Tabu: Nepismeni Poslanik?

Konstatacija: Poslanik Muhammed a.s. nije bio nepismen, i lično je zapisivao objavu u mushaf*.

Vjerujem da ću mnogima povrijediti osjaćanja, ali moram vam reći… Naš Poslanik Muhammed a.s. je bio jako pametan i pismen čovjek!
Znam da će mnogima biti teško da to prihvate, ipak, to smo svi usvojili kao nešto dobro i pozitivno, nešto čime se dičimo, kao da je to mudžiza! Takav um, takav čovjek, odabrani Poslanik, čitav svoj zreli dio života posvetio božijoj knjizi i podučavanju ljudi, učitelj i milost učenicima, primao je znanje direktno od Stvoritelja…a nije bio u stanju naučiti abecedu!?

Sjećam se da je glavni i jedini argument bio kako “nepismen Poslanik nije mogao napisati Kur’an”! Ako malo razmisliš, vidjećeš koliko je to djetinjast razlog, jer  da je pismenost razlog da neko napiše knjigu onda bi svi mi pismenî bili autori knjiga. Tako isto i nepismenost, nema veze sa nečijim spisateljskim mogućnostima, jer ni Stiven Hoking nije mogao pisati ali je ipak autor brojnih knjiga.

Optužba za nepismenost i omalovažavanje časnog Poslanika čini veliku uslugu onima koji vjeru kroje po svom hiru. To vjerovanje nam svjesno ili podsvjesno uzgaja sumnju u autentičnost mushafa, a sa druge strane otvara velika vrata raznim predajama koje izjedaju Islam iznutra kao rak rana. Vjerujem da je mnogim muslimanima kroz vjekove nepismenost bila vrlina i sunnet kojeg su slijedili. Možda bi trebali svi biti nepismeni?! Jer, ispade da je to nešto preporučeno.(!)

Ako je jedina mislija časnog Poslanika bila da dostavi objavu u obliku knjige/čitanke, a on nije bio u stanju da ju napiše ili provjeri napisano… čemu onda sve!?

Dakle, Muhammed a.s. je bez sumnje bio jako pametan i sposoban čovjek, a samim time i pismen, što ću sada dokazati.

1: Poslanikova nepismenost je apsurdna

Da li pojmljivo da Allah objavi knjigu nekome kome je pismo nepoznata stvar!? Dakle…knjiga!! Nešto što je direktno vezano za čitanje i pisanje.

Allah dž.š. svoju knjigu naziva “Kitab – Pismo (pisana knjiga)” i “Kur’an – Čitanka“. Zar misliš da bi Svoju knjigu dao u emanet poslaniku koji ne zna ni jedno ni drugo!? To je puno veći apsurd nego da neko od nas povjeri životni projekat izgradnje svoje kuće nekome ko nema pojma o građevini. Kako tek onda projekat osvješćivanja čovječanstva i pečata svih objava do Sudnjeg dana!?

Kur’an dolazi u svojstvu univerzalne jezičke mudžize za sva vremena, i da onaj na čije srce se objavljuje nije u stanju da to zapiše, nego se mora oslanjati na pisare? Što je još gore, Poslanik nije u stanju da provjeri da li je najbitnija stvar na svijetu (objava) ispravno zapisana!

Kur’anski pravopis se razlikuje od standardnog arapskog pravopisa, te u Kur’anu postoje specifičnosti, poput simbola (الم – Elif-Lam-Mim) ili čudnog pisanja nekih riječi poput (إبراهم – bez slova ي) ili različitog pisanja istih riječi poput (طغا – طغى, رأى-رءا, أيه-أيها). Ove misteriozne specifičnosti su se kasnije uspostavile pravim matematičkim čudom, i Allah zna šta sve u sebi kriju.  Dokučili smo takođe da ove razlike u pismu riječi nose raličite nijanse u značenju istih. Generacije će pokazati da čuda kur’anskog teksta nemaju kraja.
Poenta je u tome što to ništa ne bi bilo moguće da su objavu pisali raznorazni pisari, a ne lično Muhammed a.s.! Ono bi te riječi sigurno napisali drugačije, držeći se arapskog pravopisa, a nepismeni Poslanik to nikada ne bi ni znao, jer nije u stanju provjeriti.
Vjerujem da su ashabi-pisari postojali, ali su oni prepisivali iz Muhammedovog a.s. mushafa, a ne direktno iz njegovog recitovanja Kur’ana. Ljudi su od Poslanika pamtili usmeno, nema sumnje, ali su prepisivali iz njegovog rukopisa.

2: Kur’ansko kazivanje o Poslanikovoj pismenosti

Prvi ajet objavljen Muhammedu a.s. bio je

اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ

Čitaj u ime Gospodara tvog koji stvara!

Prva riječ nepismenom Poslaniku je “Čitaj“… “Č I T A J”!
Zar će Allah narediti svom Poslaniku nešto što on nije u stanju da izvrši!? Zar da prvu božiju naredbu Muhammed a.s. ne bude u stanju ispoštovati!? Zar da ga Allah optereti preko mogućnosti njegovih?! Allah to ne čini… Ili to možda Allah dž.š. nije znao za Muhammedovu nepismenost – Tobe ja rabbi!**

رَسُولٌ مِّنَ اللَّهِ يَتْلُو صُحُفًا مُّطَهَّرَةً فِيهَا كُتُبٌ قَيِّمَةٌ – البينة 2,3

Od Allaha poslanik, čita stranice očišćene. U njima su napisi vrijedni – 98:2,3

وَإِذَا قَرَأْتَ الْقُرْآنَ جَعَلْنَا بَيْنَكَ وَبَيْنَ الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِالْآخِرَةِ حِجَابًا مَّسْتُورًا ﴿٤٥﴾

I kad čitaš Kur’an, načinimo između tebe i između onih koji ne vjeruju u Ahiret, barijeru skrivenu;

Ne samo da Poslanik čita, nego čita sa stranica, vjerovatno fizičkih, a možda se odnosi na stranice koje on vidi u srcu ili neki drugi, nama nepojmljiv, način. Bilo kako bilo, on čita!

وَمَا كُنتَ تَتْلُو مِن قَبْلِهِ مِن كِتَابٍ وَلَا تَخُطُّهُ بِيَمِينِكَ إِذًا لَّارْتَابَ الْمُبْطِلُونَ – العنكبوت 48

Nisi prije njega (Kur’ana) čitao nikakvu knjigu niti si koju svojom desnicom pisao, jer tada bi posumnjali lažovi.  29:48

Poslanik a.s. prije Kur’ana nije čitao niti prepisivao prijašnje objave poput Tevrata ili Evanđelja, a kontekstualno-logički zaključak iz ajeta jeste da ovu objavu (Kur’an) jeste čitao i pisao! Ajet nikako ne negira poslanikovu pismenost, nego negira da je krao intelektualno vlasništvo poznavalaca prijašnjih objava iz njihovih knjiga, čitajući ih ili prepisivajući iz njih.

وَقَالُوا أَسَاطِيرُ الْأَوَّلِينَ اكْتَتَبَهَا فَهِيَ تُمْلَى عَلَيْهِ بُكْرَةً وَأَصِيلًا 5 قُلْ أَنزَلَهُ الَّذِي يَعْلَمُ السِّرَّ فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ إِنَّهُ كَانَ غَفُورًا رَّحِيمًا 6

I rekoše “bajke drevnih naroda koje zapisuje, diktiraju mu se jutrom i večeri”. Reci objavljuje ga Onaj koji zna tajnu u Nebesima i Zemlji. On doista prašta i milostiv je.  – 25:5,6

Allah dž.š. negira njihovu laž da je Kur’an bajka i da mu ga neko diktira, ali ne negira da Muhammed a.s. piše. Allah je pravedan, i Njegov govor je samo istina. Kao u primjeru 28. ajeta iz sure El-Earaf

وَإِذا فَعَلوا فاحِشَةً قالوا وَجَدنا عَلَيها آباءَنا وَاللَّـهُ أَمَرَنا بِها قُل إِنَّ اللَّـهَ لا يَأمُرُ بِالفَحشاءِ

A kada neki razvrat počine kažu “Tako smo našli da naši preci čine, i Allah nam je to naredio!” – Reci: “Allah ne naređuje razvrat!”

Oni su rekli dvije stvari, jedna je istina a druga laž. Allah negira laž, a potvrđuje da su očeve svoje zatekli kako razvrat čine.

Također u suri En-Nahl 103 Allah dž.š. ne negira da je Muhammed a.s. učio pismo i jezik od nekih armena ili sirijaca koji su u Mekki podučavali arapske trgovce pismu i jezicima Šama, što mu je bilo neophodno za poslovna putovanja, pa kaže:

وَلَقَد نَعلَمُ أَنَّهُم يَقولونَ إِنَّما يُعَلِّمُهُ بَشَرٌ لِسانُ الَّذي يُلحِدونَ إِلَيهِ أَعجَمِيٌّ وَهـذا لِسانٌ عَرَبِيٌّ مُبينٌ

Mi znamo da oni govore “Njega samo čovjek podučava!”. Jezik onog na koga misle je strani, a ovo je jasni arapski jezik.

Kur’an ne niječe poslanikovu edukaciju, već niječe njihovu potvoru da mu taj učitelj-stranac diktira Kur’an. A Allah je znao, i svi ostali su znali da je Muhammed a.s. učio u Mekki. Kurešije su poznavali Muhammeda, i bilo bi apsurdno da ga optužuju za nešto nemoguće (da prepisuje od stranaca), a svi znaju da je nepismen. (!)

3: Kur’anski termin “ummijj” ne znači “nepismen”!

Naravno, glavni i odgovorni krivac za sve zabune oko Islama, pa tako i ovu, je naša tradicija. Hamelj koji se nakupio po knjigama tefsira i hadisa, israilijati i razne laži, nek nam je Allah na pomoći.
U tefsirima se pojavljuje tumačenje kur’anskih termina uz pomoć riječnika, a ne obraća se pažnja na specifičnu kur’ansku terminologiju i značenja koja su pojašnjena u samom Kur’anu. Kur’an tumači sam sebe, i nije mu potrebna pomoć. Allah ga naziva “jasna knjiga” čiji ajeti su “precizni”, i tumačenje istih uz pomoć kojekakvih predaja je skrnavljenje Kur’ana.

Mnogi termini su pogrešno protumačeni i prevedeni, do mjere da neki ajeti postaju neshvatljivi. Ja kažem, sreća naša da je Allah sačuvao Kur’an u originalnom pismu, inače bi skončao kao i prethodne objave, iskrivljen i izapran od božanskog govora.

Riječ (ummijj – أمّيّ) je termin upotrebljen u Kur’anu dva puta direktno oslovljavajući vjerovjesnika Muhammeda a.s. Oba puta u suri El-Earaf, 157 i 158. To je tumačeno i prevođeno kao “nepismeni”, što je pogrešno na više nivoa.

الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الرَّسُولَ النَّبِيَّ الْأُمِّيَّ الَّذِي يَجِدُونَهُ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِي التَّوْرَاةِ وَالْإِنجِيلِ يَأْمُرُهُم بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَاهُمْ عَنِ الْمُنكَرِ وَيُحِلُّ لَهُمُ الطَّيِّبَاتِ وَيُحَرِّمُ عَلَيْهِمُ الْخَبَائِثَ وَيَضَعُ عَنْهُمْ إِصْرَهُمْ وَالْأَغْلَالَ الَّتِي كَانَتْ عَلَيْهِمْ ۚ فَالَّذِينَ آمَنُوا بِهِ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَاتَّبَعُوا النُّورَ الَّذِي أُنزِلَ مَعَهُ ۙ أُولَـٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ ﴿١٥٧﴾ قُلْ يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنِّي رَسُولُ اللَّـهِ إِلَيْكُمْ جَمِيعًا الَّذِي لَهُ مُلْكُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۖ لَا إِلَـٰهَ إِلَّا هُوَ يُحْيِي وَيُمِيتُ ۖ فَآمِنُوا بِاللَّـهِ وَرَسُولِهِ النَّبِيِّ الْأُمِّيِّ الَّذِي يُؤْمِنُ بِاللَّـهِ وَكَلِمَاتِهِ وَاتَّبِعُوهُ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ ﴿١٥٨﴾

Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog u Tewratu i Indžilu. Naređuje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im loše, i oslobađa ih tereta njihovog i okova koji su bili na njima. Pa oni koji vjeruju u njega i poštuju ga, i pomažu ga i slijede svjetlo koje je spušteno s njim – ti takvi su oni koji će uspjeti. (157) Reci: “O ljudi! Doista sam ja poslanik Allahov vama svima – Onog čija je vlast nebesa i Zemlje. Samo je On Bog! Oživljava i usmrćuje, zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog, Vjerovjesnika neukog, koji vjeruje u Allaha i Riječi Njegove, i slijedite ga da biste se vi uputili.”

Termn se spominje u kontekstu Ehli-Kitabija (jevreja i kršćana) kojima je data nebeska knjiga (Tevrat i Indžil), i njime se nazivaju svi oni koji nisu imali dodir sa Svetim Knjigama (objavama). Dakle, ummijj je ne-kitabija, u većini slučajeva “arapi”, ili svaki onaj koji nije sljedbenik Knjige.

قُل لِّلَّذِينَ أُوْتُواْ الْكِتَابَ وَالأُمِّيِّينَ أَأَسْلَمْتُمْ فَإِنْ أَسْلَمُواْ فَقَدِ اهْتَدَواْ … – آل عمران 20

Reci onim kojima je Knjiga data i ummijjunima (kojima nije data knjiga): “hoćete li se prepustiti (postati muslimani)?” Pa ako se prepuste, odabrali su pravi put… – Alu Imran 20

ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَالُواْ لَيْسَ عَلَيْنَا فِي الأُمِّيِّينَ سَبِيلٌ … – آل عمران 75

Tako je, jer oni govore: ”Nama nije grijeh što učinimo ummijunima” … – Alu Imran 75

وَمِنْهُمْ أُمِّيُّونَ لاَ يَعْلَمُونَ الْكِتَابَ إِلاَّ أَمَانِيَّ وَإِنْ هُمْ إِلاَّ يَظُنُّونَ فَوَيْلٌ لِّلَّذِينَ يَكْتُبُونَ الْكِتَابَ بِأَيْدِيهِمْ ثُمَّ يَقُولُونَ هَـذَا مِنْ عِندِ اللّهِ لِيَشْتَرُواْ بِهِ ثَمَناً قَلِيلاً فَوَيْلٌ لَّهُم مِّمَّا كَتَبَتْ أَيْدِيهِمْ – البقرة 78-79

Neki od njih su ummijjun, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za puke želje, i oni se samo domišljaju. A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: ”Evo, ovo je od Allaha” – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu … – El-Bekara 78,79

Ajeti su jasni u pogledu da “Ummijj” znači onaj koji nije od Ehlu-Kitabija, pa čak i ako jeste od njih, a ne zna Knjigu, on je ummijj. U ajetima se jasno vidi kako ih Allah naziva ummijj a onda kaže “A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu…“, dakle definitivno nisu nepismeni.

Čak i danas, taj termin označava “nepismenost”, ali se uvijek koristi u kontekstu. U našem jeziku ovaj termin je složenica od (ne)+(pismo) što samo po sebi aludira na nesposobnost u vezi sa pismom, bilo čitanjem ili pisanjem. No, u arapskom jeziku ovaj termin u sebi ne sadrži (pismo), stoga se ne može protumačiti bez konteksta. Kada se kaže da je neko umijj u sportu, ne znači da ne umije pisati ili čitati, nego znači da je neznalica u sportskim vještinama.

هُوَ الَّذِي بَعَثَ فِي الْأُمِّيِّينَ رَسُولًا مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ وَإِن كَانُوا مِن قَبْلُ لَفِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ

On je Taj koji je podigao između nepismenih Poslanika od njih – recituje im ajete Njegove i čisti ih i poučava ih Knjizi i mudrosti, iako su ranije doista bili u zabludi očitoj

U suri El-Džuma 2, Allah dž.š. naziva sve arape nepismenima! Znamo sigurno da nisu svi arapi nepismeni, niti je Poslanik ekskluzivno poslan nepismenim arapima, nego je jasno da se ne radi o nesposobnosti pisanja i čitanja, nego o vjerskoj nepismenosti – potpunom nepoznavanju božanskih objava.

4: Poslanikovi pisari su pomoć a ne potreba

Ako se uspostavilo da je Poslanik a.s. bio pismen i sposoban, i vjerovano najiteligentniji insan, zašto je trebao pisare?

Pa, nije neminovno. Pisari objave su Poslanikovi ashabi koji su vjerno pomagali prepisivajući Kur’an iz Poslanikovih napisa, tačno onako kako je on napisao ili su pak zapisivali u njegovom prisustvu, a on bi nadgledao, davao specifične upute za način pisanja i provjeravao zapisano. Kada direktor firme diktira sekretarici šta da piše, ne znači da je direktor nepismen.

Vjerujem da je Kur’an objavljen Poslaniku a.s. u nekom pisanom obliku, jer ga je on vidio i čitao. U suprotnom slijedeći ajeti ne bi imali drugo objašnjenje:

 

قُلْ مَنْ كَانَ عَدُوًّا لِّجِبْرِيْلَ فَاِنَّهٗ نَزَّلَهٗ عَلٰى قَلْبِكَ بِاِذْنِ اللّٰهِ

Reci ko je neprijatelj Džibrilu, pa on je (Kur’an) spustio na tvoje srce Allahovom dozvolom, …

 

لَا تُحَرِّكْ بِهِ لِسَانَكَ لِتَعْجَلَ بِهِ (16) إِنَّ عَلَيْنَا جَمْعَهُ وَقُرْآنَهُ (17) فَإِذَا قَرَأْنَاهُ فَاتَّبِعْ قُرْآنَهُ

Ne pomjeraj jezik pokušavajući ga (Kur’an) unaprijed igovoriti. Na nama je da ga saberemo i pročitamo. Pa kad ga pročitamo ti njegovo čitanje prati.

وَلَا تَعْجَلْ بِالْقُرْآنِ مِن قَبْلِ أَن يُقْضَىٰ إِلَيْكَ وَحْيُهُ ۖ وَقُل رَّبِّ زِدْنِي عِلْمًا

I ne požuruj sa Kur’anom prije nego ti se završi objavljivanje njegovo, i reci Gospodaru znanje mi povećaj.

 

Ja ovdje vidim da je cijeli Kur’an spušten na srce Poslanikovo, i on ga je na neki način mogao čitati, vidio je raspored harfova, i takvog ga je zapisivao ili naredio da se zapiše. U trenutcima objave on bi vidio ajete i pokušavao ih pročitati prije nego se objava završi. Dakle, čitao je Kur’an i jasno vidio njegove harfove. Na taj način je bio u mogućnosti da ga zapiše ili diktira.

Iz tog razloga, nemoguće je bilo da Poslanik zaboravi Kur’an…i to Allah kaže:

سَنُقۡرِئُكَ فَلَا تَنسَىٰۤ

Mi ćemo ti izdiktirati i nećeš (nikada) zaboraviti. – El Eala 6

Naravno, u hadisima i tradiciji postoji i to da Poslanik zaboravi svoj Kur’an pa ga drugi ispravljaju, ili čak da magično nestanu cijele sure iz Kur’ana…helem. Ali, kao što sam spominjao na drugim mjestima, hadiske predaje koje se pripisuju Poslaniku a.s. su belaj ummeta. Iza svega na šta je vjernik ponosan stoji Kur’an, a iza svega čega se stidi stoji neki hadis – od kojeg je Poslanik a.s. čist.

Ne treba zanemariti i detalj da su isti pisari pomagali kod pisanja poslanikovih a.s. pisama okolnim vladarima i kraljevima. Neka od tih pisama su sačuvana, kao što je pismo Mukavkasu, kralju Egipta, u kojem se nalaze termini i fraze korištene u Kur’anu, kao što je fraza “O sljedbenici Knjige… يا أهل الكتاب” koja je napisana standardnim arapskim pravopisom, različito od kur’anske verzije. Meni ovaj slučaj sa pismima govori da je Poslanik a.s., ako ne lično zapisivao, onda naglašavao pisarima način pisanja kur’anskog teksta, jer da je bilo do pisara, on bi pisao onako kako zna, bilo da je pismo ili mushaf. No, činjenica je da je mushafski tekst neko regulisao. Neke od tih interesantnih detalja o mushafopisu sam spomenuo u “Pravopisne greške u mushafu”. U svakom slučaju, Poslanik a.s. ništa od toga ne bi mogao da je, kojim slučajem, bio nepismen.

Osmanski pravopis

Iako svi mushafi danas bivaju okarakterisani kao “osmanski” (vezano za Osmana a ne Osmanlije), to nema toliko direktne veze sa Osman b. Affan-om r.a. Da bi to pojasnio, vraćam se na prethodno kazano, gdje se vidi da je Poslanik čitao sa objave, vidio je slova i njihov raspored. To nije bilo tek tako bezveze, jer se kur’ansko pismo na specifičnim mjestima razlikuje od arapskog pravopisa. Mnogi ashabi su znali važnost preciznog pisanja mushafa i smatrali su to podjednako važnim kao i sam tekst Kur’ana. Pisari, koji su imali svoje prepiske Kur’ana su pomno čuvali tekst od izmjena.

Ebu Bekr saziva savjesne i pouzdane ashabe, kojima je Poslanik a.s. vjerovao, te oni, kao tim, prave prvu zvaničnu ukoričenu kopiju mushafa pridržavajući se objavljenog pravopisa, striktno tražeći od ashaba da zapišu po koncenzusu – podudarno sa Poslanikovim, odnosno njihovim privatnim zapisima. Novoprepisani Ebu Bekrov mushaf čuvala je majka pravovjernih Hafsa r.a. Mislim da bi razlog tome mogao biti jer je originalni poslanikov mushaf bio kod nje. Bilo bi apsurdno da Poslanik umre, a njegova poslanica (Kur’an) ne postoji… a Allah kaže:

إِنَّ عَلَيْنَا جَمْعَهُ وَقُرْآنَهُ ﴿١٧﴾

Na Nama je njegovo sabiranje i čitanje.

Sabiranje nesumnjivo znači njegovo zapisivanje, to jeste zapisivanje Kur’ana.

Birminghamski Mushaf, koji je nedavno pronađen u Britanskom univerzitetu Birmingham, karbonski je datiran na period od 568-645 (95% tačnosti). Taj period obuhvata doba poslanstva, hilafeta Ebu Bekra i Omera… A sudeći po mnogim faktorima, to nije prvi mushaf zapisan u Islamu. Dakle, postojali su mushafi uredno zapisani prije nego se to zvanično tvrdi u islamskoj tradiciji!

Poznato je da je Osman bin Affan r.a. kasnije naredio da se sakupe svi mushafi koje su ljudi pisali po sjećanju koristeći standardni arapski pravopis, te da se isti spale!
Naredio je da se Hafsin (tj. Ebu Bekrov) mushaf prepiše u dodatnih sedam kopija koristeći specifičan kur’anski način pisanja, te da se pošalje u razne dijelove carstva. Od tada svaki mushaf ima naziv “Mushaf sa osmanskim pravopisom” iako mislim da je pravično nazvati ih “Mushaf sa božanskim pravopisom“.

Više na ovu temu možeš pročitati u “Pravopisne greške u mushafu”.

5: Poslanikova pismenost u historijskim predajama

Jedna od općepoznatih historijskih činjenica je da je Muhammed a.s. bio trgovac. Radio je za svoju suprugu Hatidžu, te je putovao u Šam (Jordan-Sirija-Palestina) kao biznismen. Kako zamišljaš sposobnog trgovca, pregovarača i biznismena koji ne zna čitati i pisati?

Dokumentovano je da su trgovci u to vrijeme često koristili Indijski sistem brojeva koji je podrazumjevao slova umjesto broja. Ne postoji trgovac koji, u najmanju ruku, nije znao abecedu.

Arapi u to vrijeme nisu bili neuki i nepismeni do te mjere koliko su nas ubjedili, jer ljudi su bili poznati po pjesništvu, bili su trgovci po svijetu, a kod kuće u stalnom kontaktu sa strancima, posjetiocima i hadžijama. Pjesme su bile zapisivane na papir (ili sličan materijal) i kačene na Kabu kako bi svi čitali. Imali su sezonska kulturna okupljanja (npr. Souk Okaz) posvećena pjesništvu i književnosti, pobogu!

Pismenost se podrazumjevala u višim klasama društva, i zato nailazimo na historijske dokaze o pismenosti Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije,… a isto tako znamo da je Muhammed a.s. bio od najplemenitijeg roda među Kurejšijama u Mekki. Zašto bi bio izostavljen iz poduke pismu u svojoj familiji? Ono što potvrđuje ovu teoriju jeste cijena za otkup zarobljenika sa bitke na Bedru, koji su došli iz Mekke. Otkupnina je bila opismenjavanje muslimana Medine. To zato jer je bilo općepoznato da su većina mekelija, a pogotovu Kurejšija, pismeni.

Lično sumnjam da se Kur’an pisao po kostima mrtvih životinja, drvetu, lišću ili kamenu…. jer u to vrijeme je iz Egipta je dolazio papirus, u Arabiji se proizvodio pergament od kože a postojao je i kineski papir. Svega nekoliko desetina godina nakon Hidžre, papir je zamjenio sve alternative u poznatom svijetu. Siguran sam da je Kur’an kod Poslanika i ashaba imao mnogo veću svetost nego da stoji razbacan okolo na plećkama pojedenih koza.

Iako sam skeptičan po pitanju predaja, navešću jednu koja je u direktnoj suprotnosti sa drugim predajama u kojima je naš Poslanik nepismen.
U Muslimovoj zbirci, u poglavlju o oporuci, stoji hadis u kojem se prenosi da je Poslanik a.s. rekao na samrtnoj postelji: “Donesite mi ploču i pero da vam napišem oporuku poslije koje nećete nikada zalutati!…”

Zaključak

• Ako uzmemo uzde sopstvenog uma u svoje ruke, i pogledamo u vjerodostojne i relevantne dokaze iz Kur’ana i historije, vidjećemo da je apsurdno vjerovati da je Muhammed a.s. bio nepismen čovjek, jer samim tim je neuk i neugledan.
• S druge strane, tvrditi da je ostao nepismen do kraja života vrijeđa njegovu inteligenciju i sposobnosti. Zar da pored najvećeg učitelja čovječanstva rastu generacije djece koja se opismenjavaju a da on nije u stanju da savlada abecedu! Muhammed savladao znanje kosmosa, a nije mogao abecedu!?
• Kur’an, ne samo da ne naziva Poslanika “nepismenim”, nego čak spominje njegovu pismenost.
• Tradicija i predaje su izvor mnogih podvala i iskrivljenih shvatanja Islama, od kojih neke direktno narušavaju autoritet Kur’ana i ličnost časnog Poslanika a.s.

… a Allah najbolje zna.

*. Kur’an je Allahov govor, sam tekst objave. Mushaf je knjiga, papirne stranice na kojem je Kur’an zapisan tintom ili slično.

**. Hadisi koji se prenose po pitanju prve objave, i o tome kako mu Džibril naređuje da čita, a on odgovara da ne zna čitati… pogledaj Bibliju – Izaija 29.

13 comments