لَقِينَا مِن سَفَرِنَا هَٰذَا نَصَبًا ‎﴿٦٢﴾‏ قَالَ أَرَأَيْتَ إِذْ أَوَيْنَا إِلَى الصَّخْرَةِ فَإِنِّي نَسِيتُ الْحُوتَ وَمَا أَنسَانِيهُ إِلَّا الشَّيْطَانُ أَنْ أَذْكُرَهُ ۚ وَاتَّخَذَ سَبِيلَهُ فِي الْبَحْرِ عَجَبًا

Tradicionalni prijevod:
I kad reče Musa sluzi svom: “Neću stati dok ne stignem sastajalištu dva mora, ili ću ići godinama.” Pa pošto stigoše sastajalištu njih dvoje, zaboraviše ribu svoju, pa (ona) uze put svoj u more tunelom. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: “Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.” “Vidi!” – reče on – “kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sâm šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!” (El-Kehf, 60-63)

Alternativni prijevod:
I kad reče Musa pomoćniku svom: “Neću prestati dok ne stignem do ušća dvije vode, ili ću ići neprestano.” Pa pošto stigoše sastajalištu njihovom, zaboraviše čamac svoj, pa on otplovi u more odvezan. Pa pošto pređoše na kopno, reče pomoćniku svom: “Daj nam naš ručak, doista smo se umorili na ovom našem putovanju.” Reče: “Znaš ono kad smo se sklonuli kod stijene? Tad sam ja zaboravio čamac – sâm šejtan učini da ga zaboravim, i on nađe puta do mora, nekako.” (El Kehf, 60-63)

Ovo kazivanje govori o Musaovom pohodu u potrazi za čovjekom koji imade “bogomdato” znanje kako bi nešto naučio. U narodu se ta osoba naziva Hidr, iako to ime nema utemeljenja. Musa je dobio lokaciju gdje će ga naći, a to je na sastavu dva “bahra” odnosno mora ili na mjestu gdje putovanje završava. No, u arapskom se i velika rijeka može nazivati “bahr”, tako da priča, vrlo vjerovatno, govori o ušću Nila u Sredozemno more. Jasno je iz priče da su njih dvojica ušće tražila ploveći u čamcu, što bi svako normalan uradio. Kada su našli ušće i stali kod stijena, baš iz razloga da mogu izaći iz čamca na obalu, sluga zaboravlja svezati čamac.

Čak i termin (džaveza – جاوزا) aludira na čamac, jer se kroz cijeli Kur’an striktno koristi da ukaže na prelaz sa vode na kopno. To se jasno može vidjeti u suri El-Bekara 249, El- Earaf 138 i Junus 90.

Sasvim prirodno, čamac se otisne u more i otplovi, a u njemu sva oprema koju su ponijeli za putovanje od hrane i pića. Nakon što su ogladnili i vratili se do čamca, vidjeli su da je čamac skliznuo u more. Sluga krivi šejtana jer je smetnuo da ga treba svezati. To je normalno, jer oni nisu pomorski narod niti ribari, te nemaju iskustva u tome. To je bio znak za Musaa, jer je u početku rekao da će vječito ploviti sve dok više ne bude mogao. Nestanak čamca je upravo to, nije više bilo moguće ploviti i to bijaše kraj puta. Znao je da će tu naći traženog čovjeka, što se i desilo.

Ovaj dio kazivanja je jako jednostavan i nema veze sa nekim misterioznim kitovima koji prave popločane tunele. Čim ubacimo kita ili čak ribu u jednačinu, ništa nije jasno. Dobijemo više pitanja nego odgovora. Evo nekih:

• Zar je neka zaboravljena riba na obali, koja je već opoganjena od strane životinja i muha, vrijedna da se po nju vrati Musa? Kolika je to bila želja da se pojede baš ta riba?!
  Naravno da ne. Musa je čovjek gospodin, poslanik i plemić odrastao na dvoru faraona.
• Zar ne postoji nikakva hrana u tom podneblju osim jedna riba koju su ponijeli?! Pa gdje im je oprema za putovanje koje je, po Musaovim riječima, moglo potrajati vječno!?
  Naravno da su ponijeli mnogo hrane i opreme, jer su planirali dug i dalek put.
• Kakve veze ima riba koja pravi tunele sa pronalaskom Hidra?
  Pa nema, ali zato čamac ima! U čamcu je hrana i to puno nje. Zato je nisu nosili na sebi. Bijeg čamca je kraj puta i znak kojeg je Musa očekivao, dok je oživljenje ribe rovokopača besmislena glupost.

Čamac je jedino jezičko, logičko i naučno opravdano značenje riječi “hût”.

Kazivanje o Izraelćanima i njihovim čamcima

Ovaj događaj ima svoju širu sliku i poruku, no ja ga pominjem samo iz razloga da dokažem da je “hût” zapravo čamac, a ne kit.

وَاسْأَلْهُمْ عَنِ الْقَرْيَةِ الَّتِي كَانَتْ حَاضِرَةَ الْبَحْرِ إِذْ يَعْدُونَ فِي السَّبْتِ إِذْ تَأْتِيهِمْ حِيتَانُهُمْ يَوْمَ سَبْتِهِمْ شُرَّعًا وَيَوْمَ لَا يَسْبِتُونَ ۙ لَا تَأْتِيهِمْ ۚ كَذَٰلِكَ نَبْلُوهُم بِمَا كَانُوا يَفْسُقُونَ ‎﴿١٦٣﴾‏

Tradicionalni prijevod:
I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. (El-Earaf, 163)

Alternativni prijevod:
I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su prekršili mirovanje, kada su im čamci njihovi dolazili punih jedara dok su mirovali, a kad nisu mirovali, oni im ne dolaziše. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili. (El-Earaf, 163)

Ajeti jasno govore da su “hûtovi” bili njihovi. Da se radi o ribama ili kitovima, ne mogu biti njihovi. Također, spominju se razjedreni (jedra – شرعا) hûtovi, što je vrlo teško dovesti u vezu sa kitom ili ribama, a vrlo lahko sa čamcima.

Zaključak

Sva ova kazivanja su jako vrijedna i o njima treba promišljati, te iz njih uzimati pouke i poruke. No, primarni cilj ovog teksta mi je bio objelodanjenje zamki tradicije i načina na koji se Kur’an shvatao i tumačio. Nadam se da je jasno koliko se tradicija malo oslanjala na kur’anski tekst i izvorni arapski jezik, a koliko mnogo na israilijate i hadiske predaje koje su se kasnije uvlačile u islam.

Iz ovoga i mnogih sličnih primjera u Kur’anu sam naučio da tradicionalno shvatanje Kur’ana ima mnogo propusta, a što je još gore, ima mnogo grešaka koje su bile osnova za razne propise i namete na plećima vjernika.

Možda ono što u modernom dobu najviše osjetimo jesu ateistički napadi na islam kroz ovakve nebuloze i bajke koje se pripisuju Allahu i Njegovom Kur’anu.

13 comments