Tabu: Nevjesta Aiša

Tvrdnja: Aiša se nije udala za Muhammeda a.s. kao dijete, niti je on odobravao takve brakove.

Stvarno ne volim da se bakćem ovim temama, jer se ne tiču akideta niti izvora vjere (Kur’ana), ali su nametnute kao i tema o muzici, gdje sam osjetio potrebu da skrenem pažnju muslimanima da “kamen u cipeli” imamo pravo jednostavno istresti. Hadiske predaje, čije breme nosimo stoljećima kao krivicu i ljagu, nisu od Allaha niti od islama, već su naše informativno-historijsko nasljeđe koje nije sveto slovo.

Kao i uvijek, muslimani rješavaju probleme koje su sami sebi napravili. Napad dušmana nije iz hira, nego iz naših pouzdanih historijskih izvora. Svaki napad na islam s vana, kao i svaki raskol iznutra, nastao je kao rezultat našeg ubjeđenja da su hadisi vjersko-pravnog, a ne informativno-historijskog karaktera.

Kada sam se dotakao teme o dječijem braku, nemoguće je ne spomenuti tradicionalno vjerovanje da je Muhammed a.s. oženio Aišu dok je imala šest, a konzumirao brak kad je imala devet godina. To je jedna od najbolnijih tačaka gdje dušmani stalno blate lik i djelo Poslanika a.s. Mnogi su pokušavali da poljuljaju jedinog autoriteta islama, poslanika Muhammeda a.s., a hadisi su bili odgovarajuće oruđe za taj poduhvat.

Iz razloga što većina muslimana smatra hadiske predaje i historijske zapise izvorima islama, ovo više nije samo obična historija ili biografija Aiše, nego je temelj za propis kojim se dozvoljava takav brak već 1400 godina. Ovaj događaj je jedini dokaz koji se koristi za opravdanje dječijeg braka.

Buharija svoje poglavlje “Udavanje maloljetne djece od strane staratelja” temelji na jednom hadisu i spornom djelu ajeta iz sure Et-Talaq. Mnogi tradicionalni i moderni učenjaci ne smatraju hadis kao kategorički dokaz, pa makar bio kategorisan kao “sahih”. Takva predaja je u najboljem slučaju samo jaka pretpostavka da se nešto desilo ili da je neko nešto rekao. Ovaj pristup hadisu je neosporiv fakat kod sve uleme hadisa. Niko ne tvrdi da je hadis neosporiv dokaz.

Postoje mnoge indikacije da su predaje o Poslanikovom braku sa malom Aišom netačne, i u najmanju ruku pogrešno prenesene. Moguće da je bilo pogrešnog shvatanja od strane pripovjedača hadisa, a ono što ja lično smatram jeste da je bilo namjerne podvale i laži.

Ova tema nema dokaze za potvrdu, niti opovrgavanje; sve se temelji na historijskim predajama i zapisima koji su upitnog porijekla i autentičnosti. No, pošto je to dušmanima dovoljno za napad, onda je i nama dovoljno za odbranu.

I pored toga što se ovaj događaj koristi kao oružje protiv islama, postoje muslimanski fanatici i čitave institucije koje žustro brane stav da je poslanik ipak bio pedofil, kao da je to nešto dobro i plemenito. Nije ih pomela ni činjenica da Kur’an svjedoči Poslaniku a.s. najljepše vladanje (ahlak), dobar uzor (usvet), odabrani stepen, znanje i mudrost, medij Božije objave… Zar takav da poklekne pred iskušenjem braka sa malom djevojčicom?! Ne postoji normalan insan, a da to ne vidi kao neprilično i odvratno, pa zar on da ne vidi?!

Iz historije znamo da Muhammed a.s. nije bio ženskaroš, jer znamo da kao mladić nije imao više žena. Oženio je Hatidžu stariju od sebe. Poslije njene smrti on ženi Sevdu, udovicu.

Sporni hadisi o udaji

عن ‌عائشة رضي الله عنها قالت: «تزوجني النبي صلى الله عليه وسلم وأنا بنت ست سنين، فقدمنا المدينة، فنزلنا في بني الحارث بن خزرج، فوعكت فتمرق شعري فوفى جميمة، فأتتني أمي أم رومان، وإني لفي أرجوحة، ومعي صواحب لي، فصرخت بي فأتيتها، لا أدري ما تريد بي فأخذت بيدي حتى أوقفتني على باب الدار، وإني لأنهج حتى سكن بعض نفسي، ثم أخذت شيئا من ماء فمسحت به وجهي ورأسي، ثم أدخلتني الدار، فإذا نسوة من الأنصار في البيت، فقلن: على الخير والبركة، وعلى خير طائر، فأسلمتني إليهن، فأصلحن من شأني، فلم يرعني إلا رسول الله صلى الله عليه وسلم ضحى، فأسلمتني إليه، وأنا يومئذ بنت تسع سنين».

Od Aiše r.a. se prenosi da je izjavila: “Allahov Poslanik a.s., oženio me kada sam imala šest godina. Stigli smo u Medinu i prenoćili kod Benu Haritha bin Hazra. Moja kosa se zaplela i moj pleten se raspao. Došla mi je moja majka Umm Ruman dok sam se ja igrala na ljuljašci sa svojim drugaricama, pa me pozvala vičući, nisam znala šta hoće od mene. Uzela me za ruku i dovela do vrata, dok sam se ja uzdihala. Uzela je malo vode i obrisala mi lice. Kada smo ušle, sjedile su ensarijske žene i rekle su: “Da bude hajirli i berićetno, da kucnem u drvo!“. Majka me je predala njima, one su me sredile i Poslanik a.s me nije vidio sve do pred podne. Pa me ona preda njemu, a tada mi je bilo devet godina.” (Buhari, poglavlje 67, hadis br. 69, 4:251)

روى مسلم عن عروة عن عائشة: «إن النبي صلى الله عليه وسلم تزوّجها وهي بنت سبع سنين! وزُفَّت إليه وهي بنت تسع سنين ولُعَبُها معها! ومات عنها وهي بنت ثمان عشرة»

Muslim bilježi od Urveta od Aiše da ju je Poslanik a.s. oženio kad je imala sedam godina, a odvedena mu je kad je imala devet godina, i ponijela je svoje igračke. Umro je kad je imala osamnaest godina. (Sahih Muslim 4:142)

Išareti o nestabilnosti predaja

Lično vjerujem da su svi hadisi nestabilnog porijekla i upitne autentičnosti, ali gledajući očima onih koji svetkuju hadis, postoji nekoliko ukazatelja koji ove hadise dovode pod osnovanu sumnju; usulsko pravilo glasi “vjerovatnoća negira dokaz – مع الاحتمال بطل الاستدلال”, tj. kada se unese sumnja u dokaz, on se, kao takav, ne može koristiti.

Iako se hadisi o ovome događaju nalaze u dva sahiha (Buharija i Muslim), ne treba zanemariti usulske alarme oko tih predaja. Da ne spominjem dokazano progledavanje kroz prste Buhariji i Muslimu kada su u pitanju predaje koje potkrepljuju njihova ubjeđenja ili tadašnje javno stajalište; gdje su u svoje Sahihe svrstavali hadise koji ne zadovoljavaju njihove kriterije, a u interesu su neke personalne agende.

Interesantno je napomenuti da  hadise na ovu temu ne prenosi niko od poznatih ashaba (velikih pripovjedača hadisa). Postoji oko dvadeset predaja od Aiše u kojima se spominju njene godine pri udaji, od kojih je polovina od Hišam bin Urveta, a ostatak od par drugih, manje poznatih prenosilaca.

Naime, Aiša je jedini izvor svih hadisa koji spominju njene godine kod udaje! Svi hadisi na ovu temu se temelje na izjavama “Hišam (od Urve) od Aiše…“. Takozvani infirad (predaja od jedne osobe o nečemu što je javna stvar) bez ševahida (potpornih predaja), samo po sebi je razlog za sumnju i uzbunu. Upravo takve su predaje o braku male Aiše, jer niko drugi to ne spominje. Prostorno i vremensko ograničenje tih predaja, koje ću sada spomenuti, dodaje vodu u blato.

U senedima (lancima prenosilaca) ovih hadisa nema ni jedan Medinelija, savremenik i sugrađanin Aiše i Hišama, koji bi trebao da zna o ovom događaju jer se vjenčanje i bračni život Aiše odigrao u Medini. Oko ovog postoji polemika, jer četverica prenosilaca navodno jesu Medinelije, ali su dvojica odbačeni kao lažovi, a za drugu dvojicu se zna da su tada bili u Iraku, što će uskoro postati vrlo bitno. Ostali prenosioci od Hišama su svi Iračani!
Hišam je preko 70 godina živio u Medini i nema stabilnog dokaza da je makar jedan Medinelija od njega prenio hadis o Aišinim godinama. Tek zadnjih desetak godina života Hišam provodi  u Iraku, a skoro svi muhaddisi se slažu da su hadisi Iračana od Hišama slabi.

Neki od ovih hadisa o Aišinoj udaji nemaju dodatak o njenim godinama što otvara mogućnost da se radi o naknadnom dodatku (tzv. idradž), tj. da je neko naknadno ubacio informaciju o godištu. Pored toga neki hadisi u kojima se spominju godine imaju neobične dodatke koji dramatiziraju cijelu priču koja nema praktičnu korist u vjerovanju ili propisima, poput spomena Aišinih igračaka. S kojim ciljem se to akcentira?

Aišino djetinjstvo

Predaje (bilježe Ibn Sad, Bejheki, Ahmed) kažu da je Aiša bila zaručena za čovjeka po imenu Džubejr b. El-Mut’im (جبير بن المطعم بن عدي) prije poslanstva. On je primio islam tek desete godine po hidžri. Njegov otac El-Mut’im je bio vrlo ugledni Mekkelija. Ebu Bekr je po primanju islama tražio od Džubejra da prihvati islam, što je ovaj odbio i zaruke su raskinute. Postavlja se pitanje kada su to odnosi muslimana i mušrika bili toliko dobri da Ebu Bekr pristane udati kćer za mušrika? To se jedino moglo desiti prije objave. Dakle, Aiša je bila zaručena prije rođenja, jer po tradiciji se nije ni rodila do četvrte godine po objavi.

Ibn Ishak, otac islamske historije, u svojoj “Siri” stavlja Aišu na 19. mjesto po primanju islama. Dakle, od samog početka poslanstva bila je dovoljno zrela da razumije, poima i izjavi svoj islam. Po tradiciji, ona tada nije ni postojala, a kamoli da bude savjesna osoba.

U hadisima se navodi da je Aiša čula Poslanika a.s. u društvu njenog oca da kaže “Allahu pomozi islam Omerom…“. Pouzdano znamo da je to bilo prije šeste godine po poslanstvu. Dakle, tada je mogla biti u društvu odraslih muškaraca, razumjeti i zapamtiti. Prema tradiciji, tada je imala samo 2 godine.

Jedan od glavnih išareta jeste i dokumentovan događaj u “godini tuge“, desete godine po poslanstvu, kada umire hazreti Hatidža. Muhammed a.s. biva skrhan i u velikom jadu zbog smrti žene koja mu je bila najveća podrška i zaštita. Ashabijka Havla bint Hakim, mudra i starija mekkanska hanuma, savjetuje Muhammeda a.s. da se oženi i nudi mu jednu od dvije žene koje bi bile zamjena za veličanstvenu gospođu Hatidžu. Nudi mu udovicu Sevdu ili djevojku Aišu. Ako je kod udaje imala 9 godina (2. god. p. H.), znači da ju je Havla predložila kao nevjestu kad je imala 3 godine!!! Ima li ikakvog smisla da ožalošćenom i skrhanom Muhammedu (50 godina) ponudi dijete koje tepa u govoru da zauzme mjesto Hatidže u njegovom životu!? Kako je zamislila da bude prva bračna noć? Koju od Hatidžinih vrlina bi trebalo to dijete da nadoknadi?! U tom prijedlogu je bezobrazluk, a ne mudrost.
U predaji se spominje da je Poslanik a.s. rekao Havli: “Idi i spomeni me pred njima dvijema”, u smislu da ih pita sviđa li im se Muhammed. Kako je mislio da ga Havla spomene djetetu i kako bi ta djevojčica trebala da reaguje na ponudu za brak!? Dakle, biva jasno da je Muhammed a.s. bio svjestan da Aiša nije dijete.
I pored toga što mu je ponuđena djevojka, on ipak ženi Sevdu-udovicu. No, kasnije ćemo vidjeti da je Aiša tada imala najmanje 20 godina, možda i više.

Aišina starija sestra Esma (polusestra po ocu) , umrla je 72. g.H. u svojoj stotoj godini. Tačno se zna da je na Aišinoj svadbi, 2. g.H, imala 30 godina. U predajama se na više mjesta navodi da je Esma bila starija od Aiše od 5 do 10 godina. Dakle, Aiša je na udaji imala od 20 do 25 godina.

U poznatom hadisu se bilježi da je Aiša rekla o objavi sure El Qamer: “Objavljeno je Muhammedu u Mekki dok sam bila razigrana djevojka (džarija): Naprotiv! Čas je obećano vrijeme njihovo, a Čas će biti teži i gorči.” (Buharija 6:54)

Termin džarija (جاريةٌ) u riječniku Ibn Menzura označava “mlada žena, djevojka” (Lisanul-Arab 14:139)

Sura Qamer je, bez razilaženja, mekkanska. Objavljena je oko pete godine po poslanstvu. Sudeći po hadisu, Aiša je tada bila mlada tinejdžerka. U tom slučaju je u vrijeme objave sure Qamer mogla imati desetak godina, a shodno tome je u vrijeme udaje mogla imati oko 20 ili više godina.

Taberi je u svom djelu “Historija” govorio o Ebu Bekru; spomenuo je suprugu Kutejlu (كتيلة), majku Esme i Abdullaha, a zatim i drugu suprugu Umm Ruman (أم رومان), majku Aiše i Abdurahmana. Navodi se da ih je obje oženio u džahilijjetu, a također navodi da je sve četvero djece rođeno u džahilijjetu! To dodaje Aiši najmanje deset godina na tradicionalno vjerovanje.

Buharija u svom Sahihu spominje hadis od Aiše i to na šest mjesta, gdje ona kaže: “لم أعقل أبوي قط إلا وهما يدينان الدين”, što u prijevodu znači “Sjećam se svojih roditelja kako počinju praktikovati vjeru… ”
Ovaj izraz je hvalisanje Aiše svojim roditeljima, gdje ističe da su joj oba roditelja rano prihvatila islam, što znači da je od početka objave ona već bila djevojčica koja konta šta se dešava u kući. Dokaz da cilja na primanje islama je i to što u nastavku predaje govori o sjećanju na kušnje muslimana, pa su odselili u Habeš (Etiopiju). Pouzdano se zna da je hidžra u Habeš bila četvrte ili pete godine po poslanstvu. Ovaj rivajet se slaže sa teorijom da je rođena oko 5-7 godina prije poslanstva.

Aiša kao supruga

Muslim bilježi hadis od Aiše koji govori o događajima pred bitku na Bedru. No, za nas je bitan dio hadisa kada kaže “sve dok nismo došli do Šedžere (mjesto)”. Ovo jasno ukazuje da je Aiša bila s vojskom. Po tradiciji bi to značilo da je tada imala 10 godina. Ne postoji niti jedan strateški, niti bilo koji drugi razlog njenog prisustva s vojskom kao dijete. Zašto bi ju Poslanik a.s. poveo u boj i doveo u toliki rizik i nju i sebe? Njeno eventualno zarobljavanje bi bilo pogubno za sve muslimane. Ovo nema smisla, osim u slučaju da je bila starija i korisna u ratu, i najbitnije, sposobna da se brani.

Ashab Enes priča o događajima u bici na Uhudu, gdje je vidio Umm Sulejm (svoju majku u četrdesetim) i Aišu kako golih potkoljenica nose mješine vode (kirba je teška oko 15kg). Njih dvije su u trku punile kožne mješine i pojile vojsku u jeku bitke. Sav taj prizor je veoma teško zamisliti ako je Aiša imala samo 11 godina, kako tradicija kaže.

Aiša je tražila od poslanika da joj nađe nadimak (كنية- kunije je nadimak po djetetu, npr. Husina majka), jer je osjetila majčinski instinkt. Poslanik joj predlaže da uzme ime svoga sina (aludirajući na sestrića), pa postade poznata kao Ummu Abdullah, po Esminom sinu Abdullahu.
Ništa to ne bi bilo čudno da cijela priča nema indikatore da je Abdullah bio jedino dijete u njenoj bližoj familiji, a zna se da je Esma rodila osmero djece, od kojih je Abdullah prvi. Aiša dobiva nadimak kad druge djece nije bilo, što znači da je bila djevojka kad je Abdullah tek bio rođen (prvo muško novorođenče muhadžira), odnosno bila je djevojka prije rođenja ostale Esmine djece, a to je treća godina po hidžri. Po tradiciji, tada je imala samo 10 godina, što po ovom hadisu nema puno smisla.

Hadis u musnedima i sunenima (Albani:Sahih) spominje da mladi ashab Usama b. Zejd zapinje na prag kuće i razbije nos. Aiša ga podiže, briše krv i pere lice. Ima li to smisla kad je Usama (sudeći po tradiciji) stariji od Aiše, još je plus muško dijete? Zar da se mlađa djevojčica ponaša kao tetka starijem dječaku u nevolji?! Ako pogledamo informaciju da je Usama imao 20 godina kad je Poslanik umro, onda je Aiša sigurno bila starija za deceniju.

Taberi spominje hadis od Bišr bin Akreba, gdje se navodi pogibija njegovog oca na Uhudu kad je imao 12 godina. Poslanik mu iz samilosti nudi da mu on bude otac, a Aiša majka. Takva ponuda bi bila jako neumjesna jer je po tradiciji Aiša tada imala isto godina kao i on. Kako da bude majka svom vršnjaku?

U predajama o poslaničkoj kući, uvijek vidimo supruge u dva tabora. Ummu Seleme i Aiša su lideri dva tabora, i to od same hidžre. Zar da majke pravovjernih, za koje se sigurno zna da su bile odrasle i zrele žene, uzmu za lidera djevojčicu od 10-ak godina? Zar da se žena poput Ummu Seleme nateže sa djetetom?

U mnogim hadisima se spominje da su po dolasku u Medinu imali pandemiju gripe, pa je Aiša tražila da ode pomagati ocu (Ebu Bekru) i da ga liječi. Po tradiciji je tada imala 10 godina. Poslanik ju je poslao ocu. Ebu Bekr je pjevao stihove, a ona je znala da bunca i popamtila sve događaje. Razumjela je Bilalovu poeziju dok se borio sa groznicom. Da je bila dijete, niti bi je Poslanik poslao tamo, niti bi ona taj zadatak mogla izvršiti.

Sve ovo aludira na jednu stvar, a to je da Aiša sigurno nije imala devet godina pri udaji, nego je bila odrasla djevojka u svojim dvadesetim godinama.

Mnoge druge informacije dovode u pitanje njene godine, kao što su zapisi Ibn Kutejbe i El-Berri gdje spominju da je Aiša umrla 17. Ramazana  58. g. po Hidžri, u svojoj 69. godini, pred kraj vladavine Muavije. Po ovoj informaciji Aiša je rođena 13-14 godina prije udaje.

Logička pitanja

Zašto je Ebu Bekr požurio da uda Aišu sa 6 godina i pored toga što se zna da je odgodio udaju svoje kćerke Esme (starije Aišine polusestre) sve do njene 25. godine? Odgovor na to pitanje jeste da vjerovatno i nije požurio.

Kako to da nevjernici, mušrici i neprijatelji Poslanika nisu napravili farsu oko njegove ženidbe djevojčicom? Zašto nisu iskoristili taj čin za sotonizaciju Muhammeda a.s. ili Aišinog oca Ebu Bekra? Odgovor na to pitanje može biti samo jedno od dvoje; ili je brak s djecom bio običaj tog vremena i podneblja, ili se nije desilo! Ako pogledamo historijska predanja iz tog perioda i podneblja, rana udaje ženske djece uopće nije bila praksa. Ne samo da nije bila praksa, nego nema nikakvih podataka o tome. Vjerovali ili ne, jedini dokumentovani primjer dječijeg braka iz tog perioda jeste brak Muhammeda i Aiše.

Zašto se ti hadisi o Poslanikovom braku sa djevojčicom pojavljuju u opticaju tek dugo nakon smrti oba supružnika u Medini, i to dolaze samo iz Iraka? Zašto je Hišam tek u Iraku pred smrt počeo da pripovijeda ove hadise (ako uopće jeste)?

Poslanik i odnos prema dječijem braku

Na prethodna pitanja bih dodao i nekoliko bitnih historijskih zapisa koji potkopavaju teoriju Aišinog dječijeg braka.

En-Nesai (المجتبى – Elmudžteba) prenosi hadis (Albani:Sahih) da su nakon Bedra došli Ebu Bekr (53) i Omer (43) prositi Fatimu. Poslanik a.s. ih obojicu odbija pod izgovorom “Ona je još mlada!”. Fatima se rodila prije poslanstva. Preselila je u 30. godini. U vrijeme prošnje je imala 20 godina!
Kasnije zaključujemo da je Poslanik mislio da je relativno mlada u odnosu na njih dvojicu, no dao ju je za mladića Aliju (25). Sve to ne bi bilo sporno da samo godinu prije toga Poslanik (53) nije oženio Ebu Bekrovu kćer Aišu (9)!
Šta je pomislio, i kako se osjećao Muhammedov najbolji drug Ebu Bekr kada mu on ne dade kćer Fatimu od dvadeset godina, a Muhammed dobi njegovu kćer Aišu sa šest godina i privede je sebi sa devet?!

Ovaj događaj ukazuje na Poslanikov a.s. negativan stav prema udaji mladih djevojaka za starije ljude. Zašto bi on učinio što drugima ne odobrava?!

Za kraj bih napomenuo da ne zaboravimo da brak ima svoje plemenite ciljeve. Brak je preporuka od Boga s jasnim ciljevima, pravima i dužnostima. To nije igra, kako to mnogi doživljavaju. Baš me interesuje kakve ciljeve i koristi naši učenjaci vide u braku sa djetetom, pa čak i bebama?! Koja je to plemenita svrha braka s djecom?! Pogotovu me interesuje korist koju dobiva to jadno dijete. Želim da zamisliš svoju malu kćerku u drugom ili trećem osnovne, sa čovjekom od 55 godina i njene psihičke traume u tom braku po sunnetu.

Zaključak

• Jedini zabilježeni slučaj dječijeg braka u doba Poslanikovog a.s. života je njegov i Aišin.
• Jedini hadisi koji pružaju tu informaciju su “od Hišama od Aiše”… i to sa iračkim senedima koji su labavi.
• Postoji realna vjerovatnoća da Aiša, Urve, Hišam, pa možda i oni poslije njih nemaju pojma o ovome.
• Predaje iz Aišinog djetinjstva ukazuju da se rodila mnogo ranije nego se navodi u spornim predajama.
• Hadisi iz bračnog života Aiše aludiraju da je bila mnogo starija nego se navodi u spornim predajama.
• Tačni podaci o Aišinoj smrti ukazuju da sporne predaje imaju neki problem.
• Logička pitanja oko samog događaja stvaraju veo sumnje oko pomenutih hadisa.
• Poslanik a.s. lično nije bio za takvu vrstu braka kad je udavao svoju kćer Fatimu.
• Sabiranje i zapisivanje ovih predaja desilo se par stoljeća nakon smrti Poslanika a.s., i vrlo je moguće da je neko uradio ono što mušrici i munafici njegovog vremena nisu uspjeli, a to je ocrnjivanje i omalovažavanje Poslanika kako bi uzdrmali vjeru s kojom je došao.

Za više detalja na ovu temu preporučujem istraživanje i izlaganje Dr. Adnan Ibrahima na njegovoj web stranici ili na YouTube.

32 comments