Tabu: 100 godina duboka rupa

Konstatacija: Jedino je sigurno da u historiji ništa nije sigurno. Ključni period rãne islamske historije ima rupu od preko 100 godinu!


Upozorenje! Stavovi i mišljena u ovom tekstu nisu u potpunom skladu sa Islamskom tradicijom. Čitanje na vlastitu odgovornost.

Svidjelo mi se jedno izlaganje koje sam slušao još dok sam bio softa u medresi, gdje jedan naš akademik veli: “…Muhammed a.s. je bio pod reflektorima historije…”. On je to govorio u kontekstu relativno kratkog razdoblja između toga i modernog doba, za razliku od antičke historije, što je tačno. No, uzevši u obzir činjenicu da je objektivnost historije obrnuto proporcionalna socijalizaciji ljudi, zaključujem da “reflektori islamske historije” ipak nisu bili dovoljno jaki. Ljudi su od davnina pa na ovamo sve više i više skloni urotama, te što su ûlozi bili veći to su falsifikovanja bila suptilnija.

Ovo istraživanje nema za svrhu nečiju delegitimizaciju ili uvredu, nego objektivni osvrt na logičke i historijske činjenice s ciljem povećanja svijesti kod muslimana.

Tvrdim da ključni period islamske historije zamagljen, od početka objave Poslaniku a.s. pa sve do sredine drugog hidžretskog stoljeća, gdje se gubi trag usmenom i pismenom prenošenju hadisa, te da islamski propisi zasnovani isključivo na hadiskim predajama, u najmanju ruku, zaslužuju kritički pristup.

Ja ovdje punopravno postavljam pitanja na koja svaki musliman zaslužuje odgovor:

  • Čija je odluka da se cjelokupni Islam zasniva na hadiskim predajama?
  • Ko je, zašto i kada, uveo novotariju paralelnog izvora vjere i šerijata pored Kur’ana?

Istini za hatur, činjenica je također da su ova pitanja postavljali mnogi, još od nastanka prvih šerijatskih pisanih djela, te da su pobornici obje strane imali svoje argumente i tumačenja na osnovu kojih su opstali na svojim učenjima.
Zapravo, argumenti škole hadisa/predaja su mnogo glasniji i brojniji, što nikako ne znači da su ispravniji ili tačniji. Nama, u eri multi-medijske propagande, to je kristalno jasno – biti u trendu ne znači biti u pravu.

Hadis i usmena predanja su prihvaćena za temelj Islama kod Sunita i Šijita, no činjenica je da su to dva raličita svijeta. Mentalne slike Poslanika a.s. i njegovog života koje se dobiju isčitavanjem hadisa su neuporedive kod ove dvije skupine muslimana. Sunitski Poslanik, suntitski ashabi, sunitska historija iz perioda objave, nije ni nalik šijitskom Poslaniku, ashabima i historiji. Kao da se radi o različitim svjetovima. Isti fenomen javlja se i kod drugih, manjih, grupacija muslimana koji se pojavljuju u ranom periodu Islama.

U nastavku ću spomenuti nekoliko društveno-psiholoških razloga koji su možda doveli do toga da se Kur’anu prikači i drugi, teoretski ravnopravan (ali praktično jači) izvor Islama – a to je hadis.

Gdje je bio hadis prvih 100 godina po Hidžri?

Većina muslimana smatra da svi od vajkada imamo ista ubjeđenja i vjerovanja, da praktikujemo istu religiju (Islam), da je Poslanikov život uredno dokumentovan poput Kur’ana, da su ashabi nosali knjige pod pazuhom i širili svjetlo sunneta diljem svijeta… no istina je daleko od toga.

Postoji period od cirka 100 i kusur godina koje su strogi tabu u historiji Islama. Od početka objave pa sve do prvih pisanih stranica historije (Sira Bin Hišama – 218 g.H.) koja se temelji na usmenim predajama od oca muslimanskih historičara Bin Ishaka (151 g.H.), nama pomena hadisu kao temelju Islama.

U knjigama poznate i priznate uleme, i dan danas, postoje zacrtana pravila u kojima se strogo zabranjuje pričanje, analiziranje ili komentiranje događaja iz prvog hidžretskog stoljeća, sa akcentom na borbe i vjersko-politička neslaganja među ashabima. Upravo je taj tragični period bio plodno tlo za razne podvale i pogrešna razumjevanja vjere.

Hadis se počinje koristiti u svrhe vjere i propisa tek od vremena Imama Malika (179 g.H) čija zbirka hadisa “Muvetta – الموطأ” biva sabrana u knjigu, tek nekih 40 godina poslije imamove smrti, od strane njegovih učenka. Dok je Imam Malik rastao, rasla je i narodna zainteresovanost za hadisom, pa je on u tome vidio i priliku i obavezu. On bi svake godine izbacivao neke hadise iz svojih predavanja iz opravdane sumnje da su apokrifni, u mjeri da je jedan od njegovih učenika rekao: “Da je Imam poživio duže, ni jedan hadis ne bi ostao za ispričati!

Iako najbliži vremenu Poslanika a.s. i nesumljivo najbliža geografskom izvoru hadisa (Medina), u njegovoj posthumno sabranoj knjizi Muvetta ima samo 1740 hadisa, najmanje od svih hadiskih zbirki. Poznate hadiske zbirke nastaju još kasnije, Buharijina zbirka (256 g.H.), Muslimova zbirka (261 g.H), i ostale poznate zbirke još kasnije u trećem i četvrtom stoljeću po hidžri.

Da bi to stavili u perspektivu, rahmetli Imami Malik je živio u doba dvadesetog (20!) halife Ebu Džafer El-Mensura, nakon bezbroj političkih i socijalnih previranja, građanskih ratova, migracija stanovništva i seoba naroda, osvajanja i poraza…

U tom ranom periodu, čitava plemena ili narodi su prihvatali Islam u kratkom vremenskom razdoblju, Islam se širio munjevitom brzinom… Koliko je tih novih muslimana imalo pojma o hadisu ili ičemu mimo Kur’ana? To su naši selefi-predhodnici… Da li je njihov islam bio bezvrijedan ili nepotpun?

Historiska predanja i priče o onome što se dešavalo nakon Poslanikove a.s. smrti premašuju po broju i intenzitetu sva predanja iz Poslanikova života.
Nameće se legitimno pitanje “Zašto se više značaja pridavalo post-poslaničkoj historiji negoli samom Poslaniku?”

Jasno je iz mnogih predaja, ali isto tako iz činjenice da se historičari i muhaddisi nikako ne slažu oko događaja i zapisa iz tog prvog perioda Islama.

Postoje kontradiktorne predaje o Poslanikovoj dozvoli/zabrani zapisivanja njegovih riječi. No, činjenica da zãpīsa nije bilo do kasnijeg perioda dovoljno govori.
Ovo kažem i pored toga što postoje tkz. poznate sahīfe (zapisi-knjige) hadisa iz perioda ashaba, koje su navodno ashabi lično zapisivali, kao što je Sahifa Amr b. Asa, no, meni je dovoljno što je puno uleme iz drugog ili trećeg stoljeća sumnjala u ispravnost tih spisa. Iako se tvrdi da su hadisi iz tih spisa (sahifa) sačuvani u musnedima Ahmed b. Hambela i drugih, nema pisanih tragova originalima, niti je neki od tih hadisa zabilježen u kontekstu “Pročitao sam da je Poslanik rekao…” ili “Prepisao sam da je Poslanik rekao…“, nego su opet svi usmeno preneseni kao i ostali hadisi. Čak da se nešto od toga pronađe u pisanoj formi, ubjeđen sam da u tim hadisima ne bi bilo politike niti bajki.

Postaje jasno da Poslanik nije tražio, a vjerovatno ni odobravao, da se zapisuje išta mimo Kur’ana, pa čak ni njegovi mudri savjeti ili upute. Ne postoji niti jedna hadiska zbirka a da u njoj nema nekoliko hadisa u kojima Poslanik a.s. izričito zabranjuje pisanje njegovih riječi. Naravno, to se opravdava bojazni od “mješanja sa Kur’anom“, što je iole poznavaocu Kur’ana smješno i apsurdno.

Mnogi islamski akademici zaključuju iz historisjkih činjenica da su se bliski i autoritativni ashabi pridržavali uputa o ne-pisanju i širenju Poslanikova govora čak i nakon njegove smrti. Rani historičari bilježe da su veliki ashabi poput hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera rigorozno postupali prema zapisima hadisa, paleći ih javno, dok su prenosioce fizički kažnjavali ili zatvarali. U koliko su ovi navodi tačni, nameće se pitanje “Zašto su to radili?”. Sigurno ne iz zlobe ili neprijateljstva. To je zasigurno bio odbranbeni mehanizam.

Postoje stari zapisi koje spominju ovakav pristup ashaba prema uknjižavanju hadisa, kao što je rivajet od Urve bin Zubeira u knjizi Ebulkasima Elhanaija (Elhunaijat, ~400H) da je Omer bin Al Hattab mjesec dana klanjao istiharu sumnjajući u svoju odluku da zapiše neke sunnete, pa je jednog dana javno rekao:
Spomenuo sam vam da ću možda zapisati neke sunnete, pa sam se sjetio da su neki Sljedbenici prijašnjih Knjiga napisali knjige pored Allahove knjige, pa su se na njih oslonili a ostavili Allahovu Knjigu. Tako mi Allaha, neću ništa miješati sa Allahovom Knjigom!“.

Ne treba kriti, postoje navodi o desetak ashaba koji su imali svoje knjige hadisa (sahife), kao što sam ranije spomenuo, no sama ta informacija o njima i njihovim “zbirkama” je također usmena predaja nekog pojedinca. Tih zbirki nema, niti ih je iko vidio u doba kada je zapisivanja hadisa postao trend.

Meni donekle ima smisla da bi navodi o sahifi Alije b. Ebi Taliba mogli imati neko utemeljenje, jer je čovjek bio poglavar, vojskovođa, državnik i političar… i kontekst hadisa koji se navode kao sadržaj njegove sahife, striktno su uređivačkog i socijalnog karaktera. No, opet… niko to nikada nije vidio svojm očima.

Po nekim optimističnim proračunima, u Medini je živjelo oko 11,000 stanovnika odmah nakon Hidžre, a do Poslanikove a.s. smrti broj se skoro uduplao. Historičari pretpostavljaju da je s početkom hilafeta Ebu Bekra r.a. u Medini bilo oko 20,000 stanovnika, ali su se ubrzo nakon toga mnogi iselili (najvjerovatnije zbog ratova) i Medina je skoro opustila.
Ako je u prosjeku 10 hiljada ashaba svjedočilo poslanstvu cijeli post-hidžretski period, pretpostavimo da ih je pola imalo duži kontakt sa Poslanikom, to je 5,000 ashaba! Realno pretpostavimo da je svega desetina bila privržena Poslaniku a.s., to je 500 ashaba! Gdje su njihovi hadisi!?

Činjenica je da se ~80% svih hadisa na svijetu prepričava od 3 ashaba, a ~99% ostalih hadisa od nekolicine drugih. Haman svi postojeći hadisi na svijetu potječu od desetak ashaba. To je samo 0,05% ashaba! Legitimno se nameće pitanje “Kako i zašto“?
Smatram da je to bilo duboko i ispravno shvatanje poente Islama od strane ashabã. Uvidjeli su da bi pričanje hadisa ili njihovih doživljaja uz subjektivno shvatanje dovelo u opasnost cijelu misiju Kur’ana… što se na kraju i dogodilo!

Kompetentna ulema zna da je većina ashaba, takozvanih pripovjedača hadisa, čisto od predaja koje im se pripisuju. U ranom periodu Islama, na njih se ciljano lagalo i izmišljalo.

Obrati pažnju, ne postoji nešto što se zove hadis (kao disciplina) sve do sredine drugog stoljeća po Hidžri. Odjednom eksplodira pripovjedanje hadisa gdje se viralno šire milioni predaja, za koje i najmekša ulema zna da je 99% laž. Sve hadiske predaje navodno potiču od desetak ashaba, jer su im imena bila poznata i najpogodnija za asocijaciju sa autoritetom.

Najpoznatijih šest sakupljača hadisa (الكتب الستة) je komponovano iz, navodno, milionskog broja aktualnih hadisa u narodu. Svaki od tih autora bi trebao provesti oko 115 godina baveći se hadisom 24h dnevno, 7 dana u hefti, imajući za svaki hadis ukupno 1 sahat u životu. (!)

Izmišljanje hadisa je puno starija i uhodanija vještina od samog sabiranja i kategorisanja hadisa, a koje nastaje u Iraku, Perziji, i dalekom istoku. Koliko se god mnogi trudili da izbjgnu ovo pitanje, jednom se moramo s njime suočiti, a ono glasi: “Kolika je vjerovatnoća da je Poslanikova historija, riječ i djelo, kompromitovano?”

Dakle, Islam kakvog danas poznajemo je definisan u periodu od drugog do petog stoljeća po Hidžri. On je vremenski i prostorno daleko od Poslanika Muhammeda a.s.

Zloupotreba hadisa

Što sam više istraživao, to sam više bio ubjeđen da su politički i socijalni pritisci u prvom i drugom stoljeću po Hidžri uzrokovali pojavu hadisa u razne svrhe, a po najmanje vjerske.

Naivno je vjerovati da se Poslanikov a.s. autoritet neće zloupotrijebiti nakon njegove smrti, pogotovu što nas Allah dž.š. upozorava na ljude koji su na Poslanika lagali još dok je on bio živ. Zapita li se iko šta su ti ljudi uradili kada su dobili priliku?!

وَيَقُولُونَ طَاعَةٌ فَإِذَا بَرَزُوا مِنْ عِندِكَ بَيَّتَ طَائِفَةٌ مِّنْهُمْ غَيْرَ الَّذِي تَقُولُ ۖ وَاللَّـهُ يَكْتُبُ مَا يُبَيِّتُونَ ۖ فَأَعْرِضْ عَنْهُمْ وَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّـهِ ۚ وَكَفَىٰ بِاللَّـهِ وَكِيلًا ﴿٨١﴾

I govore: “Poslušnost.” Pa kad odu od tebe, skupina njih prepričava noću drugačije od onog što ti govoriš; a Allah piše šta smišljaju noću. Zato se okreni od njih i pouzdaj se u Allaha. A dovoljan je Allah Zaštitnik. (An-Nisa 81)

وَكَذَلِكَ جَعَلْنَا لِكُلِّ نِبِيٍّ عَدُوًّا شَيَاطِينَ الإِنسِ وَالْجِنِّ يُوحِي بَعْضُهُمْ إِلَى بَعْضٍ زُخْرُفَ الْقَوْلِ غُرُورًا

I tako, učinili smo svakom vjerovjesniku neprijateljem šejtane ljudi i džinna – inspirisali su jedni druge kitnjastim govorom, obmanjujućim.

وَمِنَ النَّاسِ مَن يَشْتَرِي لَهْوَ الْحَدِيثِ لِيُضِلَّ عَن سَبِيلِ اللَّهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ

A među ljudima (narodom) ima onih koji “kupuju” priču bezvrijednu, da bi zavodili s puta Allahovog bez ikakva znanja s podrugivanjem. Ti takvi će imati kaznu prezrenu.

وَمِمَّنْ حَوْلَكُمْ مِنَ الْأَعْرَابِ مُنَافِقُونَ وَمِنْ أَهْلِ الْمَدِينَةِ مَرَدُوا عَلَى النِّفَاقِ لَا تَعْلَمُهُمْ نَحْنُ نَعْلَمُهُمْ سَنُعَذِّبُهُمْ مَرَّتَيْنِ ثُمَّ يُرَدُّونَ إِلَى عَذَابٍ عَظِيمٍ

A od prevrtljivih (e’arab) oko vas ima munafika, i od stanovnika Medine (ima) onih koji su ustrajni u munafikluku, ne znaš ih; Mi ih znamo; kaznićemo ih dva puta, potom će biti vraćeni kazni užasnoj.

Svi smo upoznati sa munaficima kroz Kur’an, licemjerima koji su spletkarili Poslaniku i vjernicima na svakom koraku. Allah ih nije otkrio nikome, pa ni Poslaniku, a znamo da su postojali. Šta misliš gdje su otišli nakon Poslanikove smrti!? Da…Nisu nigdje! Ostali su u redovima muslimana i bez sumnje nastavili svoje spletke Islamu i muslimanima.

Nema boljeg načina za ostvarenje munafičkih prljavih planova od podvale hadisa. Ne zavaravaj se misleći da su hadiski učenjaci (Allah ih nagradio na trudu) uspjeli razlučiti tačno od netačnog, jer postoji naivno pravilo koje glasi “Svi ashabi su povjerljivi”, a koje je u direktnom sukobu sa Kur’anom.

Ja priznajem da su muhaddisi, svojim trudom da pročiste hadiske narative, uspjeli spriječiti katastrofu poput one koju je doživjelo kršćanstvo – recimo,…ali nisu uspjeli spasiti Islam od muslimana koji su uporno zatirali učenja Kur’ana i pokušavali nametnuti srednjovjekovni arapski folklor.

Hadis i politika

Svakom objektivnom istraživaću biva jasno da je zapisivanje i prenošenje hadisa rezultat politike Emevijske porodice koja biva na vlasti od 41 g.H. Postoje pisane predaje od rahmetli Imama Zuhrija (124 g.H.), najstarijeg sabirača hadisa, u kojima priznaje da je natjeran od strane vlasti da sabire hadise.

Kako kaže muslimanski mislilac i autor Mahmud Ebu Rije*: “Politika se uvukla u hadis i naveliko ostavila traga u njemu. Hadis je pomagao vladarima a vladari su pomagali hadis, učinili su da bude jedan od temelja opstanka njihove tiranije…”

Hadis i mezhebi

Primjetićeš da se broj hadisa povećava što vrijeme odmiče od Poslanika a.s. Kako se ljudi razilaze po novoosvojenom svijetu, kako se država uređuje i vlast stabilizuje, hadisa je sve više i više.

Pojavom šerijatsko-pravnih škola, mezheba, hadisi naviru poput bujice, uglavnom braneći i pordžavajući već izgrađene stavove mezheba ili Imama. Skoro da nema razilaženja po nekom pitanju a da za svaki od tih stavova ne postoji sepet hadisa koji ih podržavaju. Hadisi često glase kao definicija nekog šerijatsko-pravnog stava, samo su dodali ispred definicije “Rekao je Poslanik…

U vrijeme nastanka i produbljenja muslimanskog raskola, hadisi bivaju oružje i štit, na dohvat jezika. Kao čarolija koja se izgovori i sve se riješi. Nema kakve se sve lične ili političke koristi nisu dobivale hadisom.

Zašto od vajkada postoji hajka na hadis?

Kritično je da se razjasni da “hadis” nije isto što i “sunnet”. To sam pojasnio ovdje.

Ne priznavanje institucije “Hadisa”, gdje autentičnost garantuje smrtnik, kao izvora Islama (vjerovanja i propisa) ne znači nijekanje sunneta. Niko, iole normalan, nikada nije zanijekao legitimitet Poslanikovog sunneta. Problem leži u spremnosti muslimana da kroz prihvatanje usmenih predaja (hadisa) prihvate ogroman rizik ljudskog faktora po pitanjima vjerovanja i djelovanja u Islamu. Svaki musliman je slobodan da sam sebi procjeni nivo tolerancije na takav rizik.

Faktički, postoje dvije vrste otpora, i obje su u službi zaštite Islama:

  1. Otpor hadisima koji nemaju utemeljenja u Kur’anu ili ustaljenoj praksi muslimana, iz osnovane sumnje da su možda zloupotrebljeni, i kao takavi ne mogu se smatrati izvorom Islama. Ova kategorija teoretski priznaje sunnet kao dodatni izvor propisa ukoliko se nedvojbeno dokaže autentičnost istog.
  2. Otpor hadisu iz istog razloga kao i prvi, uz smatranje da je sunnet Poslanikova opcija Islama, projekcija njegovog vremena i okruženja, te da postoje i druge, možda optimalnije opcije za druge ere, narode ili podneblja.

Protivljenje pripovjedanju, a samim time i pisanju hadisa, postoji još od vremena Muhammeda a.s., što nije nikakva tajna. Toga su bili svjesni i pripovjedači i sabirači hadisa, kao i sva muslimanska ulema od vajkada. Razilaženje nastaje u obrazloženju tih zabrana. Većina muslimana ignoriše suštinu iz postupaka ashaba kada oni izbjegavaju prepričavanje Poslanikovih riječi i djela, kao i zapisivanje istih. Opravdanje za to našli su u takozvanoj bojazni za Kur’an, koja po njegovom zapisivanju navodno nestaje.

Ja zapravo vjerujem da su bliski ashabi shvatali univerzalnost Islama i Kur’ana, te da su s razlogom izbjegavali nametanje svog aspekta Islama, odnosno mekansko-medinske opcije. Ono što je ekskluzivno promovisano od strane ashaba i prvih muslimana u ranom periodu Islama jeste samo Kur’an. Jedino takva percepcija Islama može univerzalno zadovoljiti čovječanstvo, dok svaki pokušaj arabizacije Islama ili pokušaj njegovog zamrzavanja u vremenu negira islamsku univerzalnost i drastično umanjuje mogućnost njegove primjene.

Rizici prihvatanja hadisa kao nepogrješivog izvora Islama

Većina muslimana ne shvata nesagledive rizike u bezrezervnom i nekritičkom prihvatanju hadisa kao ravnopravnog izvora islamskog vjerovanja i prakse. Mnogi muslimanski mislioci su se opirali ideji Imami Šafije u kojoj uvodi novotariju “hadisa kao druge objave”. Znali su da je to otvarač za Pandorinu kutiju gdje manipulacijama neće biti kraja.

Navešću nekoliko islamskih propisa sa kojima se slažu sve islamsko-pravne škole (mezhebi) a razilaze svi ajeti iz Kur’ana:

  1. Legitimitet tiranije
    1. Obaveza podrške vladaru ili dikatatorskom režimu, ma kakav bio.
    2. Obaveza neupitnog i slijepog pokoravanje vladarima bez prava na opoziciju.
    3. Legitimitet puča i nadvladavanje silom/ubistvom vladara.
  2. Društvena nepravda
    1. Legitimitet robovlasništva i trgovine ljudima.
    2. Umanjivanje vjerskog, mentalnog i društvenog statusa žene, te potpuna podređenost muškarcu.
    3. Javno kažnjavanje prestupnika sakaćenjem ili kamenovanjem do smrti.
    4. Dozvola protjerivanja građana na vjerskoj ili političkoj osnovi.
    5. Ubistvo onoga ko odluči da ne bude musliman.
    6. Dozvola torture nad pripadnicima drugih vjera, njihovo obilježavanje i javno ponižavanje.
  3. Narušavanje ljudskih prava i vjerskih sloboda
    1. Zabrana pripadnicima drugih vjera da grade svoje bogomolje i hramove
    2. Obaveza davanja poreza na vjerskoj osnovi
  4. Međunarodni odnosi
    1. Dozvola silovanja ratnih zarobljenika.
    2. Dozvola masovnih ubistava i genocida nad nemuslimanima po vjerskoj i političkoj osnovi.
    3. Obaveza nasilnog prevođenja na Islam uz prijetnju smrću.
    4. Dozvola prljavog ratovanja, uz prevare i obmane neprijatelja, kao i ubistva iz zasjede.
    5. Dozvola atentata na političke protivnike aktualnog vladara.

Da ne spominjem na stotine obvezujućih propisa kojima se otežava svakodnevni život muslimana.

Posljedice prihvatanja hadisa i svjetonazora prvih muslimana kao izvora Islama

Za one koji su manje upućeni u hadisku tematiku, dodatno bih pojasnio da “hadis” ne znači samo prepričavanje Poslanikovih riječi. Hadis podrazumjeva i prepričavanje događaja iz perioda poslanstva, kao i riječi i djela ashaba prije i poslije smrti Muhammeda a.s. Ovo drugo je zapravo najveći kamen spoticanja među muslimanima od davnina, što je razumljivo… jer, koliko je neko spreman svoju vjeru i život, državu, porodicu, pa čak i vjećnost na Ahiretu, staviti u ruke predajama i prepričavanjima subjektivnih viđenja i doživljaja ljudi-smrtnika samo zato jer su živjeli u doba poslanstva?!

Gorke plodove ovakvog neodgovornog pristupa Imanu i Islamu ubiraše sve generacije muslimana od drugog hidžretskog stoljeća pa sve do danas.

Neke od direktnih posljedica uzimanja usmenih predaja iz Poslanikove sīre, stavova i postupaka ashaba te njihovih subjektivnih viđenja, za izvor Islama (pa čak i prije njihovog zapisivanja) su:

  1. Klizanje muslimana u ateizam, jer određeni broj sahih predaja i njihovo tradicionalno tumačenje vrijeđa inteligenciju i ruši svaki respekt uma i emocija.
  2. Politički i vjerski raskol muslimana na Sunite i Šijite, a potom svake od tih grupacija na bezbroj sekti.
  3. Bezbrojni građanski ratovi među muslimanima, te sektaški sukobi.
  4. Bezbrojna sakaćenja, ubistva i kamenovanja vjernika zbog počinjenog vjerskog prestupa.
  5. Nastanak raskola u tumačenju islama i njegovih propisa (mezhebi).
  6. Nastanak raskola u načinu učenja Kur’ana (kiraeti).
  7. Zatvaranja i ubistva islamskih učenjaka, mislilaca i asteka, kao i prirodnih naučnika.
  8. U modernom dobu: El Kaida, Terorizam, 9. Septembar, “Islamska Država Iraka i Levanta”, …itd

Da ne spominjem širom otvorena vrata orjentalistima i ateistima, kao i zlonamjernim pripadnicima drugih vjera, da kritikuju i ismijavaju Islam kroz apsurde u muslimanskom vjerovanju, nerazvijenu svijest i misao, ili zaostalost u srednjovjekovnoj praksi, sve zahvaljujući našem okretanju od pravog izvora Islama – Kur’ana, i prihvatanju upitnih usmenih predanja i prepričavanja za izvor Islama.

Jedini kur’anski Poslanikov citat sa Ahireta je…

وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَـٰذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا

I reći će Poslanik: “O Gospodaru moj! Uistinu, moj narod je držao ovaj Kur’an napuštenim!”

Poslanikov sunnet u pre-hadisko doba

Postojanje Poslanika Muhammeda a.s. je neosporna činjenica, što neminovno znači postojanje životne prakse i njegove a.s. interakcije sa objavom. Poduka i praktični primjeri aplikacije Kur’ana su njegovani od strane muslimana u javnim i rekurentnim (ponavljajućim) segmentima vjerske prakse, te su kao takvi (s manjim varijacijama) očuvani s koljena na koljeno. To se danas naziva praktični sunnet, i on je historijski mnogo autentičniji i vjerodostojniji od verbalnog sunneta, tj. prakse i propisa zasnovanih na usmenim predajama (hadisu).

Milioni ljudi su bili muslimani prije postojanja hadiskih zbirki, poznavali su i pamtili Kur’an, te praktikovali Islam po naslijeđenom sunnetu. Od tuda je namaz, post, hadž, dženaza, ezan, džamija,… itd. Te stvari se ne mogu sakriti niti izmisliti. No, margina slobode u poimanju Islama, tumačenju Kur’ana, prakticiranju ibadeta, bila je ogromna!

Duboko vjerujem da Poslanik Islama a.s. nije zakazao u svojoj misiji, niti je smetnuo namet svog sunneta, nego je ostavio ummet baš onako kako treba, u slobodi i širini. Samo na taj način, Islam će biti u mogučnosti da preraste okvire vremena i geografske granice Arabije!

Naknadno nametanje shvatanja i prakse Islama, a na bazi sakupljenih verbalnih predaja (hadisa), srušilo je prvobitni smisao Islama i na njegovom pepelu izraslo je nešto drugo.

Zaključak

  • Pokušaj kasnijih generacija muslimana da spase sunnet sakupljanjem hadisa, samo je djelimično uspio projekat. Postoji potreba za revizijom i unaprijeđenjem tradicionalne retorike.
  • Historija muslimana je, nesumljivo, izmanipulisana od strane raznih munafika, vlastodržaca, labilnih duša i ko zna koga još.
  • Sticajem raznih okolnosti i silom prilika dolazi do nametanja hadisa kao ravnopravnog ili čak superiornom izvoru Islama u drugom hidžretskom stoljeću, gdje se on eksploatiše u razne političke i ideološke svrhe.
  • Ne može se obvezati cijeli ummet do Sudnjega dana propisima iz hadisa koji su bili trivijalna stvar preko 100 godina nakon Poslanika a.s. i gdje je netačnost osnova, a tačnost izuzetak.
  • Izvorni Islam je ugušen u poplavi hadisa.
  • Rizik, kojeg nosi prihvatanje hadisa kao izvora vjere pored Kur’ana, je nesagledivih dimenzija. Hadis može da bude izvor istorijskih informacija a nikako izvor vjere.
  • Kur’an ostaje kao jedini autentičan i nenatrunjeni izvor Islama, iz prostog razloga jer je od samog početka bio uredno zapisivan i činjenice da je pamćen od strane enormnog broja muslimana u svakoj generaciji.
  • Isčitavanjem i promišljanjem Kur’ana, svako u svom vremenu i okruženju, dolazimo do izvornih islamskih učenja i ultimativne svrhe Božije poruke čovječanstvu.
  • Islam u svjetlu Kur’ana je neuništiv. Ne ostavlja priliku zlikovcima za ljagu ili ismijavanje. Nažalost, taj Islam je danas uveliko napušten.

 


*محمود أبو رية في كتابه “أضواء على السنة المحمدية”

28 komentara
  • H

    Ništa ni dodati ni oduzeti – bravo!
    Jedini kriterij za ispravnost hadisa jeste Kur’an, a s njim i zdrav razum u saglasnosti s intuicijom.
    Selam

  • anonimno

    Selam, je li ti poznata literatura na engleskom jeziku (ili mozda bosanskom?) koja problematizira ovu tematiku?

  • Djemail

    Selam alejkum
    Falsifikovanje hadisa to nam je poznato ali mene interesuje kako na vasem bloku nema ni rijeci o sehadetu Bozijeg Poslanika s.a.v.a. i njegove porodice?
    Drugo pitanje: dali je moguce da su Allah dz.s. i Njegov poslanik s.a.v.a. ostavili ummet bez vodica da grca u moru krvi i da se utapa u moru zabluda ?
    Trece pitanje: dali su Allah dz.s. i Njegov Poslanik s.a.v.a. ostavili svome ummetu tumaca Kur’ana?
    Hvala na odgovoru.

    • Kenan

      Alejkumusselam.
      Odgovor 1: Isto kao što vjerujem da su mnogi “sunitski” hadisi falsifikovani zarad nečije koristi ili zarad podupiranja postojećeg stava, tako isto smatram da su i “šijitski” hadisi falsifikovani. Za mene je apsurdno da Gospodar svjetova ostavi vjeru u emanet po krvnom srodstvu. Ljudi se kod Allaha ne vrijednuju po DNK, nego po svom imanu i nijjetu, svijesti i žrtvi na putu do Njega.
      Odgovor 2: Allah nikoga nije ostavio bez vodića. Šta je Kur’an ako ne vodić?! Grcanje u krvi i ostale gluposti koje je ummet radio i radi, naš su izbor a ne Božiji. U tome i jeste fol, svi će odgovarati za sebe.
      Odgovor 3: Kur’anu ne treba tumač. Kur’an jeste tumač za sve ostalo. Bog zna govoriti i zna šta govori. Ko misli da Njemu treba tumač, uveliko vrijeđa Boga, kao što je Faraon vrijeđao Musaa da “…jedva zna da se izrazi”.

      Hvala na posjeti.

      • Razmisli

        Ako je apsurdno da ostavi vjeru u emanet po krvnom srodstvu onda kako je poslanike slao po krvnom srodstvu ?
        Ako je Kur’an samo i nista drugo onda kako da npr znamo kako se klanja namaz,ili npr dali ce se klanjat dzenaza i na koji nacin ?
        To sto se umet grca u krvi je zbog onih koji nisu htjeli da ih vodi neko koga je Poslanik a.s. preporucio,to je razlog a ne sama oporuka jer ako je oporuka problem onda je problem i sto su poslanici dolazili i onda se desavala prolivanja krvi i ratovanja protiv njih,dali su oni razlog toga ???

      • Kenan

        Čak i da jeste kako kažeš, šta konkretno predlažeš da, danas mi, uradimo (ili ne uradimo) da živimo po božijoj uputi i budemo spašeni na oba svijeta? Kako mi u tom aspektu može pomoći informacija o ostavljanju Islama u emanet nekome? Prosvijetli me, jer ja doista ne vidim nikakvu praktičnu korist od te informacije… Hvala unaprijed.

  • Djemail

    Sta prihvatiti; Allahovu knjigu i moje Potomstvo ili Allahovu knjigu i moj sunnet?

  • Nepoznato

    Kuran i moje Potomstvo

    • Kenan

      Ja s Kur’anom ništa ne širkujem. Stid me dragog Allaha reči takvo što.

      • Cemo

        Usporedbe radi. Nije zgoreg napomenuti da smo mi muslimani u BiH u agresiji 92-95 od apsolutne zrtve, za samo 25g predstavljeni skoro pa agresori. Iako smo zivi svjedoci. Mogu zamisliti sta se sve dogadalo sa hadisom i predajama za 150 g. Usmenog prenosenja, uslovno receno. A gore navedeni text je za svaku pohvalu. Vrlo hrabro. Hvala

    • Cemo

      Slazem se da je za muslimane spas Kur’an i da mora biti polazna osnova za sve. Mada mislim takoder da je hadis nemoguce odbaciti u potpunosti a niti ga prihvatiti na trdicionalan nacin kao sto je to slucaj sa svim sljedbama islamskim. Svaka sljedba istrajava na svojim stajalistima i zadovoljna je sa onim na cemu je?

      • Kenan

        Upravo tako… ja se zalažem za ponovnu reviziju historije i hadisa, a nikako za odbacivanje. Također se zalažem za reviziju temeljnih vrijednosti vjere na osnovu Kur’ana, gdje sam siguran da bi došlo do pomjeranja mnogih granica. Vjerujem da bi uvidjeli da je Islam mnogo širi od tradicionalnog, i mnogo manje breme. Allah najbolje zna.

  • Djemail

    Kenane dao si mi do znanja s kim imam posla ….. ” tako isto smatram da su i “šijitski” hadisi falsifikovani. ” Predlozio bih ti ovaj moj portal da na brzaka pregledas kakve su moje tvrdnje u vezi postavljenih pitanja. Svako dobro.

    • Kenan

      Džemo brate, ne znam s kim imaš posla… Bitno je da nemaš sa mnom. Ja lično nemam posla ni skim. Ovaj blog je subjektivan i jednosmjeran. Primam kritike i komentare ali ne i rasprave. Hvala na posjeti.

  • Djemail

    Ti Kenane prihvatio si princip Omera ibn Hattaba kada je u zadnjem trenutku Poslanikovog s.a.v.a. zivota rekao mu da “Dovoljno nam je Allahova Knjiga”. Kad pogledas stanje muslimana,pitam te,pa gde je ta “Allahova Knjiga”?

    • Kenan

      Danas prihvatio, sutra ću možda odbaciti. Sve je to relativno.
      Meni je interesantno da tebi nije mrsko čitati i komentarisati na nešto što ne vjeruješ. Ako nema Allahove knjige… Šta ima?

    • Istina je gorka

      Ovaj hadis je primjer omerove nepokornosti poslaniku s.a.w.s. jer kada im je poslanik htjeo napisati oporuku oni su se poceli raspravljati a omer je rekao poslanik bunca pa ih je poslanik otjerao od sebe i rekao odlazite od mene.Zar da poslanik s.a.w.s bunca a zar Allah nije rekao on ne govori po hiru svome nego je to objava koja mu se objavljuje,oni koji opravdavaju ociglednu omerovu nepokornost poslanikovoj naredbi kazu omer je rekao dovoljan nam je kur’an a zar Allah nije rekao u kur’anu ono sto vam poslanik naredi to prihvatite,zar da omer zna bolje od poslanika s.a.w.s. koji je najbolji sto je ikad hodio ovom zemljom.Rezultat tog njihovog odbijanja poslanikove naredbe je danas vise nego jasan da je umet zalutao i podjelio se u hiljade sekti bas onako kako je rekao ibn abas koji prenosi taj hadis : taj nesretni cetvrtak je uzrok svih nedaca ovog umeta.Ne radi se o tome da neko proklinje omera jer ja to nisam uradio vec iznio cinjenicu koja je istinita a to je da je omer tu pogrijesio i sud ostavljam Gospodaru svjetova

      • Kenan

        Kada navodim hadis ili neki eser iz historije, koristim ih kao dopunu za neku misao ili aspekt o kojem govorim, a nikako kao eksplicitni dokaz za nešto. Ja generalno sumnjam u historiju općenito, a time i hadise i predaje. Sve što nije zapisano je upitnog porjekla i nijjeta. Jedino za što sam siguran po pitanju historije jeste da se ona zloupotrebljava za nečiju korist ili na nečiju štetu.
        Ne kažem da to treba napustiti, samo kažem da treba sve predaje uzimati s rezervom i oprezom.
        Hoću da kažem… Optuživati ili hvaliti pojedince za nešto na osnovu usmenih predaja je “ćorav” posao… i nema suštinsku vrijednost za mene i tebe danas, ni za dunjaluk ni za ahiret.

  • Kur'an izvor upute

    Problem umeta je u tome sto nisu prihvatili Poslanikovu s.a.w.s. oporuku kada je jasno rekao u hadisu koji je mutevatir : ostavio sam vam dvije stvari ako ih se bude drzali necete nikad zalutati Kur’an i moj ehlu bejt !!! Sta se je desilo sa ehlu bejtom poubijani su a od njih se haman pa nista ne prenosi od hadisa,tumacenja Kur’ana itd.Posljedica toga je da je umet potpuno odvojen od Kur’ana kao upute a kao zamjenu dosli su hadisi koji su u mnogome kontradiktorni sa Kur’anom.
    Takodjer pogresno je povezivati ehlu bejt sa siitskim sektama koje se udaraju,krvave itd jer sve su to smisljeno izmisljene sekte s ciljem da se umet udalji od ehlu bejta.Istinski ehlu bejt je onaj koji ljude poziva Kur’anu tj. samo im otvara oci da bi mogli razumjeti Kur’an.Svaki onaj koji se poziva na ehlu bejt a kosi se sa Kur’anom nema veze s Poslanikovom oporukom jer pripadnici ehlu bejta su oni koji se prvi zrtvuju na Allahovom putu svojim imetcima i zivotima a sve s ciljem da ljude vrate Bozanskoj uputi jer ono sto je ocigledno da ovaj umet se gusi a nikako da shavto gdje mu je izlaz a izlaz mu je u predhodnom hadisu jer je Poslanik a.s. jasno rekao necete zalutati a sta je danas umet osim zalutao,njihove pripadnike ubijaju gdje stignu,njijovi vladari su nepravedni,njihove ekonomije su slabe,udio u svjetskoj politici haman da i nemaju,znanost na nuli itd.sto je jasan dokaz da je umet zalutao jer je Allah rekao : u Allaha,poslanika i vjernika je velicina; a danas sto svjedocimo je sve samo ne velicina. Zakljucak : Allah je poslao Kur’an kao savrsenu uputu u kojoj je ljudima sve objasnio i svako drugo shvatanje van Kur’anske upute je nistvano

    • Kenan

      Ja stvarno i iskreno sumnjam da se išta od toga, ili bar većina, uopće dogodila. Prvo stoljeće Islama, pa čak i događaji iz života Poslanika a.s. su u gustoj magli dezinformacija. Historija je “nauka” poput istraživanja dubokog kosmosa….mnogo pretpostavki i još više nagađanja. To je materija koja je najplodnije tlo za špekulacije i podvale, koje se najčešće zloupotrebljavaju za nečiju korist ili na nečiju štetu. Bilo kako bilo, ehlu bejt nam ne može pomoći danas, osim da su živi… sve što se njima dogodilo, ili pak nije, uopće ne predstavlja suštinski bitan momenta za mene i tebe danas…niti će imati ikakvog efekta na naš ishod na Ahiretu…
      Sa zaključkom ti se slažem.
      Hvala na posjeti

  • Nepoznato

    Tačno da postoji tabu. Ja sam problematizirao neka pitanja rane historije na jednom liberalnom muslimanskom forumu i odmah dobio “savjete” poput – ne idi u to, taj period je pun šejtanskih spletki. Ne treba ti to, i slično. Ovaj članak sam nekad ranije pročitao ali nisam upio informacije dovoljno, pa sam proteklih sedmica otkrivao toplu vodu, a ponegdje i “promašio cijelu loptu”. Inače, imam veliku strast za historijom, pa mnogo čitam. Shvatio sam, obzirom da ne znam arapski, da sam u isto vrijeme hendikepiran, ali i blagoslovljen, iz razloga postojanja čitave kakofonije glasova na arapskom. Predlažeš u jednom od odgovora na komentare gore slijedeće: 1) revizija historije i 2) revizija hadisa. I ja se slažem s time. Pristup reviziji historije mora biti neutralan, bez strasti i emocija. Pristup reviziji hadisa bi morao biti oštar i sveobuhvatan. Mala pomoć? Znaš li išta o atentatoru koji je Osmana udario 9 puta sabljom, a navodno se zvao Amr ibn Humk (povukao iz članka iz Saffa koji pominje ukupno 4 atentatora poimenice). Medjutim, članak koji sam našao na engleskom Amra ibn Humka ni ne spominje, a spominje mnogo drugih zavjerenika. To je članak na Arabnews autora Adila Salahija iz 2003. Dalje, gledao sam video šijitskog šejha Jasera al Habiba koji upravo Amr ibn Humka naziva herojem. To bi bio islamski Gavrilo Princip, izgleda. Ubio je vladara (možda ga je samo ustvari masakrirao jer je Osman vjerovatno već bio mrtav i prije tih 9 udaraca sabljom), jedni ga smatraju herojem, a drugi ga smatraju zločincem. Znaš li išta o ovom čovjeku – Amr ibn Humku?

    • Kenan

      Vjeruj, znam kroz šta prolaziš. Pouzdaj se u Allaha i nanijeti Njegovu uputu.
      Što se tiče historije, jako sam skeptičan, bez obzira čija historija bila. Činjenica je da su ljudi skloni laganju, petljanju, a u najmanju ruku, nenamjernom izvrtanju ili selektivnom prenošenju… tako da se ne upuštam plaho u historiju osim kad me put nanese. Konkretno o tom liku, Amr b Humk, ne znam ništa.
      No, jasno je da je svaki heroj nečiji dželat. Historiju pišu pobjednici. Često, ako ne i uvijek, historija biva zapisivana ili pamćena kao rezultat bola od nepravde ili radosti od pobjede. U svakom slučaju emocije rade i nije objektivno.
      Hvala na posjeti i super komentaru.

  • Azra

    Kako si i sam rekao, u historiji ništa nije sigurno. Ta kako onda sa sigurnošću znamo da je veliki broj ranih muslimana i ashaba učio Kur’an napamet i to nepogrešivo? Sigurna sam da to ne piše u Kur’anu, no opet možda sam slučajno preskočila koji ajet? A da je Kur’an učen napamet i nepogrešivo od strane hiljada i hiljada ranih muslimana mi zvuči poput kakve bajke koju su nametnuli hadiski stvaraoci da zapečate vjerodostojnost Objave. No, željela bih čuti tvoje mišljenje, jer da mi Bog oprosti ja se samo želim lijepo edukovati i učvrstiti svoj iman, ne mislim ništa loše. Selam

    • Kenan

      Alejkumusselam.
      Kur’an je kao piramide u Egiptu, nema sumnje da su tu, ali niko sa sigurnošću ne zna kako su tu dospjele.
      Postoje materijalne i historiske činjenice o zapisanom Kur’anu, poput pronađenih spisa i slično. S druge strane, postoje vrlo ubjedljive teorije da su mnogi ljudi pamtili Kur’an na način kako ga mi danas pamtimo. On ima čarobnu lahkoću pamćenja. Nema sumnje da je to moguće, jer danas imamo milione hafiza širom svijeta koji to praktično potvrđuju. To dvoje skupa čini osovinu vjerovanja muslimana da je Kur’an sačuvan u izvornom obliku. Ja bih dodao i moderna otkrića nanarušenog matematičkog sklada unutar samog teksta Kur’ana, kao i jezički, odnosno tematski nenakrnjen sklad. To sve meni briše svaku sumnju. Daleko od bajke, a vrlo blizu činjenice.

      • Azra

        Možeš li mi to pojasniti malo bolje oko modernih otkrića nenarušenog matematičkog sklada unutar Kur’anskog teksta, jezičkog i tematskog nenakrnjenog sklada?

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta IZ na našim prostorima.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan šerijatsko-pravni mezheb niti definisani akaidski pravac Autor se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općeprihvaćenih stavova ili vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema za namjeru ničije omalovažavanje ili diskreditovanje.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.


Jako je bitno da te uopće ne iritira moje, niti bilo čije, mišljenje. Esencijalno je da imaš lični stav i svoje mišljenje!

Ukoliko smatraš da bi, eventualno, drugačija shvatanja ili rezultati istraživanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana, odmah napusti ovaj blog!


Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.

***  HVALA ZA 30,000+ POSJETA  ***