Tabu: Islamsko sveto trojstvo (II)

Konstatacija: Vjernici su zavedeni na stranputice pod plaštom Islama, te tradicionalni musliman često vjeruje i praktikuje ne-islamske dogme i propise. Originalni Islam je zatrpan.


Ovo je drugi u lancu tekstova koje nijetim objaviti, a tiču se tabua svih tabua – izvora Islama.

Preporučujem da prije ovoga pročitaš Tabu: Islamsko sveto trojstvo (I)

Slijedite Nur objavljen njemu

Iman ne podrazumjeva vjeru u osobu Muhammeda a.s., nego u njegovo poslanstvo i objavu koju je dobio od Allaha.

وَالَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَآمَنُوا بِمَا نُزِّلَ عَلَىٰ مُحَمَّدٍ وَهُوَ الْحَقُّ مِن رَّبِّهِمْ ۙ كَفَّرَ عَنْهُمْ سَيِّئَاتِهِمْ وَأَصْلَحَ بَالَهُمْ ﴿٢﴾

A oni koji vjeruju i rade dobra djela i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihovog – (Allah) će im oprostiti zla djela njihova i popraviti stanje njihovo.

Veoma je bitno posvetiti pažnju kur’anskom izražavanju i razumjeti njegove poruke u svjetlu konteksta. Kroz Kur’an, osoba Muhammeda a.s., kao arapa koji živi u svom narodu, se naziva “vjerovjesnik – nebijj” a osoba Muhammeda a.s. kao nosioca objave se naziva “Poslanik – Resul”. Ko to shvati, shavtiće razliku između obaveze slijeđenja Resula i nikakve obaveze u slijeđenju ili oponašanju vjerovjesnika nebijja. Ovo sam pojasnio u tekstu Tabu: Cijanidacija Sunneta.

Poslanik Muhammed a.s. je prvi kojem je naređeno da slijedi ono što mu se objavljuje, i ne skreće sa Allahovog puta. On je to i činio, i nije skretao.

وَاتَّبِعْ مَا يُوحَى إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ إِنَّ اللَّـهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا ﴿٢﴾

I slijedi šta ti se objavljuje od Gospodara tvog. Uistinu, Allah je o onom šta radite Obaviješteni;

ثُمَّ جَعَلْنَاكَ عَلَىٰ شَرِيعَةٍ مِّنَ الْأَمْرِ فَاتَّبِعْهَا وَلَا تَتَّبِعْ أَهْوَاءَ الَّذِينَ لَا يَعْلَمُونَ ﴿١٨﴾

Zatim smo učinili da ti (ideš) Šeriatom po naredbi, zato ga slijedi, i ne slijedi strasti onih koji ne znaju.

قُلْ إِنَّمَا أَتَّبِعُ مَا يُوحَىٰ إِلَيَّ مِن رَّبِّي ۚ هَـٰذَا بَصَائِرُ مِن رَّبِّكُمْ وَهُدًى وَرَحْمَةٌ لِّقَوْمٍ يُؤْمِنُونَ ﴿٢٠٣﴾

Reci: “Slijedim samo ono šta mi se objavljuje od Gospodara mog. Ovo su uvidi od Gospodara vašeg, i Uputa i milost za narod koji vjeruje.”

Allah je Svom poslaniku jasno zapovjedio da slijedi samo Kur’an, a tako i svima nama poslije njega…

اتَّبِعوا ما أُنزِلَ إِلَيكُم مِن رَبِّكُم وَلا تَتَّبِعوا مِن دونِهِ أَولِياءَ قَليلًا ما تَذَكَّرونَ ﴿٣﴾

Slijedite šta vam se objavljuje od Gospodara vašeg, i ne slijedite mimo nje (Knjige) pomagače (Apendikse). Malo čega se sjećate!

Nakon ovoga, klasični musliman će upitati kliše: “A gdje je onda slijeđenje sunneta?!”

Slijeđenje Poslanikovog sunneta je u slijeđenju Kur’anskih uputa, baš onako kako je to i Poslanik radio.

“A kako ćemo znati kako je Poslanik praktikovao Kur’an ako nema hadisa da nam to ispričaju?”

Pa isto onako kako su znale generacije muslimana, ashaba i tabiina prije pojave hadiskih zbirki. Oni su nasljedili Kur’an i praktični sunnet… namaz, post, zekat, i osnove vjere koje su se prenosile generacijama. Pojam pripovjedanja hadisa je bila pokuđena anomalija, sudeći po historisjkim predajama. Ljudi koji su prenosili poslanikove rječi su često bili istučeni od starijih ashaba, kao što je primjer Ebu Hurejre (najmasovnijeg prenosioca hadisa) koji je, navodno, često dobivao batine od Omera b. Hattaba ili verbalni ukor od Aiše, majke vjernika.
Svjesni ashabi su to pričanje hadisa naokolo smatrali opasnošću po globalnu misiju Islama, i dokučili su to od prvog dana. Poslanikovi bliski ashabi (a nije ih bilo puno) nisu pripovjedali poslaničku historiju, niti su je pokušali baštiniti ili zapisivati u vrijeme Pravednih Halifa. To se, očigledno, smatralo bespotrebnom i potencijalno opasnom rabotom, imajući u vidu činjenicu da je svaki ashab imao svoje mišljenje ili viđenje nekog događaja iz Poslanikovog života. Da je sunnet (u obliku koji se zagovara sada) bio neodvojivi dio vjere, zar bi njegovo zapisivanje i čuvanje Pravedne Halife zapostavili? Još veće pitanje glasi “Zar bi njegovo zapisivanje Poslanik zapostavio?!”.

Kur’an je bio striktno i ekskluzivno potenciran u doba Poslanika a.s., i doba prvih četvorice Pravednih Halifa, i tako je ostalo sve do vremena fitneluka (klaonice među muslimanima oko kraljevskog trona između 40-50 god. H), kada magićno počinju izvirati hadisi od svuda.

Allah je Svoju objavu dao najpovjerljivijim među ljudima, Svojim poslanicima, a potom im je naredio da objavu dostave onakvu kakva jeste, a potom da ju slijede i ne skreću sa njenog puta, a potom naredio nama da Njegove ajete promišljamo i da se iz njih opametimo.

كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ لِّيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ وَلِيَتَذَكَّرَ أُولُو الْأَلْبَابِ ﴿٢٩﴾

Knjiga koju smo ti objavili je blagoslovljena; da razmatraju ajete njene i da se pouče posjednici razuma.

Ako ima neki sunnet mimo Kur’ana koji striktno objašnjava kako se Allahovi ajeti sprovode…šta je onda fajda od “razmatranja” ajeta koje nam Allah jasno naređuje u ovom ajetu?

Ljudima je zauvjek naređeno da iz Kur’ana crpe uputu, da shvate šta im Allah govori, da to praktikuju, u okviru jasnih kur’anskih propisa i granica, i to na način koji vide da ih približava Allahu. Ne postoji jednoobrazni Islam. Ne postoji kalup za muslimana. Svako je vjernik na svoj način, i svako će imati drugu boju, zavisno od njegovog shvatanja Kur’ana.

Nema sumnje da smo od Poslanika a.s. nasljedili najljepši uzor u praktikovanju vjere. Poslanik nije krio vjeru! Sve ono što vam neko proda pod vjera i sunnet, a to niko nije znao do taj jedan prenosilac hadisa, i još ako se to kosi sa Kur’anom ili ga nema u Kur’anu, sve su to alarmi za uzbunu koji indiciraju podvalu. Poslanička praksa Islama je bila javna, i samo ono za šta je Poslanik bio siguran da će svi vidjeti i shvatiti, ostalo je u emanet generacijama nakon njega. Njegova a.s. praksa se prenosila u masama, praktično, a ne u kojekakvim predajama rekla kazala.
Konkretno namaz, nije bila ekskluzivna kur’anska praksa… nego poznat obred od vremena Ibrahima a.s. Poslanik a.s. je klanjao i prije spomena namaza u Kur’anu. Zato i nema detalja oko toga u Kur’anu, jer je on Knjiga koja pojašnjava, i nije se bavio pojašnjavanjem jasnog. Allah se ne igra. Namaz je Poslanik naslijedio, kao i mi poslije njega… mojoj rahmetli neni Nedžmiji nije trebao Buharija da bi znala klanjat’, kao ni nekom beduinu Ebu Fulanu u pustinjama Arabije ili Sirije u vrijeme kada nije postojao ni jedan jedini zapisani hadis niti muftija niti šejh.

Ja ne sumnjam da među hadisima sigurno ima autentičnih predaja, pogotovu što mnoge već imaju u Kur’anu. Neke se potpuno slažu sa kur’anskim uputama ili su čak dio nekog ajeta. S druge strane, znam da velika većina predaja uopće ne miriše na poslanstvo i uputu.

Jedan od mnogih ukazatelja da Poslnik a.s. sigurno nije pričao naokolo o nečemu što nema u Kur’anu jesu ajeti u kojima Allah odgovara na neka pitanja ljudi, iako je odgovor na to pitanje prethodio u prije objavljenim ajetima. Poslanik je mogao na osnovu tih prijašnjih ajeta odgovoriti na pitanje, ali nije…a znamo da je čekao jer Allah objavljuje novi odgovor, koji često baca svjetlo na novi aspekt pitanja. Na primjer pitanja o jetimima-siročadima koje je Allah u nekoliko navrata spomenuo u Kur’anu, još u ranom periodu objave u mekkanskim surama, no ipak poslanik čeka odgovor na pitanje…

وَيَسْأَلُونَكَ عَنِ الْيَتَامَىٰ ۖ قُلْ إِصْلَاحٌ لَّهُمْ خَيْرٌ ۖ وَإِن تُخَالِطُوهُمْ فَإِخْوَانُكُمْ ۚ

I pitaju te o siročadi. Reci: “Popravljanje je za njih najbolje.” A ako se izmiješate s njima, pa braća su vaša.

Neko kao Muhammed a.s., na tom nivou odgoja i pristojnosti sa Gospodarom, zar da priča od sebe, zar da propisuje ljudima od sebe, zar da mjenja Kur’an?!

Čak šta više, pitali su ga o stvarima za koje niko ne sumnja da je znao odgovor, čak i bez objave…kao što je “mladi mjesec”. Muhammed a.s., kao arap, super je poznavao za šta služi mjesec ljudima… ali je ipak čekao objavu. Opet, kako znamo da je čekao objavu? Pa tako što vidimo Allahov odgovor u Kur’anu. Da je Poslanik odgovorio, toga ne bi bilo u Kur’anu, ali nije – i naravno da nije!

يَسْأَلُونَكَ عَنِ الْأَهِلَّةِ ۖ قُلْ هِيَ مَوَاقِيتُ لِلنَّاسِ وَالْحَجِّ

Pitaju te o mlađacima – reci: “Oni su određena vremena za ljude i hadždž.”

Ne znam koliko vam je do sada jasno da problem leži tome što su mezhebi i zbirke hadisa od Islama napravile novu vjeru, vjeru super sitničavih i striktnih pravila za koje Allah nikakva dokaza nije objavio. Razni hadisi, na osnovu kojih su mezhebi sagradili piramidu pravila i propisa, izmjenili su islam do neprepoznatljivosti. Na kraju ću navesti konkretne praktične primjere islamskih propisa i vjerovanja koja su naknadno umetnuta u Islam.

Ne samo to! Allah Uzvišeni prijeti Muhammedu a.s.!

تَنزِيلٌ مِّن رَّبِّ الْعَالَمِينَ ﴿٤٣﴾ وَلَوْ تَقَوَّلَ عَلَيْنَا بَعْضَ الْأَقَاوِيلِ ﴿٤٤﴾ لَأَخَذْنَا مِنْهُ بِالْيَمِينِ ﴿٤٥﴾ ثُمَّ لَقَطَعْنَا مِنْهُ الْوَتِينَ ﴿٤٦﴾ فَمَا مِنكُم مِّنْ أَحَدٍ عَنْهُ حَاجِزِينَ ﴿٤٧﴾

Objava je od Gospodara svjetova. (43) A da je slagao na Nas neke riječi, (44) Doista bismo ga zgrabili za desnicu, (45) Potom doista presjekli njegovu aortu, (46) Pa ne biste bili njegovi branitelji, nijedan od vas.

Što vam Poslanik dadne – uzmite!

مَّا أَفَاءَ اللَّـهُ عَلَىٰ رَسُولِهِ مِنْ أَهْلِ الْقُرَىٰ فَلِلَّـهِ وَلِلرَّسُولِ وَلِذِي الْقُرْبَىٰ وَالْيَتَامَىٰ وَالْمَسَاكِينِ وَابْنِ السَّبِيلِ كَيْ لَا يَكُونَ دُولَةً بَيْنَ الْأَغْنِيَاءِ مِنكُمْ ۚ وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا ۚ وَاتَّقُوا اللَّـهَ ۖ إِنَّ اللَّـهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ ﴿٧﴾

Ono što je Allah dao kao plijen Poslaniku Svom od stanovnika naselja, to je za Allaha i Poslanika Njegovog i za rod i za siročad i za siromahe i sina puta – da ne bude obrtanja među bogatašima vašim. A šta vam da Poslanik, pa uzmite to. A ono što vam zabrani, pa suspregnite se i bojte se Allaha. Uistinu! Allah je žestok kaznom

Pobornici druge objave koriste dio ovog ajeta kao dokaz da postoji nešto mimo Kur’ana, a to je neki sunnet, za koji nam Allah naređuje da uzmemo. Naravno…oni vam nikada neće proučiti ajet od početka bojeći se i najmanje inteligencije u publici.

Jasno je ko dan da se ajet odnosi na ratni plijen, i da vjernici trebaju biti zadovoljni sa onim od plijena što im Poslanik dadne, a ono što rekne da se ostavi, da ne diraju. Ajet govori o čisto socijalnoj tematici i nema veze sa sunnetom ili propisima vjere koje je, navodno, Poslanik činio mimo Allaha i Njegove Knjige.

Čak i da na ajet gledamo kroz przmu usulskog pravila “Specifični povod ne sprječava uopćeno korištenje.” – u smislu da taj dio ajeta ipak nosi opću naredbu u uzimanju onoga što nam Poslanik dadne, čak i tada to se odnosi samo na ono što nam daje Resul – kako stoji u ajetu – a ne Nebijj, a resul daje samo objavu. Ne samo to, nego ću iskoristiti to pravilo pa donjeti taj dio ajeta kao dokaz da se mimo Kur’ana sve treba ostaviti

وَمَا آتَاكُمُ الرَّسُولُ فَخُذُوهُ وَمَا نَهَاكُمْ عَنْهُ فَانتَهُوا

A šta vam da Poslanik (Objavu i Kur’an), pa uzmite to. A ono što vam zabrani (sve mimo Kur’ana), s tim prestanite!

Koliki je impakt?

Ova poduža tema iz dva dijela imala je za cilj da muslimanima otvori oči u pogledu na autentičnost Islama koji nam se servira. Hvala Allahu na tehnologiji i vremenu slobode i lahkog pristupa nauci i informacijama.
Smatram da je došlo vrijeme da ponovo pokušamo povratiti Islam muslimanima. Ponovo? Da, ponovo. Sve ovo što govorim nije ništa novo u ummetu, naprotiv…ovo je pokret malog, ali ustrajnog, broja ljudi od vremena ashaba r.a. pa sve do danas. Pokret očuvanja svetosti i autoriteta Kur’ana, te oslobađanja muslimana iz okova ljudskih propisa i nameta, dogmi i bajki koje pretsvljaju breme na plećima dobrih Allahovih robova. To nije nikakva sekta, nikakv mezheb, nikakva stranka… to su vjernici, čuvari objave i izvornih učenja Islama. U mnogim pokušajima da se uguše, nazivani su raznim pogrdnim sektaškim nazivima od strane sultanskih ulizica i zavedenih idiota. O tome više u nekom drugom tekstu.

Mi muslimani imamo drugačiji problem od prijašnjih vjera, čije objave su pogubljene, izmjenjene, pobrisane. Oni lutaju u nedostatku božije knjige. No, naš muslimanski problem je suprotan,…mi imamo viška, puno viška!

Kur’an je, Allahovom voljom i dobrotom, sačuvan od izmjena. To je cijeli Islam. Sve što treba sinu Ademovom da bude sretan na oba svijeta, da skonča u božijoj milosti i zadovoljsvu, nagrađen i zadovolja, jeste u tom Kur’anu. Naš belaj leži u nagomilanom vjerskom materijalu, da ga tako nazovem, za koji Allah nikakva dokaza nije objavio, a opet – sveto je slovo, u nas najsvetije.

“Šta je sa Poslanikom?” – neko reći.

Dragi naš Poslanik Muhammed a.s., kao i svi poslanici prije njega, a među poslanicima razliku ne pravimo, imali su jasan zadatak. Njihov zadatak je bio da dostave objavu i da slijede jedan te isti Din… Din Islam. Nama je naređeno isto to, svima do Sudnjeg dana.

ثُمَّ أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ أَنِ اتَّبِعْ مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا ۖ وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ ﴿١٢٣﴾

Zatim smo tebi objavili: “Slijedi millet Ibrahima odlučno bez skretanja”, a nije bio od mušrika.

قُلْ صَدَقَ اللَّـهُ ۗ فَاتَّبِعُوا مِلَّةَ إِبْرَاهِيمَ حَنِيفًا وَمَا كَانَ مِنَ الْمُشْرِكِينَ ﴿٩٥﴾

Reci: “Istinu govori Allah! Zato slijedite millet Ibrahima odlučno; a nije bio od mušrika.”

U prvom ajetu naredba Poslaniku, a u drugom nama svima ostalima. Vidiš li sada?

Pojasniću u slijedećim tekstovima da je Poslanik a.s., slijedeći božiju uputu, okupljao povjerljive ashabe i donosio odluke, koje su skupa vidjeli odgovarajućim za njihovu situaciju. Odluke koje su djelimično vezane za propise Islama, donesene su u dogovoru, nikako kao “objavljeni sunnet” ili bilo šta slično tome. Volja nam uzeti taj njihov idžtihad, volja nam osmisliti drugačiji pristup koji možda odgovara našem vremenu i situaciji. Primjeri toga su mnogobrojni: Način izgradnje džamija ili njihova uređenja, način poziva na salat – odnosno ezan, način islamskog hidžaba ili odjevanja uopće, način ukopa umrlih, politika, međunarodni odnosi, i sl…

Mnogi, takozvani propisi, ostali su spašeni hadiskog ukamenjavanja. Dakle, ostali su fleksibilni baš onakao kao ih je Islam i dizajnirao. Nekome treba kapu skinit’ za to. Primjer su, recimo, mehr pri sklapanju braka, neki propisi hadža, sadaka, i slično.

Dakle, jednostavno… Sve što Allah nije objavio u Kur’anu ne može biti Allahovo. Allah nije nikome ništa krio, niti je nekoga privilegovao nad drugima. Nemoguće je da postoji nešto od vjerovanja ili propisa a da to nema u Kur’anu. Ako ima (a ima puno), onda je to uljez u Islam, jer, kako to drugačije objasniti?

Apsurdno je i suludo tvrditi da postoje djelovi Islama, bilo u vjerovanju ili praksi, za koje su znali samo privilegovani ashabi kojima je Poslanik govorio nasamo nešto mimo Kur’ana. Još veći apsurd je vjerovati da su oni nosili taj emanet, da to prenesu na sve muslimane do Sudnjeg dana!? Šta da su umrli prije nego su prenjeli? Šta da su zaboravili? Šta da ovaj kome su oni rekli nije prenio dalje? Milion pitanja koja će pametna muslimana naposlijetku dovesti do smijeha. Nema nikakvih tajni, nema privilegija, nema propisa niti habera od Poslanika mimo Kur’ana.

Islam je daleko od svog iskrivljenog odraza u ogledalu historije.

U svim ovim navedenim ajetima, i mnogim drugim sličnim u Kr’anu, jasno vidimo šta Poslanik Muhammed a.s. od nas traži. Traži samo jedno… da slijedimo Knjigu koji i on lično slijedi. Onda sam potražio ajete da vidim šta Allah dž.š. od nas želi, pa sam našao ovo:

يُرِيدُ اللَّـهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَلَا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ

Allah vam želi lahkoću, a ne želi vam teškoću

تِلْكَ آيَاتُ اللَّـهِ نَتْلُوهَا عَلَيْكَ بِالْحَقِّ ۗ وَمَا اللَّـهُ يُرِيدُ ظُلْمًا لِّلْعَالَمِينَ ﴿١٠٨﴾

To su ajeti Allahovi, učimo ih tebi s Istinom. A ne želi Allah zulm svjetovima

يُرِيدُ اللَّـهُ لِيُبَيِّنَ لَكُمْ وَيَهْدِيَكُمْ سُنَنَ الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ وَيَتُوبَ عَلَيْكُمْ ۗ وَاللَّـهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ ﴿٢٦﴾

Allah želi da vam objasni i uputi vas sunnetima onih prije vas, i oprosti vam; a Allah je Znalac, Mudri.

وَاللَّـهُ يُرِيدُ أَن يَتُوبَ عَلَيْكُمْ وَيُرِيدُ الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الشَّهَوَاتِ أَن تَمِيلُوا مَيْلًا عَظِيمًا ﴿٢٧﴾

I Allah želi da vam oprosti; a oni koji slijede strasti žele da skrenete skretanjem velikim.

يُرِيدُ اللَّـهُ أَن يُخَفِّفَ عَنكُمْ ۚ وَخُلِقَ الْإِنسَانُ ضَعِيفًا ﴿٢٨﴾

Allah želi da vam olakša; a stvoren je čovjek slabim.

مَا يُرِيدُ اللَّـهُ لِيَجْعَلَ عَلَيْكُم مِّنْ حَرَجٍ وَلَـٰكِن يُرِيدُ لِيُطَهِّرَكُمْ وَلِيُتِمَّ نِعْمَتَهُ عَلَيْكُمْ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ ﴿٦﴾

Ne želi Allah da vam učini ikakvu teškoću, nego želi da vas očisti i da vam upotpuni blagodat Svoju, da biste vi zahvaljivali.

 

Bukvalno, mi muslimani od Allaha i Poslanika imamo po jednu generalnu želju; Allah želi da nam kroz Kur’an olakša, a Poslanik želi da taj Kur’an slijedimo. To je Islam!

Znaj da bilo koji islamski propis koji otežava život ljudima, koji u sebi ima tonu detalja i sitnica, koji zahtjeva intervenciju muftije ili vjeskih službenika, …nije islamski!

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَسْأَلُوا عَنْ أَشْيَاءَ إِن تُبْدَ لَكُمْ تَسُؤْكُمْ وَإِن تَسْأَلُوا عَنْهَا حِينَ يُنَزَّلُ الْقُرْآنُ تُبْدَ لَكُمْ عَفَا اللَّـهُ عَنْهَا ۗ وَاللَّـهُ غَفُورٌ حَلِيمٌ ﴿١٠١﴾

O vi koji vjerujete! Ne pitajte za stvari (koje) će vam, ako vam se obznane, smetati; a ako upitate o njima dok se objavljuje Kur’an, obznaniće vam se. Allah vas time ne duži, a Allah je Oprosnik, Blagi.

Insan ko insan… i ashabi su počeli detaljisati i zapitkivati “kako ovo, kako ono?…” ali Milostivi ih zaustavio, elhamdulillah.

Poruka ovog ajeta je ashabima bila jasna, a to je da vjera treba da bude lahka, i ne treba sužavati okvire ljudske slobode u ispoljavanju i praktikovanju vjerovanja. Allah je namjenio Islam svima, i od samog starta Islam nije trebao da završi poput kršćanstva. Danas vidimo koliko bi nam ta fleksibilnost značila, …da je nisu okrutili pametnjakovići i to breme tagovali pod Islam. Ja kažem, valja za to pred Boga stat’.

يُرِيدُونَ لِيُطْفِئُوا نُورَ اللَّـهِ بِأَفْوَاهِهِمْ وَاللَّـهُ مُتِمُّ نُورِهِ وَلَوْ كَرِهَ الْكَافِرُونَ ﴿٨﴾

Žele da ugase svjetlo Allahovo ustima svojim, a Allah je Taj koji usavršava svjetlo Svoje, makar mrzili nevjernici.

“Šta će onda ostati od Islama ako se svedemo samo na Kur’anske upute?” – neko će upitati. Ostaće od Islama tačno onoliko koliko je i namjenjeno da bude! Imaće i previše, s obzirom da te upute slabo ko sprovodi…ne mere stić’ od silnih nâmeta iz hadisa i fetvi.
Kad se istopi grumen hamelja da bi ostao komadić zlata niko ne naziva “jazuk šljake”, nego “čišćenje zlata”.

Vjerovjesnikova otkrovenja

وَإِذْ أَسَرَّ النَّبِيُّ إِلَىٰ بَعْضِ أَزْوَاجِهِ حَدِيثًا فَلَمَّا نَبَّأَتْ بِهِ وَأَظْهَرَهُ اللَّـهُ عَلَيْهِ عَرَّفَ بَعْضَهُ وَأَعْرَضَ عَن بَعْضٍ ۖ فَلَمَّا نَبَّأَهَا بِهِ قَالَتْ مَنْ أَنبَأَكَ هَـٰذَا ۖ قَالَ نَبَّأَنِيَ الْعَلِيمُ الْخَبِيرُ

I kad je Vjerovjesnik povjerio jednoj od svojih žena vijest, pa pošto je obavijestila o njoj – a otkrio to njemu Allah – on je iznio dio njen, a prešutio dio. Pa pošto je nju obavijestio o tome, rekla je: “Ko te je obavijestio o ovome?” Reče: “Obavijestio me je Znalac, Obaviješteni.”

Iz ovog ajeta jasno vidimo da je Muhammed a.s., kao nebijj-vjerovjesnik, imao neku sporednu komunikaciju sa Allahom dž.š. i da se ona odražavala u obavjestima o nečemu što on dugačije ne bi mogao znati. Vjerujem da Muhammed a.s. nije bio samo poštar koji nam donosi Kur’an, nego odabrani čovjek koji je imao nadahnuća i otkrovenja mimo svih drugih ljudi.

Ovaj način Allahove komunikacije sa Muhammedom a.s. se ne naziva “وحي – objava”, nego “نبأ – obavjest”, i ne spada u Kur’an. S druge strane, Allah to daje Muhammedu a.s. kao Vjerovjesniku, a ne kao Poslaniku, i samim time nije dio poslanice Islama.

Ono što je sigurno, jeste da sva njegova božanska otkrovenja i znanje nisu dodatak na Islam ili Kur’an, nego podsticaj i ohrabrenje njemu lično. Vjerujem da su mnogi praktični sunneti rezultat nadahnuća i spoznaje koju je Vjerovjesnik primao od Allaha, s tim da sam ubjeđen da ta nadahnuća i praksa nisu osnovni dio Islama niti su obvezujući muslimanima osim onoliko kojiko to od njih Allah dž.š. traži u Kur’anu časnom.

Dakle,

  • Da li je Vjerovjesnik primao božansko znanje mimo objave? – Da.
  • Da li se Vjerovjesnik pomagao otkrovenjima i nadahnućem u prakticiranju kur’anskih uputa? – Vjerujem da jeste, i to smo vjerovatno naslijedili od sunneta.
  • Da li je Vjerovjesnik ikada obvezao nekog muslimana tim znanjem ili informacijom? – Ne, nije.

Za kraj…

أَفَغَيرَ اللَّـهِ أَبتَغي حَكَمًا وَهُوَ الَّذي أَنزَلَ إِلَيكُمُ الكِتابَ مُفَصَّلًا وَالَّذينَ آتَيناهُمُ الكِتابَ يَعلَمونَ أَنَّهُ مُنَزَّلٌ مِن رَبِّكَ بِالحَقِّ فَلا تَكونَنَّ مِنَ المُمتَرينَ ﴿١١٤﴾ وَتَمَّت كَلِمَتُ رَبِّكَ صِدقًا وَعَدلًا لا مُبَدِّلَ لِكَلِماتِهِ وَهُوَ السَّميعُ العَليمُ ﴿١١٥﴾ وَإِن تُطِع أَكثَرَ مَن فِي الأَرضِ يُضِلّوكَ عَن سَبيلِ اللَّـهِ إِن يَتَّبِعونَ إِلَّا الظَّنَّ وَإِن هُم إِلّا يَخرُصونَ ﴿١١٦﴾ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعلَمُ مَن يَضِلُّ عَن سَبيلِهِ وَهُوَ أَعلَمُ بِالمُهتَدينَ ﴿١١٧﴾

Pa zar da mimo Allaha tražim suca, a On je Taj koji vam je objavio Knjigu detaljnu? A oni kojima smo dali Knjigu, znaju da je ona spuštena od Gospodara tvog s razlogom; zato ne budi nikako od sumnjivaca. (114) I ostvaruje se Riječ Gospodara tvog istinski i pravično. Nema tog ko će izmijeniti Riječi Njegove; a On je Onaj koji čuje, Znalac. (115) A ako bi poslušao većinu onih na Zemlji, zaveli bi te s puta Allahovog. Slijede samo pretpostavku i oni samo lažu. (116) Uistinu, Gospodar tvoj – On je Najbolji znalac onog ko skreće s puta Njegovog i On je Najbolji poznavalac upućenih.

Haj, Allaha ti, još jednom pročitaj ove ajete…i razmisli šta ti Allah poručuje!

Ako je Knjiga od Allaha, sve što nije u Knjizi nije od Allaha – jednostavno.
Moramo biti iskreni sa sobom. Ako nešto “fali” u Kur’anu, to je zato što je kod nas višak, a ne Kur’anu manjak. Sve što je “od Poslanika”, ustvari je od ljudi koji su ti rekli da je od Poslanika. Niko nikada ne može biti siguran u to, ma koliko se trudili. Čak i da neka predanja jesu tačna, u smislu poslanikovih riječi ili djela, opet je ono što je nama došlo samo nečija interpretacija istog. Ne misli da smo time nešto uskraćeni, ne. Sve što Allah i Poslanik traže od nas nalazi se u ovoj Knjizi – Kur’anu.

Pitao sam se dugo vremena, kako to da neki “temeljni” vjerski propisi fale u Kur’anu?!… dok nisam shvatio da oni uopće nisu temeljni, i da nikako ne mogu biti. Postoji razlog zašto nešto nema u Kur’anu, a to je da ostavi ljudima prostora za inovacije i duhovni rast.
Primjer su detalji o obredu namaza (salat), koji definitivno ne mogu biti temelji vjere. Njih nema u Kur’anu, i sve što o njima znamo je interpretacija nekog smrtnika, a ne zahtjevi božiji. Namaz može biti jako fleksibilan i širok pojam, i takav se u Kur’anu i nalazi, ali mnogi ljudi ne shvataju Boga.

Zaključak

  • Islam je predstavljen i praktikovan u okvirima trojstva za kojeg Allah nije dozvolu spustio.
  • Musliman mora otvoriti oči i uvidjeti obmanu staru više od 1000 godina.
  • Kur’an je sačuvan Allahovom intervencijom, i sve što od nas taj Kur’an traži jeste da ga slijedimo.
  • Slijeđenje Kur’ana se ne odražava u shvaćanjima istog od strane obićnih smrtnika.
  • Slijediti Poslanika znači držati se striktno Kur’ana, baš onako kako je i on to činio.
  • Poslanik nije imao nikakvu dodatnu objavu, niti je imao praksu mimo Kur’anskih uputa, a koje je praktikovao po nadahnuću ili nahođenju zdravog uma.
  • Sav Islam je sadržan među kur’anskim ajetima i nema Islama mimo korica mushafa. Tu se nalazi sve što vjernika čini vjernikom, i čovjeka džennetlijom.
  • Kur’anski islam je jedini originalni i izvorni Islam. On je lahak i logičan.
  • Sva što vjerniku treba za sreću na oba svijeta nalazi se u Kur’anu.

 

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

10 0 komentara

  • Riki

    Samo jedno pitanje, da li dobro shavacam ovo sto si napisao za nebijja i resula, tj. to da je nebijj nesto manje zvanje od resula? Resul dobiva Objavu, nebijj potvrdjuje? Mislim da nije tako.

    To je ono sto nas uce po skolama i medresama, ali zapravo je obrnuto i jos je jedna u nizu ulemanjskih podvala.

    Prema Kur’anu (2:136, 3:81, 4:163 i 6:84/89) jasno je da su nebijji ti koji su dobivali Objavu.

    Dok su nebijji dolazili sa Objavom, Knjigom, resuli su bili ti koji dolaze sa porukom koja treba da je potvrdi, da opomene narod. Resul je glasnik, a glasnika ima i medju melecima (22:75), resul je dakle jedna sira titula, za one koje Bog salje s nekim zadatkom.

    Zasto su nam i ovo slagali i pored ocitih kuranskih ajeta? Ja mislim da lazu zbog 33:40.

    Jedno je kad je neko pecat nebijja ako nebijj znaci onaj koji je dobio Objavu, a drugo ako je puki vjerovjesnik. Ako nebijja vise nema, ne znaci da resula nema. I to im nije odgovaralo.

    A Bog govori da nijedan narod nije unistio dok im resula- glasnika, nije poslao (17:15). A znamo da ce do Sudnjeg dana sigurno biti jos unistenih naroda, dakle Bog im prije toga mora poslati resula, sto znaci da ce resula biti i da ih ima i da na jeziku svog naroda govore (14:4). Dakle, svako proslo, svako buduce, svako sadasnje jezicko podrucje imalo je/imat ce one koji ce ih na njihovom jeziku opominjati.

    A to da poslanika (resula) ima i da ce ih biti, Pandorina je kutija i tabu koji se nikom ne da otvarati.

    Ljudi su jos za vremena Jusufa mislili da poslje njega vise nece biti resula (40:34), a Allah kaze da On uvijek opominje i salje poruke (44:3/5).

    • Kenan Hodzic

      Naveo si me da ponovo istražim i verifikujem. Sama riječ “Resul” ima veze sa “Risala” kojom Allah naziva Kur’an/Objavu. Riječ “nebij” bukvalno prevedeno “vijesnik”, dakle koji zna nebe’ = vijest. Shodno svim (bez izuzetka) ajetima u Kur’anu koja spominju “nebijj”, kontekst je u vezi osobe i čovjeka, dok u svim drugim ajetima u kojima se spominje “resul”, kontekst je u vezi poslanstva, objave, direktno vezano za propise i sl. Čak se ponekad termin “resul” može odnositi na sam Kur’an. Iz toga sam zaključio ovo navedeno u artiklu, ali ću svakako uzeti tvoj komentar u obzir. Hvala, Allah te pomogao.

  • Riki

    Amin i tebe!

    Procitaj ovaj ajet kao da ga prvi put citas, zaboravi sve sto znas iz tefsira (sto jeste pravo tesko, jer su nam bas zamutili granice izmedju Bozije rijeci i njene ljudske interpretacije ):

    وَإِذْ أَخَذَ اللَّهُ مِيثَاقَ النَّبِيِّينَ لَمَا آتَيْتُكُمْ مِنْ كِتَابٍ وَحِكْمَةٍ ثُمَّ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مُصَدِّقٌ لِمَا مَعَكُمْ لَتُؤْمِنُنَّ بِهِ وَلَتَنْصُرُنَّهُ ۚ قَالَ أَأَقْرَرْتُمْ وَأَخَذْتُمْ عَلَىٰ ذَٰلِكُمْ إِصْرِي ۖ قَالُوا أَقْرَرْنَا ۚ قَالَ فَاشْهَدُوا وَأَنَا مَعَكُمْ مِنَ الشَّاهِدِينَ

    Dakle, Bog je uzeo cvrstu obavezu od nebijja kojima je dao Knjigu i mudrost da ce pomagati i vjerovati u resula koji ce doci da potvrdi ono sto oni (nebijji) imaju.

    النبوءة je u Kur’anu spomenuto 5 puta i svaki put zajedno s Knjigom (3:79, 6:89, 29:27, 45:16, 57:26).

    A Allah najbolje zna. Znam da neki smatraju da su ova dva pojma potpuni sinonimi ali to mi nema logike jer Bog nista ne daje slucajno i ‘nako.

    • Kenan Hodzic

      Ovaj ajet, po meni, podržava moju teoriju. Obrati pažnju da je “كتاب” neodređen, i da to nije njihova knjige, nego su to nebijji-vjerovjesnici koji su imali knjige prethodnih resula-poslanika, i Allah od njih uzima zavjet da neće biti pristrasni svom prethodnom resulu onda kada novi resul dođe, nego da će povjerovati i podržati novog resula koji ima novu Knjigu.
      Obrati pažnju da neće doći novi NEBIJ da potvrdi “…vaše knjige”, nego će doći RESUL da potvrdi “…ono što je kod vas.”
      Jer, en-nebijj je “odabrani i odlikovani” čovjek, ne mora značiti da će imati svoju knjigu-objavu, ali jeste u komunikaciji sa Allahom.
      Resul je onaj nebijj (mora biti nebijj prije nego postane resul) koji dobiva zadatak risaleta, to jest dostave objave.
      Ima lahko objašnjenje na engleskom ovdje: https://www.youtube.com/watch?v=cVQfi77r-ZI

  • Riki

    Hvala ti za video. Da Allah i nama, a i svima koji to zele, prosiri znanje, ako Bog da!

    Osvrnut cu se sad na par stvari iz videa. Super je sto se odmah na pocetku spominju dvojica vodja odredjenih sekti koji su za sebe tvrdili da su poslanici, upravo zbog njih ova tema i jeste tabu, bacili su lose svjetlo i na sam pokusaj da se o ovakvim stvarima otvoreno govori. Naime, vodeci se ajetom 3:7 da treba vjerovati u cijelu Knjigu, dakle da ne moze biti viska ajeta kao sto tvrdi Khalifa, a niti u njoj moze biti manjka ajeta, pa da se treba sluziti hadisima, kao sto se sluzio Ghulam, ne prihvatam njihove asertacije da su poslanici. Poslanik, bio on resul ili nebi, daleko od toga da bi se usudio Allahovu rijec mijenjati ili dopunjavati.

    Dalje sto se tice videa. Jedna primjedba, jedno pitanje i jedan aferim: ovdje autor navodi da se, izmedju ostalog, nebi od resula razlikuje po tome sto se u Kur’anu uz nebija spomninju njegove ljudske osobine, dok se uz resula veze uglavnom poruka (bez spominjanja ljudskih osobina?), medjutim u 23:51 Bog se direktno obraca resulima pozivajuci ih da cine prilicno ljudske stvari, da jedu i da piju, dakle ne znam da li je bas razlikovanje izmedju nebija i resula u tome:

    يَا أَيُّهَا الرُّسُلُ كُلُوا مِنَ الطَّيِّبَاتِ وَاعْمَلُوا صَالِحًا ۖ إِنِّي بِمَا تَعْمَلُونَ عَلِيمٌ

    To je sto se tice primjedbe, a sad pitanje, znam da nisi ti autor videa, ali mozda mi mozes reci da li dobro ovo shvatam: Bog odabire odredjene ljude s kojima (iskljucivo s njima, ne s drugim ljudima?) komunicira, nadahnucem, informacijama, prorocanstvima. Ti ljudi ostaju ‘pasivni’ s tim znanjem od Boga, ne djeluju, nego su samo u komunikaciji s Njim, a onda ih Bog ‘aktivira’ da prenesu poruku, kada zapravo postaju resuli od Boga?

    Ako ovo dobro shvatih, a bez navoda arapskih rijeci za ‘nadahnuce’ ili ‘prorocanstvo’ u ovom videu (prepostavljajuci da autor, kad kaze nadahnuce misli na wahi) onda ne znam mogu li se sloziti s njegovom tvrdnjom. Jer wahi prima i pcela (16:68) i Musaova majka (28:7), dakle i neljudska stvorenja i neko ko nije nebi (osim, ako i nije bila nebi, samo Allah zna sve tajne nebesa i zemlje :D). Ako dobro shvacam, nakon Poslanika Muhammeda, Bog prekida svaku komunikaciju sa svakim covjekom bilo wahijem ili na bilo koji drugi nacin? Iako postoje ajeti da Allah nece ni jedan narod unistiti dok im resula ne posalje (10:47, 14:4)? A znamo koliko je carstava i naroda samo od Poslanikove smrti do danas unisteno (Maje, Asteci, Inke, koji nisu ni imali kontakt sa zadnjim resulom/nebijem, ali i Bizantijci…).

    I konacno, ovo razlikovanje izmedju poslanika od Boga i poslanika ‘medju vama’ jeste nesto sto mi je interesantno i sto ce mi dati materijala za razmisljanje. Aferim za autora i hvala i tebi i da te Allah pomogne. Divno je imati s nekim kvalitetan razgovor voditi.

    Evo i tebi jedan link. Autor je zanimljiv, ali kao i sa svima drugima negdje s snjim slazem, negdje ne slazem:

    http://quransmessage.com/articles/end%20of%20prophethood%20FM3.htm

    Selam!

    • Kenan

      Nemam cenzuru na komentarima, i žao mi je što ovaj komentar nije automatski objavljen, jer je imao u sebi “link”… pa je čekao odobrenje. To mi je jedina linija odbrane protiv botova i spamova 🙂
      Hvala na super zapažanjima. Upravo čitam knjigu od rahmetli Dr. Mohameda Šehrura “السنة الرسولية والسنة النبوية” i mislim da ću imati potpuniji odgovor na ove tvoje opaske. Javim se uskoro, inšallah.
      Što se tiče slanja poslanika svakom narodu, ajet kaže “وَلِكُلِّ قَوْمٍ هَادٍ”, to jeste upučivač, što može biti insan ili nešto drugo. Dakle, nije svaki narod dobio Poslanika u klasičnom smislu.
      A što se tiče da narod neće biti uništen dok mu ne dođe poslanik, mislim da se ne radi o ovosvjetskom uništenju poput Inka i Maja… nego se govori o ahiretskoj kazni. “مَّنِ اهْتَدَىٰ فَإِنَّمَا يَهْتَدِي لِنَفْسِهِ ۖ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا ۚ وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ ۗ وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّىٰ نَبْعَثَ رَسُولًا” – “Ko odabere uputu – sebi ju je odabrao; a ko luta, pa na svoju štetu luta. I neće opterećeni nositi teret drugog. A ne kažnjavamo(*), dok poslanika ne pošaljemo.”
      U arapskom se ovaj izraz u prošlom vremenu (“وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ”) može koristiti za trajnu radnju…oduvjek i zauvjek. Ajet je u kontekstu sudnjeg dana, pogotovu jer govori kako niko ničije grijehe neće nositi, tako da mislim da se radi o ljudima koji dođu na sudnji dan a nisu znali za istinu, niti su dobili upozorenje od svog poslanika – Allah takve ne kažnjava.
      Pogledaću link. Hvala.

    • Kenan

      Interesantan je ovaj portal “http://quransmessage.com”. Nisam znao za njega, i malo mi je neobično čitati islamske teme na engleskom jeziku, ali poprilično imamo slične teme i način izlaganja. Kod njega je malo detaljnije i koristi fusnote, što je dobro…a ja sam još lijen za toga 🙂
      Preporučujem za poznavaoce engleskog jezika.

  • Sajo

    “en-nebijj je “odabrani i odlikovani” čovjek ” – jest, slazem se. To je taj medij od krvi i mesa koji Bog odabire medju ljudima da prima “vahj” (otkrovenje) da bi primio Njegovu communiqué tj. informaciju cija je namjena da predje u vidljivu formu (kur’an) i kao takva bude informativna za njene primaoce. Cak ni sam “nebijj” nije izuzet od slijedjenja tog “resula” tj. informacije. Mogli bi se upitati kako cemo se pokorovati Bogu ako nema od Njega rijeci s obzirom da nismo odabrani primaoci vahja niti cemo ikad biti jer nabuvvet je zavrsen sa zadnjim nebijjom odnosno Muhammed a.s.

    Ajet 3:32 قُلْ أَطِيعُوا اللَّهَ وَالرَّسُولَ je jasan jer se u njemu kaze da sam nebijj proklamira da se “Pokoraje Allahu i Poslanici!’ a to isto vazi i za samog nebijja kao i za sve ostale do Sudnjeg dana. Inace ako bih termin “resul” bio vezan za covjeka koji zivi i umire kao svi ostali ljudi onda sa nestankom tog covjeka nestaje i mogucnost tog pokoravanja. Hocu reci to sto je medju ljudima do Sudnjeg dana je Bozija Poslanica (RESUL) a to nije ista drugo do Njegova Rijec i Uputa.

  • Sajo

    Mislim da je isto tako vazno ukazati da kada Bog zeli da ukaze na onog koji je subjekat ili objekat preko kojeg se upraznjava jedna radnja onda Bog koristi prefix ﻡ “mim” pa se tako u suri Ja-sin kaze إِنَّكَ لَمِنَ الْمُرْسَلِينَ – inneke le minel mur’selin sto znaci u prevodu “ti si uistinu Poslanik” jer si aktivni nosilac Bozije informacije (Resul) . Isti taj prefix ﻡ “mim” koristi se u drugim izrazima kada se oznacava osoba ili objekat odredjene aktivne osobine kao npr. izrazi musliman, mu’minin, muttekin, mutetahhirin, mufsidin, muhsinin, musrikin, muhammedun, itd.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Balkanu.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan mezheb niti pre-određeni akaidski pravac, te se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općepoznatih stavova i vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Zamolio bih te da odmah napustiš ovaj blog ukoliko smatraš da bi drugačija shvatanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana.

Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.