Tabu: Bajka o slonovima

Konstatacija: Priča o pokušaju rušenja Kabe slonovima, i intervenciji džehenemskih ptica je neosnovana i neozbiljna bajka kojom se tumači Kur’an, bez ikakva dokaza od Allaha.


Po ko zna koji put, uvjeravam se da je islamska tradicija puna havdike i židarine, te da se Allahova knjiga zvanično tumači folklorom i narodnim bajkama.

Tumačenje (i prijevodi) svima poznate sure “El Fil” samo je još jedan primjer neodgovornog i bizarnog pristupa kur’anskim porukama kojih se generacije stide. Odabrao sam ovu suru jer je ona jedna od žarišta ateističkih napada na Kur’an, gdje oni, s pravom, atakaju na tradicionalno shvatanje sure, gdje nalaze mnogo prostora za ismijavanje muslimana i njihove svete knjige.

أَلَمْ تَرَ كَيْفَ فَعَلَ رَبُّكَ بِأَصْحَابِ الْفِيلِ ‎﴿١﴾‏ أَلَمْ يَجْعَلْ كَيْدَهُمْ فِي تَضْلِيلٍ ‎﴿٢﴾‏ وَأَرْسَلَ عَلَيْهِمْ طَيْرًا أَبَابِيلَ ‎﴿٣﴾‏ تَرْمِيهِم بِحِجَارَةٍ مِّن سِجِّيلٍ ‎﴿٤﴾‏ فَجَعَلَهُمْ كَعَصْفٍ مَّأْكُولٍ ‎﴿٥﴾‏

Zar nisi vidio šta je Gospodar tvoj sa družinom fila* učinio? (1) Zar nije osujetio spletkarenje njihovo, (2) I poslao na njih tajr ebabil*? (3) Gađale su ih kamenjem od sidžila*, (4) Te ih učinio kao vlat izjedenu. (5)

*Prijevod je ostao objektivan uz korištenje originalnih arapskih termina koje ćemo pojasniti u nastavku teksta.

Ukratko, jer već je poznata priča, negdje pred samo rođenje Poslanika Muhammeda a.s., Jemenom vlada general Abraha, namjesnik Habešijskog kralja Nedžašije, koji pravi veliku crkvu u Jemenu i poziva sve arape da se okane kumira oko Ka’be, već da dođu u njegovu crkvu. Neki od arapa, u znak negodovanja na njegove pozive, crkvu onečisti svojim izmetom. Abraha podiže veliku vojsku sa slonovima, po nekima i 1000 slonova, te kreće iz Jemena na Mekku da sruši Ka’bu. Po dolasku do Mekke, niko mu se ne protivi, a Kurejšije samo traže da im se vrate njihove deve. Abrahin slon, po imenu Mahmud, odbija da ruši Ka’bu, i tada dolaze velika jata ptica koja nose po 3 kamena, u kljunu i u kanđama. Kamenje je bilo od gline, pečeno u džehennemu. Na svakom kamenu je bilo ispisano ime Abrahinog vojnika. Ptice, po imenu Ababil, kamenjem gađaju Abrahinu vojsku i slonove. Kamenje probija vojsku i ubija ih sve, osim Abrahe. On ranjen odlazi kralju Nedžašiji na report. Nedugo nakon toga umire.

Negiranje tradicionalnog tumačenja

Ovakvo tumačenje sure, onima koji razumiju i promišljaju, provocira mnoge dileme. Te dileme su vezane za mnoge aspekte priče, i kako god okreneš, ova priča nema smisla i nikako joj nije mijesto u Kur’anu.

S logičkog aspekta

  • Jedan od razloga zbog kojeg je Mekka ostala sigurna zona stoljećima jeste upravo njena geografska lokacija. Mekka je u sred pustinje, među stjenovitim brdima, te velike vojske imaju fizički i logistički izazov da do nje dođu. U našem slučaju, od tadašnje prestolnice Jemena do Mekke ima preko hiljadu kilometara kopnenim putem na kom nema logistike. Ako je Abraha krenuo na Mekku, to je onda bio poduhvat koji niko u historiji nije poduzeo. To je bila samoubilačka misija.
  • Pod pretpostavkom da se uopće radi o slonu, sura spominje “vlasnike” (množina) jednog “slona” (jednina, sa određenim članom – poznatog slona). Ovakav naziv ne odgovara priči u kojoj je bio jedan vlasnik (Abraha) i više slonova (1000).
  • Jedan slon pije oko 200 litara vode dnevno (U zoo vrtu! Da ne govorimo o teretnom, ratnom slonu kroz pustinju Arabije). Prema historičarima, prosječna srednjovjekovna armija se kreće maksimalnom brzinom od 35km dnevno.  Do Mekke bi takvoj armiji trebalo oko 30 dana bez stajanja. To je 6 kubika vode po slonu. Tefsiri navode desetine, a neki i hiljadu slonova! Koliko bi trebalo ljudskih i drugih resursa za održavanje slonova na životu?! Takva akcija je fizički nemoguća.
  • Ka’ba je bogomolja, i rušena je mnogo puta, štaviše, rušena je nakon smrti Muhammeda a.s. više puta, i to katapultima, u mržnji i nasilju. Kako to da ju Allah tada nije branio, niti je poslao neke ptice s kamenjem? Tefsiri vele da ju je Allah branio dok je bila centar širka i nevjerstva!
  • Ka’ba je građevina od kamena i gline, i veoma lahko ju je srušiti običnim čekićem, ako je već to bio cilj Abrahe. Uostalom, historija bilježi njeno višestruko rušenje od kiše ili bujice. Zašto bi neko doveo slonove, uz toliki trošak i rizik, za rušenje takve krhke građevine?
  • Provokacija na koju je Abraha nasjeo je vrlo djetinjasta i bizarna. On je, navodno, doveo u pitanje opstanak kontinentalnog dijela carevine zbog bizarne provokacije jednog idolopoklonika iz Mekke.
  • Kako se poraženi i usamljeni Abraha vratio do Abesinije ranjen kroz pustinju Arabije?

S historijskog aspekta

  • U arabiji nije bilo slonova, to im je neprirodno stanište. Čak i da su slonovi  bili poklon Abrahi od Nedžašije, kao što neke predaje navode, oni ne bi preživjeli u Arabiji.
  • Mekku su naseljavale kurejšiske porodice, kojih nije bilo mnogo. Procjenjuje se da se radilo o par hiljada stanovnika. Tamošnji arapi nisu imali državu, niti su bili prijetnja nekoj od tadašnjih sila. Mekelije nisu imali vojsku, tako da je historiski, skoro pa nevjerovatno, da se vladar lično uputi sa armijom na tako dalek i riskantan put kako bi porazio civilno stanovništvo.
  • Činjenica da arapski, predislamski pjesnici, koji su bili veliki hvalospjevi, ne pominju ovaj događaj, daje dojam da se on nije ni desio.
  • Poslanik a.s. šalje neke od svojih ashaba iz Mekke u Abesiniju (prva hidžra) vjerujući u dobrotu tamošnjih kršćana. S druge strane, Abraha je habešija (abesinac)! Historija bilježi da su muslimani tamo bili spašeni i pomognuti. Zašto bi Poslanik poslao ashabe u Habešu, a prije toga je hodao Mekkom i recitovao da ih je njegov Bog pobio? Koliko je to strateški pametan potez?
  • Ova priča je historijski veoma upitna. Ne postoji niti jedan historičar koji bilježi takav jedan relevantan događaj, gdje cijela armija biva pobijena s neba, a Abraha ostaje ranjen. Nasuprot tome, postoje mnogi zapisi o Abrahi, no ni jedan ne spominje da je on koristio slonove u ratovanju, niti da je pokušavao širiti svoj utjecaj na daleki sjever (Mekku).
  • Postoji pisani dokument iz tog vremena gdje se spominje skoro identična priča, ali se radi o perzijskom generalu Braham-u (čin i ime asociraju na Abrahu). Bahram (Perzijanac, idolopoklonik) je oteo Perziski prijesto (identično se desilo i kod Abrahe u Jemenu), te je ratovao sa Bizantijom (kršćanima) na slonovima. Taj pohod se desio u vrijeme kada je Muhammed a.s. imao 20 godina. Njegova prepiska sa Armenijskim carom (saveznik Bizantije i njihov brat po kršćanstvu) uveliko asocira na priču iz tefsira. Braham u pismu spominje da će doći da sruši armenijsku prijestolnicu slonovima, a armenijski car odgovara da će Bog stati na njihovu stranu i da će ih pomoći pticama. Uistinu, perziska vojska je bila katastrofalno potučena, a ta pobjeda se u narodu (kršćanskom) pripisavala Bogu. Toliko sličnih detalja daje dojam da se priča o Brahamovom napadu na Armeniju, u narodu pretvorila u Abrahin napad na Mekku. No, prvi ima utemeljenje u historiji, dok drugi nema.

S islamskog aspekta

  • Cijeli Kur’an bruji o Allahovom pomaganju vjernika i uništenju nevjernika, no tradicija odjednom tumači ovu suru na način da Allah brani centar kufra i idolopoklonstva od kršćana! U drugim ajetima Allah obavještava vjernike da će Bizantijci uskoro pobjediti, i da će se vjernici radovati. Kršćani su (u osnovi) vjernici i braća muslimanima, zašto bi ih Allah kaznio jer su došli srušiti leglo idola i kumira?
  • Ovom intervencijom, Allah je direktno pomogao idolopoklonike protiv poslanika Muhammeda, kojeg će upravo poslati tom narodu. Jer, zašto bi mekelije ostavili kipove koje je nedavno Allah spasio od kršćana koji imaju istu vjeru kao i novi poslanik? Time je Allah poslao poruku da je ono što rade mekelije ispravno! Naravno, to je u suprotnosti sa ostatkom Kur’ana.
  • Šta je pogrešno u Abrahinom pozivu arapskih idolopoklonika u kršćanstvo, i to prije pojave Muhammeda a.s.? On je učinio baš ono što Allah hvali u Kur’anu, pozvao je zalutale idolopoklonike u vjeru u jednog Allaha. To je čin za nagradu, a ne kaznu.
  • U priči se osjeti kasno-kršćanski stil o predznacima svetog rođenja. Muslimani su osjetili potrebu da rođenje svog Poslanika okruže misterioznim i božanskim djelima kao što to imaju kršćani za Isusa Krista.
  • Uništenje Abrahine vojske se smatra božijom mu’džizom, a zapravo, uspjeh Abrahe da uopće dođe do Mekke na taj način je veća mudžiza nego njihovo uništenje opisano u tefsirima.
  • Ako je najveći zaslužnik za tu božiju kaznu bio Abraha, kako to da je samo on preživio pokolj, a prisiljeni vojnici i slonovi pobijeni na najgori način? Jel’ to Allah promašio, ili je nepravedan?!
  • Zašto bi Allah kaznio životinje za zlodjelo ljudi?
  • U Kur’anu nema usamljenih sura, u smislu da govore o nečemu bez dodatnih detalja i apsekata na drugim mjestima u Kur’anu. Ova sura je toliko općenita da bi bez dodatnog objašnjenja drugdje u Kur’anu bila bezvrijedna, bez ikakve poruke.

Sagledavši činjenice iz tri navedena aspekta, teško da ova sura (El-Fil) uopće govori o događaju sa Abrahom i Kabom. Štaviše, taj se događaj vjerovatno nikada nije ni desio. Sve to ukazuje da ova sura govori o nečemu drugo, i neminovno je objašnjena u drugim surama.

O čemu sura El-Fil govori?

Jezički lapsus

Sura ima nekoliko jedinstvenih kur’anskih termina, koji se nigdje drugo ne spominju. Primjetio sam da je svaki od tih usamljenih termina izazvao polemiku među tumačima Kur’ana. Vjerujem da je razlog tome što se staro-arapski, kur’anski jezik brzo gubio zbog eskalacije urbanizacije muslimana i brzog širenja muslimanskog svijeta, te neminovnog miješanja sa strancima. “Što ćorav ne vidi, smisli!”, što bi naš narod rekao.

Termin (fiil – فيل) u arapskom jeziku označava životinju “slon“, no njeno osnovno značenje je “greška” ili “nisko i prljavo djelo“. Moguće je da je slon po tome i dobio ime, jer je prljav. To alternativno značenje bilježe i današnji riječnici arapskog jezika. Prema tome, prvi ajet bi se mogao prevesti ovako: ﴾Zar nisi vidio šta je Gospodar tvoj sa počiniocima prljave greške uradio?﴿

U drugom ajetu, jasno se kaže da je Allah osujetio spletku njihovu, a ne djelo. Dakle, govori se o uništenju spletke, prije nego je postala dijelo. To je suprotno dugotrajnom i nevjerovatnom vojnom pohodu koji se, navodno, odigrao do samog kraja.

U trećem ajetu se spominje slanje (Tajrun Ebabil – طيرا أبابيل).
Prvi termin je (Tajr – طير) – što može značiti “ptice“, ali i ne mora. Kao i kod slona, ptice se tako zovu jer lete u zraku. Korijen riječi nosi značenje letenja, pa se tako i kiša kaže (metar – مطر), ili brdo (tuur – طور). Riječ je došla neodređeno (bez određenog člana EL) i samim time može nositi značenje svog korjena a ne neke specifične imenice.
Drugi termin je (Ebabil – أبابيل), koja definitivno nije izvornog arapskog porjekla, poput staro-armenijskih riječi: Inđil, Ibrahim, Israil, Džibril,…itd. Ova riječ po svojoj konstukciji jako podsjeća na složenicu armenjskog jezika (abab+il) što znači “božija kiša“.
Ukoliko uzmemo navedeno u obzir, ajet bi se mogao prevesti: ﴾I poslao na njih nelete kiše božije.﴿

U četvrtom ajetu imamo termin (sidždžiil – سِجِّيلٍ ), koji se dodatno spominje na samo još dva mjesta u Kur’anu, i to uvijek u istom kontekstu. U riječnicima arapskog jezika, termin ima veze sa nečim neprekidnim i spojenim, a često se odnosi na vodu koja neprestano teče odozgo prema dole. U korjenu riječ aludira na izvor neprestalne kiše, možda oblak ili pak beskrajni kosmos. Mene lično, asocira na precizno usmjeren snop meteora iz svemira.
Ukoliko uzmemo navedeno u obzir, sura bi se mogla prevesti ovako:

﴾Zar nisi vidio šta je Gospodar tvoj sa počiniocima prljave greške uradio? Zar nije osujetio spletkarenje njihovo? I poslao na njih nalete kiše božije, koja ih je kamenjem iz kosmosa gađala, te ih je (On) učinio kao vlat izjedenu.﴿

Kur’anski kontekst

Sam početak sure (أَلَمْ تَرَ – Zar nisi vidio…) ima prepoznatljiv stilski uvod koji je u Kur’anu korišten tačno 76 puta. Svaki od tih ajeta govori o nečemu što je očigledno, poput prirode oko nas, ili o nekome-nečemu aktuelnom za Poslanika a.s., ili o događaju iz prošlosti koji je detaljno opisan u Kur’anu, bilo u tom ajetu ili negdje drugo u tekstu. U svakom slučaju, Abrahina ofanziva bi bila nedosljednost i raskorak u stilu Kur’ana. Taj događaj niti je očigledan, niti je aktualan, niti je objašnjen drugdje u Kur’anu.

Ova sura nesumljivo podsjeća na događaj uništenja Lutovog naroda. Postoji zajednički faktor, a to je uništenje kišom kamenja.

Postoje još mnogi indikatori da se radi o istom događaju, i da ova sura nije jetim u Kur’anu. Ona je samo još jedna u nizu kratkih napomena na već opisan događaj, u ovom slučaju događaj uništenja Lutovog naroda.

Lutov narod se javno odao prljavom činu, kojeg su konzumirali na svojim sjelima (klubovima), što zaslužuje da se nazove “elfiil, prljavom pogreškom” i pripremali su spletku protjerivanja Luta i vjernika s njim. Upravo je to osujećena spletka koja se spominje u ovoj suri.

U arapskom jeziku, “fil, pogreška – فيل” je suprotno od “rušd, ispravnost – رشد”, što je upravo spomenuo Lut a.s. kada se obraćao svom narodu:

وَجَاءَهُ قَوْمُهُ يُهْرَعُونَ إِلَيْهِ وَمِن قَبْلُ كَانُوا يَعْمَلُونَ السَّيِّئَاتِ ۚ قَالَ يَا قَوْمِ هَٰؤُلَاءِ بَنَاتِي هُنَّ أَطْهَرُ لَكُمْ ۖ فَاتَّقُوا اللَّهَ وَلَا تُخْزُونِ فِي ضَيْفِي ۖ أَلَيْسَ مِنكُمْ رَجُلٌ رَّشِيدٌ ‎﴿٧٨﴾

I dođe mu narod njegov žureći mu, a otprije su radili zla djela. Reče: “O narode moj! Ove kćeri moje, one su čišće za vas, zato se bojte Allaha i ne sramotite me (pred) gostima mojim. Zar (niko) od vas nije čovjek ispravan?” (Hud 78)

U nastavku, Allah kaže “Ersele – وَأَرْسَلَ عَلَيْهِمْ”, što su mufesiri preveli kao “poslao” u smislu poslao nekoga, no, ovaj isti termin se koristi za slanje, tj. puštanje da se desi, nekog fenomena, a nerjetko se direktno spominje u kontekstu smrtonosne kiše.

يُرْسِلِ السَّمَاءَ عَلَيْكُم مِّدْرَارًا ‎﴿نوح: ١١﴾‏

Šalje nebo na vas obimno

فَأَرْسَلْنَا عَلَيْهِمْ رِجْزًا مِّنَ السَّمَاءِ بِمَا كَانُوا يَظْلِمُونَ ‎﴿الأعراف: ١٦٢﴾‏

Pa smo na njih poslali kaznu sa nebesa jer su nepravdu činili

إِنَّا أَرْسَلْنَا عَلَيْهِمْ حَاصِبًا إِلَّا آلَ لُوطٍ نَّجَّيْنَاهُم بِسَحَرٍ ‎﴿القمر: ٣٤﴾‏

Uistinu! Mi smo poslali na njih kišu kamenu, izuzev porodice Lutove; spasli smo ih u ranu zoru

 

Dakle, korišteni izrazi u ovoj suri aludiraju na isti scenario kao i u drugim surama gdje se spominje kazna Lutovom narodu.

Isto tako, specifičan kur’anski naziv za kamenje kojim je uništen Lutov narod (hidžaretun min sidždžil – حِجَارَةٍ مِّن سِجِّيلٍ) koji se, osim na još dva mijesta, nigdje drugo ne spominje u cijelom Kur’anu, a u tim ajetima se nedvosmisleno odnosi na Lutov narod:

فَلَمَّا جَاءَ أَمْرُنَا جَعَلْنَا عَالِيَهَا سَافِلَهَا وَأَمْطَرْنَا عَلَيْهَا حِجَارَةً مِّن سِجِّيلٍ مَّنضُودٍ ‎﴿٨٢﴾

Pa pošto dođe naredba Naša, učinismo ohole iz njega (grada) da budu najdonji, i zasusmo (kao kiša) na njih kamenje iz sidžila (jedni iznad drugih) u slojevima, (Hud 82)

فَجَعَلْنَا عَالِيَهَا سَافِلَهَا وَأَمْطَرْنَا عَلَيْهِمْ حِجَارَةً مِّن سِجِّيلٍ ‎﴿٧٤﴾

Te učinismo ohole iz njega (grada) da budu najdonji, i sasusmo na njih kamenje iz sidžila. (Hidžr 74)

Treće i posljednje mijesto u Kur’anu gdje se ovaj specifični termin spominje jeste baš ova sura.

Zašto bi tako upečatljivim terminom bila spemnuta kazna nekom nepoznatom događaju u Kur’anu, kao što je “Abraha i slonovi”? To ne odiše kur’anskom kazivanju, i nema nikakvog smisla. Ovaj termin (حِجَارَةً مِّن سِجِّيلٍ) je upravo poveznica između svih priča o Lutu i njegovom narodu, to je njihov potpis i pečat.

Sve ovo bi bilo mnogo jasnije u samom startu, da naša ulema ne postavlja prepreke između vjernika i Allahove knjige, zahtjevajući da moraš znati razno-razna znanja kako bi razumio poruku. Takva sveta knjiga, koja ima takve preduslove za čovječanstvo kojem se obraća, bila bi krnjavo djelo, a Bogu to ne doliči.

Poenta

Možda najveća poenta ove farse oko slonova jeste činjenica da se u islamskoj tradiciji nalaze tomovi knjiga i cijela nauka oko ove, i sličnih bajki, koje oblikuju naša vjerovanja i ponašanje, te sam odnos prema Allahu dž.š. Koliko toga ima? Gdje je dno?

Nakon što insan spozna hakk i istinu, ili u najmanju ruku, spozna da je dosadašnje znanje bilo zabluda, i shvati da je izmišljotina duboko ukorjenjena u islamsku tradiciju, neminovno se zapita; Kolko smo Islama zagubili, koliko smo ga zamutili? Koliko još treba da se vratimo na pravi put?

Zaključak

  • Napad na Kabu od strane abesinijskog namjesnika u Jemenu, Abrahe, historijski se nije desio.
  • Priča o Abrahi i njegovim slonovima je neprihvatljiva, iz logičkih, historisjskih i islamskih razloga.
  • Sura El-Fil se odnosi na događaj uništenja Lutovog naroda, što se potvrđuje jezičkim i kur’anskim dokazima.

 

28 komentara
  • Kenan

    Prenosim zanimljivu FB objavu Delić Aladina na temu ove sure:
    Uglavnom se u komentarima ove sure mogu naći bajkovite priče o napadačima na Mekku sa slonovima, koje su sprečile ogromne ptice koje su na njih bacale pečenu glinu. Naravno, sve ovo je bajka, a glavni razlog verovanja u nju je ljudski zaborav, jer je historija Bliskog Istoka skoro potpuno zaboravljena, najviše zbog kulturne i naučne zaostalosti Arapa i Turaka tokom čitavog Srednjeg Veka. Ironično, porobljavanjem Arapa dolazi do velikih (ponovnih) otkrića, pa je tako Nepoleonova vojska “otkrila” piramide, Šampolion je dešifrovao hijeroglife, Švajcarac je “pronašao” Petru, a otkrivene su i mnoge druge lokacije i dokazi za događaje koji se pominju u Bibliji i Qur’anu.
    Jedna od tih lokacija koja je, makar za Evropu, nanovo otkrivena je mesto koje se zove el-‘Ulaa, u blizini lokacije poznate kao “Salihov grad”. To je jedan od kamenih gradova, koji je najviše prepoznatljiv po ogromnom kamenu koji nedvosmisleno podseća na slona.
    Pre nego krenemo sa samom surom, želim da pojasnim da termin “aSHaab” označava množinu, ljude koji zajedno žive na zajedničkoj teritoriji ili pod istim uslovima. Ovaj pojam se uglavnom shvata kao “saputnici”, jer participi SaaHib i SaaHiba bukvalno označavaju “životnog saputnika” (muža i ženu), ali se mogu odnositi na bilo kakvo putovanje, jer harf Ha, pored života, označava i kretanje.
    Zbog svega, aSHaab-ul-fiil u ovoj suri treba shvatiti kao “stanovnici Fil-a”, odnosno ljudi koji su živeli u ovom mestu. Nije korišćen opštepoznat naziv ovog mesta (el-‘Ulaa) iz razloga što “fiil” ne označava samo slona, već može da označi i osobu koja sebe veliča, koja se predstavlja većom nego što jeste (kao slon), te ovaj naziv odgovara i njihovoj fizičkoj lokaciji (mesto sa stenom u obliku slona), kao i njihovom egoizmu.
    —–
    أَلَمْ تَرَ كَيْفَ فَعَلَ رَبُّكَ بِأَصْحَابِ الْفِيلِ
    e-lem tere keyfe fe’ale rabbu-ke bi-aSHaab-il-fiil
    Zar nisi video kako je postupio tvoj Učitelj sa stanovnicima Slona?
    أَلَمْ يَجْعَلْ كَيْدَهُمْ فِي تَضْلِيلٍ
    e-lem yedž’al keyde-hum fii taDliil
    Zar nije pretvorio plan njihov u zabludu?
    وَأَرْسَلَ عَلَيْهِمْ طَيْرًا أَبَابِيلَ
    we ersele ‘aleyhim Tayrin ebaabiil
    I poslao na njih misli knjiga
    تَرْمِيهِم بِحِجَارَةٍ مِّن سِجِّيلٍ
    termii-him bi-Hidžaaretin min sidždžiil
    gađaju ih tvrdoćom iz zapisa
    فَجَعَلَهُمْ كَعَصْفٍ مَّأْكُولٍ
    fe-dže’alehum ke-‘aSfin me’kuul
    pa ih je učinio kao snagu potrošenu.
    —–
    Sura počinje hipotetskim pitanjem, pitanjem na koje se ne očekuje odgovor, već će onaj ko pita i da odgovori na njega, a pitani ne zna o pitanju. Ovo je čest slučaj uvođenja u priču u Qur’anu. Ovakva pitanja privlače slušaoca i bude u njemu interesovanje za odgovorom.
    U ovom pitanju treba uočiti da se ne koristi Allah, već se kaže “tvoj Rabb” (Učitelj, Odgajivač, Onaj koga slušaš), što odmah ukazuje da su ovi imali problem sa znanjem i pogrešnim učiteljima.
    Narod koji je ovde živeo bi se danas mogao nazvati politeistima, a jedno od božanstava koje su priznavali su zvali el-Kutba’. Ovaj pojam potiče od k-t-b što znači “pisanje” i odmah se može shvatiti da su, za razliku od Nabatejaca na severu, oni obožavali pisanje, pismenost, knjige, zapise i dr. I zaista se u ovoj oblasti nalaze brojni zapisi sa kojih se puno saznalo o njihovom životu. Mogli bi zaključiti da su ovi ljudi odbacili Allaha kao svog Rabba i obožavali znanje koje se širilo pisanim putem.
    Iz narednog ajeta, koji je takođe pitanje, možemo saznati da su oni imali neki plan, ali da im je taj plan “tvoj Rabb” pretvorio u zabludu. Kako je rečeno, plan njihov je bio da do znanja dođu preko knjiga i raznih zapisa koji su im bili dostupni. Treba reći da se za biblioteku u Alexandriji, što je njima bilo relativno blizu, smatra da je imala stotine hiljada knjiga, sve od doba Potopa do njenog uništenja.
    Do kraja sure možemo da saznamo kako se to i dogodilo, kako je njihov plan da do znanja dođu putem knjiga propao i pretvoren u zabludu.
    Prvo se kaže da je “tvoj Rabb” na njih nešto poslao. Glagol ersele (od čega je i pojam resul) znači “poslati nešto kao odgovor”, bilo da je to odgovor na pitanje ili reakcija na neku akciju. Pojam ‘aleyhim znači “na njih” ili “protiv njih”, iz čega možemo shvatiti da je odgovor zapravo reakcija, a ne u smislu da im je poslat neki resul sa odgovorima na njihova pitanja upućena Allahu kao Rabbu i Rahmanu.
    Ono što je poslato je “Tayr ebaabiil”. Jedno od značenja pojma Tayr je “ptice”, pa su prevodioci i tumači uzeli da “ebaabiil” znači “jata”, iz čega je nastala već pomenuta bajka u tumačenju ove sure. Takođe, “ebaabiil” je povezano sa pojmom “ibiil”, u značenju “kamile”. Ovo je nemoguće, jer “ebaabiil” ima dva glasa B.
    Zapravo, postoji još jedan pojam od istog smisla, koji je korišćen u 2:103, a to je pojam “baabil”, koji se, opet pogrešno, shvata kao grad Babilon. Pojam “babil” ili “babel” uopšte označava “vrata” (baab) “boga” (-il/-el) i bukvalno može da označi neki verski centar ili znanje o Njemu, što služi da se do Njega “dođe” ili “približi”. Ovim terminom su kasnije nazvane i knjige uopšte, a posebno jedna knjiga, koju i mi zovemo Biblija.
    Allah nam govori da je objavljivao Musau, ‘Isau, Dawudu i drugima i imenovao je te objave, ali pored njih Biblija sadržava i ono što su ljudi sami pisali tvrdeći da su nadahnuti od Njega. Zato se u 2:103 govori o knjizi Bibliji, dok se u ovoj suri pominje množina “ebaabiil” u značenju “biblije” (knjige). Koristi se, za Qur’an, strana reč da se njome ukaže da su te knjige bile strane ovim ljudima, da su imali plan da iz knjiga stranaca dobiju znanje. Autori knjiga nisu bili stranci samo u smislu da su živeli na drugoj teritoriji, već i u drugo vreme, a protokom vremena se i značenja jezika menjaju.
    Mogli bi reći da su oni imali plemenite namere (da saznaju), ali da im je plan bio pogrešan. Ono što su trebali da učine, po mom skromnom mišljenju, je u primeru Ibrahima i Isma’ila, koji su molili za narod da nastane od njih i molili su “podigni im resula od njih…”, tj. molili su za nekog od tog naroda da postane Allahov resul, koji će im prenositi znanje od Allaha kao Rabba, a ne od stranaca u vremenu i prostoru.
    Ostatak sure je veoma jasan: oni su potrošili ogromno vreme za nešto što nisu razumeli ili su nedovoljno razumeli, uložili su ogroman trud, ali su dobili veoma malo znanja zauzvrat. Razlog je taj što se nisu oslonili na Allaha i prepustili Mu se da ih kao Rabb nauči onome što ne znaju.
    Reći ću i da pojam ‘aSf označava nešto veoma snažno, silovito, jako, nešto što se ne da ukrotiti, i u kontekstu sa ljudima ovo shvatam kao “mladost”, odnosno neki period života u kome su ovi ljudi mogli najviše znanja da steknu. Ona im je me’kuul – pojedena, potrošena.

  • Mire

    Kako onda znamo da li su ostali Kur’anski ajeti dobro prevođivani a koji se ne tiču ove teme, već svih ostalih tema poput spolne i vjerske ravnopravnosti, vijestima o prošlim narodima i poslanicima, naučnim otkrićima itd. ? Stari prijevodi Kur’ana objavljivani otprije 40-50 godina (a koje sam imao priliku pročitati) su obično sadržavale dopunu ispod svake stranice kao objašnjenje pojedinog ajeta, ali većinom su prevodioci ta objašnjenja skupljala iz raznih primopredaja post-islamskog doba kako su i oni sami naveli, bez nekog posebnog logičkog osvrta osim kada se je radilo o naučnim otkrićima. Kako sam ti ja Kenane ranije govorio, bilo bi stvarno super kada bi neko pa makar on/ona živjeli na Antarktiku uložili ma i 10 godina ako treba na posebnom prevođenju originalnog Kur’ana a gdje bi svaki ajet, svaka riječ bila dodatno pojašnjena ukoliko bi sadržavali višestruka značenja. Naveo si da Aladin Delić radi na tome a i sad si ga spomenuo u komentaru, pa bih volio da čujem više o njegovom napretku ako može? I naravno, da ti napomenem pred kraj, siguran sam da si zauzet ali kad imadneš vremena, pogledaj e-mail i odgovori mi na ona moja pitanja o namazu.

  • Đule

    Pozdrav. Koliko je onda tačno prevedena ostala većina događaja i otkrića u Kur’anu kad se s vremena na vrijeme preispituje svaki događaj baš poput ovoga?

    • Kenan

      Pozdrav. Mislim da prijevodi nisu problem u mjeri koliko je to razumjevanje na arapskom jeziku. Jer, polovina muslimana svijeta govori arapski, ali Kur’an razumjeva po predrasudama (naučeno u školi ili džamiji), a ne po originalnom značenju riječi u Kur’anu. Rijetko ko da čita Kur’an bez pred-znanja o značenju, tako da su ljudi prestali razmišljati šta im Kur’an govori, već značenje uzimaju zdravo za gotovo, shodno predhodno naučenom. Vjerujem da su mnogi propisi i priče pogrešno protumačeni, jer su se od početka uz ajete vezale priče iz ljudske mašte ili klimave historije. Solucija je reset, povratak Kur’anu i objektivno izučavanje bez predrasuda i made-in-human poštapalica.

  • Nepoznato

    Nije mi jasna jedna stvar. Kazes na jednom mjestu u tekstu kako se termin sidzdzil spominje tri puta u Kuranu, a ispod te tvrdnje kazes kako se spominje na dva mjesta u Kuranu. Pa me buni sad to. Jel na dva ili tri?

  • Nepoznato

    Tvoja teorija mi više im smisla nego aladinova. Šta ti kažeš na njegovu teoriju?

    • Kenan

      Ja se u većini ne slažem sa Aladinom, ali veoma cijenim njegov pristup, upornost, temeljitost, a prije svega upornost u pokušaju da dokući istine i duboke poruke Kur’ana. Nema sumnje da svaka njegova objava zaslužuje pažnju, a meni uvijek proširi vidike i znanje.

  • Sejo

    Sto se tiče ovog kamenja iz sidžila, jel ima dokaz u Kuranu da se to kamenje odnosi na lutov narod?

  • Nepoznato

    U klasičnoj prici, govori se da je abrahina vojska krenula sa jednim slonom. A ne hiljadu slonova kao što ti kažeš

    • Kenan

      Kao prvo, ne kažem ja, a uostalom, čak i jedan je sasvim dovoljan da obori cijelu priču…
      No, u tefsiru Ibn Kesira, u tumačenju prvog ajeta ove sure kaže:
      تفسير القرآن العظيم لابن كثير – تفسير سورة الفيل
      واستصحب معه فيلا عظيما كبير الجثة لم ير مثله ، يقال له : محمود ، وكان قد بعثه إليه النجاشي ملك الحبشة لذلك . ويقال : كان معه أيضا ثمانية أفيال . وقيل : اثنا عشر فيلا . وقيل غيره ، والله أعلم
      bilo ih je 8, ili 12, ili više….

      U tefsiru Mefatihul-Gajb imami Razi spominje (مفاتيح الغيب، ج ٣٢، ص :٢٨٨):
      فحلف ليهدمن الكعبة فخرج بالحبشة ومعه فيل اسمه محمود وكان قويا عظيما، وثمانية أخرى، وقيل :إثنا عشر، وقيل :ألف،
      …pa se zakleo da će srušiti Kabu, pa je izašao sa slonom po imenu Mahmud, a bjaše jak i ogroman, i osam drugih slonova, a neki kažu dvanaest, a neki hiljadu

  • Nepoznato

    E znaš šta. Svaka čast. Upravu si sve. Sama činjenica da se sidzdzil spominje samo tri puta u Kuranu, a dva se spominju direktno vezano za lutov narod, ovaj treći je logično vezan takodjer za lutov narod. Ova priča o abrahi je stvarno bajkovita i milioni ljudi vjeruju u to. Hvala Bogu koji daje uputu i znanje. Hvala Bogu pa postoje ljudi koji otvaraju oči drugima. Svaka čast još jednom. Allah da te nagradi za tvoj trud, i da nam i dalje pišeš svoja nova saznanja ako Bog da.

  • Azra

    Dobar ti je pristup i vrlo cijenim tvoje napore da predočiš ajete onakve kakvi i jesu, no za idući blog bih predložila da uradiš reviziju nekih općepoznatih ajeta o položaju žene u muslimanskom društvu. Kada sam ranije čitala Kur’an naišla sam na nekoliko ajeta koji ne odražavaju baš ravnopravnost među polovima prema mome mišljenju. Jedan od njih se odnosi npr. na svjedočanstvo kada se uzima jedan muškarac za svjedoka a ako ga nema onda dvije žene da “ne zaborave”. Kao da su žene glupe tobože. Selam

  • Nepoznato

    Upravu si, nema šta. Respekt

  • Nepoznato

    Koje je tvoj mišljenje o evlijama i turbetima?

    • Kenan

      Što se tiće svetkovanja ljudi i njihovih grobova, smatram potpunim tračenjem života. To je moj stav po pitanju svih bajki i kultova ličnosti. Čovječanstvo se treba uzdignuti sa grobova i okrenuti se nebesima. Imamo Knjigu od Gospodara svjetova, a još uvijek se plazamo po nišanima i nikako da odskočimo od vjerovanja i folklora naroda drevnih.

      • Azra

        Kad nađeš vremena, molim te da odgovoriš na ovo moje pitanje o “svjedočanstvu” koje sam postavila ovdje, i na pitanje o historiji na blogu “100 godina crne rupe u historiji islama”. Odgovori me jako zanimaju (ili bar eto naputak kako da dođem do njih) a dosad nisam baš pronašla dobre odgovore od drugih ljudi i u mojim ličnim istraživanjima.

  • Nepoznato

    Svaka čast na ovom blogu i obradi ovih značajnih tema! Mada, nešto me je kopkalo neko vrijeme, a volio bih čuti tvoje mišljenje ako imadneš vremena odgovoriti a to je, zašto bi Bog dopustio da djeca i nevini dobijaju najgore bolesti poput kancera i defekte poput beba koje se rađaju sa urođenim bolestima, bez ruku ili nogu, sa dvije glave, sa repom, sa dodatnim prstima itd. Meni to zvuči poput evolucione greške i sa daljim razmišljanjem moglo bi se zaključiti da Bog ne postoji i da smo mi jednostavno proizvod prirode baš na osnovu tih “grešaka” koje se javljaju kod beba. Jeste da nas Bog voli iskušavati sa vremena na vrijeme i da je moguće da sa razvojem bolesti dolazi do značajnog pomaka u nauci ili medicini, ali opet ove “greške” kod novorođenčadi se ne mogu tek tako ignorisati. Šta ti misliš?

    • Kenan

      Hvala na posjeti.
      Tvoje pitanje je jedno od najvećih aduta svakog ateiste, i ono predstavlja najveći problem filozofima i teolozima. “Zašto postoji zlo? Zašto stradaju nevini?…itd”
      Postoji dug i detaljan filozofski odgovor na to, ali ukratko bih rekao da se radi o pogrešno postavljenom pitanju…
      Iz naše perspektive nešto je loše a nešto dobro, dok to uopće ne mora biti tako u “božanskoj” perspektivi.
      Postoje bezbrojni faktori koji nešto čine dobrim a nešto lošim, a zaključak je da mi to ne možemo dokučiti. Jedini način da saznaš istinski razlog svega što se dešava je da budeš bog, što je apsurdno.
      Naime, vjerujem da cijeli kosmos radi na principu energije i frekvencije. Smatram da je to Božiji zakon u prirodi kojeg On kontroliše i nadgleda, ali ga ne “ometa”. On drži sviju odgovornima, ali On nikome odgovarati neće. Čak je i odgovornost relativna, jer On nikome neće nepravdu nanijeti.
      Kad se neko ili nešto nađe na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, tj. u energetskom polju koje rezultira “zlom”, tada se dešavaju loše stvari…ili se, pak, dobre ne dešavaju.
      Zašto i kako neko biva “pogođen” zlom ili nepravdom, velika je kalkulacija savršenog polja vibrirajuće energetske mreže sa bezbroj kombinacija mogućih ishoda, koje samo Allah zna, ali u trenutnoj realnosti tog stvorenja odigrala se “loša sudbina” koja je opet rezultat mnogih drugih sudbina koje su dovele do te. Sve u svemu, ne postoje greške u stvaranju, nego samo postoje aspekti koje mi ne možemo sagledati. Jednostavno postoje zakoni po kojima sve funkcioniše, i ti zakoni rezultiraju raznim “nepravilnostima” za koje su opet krive druge “nepravilnosti” kojime je poremećeno energetsko polje. No, sve to je upravo onako kako treba da bude, jer za tu konkretnu realnost, u tom trenutku, nije bilo druge opcije.
      Žao mi je što nema neki jednostavni odgovor na tvoje pitanje, ali se nadam da sam makar pogurao tvoj um u pravom smijeru.

  • Adis

    Kakav je tvoj stav o LGBTQ zajednici i o priči o Lutovom narodu u Kur’anu? Da li je ta priča ispravno prevedena i kakva je poenta te priče?

    • Kenan

      Priča govori o osudi ljudi koji su svoje strasti utolili muškarcima mimo žena. Osuda je jasna, ali taj čin nije bio razlog njihovog uništenja. Oni su bili zli ljudi koji su razne razvrate upražnjavali javno u svojim skupovima. Bili su nepravedni i kovali su zavjeru protiv Luta a.s. i vjernika. Uništeni su zbog cijelog spektra grijeha.
      Nisam siguran šta skračenica LGBTQ znači, ali pretpostavljam da misliš na pedere.
      Lično sažaljevam te ljude jer su u teškoj nedaći. Nihov život je poremećen i treba im pomoć. Lično sam neutralan prema osobama koje imaju naklonost prema jednom ili drugom spolu, sve dok ta naklonost ne prelazi u biološku nastranost. Ne mislim da su bilo kakve emocije grijeh same po sebi, sve dok ne rezultiraju nečemu što je štetno po ljude ili okolinu.
      Njihovi postupci kod upražnjavanja “ljubavi” definitivno nisu prirodni, jer da jesu, ne bi postojali ljudi…izumrli bi kao posljedica nerazmnožavanja. Činjenica je da se oni u svom “širenju” ekskluzivno oslanjaju na normalne ljude koji će im roditi buduće partnere, što ih čini pravim parazitima čovječanstva.
      Sve u svemu, sve je dobro dok ne postane razvrat ili očita šteta po zajednicu.

  • Suad

    Šta misliš da li je ubijanje insekata grijeh? Znam da je svako namjerno ubijanje insekata ili životinja radi zadovoljstva ili dosade grijeh, ali šta ako se zadesi da uleti muha u kuću? Muha me neće poj’st niti će mi pričiniti kakvu štetu a i svakako žive samo 1 dan, pa zašto da je ubijam kad će već mrijet’? Jer će u roku od tog 1 dana izbaciti nekoliko jajašaca iz kojeg će se izleći nove muhe što znači da je taj broj muha u kući sada utrostručen ako ne i više. Opet neće pričiniti nikakvu štetu ali će toliki broj muha u kući privuči druge insekte poput paukova koji se njima hrane i eto još jednog problema. Opet, paukovi ne štete čovjeku ali veliki broj njih u kući predstavlja kakav-takav estetski problem i oni mogu privuči druge, gore vrste insekata koji se njima hrane a koje štete čovjeku. Smatram da je čovjekov dom svetinja, a ovi “nepozvani gosti” narušavaju njegovo psihičko zdravlje i sigurnost svoga okruženja. No, ja opet smatram da su paukovi na nivou pčela i mrava, pa sam se polako naviknuo da ih ne ubijam, već pokupim sa metlom i izbacim napolje. Ako te ova tema tjera na smijeh ili slično, vjeruj da to nije nikako smiješno. Nije u čovjekovoj moći da ubija ma makar najsitniju mušicu kad mu se to prohtije, osim u slučaju ugrožavanja psihičkog i tjelesnog zdravlja i zbog osiguranja svoga okruženja. Da li sam u pravu? Jer to me je dugo mučilo i morao sam da se ispraznim. I čestitke na otvaranju ovoga bloga, otvorilo mi je um i odgovorilo na neka pitanja i nedoumice koje sam imao. A i jako bi mi prijao kakav-takav odgovor na ovo moje pitanje, često mislim kako je npr. jadnoj mušici koja vjerovatno uleti u kuću da se ugrije ili da pronađe kakvu hranu da preživi a onda je nešto klepi i ubije u sekundi. Mislim se, šta bi bilo da sam to ja, da sam ja bio na njenom mjestu, no onda se sjetim da one nisu inteligentne i da se vode osnovnim prirodnim zakonom koji je Bog odredio za sva živa stvorenja, a i plus ugrozila mi je stanište i svojim prisustvom je mogla dovesti do dolaska štetnijih insekata koje se njima hrane kako sam naveo gore. I ponovo, to mi nije bilo dovoljno, jer ubistvo je ubistvo. Stoga halal ti bilo, makar mi malo pomozi.

    • Kenan

      Dragi Suade, hvala ti na pitanju koje mi je pobudilo razmišljanje i doista proširilo horizonte. Ja, usitinu, nikada nisam razmišljao o mušicama na taj način, niti sam istraživao o propisu ubijanja istih, ali sam definitivno shvatio da ljudi ne gledaju na svijet isto i da neke “nebitne” stvari nekome bivaju jako bitne. Fokus ljudi je na raličitim aspektima života, i to je valjda ono čime jedni druge dopunjavamo.
      Generalno sam za slobodu i prao na život, ma koje stvorenje bilo… ali, iskreno nisam razmišljao konkretno o opisanom slučaju, mada definitivno nemam izbora nego da razmislim.
      Kako god, možda je odbrana staništa ključna u preživljavanju vrsta, te je tjeranje ili ubistvo “uljeza” prirodni tok događaja. Kako god insekti i životinje tjeraju ljude sa svojih gnjezda ili staništa, tako i mi tjeramo njih. Valjda to tako ide, ne znam.
      U glavnom, hvala još jednom

  • Nepoznato

    Kada ce bit tekst o suri Jusuf i zakonu atrakcije? To me baš zanima.

  • Nepoznato

    Kad će novi blog?

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta IZ na našim prostorima.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan šerijatsko-pravni mezheb niti definisani akaidski pravac Autor se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općeprihvaćenih stavova ili vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema za namjeru ničije omalovažavanje ili diskreditovanje.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.


Jako je bitno da te uopće ne iritira moje, niti bilo čije, mišljenje. Esencijalno je da imaš lični stav i svoje mišljenje!

Ukoliko smatraš da bi, eventualno, drugačija shvatanja ili rezultati istraživanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana, odmah napusti ovaj blog!


Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.

***  HVALA ZA 30,000+ POSJETA  ***