Tabu: …i udarite ih!

Tvrdnja: Kur’an ne potiče na udaranje žena, niti bilo kakav oblik nasilja u porodici.

Na prijedlog prijatelja sa ovog bloga, osvrnut ću se na temu na čiji pomen se dušmani oblizuju, a to je 34. ajet sure An-Nisa:

الرِّجَالُ قَوَّامُونَ عَلَى النِّسَاءِ بِمَا فَضَّلَ اللَّهُ بَعْضَهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ وَبِمَا أَنفَقُوا مِنْ أَمْوَالِهِمْ ۚ فَالصَّالِحَاتُ قَانِتَاتٌ حَافِظَاتٌ لِّلْغَيْبِ بِمَا حَفِظَ اللَّهُ ۚ وَاللَّاتِي تَخَافُونَ نُشُوزَهُنَّ فَعِظُوهُنَّ وَاهْجُرُوهُنَّ فِي الْمَضَاجِعِ وَاضْرِبُوهُنَّ ۖ فَإِنْ أَطَعْنَكُمْ فَلَا تَبْغُوا عَلَيْهِنَّ سَبِيلًا ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَلِيًّا كَبِيرًا ‎﴿٣٤﴾

Ljudi su poglavari ženama, zato što ih je odlikovao Allah jedne nad drugima, i što troše (oni) iz imetaka svojih. Zato su dobre poslušne, čuvarke nevidljivog, zato što (njih) čuva Allah. A one za koje se plašite nepokornosti njihove, pa posavjetujte ih, i ostavite ih u posteljama, i udarite ih. Pa ako vas poslušaju, tad ne tražite protiv njih puta. Uistinu! Allah je Uzvišeni, Veliki. (34) – Mlivo

Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik! (34) – Korkut

Tradicionalno tumačenje propisa za nušūzu

Nušuz, arapski termin pomenut u ovom ajetu, razlog je posezanju za odgojnim mjerama, i znači: uzdizanje (općenito), odstupanje od norme (općenito), tvrdoglavost i odbijanje suradnje (kod živih bića). U našim prijevodima je neposlušnost. To zato jer su prijevodi Kur’ana najčešće pod velikim utjecajem tefsira, a tefsiri opet pod utjecajem hadisa i narodnih predanja, tako da je vrlo teško današnjem vjerniku približiti pravo značenje Allahovih ajeta.

U tradiciji ovaj ajet manje više znači upravo ono što piše u našem prijevodu, iako arapski tekst ima dosta suptilnije značenje.

Dakle, zvanični stav tradicionalnog Islama je da su muškarci superiorniji od žena općenito, a u braku pogotovo. Ako bi nekom od muževa naumpalo da će ženi pasti na pamet da ne robuje njegovom patrijarhalnom egu, tada treba da uradi nešto, ili sve od navedenog; Da posavjetuje suprugu i naredi joj da mu se pokori, ako to ne uspije, onda da ju ostavi u postelji i suzdrži se od vođenja ljubavi, pa ako i to ne uspije onda slobodno može da oplete i ubije hljeb u njoj. To je savjet Milostivog koji je među supružnicima učinio ljubav i milost.

Iako naša cijenjena ulema kaže da udaranje ne smije polomiti kosti niti izbiti bubrege, ali sve ostalo je sasvim ok. (!!) Udri, prebij, samo nek ne mora hirurgu poslije.

Al’ čekaj… Ako je meni Allah dozvolio da namlatim ženu, otkud ulemi pravo da mi to uslovljavaju?! Zašto dodaju “…bez loma kosti i povrede unutrašnjih organa.” – u smislu da je to neka olakšavajuća okolnost. To je veličina Islama i mudrost naše uleme. Ispade sad oni milostiviji od Allaha! Allah prećero pa oni malo glade situaciju, jel !?

Svaki vjernik ima pravo da se zapita: Kakva je to sveta Knjiga koju su po pravdi i ljudskoj samilosti pretekle sve druge knjige?! Svi zakoni svijeta su složni da se zabrani fizički obračun jer je nehuman i neplodonosan, osim islamskog šerijata koji će ponosno, do Sudnjeg dana, podsticati muževe na nasilje u porodici. Blago nama!

Jeste li vi svjesni da je ovim tumačenjem glagola (darebe – ضرب) ostavljen prostor za nasilje nad majkom tvoje djece, kćerkom časnih ljudi… i to bez ograničenja, jer je Kur’an ostavio naređenje u općem obliku… dakle, udri do smrti ako hoćeš.

Na kraju ajeta kaže da to treba sve prestati ako se žena pokori mužu. Utješno.

Mene samo interesuje koji to ima macho koji voli namlatiti a da će prvo lijepo posavjetovati, pa onda žrtvovati sebe ustezanjem od užitka, pa eto onda će pomalo udarati, prutićem?! Ima li iko da ovim redosljedom vaspita suprugu? Onaj koji udara, on samo udara. To je taj nivo i krajnji domet. Takav nema intelektualnu sposobnost da savjetuje, niti samo-disciplinu da se usteže od seksa za veće ciljeve i dobrobit jedinstva porodice. Muž koji može prvo dvoje, sigurno neće uraditi treće, a onaj koji radi ovo treće, sigurno neće prvo dvoje.

Jel’ nas to Bog savjetuje da radimo nešto što nema nikakvog smisla za zrelog i osvještenog vjernika? U muminskoj porodici primjena trećeg savjeta (udaranja) bi bilo sinkronizovano nasilje nad oba supružnika; nad mužem koji to nazor radi a ne vidi ispravnim, a onda i nad suprugom koja trpi fizički bol zbog razilaženja u stavovima ili odlukama.

Trebamo li tu božansku mudrost iskoristiti da riješimo i druge životne probleme? Od Boga je, garant funkcioniše! Hajmo prebit’ djecu, …možda radnike na poslu, …ili pak političke oponente!

Patrijarhalni Islam

Kome još nije jasno odakle ovakvi tefsiri Kur’ana, ovakvo tumačenje Islama, ovakva predanja i propisi, neka pogleda Allahov opis svijesti i socijalnih manira u narodu tog vremena:

وَإِذَا بُشِّرَ أَحَدُهُم بِالْأُنثَىٰ ظَلَّ وَجْهُهُ مُسْوَدًّا وَهُوَ كَظِيمٌ ‎﴿٥٨﴾

I kad se neko od njih obavijesti o ženskom novorođenčetu, postane lice njegovo tamno i on bude gnjevan. (An-Nahl 58)

Način na koji se tretiraju poslanikove supruge u hadisima, vrijeđaju majke vjernika, a u isto vrijeme prikazuju Poslanika kao Allahu neposlošnu osobu jer je udovoljavao svojim suprugama! Ispade Poslanik a.s. jedno govorio a drugo radio! Zar ne bi trebalo da mu one sedždu čine?

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ لِمَ تُحَرِّمُ مَا أَحَلَّ اللَّهُ لَكَ ۖ تَبْتَغِي مَرْضَاتَ أَزْوَاجِكَ ۚ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ‎﴿١﴾‏

O Vjerovjesniče! Zašto zabranjuješ ono što ti je Allah dopustio, tražeći zadovoljstva žena svojih? A Allah je Oprosnik, Milosrdni. (At-Tahrim 1)

Do dana današnjeg mnoge arapske nacije gaje društvo u kojem je žena niko i ništa. Zato ovaj ajet arapi, a i muslimani širom svijeta, koriste da dokažu superiornost muškaraca nad ženama bez obzira na brak. Oni to iskorištavaju u svim segmentima života, unutar i van kuće, po školama, poslu, na ulici…svuda.

Jel’ čitamo il’ učimo?

Zašto se kod nas ne kaže “čitanje Kur’ana” nego “učenje Kur’ana”? Zato jer je neki naš dobar alim znao pravo značenje arapskog termina “قراءة- Kiraet”, od kojeg je Kur’an dobio ime. Najbliži prijevod je baš “učenje”,  tj. pomno praćenje s razumjevanjem i povezivanjem. Uopće nema veze sa čitanjem slova.

U tom kontekstu, muslimani su ašćare promašili pa su Kur’an sve manje i manje učili a sve više i više čitali.

Značenja mnogih kur’anskih pojmova su objašnjena i utemeljena u samom Kur’anu, ali su rane generacije islamiziranih arapa i perzijanaca jednostavno ostali zasljepljeni debelim povezom predaja i priča te su cijeli Kur’an pokušavali shvatiti kroz prizmu kazivanja, hadisa i rivajeta. Vjera njihovih predaka, običaji i vrlo prljava politika tog vakta je imala ogromnu ulogu u otimačini kur’anskih poruka i sapiranju njegovih uputa iz mushafa. Do danas imamo potpuno sačuvan mushaf, sa svim slovima na broju, ali njihovo značenje je većini nejasno jer ih okružuju zbunjujući i kontradiktorni tefsiri puni nagađanja i pretpostavki.

Značenje izgubljeno u tradiciji

Kao što se može zaključiti iz dokaza koje sam pominjao u drugim tekstovima, nisu svi kur’anski izrazi protumačeni na način kako ih Kur’an prezentuje, a što znamo sagledavajući njihovu upotrebu kroz cijeli kur’anski tekst, već su često tumačeni na osnovu narodne upotrebe izraza, i to nakon par stotina godina od objave Kur’ana.

Imajući sve prethodno na umu, vratimo se na ajet u kojem se vrlo jasno govori o uređenju braka i upravljanju krizama. Pogledamo li ajete prije ovog (s početka teksta) uviđamo da kontekst uopće ne govori o prednosti bioloških muškaraca nad biološkim ženama, nego govori o bračnim odnosima, o tome da su ridžal odgovorni (zaduženi) za nisaa i to sa jasno nevedenim razlozima za to.

Bitno je naglasiti da termin ridžal (رجال) nije ekskluzivan za osobe muškog spola, kao što ni termin nisaa (نساء) nije ekskluzivan za osobe ženskog spola, te se to može jasno vidjeti kroz Kur’an, i uočljivo je onima koji prate gdje i kako se koriste ovi izrazi kroz kur’anski tekst.

Također, treba naglasiti da je pomenuto zaduženje ili odgovornost na početku ajeta uslovljeno sposobnošću i financijama. Bez imalo sumnje, ne ispunjavanjem uslova gubi se status. Ako imaš to dvoje, onda si od ridžal, ako nemaš onda si od nisaa, bez obzira na tvoj spol.

Ako ajet budemo učili, a ne čitali, shvatićemo da Allah dž.š. na početku kaže “ako se bojite…“, što bi u slučaju neposlušnosti bilo apsurdno. Znači da svaki paranojični muž (odnosno skrbitelj/ica) može početi sa prevaspitavanjem supružnika samo zato jer pretpostavlja da bi isti mogao/la pokazati neposlušnost, …tek tako, iz predostrožnosti!?
No, ako uzmemo da nušuz znači odstupanje i odbijanje suradnje, onda strah od posljedica toga biva sasvim opravdan.

Dakle, ako se skrbitelj boji posljedica supružnikovog tvrdoglavog ponašanja po pitanjima uređenja bračnih pitanja; doma, planiranja zajedničkog života, djece, financija i slično, tada treba da pristupi koracima za rješavanje krize, jet to znači pobuna protiv menadžemnta i uprave te dovođenje autoriteta u pitanje. Ako neko ima sposobnost da vodi porodicu a uz to ima i novac, fer je da se i sluša kad su krucialne odluke u pitanju.

Udarite ih?

Moram se prvo osvrnuti na probematični glagol u ovom ajetu, gdje se započeto pedagoško-odgojno rješenje bračne krize autoriteta, iz tri koraka, završava krvoprolićem.

Glagol (Darebe – ضرب) u Kur’anu niti na jednom mjestu ne znači udaranje. Pročitajte mushaf od korice do korice, glagol se koristi 58 puta, i nigdje ne znači fizički udarac kao što se tradicionalno tumači. Postoje kur’anski termini koji doista znače udaranje, kao što je (Vekeze – وكز) u priči o Musau i čovjeku s kraja grada (28:15), ili pak (Sakke – صك) u kazivanju o Ibrahimovoj hanumi (51:29).

Nemoguće je iz više razloga da Allah potiče, ili pak naređuje, udaranje supruge koja je u isto vrijeme nečija kćerka, majka ili sestra. Na kraju krajeva, insan kojeg je Allah počastio i odlikovao. Kako da naredi da bude fizički povrijeđena i ponižena pred svojom djecom ili roditeljima?

Najveći musibet muslimana je što su kur’anska značenja razumjevali i tumačili kroz prizmu društvenog koncepta, ili još gore, kroz prizmu sumnjivih predaja i pripovjetki. Tako smo dobili zombi ajete, gdje niko ne razumije šta se u njima zapravo kaže. Pa sada imamo islamsko sakaćenje, islamsko ubijanje nedužnih ljudi, islamsko kamenovanje, islamsko umotavanje žena, i naravno – udaranje voljenih supruga.

Obrati pažnju… Pravo značenje glagola darebe je: udaljiti, razdvojiti, raširiti.

Kroz cijeli kur’anski tekst ovo značenje se jasno uklapa i ima smisla, te se to značenje djelimično zadržalo u arapskom jeziku do danas, pa se tako za napuštanje posla ili štrajk kaže (Idrab – إضراب), za čovjeka koji napusti društvo i osami se kažemo (Madrub – مضروب), i sl.

U slijedećim ajetima se jasno vidi kur’anska upotreba tog glagola:

وَإِذِ اسْتَسْقَىٰ مُوسَىٰ لِقَوْمِهِ فَقُلْنَا اضْرِب بِّعَصَاكَ الْحَجَرَ ۖ فَانفَجَرَتْ مِنْهُ اثْنَتَا عَشْرَةَ عَيْنًا ۖ

I kad zatraži Musa za narod svoj napajanje, tad rekosmo: “Razdvoji štapom svojim kamen!” Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je znalo svako pleme pojilište svoje. “Jedite i pijte iz opskrbe Allahove, i ne činite zlo na zemlji, praveći fesad.” (2:60)

فَأَوْحَيْنَا إِلَىٰ مُوسَىٰ أَنِ اضْرِب بِّعَصَاكَ الْبَحْرَ ۖ فَانفَلَقَ فَكَانَ كُلُّ فِرْقٍ كَالطَّوْدِ الْعَظِيمِ ‎﴿٦٣﴾‏

Tad objavismo Musau: “Raširi štapom svojim more!” Tad se razdvoji, te svaki dio bi kao brijeg velik. (26:63)

لِلْفُقَرَاءِ الَّذِينَ أُحْصِرُوا فِي سَبِيلِ اللَّهِ لَا يَسْتَطِيعُونَ ضَرْبًا فِي الْأَرْضِ

(Sadaka je) za fukare koji ograničeni na putu Allahovom ne mogu se udaljiti po zemlji. Smatra ih neznalica bogatima zbog skromnosti… (2:273)

وَآخَرُونَ يَضْرِبُونَ فِي الْأَرْضِ يَبْتَغُونَ مِن فَضْلِ اللَّهِ

…a drugi se udaljavaju po zemlji išćekujući od dobrote Allahove… (73:20)

يَوْمَ يَقُولُ الْمُنَافِقُونَ وَالْمُنَافِقَاتُ لِلَّذِينَ آمَنُوا انظُرُونَا نَقْتَبِسْ مِن نُّورِكُمْ قِيلَ ارْجِعُوا وَرَاءَكُمْ فَالْتَمِسُوا نُورًا فَضُرِبَ بَيْنَهُم بِسُورٍ لَّهُ بَابٌ بَاطِنُهُ فِيهِ الرَّحْمَةُ وَظَاهِرُهُ مِن قِبَلِهِ الْعَذَابُ ‎﴿١٣﴾

Na Dan kad budu munafici i munafikinje govorili onima koji su vjerovali: “Čekajte nas (da) pozajmimo od svjetla vašeg!” Biće rečeno: “Vratite se vi nazad pa tražite svjetlo.” Tad će se oni rastaviti bedemom na kojem je kapija, unutrašnjost njegova u njemu, biće milost, a vanjština njegova, ispred njega – kazna. (57:13)

وَلَا يَضْرِبْنَ بِأَرْجُلِهِنَّ لِيُعْلَمَ مَا يُخْفِينَ مِن زِينَتِهِنَّ

…i neka ne šire/razdvajaju noge svoje kako bi se znalo šta kriju od ukrasa svojih… (24:31)

Obrati pažnju na navedene i sve druge ajete u Kur’anu koji koriste ovaj glagol, uvijek se radi o nekom rastavljanju, razdvajanju, širenju, udaljavnaju…i sl. Čak i naviše ponavljan oblik (وَاضْرِبْ لَهُم مَّثَلًا…) što se prevodi kao “I navedi primjer…”, je zapravo u značenju “raširi i razdvoji primjer tog i tog događaja da bi bolje shvatili.” Ovo možda izgleda komplokovano i nategnuto, ali je zapravo vrlo shvatljivo za nekoga ko poznaje duh arapskog jezika.

Krizni menadžment

Kako Kur’an sve socijalna i privatna pitanja ljudskog roda rješava savjetima koji liječe korjen problema, a to je um, mentalitet i duša, tako isto prilazi i ovom problemu. Sve što manifestiramo u svom životu vuče korjen iz dubine nas samih, naših poimanja i uvjerenja. Tako i svaki problem, pa i bračni, ima rješenje tamo unutra, te Allah dž.š. nudi ljudima rješenje u tri koraka koji tretiraju baš taj aspekt.

Korak #1: Posavjetujte ih!

Elegantan i civilizovan pristup krizi gdje će razgovor i komunikacija fokusirana na temu najvjerovatnije dovesti do željenih rezultata. Ovo prikazuje nivo vjernika, njegovu intelektualnu sposobnost da dijalogom upravlja iznimnim situacijama i krizama u braku.

Korak #2: Napustite ih u postelji!

Ekstremna mjera u kući gdje se nedvojbeno daje do znanja supružniku da je situacija ozbiljna i da treba da se pozabavi sobom. Ova mjera pokazuje sposobnost volje, disciplinu osobe i požrtvovanost za viši cilj. Ostavljanje užitka i ljubavnog zagrljaja za stabilnost porodice. Ovaj emotivni korak će najvjerovatnije smekšati i najtvrdokornije partnere jer u tome ima jaka poruka koju ni jedna osoba ne može zanemariti.

Korak #3: Razdvojite se od njih!

Tek sada ovaj pedagoški korak ima psihološki i odgojni krakter te se od njega može očekivati realan rezultat u rekostrukciji autoriteta u braku, te povratak prava veta onome ko je sposobniji i financiski odgovoran za porodicu. Samim time što Kur’an za razvod braka ima poseban termin (Talak – طلاق) znamo da ovo razdvajanje znači privremeni odlazak, a ne razvod od supružnika, te pravljenje emotivnog pritiska kroz fizičko odsustvo od kuće.

Ako neki od ovih koraka urodi plodom, tada se cijela operacija prekida i skrbnik više nema pravo da sankcioniše supružnika na bilo koji način. U ajetu se kaže: “فَإِنْ أَطَعْنَكُمْ فَلَا تَبْغُوا عَلَيْهِنَّ سَبِيلًا ۗ – ako vam se priklone, pa tada im nemojte na putu stajati”.

Rezultat

Ako se supružnik povinuje i prestane sa ponašanjem koje predstavlja prijetnju i opasnost za opstanak porodice, djece ili imetka, tada se svaka sankcija obustavlja i skrbink nema pravo da se dodatno sveti “za pretrpljeni strah”, što bi se u našem narodu reklo.

Od ovog trenutka se bračna zajednica vraća na zadate postavke “Zaduženja su im u skladu sa obavezama, po običaju, a skrbnicima je odgovornost veća. – وَلَهُنَّ مِثْلُ الَّذِي عَلَيْهِنَّ بِالْمَعْرُوفِ ۚ وَلِلرِّجَالِ عَلَيْهِنَّ دَرَجَةٌ ۗ“

Odučavanje je najvažniji dio učenja!

Da bi nešto novo došlo u život moramo mu napraviti mijesta, pa tako i spoznaja. Mnoge tabu teme o kojima se bojimo i razmišljati su zapravo pogrešno prenešeno znanje o islamu, sistematski programirano u nas, te je potrebno napraviti reset, baš kao što je spomenuo dr. Šukrija Ramić u svojoj knjizi “Savremena metodologija za verifikaciju muslimanske tradicije”, čiji je podnaslov “Resetovanje muslimanskog uma”, gdje kaže:

“Dio tradicije koji govori o ženi, a koji je suprotan Časnom Kur’ānu, ženu oslikava kao veliko zlo: da je žena pored konja i kuće predznak nevolje; da žena uz psa i magarca, ako prođe ispred osobe koja namaz obavlja, prekida joj namaz; da će najviše žena biti u džehennemu; da su žene stvorene od krivog rebra i da će uvijek biti u krivu; da su žene krnjavog razuma i vjere; da narod kojim upravlja žena neće ići napretku itd. Generalno, svim svojstvima kojima je prokleti šejtan opisan u Časnom Kur’ānu, žena je njima opisana u izmišljenim (mevḍū’) hadisima.”

“Iako je Časni Kur’ān zabranio ubijanje maloljetnih djevojčica, što je bio normalan postupak među Arapima u predislamsko doba, ubijanje žena je nastavljeno kroz dugu historiju islama sve do današnjih dana, ali na druge načine. Naime, ženama je bilo zabranjeno dosta toga što je muškarcima bilo dozvoljeno. Žene su se u predislamskoj arapskoj tradiciji opisivale opisima koji su korišteni za deve i konje. Otuda se i danas, vrlo često, žene tretiraju kao deve i konji, kojima se trguje, pa makar i formalno za najmanju novčanu jedinicu. I danas, oni koji slijede tu tradiciju, supruzi prvu bračnu noć stavljaju ruku na čelo i uče dovu koja se uči kada se kupi jahaća životinja.”

“Pred sljedbenicima dīni-islama je veliki, a može se kazati i težak zadatak, da zajedničkim naporom, bilo da to čine sami ili u saradnji s drugima, pronađu put kojim će postići pravdu u pogledu statusa i položaja žene u postojećim društveno-političkim i ekonomskim odnosima, unutar jedne društvene zajednice, te na nivou muslimanskog ummeta i međunarodne zajednice u cjelini. To pitanje je živa materija koja traži stalne reforme, kako bi se u novim stalno promjenjivim društveno-političkim, ekonomskim i kulturološkim odnosima i dalje ostvarivala pravda, kako za ženu tako i za sve ostale članove društvene zajednice. Pravda je temeljni cilj kojem Časni Kur’ān upućuje svoje sljedbenike u svim životnim situacijama i prema svakome. U navedenim “vjerodostojnim” izmišljenim (mevḍū’) hadisima nema pravde. Muslimanskim učenjacima, koji se i dalje slijepo drže tih “vjerodostojnih” hadisa, treba kazati da oni imaju slobodu da odluče hoće li svoju majku, suprugu, kćerku ili sestru staviti u istu ravan s magarcem i psom, ali nemaju pravo da to rade s majkama, suprugama, kćerkama ili sestrama drugih, a posebno nemaju pravo u tu ravan stavljati majku, supruge i kćerke Poslanika, ṣallallāhu ‘alejhi ve sellem. Muslimanski učenjaci treba da se uhvate za glavu i zapitaju se hoće li pod uticajem muslimanske tradicije i dalje samo ženu opterećivati odgovornošću za neplodnost ili će pročitati kur’ānske ajete koji po tom pitanju jednako tretiraju i muško i žensko. Ženi u islamu treba vratiti status koji ona ima u Časnom Kur’ānu.”

Zaključak

• Muslimani su izgubili mnoga kur’anska značenja u moru rivajeta i hadisa, te je danas vrlo teško doći do izvornog značenja Kur’ana a uz to koristiti tradicionalne tefsire.
• Prava značenja kur’anskih termina se mogu naći isčitavanjem i učenjem cjelokupnog Kur’ana.
• Kur’an izgrađuje civilizaciju kroz čvrste i zdrave porodice, te izgrađuje pojedince kroz podizanje svijesti i oslobađanje uma.
• Žena je ponižavana u dobu objave Kur’ana, te su arapi nastavili s tom praksom sve do danas uz blagoslov uleme koja je kidnapovala Islam od Kur’ana.
• Ajeti u Kur’anu nigdje ne ponižavaju žene, niti se u njima savjetuje nasilje u porodici.
• Glagol darebe znači udaljiti, razdvojiti, raširiti, i nema veze sa šaketanjem ili šutanjem.
• Kriza bračnog autoriteta (nušuz) se rješava pedagoškim metodama propisanim Kur’anom, koje su u logičkom slijedu i harmoniji.
• Supružnik u lokvi krvi ne može biti božansko rješenje za brak u kojem je On spustio ljubav i samilost. To jednostavno nema smisla.

46 comments