Tabu: Islamsko sveto trojstvo (3)

Konstatacija: Vjernici su zavedeni na stranputice pod plaštom Islama, te tradicionalni musliman često vjeruje i praktikuje ne-islamske dogme i propise. Originalni Islam je zatrpan.


Preporučujem da prije ovoga pročitaš Tabu: Islamsko sveto trojstvo (II)

Vjerovjesnikova otkrovenja (upute od Allaha)

وَإِذْ أَسَرَّ النَّبِيُّ إِلَىٰ بَعْضِ أَزْوَاجِهِ حَدِيثًا فَلَمَّا نَبَّأَتْ بِهِ وَأَظْهَرَهُ اللَّـهُ عَلَيْهِ عَرَّفَ بَعْضَهُ وَأَعْرَضَ عَن بَعْضٍ ۖ فَلَمَّا نَبَّأَهَا بِهِ قَالَتْ مَنْ أَنبَأَكَ هَـٰذَا ۖ قَالَ نَبَّأَنِيَ الْعَلِيمُ الْخَبِيرُ

I kad je Vjerovjesnik povjerio jednoj od svojih žena vijest, pa pošto je obavijestila o njoj – a otkrio to njemu Allah – on je iznio dio njen, a prešutio dio. Pa pošto je nju obavijestio o tome, rekla je: “Ko te je obavijestio o ovome?” Reče: “Obavijestio me je Znalac, Obaviješteni.”

Iz ovog ajeta jasno vidimo da je Muhammed a.s., kao nebijj-vjerovjesnik, imao neku sporednu komunikaciju sa Allahom dž.š. i da se ona odražavala u obavjestima o nečemu što on dugačije ne bi mogao znati. Vjerujem da Muhammed a.s. nije bio samo poštar koji nam donosi Kur’an, nego odabrani čovjek koji je imao nadahnuća i otkrovenja mimo svih drugih ljudi.

Ovaj način Allahove komunikacije sa Muhammedom a.s. se ne naziva “وحي – objava”, nego “نبأ – obavjest”, i ne spada u Kur’an. S druge strane, Allah to daje Muhammedu a.s. kao Vjerovjesniku, a ne kao Poslaniku, i samim time nije dio poslanice Islama.

Primjeri gdje nas Kur’an obavještava o Poslanikovim otkrovenjima, a koja nemaju dirktnu vezu sa vjerovanjima ili propisima:

إِذْ تَقُولُ لِلْمُؤْمِنِينَ أَلَن يَكْفِيَكُمْ أَن يُمِدَّكُمْ رَبُّكُم بِثَلَاثَةِ آلَافٍ مِّنَ الْمَلَائِكَةِ مُنزَلِينَ ﴿١٢٤﴾

Kad si rekao vjernicima: “Zar vam neće biti dosta da vas pomogne Gospodar vaš sa tri hiljade meleka spuštenih?” (Al-i-Imran 124)

Ajet jasno kaže da je Poslanik a.s. rekao vjernicima o Allahovoj pomoći melekima prije nego je ovaj ajet objavljen. Dakle, Poslanik je dobio tu informaciju od Allaha mimo Kur’ana.

“Vjerski” čin mimo Kur’ana

Vjerujem da u narodu (pa i među ulemom) postoje mnoge stvari koje se smatraju striktno vjerskim obredima, a koje to zapravo nisu. Sasvim je prirodno da je Poslanik a.s. živio svoj život u zajednici sa muslimanima i nemuslimanima, sa arapima i nearapima, gdje su postojali mnogi običaji, te da je imao bezbroj životnih situacija koje su zahtjevale praktično rješenje, gdje je on, sam ili u društvu, donosio racionalne odluke i činio ono što je u datom trenutku imalo smisla, a u okvirima Allahovih propisa.

Primjer takvog čina su dženaza (ili dova za umrlog), ezan, ikamet, arhitektonski oblik džamije, svadba, zabava, način ratovanja,…itd. To su stvari koje su praktična rješenja za određene potrebe pojedinca ili društva, a ne vjerski propis ili ibadet.

Zato vidimo da postoji nekoliko vjerskih činova za koje Kur’an nema naredbu ali ima odobremje ili neutralan pomen. Takvi ajeti, neminovno, aludiraju na božansko odobrenje tog čina, kao i sve prešućeno u Kur’anu biva odobreno i na izbor vjernicima. Svaki put kada bi Poslanik a.s. ili neko od vjernika učinio nešto pogrešno, Allah bi to Kur’anom ukorio i ukazao na ispravan put.

Primjeri gdje je Kur’an odobrio Poslanikov lični, ili zajednički, idžtihad (tj. odluku ili izbor da nešto učine po nekom pitanju)

وَإِذَا نَادَيْتُمْ إِلَى الصَّلَاةِ اتَّخَذُوهَا هُزُوًا وَلَعِبًا ۚ ذَٰلِكَ بِأَنَّهُمْ قَوْمٌ لَّا يَعْقِلُونَ ﴿٥٨﴾

A kad pozivate salatu, uzimaju ga ruglom i zabavom. To je zato što su oni ljudi koji ne shvataju. (Al-Ma’ida 58)

لَا تُصَلِّ عَلَىٰ أَحَدٍ مِّنْهُم مَّاتَ أَبَدًا وَلَا تَقُمْ عَلَىٰ قَبْرِهِ ۖ إِنَّهُمْ كَفَرُوا بِاللَّـهِ وَرَسُولِهِ وَمَاتُوا وَهُمْ فَاسِقُونَ ﴿٨٤﴾

I ne obavi salat ni nad jednim od njih (koji) umre, nikada, i ne stoj nad kabrom njegovim. Uistinu, oni nisu vjerovali u Allaha i Poslanika Njegovog, i umrli su, a oni su bili grješnici. (At-Tawba 84)

Ono što je sigurno, jeste da sva njegova božanska otkrovenja i znanje nisu dodatak na Islam ili Kur’an, nego podsticaj i ohrabrenje njemu lično. Vjerujem da su mnogi praktični sunneti rezultat nadahnuća i spoznaje koju je Vjerovjesnik primao od Allaha, s tim da sam ubjeđen da ta nadahnuća i praksa nisu osnovni dio Islama niti su obvezujući muslimanima osim onoliko kojiko to od njih Allah dž.š. traži u Kur’anu časnom.

Najbolji način da se sprovedu kur’anske odredbe jeste na način kako je to uradio Poslanik a.s. ili što sličnije njemu. Svaki vjernik je slobodan, za sebe lično, da razumje i sprovede Kur’an na način kao razumije da treba, ali vjerujem da je način i nasljeđena praksa najbolji način. Na svakom pojedincu ostaje koliko se osjeća rahat po pitanju nasljeđenih praksi i običaja… jer, kako sam ranije naglasio, pouzdanost je uvijek upitna.

Primjer su forme obavljanja namaza, kojih ima jako mnogo. Sve te forme su nasljedstvo od prvih generacija muslimana iz vremena Poslanika a.s. Naslijeđene forme su različite, ali u isto vrijeme jako slične. Vjerovatno zato što to nije ni bilo bitno prvim muslimanima. Smatram da je pohvalno držati se u granicama sličnosti sa prenesenim praksama jer nema sumnje da imaju jaku vezu sa poslanikovim izborom za najbolji način, no bīt nekog vjerskog čina je ta koja uvijek ostaje u fokusu.

Jedini slučaj, za kojeg znam, a potvrđen je Kur’anom, i tiče se nekog propisa, jeste okretanje kible (vidi tekst o Israa’a i Mi’radžu). Muslimani su oduvijek klanjali prema Kabi u Mekki, no u jednom kratkom periodu u Medini, kibla je bila okrenuta na drugu stranu. To je bilo iskušenje vjernicima. Kibla se potom vraća na Kabu u Mekki potvrdom u kur’anskim ajetima….no, naredba o prvobitnoj promjeni nije u Kur’anu! To je jedini poznati slučaj da iz Kur’ana znamo da se propis doista desio, no Kur’an ne sadrži izvor propisa u formi naredbe u nekom ajetu. Ja kažem da je to zato što je Allah znao da će to biti lokalno i privremeno iskušenje vjernicima tog vremena, a nama je ostavio važeći propis do Sudnjeg Dana, a to je okretanje prema kibli u Mekki. Slično je sa obavjestima o već svršenim događajima čija inicijacija (početak) nije bitna, ali je bitna poruka na kraju. Primjer takvih obavjesti jeste ajet o Zejdovom razvodu i Poslanikovoj ženidbi, ili ajeti o božanskoj pomoći melekima u bitci na Bedru. Ajeti potvrđuju da je Poslanik a.s. ranije imao vijesti od Allaha, no tih vijesti – iz gore navedenih razloga – nema u Kur’anu.

Dakle,

  • Da li je Vjerovjesnik primao božansko znanje mimo objave? – Da.
  • Da li se Vjerovjesnik pomagao otkrovenjima i nadahnućem u prakticiranju kur’anskih uputa? – Vjerujem da jeste, i to smo vjerovatno naslijedili od vjerske prakse.
  • Da li je Vjerovjesnik ikada obvezao nekog muslimana tim znanjem ili informacijom? – Ne, takvo nešto nije poznato.
  • Da li se božanske vijesti, mimo Kur’ana, tiču propisa Islama za sve vjernike do Sudnjeg Dana? Ne, nema takvih vijesti. Sve takve vijesti su bile ličnog, lokalnog ili privremenog karaktera. U suprotnom, to bi oskrnavilo Kur’an i njegovu poruku ljudima.

Za kraj…

أَفَغَيرَ اللَّـهِ أَبتَغي حَكَمًا وَهُوَ الَّذي أَنزَلَ إِلَيكُمُ الكِتابَ مُفَصَّلًا وَالَّذينَ آتَيناهُمُ الكِتابَ يَعلَمونَ أَنَّهُ مُنَزَّلٌ مِن رَبِّكَ بِالحَقِّ فَلا تَكونَنَّ مِنَ المُمتَرينَ ﴿١١٤﴾ وَتَمَّت كَلِمَتُ رَبِّكَ صِدقًا وَعَدلًا لا مُبَدِّلَ لِكَلِماتِهِ وَهُوَ السَّميعُ العَليمُ ﴿١١٥﴾ وَإِن تُطِع أَكثَرَ مَن فِي الأَرضِ يُضِلّوكَ عَن سَبيلِ اللَّـهِ إِن يَتَّبِعونَ إِلَّا الظَّنَّ وَإِن هُم إِلّا يَخرُصونَ ﴿١١٦﴾ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعلَمُ مَن يَضِلُّ عَن سَبيلِهِ وَهُوَ أَعلَمُ بِالمُهتَدينَ ﴿١١٧﴾

Pa zar da mimo Allaha tražim suca, a On je Taj koji vam je objavio Knjigu detaljnu? A oni kojima smo dali Knjigu, znaju da je ona spuštena od Gospodara tvog s razlogom; zato ne budi nikako od sumnjivaca. (114) I ostvaruje se Riječ Gospodara tvog istinski i pravično. Nema tog ko će izmijeniti Riječi Njegove; a On je Onaj koji čuje, Znalac. (115) A ako bi poslušao većinu onih na Zemlji, zaveli bi te s puta Allahovog. Slijede samo pretpostavku i oni samo lažu. (116) Uistinu, Gospodar tvoj – On je Najbolji znalac onog ko skreće s puta Njegovog i On je Najbolji poznavalac upućenih.

Haj, Allaha ti, još jednom pročitaj ove ajete…i razmisli šta ti Allah poručuje!

Što se tiče muslimana nakon Poslanika a.s., jedino što znamo da je od Allaha jeste ova Knjiga. Sve što nije u Knjizi nije od Allaha – jednostavno.

Moramo biti iskreni sa sobom. Ako nešto “fali” u Kur’anu, to je zato što je kod nas višak, a ne Kur’anu manjak. Sve što je “od Poslanika”, ustvari je od ljudi koji su ti rekli da je od Poslanika. Niko nikada ne može biti siguran u to, ma koliko se trudili. Čak i da neka predanja jesu tačna, u smislu poslanikovih riječi ili djela, opet je ono što je nama došlo samo nečija interpretacija istog. Ne misli da smo time nešto uskraćeni, ne. Sve što Allah i Poslanik traže od nas nalazi se u ovoj Knjizi – Kur’anu.

Pitao sam se dugo vremena, kako to da neki “temeljni” vjerski propisi fale u Kur’anu?!… dok nisam shvatio da oni uopće nisu temeljni, i da nikako ne mogu biti. Postoji razlog zašto nešto nema u Kur’anu, a to je da ostavi ljudima prostora za inovacije i duhovni rast.
Primjer su detalji o obredu namaza (salat), koji definitivno ne mogu biti temelji vjere. Njih nema u Kur’anu, i sve što o njima znamo je interpretacija nekog smrtnika, a ne zahtjevi božiji. Namaz može biti jako fleksibilan i širok pojam, i takav se u Kur’anu i nalazi, ali mnogi ljudi ne shvataju Boga.

تِلْكَ آيَاتُ اللَّـهِ نَتْلُوهَا عَلَيْكَ بِالْحَقِّ ۖ فَبِأَيِّ حَدِيثٍ بَعْدَ اللَّـهِ وَآيَاتِهِ يُؤْمِنُونَ ﴿٦﴾ وَيْلٌ لِّكُلِّ أَفَّاكٍ أَثِيمٍ ﴿٧﴾ يَسْمَعُ آيَاتِ اللَّـهِ تُتْلَىٰ عَلَيْهِ ثُمَّ يُصِرُّ مُسْتَكْبِرًا كَأَن لَّمْ يَسْمَعْهَا ۖ فَبَشِّرْهُ بِعَذَابٍ أَلِيمٍ ﴿٨﴾

To su ajeti Allahovi, učimo ih tebi s Istinom. Pa u koji će hadis nakon Allahova i ajeta Njegovih vjerovati? (6) Teško svakom lažljivcu, grješniku, (7) Sluša ajete Allahove, uče mu se, zatim ustrajava oholo kao da ih nije čuo. Zato ga obraduj kaznom bolnom! (8) – El Džasijah

Zaključak

  • Islam je predstavljen i praktikovan u okvirima trojstva za kojeg Allah nije dozvolu spustio.
  • Musliman mora otvoriti oči i uvidjeti obmanu staru više od 1000 godina.
  • Kur’an je sačuvan Allahovom intervencijom, i sve što od nas taj Kur’an traži jeste da ga slijedimo.
  • Slijeđenje Kur’ana se ne odražava u shvaćanjima istog od strane obićnih smrtnika.
  • Slijediti Poslanika znači držati se striktno Kur’ana, baš onako kako je i on to činio.
  • Poslanik nije imao nikakvu dodatnu objavu, niti je imao praksu mimo Kur’anskih uputa, a koje je praktikovao po nadahnuću ili nahođenju zdravog uma. Ako se takvo šta i desilo, bilo je privatnog, lokalnog ili privremenog karaktera.
  • Sav Islam je sadržan među kur’anskim ajetima i nema Islama (za vjernike nakon Poslanika a.s.) mimo korica mushafa. Tu se nalazi sve što vjernika čini vjernikom, i čovjeka džennetlijom.
  • Kur’anski din je jedini originalni i izvorni Islam. On je lahak i logičan.
  • Sva što vjerniku treba za sreću na oba svijeta nalazi se u Kur’anu. Drugačija tvrdnja otvara pandorinu kutiju!
6 komentara
  • Nepoznato

    Našao sam ajet preveden na engleski jezik i glasi: Quran 16:123] Then we inspired you (Muhammad) to follow the religion of Abraham,* the monotheist; he never was an idol worshiper.
    Znaci, poslanik je dobio nadahnuće o tome kako da slijedi vjeru ibrahimovu. Odatle sigurno i dolaze praktični vjerski obredi (detalji namaza, post, zekat itd) koje i mi dan danas praktikujemo.

    • Kenan

      Taj ajet govori da je Allah nakon Ibrahima objavio (a ne nadahnuo) poslaniku Muhammedu da slijedi millet Ibrahima…dakle, naredio mu da slijedi Ibrahimovu vjeru. Jasno je da je vjera Ibrahimova nasljeđena, pa je Poslanik a.s. imao šta da slijedi. Da je Ibrahimova vjera bila izgubljena, kako bi onda Muhammed a.s. ispunio ovu božiju zapovjest, šta bi onda trebao da slijedi?!

      Što se tiče propisa, ja sam mišljenja da nije sve što mi smatramo “propisom” uistinu propis. Mnoge stvari su poslanikov idžtihad (odluka i izbor), ili čak idžtihad ashaba…što znači da su to fleksibilne stvari koje zavise od običaja, situacije, okolnosti, vremena i podneblja. Nešto poput fetve. Dakle, svakoj generaciji muslimana ili svakom podneblju gdje oni obitavaju, ostavljeno je na izbor kako da postupe ili šta da učine.
      Primjer je ezan za namaz, nisab za sadaku (tkz. zekat) ili čak i namaz. Smatram da, kada bi muslimani na neki drugi način pozivali na namaz, to ne bi bilo pogrešno. Ili, kada bi muslimani odredili drugačiji nisab za određenu državu, ili godinu…da bi to bilo ok,…ili kada bi se musliman klanjao Allahu na neki drugi način, ne smatram da bi mu Allah to odbio…ali to je tabu visokog napona. O tom po tom.

  • Nepoznato

    Upravu si, nema šta

  • Nepoznato

    Sa razlogom u Kuranu nema detalja o obavljanju namaza, posta itd. To je da ostavi prostor za inovacije. Sigurno je nacin koji smo naslijedili od nasih predaka najbolji za nas, ali nisu obavezujuci.

    • Kenan

      Ibadet poput namaza nema nekog prostora za inovaciju, jer njegova korist završava na njegovom izvršiocu. Zato smatram da je po tom pitanju najbolje slijediti naslijeđenu tradiciju od Poslanika… On je sigurno odabrao najbolji način.
      Za druge stvari, čiji uticaj prevazilazi počinioca, smatram da treba stalno uvoditi inovacije i poboljšanja, ili pak adaptacije za narod, vrijeme, mjesto..itd

  • Riki

    Hvaljen neka je Bog i hvala Mu sto te je mnogo naucio i sto na nasem jeziku pises o ovim sustinskim stvarima. Dugo pratim ovu tvoju stranicu i iskreno se radujem svakom tvom napretku i Molim Boga da te pomogne u daljnjem izucavanju i duhovnom razvoju.

    E sad, evo jedne teme za razmisljanje 🙂 Tice se kible; procitaj i porazmisli o svim ajetima o kibli i vidjeces da oni ne govore da je kibla nesto cemu se SAMO okreces u namazu, kibla i namaz, koliko znam, uopste se i ne spominju zajdno…

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Balkanu.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan mezheb niti pre-određeni akaidski pravac, te se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općepoznatih stavova i vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Zamolio bih te da odmah napustiš ovaj blog ukoliko smatraš da bi drugačija shvatanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana.

Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.

***  HVALA ZA 20,000+ POSJETA  ***