Tabu: Nemusliman je nevjernik?

Tvrdnja: Nije svaki musliman vjernik, niti je svaki nemusliman nevjernik!


Ovo je jedna od najtabusnijih tema kod muslimana danas, pogotovu što internetom ljudi komuniciraju i svijet više nije tako veliko mjesto… muslimani vide da bjelosvjetski satanizirani ćafiri i nisu baš svi na isti kalup…vide da postoje jako dobri ljudi, a nisu muslimani…šta će biti s njima?

Oko ovoga sam govorio u prethodnom postu, ali više sa aspekta odnosa muslimana i nemuslimana na dunjaluku. Ovdje se postavlja višemilenijsko tabu pitanje: Gdje će nemuslimani na ahiretu? 

Kao prvo, nemoj misliti da je Islam jedina vjera koja o tome polemiše. Sve vjere imaju istu dilemu! Hiljadu godina stara logika glasi: “Ahiret je jedan, i Bog je jedan, a svi smo različiti po vjeri, onda sigurno sljedbenici moje vjere bivaju nagrađeni… a svi drugi, naravno, kažnjeni. Jednostavno!” Eh, pa i nije baš tako jednostavno.

Od malih nogu svaki musliman je naučen, baška mi – baška hanamo oni. Savko ko nije musliman, preostaje da bude samo ono drugo – ćafir! Čista matematika. Tako da je odgovor na naše tabu pitanje jednostavan;
Svako ko umre kao nemusliman = ćafir, a to je opet = pravac u Džehennem!

Ne treba kriviti nikoga za ovakvo učenje, nije to ništa novo. Kroz vijekove se provlači takva folozofija, koja ima svoje razloge, i naizgled utemeljenje u Islamu, no ona je potpuno pogrešna, i za to imam dokaze.

Hajde da počnem sa ajetom kojeg učenjaci smatraju problematičnim, nek’ ti se malo vrti po glavi dok čitaš ostatak teksta. Kaže Allah dž.š.:

إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَالَّذِينَ هَادُوا وَالنَّصَارَىٰ وَالصَّابِئِينَ مَنْ آمَنَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَعَمِلَ صَالِحًا فَلَهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

“Doista ovi vjernici, i kršćani i jevreji i oni koji vjeru promjeniše, a u Allaha i Sudnji dan vjeruju, te dobra djela čine, nagradu će kod svog Gospodara dobiti, ničega se oni ne trebaju bojati niti za čime tugovati. “

Rame su isčašili dok su ovo nekako navukli na svoj mlin…iako jasan ko dan, ovaj ajet je protumačen da znači sve osim ono što piše.

Pazi jednu stvar, kod nas muslimana ima hejbet učenja i akaidskih pravaca koji tvrde da će i mnogi muslimani vječno u džehennem. U tim umovima kola strašna slika Sudnjeg dana u kojem samo jedan od hiljadu muslimana ide u Džennet, svi ostali u paklenu vatru. Opet, s druge strane imaš onih učenja koja tvrde da niko neće u Džehennem. Iz krajnosti u krajnost…ali najinteresantnije je što se niko ne vraća na izvor, niko ne pita Allaha, Vladara Sudnjeg dana, šta će tamo biti?

Dobijem glavobolju od strašnih fetvi i dogmi u kojima se ljudi masovno šalju u džehennem, gdje im se kači ćafirsko zvono o vrat, i prišiva etiketa nevjernika. Samo zato što se neko zove Jozo, musliman je spreman iz pika reći “ćafir!”. Da ne spominjem našu nespremnost da se bilo šta dodatno upitamo oko dotičnog insana…ne.
Nažalost, ovo pitanje je olahko shvaćeno… ljudi jednostavno slijepo slijede šta im se servira od hodža i alima, u svom beskrajnom neznanju, prestravljeni vrišćanjem sa minbera ili televizije o tome kako se “ulema složila” i kako “nema sumnje”…

Razumijem da smo mi ovo naučili uz “rabbi jesir”, ali slijepim slijeđenjem i bezumnim ponavljanjem tuđih riječi, ne samo po ovom pitanju – već općenito, mi muslimani iskazujemo nezahvalnost Allahu za nimete uma i razuma, Kurana, sunneta, … Allahova knjiga od nas traži da ju čitamo i razumijemo, a ne da čekamo da nam neko drugi kaže šta u njoj piše.

Gdje je sva ta božija milost iz Kur’ana?

Kur’an je prepun ajeta o Allahovoj milosti, i Milostivi je najzastupljenije Allahovo ime u Kur’anu poslije imena “Allah”. Kad ga Allah pominje uz neko drugo ime, Milostivi uvijek ide sa Samilosni (الرحمن الرحيم). Da ne bih sada dužio, izgooglaj ajate milosti…vidjećeš more, elhamdulillah.

Na način na koji se milost spominje kroz ajete kada Allah sebe opisuje, vidimo da je “milost” Allahovo lično svojstvo, nerazdvojni dio Njegovog bića, kao što je znanje ili život. Srdžba je s druge strane svojstvo djelovanja, koje se ispoljava onda kada On to hoće.

قَالَ عَذَابِي أُصِيبُ بِهِ مَنْ أَشَاءُ ۖ وَرَحْمَتِي وَسِعَتْ كُلَّ شَيْءٍ

“On reče: Moja kazna, njome ću kazniti koga želim, a milost moja sve obuhvata.”

U poznatoj predaji stoji da je Poslanik s.a.v.s rekao da je Allah spustion samo jedan posto svoje milosti da se njome smiluju stvorenja jedni drugima, a ostalu milost On čuva za Sudnji dan.

Oba sahiha bilježe predaju gdje Poslanik i ashabi gledaju ženu nakon bitke izbezumljeno trči po bojnom polju tražeći svoje dojenče…pa kad ga nađe, usplahireno ga zagrli plačući od sreće. Poslanik upita ashabe: “Šta mislite da li bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?” “Nikada!” odgovoriše svi. “Allah je milostiviji prema svojim robovima od ove majke prema djetetu.” reče on.

Najteže mi pada to što većina ne priznaje svrhu islamske upute, stotine ajeta o milosti, nego se slomi da bi opravdao svoje, ili još gore, tuđe shvatanje nekih ajeta koji nose prijetnju nevjernicima, ne bili potrpo’ što više Allahovih stvorenja u Džehennem.

Mu’min treba svima da poželi spas i džennet. Tamo nema gužve pa da se boji da mu neko ne zauzme mjesto! Čemu priželjkivati nečiju patnju i kaznu na ahiretu? Umjesto da nekoga proklinjemo i etiketiramo kao džehenemliju, zar nije bolje da molimo Allaha da ga uputi i pridruži u naše safove?

Insan se mora zapitati, u kakvog Boga vjerujem? Je li moj Bog srditi osvetnik? Da li moj Bog dijeli nagradu po titulama; musliman u džennet a nemusliman u vatru, …tek tako jer su se tako zvali?
Koliko god to ružno zvučalo, ali ljude je stvorio Allah, a onda oni sebi stvorili Njega. Jedan je Allah, a milijardu interpretacija. Neki dan gledam film, žali se lik drugom kako je molio boga ali mu ništa nije pomogao…kaže ovaj: “Molio si pogrešnog boga!”. Fakat, lik je u pravu.

Tvoja predstava o Allahu je tvoj bog kojem ideš. Pazi da ne odeš pogrešnom bogu! Vazda mi naumpadne onaj hadisi-kudsij: “Ja sam onakav za kakvog me Moj rob smatra. Pripazi robe Moj šta o Meni misliš!”

Najveći smo filozofi kada treba napraviti psiho-socijalnu analizu za sopstvene grijehe, a atletičari smo u predrasudama i osudama drugih. Tu smo puni ubjeđenja i neoborivih dokaza da je onaj neko tamo griješnik ili ćafir. Mi smo tjesnogrude barabe kada su u pitanju drugi, sebični papci koji trpaju u džehennem Allahova stvorenja za stvari puno manje od onih koje sebi opravdamo na najfilozofskiji način.
Hvala Allahu pa na Kijametu ne sudimo mi. Upitaj sebe, koji je sklop okolnosti koji te doveo do imana…šta da je bilo drugačije? Bili bio što jesi…bili smatrao pravednim da odeš u džehennem jer nisi imao adekvatnu priliku da dokučiš istinu?

Ako malo pogledaš, vidjećeš da spokojan ker najglasnije laje. Onaj ko drugima dijeli ulaznice za džennet i džehennem, sebe podsvjesno smatra sigurnim dženetlijom, pa makar to riječima nijekao.
Bilježi se da je Poslanik s.a.v.s rekao: “Niko neće ući u Džennet svojim djelima. Pa čak ni ja, osim da mi se Allah smiluje milošću Svojom.”

Kur’an je od korice do korice pun milosti i jasan je po pitanju Allahove srdžbe i džehennema… samo oni koji umru kao kafiri ili mušrici biće kažnjeni vječitom patnjom.

إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَن يَشَاءُ ۚ وَمَن يُشْرِكْ بِاللَّهِ فَقَدِ افْتَرَىٰ إِثْمًا عَظِيمًا

Allah sigurno neće oprostiti da mu se širk čini, a mimo toga će oprostiti kome hoće. Onaj ko Allahu širk čini – iznosi veliku griješnu potvoru!

وَمَن يَرْتَدِدْ مِنكُمْ عَن دِينِهِ فَيَمُتْ وَهُوَ كَافِرٌ فَأُولَٰئِكَ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۖ وَأُولَٰئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ ۖ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ

Onaj od vas koji se odmetne od Islama, i umre kao nevjernik, djela će mu se poništiti na oba svijeta, takvi su stanovnici vatre, u njoj će vječno ostati.

I mnogi drugi ajeti koji jasno govore da ćafir ide u džehennem. To nije sporno, to svi muslimani vjeruju… ali se ja razilazim po pitanju definicije kafira i mušrika.

Osvetoljubivi poslanici?

Naravno da nisu! Svom narodu si priželjkivali spas, a onima koji ne prihvatiše uputu, moliše za milost. Allah dž.š. navodi odnos svojih poslanika i njihovih naroda kao pouku i poruku nama do Sudnjeg dana.

Njihovi nevjernici su imali drugačiji tretman od naših nevjernika

Ibrahim a.s. kaže

فَمَن تَبِعَنِي فَإِنَّهُ مِنِّي وَمَنْ عَصَانِي فَإِنَّكَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

…Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa – Ti, uistinu, praštaš i samilostan si.

 

Šta kaže Isaa a.s.

إِن تُعَذِّبْهُمْ فَإِنَّهُمْ عِبَادُكَ وَإِن تَغْفِرْ لَهُمْ فَإِنَّكَ أَنتَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ

“Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar ti si”

Muhammed a.s. je kolovođi munafika u Medini, Abdullah bin Ubeju klanjao dženazu, ućefinio ga u svoj ogrtač i molio za oprost iako je znao da je bio ćafir i neprijatelj…iako mu je Allah rekao da džaba oprost za njega traži, milost poslanička je bila jača od njega…nije mogao odoliti a da se ne smiluje insanu.

Nuhove a.s. dove da uništi kafire nisu izazvane jer su se oni zvali Jozo i Katica, nego zato jer su 950 godina oholo odbijali poziv u Džennet, i ratovali protiv Allaha i svih vjernika.

Allahova zabrana vjernicima da traže oprost za mnogobožce je pojašnjena u istom ajetu, jer kaže “…nakon što je postalo jasno da su oni džehenemlije!“.
Jasno je da se to odnosi na mušrike Mekke koji su dvije decenije neprestano ratovali protiv Islama na najprgavije moguće načine.
Meni ovaj ajet u isto vrijeme kao da govori “…dok kog ima nade u ljudskost tih nemuslimana, budite milostivi i molite Allaha da im oprosti!”

Ko je ćafir?

Allahova knjiga je mjerilo i jedini pravi put, nek definiše sebi ko šta hoće, ali ovo sve mijenja. Shvatimo li šta znači “ćafir” po Kur’anu, shvatićemo koliko je džehennem opravdana i jedina pravedna presuda, a Allah nikome zuluma ne čini.

Da počnem s kraja…Nije svaki nemusliman ćafir!

U originalnom značenju, na Arapskom jeziku, kafir (ćafir) je onaj ko nešto skriva ili pokriva. Zemljoradnik se naziva kafir jer pokriva sjeme zemljom. U šerijatskom značenju misli se na onoga ko namjerno i svjesno pokriva istinu ili dokaze te pokopava vjeru oholeći se nad Allahom. Vrlo je važno shvatiti da je nevjernik po islamu onaj ko je lično pozvan u islam ili je već bio musliman, kome je objašnjeno na način kojeg razumije, kome su doneseni ubjedljivi dokazi na njegovom nivou inteligencije, pa ih on neopravdano odbio i oholo zanijekao. Zapravo kad skontaš…i nije lahko biti kafir. Kafir mora uložiti svijesne napore na putu ka džehennemu.

وَجَحَدُوا بِهَا وَاسْتَيْقَنَتْهَا أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا وَعُلُوًّا ۚ

i oni dokaze nepravedno iz oholosti porekoše, a u sebi su znali da je to istina.

Neko će reči da takva definicija nema utemeljenja…no griješi. Svaki dio ove definicije ima jasan dokaz u Kur’anu.

وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّىٰ نَبْعَثَ رَسُولًا

I Mi kazniti nećemo sve dok poslanika ne pošaljemo.

Šta znači poslanika poslati? Tek tako pojavio se neko i rekao da je poslanik i svi koji ne povjeruju idu u Džehennem!? Ne! Poslanika poslati znači lično pozivanje, objašnjavanje, ubjedljivi dokazi…
Svaki poslanik je bio među ljudima, čovjek čije se riječi ne odbijaju, čiji moral nije upitan, čiji su poštenje i sitinoljubivost poznati svima…milostiv, lijep, dobar, pošten, … Poslanik je suprotno opravdanju.

Pročitaj ove ajete i pronađi sebi u Kur’anu druge, i sam zaključi ko je kur’anski džehenemlija? Pogledaj da je svaki bio pozvan i opomenut, te da je svjesno odbio iz oholosti…

كُلَّمَا أُلْقِيَ فِيهَا فَوْجٌ سَأَلَهُمْ خَزَنَتُهَا أَلَمْ يَأْتِكُمْ نَذِيرٌ (8) قَالُوا بَلَىٰ قَدْ جَاءَنَا نَذِيرٌ فَكَذَّبْنَا وَقُلْنَا مَا نَزَّلَ اللَّهُ مِن شَيْءٍ إِنْ أَنتُمْ إِلَّا فِي ضَلَالٍ كَبِيرٍ

Svaki puta kad se u vatru baci grupa njih, upitaju ih njeni čuvari: “Zar vam nije došao poslanik?” Rekoše: “Naravno da jeste, došao je, a mi ga u laž utjerasmo i govorili smo da Allah ništa nije objavio, nego ste u velikoj zabludi.”

وَسِيقَ الَّذِينَ كَفَرُوا إِلَىٰ جَهَنَّمَ زُمَرًا ۖ حَتَّىٰ إِذَا جَاءُوهَا فُتِحَتْ أَبْوَابُهَا وَقَالَ لَهُمْ خَزَنَتُهَا أَلَمْ يَأْتِكُمْ رُسُلٌ مِّنكُمْ يَتْلُونَ عَلَيْكُمْ آيَاتِ رَبِّكُمْ وَيُنذِرُونَكُمْ لِقَاءَ يَوْمِكُمْ هَٰذَا ۚ قَالُوا بَلَىٰ وَلَٰكِنْ حَقَّتْ كَلِمَةُ الْعَذَابِ عَلَى الْكَافِرِينَ

Nevjernici će biti vučeni do Džehennema u grupama. Kada do njega dođu i vrata mu se otvore, čuvari će upitati: “Zar vam nisu dolazili poslanici od vašeg naroda, učili vam Allahove ajete i opominjali na ovaj dan?” Kažu: “Jesu! Ali nevjernici dobiju kaznu koju zaslužuju.”

Nema ajeta koji govori o džehenemlijama a da u kontekstu nije jasno da su to oholi zlikovci koji su se borili protiv istine i Allahovih poslanika, koji spoznaše dokaze pa ih porekoše.

Kontam, pa šta je sa svima ostalima, koji nisu pozvani od nekog božijeg poslanika, koji nisu zli? To i jeste poenta – to nisu (ti) nevjernici!

Kada se na tren izdignem iznad ljudskih slabosti; mržnje, zavisiti, strasti, nacionalizma i fašizma, vidim horizonte ljudskih opravdanja za sve što rade ili ne rade. Tek tada vidim da nije sve crno-bijelo. Ako uzmem u obzir razne fizičke i socijalne razloge za nečiju dobrotu ili zlo, iman ili kufr, brate mili… hormoni, nervni sklopovi, psihička stanja, emocije, edukaciju, zdravstveno stanje, okolinu, društvo, socijalne pritiske, propagandu, ma nema šta nema utjecaja na insana i njegove odluke…jasno mi je da svako za sve ima neko opravdanje. Nemoguće je za nekoga trvrditi da je vjernik ili nevjernik, osim objavom od Allaha, …a toga više nema.

Svakom insanskom sudiji bih zamjerio ako u svojoj prsudi ne bi uzeo u obzir sve okolnosti, možda čak neke činioce iz ranog djetinjstva, ili iz prirodne okoline. Presuda bez toga svega u računici je čista nepravda! Allahov primjer je najuzvišeniji, a Allah zuluma ne voli. Njegova apsolutna pravda podrazumjeva da On uračunava sve faktore koji su nekoga doveli do kufra (ili bilo čega drugog) koje mi nikako ne možemo obuhvatiti ili spoznati, pa čak ni taj počinilac ne zna sve faktore i uzročnike tog svog djela, kao što ih Allah zna.

وَنَضَعُ الْمَوَازِينَ الْقِسْطَ لِيَوْمِ الْقِيَامَةِ فَلَا تُظْلَمُ نَفْسٌ شَيْئًا ۖ

I pravedne vage ćemo postaviti na Sudnji dan, tako da se nikome nepravda ne nanese.

Ebu Hamid Gazali tvrdi da će većinu nemuslimana obuhvatiti Allahova milost. On nemuslimane dijeli u tri kategorije:

  • Oni koji nikada nisu čuli za islam (monoteizam – vjeru Ibrahimovu) ili nekog poslanika. To nisu kafiri kojima se prijeti Džehennemom. Molimo Allaha da im se smiluje.
  • Oni koji su čuli za islam i Poslanika, ali kroz laži i dezinformacije. Oni imaju opravdanje za svoj stav, i isti su kao i prvi.
  • Oni koji su spoznali dokaze pa ih odbacili iz oholosti i inata. To su pravi kafiri.

Srž kufra je njekanje najveće istine, Allaha i njegovih poslanika. Nije on džaba džehenemlija, jer takav čovjek je spreman na sve za sitne koristi i niske strasti, pa makar to dovelo do propasti svijeta ili atomskog rata.

I pored svega, pojavljuju se likovi po Youtube i po džamijama koji puni sebe, bez imalo oklijevanja, tvrde da razumiju ultimativno značenje ajeta i šta je Allah htio reći – Allahovi advokati, neuzubillah.
Sve dobre ljude svijeta, samo zato jer se izjašnjavaju na vjeri svojih roditelja kršćana ili jevreja ili budista, i koji nikada nisu imali priliku spoznati pravi Islam i Allaha dž.š., trpaju u Džehennem. To je potpuna suprotnost poslaničkoj misiji i nepoštovanje Allaha dž.š. jedinog suca na Kijametu.

Nije poenta ko je čuo za islam, nego kako je čuo!

Danas su svi ljudi čuli za Islam. Ali šta su čuli!? Ljudi sve vide…vide islam u najgoroj mogućoj slici.

Ljudi imaju potpuno pravo da budu “nevjernici” kada vide koje sve grozote svijet radi u ime vjere, bilo Islama ili drugih. Onaj ko spozna Islam kroz muslimane, teško da će ga prihvatiti. Što veli Džemaludin Afgani: “Jedini način da ubijedimo ljude u istinitost islama jeste da ih ubjedimo da mi nismo muslimani.”

Bog u kojeg ljudi danas ne vjeruju nije Allah dž.š. Većina ljudi koji su čuli za muslimanskog proroka Muhameda i njihovog boga Allaha, zapravo nikada nije saznala za onog pravog Poslanika Muhammeda a.s. i Milostivog Allaha dž.š., Gospodara svjetova. To su samo imena u njihovim glavama obavijena lažima i dezinformacijama. Koriste inteligenciju koju im je Allah dao, i oni su prevareni. Allah zna dubinu duše svačije, i On zna kako bi oni vjerovali u drugačijim uslovima.

Opravdanje kod Allaha?

Moje vjerovanje je da u Džehennem neće ući osim onaj ko doista zaslužuje tako strašnu kaznu, i taj će prihvatiti kaznu kada vidi pravdu Allahovu. Takođe vjerujem da će Allah Milostivi uzeti u obzir sve faktore koji su ljude doveli do loših djela ili čak atizma. Allah zna, a mi ne znamo.

رُّسُلًا مُّبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ ۚ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا

“…o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar.”

Dakle, ljudi koji ne imaše poslanika (odnosno ličnog upučivaća i jasnog dokaza), imaju opravdanje kod Allaha. Allah će im suditi svojom pravdom i znanjem. Iako su naizgled nevjernici, to nikako ne daje pravo vjernicima da im garantuju Džehennem.

Čak i oni koji su živjeli dovoljan period da dokuče istinu, opet ih Allah opravdava ukoliko nisu imali nekoga ko će ih navesti da tu istinu potraže.

وَهُمْ يَصْطَرِخُونَ فِيهَا رَبَّنَا أَخْرِجْنَا نَعْمَلْ صَالِحًا غَيْرَ الَّذِي كُنَّا نَعْمَلُ أَوَلَمْ نُعَمِّرْكُم مَّا يَتَذَكَّرُ فِيهِ مَن تَذَكَّرَ وَجَاءكُمُ النَّذِيرُ فَذُوقُوا فَمَا لِلظَّالِمِينَ مِن نَّصِيرٍ

Oni će u njemu jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas, činićemo dobra djela, drugačija od onih koja smo činili.” “A zar var vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!”

U hadisu kojeg bilježi imami Ahmed, za kojeg mnogi učenjaci smatraju da je sahih, kaže se da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Četvorica će biti iskušani na Sudnjem danu: gluhonijemi, maloumni, oronuli starac i čovjek koji je živio u periodu bez poslanika. Svi će imati svoje izgovore i opravdanje pred Allahom, pa će Allah od njih uzeti zavjet da će Mu biti pokorni, a potom će narediti da skoče u vatru. Onaj ko Ga posluša, naći će u vatri spas, a onaj ko odbije, biće nasilu odvučen u nju.”

Nema nepravedne kazne!

Razmislim malo prije nego izgovorim da je neko ćafir, da li sam ga pozvao u Islam? Kako sam ga pozvao u Islam? Jesam li sve njegove sumnje otklonio? Jesam li mu objasnio na nivou njegovog shvatanja? Jesam li imao odgovore na pitanja kvantne fizike i mikro biologije, kao i astronomije i geo-mehanike?

Ja danas nemam materijalne dokaze niti čuda da ljudi vide… danas imam samo filozofsko objašnjenje za iman i vjeru. Moja uputa je samo milost božija da sam nevjerovatnim sklopom okolnosti nadošao na istinu… Kako da krivim druge?!

Poslanik s.a.v.s. je dobro naružio Muaza r.a. jer je dugo učio na namazu dok je klanjao kao imam ljudima… “Jel’ ti to rastjeruješ ljude o Muaze!?, jel’ ti to rastjeruješ ljude!?” govorio je. Subhanallah, ako je Muaz bio rastjerivač jer je produžio namaz, kako se zovu ovi danas što mašu zaklanim glavama na Youtube!?? Nije mi jasno, kako da se nekome omili Islam na taj način?

Sukob zdrave pameti i nametnutog vjerovanja

Musliman koji živi sa nemuslimanima u Bosni ili po zapadnom svijetu doživljava stres. On vidi ljude na vrhuncu humanosti i dobrote, a hodža reko da će oni svi u džehennem!! Dolazi do kolebanja i urušavanja mentalne slike o Allahu dž.š., te sukob ubjeđenja da je Allah Pravedan, Milostiv i Dobar, a s druge strane dogma se čini kao jedna velika nepravda.

Zaključak

  • Allahova milost je veća od srđbe, i obuhvata sva stvorenja
  • Nije svaki nemusliman kafir.
  • Bez obzira na etikete, ljudi će odgovarati za svoja dijela i nedjela po Allahovim mjerilima, a On zna svačije razloge i opravdanja.
  • U Džehennem će ući svaki nevjernik koji umre na kufru, ali niko od ljudi ne zna ko kakvo opravdanje ima kod Allaha dž.š.
  • Nevjernik je samo onaj ko spozna dokaze a onda ih odbije iz oholosti. Svi ostali su muslimani ili nemuslimani.
Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Balkanu.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan mezheb niti pre-određeni akaidski pravac, te se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općepoznatih stavova i vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Zamolio bih te da odmah napustiš ovaj blog ukoliko smatraš da bi drugačija shvatanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana.

Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.