Tabu: Džinni i aveti (II)

Konstatacija: Kur’anske sure koje spominju džinove ne govore o zlodusima ili avetima, već o ljudima od krvi i mesa.


U prethodnom tekstu sam pojasnio značenje termina džinn u Kur’anu, a sada bih da prođemo kroz značenje ajeta u kojima se spominje termin džinn, u svakoj suri posebno.

Pošto je najzbunjujuća sura ona koja nosi naziv El-Džinn, počeo bih s njom. Iako je dokaz da su džinovi u ovoj suri zapravo ljudi, dovoljan… ipak ćemo kasnije obraditi sve ostale sure u kojima se oni spominju.

Džinovi u suri El-Džinn

Većina muslimana ovu suru čita površno i ne povezuje ajete u kontekstu, niti ih povezuje sa ostalim surama, što je ključno u razumjevanju Kur’ana kao cjelovite poruke. Ova sura šalje jasnu poruku da niko osim Allaha ne poznaje gajb-nedokučivo i da će Poslanik imati Njegovu pomoć u svojoj misiji bez obzira na nevjerstvo i otpor mušrika.

Prije nego navedem ajate iz ove sure, ispričao bih novu priču, daleko od bajke o letećim demonima koju predstavlja tradicionalna ulema…

Poslaniku Muhammedu a.s. se u tajnosti prišunjala grupa kršćanskih sveštenika i astrologa te su slušali učenje Kur’ana, najvjerovatnije sure El-Enaam*. Poslanik bi često učio Kur’an javno u Mekki da bi mušrici čuli, jer mu je to naređeno od Allaha dž.š. Ovi sveštenici su spoznali svoju zabludu i zabludu svog vrhovnog vjerskog poglavara kojeg nazivaju “idiotom”. Obraćajuči se svojim sugrađanima po povratku, kažu da nisu smatrali da će neko od puka ili poglavara imati smjelosti da laže na Allaha, pa su zato svi bili u zabludi slušajući ih i pokoravajući se jedni drugima. No, sada su spoznali pravu istinu i uvidjeli da su mnogi ljudi od puka i mnogi svečenici i poglavari zapravo lažovi. Svi su mislili da poslije Isusa nema više poslanika. Potom priznaju da ih je na ovaj potez (da dođu u Mekku i izvide o čemu se radi) naveo čudan i neuobičajen kosmički event, a to je nebo prepuno kometa. Kao astrolozi, stalno su skenirali nebo i pratili astrološke znakove, no nije bilo velikih promjena, ali ko pogleda sada (u njihovom vremenu) vidjeće da se nebo napunilo znakovima i pokazateljima ka Mekki. Znali su da se nešto veliko desilo, no nisu znali da li je taj veliki događaj dobro ili zlo koje će zadesiti ljude na Zemlji, pa dođoše da izvide. Potom, priznaju da kršćani nisu svi isti, neki su dobri a neki ne, i nikada se neće složiti na svemu. Kao sveštenici, znaju da se od Allaha ne može pobjeći niti Ga savladati, nego je prihvatanje upute jedini izlaz. Konstatuju da je prihvatanje upute jedini izlaz za njihov narod i veliki uspjeh, a okretanje – propast.

Potom, Allah dž.š. tješi poslanika a.s. i kaže: “Ako ovi ustraju na ovom pravom potezu i odbace svoje zablude, Mi ćemo ih napojiti vodom obilnom”, što opet, definitivno ukazuje da su ljudi. Zatim Allah tješi Poslanika spominjući mu Njegovog roba Isaa. Ovi koji su došli plodovi su Isaovog rada, i vidiš da je Isaova misija uspjela iako je on gore prošao od tebe, jer njega zamalo ubiše. Potom mu Allah naređuje da javno poziva i da nikada ne odustaje, te da kaže svom narodu da im ne može odmoći ali im isto tako ne može ni pomoći, već oni samo moraju da odaberu pravi put.

Takođe, naređuje mu da upozori svoj narod, ako budu neprijatelji Allahu i Poslaniku da će ih snaći kazna, ali vrijeme toga samo Allah zna, on svoj gajb nikome ne otkriva, osim nekima od Svojih poslanika kojima dadne nadahnuće utjehe da bi znali unaprijed kako im je misija uspjela i kako se sve zadato uredno dostavljeno.

Sura je kratka i jasna, ukoliko se uči bez predrasuda i programiranih dogmi o nekim nevidljivim bićima iz druge dimenzije. Navešću prvih 17 ajeta u kojima se spominju džinovi i njihov dijalog sa svojim narodom.

قُلْ أُوحِىَ إِلَىَّ أَنَّهُ ٱسْتَمَعَ نَفَرٌ مِّنَ ٱلْجِنِّ فَقَالُوٓا۟ إِنَّا سَمِعْنَا قُرْءَانًا عَجَبًا ﴿١﴾ يَهْدِىٓ إِلَى ٱلرُّشْدِ فَـَٔامَنَّا بِهِۦ ۖ وَلَن نُّشْرِكَ بِرَبِّنَآ أَحَدًا ﴿٢﴾ وَأَنَّهُۥ تَعَـٰلَىٰ جَدُّ رَبِّنَا مَا ٱتَّخَذَ صَـٰحِبَةً وَلَا وَلَدًا ﴿٣﴾ وَأَنَّهُۥ كَانَ يَقُولُ سَفِيهُنَا عَلَى ٱللَّـهِ شَطَطًا ﴿٤﴾ وَأَنَّا ظَنَنَّآ أَن لَّن تَقُولَ ٱلْإِنسُ وَٱلْجِنُّ عَلَى ٱللَّـهِ كَذِبًا ﴿٥﴾ وَأَنَّهُۥ كَانَ رِجَالٌ مِّنَ ٱلْإِنسِ يَعُوذُونَ بِرِجَالٍ مِّنَ ٱلْجِنِّ فَزَادُوهُمْ رَهَقًا ﴿٦﴾ وَأَنَّهُمْ ظَنُّوا۟ كَمَا ظَنَنتُمْ أَن لَّن يَبْعَثَ ٱللَّـهُ أَحَدًا ﴿٧﴾ وَأَنَّا لَمَسْنَا ٱلسَّمَآءَ فَوَجَدْنَـٰهَا مُلِئَتْ حَرَسًا شَدِيدًا وَشُهُبًا ﴿٨﴾ وَأَنَّا كُنَّا نَقْعُدُ مِنْهَا مَقَـٰعِدَ لِلسَّمْعِ ۖ فَمَن يَسْتَمِعِ ٱلْـَٔانَ يَجِدْ لَهُۥ شِهَابًا رَّصَدًا ﴿٩﴾ وَأَنَّا لَا نَدْرِىٓ أَشَرٌّ أُرِيدَ بِمَن فِى ٱلْأَرْضِ أَمْ أَرَادَ بِهِمْ رَبُّهُمْ رَشَدًا ﴿١٠﴾ وَأَنَّا مِنَّا ٱلصَّـٰلِحُونَ وَمِنَّا دُونَ ذَٰلِكَ ۖ كُنَّا طَرَآئِقَ قِدَدًا ﴿١١﴾ وَأَنَّا ظَنَنَّآ أَن لَّن نُّعْجِزَ ٱللَّـهَ فِى ٱلْأَرْضِ وَلَن نُّعْجِزَهُۥ هَرَبًا ﴿١٢﴾ وَأَنَّا لَمَّا سَمِعْنَا ٱلْهُدَىٰٓ ءَامَنَّا بِهِۦ ۖ فَمَن يُؤْمِنۢ بِرَبِّهِۦ فَلَا يَخَافُ بَخْسًا وَلَا رَهَقًا ﴿١٣﴾وَأَنَّا مِنَّا ٱلْمُسْلِمُونَ وَمِنَّا ٱلْقَـٰسِطُونَ ۖ فَمَنْ أَسْلَمَ فَأُو۟لَـٰٓئِكَ تَحَرَّوْا۟ رَشَدًا ﴿١٤﴾ وَأَمَّا ٱلْقَـٰسِطُونَ فَكَانُوا۟ لِجَهَنَّمَ حَطَبًا ﴿١٥﴾ وَأَلَّوِ ٱسْتَقَـٰمُوا۟ عَلَى ٱلطَّرِيقَةِ لَأَسْقَيْنَـٰهُم مَّآءً غَدَقًا ﴿١٦﴾ لِّنَفْتِنَهُمْ فِيهِ ۚ وَمَن يُعْرِضْ عَن ذِكْرِ رَبِّهِۦ يَسْلُكْهُ عَذَابًا صَعَدًا ﴿١٧﴾

Reci: “Objavljeno mi je da je prisluškivala grupa džinova, pa su rekli: ‘Uistinu, mi smo čuli Kur’an zadivljujući, (1) Upućuje ispravnosti, pa smo povjerovali u njega, i nećemo pridruživati Gospodaru našem nikoga. (2) I (čuli smo) da On – uzvišeno neka je dostojanstvo Gospodara našeg – nije uzeo ženu, niti dijete, (3) I (čuli smo) da je budala naša govorila o Allahu pretjeranost, (4) I mislili smo da puk (ins) i elita (džinn) neće o Allahu govoriti laž, (5) I (čuli smo) da je bilo muškaraca od puka (ins) koji su tražili zaštitu muškaraca iz elite (džinova), pa su im povećali obijest. (6) I da su oni (elita) mislili – kao što i vi (puk) mislite – da neće Allah poslati nikoga (poslanika iza Isusa), (7) I promatrali smo nebo, pa smo ga našli punog pogašenih zvijezda i kometa, (8) I (dugo) smo isčekivali nebeske znakove. Pa ko sad obraća pažnju, naći će sebi naputak u svjetlici. (9) I mi ne znamo da li se zlo željelo onima što su na Zemlji ili im Gospodar njihov osvješćenje želi, (10) I da od nas ima dobrih, a ima i mimo toga – različitih smo shvatanja – (11) I da mi znamo da nećemo umaći Allahu u Zemlji, i nećemo Mu umaći bježanjem, (12) I da mi, pošto smo čuli Uputu, vjerujemo u nju – pa ko vjeruje u Gospodara svog, tad se ne boji gubitka, niti nasilja. (13)I da od nas (ima) predanih a ima i nepravičnih. Pa ko se predao, pa takvi su odabrali ispravnost. (14) A oni koji su nepravični – pa biće za Džehennem gorivo”, (15) A kad bi oni ustrajali na ovom putu – sigurno bismo ih napojili vodom obilnom, (16) Da ih kušamo njome. A ko se okrene od svijesti o Gospodaru svome, uvući će ga kazni napornoj, (17)

U prvim ajetima (3) vidimo da se radi o kršćanima koji su upražnjavali iskrivljenu vjeru. Ako su oni nadnaravna bića koja žive stotinama godina (!) te se vjeruje da mogu čitati misli i ulaziti u ljude, letiti po nebesima, slušati meleke, i slično…… zar nisu vidjeli ili saznali da Isa nije razapet i da je kršanstvo iskrivljeno?!
Čak i da nisu znali, zašto se drže kršćanstva kada ono jasno uči da je Isus umro na križu iskupivši grijehe sinova Ademovih…oni (aveti) od toga onda nemaju nikakve fajde! Kršćanstvo je vjera isključivo ljudi, zašto bi plinoviti džinovi uopće prihvatili takvu vjeru?!

Potom u ajetu 6 spominje se neoboriv dokaz, a to je termin “ridžaal” koji se pripisuje džinovima, a jezički može isključivo označavati muškarca od sinova Ademovih, od krvi i mesa.

Ajet 8 je glavni adut za pobornike plinovitih aveta jer u njemu se kaže “وَأَنَّا لَمَسْنَا ٱلسَّمَآءَ فَوَجَدْنَـٰهَا مُلِئَتْ حَرَسًا شَدِيدًا وَشُهُبًا” što se često prevodi kao “I dotakli smo nebo…” te se koristi kao dokaz da džinovi lete i prisluškuju meleke na nebesima. Istina je da glagol ima veze sa “doticanjem” ali u ovoj formi nikako ne znači fizičko dodirivanje, nego figurativnu privrženost, u smislu “konstantno smo promatrali nebo” a ne “dotakli smo nebo”.

U istom ajetu se spominje termin “حَرَسًا شَدِيدًا” koji se često prevodi kao “žestoki čuvari”, pa to povezuju sa meteorima koji navodno čuvaju nebesa od ovih letečih stvorova… no, ovaj termin jezički nema veze sa isto-korjenskim glagolom “čuvati” nego označava “krađu i otimanje noću” što se može naći u arapskim riječnicima. Sveštenici su govorili o čudnom nestanku/gašenju zvijezda i čudnoj kiši meteora.

U ajetu 9 spominje se “نَقْعُدُ مِنْهَا مَقَـٰعِدَ لِلسَّمْعِ” što se prevodi kao “Sjedili smo na sjedištima za prisluškivanje”, no ovi glagoli se u Kur’anu primjenjuju sa drugačijim značenjem. “Sjedenje” je zapravo “dugo čekanje”. “Sjedište” nije priloška odredba za mjesto, nego je priloška odredba za vrijeme, i označava “period”.
“Slušanje” u ovom kontekstu ne označava čulo sluha, već kod starih arapa označava “čitanje zvijezda“.
Dakle, ajet kaže da su ti učeni kršćanski astrolozi dugo vremena promatrali nebo i čitali zvijezde isčekivajući znakove.

U istom ajetu se kaže “فَمَن يَسْتَمِعِ ٱلْـَٔانَ يَجِدْ لَهُۥ شِهَابًا رَّصَدًا”, što se prevdi “pa ko sada sluša, stići će ga svjetlica iz zasjede“. Ne radi se o svjetlici iz zasjde, nego svjetlici koja pokazuje znakove. Konstrukcija rečenice ukazuje da se radi o nekoj koristi (يجد له) koju će dobiti a ne šteti koja će mu se nanjeti.
Termin “رصدا – resadan” se koristi u Kur’anu za nešto pozitivno što upućuje i daje nove informacije, a ne nešto što ubija. Oni jednostavno kažu da ako neko (poznavalac zvjezokaza) sada gleda u nebo, vidjeće svjetlicu koja će mu dati isti znak kao i njima, a ne kometa koja će ga ubiti.

S ovim u vezi dovode se i ajeti iz sure El-Mulk 5

وَلَقَدْ زَيَّنَّا ٱلسَّمَآءَ ٱلدُّنْيَا بِمَصَـٰبِيحَ وَجَعَلْنَـٰهَا رُجُومًا لِّلشَّيَـٰطِينِ

I mi smo ukrasili nebesa dunjalučka svjetiljkama i učinili smo ih rudžumen za šejtane

Termin “rudžumen” se tradicionalno razumjeva kao “gađanje kamenjem” ali u kur’anskom izražavanju ono znači “nagađanje” a ne “gađanje”. Ajet se mahom prevodi i shvata da su zvijezde božje vatreno oružije kojim On gađa rogate demone koji se penju po nebesima, kao neka srednovjekovna odbranbena strategija. Ajet jasno govori da su svjetiljke (zvijezde) na nebesima sredstvo astrolozima pomoću kojeg oni lupetaju i nagađaju o nepoznatom (budučnost i slično), te ih Allah zbog tog glupiranja naziva šejtanima, a definitivno se odnosi na ljude od krvi i mesa. Pogledaj više o tome u tekstu o “Kamenovanju”.

U suri El-Džinn postoje mnoge fizičke, naučne, filozofske i jezičke prepreke s kojima se susreću pobornici plinovitih aveta koji lete po nebesima… Mnoga stara ulema ih je navela, kao što je Imam Fahru-Razi.

Svi ostali ajeti, od 10 pa na dalje, opisuju vjerovanje i stanje krščanskg društva iz kojeg dolaze, što su korisne i ohrabrujuće informacje Poslaniku a.s. u ranom periodu objave u Mekki. Daljnji ajeti nemaju nikakve naznake duhova i aveta niti nekih nadprirodnih stvorenja iz druge dimenzije. Naprotiv, u ajetu 16 jasno se kaže da će ih Allah dž.š. napojiti vodom ukoliko ustraju na tom putu, putu promjene i prihvatanja nove objave. Zar je vatrenim avetima voda nagrada?! Od kad je to voda dobra za vatru?! U ostalom, šta će oni s tom vodom,…popiti,…kupati se?

Naći ćemo u drugim surama potvrdu da se radi o Ehli-kitabijama, kada se u suri El-Earaaf donosi potpuno ista konstatacija kao i u suri El-Džinn 11:

وَقَطَّعْنَـٰهُمْ فِى ٱلْأَرْضِ أُمَمًا ۖ مِّنْهُمُ ٱلصَّـٰلِحُونَ وَمِنْهُمْ دُونَ ذَٰلِكَ ۖ … ﴿١٦٨﴾

I razdijelili smo ih po Zemlji (kao) narode. Neki od njih su dobri, a drugi od njih su mimo toga. – El-Earaaf 168

 

Džinovi u suri El-Enaam

U ovoj suri se džinovi pominju u četiri ajeta, i svi ukazuju na isto kur’ansko pravilo pomenuto u prvom dijelu ovog istraživanja, a to je da se epitet “džinn” uvijek spominju uz epitet “ins”, i nikada se spominje kao posebna vrsta stvorenja.

وَجَعَلُوا لِلَّـهِ شُرَكَاءَ الْجِنَّ وَخَلَقَهُمْ ۖ وَخَرَقُوا لَهُ بَنِينَ وَبَنَاتٍ بِغَيْرِ عِلْمٍ ۚ سُبْحَانَهُ وَتَعَالَىٰ عَمَّا يَصِفُونَ ﴿١٠٠﴾

I čine Allahu ortacima džinove, a stvorio ih je, i pripisuju Mu sinove i kćeri, bez znanja. Slava neka je Njemu, a uzvišen je od onog šta pripisuju! – 100

وَكَذَٰلِكَ جَعَلْنَا لِكُلِّ نَبِيٍّ عَدُوًّا شَيَاطِينَ الْإِنسِ وَالْجِنِّ يُوحِي بَعْضُهُمْ إِلَىٰ بَعْضٍ زُخْرُفَ الْقَوْلِ غُرُورًا ۚ وَلَوْ شَاءَ رَبُّكَ مَا فَعَلُوهُ ۖ فَذَرْهُمْ وَمَا يَفْتَرُونَ ﴿١١٢﴾

I tako, učinili smo svakom vjerovjesniku neprijateljem šejtane od insa i džinova – inspirisali su jedni druge kitnjastim govorom, obmanjujućim. A da je htio Gospodar tvoj, ne bi to radili. Zato ostavi njih i ono šta izmišljaju; – 112

وَيَوْمَ يَحْشُرُهُمْ جَمِيعًا يَا مَعْشَرَ الْجِنِّ قَدِ اسْتَكْثَرْتُم مِّنَ الْإِنسِ ۖ وَقَالَ أَوْلِيَاؤُهُم مِّنَ الْإِنسِ رَبَّنَا اسْتَمْتَعَ بَعْضُنَا بِبَعْضٍ وَبَلَغْنَا أَجَلَنَا الَّذِي أَجَّلْتَ لَنَا ۚ قَالَ النَّارُ مَثْوَاكُمْ خَالِدِينَ فِيهَا إِلَّا مَا شَاءَ اللَّـهُ ۗ إِنَّ رَبَّكَ حَكِيمٌ عَلِيمٌ ﴿١٢٨﴾

A na Dan kad ih skupi zajedno: “O skupino džinova! Doista ste se dobro okoristili od puka (ins).” A reći će njihovi podanici među pukom: “Gospodaru naš! Uživasmo jedni s drugima i dosegosmo rok koji si nam odredio.” Reći će: “Vatra je boravište vaše, vječno ćete biti u njoj, izuzev šta htjedne Allah.” Uistinu, Gospodar tvoj je Mudri, Znalac. – 128

يَا مَعْشَرَ الْجِنِّ وَالْإِنسِ أَلَمْ يَأْتِكُمْ رُسُلٌ مِّنكُمْ يَقُصُّونَ عَلَيْكُمْ آيَاتِي وَيُنذِرُونَكُمْ لِقَاءَ يَوْمِكُمْ هَـٰذَا ۚ قَالُوا شَهِدْنَا عَلَىٰ أَنفُسِنَا ۖ وَغَرَّتْهُمُ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا وَشَهِدُوا عَلَىٰ أَنفُسِهِمْ أَنَّهُمْ كَانُوا كَافِرِينَ ﴿١٣٠﴾

O skupino džinova i insova! Zar vam nisu dolazili poslanici između vas, kazivali vam ajete Moje i upozoravali vas susretom ovog dana vašeg? Reći će: “Svjedočimo protiv sebe.” A obmanuo ih je život dunjalučki i svjedočit će protiv sebe da su bili nevjernici. – 130

U više od 30 ajeta u Kur’anu spominju se “šureka’ – ortaci” kojima se mušrici/nevjernici pokoravaju mimo Allaha. U svim tim ajetima jasno se odnosi na njihove glavešine i vladare, na mrtve velikane od kojih su neki postali idoli u obliku kipova… ali uvijek ljudi, od krvi i mesa. Samo u ovom ajetu, Allah te “ortake” naziva “džinovima”… što se opet odnosi na iste idole kao i u ostatku Kur’ana, dakle ljude iz elite koji su navodili puk na zlo i stranputicu. U nastavku ajeta spominju se njihove druge zablude, a to je pripisivanje Allahu sina (Isus, Uzejr…) ili kćerki (meleka).

U ostala tri ajeta se navodi odnos između zavodljive elite koja iskorištava obićni narod i odvodi ih na stranputicu, a to obićni narod svjesno prihvata i traži, jer ima korist od elite u dunjalučkom životu. Obje skupine, elta i narod, jedni drugima su šejtani.

Arapski izrazi korišteni u ajetima, poput “evlijaa – podanici/pomagaći” se može odnosti jedino na one koji imaju fizičku inteakciju gdje jedni druge štite ili pomažu u nekom poslu, u ovom slučaju, u zlu. Takav opis ne bi imao smisla da se radi o interakciji između ljudi i nekih nevidljivih aveta.

Isto tako u ajetu 130, Allah kaže da je i jedne i druge (džin i ins) obmanuo “dunjalučki život”… a u suri El-Hadid 20 navodi se definicija “dunjalučkog života”, pa kaže:

اعْلَمُوا أَنَّمَا الْحَيَاةُ الدُّنْيَا لَعِبٌ وَلَهْوٌ وَزِينَةٌ وَتَفَاخُرٌ بَيْنَكُمْ وَتَكَاثُرٌ فِي الْأَمْوَالِ وَالْأَوْلَادِ

Znajte da dunjalučki život nije ništa drugo do zabava i igra (djetinjstvo) i ukrašavanje (pubertet) i hvalisanje među vama (mladost), i umnožavanje imetaka i djece (zrelost)!

Ovo su jasne faze ljudskog života i ne mogu se primjeniti na plinovita stvorenja.

Džinovi u suri El-Earaaf

Dva ajeta koja spominju džinove u ovoj suri opet dolaze u istoj kompoziciji kao i na drugim mjestima u Kur’anu, a to je u obliku epiteta za jednu te istu skupinu bića – ljudi, gdje se opisuju kao džinovi i insovi, elita i puk.

قَالَ ادْخُلُوا فِي أُمَمٍ قَدْ خَلَتْ مِن قَبْلِكُم مِّنَ الْجِنِّ وَالْإِنسِ فِي النَّارِ ۖ كُلَّمَا دَخَلَتْ أُمَّةٌ لَّعَنَتْ أُخْتَهَا ۖ حَتَّىٰ إِذَا ادَّارَكُوا فِيهَا جَمِيعًا قَالَتْ أُخْرَاهُمْ لِأُولَاهُمْ رَبَّنَا هَـٰؤُلَاءِ أَضَلُّونَا فَآتِهِمْ عَذَابًا ضِعْفًا مِّنَ النَّارِ ۖ قَالَ لِكُلٍّ ضِعْفٌ وَلَـٰكِن لَّا تَعْلَمُونَ ﴿٣٨﴾

(Allah) će reći: “Uđite u vatru u zajednice već prošle prije vas, od elite (džinn) i puka (ins).” Kad god uđe zajednica, proklinjaće onu prethodnu, dok, kad se u njoj svi sustignu, reći će zadnja njihova prvoj njihovoj: “Gospodaru naš! Ovi su nas zaveli, zato im daj dvostruku kaznu vatrom.” Reći će: “Za svakog je dvostruko, međutim ne znate.” – 38

وَلَقَدْ ذَرَأْنَا لِجَهَنَّمَ كَثِيرًا مِّنَ الْجِنِّ وَالْإِنسِ ۖ لَهُمْ قُلُوبٌ لَّا يَفْقَهُونَ بِهَا وَلَهُمْ أَعْيُنٌ لَّا يُبْصِرُونَ بِهَا وَلَهُمْ آذَانٌ لَّا يَسْمَعُونَ بِهَا ۚ أُولَـٰئِكَ كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ ۚ أُولَـٰئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ ﴿١٧٩﴾

A doista, stvorili smo za Džehennem mnoge od džinna i ljudi. Imaju oni srca – ne razumiju njima, i imaju oni oči – ne vide njima, i imaju oni uši – ne čuju njima. Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su više zalutali. Ti takvi su nemarni. – 179

U ajetu 38 Allah i džinove i insove spominje kao jedna zajednica, i proklinju jedni druge jer su svjesni zlodjela koje su činili i svjesni su utjecaja jednih na druge. dakle, jasno se radi o nekome ko je imao suživot i kontakt, interakciju i međusobnu korist u zlu i grijehu. Da su kojim slučajem bili plinoviti stvorovi, kako bi ljudi znali šta su oni radili pa da ih proklinju?!

U ajetu 179, kojeg sam već ranije citirao, dokaz je da su džinovi fizička bića, jer skupa sa ins-ovima imaju organe i porede se sa biološkim bićim koje živi s ljudima, i samo ljudima predstavlja uvredu, a to je stoka. Da su džinovi neki aveti, trebali bi se navesti neki njihovi plinoviti organi za čula i neki njihov avet-hajvan sa kojim bi se uporedili. No, ipak su svi u itom košu, jer se govori o eliti i puku među istim bićima – ljudima.

 

Nastaviće se…


*Sura El-Enaam ima mnogo sličnosti sa onim što su sveštenici navodili da su čuli iz Kur’ana. Pročitaj suru i napravi uporedbu.

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.
4 komentara
  • anonimno

    Vec sam napisao poduzi komentar – pitanje, ali izgleda da nije proslo, tako da cu sada dijelom ponoviti.
    Kako se glediste koje si predstavio (inace, meni vrlo interesantno) uklapa u prakticna iskustva danasnjice koja na neki nacin potvrdjuju tradicionalno poimanje ‘dzinskog svijeta’?
    Npr. pomenuo si nemogucnost opsjedanja niti fizickog utjecaja ‘dzina’ na ljudski svijet, pa me zanima kako sada pojasniti, koristeci tvoje teze i tvrdnje, prakticne primjere koje su manje-vise prisutne na nasim prostorima: lijecenje rukjom, daire (sakupljanje dzina u krug – cak i dokumentovano, ima na bosanskom), vracari/varalice mogu potvrditi licne tajne (dosluh sa dzinima), egzorcisti (ima i bosanskih autora koji prenose svoja iskustva), pojedinacna iskustva ljudi i sl.

    • Kenan

      Lično smatram da su “opsjedanja” zapravo razni psihološki poremećaji i umišljanja, sugestije, halucinacije, i sl. Što se tiče poznavanja ličnih tajni, opet vjerujem da su to neke smicalice i vještina zanata, možda neka čitanja na energetskom nivou (što je moguće). Sigurno je da niko sem Allaha ne poznaje gajb. Vjerujem da postoje šejtani koji su “duhovna bića”, od roda meleka (džaan) koji mogu činiti vesvesu (šaputanje-navođenje) ljudima, ali nikako da im učine fizičku-biološku štetu niti korist.
      Neki dan mi naumpade ajet u kojem Allah opisuje događaj potpomaganja vjernika melekima u bitci na Bedru…gdje su meleki imali fizički kontak sa neprijateljskom vojskom. No, to bi mogla biti iznimka kao u slučaju fizičkog rada šejtana pod vlašću Sulejmana a.s.
      Malo ću dublje o tome istražiti pa dodati na ovaj tekst, ili napisati novi, inšallah.

  • Riki

    Ovo je zanimljiva knjiga koja govori o autosugestiji, hologramskom univerzumu, dakle ovom svijetu kao simulaciji, zatim o autosugestiji, kolektivnom nesvjesnom i sl. sto bi mozda moglo pomoci tvoje dalje istrazivanje. Knjiga je bas za laike, jednostavna za citati ima dosta stvari koje Kur’an spominje i potice na razmisljanje:

    https://www.google.com/url?sa=t&source=web&rct=j&url=http://users.unitz.ca/napalm/The_Holographic_Universe_Michael_Talbot.pdf&ved=2ahUKEwi04bWPtJrsAhXOlYsKHYF9AEcQFjAAegQIBRAB&usg=AOvVaw1CbtbufnQGtEXYVAt8EpGr

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Balkanu.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan mezheb niti pre-određeni akaidski pravac, te se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općepoznatih stavova i vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Zamolio bih te da odmah napustiš ovaj blog ukoliko smatraš da bi drugačija shvatanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana.

Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.