Tabu: Zekat

Tvrdnja: Zekat nije naredba bogatašima za jednogodišnji porez, već je naredba svim vjernicima za svakodnevno dobročinstvo i samorazvoj.

Napomena! Tekstovi na ovom blogu prikazuju trenutno razmišljanje, shvatanje i vjerovanje autora koji konstantno istražuje i mijenja svoje stavove. (08/11/2025)
Tekstovi nisu za vjersku pouku, ali mogu ponukati na kritičko razmišljanje i dublje istraživanje teme. Čitaj na vlastitu odgovornost!

Ovaj tekst je donekle nastavak teme o salatu, gdje sam se u jednom dijelu dotakao zekata, jer je zaista teško razdvojiti ova dva termina (salat-zekat) ili ih odvojeno tumačiti.

Osjetim da je institucija zekata zakinuta u islamskom narativu i da je ekstremno bitno pridati mu više pažnje kako bi vjernici zaista shvatili šta im Kur’an poručuje kada podstiče na zekat u desetinama ajeta kroz cijeli mushaf.

Većina vjernika, čitajući Kur’an, ima osjećaj da se ajeti koji spominju zekat ne odnose na njih, jer nemaju nisab i nisu dužni davati pare (tkz. zekat) u bejtul-mal Rijaseta Islamske zajednice, tako da svaki put kada prouče ajet u kojem ima naredba “وَآتُوا الزَّكَاةَ – …i zekat davajte” samo mentalno preskoče kontajući “nije ovo za mene!”.

Zar ima smisla da Allah dž.š. toliko puta naređuje dvije stvari skupa, a da se jedna odnosi na svakodnevnu molitvu pet puta koju može obaviti svako od kolijevke pa do groba, a druga da se odnosi na usamljeni čin isplate poreza jednom godišnje kojeg može obaviti samo mala skupina imućnih?! Eto, tako nam to islamska tradicija servira.

Moja misija nije samo da ukažem na često pogrešno razumjevaje Kur’ana, čega nažalost ima na pretek, već i na dubinu mnogih ajeta čija značenja su uproštena do granica djetinjastog tumačenja. Težim ka skidanju kleričkih lanaca sa Kur’ana.

Jedan od najbitnijih božijih savjeta čovjeku je zekat, a čije se tumačenje svelo na jednogodišnje plaćanje poreza, što je redukcija smisla tako jednog velikog Kur’anskog učenja koje je neodvojivo od salata, čvrste veze s Tvorcem i stvorenjima.

Ranije sam pisao da je zekat posljedica salata, neminovan rezultat popravke veze s Bogom, davanje sebe za razvoj i napredak društva i zajednice. Zekat je sve ono što vjernik od sebe dadne za bolje sutra, ne očekujući ništa zauzvrat osim Allahovo zadovoljstvo. Kada kažem da je zekat rezultat “popravke” veze s Allahom, to zato jer se uvijek spominje uz termin “Ikametu-ssalat إقامة الصلاة”, a glagol “Ekame – أقام يقيم” u Kur’anu označava popravku pokvarenog, ispravku iskrivljenog. Primjer nam je u suri El Kehf kada dobri rob dolazi sa Musaom do zida koji se skoro srušio, pa ga popravi/ispravi (فَوَجَدَا فِيهَا جِدَارًا يُرِيدُ أَن يَنقَضَّ فَأَقَامَهُ – pa nađoše u gradu zid koji hoće da se sruši, pa ga on popravi / ekameh). Kroz svakodnevnicu, salat sa Allahom, pa i sa ljudima, se stalno kvari, pa ga je potrebno svakodnevno popravljati, ili što bi naši prijevodi rekli – uspostavljati.

Zašto Kur’an ne objašnjava način obavljanja salata i plaćanja zekata?

Pa, zato što se salat ne obavlja niti se zekat plaća! Ako na pakovanju nekog proizvoda nema uputstvo za kuhanje i pripremu, onda se vjerovatno ne jede!

Mi, muslimani, smo kroz historiju sebe ubjedili da je salat = molitva, a zekat = porez, pa se onda čudimo kako to da se kroz Kur’an spominju skupa 70 puta, a nema user manual za izvršavanje niti jednog od njih?! Niko se nije sjetio da upita da li nam je pretpostavka tačna. Kupili pakovanje eksera pa nazvali proizvođača da se žalimo jer nije došlo uputstvo za kuhanje!

Generalno spominjanje salata i zekata kroz Kur’an jeste sam po sebi detalj najvišeg reda — detalj koji govori o Božijem povjerenju u ljudsku svijest i odgovornost. To sugeriše da generalizacija i općenitost u Kur’anu nije nedostatak, nego božanska preciznost. Time se osigurava da poruka ostane živa i fleksibilna, da svaka zajednica, kultura i epoha može pronaći svoju primjenu bez gubljenja suštine. Ta “generalizacija” postaje zapravo najviši detalj — jer ukazuje da ono što je bitno nije način, nego smisao.

Ako bi prihvatili da termin salat znači obrednu molitvu koja se obavlja pet puta dnevno, i da je zekat odvajanje 2.5% od viška imetka koji pregodini, onda nema smisla da se kroz Kur’an vjernicima istovremeno naređuje svakodnevni salat i godišnji zekat, ili svima salat a nekima zekat?! Salat, koji nema nikakve uslove niti ograničenja, te istovremeno zekat koji ima sve uslove i sva ograničenja!?

Ono što je tradicionalno zekat u fikhu, postotak od imetka koji pregodini, je zapravo porez na zadržavanje protoka novca. Sankcija za opstrukciju ekonomije. Imetak ne smije pregodiniti, to nije dobro ni za koga. Smatram da je mezhebski zekat zapravo pravna, fiskalna, i po meni ispravna, uredba tadašnje srednjovjekovne države koja je vremenom, namjerno ili nenamjerno, postala vjerska obaveza. Ovaj propis oporezivanja se pokazao kao historijski korisna mjera.

Dakle, dvoje se ne isključuje: fiskalni poredak može biti legitimna podvrsta praktičnog zekata, ali nije suština termina u Kur’anu.

Sadekat

Ovo je još jedan u moru primjera krize kur’anske terminologije, gdje smo kroz vjekove pogubili, ispreturali ili potpuno iskrivili značenja kur’anskih termina. Ono što se danas tradicionalno naziva zekatom je najbliže kur’anskom terminu “sadekat – صدقات”. Ovaj propis je utemeljen u Kur’anu i ima dosta sličnosti sa tardicionalnom definicijom zekata, no ipak nije baš to to.

خُذْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِم بِهَا وَصَلِّ عَلَيْهِمْ ۖ إِنَّ صَلَاتَكَ سَكَنٌ لَّهُمْ ۗ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ ‎﴿١٠٣﴾‏

Uzmi iz imetaka njihovih sadaku, čisteći ih i oplemenjujući ih njome, i obavi salat za njih. Uistinu, tvoj salat je smirenje za njih; a Allah je Onaj koji čuje, Znalac. (9:103)

إِن تُبْدُوا الصَّدَقَاتِ فَنِعِمَّا هِيَ ۖ وَإِن تُخْفُوهَا وَتُؤْتُوهَا الْفُقَرَاءَ فَهُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ ۚ وَيُكَفِّرُ عَنكُم مِّن سَيِّئَاتِكُمْ ۗ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرٌ ‎﴿٢٧١﴾

Ako ističete sadake, pa to je dobro. A ako ih krijete, i dajete ih fukarama, pa to je bolje za vas i pokriće vam (Allah) neka loša djela vaša. A Allah je o onom šta radite Obaviješteni. (2:271)

إِنَّمَا الصَّدَقَاتُ لِلْفُقَرَاءِ وَالْمَسَاكِينِ وَالْعَامِلِينَ عَلَيْهَا وَالْمُؤَلَّفَةِ قُلُوبُهُمْ وَفِي الرِّقَابِ وَالْغَارِمِينَ وَفِي سَبِيلِ اللَّهِ وَابْنِ السَّبِيلِ ۖ فَرِيضَةً مِّنَ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ ‎﴿٦٠﴾

Sadake su jedino za fukare i siromahe i one koji rade na njima i one čija srca treba pridobiti, i za zarobljenike i zadužene, i za put Allahov i sina puta, odredbom od Allaha; a Allah je Znalac, Mudri. (9:60)

Sadekat u Kur’anu jesu plaćanje poreza državi, ali od srca, po mogućnosti, i nije striktno definiran. Jasno se vidi iz ajeta da je Vjerovjesnik uzimao/sakupljao sadekat od ljudi (obaveznu dadžbinu/porez), i da su ga mnogi davali javno, ali su potaknuti da ga daju tajno direktno onima koji su nabrojani u ajetima kao primaoci sadekata.

Čak ni sadekat nije ono što je danas zekat, jer kur’anski sadekat je uplata od zarade i žetve, a ne od rezervi ili ušteđevine koja pregodini.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَنفِقُوا مِن طَيِّبَاتِ مَا كَسَبْتُمْ وَمِمَّا أَخْرَجْنَا لَكُم مِّنَ الْأَرْضِ ۖ وَلَا تَيَمَّمُوا الْخَبِيثَ مِنْهُ تُنفِقُونَ وَلَسْتُم بِآخِذِيهِ إِلَّا أَن تُغْمِضُوا فِيهِ ۚ وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ غَنِيٌّ حَمِيدٌ ‎﴿٢٦٧﴾‏

O vi koji vjerujete! Udjeljujte od dobrih stvari koje ste zaradili i od onog šta izvodimo za vas iz zemlje. I ne namjenjujte loše od toga da dijelite, i šta ne biste uzeli, izuzev da zažmirite na to. A znajte da je Allah Neovisni, Hvaljeni. (2:267)

Ukratko, kur’anski sadekat se razlikuje od tradicionalnog zekata po slijedećem:

• Sadekat se daje od zarade, dok se “zekat” plaća od prošlogodišnjeg viška.
• Sadekat nema preciziran procenat niti iznos, i vlast ima pravo da to odredi, dok je “zekat” uvijek 2.5%.
• Sadekat se daje javno u budžet ali može i tajno, direktno onima kojima je potrebna pomoć, za razliku od “zekata” koji se daje isključivo službeno u Bejtul-mal (Državni budžet).

Sadekat nije jedini vid imetka koji se daje/udjeljuje/djeli. Kur’an govori o nekoliko vrsta dadžbina; (sadekaat – الصدقات), (enfaal – الأنفال), (gana’im – الغنائم), (hakkun ma’luum – حق معلوم), sve su to vrste dadžbina za koje postoje precizirane kategorije onih kojima se daju, ali za zekat ne postoji ni jedan ajet koji govori o kategorijama “primaoca zekata”. Ja se ovdje neću baviti propisima ovih vrsta dadžbina jer nam je fokus na objašnjenje značenja zekata, ali samo da napomenem da je “enfal” ratni plijen, i od njega se ne daje ništa borcima, jer bi to od njih napravilo plaćene ubice. Isto tako “ganime” nije isto kao “enfal”, već se odnosi na zaradu od biznisa.

Zaključak bi bio da je tradicionalni zekat zapravo kur’anski sadekat, manje-više. Vidjećemo u nastavku da je sadekat, bez sumnje, vid pravog zekata, ali postavlja se pitanje šta je zapravo kur’anski zekat?

Zekat nema veze sa davanjem imetka

Nema ni jedan ajet u Kur’anu koji kaže da je zekat imetak, niti da je zekat jednom godišnje, niti da zekat ima preciziran iznos, niti da se daje određenim kategorijama stanovništva, nema skoro ništa od onoga što mu se mezhebski pripisuje.

Korjen arapskog nepravilnog glagola (Z K W – زكو) od kojeg je (Zekat – زكاة) izvedenica, spominje se 59 puta u 56 ajeta u Kur’anu, najčešće uz salat. Sama činjenica da su mnogi od tih ajeta mekkanski govori mnogo o nepovezanosti kur’anskog zekata i onog tradicionalnog poreza koji je navodno propisan tek u medinskom periodu. Ne samo to, već mnogi ajeti koji govore o zekatu zapravo govore o narodima drevnim prije “ovog” islama. Dakle, tradicionalna definicija zekata nema veze sa kur’anskim zekatom.

Neki od ajeta koji jasno stavljaju zekat u kontekst koji nema nikakve veze sa novcem ili bilo kakvim imetkom:

فَأَرَدْنَا أَن يُبْدِلَهُمَا رَبُّهُمَا خَيْرًا مِّنْهُ زَكَاةً وَأَقْرَبَ رُحْمًا ‎﴿٨١﴾

Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega čistoćom (zekat) i bližeg samilosti. (18:81)

يَا يَحْيَىٰ خُذِ الْكِتَابَ بِقُوَّةٍ ۖ وَآتَيْنَاهُ الْحُكْمَ صَبِيًّا ‎﴿١٢﴾‏ وَحَنَانًا مِّن لَّدُنَّا وَزَكَاةً ۖ وَكَانَ تَقِيًّا ‎﴿١٣﴾‏

“O Jahja! Prihvati Knjigu snažno.” I dali smo mu sud (kao) djetetu, (12) I nježnost od Nas i čistotu (zekat), a bio je bogobojazan, (19:13)

عَبَسَ وَتَوَلَّىٰ ‎﴿١﴾‏ أَن جَاءَهُ الْأَعْمَىٰ ‎﴿٢﴾‏ وَمَا يُدْرِيكَ لَعَلَّهُ يَزَّكَّىٰ ‎﴿٣﴾‏

Namrštio se i okrenuo, (1) Jer mu je slijepac došao. (2) A šta znaš ti? – možda se on čisti (zekat), (80:3)

اذْهَبْ إِلَىٰ فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَىٰ ‎﴿١٧﴾‏ فَقُلْ هَل لَّكَ إِلَىٰ أَن تَزَكَّىٰ ‎﴿١٨﴾

“Idi faraonu, zaista je on prevršio, (17) Pa reci: ‘Da li bi ti da se očistiš (zekat)?’ (79:18)

Ne samo da “zekat” u navedenim ajetima nije novac/imetak, već se jasno kaže, koristeći potpuno identične termine kao u “naredbi za davanje zekata”, da Allah Uzvišeni lično daje zekat ” وَآتَيْنَاهُ …زَكَاةً” poslaniku Jahji (19:13), što naravno nema veze sa postotkom viška imetka.

U slijedećem ajetu nedvosmisleno se razdvaja davanje imetka i zekat, spominju se jedno iza drugog i nema sumnje da ne označavaju istu stvar:

 لَّيْسَ الْبِرَّ أَن تُوَلُّوا وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ وَلَٰكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَالْمَلَائِكَةِ وَالْكِتَابِ وَالنَّبِيِّينَ وَآتَى الْمَالَ عَلَىٰ حُبِّهِ ذَوِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَالسَّائِلِينَ وَفِي الرِّقَابِ وَأَقَامَ الصَّلَاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُوا ۖ وَالصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاءِ وَالضَّرَّاءِ وَحِينَ الْبَأْسِ ۗ أُولَٰئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا ۖ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ ‎﴿١٧٧﴾

Nije čestitost da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je čestitost ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i meleke i Knjigu i vjerovjesnike; i daje imetak za ljubav Njegovu rodbini i siročadi i siromasima i sinu puta i prosjacima i za robove; i obavlja salat i daje zekat; i koji budu ispunjavali obećanje svoje kad obećaju, i strpljivi u bijedi i nevolji i vremenu sukoba. Takvi su oni koji su iskreni, a ti takvi su bogobojazni. (2:177)

فَإِذَا ٱنسَلَخَ ٱلْأَشْهُرُ ٱلْحُرُمُ فَٱقْتُلُوا۟ ٱلْمُشْرِكِينَ حَيْثُ وَجَدتُّمُوهُمْ وَخُذُوهُمْ وَٱحْصُرُوهُمْ وَٱقْعُدُوا۟ لَهُمْ كُلَّ مَرْصَدٍ فَإِن تَابُوا۟ وَأَقَامُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتَوُا۟ ٱلزَّكَوٰةَ فَخَلُّوا۟ سَبِيلَهُمْ إِنَّ ٱللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ‎﴿٥﴾

Pa kad izmaknu sveti mjeseci, tad se suprostavite mušricima gdje god ih nađete, i ščepajte ih i opsjedajte ih i postavljajte im se u svaku zasjedu. Pa ako se pokaju i budu činili salat i pridonjeli zekat, onda ih oslobodite. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni. (9:5)

Ajet daje vrlo živu sliku ratnih dejstava, i u sred toga se očekuje da zarobljeni neprijatelj obavlja namaz i daje zekat svezan ili u zatvoru! Ovaj dio je tradicionalnim tumačima Kur’ana prava noćna mora. Kako će mušrik, zarobljen, svezan, klanjati namaz i davati zekat? Po kojem mezhebu će kljanjat svezan? Koliko je iskren taj njegov namaz? Šta će učit u namazu? Ko će mu izračunati nisab zekata? Šta ako nije ponio para sa sobom u rat, pa sad ne može dati zekat? Jel’ to Allah traži da uzgajamo licemjere i prevarante koji će prisilno klanjati Bogu protiv kojeg su se upravo borili kako bi spasili živu glavu? Inkvizicija! Dakle, suludo, besmisleno.

Možda jedan od najjačih dokaza da zekat nema veze sa fiskalizacijom jesu riječi Isa a.s. iz Merjemina naručja:

وَجَعَلَنِي مُبَارَكًا أَيْنَ مَا كُنتُ وَأَوْصَانِي بِالصَّلَاةِ وَالزَّكَاةِ مَا دُمْتُ حَيًّا ‎﴿٣١﴾‏

I učinio me blagoslovljenim ma gdje bio, i naredio mi salat i zekat dok sam živ, (19:31)

Znači, beba progovara i kaže da mu je Gospodar naredio zekat dok god je živ! Kakve to veze ima sa našim fikhskim propisima izdvajanja postotka od prošlogodišnjeg viška ušteđevine?!

Nisam ja izmislio toplu vodu, jer riječnici i tefsiri spominju da je značenje ovog termina (uzdizanje, rast, umnožavanje,…i sl.), ali niko ne razmišlja o ajetima u tom smjeru jer je mezhebsko pravno značenje preovladalo i potopilo svaku šansu za reviziju i promišljanje.

Kur’anski zekat

Zekat i salat, ne samo da su skoro stalno dio iste božanske naredbe, nego su i istog jezičkog oblika. Obe riječi su nepravilni nominativ nepravilnih glagola (صلّى – زكّى). U svakom riječniku ovaj termin označava “uvečavanje, poboljšavanje, pročišćavanje, uzdizanje,…” što zapravo jeste ono na šta Kur’an aludira kada spominje zekat.

Jezički, zekat (ًزكى يزكي زكاةً /تزكية) je razvoj, development, uvećavanje, poboljšavanje. Tako je zekat za nekoga podučavanje, za druge je finansiranje, obučavanje, savjetovanje, podrška, čuvanje, pomirivanje, pomaganje,…itd.

Kad god Kur’an govori o ovoj vrsti salãta, uz njega spominje i zekat, jer je on cilj i očekivani rezultat salãta. Da se kojim slučajem pomenuti zekat odnosi na “porez na bogatstvo” on se nikako ne bi spominjao u kontekstu sveopće naredbe ummetu, jer jasno je da većina vjernika ne može plaćati porez na višak imetka. Dakle zekat, koji se spominje uz salãt, nije porez, kako se to tradicionalno tumači, već nešto što svaki pojedinac može i treba da radi kao doprinos svojoj zajednici.

Pošto su salat i zekat naredbe za čije izostavljanje nema spomenute kazne niti prijetnje u Kur’anu, ja ih nazivam savjetima. Allah savjetuje vjernicima da održavaju/popravljaju salat i čine zekat, jer ko to radi – sebi radi.

وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ ۚ وَإِن تَدْعُ مُثْقَلَةٌ إِلَىٰ حِمْلِهَا لَا يُحْمَلْ مِنْهُ شَيْءٌ وَلَوْ كَانَ ذَا قُرْبَىٰ ۗ إِنَّمَا تُنذِرُ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُم بِالْغَيْبِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ ۚ وَمَن تَزَكَّىٰ فَإِنَّمَا يَتَزَكَّىٰ لِنَفْسِهِ ۚ وَإِلَى اللَّهِ الْمَصِيرُ ‎﴿١٨﴾‏

I neće se opterećeni teretiti teretom drugog; a ako pretovareni pozove teretu svom, neće se ponijeti od njega nimalo, makar bio rod. Samo ćeš opomenuti one koji se boje Gospodara svog u nevidljivosti i obavljaju salat; a ko se čisti (zekat), pa doista se čisti (zekat) za dušu svoju. A Allahu je dolazište! (35:18)

Dakle, stalna veza sa Allahom (salat) i stalno davanje svog udjela za poboljšavanje društva i pročišćavanje svoje duše (zekat). Obe ove dužnosti se odnose na sve vjernike, nisu uslovljene starosnom dobi, spolom, imetkom, statusom,  vremenom, …ničim.

Primjeri kur’anskog zekata

فَإِن لَّمْ تَجِدُوا فِيهَا أَحَدًا فَلَا تَدْخُلُوهَا حَتَّىٰ يُؤْذَنَ لَكُمْ ۖ وَإِن قِيلَ لَكُمُ ارْجِعُوا فَارْجِعُوا ۖ هُوَ أَزْكَىٰ لَكُمْ ۚ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ عَلِيمٌ ‎﴿٢٨﴾‏

Pa ako u njima nikoga ne nađete, tad ne ulazite u njih, dok vam se ne dopusti. A ako vam se kaže: “Vratite se!”, tad se vratite, to je čišće (zekat) za vas, a Allah je o onom šta radite Znalac. (24:28)

Ajet govori da je bonton i civilizovano poštivanje tuđe privatnosti zekat.

قُل لِّلْمُؤْمِنِينَ يَغُضُّوا مِنْ أَبْصَارِهِمْ وَيَحْفَظُوا فُرُوجَهُمْ ۚ ذَٰلِكَ أَزْكَىٰ لَهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا يَصْنَعُونَ ‎﴿٣٠﴾

Reci vjernicima da obore poglede svoje i čuvaju furudže svoje, to je čišće (zekat) za njih. Uistinu! Allah je o onom šta rade Obaviješteni. (24:30)

Ajet uči da je pristojnost i čednost zekat.

الَّذِينَ لَا يُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَهُم بِالْآخِرَةِ هُمْ كَافِرُونَ ‎﴿٧﴾

Onima koji ne daju zekat, a oni su u Ahiret nevjernici. (41:7)

Dobročinstvo uz vjerovanje u Sudnji dan je zekat

فَقُلْ هَل لَّكَ إِلَىٰ أَن تَزَكَّىٰ ‎﴿١٨﴾‏ وَأَهْدِيَكَ إِلَىٰ رَبِّكَ فَتَخْشَىٰ ‎﴿١٩﴾

Pa reci: ‘Da li bi ti da se očistiš (zekat)?’ (18) I: ‘Uputiću te Gospodaru tvom, pa da se bojiš.” (79:19)

Strah od Gospodara i pridržavanje upute je zekat.

قَدْ أَفْلَحَ مَن تَزَكَّىٰ ‎﴿١٤﴾‏ وَذَكَرَ اسْمَ رَبِّهِ فَصَلَّىٰ ‎﴿١٥﴾‏

Zaista će uspjeti ko se očisti (zekat), (14) I sjeti imena Gospodara svog, pa salat obavi. (87:15)

Spomen Gospodara i veza s Njim je zekat.

الَّذِي يُؤْتِي مَالَهُ يَتَزَكَّىٰ ‎﴿١٨﴾‏ وَمَا لِأَحَدٍ عِندَهُ مِن نِّعْمَةٍ تُجْزَىٰ ‎﴿١٩﴾‏ إِلَّا ابْتِغَاءَ وَجْهِ رَبِّهِ الْأَعْلَىٰ ‎﴿٢٠﴾

Koji daje imetak svoj, čisteći se (zekat), (18) I kod kojeg nema niko nikakve blagodati da bi bio nagrađen, (19) Izuzev traženja lica Gospodara njegovog Uzvišenog. (92:20)

Dobrovoljno davanje imetka, tražeći zadovoljstvo Gospodara, je zekat.

إِنَّ الَّذِينَ يَكْتُمُونَ مَا أَنزَلَ اللَّهُ مِنَ الْكِتَابِ وَيَشْتَرُونَ بِهِ ثَمَنًا قَلِيلًا ۙ أُولَٰئِكَ مَا يَأْكُلُونَ فِي بُطُونِهِمْ إِلَّا النَّارَ وَلَا يُكَلِّمُهُمُ اللَّهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَلَا يُزَكِّيهِمْ وَلَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ ‎﴿١٧٤﴾‏

Uistinu, oni koji skrivaju šta je objavio Allah od Knjige i uzimaju time vrijednost malu, takvi jedu u trbuhe svoje samo vatru. I neće govoriti Allah s njima na Dan kijameta, niti će ih očistiti (zekat); a imaće oni kaznu bolnu. (2:174)

Obznanivanje Allahove objave i ne trgovanje njom je zekat.

Šta ću sad?

Vjerujem da se neko može zbuniti, s toga da odgovorim na vjerovatno pitanja “Šta da radim sada? Da li da dajem postotak imetka? Kome? Kada? Kako?”.

Shvatanjem kur’anskog termina “zekat” ništa esencijalno se neće promjeniti u praksi imućnih vjernika koji odvajaju tkz. zekat, ali će se mnogo toga promjeniti u vjerovanju i shvatanju kur’anskih poruka kod svih ostalih vjernika.
Nakon ovoga, svaki vjernik će se pronaći u ajetima i savjetima Kur’ana koji od nas traži da non-stop dajemo zekat, tj. da budemo dobročinitelji, da radimo ono što će nas uzdignuti i duhovno pročistiti.

قَدْ أَفْلَحَ الْمُؤْمِنُونَ ‎﴿١﴾‏ الَّذِينَ هُمْ فِي صَلَاتِهِمْ خَاشِعُونَ ‎﴿٢﴾‏ وَالَّذِينَ هُمْ عَنِ اللَّغْوِ مُعْرِضُونَ ‎﴿٣﴾‏ وَالَّذِينَ هُمْ لِلزَّكَاةِ فَاعِلُونَ ‎﴿٤﴾

Doista, uspjet će vjernici, (1) Oni koji su u salatima svojim skrušeni, (2) I oni koje besmislice ne interesuju, (3) I oni koji su zekat čine; (23:4)

U suri El-Mu’minun, Allah nam nabraja vrline vjernika od kojih je, izmeđuostalih, činjenje zekata! Bukvalno se tako kaže, … dakle, ne davanje, ne udjeljivanje, nego činjenje zekata!

Kao prvo, kao što sam pojasnio, zekat se ne daje, već se daje sadekat. Imućan vjernik koji će davanjem viška imetka ispuniti dva osnovna uslova; osjećaj pročišćenja duše i materijalna korist potrebnima, učinio je zekat.

Lično smatram da se, danas kod nas, obavezni sadekat ispunjava plaćanjem PDV-a i redovnih doprinosa državi i zajednici, te mimo zakonskih izdataka nema drugih obaveza.

Dobrovoljno davanje za pomoć drugima je definitivno vid zekata – duhovnog uzdizanja i ličnog razvoja, ali nije obavezan kao što se to u tradiciji navodi.

FAQ

• Moram li davati godišnji danak Rijasetu?
  • Ne, i to sigurno nije božanska naredba.
• Trebam li davati Rijasetu?
  • To je tvoja odluka, ako smatraš da je to korisno za zajednicu, onda trebaš.
• Da li je grijeh ne dati postotak od imetka koji pregodini?
  • Nije, ako si platio porez državi.
• Trebam li dati sirotinji i potrebnima, i koliko?
  • Definitivno, onoliko koliko možeš halaliti.
• Da li je udjeljivanje novca zekat?
  • Jeste, to je definitivno vid zekata, ali nije sav zekat koji se Kur’anom očekuje od vjernika.
• Vjernik sam i dajem zekat, šta trebam promjeniti nakon ovog saznanja da zekat nije zekat?
  • Praktično ništa, ali suštinski svašta! Ovom spoznajom tvoja obaveza da doprinosiš razvoju drastično je proširena sa udjeljivanja imetka jednom godišnje na svakodnevne aktivnosti konstantnog davanja cijelog svog bića za dobrobit sebe i drugih.

Zaključak

• Salat je stalna popravka veze s Istinom; zakat je vidljiv rast te veze u djelu koje uzdiže ljude i pročišćuje dušu.
• Ṣadaqāt su fiskalni alati (javni/budžetski i/li direktni) — korisni, ali nisu sinonim za “zakat”. To je dadžbina koju određuje vlast. Odnosi se samo na imućne. Daje se od prihoda u novcu ili poljoprivrednim proizvodima.
• Ko salat živi — zakat čini: znanjem, imetkom, karakterom, pravdom i milosrđem — svaki dan. Zekat bi trebao biti neminovni atribut vjernika, bez obzira na dob, spol, rod, status.

11 comments