Tabu: Kamenovanje u Islamu?

Tvrdnja: Kamenovanje je novotarija i bespravno ubistvo vjernika. Počinilac i nalogodavac ubistva moraju odgovarati!

Nema razilaženja kod muslimana da je kazna za dokazani javni vanbračni snošaj stotinu udaraca šibom, ali kola se lome po pitanju onih preljubnika koji su u validnom braku.

Srednjovjekovni muslimanski učenjaci su skoro pa složni oko legitimnosti smrtne kazne kamenovanjem za onoga kome se dokaže preljuba a u braku je. Postoje razilaženja oko načina izvršavanja ove strašne kazne, ali skoro pa da ne postoji opozicija u smislu nijekanja propisa kamenovanja. Istina, u ranom periodu islamskog doba postojao jak otpor po ovom pitanju kod Mu’tezilla i Haridžija. Po predajama čak i neki ashabi nisu znali da se tako nešto desilo u vrijeme Poslanika a.s.

Danas je sve više modernih islamskih učenjaka i muslimanskih akademika koji pokušavaju ljudima dokazati nelegitimitet i neosnovanost ovog propisa u Islamu, pozivajući se na najveći i jedini autentični izvor Islama, Kur’an.

U ovom istraživanju bih prvo naveo dokaze na koje se pozivaju pobornici kamenovanja, a potom ću pojasniti svoje dokaze u kojima kategorički niječem postojanje takve kazne u šerijatu.

Definicija kamenovanja

Kamenovanje je javno kažnjavanje osuđenog preljubnika/preljubnice (oženjen/udata) gdje se dotični, po dokazivanju preljube ili priznanju na sudu, gađa kamenjem srednje veličine do smrti. Čin kamenovanja treba da izvši grupa vjernika ciljajući u prsa i glavu.

Po nekima se osuđenik zakopava u zemlju do pojasa, a po drugima vezuje. Postoje i malo humanija tumačenja gdje se osuđenik ne vezuje, te mu se daje prilika da pobjegne, i ne treba ga goniti (?!).

Bilo kako bilo, to je kazna od koje se ledi krv u žilama, i takav prizor ostavlja duboke traumatične posljedice na prisutne, pa čak i na one koji taj prizor umno vizualiziraju vjekovima kasnije.

Kako Kur’an spominje kamenovanje?

Kur’anski izraz “Redžm – رجم”, a koji se koristi u šerijatskoj terminologiji za pomenuto kamenovanje, u osnovi ne označavačin bacanja kamenja na nekoga“. Osnova ovog termina je “protjerivanje u nesigurnost (van zajednice, van zidina grada), udaljavanje od blagodati (grada, socijalnog života)“, ali pošto nije bilo lahko otjerati nekoga sa ognjišta u skoro sigurnu smrt, to su rulje rješavale bacanjem kamenja. Tako se taj termin u prenesenom značenju koristi za gađanje kamenjem – no, kur’anski gledajući, nikako ne označava ubistvo istim.

U Kur’anu se spominje na 14 mijesta, 6 puta kao glagol, a 8 kao imenica. Gledajući kontekst ajeta, u glagolskom obliku se uvijek spominje kao djelo nevjernika i pagana, nešto čime su se oni služili da zastraše ili otjeraju vjernike ili Allahove poslanike. U svim ajetima gdje se spominje “redžm” kao glagol, u značenju je “protjerati, otjerati, otuđiti,…”

S druge strane, u ajetima u kojima je ovaj termin imenica, poput “radžim, redžmen, rudžumen – رجيم رجما رجوما”, nikako ne označava nikakvu fizičku interakciju, a pogotovu ne interakciju kamenjem u glavu! U svim ajetima jasno označava “verbalno ili mentalno lupetanje, iznošenje neosnovanih pretpostavki, …isl.”

Tako je opis šejtana, koji nije specifična osoba, nego osobina čovjeka ili džinna, “šejtan radžim – شيطان رجيم” , to jeste “umišljeno lupetalo”, neko ko se bahato i umišljeno ponaša ili govori, te to svoje ponašanje temelji na mašti, neutemeljenim činjicama ili lažima.

U suri El-Kehf se spominje kako neznalice lupetaju o onome što nemaju dokaza, pa nagađaju koliko je bilo “momaka u pećini”, pa nam Allah kaže “رَجۡمَۢا بِٱلۡغَیۡبِۖ – …lupetajući o nepoznatom”.

وَلَقَدۡ زَیَّنَّا ٱلسَّمَاۤءَ ٱلدُّنۡیَا بِمَصَـٰبِیحَ وَجَعَلۡنَـٰهَا رُجُومࣰا لِّلشَّیَـٰطِینِۖ

Mi smo donje nebo svjetiljkama ukrasili i učinili da budu sredstvo nagađanja šejtanima

Ajet se mahom prevodi i shvata da su zvijezde božje vatreno oružije kojim On gađa rogate demone koji se penju po nebesima, kao neka srednovjekovna odbranbena strategija – uzvišen neka je Allah od onoga što Mu pripisuju. Ajet jasno govori da su svjetiljke (zvijezde) na nebesima sredstvo astrolozima pomoću kojeg oni lupetaju i nagađaju o nepoznatom (budučnost i slično), te ih Allah zbog tog glupiranja naziva šejtanima, a definitivno se odnosi na ljude od krvi i mesa.

Ovi, i mnogi drugi ajeti, jasno ukazuju da kur’anski termin “redžm” ne označava kamenovanje, gađanje ili ubistvo kamenjem.

Bilo kako bilo, to je Allah okarakterisao kao negativno, loše i gnusno djelo koje se kroz Kur’an uvijek spominje u kontekstu nevjernika, silnika i pagana, a nikada kao djelo vjernika ili civilizovanog svijeta.

Tajni “ajet” o propisu kamenovanja

U svim verzijama poznatog mushafa ne postoji niti jedan ajet koji govori o kažnjavanju preljube kamenovanjem, ali postoji jasna drugačija kazna za preljubnike, što ćemo kasnije spomenuti.

Navodno, pripisuje se Omeru b. Hattabu r.a. da je tvrdio postojanje ajeta o kamenovanju u Kur’anu (!!), ali je navodno derogiran i pobrisan(!?) Dakle, izbačen je tekst ajeta iz mushafa, ali mu je ostao propis. Ajet je navodno glasio “الشيخ والشيخة إذا زنيا فارجموهما البتة نكالاً من الله والله عزيز حكيم – A starca i staricu(!) kada učine blud, kamenujte do kraja, kao opomena od Allaha, a Allah je Gordi i Mudri”
Ova izmišljotina je toliko očigledna podvala za osrednjeg poznavaoca Kur’ana, i to na prvi pogled.

  1. Kao prvo, ovaj tkz. ajet se u hadisima prenosi u mnogo verzija, što samo po sebi izaziva sumnju.
  2. Kao drugo, u sebi sadrži nearapsku riječ “šejhatun” koja je nepostojeća u arapskom jeziku i dokaz stranog utjecaja.
  3. Kao treće, riječ “elbettetu” je nepoznata u Kur’anu, te odudara od kur’anskog stila izražavanja, i bila bi jedina te vrste u cijelom mushafu kad bi ovo bilo tačno.
  4. Očigledno kopiranje iz ajeta o krađi, što takođe ulijeva dodatnu sumnju.

Naravno, ovaj tkz. ajet je čista podvala i potvora na Allaha dž.š. što sam objasnio u svom tekstu o derogaciji ajeta. I Kur’an i Omer su čisti od toga.
Kada bi, hipotetički, prihvatili da je taj ajet izgubljeni dio Kur’ana (neuzubillah), opet ne bi označavao “gađanje kamenjem do smrti”, jer taj termin, kao sam ranije spomenuo, nikada u Kur’anu nije označavao ubistvo kamenovanjem.

Na pitanje zašto bi taj ajet bio pobrisan iz Kur’ana, poznati šafijski pravnik Ibn Hadžer El Hejtemi (973H) kaže da je to zato jer bi učenje tako strašnog ajeta bio stresan za vjernike. Trebamol’ još štagod pobrisat’, interesuje me!?

Zaključak je da kamenovanje nema pomena u Kur’anu, te da je pozivanje na derogirane ajete očajnički i sramotni pokušaj ubacivanja neislamskih i barbarskih propisa pod krov islamskog šerijata.

Hadisi i predanja o kamenovanju

Kamenovanje preljubnika u hadisima je rijetkog pomena, pogotovu u poznatim zbirkama poput Buharije ili Muslima, no i pored toga, neki od tih hadisa su, u najmanju ruku, smiješni. Tamo se spominje hadis o međusobnom kamenovanju majmuna kao šerijatski dokaz za preljubu sinova Ademovih! Hoćemol’ i ostale propise od majmuna uzimati?

Spominju se hadisi da je Poslanik a.s. kamenjem ubio neke svoje ashabe, poput dotičnog Maiza, i slično… što je nepojmljivo. Nesigurnost koja odiše u predajama o kamenovanju smrdi na podvalu. Razilaženje među historičarima i sakupljačima hadisa, pa čak i među samim prenosiocima, te izuzetna rijetkost takvih predaja, dokaz su nagađanja ili nesigurnosti, a po meni neutemeljenosti ili neautentičnosti istih.

Hadisi u ovom poglavlju imaju dosta nedostataka, a ponajviše oko definisanja samog čina ili preduslova izvršenja kazne. Skoro da se ne može izvući detaljan proces propisa sa tolikim impaktom kao što je javna smrt vjernika u najtežim mukama.

U ovim hadisima se spominje Poslanikovo oklijevanje u izvršenju tkz. Allohovog propisa kamenovanja, pa čak i pokušaj zataškavanja istog, što je za časnog Poslanika a.s. nepojmljivo, pogotovu kada se radi o Allahovim jasnim propisima ili naredbama.

Postoji mogućnost da je Poslanik a.s. postupao po Tevratu prije objave sure En-Nur, gdje je kamenovanje zastupljeno… No, po meni, to je nezamislivo za Muhammeda a.s. pogotovu kad je u pitanju ubistvo insana. On to ne bi uradio na osnovu Tevrata za koji zna da je iskrivljen, bez Allahove objave i dozvole. Takvo ponašanje poslanika bila bi gigatska devijacija od onoga kako je opisan u Kur’anu.

Koga interesuju tekstovi predaja, i dokazi ozbiljnih hadiskih učenjaka da svi ti hadisi nemaju potreban stepen vjerodostojnosti, mogu pogledati na stranici šejh muhaddisa Muhammeda Umranija. Ja lično ne vidim vrijednost njihova pomena ovdje.

Moj Poslanik je opisan u Kur’anu Allahovbim riječima “وما أرسلناك إلا رحمة للعالمين – Tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“, “وَيَضَعُ عَنهُم إِصرَهُم وَالأَغلالَ الَّتي كانَت عَلَيهِم – koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi“, i nikako se ne uklapa u općeprihvaćenog poslanika ubicu i tiranina koji i dalje praktikuje tevratske i biblijske “teškoće”.

Kur’anska kazna za preljubu

Ja često tvrdim kako je Islam otet, kidnapovan od strane srednjovjekovnih patrijarhalnih arapskih plemena, pa tako i po ovom pitanju. Arapi su po svaku cijenu htjeli zadržati paganski način rješavanja porodičnih razmjerica, te su obićaj opravdanog ubistva supruge-preljubnice uvrstili u islamski šerijat, na isti način kao i ostale neislamske stvari – kroz hadis.

Kur’an je veoma jasan po pitanju kazne za preljubu, i to je jedan od rijetkih ajeta u kojima je Kur’an veoma specifičan. Primjetićeš da ajeti u kojma je Allah specifičan imaju svoj paganski zakon ili obićaj kojeg Kur’an koriguje ili potpuno mijenja. Specifičnost u ajetima je baš iz tog razloga, da neko ne bi umutio paganske obićaje sa šerijatom. No, to se upravo desilo ovdje!

Sura En-Nur, koja nosi ovaj propis, u samom uvodu nagovještava da su njeni ajeti jasni i nedvosmisleni, te da su njeni propisi farzovi za vjernike. Odjednom, kada dolazimo do propisa kazne za preljubu imamo ulemu cijelog ummeta kojima to nije jasno i koji božije farzove ponistavaju pričama rekla-kazala. Hadis ili nečije mišljenje nikada ne može derogirati Boga!
Hajmo logikom, …Za financiski dug ili za brak trebaju najmanje 2 svedoka! Pravnom svjedočenju moraju prisustvovati najmanje 2 čovjeka! Za potvoru ili  optužbu za zinaluk trebaju najmanje 4 svjedoka! …legitimno je pravo svakog muslimana da za šerijatski propis mimo Kur’ana traži više živih svjedoka od Poslanika…ako ih nema, nema ni propisa.

Ajet o propisu u suri En-Nur 2, glasi:

الزَّانِيَةُ وَالزَّانِي فَاجْلِدُوا كُلَّ وَاحِدٍ مِّنْهُمَا مِائَةَ جَلْدَةٍ ۖ وَلَا تَأْخُذْكُم بِهِمَا رَأْفَةٌ فِي دِينِ اللَّـهِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللَّـهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ ۖ وَلْيَشْهَدْ عَذَابَهُمَا طَائِفَةٌ مِّنَ الْمُؤْمِنِينَ ﴿٢﴾

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!

Dakle, 100 šiba za svakog bludnika i bludnicu, bili oni u braku ili ne. Bitno je da se napomene da se “bludnik i bludnica” spominju kao imenice, što u arapskom jeziku označava stalnu radnju, dakle ovo nije propis za nekoga kome se “omakne”… nego za one koji to stalno i uporno čine, javno ne krijući od svijeta. Dokaz tome je uslov 4 svjedoka, što je nemoguće i neozbiljno tražiti za tajni akt, nego se podrazumjeva da su to četvorica iz grupe mnogih koji su svjedočili javnom razvratnom bludnjićenju, iznova i iznova.

Kur’anske kazne u globalu uvijek liječe i štite društvo i zajednicu, zašto bi se ova ticala intimnog života nekog pojedica? Dakle, kazna se odnosi na sve javne, bestidne i uporne bludnike.

Allah dž.š. u ovom ajetu šibanje sa 100 udaraca naziva “kažnjavanje – عذاب”, što se nadovezuje na ajet 8 u kojem je propis za oženjene i udate

وَالَّذِينَ يَرْمُونَ أَزْوَاجَهُمْ وَلَمْ يَكُن لَّهُمْ شُهَدَاءُ إِلَّا أَنفُسُهُمْ فَشَهَادَةُ أَحَدِهِمْ أَرْبَعُ شَهَادَاتٍ بِاللَّـهِ ۙ إِنَّهُ لَمِنَ الصَّادِقِينَ ﴿٦﴾ وَالْخَامِسَةُ أَنَّ لَعْنَتَ اللَّـهِ عَلَيْهِ إِن كَانَ مِنَ الْكَاذِبِينَ ﴿٧﴾ وَيَدْرَأُ عَنْهَا الْعَذَابَ أَن تَشْهَدَ أَرْبَعَ شَهَادَاتٍ بِاللَّـهِ ۙ إِنَّهُ لَمِنَ الْكَاذِبِينَ ﴿٨﴾ وَالْخَامِسَةَ أَنَّ غَضَبَ اللَّـهِ عَلَيْهَا إِن كَانَ مِنَ الصَّادِقِينَ

A oni koji za blud okrive svoje supruge, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu, (6) a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo, ako lažu! (7) A ona će kažnjavanja biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, (8) a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!

“… A ona će kažnjavanja (العذاب) biti pošteđena”, dakle onog konkretnog ranije spomenutog azaba (u arapskom jeziku određen sa EL) par ajeta ranije, a to je 100 šiba. Nema pomena kamenovanju! Štaviše, kamenovanje do smrti nikako ne može biti nazvano “kažnjavanje”, kamenovanje je ubistvo.

Slijedeći dokaz da je kamenovanje izmišljotina stoji u ajetu 25 iste sure gdje Allah dž.š. upućuje vjernike da se žene onim djevojkama vjernicama koje su zaostale kao robinje ili sluge:

فَإِذَا أُحْصِنَّ فَإِنْ أَتَيْنَ بِفَاحِشَةٍ فَعَلَيْهِنَّ نِصْفُ مَا عَلَى الْمُحْصَنَاتِ مِنَ الْعَذَابِ

A kada one kao udate počine razvrat, neka se kazne polovinom kazne propisane za druge udate žene.

Kako će se kazniti sa pola smrtne kazne kamenovanjem!? Naravno da se i ovjde pod “kazna” misli na prethodno definisanu kaznu od 100 šiba.

Derogacija Biblije i Tevrata

Propis kamenovanja udate žene nalazi se u današnoj Bibliji, za koju vjerujemo da ima mogućih izmjena ili propusta, a nikada nećemo tačno znati šta je od nje ostalo božansko a šta je ubačeno od strane ljudi…

Bilo kako bilo, Kur’an je derogirao prethodne objave, pa čak i da kamenovanje jeste bio propis za predislamske vjernike, nakon objave Kur’ana, nije. Jedina derogacija koja se spominje u Kur’anu je derogacija prethodnih objava i njihovih propisa, te propisivanje novih, blažih i prikladnijih propisa za novog čovjeka i novo društvo.

Nestrazmjerna kazna

Ako vjerujemo da je Kur’an posljednja objava i pečat svih zakona za modernog čovjeka, kako onda da pojmimo nepravdu i nesrazmjerno kažnjavanje? Izučavajući Kur’an, vidjećemo da nema nepravde u božijim propisima, a to sam spominjao i u tekstu o sakaćenju. Ako je nešto univerzalni zakon do Sudnjeg dana, šerijat za sve generacije, kako to da Poslanik a.s. nije ostavio uputu o tome, jasne smjernice pred masama muslimana?

Mnogi hadisi koji bi uistinu mogli biti autentični, koji odišu poslanstvom, govore na primjer; “Nema pogubljenja osim sabljom.”, ili “Kada ubijate, lijepo ubijte, nož naoštrite i životinju ne patite!” Koji je poslanik izrekao ovu milostivu smjernicu za hajvane, a koji je izrekao horor kamenovanja za vjernike? Što se mene tiče, moj poslanik je onaj prvi.

Neosporna činjenica da Kur’an za ubistvo, pa čak i ono s predumišljajem, ostavlja mogućnost oprosta ili plaćanja krvarine (odštete) nasljednicima. Šta je gore, preljuba ili ubistvo? Zašto za preljubu bračnog druga ima samo jedna kazna – gnusna smrt kamenovanjem!?

Historija bilježi događaje poput poslanikovih bitaka u kojima je Muhammed a.s. zabranjivao (kur’anskom zabranom) nakaženje leševa poginulih neprijatelja, a da traži od nas da unakazimo živog brata ili sestru do smrti, gdje se njihovo lice neće moći prepoznati od stravične smrti kamenovanjem!?

Obrati pažnju na mnoge nesrazmjerne kazne u šerijatu, koje nikako ne odišu pravdom, gdje je prekršaj daleko manji od kazne, i vidjećeš da se takve kazne uvijek podupiru hadisom a ne Kur’anom, te da takve kazne imaju utemeljenje u paganskom predislamskom društvu, koje je nastojalo da baštini iste kroz Islam.

Kamenovanje je najvjerovatnije produkt predislamskog arapskog obićaja, kao i srednjovjekovnog obićaja mnogih naroda, te djelimično tevratsko-biblijskog utjecaja.

Zaključak

  • Termin koji se u šerijatu koristi za kamenovanje uopće nema to značenje u Kur’anu.
  • Termin “redžm” se u Kur’anu uvijek navodi u pogrdnom kontekstu kao ružna praksa pagana i nevjernika.
  • Za propis kamenovanja preljubnika nema dokaza u Kur’anu.
  • Hadisi po pitanju kamenovanja nemaju dovoljno detalja za utemeljenje propisa, čak ni kod onih koji ih smatraju mjerodavnim.
  • Kamenovanje je nesrazmjerna i nepravedna kazna koja se zloupotrebljavala u srednjovjekovnim društvima.
  • Kur’an jasno propisuje kaznu za javno i uporno bludničenje od 100 šiba, a za bivše robinje 50 šiba.
  • Kamenovanje je podvala u Islamu koja najvjerovatnije vuče korjene iz paganskog arapskog obićaja ili iz jevrejskih izvora.

9 comments

  • Ado

    Evo već par noci uzastopno citam tvoje tekstove i ne mogu sebi doci da sam napokon nasao nesto sto je u meni cjeli moj zivot,hocu reci ta misao o Allahu i islamu mene prati od kad znam za sebe da je Allah najmilostiviji i najpravedniji a da je islam najbolja i najpotpunija religija .Kako si već spomenuo nekad covjek iz razloga kako ljudi prakticiraju islam najradije bi presutio da je musliman,kakve se stvari rade pod plastom islama to je da ti pamet stane.Al hvala Allahu ima ucenih koji tragaju i objasnjavaju ljudima da je spas u istini a istina o Allahu ne moze biti nista drugo nego trajna sreća poneka suza u oku kad covjek shvati kakav je Allah zaista i ona neizostavna punoća u grudima kad se citaju Njegovi ajeti .Nisam pročitao niti jedan tvoj tekst a da me nije dovelo do ovih osjećaja i hvala Allahu sto te je nadahnuo da radis to sto radisi neka te pomogne da nastavis i dalje .jer Allah je Milostivi Svemogući za sve sto postoji i nije nikakva zloća koja bi samo da pali i žari .Razmislite ljudi dobro da li stvarno poznajemo Allaha Uzvišenog.
    Svako dobro .Neka je mir na sve ljude ovog svijeta!

  • Anonymous

    A oni koji za blud okrive svoje supruge, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu, (6) a peti put da ih pogodi Allahovo prokletstvo, ako lažu! (7) A ona će kažnjavanja biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, (8) a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!

    Nije mi jasno zašto se u ovom ajetu spominje propis kad muz okrivi svoju zenu za blud bez svjedoka, a nema propisa o tome šta se desi kad zena okrivi muza bez svjedoka? Jel to neka diskriminacija zena u Kuranu?

    • Kenan

      Već par dana tražim šta su drugi govorili o tome, tj, o propisu proklinjanja, ali nisam našao odgovor koji bi “opravdao” diskriminaciju. Šta više, svi odgovori na pitanje “šta ako žena tuži muža?” se svode na to da muž nikome ne odgovara za to, dok u suprotnom žena može dobiti batina. Takvim odgovorom su se zadovoljile generacije muslimana već 15 vjekova.

      No, jutros sam odlučio da opet pogledam u Kur’an i odjednom mi se razjasnilo!
      OVI AJETI NE GOVORE O HVATANJU BLUDNIKA PO SOKACIMA! …Takvo nešto ne postoji u društvu i civilizaciji zasnovanoj na Kur’anu.

      Pogledaj, ajet prije (4) upozorava na optuživanje vjernica za vanbračni odnos (jer kaže “časne žene, udate” – محصنات) bez svjedoka, i da takvi treba da dobiju batine kako bi se opametili, a odmah nakon toga dolazi ovaj ajet koji govori o izuzetku u slučaju muža.
      Zajedničko u svim ovim ajetima je upravo optuživanje samo žene i to da je u svim slučajevima uključen sud/kadija. Razmisli, zašto bi neko uopće išao kadiji da optuži neku ženu za blud, ili pak svoju suprugu?! Šta stoji iza toga?
      Ja smatram da bi bezazleno optuživanje neke žene za blud bilo besmisleno. Ni jedan sudija/kadija se ne bi ni osvrnuo na takve nabuloze bez nekog čvrstog dokaza. Jasno je da iza svega toga stoji neka korist ili šteta za druge. Hoću da kažem, ovo su slučajevi gdje je žena trudna!
      Trudnoća je mnogim ljudima problem, pogotovu u siromašnim zajednicama prije modernog društva. Nasljednici bi rado da izbace konkurenciju ovakvim optužbama, s toga ih je Kur’an “pritegao”, …daj svjedoke ili ćeš dobiti batina!
      Optužbe na račun djece su imale materijalnu korist, a istovremeno bi nanosile štetu okaljanoj porodici, i zato su rigorozno ograničene. Takvo optuživanje ne pije vode u bilo kojem pravnom sistemu, a pogotovu ne u islamskom.
      Muž je dobio izniman propis jer je direktno oštećen vanbračnom trudnoćom.
      Dijete je direktna korist, odnosno šteta, za nasljednike i muža.
      Tema ovih ajeta je zapravo optuživanje supruge za vanbračnu trudnoću. To je razlog što nema suprotan slučaj, gdje žena optužuje muža ili gdje ljudi optužuju nekog čovjeka.
      Nema diskriminacije, nego jednostavno, muškarci ne bivaju trudni!
      Ajet jasno kaže da se “kazna – عذاب” neće izvršiti ako se zakune, što znači da se kazna treba izvršiti ako prešuti! Ne može se neko kazniti jer šuti, ne u šerijatu niti u bilo kojem zakonu, sve dok ne postoji neoboriv dokaz da je prekršaj počinjen…a to je u ovom slučaju trudnoća/dijete.
      Šta više, kur’anski izraz koji se koristi u ovim ajetima je “jermune – يرمون” što je različito od slučaja žena koje počine “razvrat – فاحشة” pa bivaju zatvorene u svojoj kući. Dakle, ovo nije klasični slučaj javnog razvrata, nego slučaj gdje muž negira dijete (ajet 6), ili pak nasljednici negiraju dijete (ajet 4).
      Tuđe dijete ne predstavlja samo duševnu bol, nego i materijalnu štetu. Onaj ko je otišao požaliti se sudiji/kadiji na opisani slučaj je otac koji NE želi hraniti tuđe dijete, niti želi da mu to dijete bude nasljednik u imetku.
      Našao sam u ćitabima da se slučaji “međusupružničkog proklinjanja” završavaju razvodom i dijete biva okarakterisano kao “dijete svoje majke”, BEZ da majka bude okarakterisana kao bludnica. U šerijatskim fetvama sam našao da nije dozvoljeno koristiti ovaj način negiranja djeteta (proklinjanje) nakon djetetova rođenja. Čak se i u starim knjigama, ovaj propis vezuje samo za negiranje trudnoće, i nema veze sa “klasičnom” bračnom prevarom/nevjerom.
      “Proklinjanje” je oružje koje muž može iskoristiti da negira porod, ali je cijena toga gubitak supruge i raspad porodice. Ostavljeno je kadiji da presudi o daljnim obavezama i dužnostima bivših supružnika, shodno okolnostima. Vjerujem da iza ovoga postoji mudrost i pravda.

  • Anonymous

    Selam Kenane.
    Vidio sam da se kamenovanje spominje u predaji o oprosnom hadžu. Kako piše izvorno na arapskom i da li se može drugačije prevesti.
    Također sam tu vidio da se spominje da potičemo od jednog čovjeka i jedne žene (Adem i Hava) pa ako može komentar u kontekstu tvog teksta “Postanak 2”.

    • Kenan

      Alejkumusselam.
      Ako imaš negdje tu predaju sa oprosnog hadža, pošalji da vidimo, iako ja znam da postoje mnoge predaje oko toga, ali su one u kontekstu božijih zakona irelevantne.
      Što se tiče “jednog čovjeka i jedne žene” to može biti greška u prijevodu ili shvatanju. Npr, ti si nastao od jednog čovjeka i jedne žene, tvoga oca i majke, i ja isto, i svi ostali…ali ne znači da smo svi nastali od mog oca i moje majke, već svako od svojih roditelja.

      • Anonymous

        Selam Kenane.
        Evo ti šaljem kopirano sa interneta. Može se naći na više stranica. Izvor i pouzdanost predaje nemam, ali pretpostavljam da ćeš ti skontati po sadržaju. Također pitanje da li postoji mutevatir predaja sa oprosnog hadža koja je 100 % pouzdana?

        Oprosni hadž- govor Poslanika Muhammeda a.s.

        ”O pravovjerni, Bojte se Allaha i budite humani i pravedni izmedju sebe i prema drugima. Ljudi, vasi zivoti, vasa imanja i vase casti neka vam budu sveti i neprikosnoveni kao sto je za sve nas uzvisen i svet ovaj mjesec, danasnji dan i mjesto Arefat na kome se nalazimo sve dok se ne sastanete sa Gospodarem vasim. Covjek je djelo Bozije i neka je proklet onaj koji to rusi. Mi ce mo svi doci pred Boga i On ce nas pitati za nasa djela i nas rad.

        Stvari koje su vam date u amanet, cuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome cije su. Krvna osveta i lihvarstvo iz paganskih vremena neka prestanu zauvjek. Bog je dopustio postenu trgovinu i na glavnicu imate pravo a lihvarstvo je strogo zabranio. Ne budite ni tlacitelji ni tlaceni. Lihvarske kamate i krvna osveta ne postoje vise ni u jednog pravog muslimana. Bog je naredio da vise ne bude kamata a prve kojih se odricem neka budu one moga amidze Abbas ibn Abdul-Mutaliba koji ima mnogo duznika.

        I cjena krvi se ukida, a prva koje se odricem neka bude cijena krvi moga sinovca Amir ibn El-Haris ibn el Mutalliba koga su kao nevina djecaka ubili ljudi iz plemena Huzajl, sve treba da se oprosti i zaboravi.

        O vjernici, bojte se Boga i oprostite svojim duznicima lihvarske kamate. Ako poslusate moj savjet, vasa ce se imovina uvecati jer vam ostaje glavnica za posten rad i trgovinu. Ako to ne ucinite znajte da ste se tesko zamjerili Allahu i Njegovu Poslaniku.

        Nemojte ciniti nepravdu drugome pa ce i vama biti dobro. Ako je vas duznik u nevolji produzite mu rok placanja, a ako ste u polozaju da mu dug oprostite, to je jos bolje. Bojte se onoga dana u kome cete svi doci pred Boga i gdje je On vrhovni sudija i apsolutna pravda.

        O vjernici, kad se obavezujete da cete jedan dug platiti na vrijeme i kad uopce pravite ugovore, stavite to napismeno, tacno i vjerno, onako kako ste ugovorili. Za svaki ugovor bio malehan ili veliki, napravite napismeno i naznacite rok placanja. Ove mjere opreznosti pred Bogom su najopravdanije i to je najsigurnije dokazno sredstvo da se izbjegne svaki nesporazum i sumnja.

        O, smrtnici, bojte se Boga koji vas je stvorio po istom zivotnom principu, covjeka i zenu od kojih se umnozilo covjecanstvo. Bojte se Boga od koga svi pomoc trazite i postujte krvnu vezu. Vjerno ispunjavajte duznosti koje postoje izmedju muza i zene, izmedju roditelja i djece. Dijete stice dzennet pod nogama majke.

        Cuvajte se preljube (zinaluka) i ljubomore: prvo je tezak grijeh, a drugo vodi nesreci u braku. Zenite se onima koje volite, a kad vas je Bozija volja sjedinila onda zivite u ljubavi i skladu. Vi imate pravo na svoje zene i one na vas. Sa zenama postupajte ljubazno i sa puno dobrote.

        Izbjegavajte ogovaranja. Oni koji klevecu postene zene neka su prokleti na oba svijeta. One koji optuze postene zene zbog nevjerstva u braku ili zbog nemorala a ne mogu za to izvesti cetiri vjerodostojna svjedoka, kaznite sa osamdeset udaraca bicem i nikad im ni u cemu nemojte vjerovati, jer to su nevaljalci i zlikovci.

        Ako prema vasim zenama osjetite malu odvratnost, nemojte nagliti, promislite, mozda vam je Bog bas u tome ukazao vecu srecu. Nemojte traziti razvod braka bez vaznih razloga, jer od svih stvari koje je dopustio, Bog najvise mrzi razvod braka. Zene su vam se predale na vjeru Boziju, postujte, dakle, amanet Boziji.

        O vjernici, kada odredjujete i izmedju sebe dijelite nasljedstvo budite strogo pravedni i drzite se Allahovih propisa. Nije vam, dakle, dozvoljeno napraviti oporuku u neciju korist a na stetu zakonskih nasljednika. A oporuka u korist strane osobe ne smije prelaziti trecinu ukupnog nasljedstva. Cuvajte imanja maloljetnih, nemocnih i slaboumnih. Nemojte upotrebljavati njihova imanja da umnozite svoja. To bi bio tezak grijeh. Dijete pripada bracnom drugu, a preljuba se kamenuje.

        Ko trazi drugog oca do svog, ko trazi drugog gospodara do svoga, proklet neka bude od Allaha, meleka i svih ljudi. Od njega se na Sudnjem danu nece primiti ni otkup ni naknada. Mir budi medju vama. Ubistvo s predumisljanjem bit ce kaznjeno poravnanjem – odmazdom, ubistvo bez predumisljanja, kad se ubije iz nehata kolcem ili kamenom, stajat ce pocinitelja stotinu deva kao krvarina. Ko bude trazio vise od ovoga, on pripada vremenu neznanja. Razumjeli ste poruku, o ljudi! Bog nek mi je svjedok. Pocasne sluzbe iz doba neznanja ukidaju se, izuzev straze pred Kabom i duznosti napajanja hodocasnika.

        Sejtan – sotona nema vise nade da ce biti postovan u vasoj zemlji. Ali cuvajte se da mu ne izadjete u susret u drugim stvarima, tj. u onim koje ne smatrate vrijednim i znacajnim. Cuvajte, dakle, vjeru svoju!

        Ljudi, pocujte! Dodavanje neposvecenog mjeseca Bozijeg mira djelo je nevjernika, koji ovaj mjesec smatraju jedne godine neposvecenim, a druge posvecenim (svetim), kako bi prividno postovali broj svetih mjeseci, oni dakle, oskrnavljuju ono sto je Bog posvetio, a posvecuju ono sto je Bog ostavio profanim. Vrijeme je da postavimo stvari onako kako ih je Allah uredio stvarajuci Nebesa i Zemlju. I zaista, Bog je odredio da godina Bude 12 mjeseci od dana stvaranja Nebesa i Zemlje. Od 12 mjeseci 4 su posvecena, od kojih tri uzastopno i jedan odvojeni: Zul-ka’de, Zul-hidze i Muharrem, te Redzep koji pada izmedju dva Dzumada i Sa’bana.

        Ljudi, vjernici su braca. A bratovo imanje je nepovredivo, osim kada on sam dopusti. Nemojte se nakon moje smrti vratiti bezbostvu, te se okomiti jedni na druge. Pa ja sam vam ostavio sto ce vas voditi, Knjigu Boziju, koja ce vas, ako je se vjerno pridrzavate uvijek cuvati da ne zalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. To je knjiga jasna i pozitivna, koju je sam Allah objavio. Imate pred sobom cjeli moj zivot, moje rijeci i moja djela. Sve sto sam govorio i radio, nastojao sam da to bude u potpunom skladu sa Bozijim naredjenjem.

        O Ljudi, vas je Allah stvorio od jednog pretka i svi potjecete od Adema, a Adem je od zemlje stvoren. Najbolji je kod Boga onaj koji ga se najvise boji. Nema prednosti Arap nade nearapom, niti nearap nad Arapom, osim po vjeri.

        O vjernici, govorite uvjek cistu istinu, neka vas nikada mrznja ne zavede sa staze pravde i pravicnosti. Pravednost je sestra poboznosti. Bojte se Boga, On pozna vasa djela.”

      • Anonymous

        Također, ako može komentar i na sljedeće:
        Sura El-Hudžurat – Sobe 13
        O ljudi, Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu sve zna i nije Mu skriveno ništa

        يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُمْ مِنْ ذَكَرٍ وَأُنْثَىٰ وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَفُوا ۚ إِنَّ أَكْرَمَكُمْ عِنْدَ اللَّهِ أَتْقَاكُمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ عَلِيمٌ خَبِيرٌ

        Hvala unaprijed i izvini zbog peglanja.
        Mahsuz selam.

Leave a Reply to Anonymous Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *