Tabu: Nemusliman je nevjernik?

Tvrdnja: Nije svaki musliman vjernik, niti je svaki nemusliman nevjernik!


Ovo je jedna od najtabusnijih tema kod muslimana danas, pogotovu što je internet globalno omogućio komunikaciju i svijet više nije tako veliko mjesto. Muslimani vide da bjelosvjetski satanizirani ćafiri i nisu baš svi na isti kalup, vide da postoje jako dobri ljudi, a nisu muslimani…šta će biti s njima?

Oko ovoga sam već djelimično pisao, ali više sa aspekta odnosa muslimana i nemuslimana na dunjaluku. Ovdje se postavlja višemilenijsko tabu pitanje: Gdje će nemuslimani na ahiretu? 

Kao prvo, nemoj misliti da je Islam jedina vjera koja o tome polemiše. Sve vjere imaju istu dilemu!
Hiljadugodišnja logika glasi: Ako je ahiret jedan, i ako je Bog jedan, a svi ljudi različiti po vjeri, onda sigurno sljedbenici moje vjere bivaju nagrađeni… a svi drugi, naravno, kažnjeni.  To se čini jednostavno i logično iz perspektive smrtnika, ali to baš i nije tako crno-bijelo, što ću sada pojasniti.

Od malih nogu svaki musliman je naučen, baška mi – baška hanamo oni. A tako su naučeni i svi sljedbenici drugih vjera, s tim da su muslimani hanamo oni. Po tradicionalnom islamskom učenju savki nemusliman može biti samo ono drugo – ćafir, i jedino što mu preostaje na ahiretu je Džehennem!

Ne treba kriviti nikoga za ovakvo teološko tumačenje, nije to ništa novo. Kroz vijekove se provlači takva folozofija, koja ima svoje razloge, i naizgled utemeljenje u Islamu, no ona je potpuno pogrešna, i za to imam dokaze.

Počinjem sa ajetom kojeg učenjaci smatraju problematičnim, da ga imamo na umu dok čitamo ostatak teksta. Kaže Allah dž.š.:

إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَالَّذِينَ هَادُوا وَالنَّصَارَىٰ وَالصَّابِئِينَ مَنْ آمَنَ بِاللَّـهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَعَمِلَ صَالِحًا فَلَهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ ﴿٦٢﴾

“Doista ovi vjernici, i kršćani i jevreji i oni koji vjeru promjeniše, a u Allaha i Sudnji dan vjeruju, te dobra djela čine, nagradu će kod svog Gospodara dobiti, ničega se oni ne trebaju bojati niti za čime tugovati. ” – (El Bekara 62)

Rame su isčašili dok su ovo nekako navukli na svoj mlin…iako jasan ko dan, ovaj ajet je protumačen da znači sve osim ono što jeste.

Kod nas muslimana ima hejbet učenja i akaidskih pravaca koji tvrde da će i mnogi muslimani vječno u Džehennem. U tim umovima kôla strašna slika Sudnjeg dana u kojem samo jedan od hiljadu muslimana ide u Džennet, svi ostali (muslimani) u paklenu vatru. Opet, s druge strane, ima tumačenja po kojima niko neće u Džehennem. Iz krajnosti u krajnost…ali najinteresantnije je što se niko ne vraća na izvor, niko ne pita Allaha, Vladara Sudnjeg dana, šta će tamo biti?

Dobijem glavobolju od strašnih fetvi i dogmi u kojima se ljudi masovno šalju u Džehennem, gdje im se kači zvono o vrat, i prišiva etiketa nevjernika. Samo zato što se neko zove npr. Jozo, spremni smo iz pika reći “ćafir!”. Da ne spominjem našu nespremnost da se bilo šta dodatno upitamo oko dotičnog insana.
Nažalost, ovo pitanje je olahko shvaćeno… ljudi jednostavno slijepo slijede šta im se servira od hodža i alima, u svom beskrajnom neznanju, prestravljeni vrišćanjem sa minbera ili televizije o tome kako se “ummet složio” i kako “nema sumnje”. Usput da spomenem da je, takozvani idžmaa ummeta, odnosno koncenzus svih muslimana ili svih islamskih učenjaka, najgluplja tvrdnja koju su muslimanske mase prihvatile kao dokaz za nešto. Takvo nešto nikada nije postojalo, niti je moguće da postoji, niti će ikada postojati. Apsurd koncenzusa je očigledan na više nivoa logike, sociologije, psihologije, historije, teologije i svih drugih aspekata. Nejse…

Razumijem da smo mi ovo naučili uz “rabbi jesir”, ali slijepim slijeđenjem i bezumnim ponavljanjem tuđih riječi, ne samo po ovom pitanju – već općenito, mi muslimani iskazujemo nezahvalnost Allahu dž.š. za nimete uma i razuma, Kurana i upute, … Allahova knjiga od nas traži da ju čitamo i razumijemo, a ne da čekamo da nam neko drugi kaže šta u njoj piše.

Božija milost

Kur’an je prepun ajeta o Allahovoj milosti. “Milostivi – الرحمن” je najzastupljenije Allahovo ime u Kur’anu poslije imena “Allah – الله”. Kad ga Allah pominje uz neko drugo ime, Milostivi uvijek ide sa Samilosni (الرحمن الرحيم).

Na način na koji se milost spominje kroz ajete kada Allah dž.š. Sebe opisuje, vidimo da je “milost” Allahovo lično svojstvo, nerazdvojni dio Njegovog bića, kao što je znanje ili život. Srdžba je s druge strane svojstvo djelovanja, koje se ispoljava onda kada On to hoće.

قَالَ عَذَابِي أُصِيبُ بِهِ مَنْ أَشَاءُ ۖ وَرَحْمَتِي وَسِعَتْ كُلَّ شَيْءٍ ۚ

On reče: Moja kazna, njome ću kazniti koga želim, a milost moja sve obuhvata. – (Al-A’raf 156)

U poznatoj predaji stoji da je Poslanik s.a.v.s navodno rekao da je Allah spustion samo jedan posto svoje milosti da se njome smiluju stvorenja jedni drugima, a ostalu milost On čuva za Sudnji dan.

Oba sahiha bilježe predaju gdje Poslanik i ashabi gledaju ženu nakon bitke izbezumljeno trči po bojnom polju tražeći svoje dojenče…pa kad ga nađe, usplahireno ga zagrli plačući od sreće. Poslanik upita ashabe: “Šta mislite da li bi ova žena bacila svoje dijete u vatru?” “Nikada!” odgovoriše svi. “Allah je milostiviji prema svojim robovima od ove majke prema djetetu.” reče on.

Najteže mi pada to što većina ne priznaje svrhu islamske upute, stotine ajeta o milosti, nego se slomi da bi opravdao svoje, ili još gore, tuđe shvatanje nekih ajeta koji nose prijetnju nevjernicima, ne bili potrpo’ što više Allahovih stvorenja u Džehennem.

Vjerik svima želi spas i Džennet. Tamo nema gužve pa da se boji da mu neko ne zauzme mjesto! Čemu priželjkivati nečiju patnju i kaznu na ahiretu? Umjesto da nekoga proklinjemo i etiketiramo kao džehenemliju, zar nije bolje da molimo Allaha da ga uputi i pridruži u naše safove? Imam osjećaj da ljudi žele da olakšaju Allahu, pa ne traže puno, nego…Bože, baci ga u vatru, to je lakše nego da ga vratiš na pravi put.

Insan se mora zapitati, u kakvog Boga vjerujem? Je li moj Bog srditi osvetnik? Da li moj Bog dijeli nagradu po titulama; musliman u džennet a nemusliman u vatru, …tek tako jer su se tako zvali?
Koliko god to ružno zvučalo, ali ljude je stvorio Allah, a onda oni sebi stvorili Njega. Jedan je Bog, a bezbroj Njegovih interpretacija. Neki dan gledam film, žali se lik drugom kako je molio boga ali mu ništa nije pomogao…kaže ovaj: “Molio si pogrešnog boga!”.

Tvoja predstava o Allahu je tvoj bog kojem ideš. Pazi da ne odeš pogrešnom bogu! Vazda mi naumpadne onaj hadisi-kudsij: “Ja sam onakav za kakvog me Moj rob smatra. Pripazi robe Moj šta o Meni misliš!

Najveći smo filozofi kada treba napraviti psiho-socijalnu analizu za sopstvene grijehe, a atletičari smo u predrasudama i osudama drugih. Tu smo puni ubjeđenja i neoborivih dokaza da je onaj neko tamo griješnik ili ćafir. Mi smo tjesnogrude barabe kada su u pitanju drugi, sebični papci koji trpaju u Džehennem Allahova stvorenja za stvari puno manje od onih koje sebi opravdamo na najsuptilniji način. Hvala Allahu pa na Kijametu ne sudimo mi.

Upitaj sebe, koji je sklop okolnosti koji te doveo do imana…šta da je bilo drugačije? Da li bi bio kao što jesi? Da li bi smatrao za pravedno da budeš bačen u džehennem samo zato jer nisi imao adekvatnu priliku da dokučiš istinu u životu?

Ako malo pogledaš, vidjećeš da spokojan ker najglasnije laje. Onaj ko drugima dijeli ulaznice za džennet i džehennem, sebe podsvjesno smatra sigurnim dženetlijom, pa makar to riječima nijekao.

Kur’an je, od korice do korice, pun milosti i jasan je po pitanju Allahove srdžbe i džehennema… samo oni koji umru kao kafiri ili mušrici biće kažnjeni vječitom patnjom.

إِنَّ اللَّـهَ لَا يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَن يَشَاءُ ۚ وَمَن يُشْرِكْ بِاللَّـهِ فَقَدِ افْتَرَىٰ إِثْمًا عَظِيمًا ﴿٤٨﴾

Allah sigurno neće oprostiti da mu se širk čini, a mimo toga će oprostiti kome hoće. Onaj ko Allahu širk čini – iznosi veliku griješnu potvoru! – (En-Nisa 48)

وَمَن يَرْتَدِدْ مِنكُمْ عَن دِينِهِ فَيَمُتْ وَهُوَ كَافِرٌ فَأُولَـٰئِكَ حَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۖ وَأُولَـٰئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ ۖ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ ﴿٢١٧﴾

Onaj od vas koji se odmetne od Islama, i umre kao nevjernik, djela će mu se poništiti na oba svijeta, takvi su stanovnici vatre, u njoj će vječno ostati. (El-Bekara 217)

I mnogi drugi ajeti koji jasno govore da ćafir ide u džehennem. To nije sporno, to svi muslimani vjeruju… ali se mnogi ne slažu po pitanju definicije kafira i mušrika.

Osvetoljubivi poslanici?

Svi božiji poslanici svojim narodima su priželjkivali spas, a onima koji ne prihvatiše uputu, moliše za milost. Allah dž.š. navodi odnos Svojih poslanika i njihovih naroda kao pouku i poruku nama (čitaocima Knjige) do Sudnjeg dana. Kroz Kur’an vidimo da su njihovi nevjernici imali drugačiji tretman od naših nevjernika…

وَإِذْ قَالَ إِبْرَاهِيمُ رَبِّ اجْعَلْ هَـٰذَا الْبَلَدَ آمِنًا وَاجْنُبْنِي وَبَنِيَّ أَن نَّعْبُدَ الْأَصْنَامَ ﴿٣٥﴾ رَبِّ إِنَّهُنَّ أَضْلَلْنَ كَثِيرًا مِّنَ النَّاسِ ۖ فَمَن تَبِعَنِي فَإِنَّهُ مِنِّي ۖ وَمَنْ عَصَانِي فَإِنَّكَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ﴿٣٦﴾

I kad reče Ibrahim: “Gospodaru moj! Učini ovaj grad sigurnim, i sačuvaj mene i sinove moje od obožavanja idola. (35) Gospodaru moj! Uistinu, oni su zaveli mnoge od ljudi. Pa ko mene slijedi, pa uistinu on je od mene, a ko me ne posluša – pa uistinu, Ti si Oprosnik, Milosrdni. – (Ibrahim 36)

إِن تُعَذِّبْهُمْ فَإِنَّهُمْ عِبَادُكَ ۖ وَإِن تَغْفِرْ لَهُمْ فَإِنَّكَ أَنتَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ ﴿١١٨﴾

Ako ih kazniš – pa uistinu, oni su robovi Tvoji; a ako im oprostiš – pa uistinu, Ti, Ti si Moćni, Mudri.” (El Maide 118)

Ibrahim i Isa su samo primjer poslaničkog odnosa prema narodu, a u Kur’anu ih je mnogo. Naizgled drugačiji primjer Nuha a.s. gdje on moli Allaha da uništi kafire, nije Nuhova reakcija izazvana nazivima ljudi, poput Jozo i Katica, nego je rezultat viševjekovne oholosti naroda koji je odbijao poziv u spas, i bespravno ratovao protiv dobra, protiv istine, protiv Allaha i svih vjernika.

Allahova zabrana vjernicima da traže oprost za mnogobožce je pojašnjena u istom ajetu, jer kaže “…nakon što im postane jasno…”:

مَا كَانَ لِلنَّبِيِّ وَالَّذِينَ آمَنُوا أَن يَسْتَغْفِرُوا لِلْمُشْرِكِينَ وَلَوْ كَانُوا أُولِي قُرْبَىٰ مِن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُمْ أَصْحَابُ الْجَحِيمِ ﴿١١٣﴾

Nije za Vjerovjesnika i one koji vjeruju da traže oprost mušricima, makar bili rodbina, nakon što im bude jasno da su oni stanovnici džehima. (Et-Tevba 113)

Primjer za ovakvu reakciju vjernika, kada oni prestaju moliti za druge, jeste upravo situacija iz vremena objave kada mušrici Mekke neprestano ratuju protiv Islama, pune dvije decenije, na najprgaviji način. Meni ovaj ajet, u isto vrijeme, kao da govori; Dok god ima nade u ljudskost tih nemuslimana, budite milostivi i molite Allaha da im oprosti, sve dok ta nada potpuno ne isčezne.

Ko je ćafir?

Allahova knjiga je mjerilo i jedini pravi put, nek definiše sebi ko šta hoće, ali ovo sve mijenja. Shvatimo li šta znači “ćafir” po Kur’anu, shvatićemo koliko je džehennem opravdana i jedina pravedna presuda, a Allah nikome zuluma ne čini.

Da počnem s kraja…Nije svaki nemusliman ćafir!

لَيْسُوا سَوَاءً ۗ مِّنْ أَهْلِ الْكِتَابِ أُمَّةٌ قَائِمَةٌ يَتْلُونَ آيَاتِ اللَّـهِ آنَاءَ اللَّيْلِ وَهُمْ يَسْجُدُونَ ﴿١١٣﴾

Nisu isti. Od sljedbenika Knjige (ima) zajednica ispravna, uče ajete Allahove svu noć i oni padaju na sedždu, (Ali Imran 113)

U Arapskom jeziku, kafir (ćafir) je onaj ko nešto skriva ili pokriva. Zemljoradnik se naziva kafir jer pokriva sjeme zemljom.
U terminološkom značenju, “kafir” se odnosi na onoga ko namjerno i svjesno pokriva istinu ili dokaze te pokopava vjeru oholeći se nad Allahom.

Vrlo je važno shvatiti definiciju nevjernika po tradicionalnom islamskom učenju:

Zrela, trijezna i umno pribrana osoba, koja je direktno/lično pozvana u vjerovanje (onoga što se u Kur’anu naziva “iman”), uz adekvatno objašnjenje jezikom kojeg razumije, uz ubjedljive dokaze na dotičnom nivou inteligencije i svijesti, te ih ta osoba neopravdano odbije, bez donošenja kontra-argumenta, ili oholo zaniječe.

Svaki dio ove definicije ima jasan dokaz u Kur’anu.

وَجَحَدُوا بِهَا وَاسْتَيْقَنَتْهَا أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا وَعُلُوًّا ۚ فَانظُرْ كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُفْسِدِينَ ﴿١٤﴾

I zanijekaše ih – a bile su u njih uvjerene duše njihove – nepravedno i oholo. Pa pogledaj kakav je bio kraj pokvarenjaka. (En Neml 14)

مَّنِ اهْتَدَىٰ فَإِنَّمَا يَهْتَدِي لِنَفْسِهِ ۖ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا ۚ وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ ۗ وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّىٰ نَبْعَثَ رَسُولًا ﴿١٥﴾

Ko se upućuje – pa samo se upućuje za dušu svoju; a ko luta, pa samo luta protiv nje. I neće opterećeni nositi teret drugog. A nismo kažnjavali, dok ne bismo poslali poslanika. (El Isra 15)

Šta znači poslanika poslati? Tek tako pojavio se neko i rekao da je poslanik i svi koji ne povjeruju idu u Džehennem!? Ne! Poslanika poslati znači lično pozivanje, objašnjavanje, ubjedljivi dokazi…
Svaki poslanik je bio među ljudima, čovjek čije se riječi ne odbijaju, čiji moral nije upitan, čiji su poštenje i sitinoljubivost poznati svima…milostiv, lijep, dobar, pošten, … Poslanik je suprotno opravdanju.

Pročitaj ove ajete i pronađi sebi u Kur’anu druge, i sam zaključi ko je kur’anski džehenemlija? Pogledaj da je svaki bio pozvan i opomenut, te da je svjesno odbio iz oholosti…

لَّمَا أُلْقِيَ فِيهَا فَوْجٌ سَأَلَهُمْ خَزَنَتُهَا أَلَمْ يَأْتِكُمْ نَذِيرٌ ﴿٨﴾ قَالُوا بَلَىٰ قَدْ جَاءَنَا نَذِيرٌ فَكَذَّبْنَا وَقُلْنَا مَا نَزَّلَ اللَّـهُ مِن شَيْءٍ إِنْ أَنتُمْ إِلَّا فِي ضَلَالٍ كَبِيرٍ ﴿٩﴾

Svaki puta kad se u vatru baci grupa njih, upitaju ih njeni čuvari: “Zar vam nije došao poslanik?” Rekoše: “Naravno da jeste, došao je, a mi ga u laž utjerasmo i govorili smo da Allah ništa nije objavio, nego ste u velikoj zabludi.”

وَسِيقَ الَّذِينَ كَفَرُوا إِلَىٰ جَهَنَّمَ زُمَرًا ۖ حَتَّىٰ إِذَا جَاءُوهَا فُتِحَتْ أَبْوَابُهَا وَقَالَ لَهُمْ خَزَنَتُهَا أَلَمْ يَأْتِكُمْ رُسُلٌ مِّنكُمْ يَتْلُونَ عَلَيْكُمْ آيَاتِ رَبِّكُمْ وَيُنذِرُونَكُمْ لِقَاءَ يَوْمِكُمْ هَٰذَا ۚ قَالُوا بَلَىٰ وَلَٰكِنْ حَقَّتْ كَلِمَةُ الْعَذَابِ عَلَى الْكَافِرِينَ

Nevjernici će biti vučeni do Džehennema u grupama. Kada do njega dođu i vrata mu se otvore, čuvari će upitati: “Zar vam nisu dolazili poslanici od vašeg naroda, učili vam Allahove ajete i opominjali na ovaj dan?” Kažu: “Jesu! Ali nevjernici dobiju kaznu koju zaslužuju.” – (El Mulk 9)

Nema ajeta koji govori o džehenemlijama a da u kontekstu nije jasno da su to oholi zlikovci koji su se borili protiv istine i Allahovih poslanika, koji spoznaše dokaze pa ih porekoše.

Kad bolje promislim…i nije lahko biti kafir! Kafir mora uložiti svijesne napore na putu ka džehennemu. Sjeti se svih ljudi koje si ikada sreo u životu…koliko ih je “nevjernik” po ovoj definiciji? Šta je sa svim nemuslimanima, koji nisu pozvani od nekog božijeg poslanika, koji nisu zli? To i jeste poenta – to nisu (ti) nevjernici!

Kada se na tren izdignem iznad ljudskih slabosti; mržnje, zavisiti, strasti, nacionalizma i fašizma, vidim horizonte ljudskih opravdanja za sve što rade ili ne rade. Tek tada vidim da nije sve crno-bijelo.

Ako uzmem u obzir razne fizičke i socijalne razloge za nečiju dobrotu ili zlo, iman ili kufr; stres, hormoni, nervni sklopovi, psihička stanja, emocije, edukaciju, zdravstveno stanje, okolinu, društvo, socijalne pritiske, propagandu, …nema šta nema utjecaja na insana i njegove odluke. Jasno mi je da svako za sve ima neko opravdanje. Nemoguće je za nekoga trvrditi da je vjernik ili nevjernik, osim objavom od Allaha, …a toga više nema.

Ljudi bi svakom sudiji zamjerili ako u svojoj prsudi ne bi uzeo u obzir sve okolnosti, pa čak i neke faktore iz ranog djetinjstva, ili iz prirodne okoline. Presuda bez uzimanja u obzir svih relevantnih faktora je nepravda! Allahov primjer je najuzvišeniji, a Allah zuluma ne voli. Njegova apsolutna pravda podrazumjeva da On uračunava sve faktore koji su nekoga doveli do nekog vjerovanja ili ponašanja (ma kakvo bilo) koje mi, nikako i nikada, ne možemo obuhvatiti ili spoznati, pa čak ni taj počinilac ne zna sve faktore i uzročnike sobstvenog djela, kao što ih Allah zna.

وَنَضَعُ الْمَوَازِينَ الْقِسْطَ لِيَوْمِ الْقِيَامَةِ فَلَا تُظْلَمُ نَفْسٌ شَيْئًا ۖ وَإِن كَانَ مِثْقَالَ حَبَّةٍ مِّنْ خَرْدَلٍ أَتَيْنَا بِهَا ۗ وَكَفَىٰ بِنَا حَاسِبِينَ ﴿٤٧﴾

I postavićemo mjerila pravde za Dan kijameta, pa se duši neće učiniti zulm nimalo. I ako bude težine zrnca gorušice, iznijet ćemo ga. I dovoljni smo Mi Obračunci. (Al-Anbiya 47)

Ebu Hamid Gazali tvrdi da će većinu nemuslimana obuhvatiti Allahova milost. On nemuslimane dijeli u tri kategorije:

  • Oni koji nikada nisu čuli za islam (monoteizam – vjeru Ibrahimovu) ili nekog poslanika. To nisu kafiri kojima se prijeti Džehennemom. Molimo Allaha da im se smiluje.
  • Oni koji su čuli za islam i Poslanika, ali kroz laži i dezinformacije. Oni imaju opravdanje za svoj stav, i isti su kao i prvi.
  • Oni koji su spoznali dokaze pa ih odbacili iz oholosti i inata. To su pravi kafiri.

Srž kufra je njekanje najveće istine, Allaha i njegovih poslanika. Nije on džaba džehenemlija, jer takav čovjek je spreman na sve za sitne koristi i niske strasti, pa makar to dovelo do propasti svijeta, smrtonosne pandemije ili nuklearnog rata.

I pored svega, pojavljuju se likovi po virtualnim mimberima ili po džamijama koji, puni sebe, bez imalo oklijevanja, tvrde da razumiju ultimativno značenje ajeta i šta je Allah htio reći – Allahovi advokati, neuzubillah.

Sve dobre ljude svijeta, samo zato jer se izjašnjavaju na vjeri svojih roditelja kršćana ili jevreja ili budista, i koji nikada nisu imali priliku spoznati pravi iman i Allaha dž.š., trpaju u Džehennem. To je potpuna suprotnost poslaničkoj misiji i nepoštovanje Allaha dž.š., jedinog Sudije na Kijametu. Nigdje u Kur’anu ne postoji poziv da kršćani ili jevreji ostave svoju vjeru.

Nije poenta KO je čuo, nego ŠTA je čuo!

Danas, i pored dostupnosti informacija o čistoj vjeri i imanu, ljudi imaju potpuno pravo da budu “nevjernici“. Ljudi vide sve grozote koje svijet radi u ime vjere, bilo Islama ili drugih. Onaj ko spozna Islam kroz muslimane, teško da će ga prihvatiti. Što veli Džemaludin Afgani: “Jedini način da ubijedimo ljude u istinitost islama jeste da ih ubjedimo da mi nismo muslimani.”

Bog, kojeg ateisti niječu, ili u kojeg pripadnici raznih religija ne vjeruju, nije Allah dž.š! Oni ne poznaju Allaha,… a ono što niječu – niječem i ja.

Većina ljudi koji su čuli za muslimanskog proroka Muhameda i njihovog boga – Allaha, zapravo nikada nije saznala ništa o pravom Poslaniku Muhammed a.s. i Milostivom Allahu dž.š. To su samo imena u njihovim glavama obavijena lažima i dezinformacijama. Oni su prevareni. Allah zna dubinu duše svačije, i On zna kako bi oni vjerovali u drugačijim uslovima.

Vjernici, nemuslimani.

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللَّـهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ ﴿٢﴾

Vjernici su samo oni čija se srca, kad se spomene Allah, poboje, i kad im se uče ajeti Njegovi, povećavaju njihovo vjerovanje, i (koji) se u Gospodara svog pouzdavaju, (Al Anfal 2)

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّـهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ لَمْ يَرْتَابُوا وَجَاهَدُوا بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ فِي سَبِيلِ اللَّـهِ ۚ أُولَـٰئِكَ هُمُ الصَّادِقُونَ ﴿١٥﴾

Vjernici su samo oni koji vjeruju u Allaha i Poslanika Njegovog i poslije ne sumnjaju, i bore se imecima svojim i dušama svojim na putu Allahovom. Ti takvi su iskreni. (Al Hudžurat 15)

Moje vjerovanje je da u Džehennem neće ući osim onaj ko doista zaslužuje tako strašnu kaznu, i taj će prihvatiti kaznu kada vidi pravdu Allahovu. Takođe vjerujem da će Allah Milostivi uzeti u obzir sve faktore koji su ljude doveli do loših djela, pa čak i atizma. Allah zna, a mi ne znamo.

رُّسُلًا مُّبَشِّرِينَ وَمُنذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّـهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ ۚ وَكَانَ اللَّـهُ عَزِيزًا حَكِيمًا ﴿١٦٥﴾

Poslanicima donosiocima radosnih vijesti i opominjačima, da ne imadnu ljudi izgovor Allahu nakon poslanika. A Allah je Moćni, Mudri. (En Nisa 165)

Dakle, ljudi koji ne imaše poslanika (odnosno ličnog upučivaća i jasnog dokaza), imaju opravdanje kod Allaha. Allah će im suditi Svojom pravdom i znanjem. Iako su naizgled nevjernici, to nikako ne daje pravo vjernicima da im garantuju Džehennem.

Čak i oni koji su živjeli dovoljan period da dokuče istinu, opet ih Allah opravdava ukoliko nisu imali nekoga ko će ih navesti da tu istinu potraže.

وَهُمْ يَصْطَرِخُونَ فِيهَا رَبَّنَا أَخْرِجْنَا نَعْمَلْ صَالِحًا غَيْرَ الَّذِي كُنَّا نَعْمَلُ ۚ أَوَلَمْ نُعَمِّرْكُم مَّا يَتَذَكَّرُ فِيهِ مَن تَذَكَّرَ وَجَاءَكُمُ النَّذِيرُ ۖ فَذُوقُوا فَمَا لِلظَّالِمِينَ مِن نَّصِيرٍ ﴿٣٧﴾

Oni će u njemu jaukati: “Gospodaru naš, izbavi nas, činićemo dobra djela, drugačija od onih koja smo činili.” “A zar var vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!” – (Fatir 37)

Nema nepravedne kazne!

Svako mora dobro razmisliti prije nego pomisli da je neko ćafir. Da li ga je pozvao u iman? Kako ga je pozvao? Čime ga je pozvao? Da li su sve sumnje otklonjene? Da li je dobio objašnjenje na nivou intelekta i shvatanja? Da li je dao odgovore na pitanja iz historije, antropologije, kvantne fizike, mikro biologije, kao i astronomije i geo-mehanike?

Danas nemamo materijalne dokaze niti nadnaravna čuda za ljude… imam samo filozofsko objašnjenje za iman i vjeru. Na kraju krajeva, moja spoznaja je samo milost božija, gdje sam nevjerovatnim sklopom okolnosti nadošao na istinu… S kojim pravom da krivim ili osuđujem druge?!

Poslanik a.s je, nevodno, naružio Muaza r.a. jer je dugo učio Kur’an na javnim namazima dok je klanjao kao imam ljudima… “Jel’ ti to rastjeruješ ljude o Muaze!?, jel’ ti to rastjeruješ ljude!?” govorio je. Ako je Muaz bio rastjerivač jer je produžio namaz, kako se nazivaju ovi danas što mašu zaklanim glavama pred kamerama!?? Nije mi jasno, kako da se nekome omili vjera na taj način?

Niko nikada nije postao dobar jer mu je neko rekao da je loš.

Sukob zdrave pameti i nametnutog vjerovanja

Musliman koji živi sa nemuslimanima u Bosni ili po zapadnom svijetu doživljava stres. On vidi ljude na vrhuncu humanosti i dobrote, a hodža reko da će oni svi u džehennem! Dolazi do kolebanja i urušavanja mentalne slike o Allahu dž.š., te sukob ubjeđenja da je Allah Pravedan, Milostiv i Dobar, a s druge strane dogma se čini kao jedna velika nepravda. Suradnja i suživot postaju napor koji na kraju eskalira u neku glupost.

Zaključak

  • Allahova milost je veća od srđbe, i obuhvata sva stvorenja.
  • Nije svaki nemusliman kafir, niti je svaki musliman vjernik. Allah zna, mi ne znamo.
  • Bez obzira na etikete, ljudi će odgovarati za svoja dijela i nedjela po Allahovim mjerilima, a On zna svačije razloge i opravdanja.
  • U Džehennem će ući svaki nevjernik koji umre na kufru, ali niko ne može znati ljudska opravdanja pred Allahom dž.š.
  • Nevjernik je samo onaj ko spozna dokaze a onda ih odbije iz oholosti. Svi ostali su vjernici ili neznalice.
6 komentara
  • Anonimno

    Selam. Ne bi bilo lose da citirani ajeti imaju brojeve sure i ajeta radi lakse reference i da se mogu procitati u kontekstu ostalih ajeta

  • Ahmed Julejbib

    Es selamu alejkum. Kopiraću ti ono što ima na mom zidu…i dodati još nešto.

    TEKFIR -proglašavanje nekog kafirom (nemuslimanom)
    Tekfir onih koji se ne pripisuju islamu je jasna stvar i tu nema rasprave. Svi koji se ne pripisuju islamu su nevjernici u Allaha, subhaneh. Izuzetak su samo oni do kojih nije došlo znanje i informacija o islamu odnosno oni koji nisu imali nikakvu mogućnost da bilo šta saznaju o islamu. Oni se zovu Ehlul fetra.
    Tekfir onih koji se pripisuju islamu je stvar uspostave argumenta od strane učenjaka. Kada 3alim, učenjak, objasni onome ko je učinio djelo kufra ili širka, šta je uradio, pa ovaj to shvati i odbije, onda dolazi fetva da je takav kafir ili mušrik. Do tada, za nas, takav nije ni musliman ni kafir, jer mu je stanje nepoznato. Pa, zbog opreznosti, ne klanjamo iza njega, ne jedemo što zakolje, ne dajemo mu sestru ni kćerku za ženu i sl. dok mu se stanje ne razjasni.
    Kada neko, ko nije učenjak, proglasi nekoga kafirom (protekfiri ga), a taj stvarno bude kafir – to nema posljedica na Dan obračuna.
    Međutim, kada protekfirimo nekoga ko ima opravdanje kod Allaha, subhaneh, i, u osnovi nije kafir – tekfir se vraća onome ko ga je izgovorio jer je islam nazvao kufrom i time izašao van okvira islama. Time je uradio djelo kufra ZA KOJE NEMA OPRAVDANJA na Dan obračuna, jer je govorio bez znanja i prava da govori o tome.
    Ovo što danas vidimo je katastrofa od strane tekfirdžija i omladine zaražene tekfirom. Svi, osim njihove grupe, su kafiri.
    Tekfire samo neznalice, budale ili mnogo hrabre osobe. Ja lično mislim da najviše tekfire neznalice i budale jer musliman koji imalo razumije islam čuva svoj jezik od nepotrebnih stvari.
    Trebamo znati da na Dan obračuna nećemo biti pitani da li smo toga i toga nazvali kafirom, a on se pripisivao islamu niti je to uslov Allahovog zadovoljstva.
    Dužni smo da znamo stanje onih za kojima klanjamo, onih koji kolju ono što jedemo, onih koji nam traže kćerku ili sestru za ženu i sl.
    Nije nas zadužio Allah, subhaneh, ni Njegov poslanik, sallAllahu alejhi we alihi we sellem, da znamo stanje svih onih koji se pripisuju islamu.
    Dužni smo da naučimo šta je širk i kufr, da bi se sačuvali toga, pa da to primijenimo kada bude potrebno odnosno kada primjetimo da to ugrožava naš islam.
    Molim Allaha, subhaneh, da nas zaposli korisnim stvarima i da nas udalji od onoga što nam samo šteti.

    Na ovo bih htio dodati još 2 stvari kako bi se bolje razumjelo šta sam htio reći.
    Allahov poslanik, sallAllahu alejhi we alihi we sellem, je pozivao u islam najveće mušrike Meke, a do koga nije došao, slao je pisma. Trudio se da obznani što je više moguće. Uvijek je imao lijepo ponašanje prema svima – kako muslimanima tako i onim drugima. Nije sjeo sa mušricima i rekao: „O mušrici, hodite da razgovaramo…ili o kafiri.“
    Mislim da je jedno ono što osjećamo u srcu, a drugo ono što moramo svima pokazati, kako bi im pomogli da „pronađu Allaha“. Musliman mora imati najljepše ponašanje i mora biti primjer dobra u svojoj okolini – kao što su bili svi poslanici, alejhimu selam. Međutim, ono što je srcu mora da bude jasno, a to je, da je nemoguće da musliman voli onoga ko nije musliman ili da mrzi onoga ko je musliman, jer time ruši jednu od osnova tewhida – ljubav i odricanje u ime Allaha, subhaneh. Ljudi ne vide naša srca nego to vidi samo Gospodar, subhaneh. Ovdje bih još naglasio da nisu isti ono koji se bore protiv islama (djelom, parama, govorom i sl.) i „obični nemuslimani“. Prema ovim drugima moramo biti u boljim odnosima nego sa prvima – a pozivamo na lijep način i prve i druge. Naravno da će doći momenti kada poziv u islam više nema smisla i kada je jasno da određeni ljudi to neće. Kao u slučaju Nuha, alejhi selam ili u slučaju Ibrahima, alejhi selam:

    قَدْ كَانَتْ لَكُمْ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌ فِي إِبْرَاهِيمَ وَالَّذِينَ مَعَهُ إِذْ قَالُوا لِقَوْمِهِمْ إِنَّا بُرَآءُ مِنكُمْ وَمِمَّا تَعْبُدُونَ مِن دُونِ اللَّهِ كَفَرْنَا بِكُمْ وَبَدَا بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةُ وَالْبَغْضَاءُ أَبَدًا حَتَّىٰ تُؤْمِنُوا بِاللَّهِ وَحْدَهُ إِلَّا قَوْلَ إِبْرَاهِيمَ لِأَبِيهِ لَأَسْتَغْفِرَنَّ لَكَ وَمَا أَمْلِكُ لَكَ مِنَ اللَّهِ مِن شَيْءٍ ۖ رَّبَّنَا عَلَيْكَ تَوَكَّلْنَا وَإِلَيْكَ أَنَبْنَا وَإِلَيْكَ الْمَصِيرُ [٦٠:٤]
    (prevod značenja)
    Doista je za vas lijep uzor u Ibrahimu i onima s njim, kad su rekli narodu svom: “Uistinu, mi smo čisti od vas i onog šta obožavate mimo Allaha: nemamo ništa s vama i nastalo je između nas i vas neprijateljstvo i mržnja vječna, dok ne budete vjerovali u Allaha, Njega Jedinog – izuzev riječi Ibrahima ocu njegovom: ‘Sigurno ću ti tražiti oprost, a ne vladam za tebe od Allaha ništa.’ Gospodaru naš! U Tebe se pouzdavamo i Tebi se obraćamo, a Tebi je dolazište!

    Mržnja u srcu, prema provjerenim kafirima i borcima protiv islama mora postojati jer bez toga neće biti islama – ali to ne znači da se pravda može izgubiti. Musliman je uvijek pravedan i uvijek je moguće da se neko pokaje i vrati Gospodaru.

    Druga stvar koju bih želio istaći je da je kazna i nagrada po znanju. Ljudi će na osnovu svoga znanja biti kažnjeni ili nagrađeni. Postoje različiti stepeni u Džennetu i Džehennemu zato što svi mi različito vjerujemo ili ne, odnosno naša uvjerenja i rad po tome je različit. Čovjek će biti kažnjen ili nagrađen po onome koliko je znao I KOLIKO JE MOGAO ALI NIJE HTIO. Nije dovoljno da čovjek kaže da ne zna – a Kur’an mu pod rukom, internet, milion informacija koje on jednostavno ignoriše. To je kao da dođem u neku stranu zemlju i uradim neki prekršaj, pa dođe policajac i kazni me, a ja mu kažem da nisam znao da je to prekršaj. To njega ne zanima jer je moja dužnost bila da se informišem, i glupo bi bilo da krivim tu državu i zakon za moju lijenost. Šta je tek sa zakonima i propisima vladara zemlje i svega što je na njoj?? Da li se mogu ponašati nonšalantno i ignoristi šta je Njemu drago a šta ne? Da li ću imati opravdanje na Sudnjem danu ako sam griješio a nisam se raspitao – a imao sam mogućnost?
    Svrha našeg stvaranja je upravo to. Stvoreni smo, u prvoj liniji, da činimo ibadet Njemu, a sve ostalo je drugorazredno.
    Naravno da nećemo hodati okolo i udarati pečate za Džennet i Džehennem. To je glupo, ali je isto tako glupo sve ljude promatrati isto. U našem srcu mora da postoji jasna linija razdvajanja između onih koji se pripisuju islamu i onih drugih, ali ćemo pokušati da na sve načine privučemo ove druge kako bi vidjeli ljepotu islama i kako bi se, ako Bog da, spasili na Dan obračuna.
    Isto tako, u našem srcu moraju da postoje imena za ljude koje vidimo oko sebe, iako ne vidimo srca tih ljudi. Obični zemaljski sudija donosi presudu na osnovu dokaza i izjave svjedoka odnosno onoga što vidi i čuje – a ne gleda u srce optuženog. Tako i mi „sudimo“ drugima odnosno stvaramo sliku u svom srcu, a ostalo prepuštamo Allahu, subhaneh, i molimo Ga da Njegova milost prekrije što više ljudi.

    • Kenan

      Hvala na komentaru.
      U globalu se slažem sa nevedenim, s tim da treba obratiti pažnju šta se podrazumjeva pod “Islam”. Pojam Islama u Kur’anu nije isti kao u tradiciji muslimana. Isti slučaj je i sa pojmom “musliman”. Muslimani su postojali i prije Muhammedovih a.s. muslimana.
      Pozivanje u “islam” je jako diskutabilno pitanje… jer, u koji Islam se poziva? “Islama” ima jako mnogo, što nije tajna. Šta će biti s onim ko dođe na Sudnji Dan i kaže “Bože, ja sam bio pozvan u Islam i prihvatio sam, bio sam dosljedan…” a taj njegov “Islam” je možda bio samo još jedno pogrešno shvatanje nekog učenog ili neukog muslimana?
      Iz tog razloga, ja razdvajam pojam “Islam i musliman” od “Predanost Allahu i vjernik”. Ovo drugo je ciljani kur’anski pojam, i to može biti svako, bez obzira na vjeroispovjest i religiju kojom se etiketira.
      Također, primjer neprijateljstva Ibrahima i njegovih sljdbenika spram njihovog naroda se odnosi striktno na mušrike koji su obožavali kipove mimo Allaha, a ne na sve ne-muslimane. U ajetu se jasno kaže da će neprijateljstvo prestati čim uzvjeruju u jednog Allaha, ne uslovljavajući išta drugo.
      Spomenuo bih i termin “ibadet” koji ne označava samo ono što se tradicionalno smatra ibadetom od formalnih obreda, nego je to u Kur’anu mnogo dublji i širi pojam, u kojem se ogleda svrha stvaranja svih ljudi, bez obzira na vjeroispovjest. U nastavku tog ajeta (Ez-Zarijat 56) je pojašnjenje “ibadeta”, a to je da nismo ništa Bogu dužni davati, niti Ga hraniti, niti Mu trebamo pomagati, nego Ga trebamo poštovati i obožavati.
      Vjerujem, po mom shvatanju Kur’ana, da vjernik nije zadužen od Allaha da sudi ljudima, niti da o njima gradi neki stav ili mišljenje, sve dok ne dođe u direktan kontakt gdje ta veza ima neke implikacije na tog vjernika.

  • Ahmed Julejbib

    Es selamu alejkum.
    Interesuje me tvoje mišljenje o ovom ajetu:
    يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَطِيعُوا اللَّهَ وَأَطِيعُوا الرَّسُولَ وَأُولِي الْأَمْرِ مِنكُمْ
    (prevod značenja)
    O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i emirima od vas. 4,59

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta IZ na našim prostorima.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan šerijatsko-pravni mezheb niti definisani akaidski pravac Autor se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općeprihvaćenih stavova ili vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema za namjeru ničije omalovažavanje ili diskreditovanje.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.


Jako je bitno da te uopće ne iritira moje, niti bilo čije, mišljenje. Esencijalno je da imaš lični stav i svoje mišljenje!

Ukoliko smatraš da bi, eventualno, drugačija shvatanja ili rezultati istraživanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana, odmah napusti ovaj blog!


Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.

***  HVALA ZA 30,000+ POSJETA  ***