Tabu: Nuhova ba(r)(j)ka

Tvrdnja: Općepoznata tradicionalna islamska priča o Nuhu a.s. je natrunjena i u mnogome suprotna izvornom kur’anskom učenju.

Postoje tri vrste muslimana, kad se tiče akideta;

• Jedni koji vjeruju u sve što im neki autoritet kaže, i oni su većina,
• a drugi koji  baš i ne čaprkaju plaho po vjeri, nego, onako, vjeruju u osnove i općepoznate dogme. Lično smatram da oni prvi nisu u opasnosti da skliznu u ateizam, ali su u neminovnom putu ka zabludi. To zato što očito misle tuđom glavom i ne pokušavaju doći do spoznaje…spoznaje bilo ćega, a kamoli Allaha i Njegove vjere. Samo je pitanje vremena kada će ih to odvesti u idiote. Ovi drugi su OK, sve dok ne nalete na nekoga ko će im pokrenuti um nekim pitanjem, i oni će instantno izgubiti vjersko tlo pod nogama. To zato što nemaju dovoljno znanja niti interesovanja da očuvaju vjeru.
• Stoga sam skontao da samo oni treći doista doživljavaju Islam kao pravi put, a to su samokritičari na putu spoznaje. To jeste oni koji non-stop uče, a potom naučeno preispitivaju tražeći ultimativni odgovor nakon kojeg sve sumnje gube svoj smisao. “Allaha se samo učeni boje.” – Kur’an.

Kako sam navodio u raznim postovima do sada, kroz svoje duhovno sazrijevanje preispitivao sam sve što me golicalo po srcu, ali neke programe (usađena slijepa vjerovanja) jednostavno nisam, iz prostog razloga što su mi se činila logična onda kad sam ih prigrlio, kao balavac od nekih 11 godina. Ni sam ne znam kako samo to potisnuo do svoje četrdesete, možda zauzet drugim dilemama, no sve sam prihvatao ‘nako, zdravo za gotovo – alassalamet.

Vjersko, akaidsko učenje, takozvano islamsko predanje o Nuhu a.s. i potopu koji se desio, uglavnom nema plaho veze sa originalnim kur’ankim učenjem.

Vjerovali ili ne, statistički, priča o Nuhu i potopu je najpoznatija priča svih vremena, i postoji u pisanoj historiji već hiljadama godina, mnogo prije Jeduizma ili Kršćanstva, a kamoli islama. Kroz haman 15 vjekova, islamska priča o Nuhu je poprilično dobila oblik bibliske ili tevratske priče, čemu su najzaslužnije razne knjige tradicionalnog tefsira, poput Ibn Kesira ili Kurtubija. U tefsirima ima toliko israilijata da je originalna Allahova riječ “zatrpana” i marginizirana.

Sebi se čudim da sam toliko puta učio ili slušao ajete o Nuhu a da nisam obratio pažnju koliko se oni razlikuju od vjerovanja koje sam u isto vrijeme imao.

U grubim crtama, islamska općepoznata verzija priče ide ovako:

Nedugo nakon Adema a.s., Allah dž.š. šalje Nuha a.s. tadašnjem čovječanstvu. Oni su obožavali kipove, a Nuh ih je pozivao da ih odbace i da samo Allaha obožavaju. To je činio 950 godina, dok nije dobio naredbu od Allaha da pravi lađu. Narod mu se smijao, a on je sa nekolicinom vjernika radio na lađi sve dok nije počela poplava. Potom Nuh dobiva naredbu od Allaha da u barku uvede par od svake vrste kopnenih životinja i ptica kako bi ih spasio za novi svijet. Voda je nadolazila iz zemlje i padala sa neba dok cijeli svijet nije potopljen. Nuh je pokušao spasiti sina, ali on odbi. Svi umiru osim morskih životinja…te oni na vodi ostaju toliko dugo da je kopno poprimilo osobine morskog dna. Nakon nekog vremena, barka pristaje na vrh brda Džudij. Životinje i ljudi počinju novi život na novoj Zemlji, te jedino Nuhovo potomstvo biva produžetak ljuskog roda.

Ovo je toliko ukratko da ne znam koliko nula da stavim prije jedinice u procentu. Hajmo reći deset hiljaditi dio od cjekupnog broja napisanih informacija o ovom događaju. Cijela priča je zamotana u celofan nadnaravnih čuda i nepojmljivih događaja… haman ko’ grčka mitologija. Nevjerovatno koliko bajki je vezano za Nuha a.s. i potop. Detalji do smarajućih sitnica. U mnogim tesfirima se detaljiše o vrsti drveta koja je korištena za građu, o tome gdje je barka pravljena, ko je vezao daske, koliko dugo se pravila, koliko je imala spratova, koje boje, imena vjernika…i bezbroj drugih detalja. Takođe, tefsiri i drugi islamski izvori navode kako su nastale neke nove vrste životinja, poput mačke ili svinje. Mačku je iskihao lav, a svinju slon!

Treba reći da postoje i oni koji su osudili sve te neutemeljene izmišljotine, poput imam Al Alusi koji u svom tefsiru Ruh Al-Meani kaže da su priče o Nuhu “…prešle granice mašte”.

Mi muslimani imamo specifičan način samospoticanja. Umjetnici smo u tome! Donesemo sebi kojekave gluposti u vjeru a onda se pravimo pametni pokušavajući opravdati postojanje tih gluposti. Ne znam čemu tolika briga za nebitne sitnice, koje bi nam sigurno bile rečene da smo ih trebali znati, ali Allahovom mudrošću – nisu!

Samo kao demonstraciju ljudskog nagona za izvrtanjem i izopačivanjem navodim slučaj pisanja jedne od najpoznatijih zbirki hadisa. Već u trećem stoljeću po hidžri, imami i muhadisi vide potrebu da se odvoji ispravan hadis od hamelja. Ne iz straha da se pojavi laž, …već baš iz razloga što se tolike laži više nisu mogli trpit’.
Tada, imami Buharija od svojih 600,000 hadisa koje je znao, uz muke i besane noći, savjete drugih i istihare, odabere tek nekih 1% hadisa kojima bi se moglo vjerovati. I opet, on je samo insan koji je ostavio svoj potpis u ummetu…a nikako bezgriješni melek. To govori u kojim proporcijama se lagalo i izmišljalo na Poslanika i ashabe, a da ne spominjemo šta se dešavalo kasnije kroz vijekove mješanja muslimana sa kršćanima, jevrejima i hindusima.

Nema fajde vikat’ na emotivnim hutbama i dersovima pokušavajući po svaku cijenu opravdati stavove samo zato jer ih je neki šejh nazvao “islamskim istinama”. Ako prenosiš – prnesi tačno, ako tvrdiš – donesi dokaz. To je islamski princip.

Informacije radi, najveći oslonac ateistima je bila upravo priča o Nuhu i općem potopu, te su mnogi naučnici i filozofi uznevjerovali u biblijsku verziju nemogavši to prihvatiti zdravim razumom. Između ostalih, Giordano Bruno nije mogao prihvatiti da Milostivi Gospod potopi cijelo čovječanstvo zbog grijeha jednog sela. Naravno, spaljen je živ 1600 g.

Pitanja koja su s pravom postavljali bila su na primjer:

• Odkud tolika voda? Kruženje vode u prirodi je zatvoren krug, te je količina vode ograničena. Da bi se potopilo cijelo kopno, uključujući Kilimandžaro ili Everest, treba dodatno više vode nego što trenutno postoji na planeti.
• Kolika je bila ta barka?! Shodno da svi znaju broj životinjskih vrsta, najobičnijom matematikom dolazimo do zaključka da je barka trebala biti veličine Enterprise iz Zvjezdanih Staza. Iako po Bibliji barka parira Titaniku, ni iz bliza nije dovoljna. Uostalom, kako je Nuh bez alata, sam, sagradio toliku barku?
• Kako je Nuh sabrao sve životinje, ptice i insekte? Prvo, kako je uopće znao gdje su? Kako je znao da mu neka nije promakla? Kako je znao razlikovati mužjaka muhe od ženke? A polarnog medvjeda!?
• Kako je Nuh vladao životnjama? Kako se nisu medjusobno pojele!?
• Gdje je nabavio svu hranu za razne životinje? Koloko treba imati prostora za skladištenje tolike hrane?
• Kako je uspio ostati na vodi 150 dana, a po nekim predajama, godinu dana!?

Naravno, mnogim fanaticima je odgovor jednostavan “…pa sve je bila mudžiza!”. Ako je to i tvoj odgovor, molim te stani ovdje. Text završava.

Cilj mi je da u ovom postu odvojim Kur’ansku verziju priče od narodne, te ukažem da Kur’an nije kopija starih knjiga.

Muslimani danas u globalu nemaju znastvenu svijest, i omladina koja u svojim kućama ili džamijama uči bajke poturene pod islamske činjenice ili božanske istine dobija mentalno šamaranje i intelktualno silovanje na fakultetima ili u intelektualnim krugovima. Neki su našli sebi spas u pljuvanju na “nauku” i “logiku”…kao da je to nešto podvaljeno čovječanstvu, a ne osnova na kojoj Kur’an poziva u iman. Drugi su opet, nemogavši trpiti uvrede intelekta, pali u zamku svoje majke ili rahmetli nane, te zbog njihovih priča potpuno odustali od vjere, perući se od svega što na nju podsjeća.

Kroz odgovore na slijedeća pitanja zaokružiću cijelu islamsku verziju, bez dodataka. Dakle, jedino ovo je što sa sigurnošću znamo o Nuhu i potopu, a sve ostalo je gajb.

تِلْكَ مِنْ أَنْبَآءِ الغيب نُوحِيهَآ إِلَيْكَ مَا كُنتَ تَعْلَمُهَآ أَنتَ وَلاَ قَوْمُكَ مِن قَبْلِ هذا

To su nepoznate informacije koje ti objavljujemo, ni ti ni tvoj narod to niste znali prije ovoga… – Hud 49

Ko je bio Nuh i koliko dugo je živio?

Nuh a.s. je bio poslanik svom narodu, kao što su i drugi poslanici poslati svojim narodima. Pozivao ih u tewhid – da samo Allaha obožavaju. Jedan je od pet strogo zavjetovanih nebija, koji se spominju u ajetu:

وَإِذْ أَخَذْنَا مِنَ النَّبِيِّينَ مِيثَاقَهُمْ وَمِنكَ وَمِن نُّوحٍ وَإِبْرَاهِيمَ وَمُوسَىٰ وَعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ ۖ وَأَخَذْنَا مِنْهُم مِّيثَاقًا غَلِيظًا ‎﴿٧﴾‏

I kad smo od vjerovjesnika uzeli zavjet njihov, i od tebe, i od Nuha i Ibrahima i Musaa i Isaa, sina Merjeminog. A uzeli smo od njih zavjet čvrst; (Al Ahzab 7)

Nuh je svoj narod pozivao u Islam hiljadu (vremenskih) perioda prije potopa, minus pedeset godina.To pogrešno prevodeno na mnoge jezike, riječ “senetun” i “amun” nisu sinonimi. Prva znači “period iz kalendara tog naroda i tog vremena”, a druga znači “solarna godina”.

وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحًا إِلَىٰ قَوْمِهِ فَلَبِثَ فِيهِمْ أَلْفَ سَنَةٍ إِلَّا خَمْسِينَ عَامًا فَأَخَذَهُمُ الطُّوفَانُ وَهُمْ ظَالِمُونَ

Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, te on s njima ostade hiljadu (vremenskih) perioda, osim pedeset godina, pa ih je potop uzeo dok su nepravednici bili. – Ankebut 14

U tumačenjima i prijevodima, “senetun” je period od 12 mjeseci (godina), no takvo shvatanje je predstavljalo problem, jer bi toliko dug život bio dovoljno jako čudo da Nuhov narod povjeruje njegovim porukama. Neki govore da su svi ljudi u to vrijeme tako dugo živjeli, što je historiski i naučno netačno, a biološki skoro nemoguće.

Ono što možda rješava ovaj problem u tumačenju ajeta jeste nedavni pronalazak klesanih ploča na kojima je spisak sumerijskih kraljeva iz doba koje bi moglo biti blizu Nuha a.s. otkriva da se termin “godina” nije odnosio na solarnu ili lunarnu godinu, nego na neki dosta kraći period. Ovi spisi spominju “godine” vladavine sumerskih kraljeva, koje su u hiljadama. Pogledaj detalje u arheološkim izvorima.

Allah ﷻ nas obavještava o Nuhovom boravku među svojim narodom koristeći njihove (tadašnje) mjerne jedinice za vrijeme, a onda precizira oduzimajući od toga 50 godina. Po istraživanjima nekih modernih akademika, poput Dr. Adnan Ibrahima, Nuh a.s. je živio oko 72 solarne godine.

Gdje i kada je živio?

Niko sa sigurnošću ne zna gdje je tačno živio Nuh i njegov narod, ali se može tvrditi da je bio u brdovitom području, najvjerovatnije kanjonima nekih planinskih vjenaca, daleko od obale mora. To zaključujem iz ajeta u kojem Nuh poziva svog sina na lađu, ali on odbija nadajući se da će ga spasiti penanje na brdo. Druga stvar, da je bio na obali mora ili rijeke, narod ga ne bi ismijavao za pravljenje lađe.

Samim tim što je Nuh i njegov narod znao za koncept lađe, dakle bili su svjesni da takvo nešto postoji, i ako uzmemo u obzir da su lađe nastale u cilju plovidbe na druga kopna radi trgovine, razmjene dobara, ili ratovanja, dolazimo do zaključka o postojanju drugih civilizacija i naroda mimo Nuhovog.

Nuh je najvjerovatnije bio jedan od ranih poslanika, no nije bio jedini, niti je bio drugi po redu od Adema a.s., kao što se spominje u ćitabima. Njegov narod je zalutao daleko od monoteizma, a za potpuni zaborav i zabludu treba da se smjene mnoge generacije.

وَقَوْمَ نُوحٍ لَّمَّا كَذَّبُوا الرُّسُلَ أَغْرَقْنَاهُمْ وَجَعَلْنَاهُمْ لِلنَّاسِ آيَةً

I narod Nuhov, onda kad su poslanike zanjekali, potopili smo ih i učinili da budu pouka drugim ljudima… – El Furkan 37

Nuhov narod je znao za poslanike prije njega, i nije bio jedini ljudski narod na Zemlji, što je jasno iz ajeta.

Ko je potopljen a ko spašen?

U kontekstu svih kur’anskih ajeta, potopljen je samo Nuhov narod, a nikako cijela planeta Zemlja. Njihovo potapanje je bila pravedna kazna za zlodjela, kao što je bila kazna drugih naroda, poput Ada i Semuda. Nisu oni jedini narod koji je potopljen u historiji, što se vidi u ajetu iz sure El Enbija:

فَكُلًّا أَخَذْنَا بِذَنْبِهِ ۖ فَمِنْهُمْ مَنْ أَرْسَلْنَا عَلَيْهِ حَاصِبًا وَمِنْهُمْ مَنْ أَخَذَتْهُ الصَّيْحَةُ وَمِنْهُمْ مَنْ خَسَفْنَا بِهِ الْأَرْضَ وَمِنْهُمْ مَنْ أَغْرَقْنَا ۚ وَمَا كَانَ اللَّهُ لِيَظْلِمَهُمْ وَلَٰكِنْ كَانُوا أَنْفُسَهُمْ يَظْلِمُونَ وَنَصَرْنَاهُ مِنَ الْقَوْمِ الَّذِينَ كَذَّبُوا بِآيَاتِنَا ۚ إِنَّهُمْ كَانُوا قَوْمَ سَوْءٍ فَأَغْرَقْنَاهُمْ أَجْمَعِينَ

Svi su kažnjeni shodno grijehu. Na neke smo poslali oluju, neki je snašao krik, neke je zemlja progutala a neke smo potopili. Allah im nikada ne bi nepravdu učinio, ali oni su to sebi učinili. Spasili smo ga od naroda koji je Naše dokaze osporavao, oni su loš narod bili, pa smo ih sve potopili. – El Enbija 77

Nevjernici su toliko dugo ogrezli u grijesima da su istrebljenje i novi početak bili jedina opcija. Tada Nuh a.s. moli:

وَقَالَ نُوحٌ رَّبِّ لَا تَذَرْ عَلَى الْأَرْضِ مِنَ الْكَافِرِينَ دَيَّارًا إِنَّكَ إِن تَذَرْهُمْ يُضِلُّوا عِبَادَكَ وَلَا يَلِدُوا إِلَّا فَاجِرًا كَفَّارًا

I reče Nuh: Gospodaru, ne ostavi ni jednog nevjernika na zemlji. Ako ih ostaviš oni će Tvoje robove zavesti i neće rađati osim nove griješne nevjernike. – Nuh, 26-27

Potapanje svih ljudi i životinja zbog grijeha jednog naroda je nepravda koju Allah ne čini. To je potpuno isključeno u islamskoj verziji događaja. Nuhova dova za uništenje nevjernika na “zemlji” se odnosi na zemlju njegovog naroda, a ne na cijelu Zemlju. To je način izražavanja koji je jako čest u Kur’anu.

قِيلَ يَا نُوحُ اهْبِطْ بِسَلَامٍ مِّنَّا وَبَرَكَاتٍ عَلَيْكَ وَعَلَىٰ أُمَمٍ مِّمَّن مَّعَكَ ۚ وَأُمَمٌ سَنُمَتِّعُهُمْ ثُمَّ يَمَسُّهُم مِّنَّا عَذَابٌ أَلِيمٌ

Bi rečeno, O Nuhu, smjesti se u miru i blagoslovu od Nas, ti i svi narodi koji su s tobom, a narode druge ćemo još pustiti da uživaju, a potom ćemo ih bolnom kaznom dotaći.

Nuh je spašen sa ljudima koji su bili s njim, a samo Allah zna njihov broj. A jasno je da su na drugim mjestima na Zemlji i dalje bili drugi narodi koji su također zaslužili skoru kaznu.

وَلَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحًا إِلَىٰ قَوْمِهِ فَلَبِثَ فِيهِمْ أَلْفَ سَنَةٍ إِلَّا خَمْسِينَ عَامًا فَأَخَذَهُمُ الطُّوفَانُ وَهُمْ ظَالِمُونَ

Mi smo Nuha poslali narodu njegovu, te on s njima ostade hiljadu perioda minus pedeset godina, pa ih je potop uzeo dok su nepravednici bili. – Ankebut 14

Ajet jasno kaže da je potop uzeo samo Nuhov narod.

Kakva je bila lađa?

Kur’anski izraz je “fulk” što nije neminovno brod koji nama naumpada. Tadašnja tehnologija je bila toliko primitivna, da je Nuh morao od Allaha dobivati upute kako da napravi barku. Allah dž.š. govori o jednostavnosti i primitivnosti barke pa ju naziva “plovilica od dasaka i klinova“. To je opis za splav a ne brod. Iako ajeti ukazuju na to da je u najmanju ruku splav imao ogradu, to ga ne čini brodom.

Ovakva lađa ima zadatak da spasi nekolicinu ljudi, kako se vidi iz slijedećeg ajeta, da je poplava trajala kratko, da je narod uništen bujicom u kanjonima, te da je Nuh počeo novi život na drugom mjestu.

فَأَوْحَيْنَا إِلَيْهِ أَنِ اصْنَعِ الْفُلْكَ بِأَعْيُنِنَا وَوَحْيِنَا فَإِذَا جَاءَ أَمْرُنَا وَفَارَ التَّنُّورُ ۙ فَاسْلُكْ فِيهَا مِن كُلٍّ زَوْجَيْنِ اثْنَيْنِ وَأَهْلَكَ إِلَّا مَن سَبَقَ عَلَيْهِ الْقَوْلُ مِنْهُمْ ۖ وَلَا تُخَاطِبْنِي فِي الَّذِينَ ظَلَمُوا ۖ إِنَّهُم مُّغْرَقُونَ (27) المؤمنون

Pa Smo mu objavili da pravi lađu pod Našim nadzorom i po Našoj objavi, a onda kad odredba Naša dođe, i kotlina se počne puniti, ti uvedi u nju od svakog po par, i uništen bi svako osim koga je Allah izuzeo od njih, i ne obraćaj mi se za nasilnike, oni su sigurno potopljeni.

Kur’anski izraz “Et-Tennur” kojim je opisano mjesto bukvalno znači kotlina ili kotao za kuhanje. Ko je vidio kako izgleda bujica u klancu postaje mu jasno od kuda valovi.

وَحَالَ بَيْنَهُمَا الْمَوْجُ فَكَانَ مِنَ الْمُغْرَقِينَ

…i razdvoji ih val, te se on utopi sa ostalima. – Hud 43

Šta je sa životinjama?

Kad kažem da Kur’an ne spominje nikakve životinje u ovom kontekstu vjerovatno će mnogi biti iznenađeni. Nuh nije dobio niakakvo uputstvo za spašavanje životinja, te je muslimansko vjerovanje o spašavanju životinja u potpunosti preuzeto iz kršćanske verzije. Lađa je spas vjernicima, i ljudi su jedini predmet spašavanja. Životinje nemaju puno smisla u ovom kontekstu, iako dio ajeta koji govori o uvođenju parova može imati takvo tumačenje.

Činjenica da je naredba o ukrcavanju došla kad se kotlina počela natapati, jasno ukazuje da nije bilo vremena za Nuha da ide po svijetu u zoološki pohod i sabire parove svih životinjsih vrsta. Jedino što bi možda moglo aludirati na životinje je kur’anski izraz “fesluk fiha” što znači “uvedi u nju, svojim trudom” aludira da se možda radi o domaćim životinjama. Koje se to životinje mogu uvesti u lađu kad voda već nadolazi? Pa to su one koje imaš u svom toru ili štali pored sebe i kojima mahneš rukom i one slušaju!

Nuh je definitivno poveo vjernike, a moguće da je uveo nekoliko parova domaćih životinja za hranu i mužu, jer odlazi sa rodne grude na nepoznatu lokaciju gdje sa svojim narodom treba započeti novi život.

Svi ljudi su Nuhovo potomstvo?

Kao prvo, Nuhovo potomstvo nije jedino potomstvo…jer ajeti su jasni:

ذُرِّيَّةَ مَنْ حَمَلْنَا مَعَ نُوحٍ
Potomstvo onih koje smo spasili sa Nuhom… – El Israa 3

A zašto onda imamo tu informaciju u Kur’anu?

To je odgovor onima koji su htjeli kamenovati Nuha i njegovu porodicu da im se sjeme zatre, kao i utjeha Nuhu koji je molio da više kafiri ne rađaju djecu jer će biti isti kao oni…
Dakle, kao da kaže: Nuhu, od sada tvoj narod će biti od potomaka tvojih i potomaka vjernika koji su došli s tobom.

وَلَقَدْ نَادَانَا نُوحٌ فَلَنِعْمَ الْمُجِيبُونَ ﴿٧٥﴾ وَنَجَّيْنَاهُ وَأَهْلَهُ مِنَ الْكَرْبِ الْعَظِيمِ ﴿٧٦﴾ وَجَعَلْنَا ذُرِّيَّتَهُ هُمُ الْبَاقِينَ ﴿٧٧﴾ وَتَرَكْنَا عَلَيْهِ فِي الْآخِرِينَ ﴿٧٨﴾ سَلَامٌ عَلَى نُوحٍ فِي الْعَالَمِينَ ﴿٧٩﴾ إِنَّا كَذَلِكَ نَجْزِي الْمُحْسِنِينَ ﴿٨٠﴾ إِنَّهُ مِنْ عِبَادِنَا الْمُؤْمِنِينَ ﴿٨١﴾ ثُمَّ أَغْرَقْنَا الْآخَرِينَ ﴿٨٢﴾

Nuh Nas je dozivao, dobrog je odgovarača imao. Spasili smo njega i porodicu njegovu od muke goleme. I učinili smo da njegovi potomci ostanu. I uspomenu na njega za naraštaje sačuvali. Mir Nuhu na svim svjetovima. Mi tako nagrađujemo dobročinitelje. On je od robova Naših vjernika. A potom Smo ostale potopili. – Safat 75-82

Ajet ne govori da je poplava bila “muka golema”, kao što neki misle. Ajet jasno kaže da je Nuh spašen “muke goleme” u svom narodu, prije poplave. Ajeti nakon ovih, u istoj suri (Safat), koriste isti termin “كرب عظيم – Muka golema” za Musaa i njegov narod, gdje ih Allah spašava od faraonskog paćenja.

Gdje je lađa sada?

وَلَقَد تَّرَكْنَاهَا آيَةً فَهَلْ مِن مُّدَّكِرٍ

I ostavili smo ju kao opomenu, pa ima li neko da se opomene! – El Kamer 15

Nakon potopa Nuhova naroda, koji je vjerovatno kratko trajao, lađa se ustabilila na “džudijj”. U ajetu stoji:

وَقِيلَ يَا أَرْضُ ابْلَعِي مَاءَكِ وَيَا سَمَاءُ أَقْلِعِي وَغِيضَ الْمَاءُ وَقُضِيَ الْأَمْرُ وَاسْتَوَتْ عَلَى الْجُودِيِّ ۖ

I bi rečeno: O zemljo popij vodu svoju! i o nebesa, prestani! …i voda se povuče, a ona pristade na “džudijj”…

Samo uništenje naroda trajalo je onoliko koliko treba insanu da se utuši bez kisika, a bujica i kiša su mogli trajati danima, i to samo Allah zna.
Namjerno nisam preveo riječ “džudijj” jer većina muslimana vjeruje da je to ime nekog brda u okolici današnje Palestine. Brdo je nepoznato i samo se o njemu nagađa.
Još nisam naišao na nekoga ko mi je prethodio sa teorijom koju ću iznijeti.

Naime, ja vjerujem da je imenovanje geografskih lokacija u Kur’anu iznimna rijetkost i pojavljuje se samo u par ajeta za kosmički poznata mjesta, kao što su Mekka ili Egipat… tako da je mala vjerovatnoća da se ovdje uopće govori o ličnom imenu nekog brda.

Ako ajet pročitamo bez predrasuda i pre-definisanih bibliskih shvatnja, na jasnom Arapskom jeziku riječ “istevet” i riječ “džudijj” znače nešto drugo. Haman svi taj dio sa lađom razumiju kao “…pristala na brdo Džudijj“, no nikada se u arapskom neće koristiti termin “istevet” za “pristanak broda”. Taj termin znači “ustabiliti se ili dovesti neki proces do kraja“.
Također, riječ “džudijj” ima mnogo bliže značenje neko ime nekog dalekog i misterioznog brda. U arapskom jeziku to znači “dobro, kvalitetno“, suprotno lošem i nekvalitetnom, ili pak se taj termin korsitio za opis obimne kiše.

Tada bi značenje ajeta bilo ovako:

“I bi rečeno: O zemljo popij vodu svoju! i o nebesa, prestani! Voda se povuče, a ona (lađa) se ustabili na vodi i pored jake kiše (ili; … i ona se zaustavi na plodnoj zemlji).

Fenomenalan opis završetka drame, dvije riječi koje opisuju šta se dogodilo s njima. Spas i nada u budućnost.

Događaji u ajetu su spomenuti vezani sa veznikom “ve”, koji ne znači da su hronološki poredani…te su se mogli desiti u isto vrijeme. Dakle, poniranje vode u zemlju, smanjivanje kiše, povlačenje vode i ustabiljenost lađe, sve je to moglo da bude jedno s drugim, kao bi logički i izgledala mentalna slika događaja. Nije neminovno da se voda prvo povukla pa da je tek onda lađa pristala. Lađa je mogla biti na ostacima bujice, pod kišom, ali stabilna i bez opasnosti po preživjele.

Lađu niko nije našao danas, no ona je sigurno bila opomena narodima pored i poslije Nuha. Mogućnost da će biti nađena nikada nije isključena.

A Allah najbolje zna.

16 comments