Tabu: Nevjesta Aiša

Tvrdnja: Aiša se nije udala za Muhammeda a.s. kao dijete, niti je on odobravao takve brakove.


Stvarno ne volim da se bakćem ovim temama, jer se ne tiču akideta niti izvora vjere (Kur’ana), ali su nametnute kao i tema o muzici, gdje sam osjetio potrebu da skrenem pažnju muslimanima da “kamen u cipeli” imamo pravo jednostavno istresti. Hadiske predaje, čije breme nosimo stoljećima kao krivicu i ljagu, nisu od Allaha niti od islama, već su naše informativno-historijsko nasljeđe koje nije sveto slovo.

Kao i uvijek, muslimani rješavaju probleme koje su sami sebi napravili. Napad dušmana nije iz hira, nego iz naših pouzdanih historijskih izvora. Svaki napad na islam s vana, kao i svaki raskol iznutra, nastao je kao rezultat našeg ubjeđenja da su hadisi vjersko-pravnog, a ne informativno-historijskog karaktera.

Kada sam se dotakao teme o dječijem braku, nemoguće je ne spomenuti tradicionalno vjerovanje da je Muhammed a.s. oženio Aišu dok je imala šest, a konzumirao brak kad je imala devet godina. To je jedna od najbolnijih tačaka gdje dušmani stalno blate lik i djelo Poslanika a.s. Mnogi su pokušavali da poljuljaju jedinog autoriteta islama, poslanika Muhammeda a.s., a hadisi su bili odgovarajuće oruđe za taj poduhvat.

Iz razloga što većina muslimana smatra hadiske predaje i historijske zapise izvorima islama, ovo više nije samo obična historija ili biografija Aiše, nego je temelj za propis kojim se dozvoljava takav brak već 1400 godina. Ovaj događaj je jedini dokaz koji se koristi za opravdanje dječijeg braka.

Buharija svoje poglavlje “Udavanje maloljetne djece od strane staratelja” temelji na jednom hadisu i spornom djelu ajeta iz sure Et-Talaq. Mnogi tradicionalni i moderni učenjaci ne smatraju hadis kao kategorički dokaz, pa makar bio kategorisan kao “sahih”. Takva predaja je u najboljem slučaju samo jaka pretpostavka da se nešto desilo ili da je neko nešto rekao. Ovaj pristup hadisu je neosporiv fakat kod sve uleme hadisa. Niko ne tvrdi da je hadis neosporiv dokaz.

Postoje mnoge indikacije da su predaje o Poslanikovom braku sa malom Aišom netačne, i u najmanju ruku pogrešno prenesene. Moguće da je bilo pogrešnog shvatanja od strane pripovjedača hadisa, a ono što ja lično smatram jeste da je bilo namjerne podvale i laži.

Ova tema nema dokaze za potvrdu, niti opovrgavanje; sve se temelji na historijskim predajama i zapisima koji su upitnog porijekla i autentičnosti. No, pošto je to dušmanima dovoljno za napad, onda je i nama dovoljno za odbranu.

I pored toga što se ovaj događaj koristi kao oružje protiv islama, postoje muslimanski fanatici i čitave institucije koje žustro brane stav da je poslanik ipak bio pedofil, kao da je to nešto dobro i plemenito. Nije ih pomela ni činjenica da Kur’an svjedoči Poslaniku a.s. najljepše vladanje (ahlak), dobar uzor (usvet), odabrani stepen, znanje i mudrost, medij Božije objave… Zar takav da poklekne pred iskušenjem braka sa malom djevojčicom?! Ne postoji normalan insan, a da to ne vidi kao neprilično i odvratno, pa zar on da ne vidi?!

Iz historije znamo da Muhammed a.s. nije bio ženskaroš, jer znamo da kao mladić nije imao više žena. Oženio je Hatidžu stariju od sebe. Poslije njene smrti on ženi Sevdu, udovicu.

Sporni hadisi o udaji

عن ‌عائشة رضي الله عنها قالت: «تزوجني النبي صلى الله عليه وسلم وأنا بنت ست سنين، فقدمنا المدينة، فنزلنا في بني الحارث بن خزرج، فوعكت فتمرق شعري فوفى جميمة، فأتتني أمي أم رومان، وإني لفي أرجوحة، ومعي صواحب لي، فصرخت بي فأتيتها، لا أدري ما تريد بي فأخذت بيدي حتى أوقفتني على باب الدار، وإني لأنهج حتى سكن بعض نفسي، ثم أخذت شيئا من ماء فمسحت به وجهي ورأسي، ثم أدخلتني الدار، فإذا نسوة من الأنصار في البيت، فقلن: على الخير والبركة، وعلى خير طائر، فأسلمتني إليهن، فأصلحن من شأني، فلم يرعني إلا رسول الله صلى الله عليه وسلم ضحى، فأسلمتني إليه، وأنا يومئذ بنت تسع سنين».

Od Aiše r.a. se prenosi da je izjavila: “Allahov Poslanik a.s., oženio me kada sam imala šest godina. Stigli smo u Medinu i prenoćili kod Benu Haritha bin Hazra. Moja kosa se zaplela i moj pleten se raspao. Došla mi je moja majka Umm Ruman dok sam se ja igrala na ljuljašci sa svojim drugaricama, pa me pozvala vičući, nisam znala šta hoće od mene. Uzela me za ruku i dovela do vrata, dok sam se ja uzdihala. Uzela je malo vode i obrisala mi lice. Kada smo ušle, sjedile su ensarijske žene i rekle su: “Da bude hajirli i berićetno, da kucnem u drvo!“. Majka me je predala njima, one su me sredile i Poslanik a.s me nije vidio sve do pred podne. Pa me ona preda njemu, a tada mi je bilo devet godina.” (Buhari, poglavlje 67, hadis br. 69, 4:251)

روى مسلم عن عروة عن عائشة: «إن النبي صلى الله عليه وسلم تزوّجها وهي بنت سبع سنين! وزُفَّت إليه وهي بنت تسع سنين ولُعَبُها معها! ومات عنها وهي بنت ثمان عشرة»

Muslim bilježi od Urveta od Aiše da ju je Poslanik a.s. oženio kad je imala sedam godina, a odvedena mu je kad je imala devet godina, i ponijela je svoje igračke. Umro je kad je imala osamnaest godina. (Sahih Muslim 4:142)

Išareti o nestabilnosti predaja

Lično vjerujem da su svi hadisi nestabilnog porijekla i upitne autentičnosti, ali gledajući očima onih koji svetkuju hadis, postoji nekoliko ukazatelja koji ove hadise dovode pod osnovanu sumnju; usulsko pravilo glasi “vjerovatnoća negira dokaz – مع الاحتمال بطل الاستدلال”, tj. kada se unese sumnja u dokaz, on se, kao takav, ne može koristiti.

Iako se hadisi o ovome događaju nalaze u dva sahiha (Buharija i Muslim), ne treba zanemariti usulske alarme oko tih predaja. Da ne spominjem dokazano progledavanje kroz prste Buhariji i Muslimu kada su u pitanju predaje koje potkrepljuju njihova ubjeđenja ili tadašnje javno stajalište; gdje su u svoje Sahihe svrstavali hadise koji ne zadovoljavaju njihove kriterije, a u interesu su neke personalne agende.

Interesantno je napomenuti da  hadise na ovu temu ne prenosi niko od poznatih ashaba (velikih pripovjedača hadisa). Postoji oko dvadeset predaja od Aiše u kojima se spominju njene godine pri udaji, od kojih je polovina od Hišam bin Urveta, a ostatak od par drugih, manje poznatih prenosilaca.

Naime, Aiša je jedini izvor svih hadisa koji spominju njene godine kod udaje! Svi hadisi na ovu temu se temelje na izjavama “Hišam (od Urve) od Aiše…“. Takozvani infirad (predaja od jedne osobe o nečemu što je javna stvar) bez ševahida (potpornih predaja), samo po sebi je razlog za sumnju i uzbunu. Upravo takve su predaje o braku male Aiše, jer niko drugi to ne spominje. Prostorno i vremensko ograničenje tih predaja, koje ću sada spomenuti, dodaje vodu u blato.

U senedima (lancima prenosilaca) ovih hadisa nema ni jedan Medinelija, savremenik i sugrađanin Aiše i Hišama, koji bi trebao da zna o ovom događaju jer se vjenčanje i bračni život Aiše odigrao u Medini. Oko ovog postoji polemika, jer četverica prenosilaca navodno jesu Medinelije, ali su dvojica odbačeni kao lažovi, a za drugu dvojicu se zna da su tada bili u Iraku, što će uskoro postati vrlo bitno. Ostali prenosioci od Hišama su svi Iračani!
Hišam je preko 70 godina živio u Medini i nema stabilnog dokaza da je makar jedan Medinelija od njega prenio hadis o Aišinim godinama. Tek zadnjih desetak godina života Hišam provodi  u Iraku, a skoro svi muhaddisi se slažu da su hadisi Iračana od Hišama slabi.

Neki od ovih hadisa o Aišinoj udaji nemaju dodatak o njenim godinama što otvara mogućnost da se radi o naknadnom dodatku (tzv. idradž), tj. da je neko naknadno ubacio informaciju o godištu. Pored toga neki hadisi u kojima se spominju godine imaju neobične dodatke koji dramatiziraju cijelu priču koja nema praktičnu korist u vjerovanju ili propisima, poput spomena Aišinih igračaka. S kojim ciljem se to akcentira?

Aišino djetinjstvo

Predaje (bilježe Ibn Sad, Bejheki, Ahmed) kažu da je Aiša bila zaručena za čovjeka po imenu Džubejr b. El-Mut’im (جبير بن المطعم بن عدي) prije poslanstva. On je primio islam tek desete godine po hidžri. Njegov otac El-Mut’im je bio vrlo ugledni Mekkelija. Ebu Bekr je po primanju islama tražio od Džubejra da prihvati islam, što je ovaj odbio i zaruke su raskinute. Postavlja se pitanje kada su to odnosi muslimana i mušrika bili toliko dobri da Ebu Bekr pristane udati kćer za mušrika? To se jedino moglo desiti prije objave. Dakle, Aiša je bila zaručena prije rođenja, jer po tradiciji se nije ni rodila do četvrte godine po objavi.

Ibn Ishak, otac islamske historije, u svojoj “Siri” stavlja Aišu na 19. mjesto po primanju islama. Dakle, od samog početka poslanstva bila je dovoljno zrela da razumije, poima i izjavi svoj islam. Po tradiciji, ona tada nije ni postojala, a kamoli da bude savjesna osoba.

U hadisima se navodi da je Aiša čula Poslanika a.s. u društvu njenog oca da kaže “Allahu pomozi islam Omerom…“. Pouzdano znamo da je to bilo prije šeste godine po poslanstvu. Dakle, tada je mogla biti u društvu odraslih muškaraca, razumjeti i zapamtiti. Prema tradiciji, tada je imala samo 2 godine.

Jedan od glavnih išareta jeste i dokumentovan događaj u “godini tuge“, desete godine po poslanstvu, kada umire hazreti Hatidža. Muhammed a.s. biva skrhan i u velikom jadu zbog smrti žene koja mu je bila najveća podrška i zaštita. Ashabijka Havla bint Hakim, mudra i starija mekkanska hanuma, savjetuje Muhammeda a.s. da se oženi i nudi mu jednu od dvije žene koje bi bile zamjena za veličanstvenu gospođu Hatidžu. Nudi mu udovicu Sevdu ili djevojku Aišu. Ako je kod udaje imala 9 godina (2. god. p. H.), znači da ju je Havla predložila kao nevjestu kad je imala 3 godine!!! Ima li ikakvog smisla da ožalošćenom i skrhanom Muhammedu (50 godina) ponudi dijete koje tepa u govoru da zauzme mjesto Hatidže u njegovom životu!? Kako je zamislila da bude prva bračna noć? Koju od Hatidžinih vrlina bi trebalo to dijete da nadoknadi?! U tom prijedlogu je bezobrazluk, a ne mudrost.
U predaji se spominje da je Poslanik a.s. rekao Havli: “Idi i spomeni me pred njima dvijema”, u smislu da ih pita sviđa li im se Muhammed. Kako je mislio da ga Havla spomene djetetu i kako bi ta djevojčica trebala da reaguje na ponudu za brak!? Dakle, biva jasno da je Muhammed a.s. bio svjestan da Aiša nije dijete.
I pored toga što mu je ponuđena djevojka, on ipak ženi Sevdu-udovicu. No, kasnije ćemo vidjeti da je Aiša tada imala najmanje 20 godina, možda i više.

Aišina starija sestra Esma (polusestra po ocu) , umrla je 72. g.H. u svojoj stotoj godini. Tačno se zna da je na Aišinoj svadbi, 2. g.H, imala 30 godina. U predajama se na više mjesta navodi da je Esma bila starija od Aiše od 5 do 10 godina. Dakle, Aiša je na udaji imala od 20 do 25 godina.

U poznatom hadisu se bilježi da je Aiša rekla o objavi sure El Qamer: “Objavljeno je Muhammedu u Mekki dok sam bila razigrana djevojka (džarija): Naprotiv! Čas je obećano vrijeme njihovo, a Čas će biti teži i gorči.” (Buharija 6:54)

Termin džarija (جاريةٌ) u riječniku Ibn Menzura označava “mlada žena, djevojka” (Lisanul-Arab 14:139)

Sura Qamer je, bez razilaženja, mekkanska. Objavljena je oko pete godine po poslanstvu. Sudeći po hadisu, Aiša je tada bila mlada tinejdžerka. U tom slučaju je u vrijeme objave sure Qamer mogla imati desetak godina, a shodno tome je u vrijeme udaje mogla imati oko 20 ili više godina.

Taberi je u svom djelu “Historija” govorio o Ebu Bekru; spomenuo je suprugu Kutejlu (كتيلة), majku Esme i Abdullaha, a zatim i drugu suprugu Umm Ruman (أم رومان), majku Aiše i Abdurahmana. Navodi se da ih je obje oženio u džahilijjetu, a također navodi da je sve četvero djece rođeno u džahilijjetu! To dodaje Aiši najmanje deset godina na tradicionalno vjerovanje.

Buharija u svom Sahihu spominje hadis od Aiše i to na šest mjesta, gdje ona kaže: “لم أعقل أبوي قط إلا وهما يدينان الدين”, što u prijevodu znači “Sjećam se svojih roditelja kako počinju praktikovati vjeru…
Ovaj izraz je hvalisanje Aiše svojim roditeljima, gdje ističe da su joj oba roditelja rano prihvatila islam, što znači da je od početka objave ona već bila djevojčica koja konta šta se dešava u kući. Dokaz da cilja na primanje islama je i to što u nastavku predaje govori o sjećanju na kušnje muslimana, pa su odselili u Habeš (Etiopiju). Pouzdano se zna da je hidžra u Habeš bila četvrte ili pete godine po poslanstvu. Ovaj rivajet se slaže sa teorijom da je rođena oko 5-7 godina prije poslanstva.

Aiša kao supruga

Muslim bilježi hadis od Aiše koji govori o događajima pred bitku na Bedru. No, za nas je bitan dio hadisa kada kaže “sve dok nismo došli do Šedžere (mjesto)”. Ovo jasno ukazuje da je Aiša bila s vojskom. Po tradiciji bi to značilo da je tada imala 10 godina. Ne postoji niti jedan strateški, niti bilo koji drugi razlog njenog prisustva s vojskom kao dijete. Zašto bi ju Poslanik a.s. poveo u boj i doveo u toliki rizik i nju i sebe? Njeno eventualno zarobljavanje bi bilo pogubno za sve muslimane. Ovo nema smisla, osim u slučaju da je bila starija i korisna u ratu, i najbitnije, sposobna da se brani.

Ashab Enes priča o događajima u bici na Uhudu, gdje je vidio Umm Sulejm (svoju majku u četrdesetim) i Aišu kako golih potkoljenica nose mješine vode (kirba je teška oko 15kg). Njih dvije su u trku punile kožne mješine i pojile vojsku u jeku bitke. Sav taj prizor je veoma teško zamisliti ako je Aiša imala samo 11 godina, kako tradicija kaže.

Aiša je tražila od poslanika da joj nađe nadimak (كنية- kunije je nadimak po djetetu, npr. Husina majka), jer je osjetila majčinski instinkt. Poslanik joj predlaže da uzme ime svoga sina (aludirajući na sestrića), pa postade poznata kao Ummu Abdullah, po Esminom sinu Abdullahu.
Ništa to ne bi bilo čudno da cijela priča nema indikatore da je Abdullah bio jedino dijete u njenoj bližoj familiji, a zna se da je Esma rodila osmero djece, od kojih je Abdullah prvi. Aiša dobiva nadimak kad druge djece nije bilo, što znači da je bila djevojka kad je Abdullah tek bio rođen (prvo muško novorođenče muhadžira), odnosno bila je djevojka prije rođenja ostale Esmine djece, a to je treća godina po hidžri. Po tradiciji, tada je imala samo 10 godina, što po ovom hadisu nema puno smisla.

Hadis u musnedima i sunenima (Albani:Sahih) spominje da mladi ashab Usama b. Zejd zapinje na prag kuće i razbije nos. Aiša ga podiže, briše krv i pere lice. Ima li to smisla kad je Usama (sudeći po tradiciji) stariji od Aiše, još je plus muško dijete? Zar da se mlađa djevojčica ponaša kao tetka starijem dječaku u nevolji?! Ako pogledamo informaciju da je Usama imao 20 godina kad je Poslanik umro, onda je Aiša sigurno bila starija za deceniju.

Taberi spominje hadis od Bišr bin Akreba, gdje se navodi pogibija njegovog oca na Uhudu kad je imao 12 godina. Poslanik mu iz samilosti nudi da mu on bude otac, a Aiša majka. Takva ponuda bi bila jako neumjesna jer je po tradiciji Aiša tada imala isto godina kao i on. Kako da bude majka svom vršnjaku?

U predajama o poslaničkoj kući, uvijek vidimo supruge u dva tabora. Ummu Seleme i Aiša su lideri dva tabora, i to od same hidžre. Zar da majke pravovjernih, za koje se sigurno zna da su bile odrasle i zrele žene, uzmu za lidera djevojčicu od 10-ak godina? Zar da se žena poput Ummu Seleme nateže sa djetetom?

U mnogim hadisima se spominje da su po dolasku u Medinu imali pandemiju gripe, pa je Aiša tražila da ode pomagati ocu (Ebu Bekru) i da ga liječi. Po tradiciji je tada imala 10 godina. Poslanik ju je poslao ocu. Ebu Bekr je pjevao stihove, a ona je znala da bunca i popamtila sve događaje. Razumjela je Bilalovu poeziju dok se borio sa groznicom. Da je bila dijete, niti bi je Poslanik poslao tamo, niti bi ona taj zadatak mogla izvršiti.

Sve ovo aludira na jednu stvar, a to je da Aiša sigurno nije imala devet godina pri udaji, nego je bila odrasla djevojka u svojim dvadesetim godinama.

Mnoge druge informacije dovode u pitanje njene godine, kao što su zapisi Ibn Kutejbe i El-Berri gdje spominju da je Aiša umrla 17. Ramazana  58. g. po Hidžri, u svojoj 69. godini, pred kraj vladavine Muavije. Po ovoj informaciji Aiša je rođena 13-14 godina prije udaje.

Logička pitanja

Zašto je Ebu Bekr požurio da uda Aišu sa 6 godina i pored toga što se zna da je odgodio udaju svoje kćerke Esme (starije Aišine polusestre) sve do njene 25. godine? Odgovor na to pitanje jeste da vjerovatno i nije požurio.

Kako to da nevjernici, mušrici i neprijatelji Poslanika nisu napravili farsu oko njegove ženidbe djevojčicom? Zašto nisu iskoristili taj čin za sotonizaciju Muhammeda a.s. ili Aišinog oca Ebu Bekra? Odgovor na to pitanje može biti samo jedno od dvoje; ili je brak s djecom bio običaj tog vremena i podneblja, ili se nije desilo! Ako pogledamo historijska predanja iz tog perioda i podneblja, rana udaje ženske djece uopće nije bila praksa. Ne samo da nije bila praksa, nego nema nikakvih podataka o tome. Vjerovali ili ne, jedini dokumentovani primjer dječijeg braka iz tog perioda jeste brak Muhammeda i Aiše.

Zašto se ti hadisi o Poslanikovom braku sa djevojčicom pojavljuju u opticaju tek dugo nakon smrti oba supružnika u Medini, i to dolaze samo iz Iraka? Zašto je Hišam tek u Iraku pred smrt počeo da pripovijeda ove hadise (ako uopće jeste)?

Poslanik i odnos prema dječijem braku

Na prethodna pitanja bih dodao i nekoliko bitnih historijskih zapisa koji potkopavaju teoriju Aišinog dječijeg braka.

En-Nesai (المجتبى – Elmudžteba) prenosi hadis (Albani:Sahih) da su nakon Bedra došli Ebu Bekr (53) i Omer (43) prositi Fatimu. Poslanik a.s. ih obojicu odbija pod izgovorom “Ona je još mlada!”. Fatima se rodila prije poslanstva. Preselila je u 30. godini. U vrijeme prošnje je imala 20 godina!
Kasnije zaključujemo da je Poslanik mislio da je relativno mlada u odnosu na njih dvojicu, no dao ju je za mladića Aliju (25). Sve to ne bi bilo sporno da samo godinu prije toga Poslanik (53) nije oženio Ebu Bekrovu kćer Aišu (9)!
Šta je pomislio, i kako se osjećao Muhammedov najbolji drug Ebu Bekr kada mu on ne dade kćer Fatimu od dvadeset godina, a Muhammed dobi njegovu kćer Aišu sa šest godina i privede je sebi sa devet?!

Ovaj događaj ukazuje na Poslanikov a.s. negativan stav prema udaji mladih djevojaka za starije ljude. Zašto bi on učinio što drugima ne odobrava?!

Za kraj bih napomenuo da ne zaboravimo da brak ima svoje plemenite ciljeve. Brak je preporuka od Boga s jasnim ciljevima, pravima i dužnostima. To nije igra, kako to mnogi doživljavaju. Baš me interesuje kakve ciljeve i koristi naši učenjaci vide u braku sa djetetom, pa čak i bebama?! Koja je to plemenita svrha braka s djecom?! Pogotovu me interesuje korist koju dobiva to jadno dijete. Želim da zamisliš svoju malu kćerku u drugom ili trećem osnovne, sa čovjekom od 55 godina i njene psihičke traume u tom braku po sunnetu.

Zaključak

  • Jedini zabilježeni slučaj dječijeg braka u doba Poslanikovog a.s. života je njegov i Aišin.
  • Jedini hadisi koji pružaju tu informaciju su “od Hišama od Aiše”… i to sa iračkim senedima koji su labavi.
  • Postoji realna vjerovatnoća da Aiša, Urve, Hišam, pa možda i oni poslije njih nemaju pojma o ovome.
  • Predaje iz Aišinog djetinjstva ukazuju da se rodila mnogo ranije nego se navodi u spornim predajama.
  • Hadisi iz bračnog života Aiše aludiraju da je bila mnogo starija nego se navodi u spornim predajama.
  • Tačni podaci o Aišinoj smrti ukazuju da sporne predaje imaju neki problem.
  • Logička pitanja oko samog događaja stvaraju veo sumnje oko pomenutih hadisa.
  • Poslanik a.s. lično nije bio za takvu vrstu braka kad je udavao svoju kćer Fatimu.
  • Sabiranje i zapisivanje ovih predaja desilo se par stoljeća nakon smrti Poslanika a.s., i vrlo je moguće da je neko uradio ono što mušrici i munafici njegovog vremena nisu uspjeli, a to je ocrnjivanje i omalovažavanje Poslanika kako bi uzdrmali vjeru s kojom je došao.

Za više detalja na ovu temu preporučujem istraživanje i izlaganje Dr. Adnan Ibrahima na njegovoj web stranici ili na YouTube.

33 comments

  • Ajla

    Na času psihologije, kada sam pohađala srednju školu, profesorica je provela jedan interesantan eksperiment: izvela je 10 učenika iz razreda, a nama koji smo ostali ispričala je jednu priču, odnosno opisala događaj koji je glasio otprilike ovako: Zgrada je imala 4 sparta. Bila je žute boje. Na svakom spratu bila su po četiri prozora. Ljudi su ulazili i izlazili iz zgrade, ali niko nije živio u njoj. Jedan čovjek je brže istrčao i udarilo ga je auto. Žena koja je prala prozore na drugom spratu, vidjela je cijeli događaj i pozvala je policiju. Došla je policija i napravila uviđaj. Ljudi su se okupili i nastao je metež. Djeca su plakala jer su vidjela krv. Čovjek koji je udaren prošao je sa lakšim ozljedama. Opet je uspostavljen saobračaj i svi su se razišli.

    Kada nam je to ispričala (a nikome nije rekla kakav eksperiment izvodi), izvela je jednu učenicu ispred i pozvala jednog učenika (od onih 10 koji je bio ispred razreda i koji naravno nije čuo priču, i rekla toj učenici da mu ispriča tu priču, ono što je ona čula. Pred našim očima, u roku od 10 minuta, odvijala se (ne)vjerovatna situacija: svaki učenik koji je bio ispred razreda slušao bi tu priču od predhodnog učenika koji je također bio ispred razreda, koji je nije čuo u orginalu nego je čuo prepričanu. Dakle, ulazili su jedan po jedan I prepričavali jedan drugome ono što su jedan drugome prepričali. Ne znam jesmo li se smijali ili plakali, ali priča je na kraju završila ovako: Starija žena je pala kroz prozor visoke zgrade i pala na staklo. Poginula je. Ljudi su pozvali hitnu pomoć. Djeca su bila krvava.

    Dakle, u samo deset minuta od jedne priče dobili smo sasvim drugu priču i to sve zbog prepričavanja jedne situacuje koju niko nije vidio niti orginalno čuo, nego sve je bilo rekla-kazala. Imajte na umu da je ovo bilo prije 20 godina te da sam i ja malo (više) promijenila priču, ali jasna je poenta. Ovakav eksperiment možete pokušati u malo većem društvu, rezultat će biti sličan.

    Na kraju, nikad nisam prihvatila da je poslanik Muhamed bio oženjen djevojčicom. Hvala ti na ovome tekstu.

    • Danijel

      Nije mi baš jasan taj eksperiment kojeg si navela. Spomenuti učenici (ili neki od njih) su imali problema sa sluhom ili slabom koncentracijom ili im je mašta u tom trenutku podivljala (psihološki gledano) da su ono baš morali malo promijeniti priču radi dramskog efekta? Nisu nikako mogli od riječi do riječi prenijeti priču? Ili ono jednostavno, nisu mogli cijelu priču poupamtiti odmah napamet da su morali nešto u hiru izmisliti, dopuniti? Šta vam je ta profesorica poslije rekla, dokazala poentu ako se sjećaš? I mene je to sad zaintrigiralo

  • Danijel Atić

    Interesantno štivo kao i uvijek.
    Sve vaše izrečeno, Kenane u ovom članku se još dopunski može svesti na sljedeće (moje lično mišljenje na vaša pitanja, moglo bi vam se inače dopasti ali i zaintrigirati):
    – Buharija i Muslim su vjerovatno “najvjerodostojniji” prenosioci hadisa. Kako kome, mislim da su nekom muslimanu/nemuslimanu i lični bogovi uz još jednog boga kojeg smo stvorili, Poslanika Muhammeda (u smislu, da su neke hadiske priče o Poslaniku prosto nevjerovatne, toliko da bi se prosječni filmski SciFi režiser vjerovatno nasmijao do suza nego pristao da uradi jedan film na sličnu temu, ali isto su i kršćani uradili od Isusa Krista i jevreji od Mojsijea)
    – Ako su Buharija i Muslim “vjerodostojno” prenosili hadise, postavlja se pitanje da li su ti hadisi u njihovom ili obiteljskom posjedu već dugi niz godina, vjerovatno još od ere samog Poslanika, što je malo vjerovatno, ili su 100 godina poslije smrti Poslanika Muhammeda počeli “masivno” da prikupljaju spomenute hadise što samo po sebi baca veo sumnje na cijelo hadisko porijeklo. U 100 godina se svašta moglo promijeniti, a nikako od riječi do riječi na principu rekla-kazala (ako je uopće i bilo pisanih tragova) prenijeti šta je rekao sami Poslanik, neka od njegovih žena, ashaba… Također, imajući u vidu da ako nije bilo pisanih tragova (a mislim da u Mekki i Medini 100 godina poslije Poslanikove smrti nije bilo ni nečega poput biblioteka, arhiva?) onda se postavlja pitanje kako su Buharija i Muslim “pronašli” hadiske prenosioce? Išli su od kuće do kuće i ispitivali svakog pojedinačno? Dalje dolje nastavljam.

    Eh sad, ako uzmemo u obzir napade munafika i mušrika na Islam i muslimane u Poslanikovoj eri, logički se pretpostavlja da su se ti napadi i nastavili poslije njegove smrti. Tome u prilog idu i brojni navodni dokazi u hadisima, o Aiši kao vođi vojske muslimana i sl.
    Ako sad uzmemo u obzir da 100 godina nije bilo zapisanih hadisa od Poslanikove ruke ili ruke njegovih prijatelja, ashaba, komšija, žena i sl. ili ako ih je i bilo, ali ti “dokazi” su mogli biti i “potureni” odnosno podmetnuti, sad zamišljam u glavi nešto, stvaram mentalnu sliku o Buhariji i Muslimu koji šetaju gradom i nailaze na prikrivene munafike i mušrike, vjerovatno špijune, ispituju špijune da li znaju nešto o hadisima, nekog da je znao da je Poslanik ili neko njegov rekao ili uradio a o kojima spomenuti špijuni odgovaraju da ne znaju ništa. Naravno, poslije o tome obavijeste svoje lidere koji u tome vide veliku priliku da konačno zadaju Islamu i muslimanima bolni udarac poslije toliko godina neuspjeha, sramote.
    Raštrkani gradom, mnogi špijuni se javljaju postepeno Buhariji i Muslimu koji tvrde da je to i to u njihovoj obiteljskoj lozi već dugo…
    Da se ne posumnja na autentičnost istih hadisa, mali ili većinski dio treba biti potkovan samim Kur’anom, jedinim izvorom vjere muslimana iz tog doba. (uzmeš ajet iz Kur’ana i “ubaciš” malo svog ajeta, odnosno mišljenja i dobijaš hadis)
    Možda su u početku bili “gluplji” u smislu da nisu koristili Kur’an kao nadopunu svojih lažnih hadisa, pa su takvi hadisi bili vrlo brzo odbačeni ili poslije okarakterisani “slabim”. Poslije su postajali “pametniji”.
    Alternativa je da su možda Buharija i Muslim bili pod prijetnjom smrću, prije, tokom ili poslije sakupljanja hadisa. Možda njih same prijetnja smrću nije doticala, ali drugačije je ako ti zaprijete smrću žene, djeteta. Možda su nakon ubacivanja lažnih hadisa, mislili da muslimani neće ozbiljno shvatiti njihove hadise, na kraju krajeva, jer im je ipak jedini izvor vjere bio Kur’an.
    Možda su brojne vjerske vođe poslije Poslanikove smrti, brojni uticajni ljudi ali i učenjaci koji su se preobratili na Islam, zapravo preobratili kako bi muslimane skrenuli sa pravog puta. Jer muslimani nisu imali Muhammeda, istinskog vođe a svi ashabi i Poslanikove žene su davno bili umrli. No, drugačije je kad čuješ riječi “Braćo i sestre, ja sam musliman”, ljudi povjeruju istom, a kakve zapravo ima tajne i ubjeđenja spomenuta osoba to ne zna niko osim tih osoba i Allaha dž.š.
    Malo po malo, ubaci se tu i tamo pokoji hadis u javnom obraćanju muslimanima, ono nešto tipa (ovaj hadis ne postoji, vjerovatno): “Pa zar ne znate braćo i sestre moje, kad je Allah dž.š. objavio našem Poslaniku Kur’an pa mu se je Poslanik silno obradovao do te mjere da je svojoj ženi Hatidži naložio da ode zaklati kurban u Njegovo ime i da se opere da bude čista pred Gospodarom svojim” ono tipa znate propovjedničkog, samo što su spomenute vođe imale i te kakvog utjecaja među muslimanima jer
    je npr. hadis kojeg sam upravo izmislio i gore napisao, imao određene karakteristike:

    Prva karakteristika: spomenut je Allah i Kur’an koji je objavljen Poslaniku. Informacija je tačna. To su svi muslimani tada ukapirali.
    Druga karakteristika: spominju se Poslanikove radnje poslije same Objave što je informacija malo sumnjiva jer nije spomenuta u Kur’anu. No muslimanima je to ipak tačno jer se spominje njegova žena Hatidža, kurban koji je također spomenut u Kur’anu i abdest. Iako da se samo Hatidža opere a da Poslaniku ne treba abdest, to im je izgleda promaklo.
    Treća karakteristika: informaciju prenosi “uticajni” građanin – lider muslimana ili Božiji čovjek (svećenik/rabin/hodža/šejh/učenjak).

    Ako informacija sadrži ključne elemente poput određenih radnji ili događaja u Kur’anu i dopunske elemente (mišljenja – dodana, prezentovana kao bespogovorne činjenice) i još ako informaciju prenosi uticajni građanin koje sam naveo u trećoj karakteristici, onda to postaje istina. Pogotovo ako se uzme u obzir da još tu postoje i ljudi koji masivno prepričavaju i šire te informacije, jer se na prvi pogled doimaju istinite, i naravno stepen inteligencije, ne želim reći da je narod tada bio poglup ali nije bio ni pametan kad se je lako zastrašivao ili “punio” hadisima.
    Kao kad moji roditelji npr. koji su sa sela, tu i tamo bi otišli negdje na odmor, ali se nisu pomakli iz svog seoskog mjesta. Srednjoškolski su obrazovani i poprilično načitani. Ali i dalje vjeruju hodžama u džamijama, prepričaju dalje šta su hodže govorile na hutbi, u smislu da su hodže veliki autoriteti. A van džamije ne odmiču ni seoske glasine bile one istinite ili ne, o tome šta je ko uradio ili rekao se prepričava na sijelima, kahvama kao da su 100%tne činjenice i to bez komentara osobe o kojima se šire te glasine. Tako da smatram da je slično bilo i tada kao i unazad 1000 godina. Tu i tamo se pojavi neki autsajder da tako kažem poput nas, koji razmisle svojom glavom ali nedovoljno za već “isprogramiranu svjetinu”.

    • Kenan Hodžić

      Hvala na iscrpnom komentaru i vrlo dobrom razmišljanju.
      Ovaj tvoj scenario bi imao smisla da mi nemamo puno više informacija iz tog doba. Ipak to nije bilo baš tako uprošteno. Buharija i Muslim nisu bili jedini pripovjedači hadisa, oni su imali svoje učitelje, a opet njihovi učitelji svoje učitelje… Hadis je već imao neke usule i pravila u to doba. Prije njih je posojala Muwetta od Malika bin Enesa. Poslije njih nastaju još mnoge zbirke…svako po svojim kriterijima, ali su se ipak svi držali neke okvirne metode sakupljanja, kategorisanja i pisanja hadisa. Hadiska nauka je do petog hidžretskog stoljeća postala jedna od najkomplikovanijih i najpreciznijih metoda sakupljanja istorijske građe, što je dovelo do unaprijeđenja metode odnosa sa informacijama u cijelom tadašnjem civilizovanom svijetu. I sami muhaddidi su svjesni “rupa” i “propusta” kod sabiranja hadisa, i zato ne postoji ni jedan da tvrdi neupitnu autentičnost i tačnost izjava ili predanja.
      Muslimani su kasnije, u nedostatku samokritičke misli i volje za napretkom, počeli svetkovati hadis, knjige hadisa, sakupljače hadisa, i sl.
      Postoje moderni istraživači koji tvrde da su poznati sakupljači hadisa, poput Buharije, zapravo namjerno odvodili ljude u zabludu, koristeći tada najučinkovitije oruđe – hadis. Čitao sam dokaze o tome u knjizi “القران وكفى – Kur’an je dovoljan” od Dr. Ahmed Subhi Mensur, kao i cijelu knjigu posvećenu tome “جناية البخاري – Buharijin zločin” od Dr. Zekerijah Ozon.
      Naravno, da ne spominjem šijitske izvore koji cijelu ovu našu priču oko hadisa bacaju niz vodu, jer kod njih hadis ima sasvim drugu dimenziju…što je tema za sebe nadugo i naširoko.
      U svakom slučaju, ti si teoretski u pravu, ali se to nije baš sve odigralo 100% kako si naveo.
      Hvala

  • Danijel

    Treba uraditi reviziju života Buharije, Muslima i svih ostalih “vjerodostojnih” prenosioca hadisa.
    Kako su počeli prikupljati hadise, da li im je ko prijetio i sl.
    Ipak oni su ti koji su započeli trend “novog Islama” pa valjda njih treba provjeriti prvo.

    • Kenan Hodžić

      Da. To je neophodno učiniti, i već postoje određene struje u arapskom svijetu koji zagovaraju i planiraju taj poduhvat. Čišćenje Islama i revizija dogmi. Uzmemo li Kur’an kao osnovu, a potom revidiramo sve tefsire, koji se baziraju na hadisima i israilijatima, dobićemo sasvim novi pristup, novu percepciju vjere i pojma Islama i muslimana.
      Uvjeren sam da bi to bila “nova vjera” koja ne bi imala puno sličnosti sa današnjom, odnosno srednjovjekovnom koju i danas praktikujemo.
      Kur’an će nas odvesti na pravi put, ako budemo htjeli ostaviti idole i kumire.

  • Ajla

    Danijelu.

    Da. Kada je izvela učenike napolje, počela nam je odmah pričati, bez upozorenja kakav eksperiment želi izvesti, tako da sigurno pola od onih učenika što su ostala u razredu, nisu je ni slušala kako treba. Izvela je slučajnim odabirom jednu učenicu koja je bila sa nama da ispriča to što je čula učeniku koji je bio napolju. Moram napomenuti da je orginalna priča koliko se ja sjećam bila komplikovanija sa više detalja. Uglavnom, sjećam se da je ona nije prepričala kako sam je orginalno čula te da je puno stvari izostavila, a neke svoje utiske dodala. I vjeruj mi tako je bilo sa svakim sljedećim učenikom kojo je ulazio u razred: svaki je ponešto izostavljao iz priče, a nešto svoje novo dodavao.
    Tim učenicima ništa nije bilo jasno i nisu bili svjesni da bi trebali malo pažljivije da saslušaju pa da prepričaju priču, a mi koji smo posmatrali – svjedočili smo upravo tome kako jedna priča koja se prenosi od čovjeka do čovjeka poprima novi sadržaj i postaje skroz druga priča.
    To je bila I poenta eksperimenta i baš se sjećam kako nam je profa rekla da ljudi nesvjesno uljepšavaju ili mjenjaju priče koje čuju i da nikad ne vjerujemo onome što smo čuli u potpunosti jer svako ima svoju interpretaciju i svoj utisak tako da je neminovno da se i priča vremenom promijeni.

    Evo i ovaj primjer kako sam bila nedorečena dok sam opisivala i da me nisi upitao, a da si na svoj način prepričao, ova situacija dobila bi možda novi smisao jer sam ja mislila da sam bila jasna. Ako imaš još pitanja i ako nisam bila dovoljno jasna, voljela bih da mi kažeš. Tenks.

    • Danijel

      Nemam pitanja, svaka ti je na mjestu a profa ti je genije 😀 sviđaju mi se takvi psihološki eksperimenti, uvijek rado i pogledam kakvu krimi seriju

  • Fadil Stihl

    Nije Ajišin slučaj jedini “kamen u cipeli” , ima još tih kandidata odnosno kandidatkinja ! Stvar je mnogo složenija da bi čovjek rekao:” otelo se nekom dok je zapisivao ,umjesto 19 napisao 9 , isti princip je kod ostalih primjera gdje se ocito neko potrudio da izmjeni,falsifikuje ,izopaci i to sve na jedan podrugljiv način.

  • Fadil Stihl

    Anonimac :” kada bih pokušao izložiti sve u detalje siguran sam da bih nešto izostavio ,htio sam samo da kažem da Ajiša nije jedina za koju se prenosi da je stupila u brak prije polne zrelosti. U hadisima prenose za određenu osobu da je stupila u brak sa na prim. 6-9 god a kad poslažeš lego kockice iz knjiga historičara brzo uvidiš da se tu mnoge stvari ne poklapaju. Mislim da se ustvari radi o perverznim pedofilskim i okultističkim radnjama pred islamskih Arapa. Poznato nam je da su oni ubijali svoju djecu prinoseći ih kao žrtve određenom božanstvu (bacanje žive djece u bunar ili zakopavanje u zemlju itd) , ta stvar je isto tako olahko prenešena kao “manje važno”. Zamislimo sebe da upravljamo “islamskom državom” i dođe nam čovjek u državu sa strane ,traži da prihvati Islam ali za njega se zna da je ubijao malu djecu ili sl. Hoćemo li reći :” Islam prašta sve grijehe ranije počinjene” , jesu li to uopšte oni grijesi koje Islam briše i pretvara ih u dobra djela !? Po mom razumjevanju amnestija se ne može dati nekom ko je za električne stolice ! Kod svih tih predaja hadisa i sl za koje se odlučno tvrdi da ih se moramo držati kao što se držimo objave jer nam oni objašnjavaju objavu (što je djelimično istina) dok je(objavu) u drugu ruku derogiraju se postavlja više pitanja :” ko,kad,zbog čega itd ” našto i postoje nekakvi prividni odgovori ! Ako ovo pitaš reći će ti se :” ashabi, da bi se protumačio Kur’an, sira itd”. Ali da se stvar sagleda akademski to nećeš doživjeti bar za našeg zivota ne. Kaže se da svako 100 god imamo reformatora ili “obnovitelja” vjere , koji se naravno hvataju istih ovih predaja tumačeći ih na svoj način ,nikad analiziraći iste i gledajući ih na kritičan način (makar one koje očigledno pariraju objavi).
    Zamislite sebi jednog zapadnog ne islamskog akademika, istoričara koji izražava želju da prihvati Islam zbog zadivljenosti Kur’anom kojem se predlože knjige pratilje za koje se tvrdi da bez njih nema vjere odnosno nema ispravnog razumijevanja i tumačenja objave ,kada taj čovjek traži uvid u original određene knjige koja je hajmo reći tumač objave , naravno da će mu se odgovoriti da takva knjiga “više” ne postoji , nakon toga taj isti čovjek će tražiti manuskript knjige , odgovor će biti isti ! Trebalo bi da nam je jasno zašto imamo toliko mali broj konvertita pravih intelektualaca a otkud toliki broj boksera ,bivših probisvjeta ,kabadahija sa tetovažama koji odjednom poprime izgled selefu-saliha , iščitaju letke ,10 predavanja i sami postaju daije tj pozivači u “izvorni Islam” . Ne potcjenjujem ničiji Islam i u islamu ima mjesta za svakog ,svi ljudi bi trebali da se pokaju i prihvate jedinu ispravnu vjeru dini-islam , samo želim da ukažem na nedostatke. Islam je uzvišena vjera ,vjera intelekta ,po svim pravilima bi trebala da privlači razne ljude ,iz svih oblasti .. ali kako mi se čini da imamo mnogo kočnica koje ustvari pametni ljudi brzo otkriju i izgube onaj pravi interes koji bi imali da se pozabave studiranjem samo Allahove riječi ,jer ona je zaista uputa i lijek onom ko traži pravi put.

    • Anonymous

      Vjera je vjera u boga kao sto vjerujes u bolje sutra ili u covjecanstvo tako vjerujes npr da ces biti prozivljen poslije smrti i da ce te bog ponovo oziviti. Dok je islam obicna religija, ljudska tvorevina, skup pravila ofo ono. U kuranu jeste definisano kako se treba ponasati i sl. ali to su boziji savjeti za nase dobro, za nas preodgoj. Koliko znam nigdje se ne spominje u kuranu osnivanje islama odnosno nove religije. To je hadiska ali i socijalna tvorevina. Ne mozes pozivati narod koji je vjerovao u kipove da vjeruje u jednog boga ako ne postoji nova religija, struktura oko iste. Ali u sustini religija nam ne treba. Takodjer slazem se da danasnji islam vise nije kuranski ako si na to mislio, sad je to sve vise i vise skup hadisa. Ako neko izjavi da prati samo kuran, mrko ga se gleda,, izbacuje se iz drustva, proglasava sektasom i sl. Hadisi su visegodisnja nakaradna praksa bas poput predislamskog doba, samo sto su nam novi kumiri buharija, muslim i sam poslanik muhamed. Nazalost necemo vise.dobijati nove poslanike da nam ukazu na nove propuste, prepusteni smo sami sebi.

  • Fadil Stihl

    Ne može se to generalizirati i sve hadise u jedan koš , ubjeđen sam da ima i ispravnih hadisa , imaš određene koncenzuse kod muslimana a prenešeno je putem hadisa i smatram sa su to predaje koje bi mogle biti istinite. Stvar nije toliko prosta kao sto je jedan gore napisao da su Buharija i Muslim hodali mahalom a munafici i musrici dobacivali sumljive priče.. mnogo je to komplikovanije i starije od Buharije i Muslima . Smatram da treba poznavati islamsku istoriju za vrijeme i poslije Poslanika s.a.w.s( pokušati iz tog svog bućkuriša prodrti u srž šta se je to ustvari od pril dogodilo) ,imati uvid šta je kojem vladaru i državnom aparatu bilo važno i shodno tome analizirati. Ako znamo da su određene Kalife donosili zabrane na neke stvari za koje se prenosi da su za vrijeme Poslanika a.s bile dozvoljene i obrnuto .. onda tu imaju samo dvije opcije :” ili je zaista bilo tako kako se navodi ili se desila velika zavjera koja je bila toliko moćna da preuzme i uđe u udžbenike lažući na generacije poslije Poslanika a.s.
    Na žalost sve aludira na to da su ljudske slabosti preovladale , ne treba za sve kriviti šejtana, zavjere itd. Kud ćeš veću zavjeru od samog insana, njegovog nefsa !? U tim predajama imamo primjera da nabrajamo do zore da je Poslanik s.a.w.s nešto htio ali oni se nisu baš složili kao što je na prim vraćanje Kabe u prvobitno stanje kako ju je Ibrahim a.s napravio tj dugoljastu a ne ovakvu kakvu je danas imamo četvrtastu , imamo njegovu naredbu da mu se donese papir i olovka da napise oporuku nakon koje navodno nikad nebismo zalutali i to je odbijeno itd.itd. iz ovih predaja vidimo da nije sve bilo tako kako nam se predstavlja tj da su ljudi koji su primili Islam govorili :” čujemo i pokoravamo se ” .. Sve je to malo kompleksno da bi čovjek gledao na to kao jednu jasnu i pozitivnu cjelinu . Održava se konstanta “grijanja” i “hlađenja” ,ujedno se govori kako se moramo ugledati u najbolje dok se ti isti “najbolji” predstavljaju u lošem svjetlu. Naveo sam gore jedan primjer čovjeka koji ritualno ,okultistički ubija svoje malo dijete (prenosi se detaljno ) da ti se kosa digne na glavi , za istu osobu se prenosi kako nekoliko godina kasnije prima Islam i postaje “glavni Baja ” do te mjere da se za njega govori da bi bilo Poslanika nakon Muhammeda s.a.w.s on bi bio taj pa se prenosi da se Poslanik s.a.w.s hrve čitavu noć u džamiji sa tim famoznim Šejtanom i ima konstantno probleme snjim a od bivšeg okultiste bježi sputa kad ovaj prođe mahalom jer je u njega toliko jak iman/vjera.
    Hajmo biti realni :” svaki normalan čovjek će se pitati šta se tu događa” ? Umjesto da se razvrstaju stvari i da se podvuče linija ,da se zaštiti prvobitno Poslanik a.s pa nakon toga i dotični “gospodin” jer , stvar zaista izgleda toliko suspektna i napakovana da je normalan um ne može prihvatiti . Niko to do sad nije uradio na jedan fer i dostojan način , štaviše ide se u krajnosti jedni će kuditi dotičnog “gospodina” za kojeg se prenosi da je bio u Poslanikovom društvu do te mjere da će ga proklinjati ,smatrati nevjernikom ,dok će drugi odlaziti u drugu krajnost i smatrati ga sličnim Poslaniku praveći i od onog najgoreg što je prenešeno nešto pozitivno.
    Očigledno je da se je među muslimanima desila podjela odmah nakon smrti Poslanika s.a.w.s, samo Allah zna šta se između njih tačno, sve desilo .. kako je vrijeme odmicalo jedni su umirali ,drugi ih nasljeđivali i nakon 200 godina ,. sve priče ovih i onih navijača su stavljene na papir. Tako da mi danas imamo jednu veliku konfuziju i zbrku događaja. Ono što treba imati na umu(dok se ove stvari istražuju) je činjenica da su islamski vladari bili jako okrutni prema muslimanima kojima je bilo stalo do vjere , islamski učenjaci su masovno ubijani i zatvarani.. Nemoj mo kriviti toliko učenjake ,pokušajmo shvatiti koliko su bili pod pritiskom i koliko su im skalpovi bili u opasnosti. Za jednu pogrešnu izjavu ili stav je išla glava a taj stav ili misljenje je u većini slučajeva bio Sunnet Allahova Poslanika s.a.w.s, .. vlasti nije išlo u korist da se propagira vjera onakva kakvu je Poslanik s.a.w.s širio ,kako je vrijeme odmicalo sve su bili okrutniji i gori. Na prim. na moje pitanje zašto imamo 4 mezheba a ne 3 ili 7 !? Došao sam do saznanja da kada su Abasije srušili Emevije ljudi su eskalirali ,nakon što im je bilo skoro sve zabranjeno govoriti o vjeri osim što oni dozvole počelo se naglo govoriti tako da je u jednom momentu nastao pravi metež i nešto kao 50 pravnih škola(mezheba) . Imajte na umu da su Emevije izmjenili sve što bi smatrali da ide njim na štetu i više od toga., njihova okrutnost je prelazila sve granice ,historičari navode Kalife pijanice,homoseksualce itd .. ubistva 70 000 muslimana za jedan dan ,prekivanje istih rogovskim ekserima za palme ( od kojih su najveći broj bili ashabi) akapultiranje ,paljenje i rušenje Kabe, masovno naređenje silovanja žena Mekke i Medine otkud se izrodio ogroman broj vanbračne djece itd.itd. Ovo je realna slika vlasti koja je govorila :” te hadise mi govori ,ove nemoj !! Daj mi izmisli neke o vrlinama moga plemena i ljudi (onomad ashaba) koji su sad u mom taboru, ovu akidu (SVJETONAZOR) smiješ zastupati i širiti u državi sve ostalo ide “pod mač bato” ..itd. Nakon ovih luđaka dolaze Abasije koji nisu ništa bolji od svojih prethodnika , uviđaju da se situacija otima kontroli i da se iz njihovog (Emevijskog)”uhavizanog” SVJETONAZORA razgranavaju mnogi pravci , a ni onaj prethodni im nije išao u prilog jer je pun hvalospjeva o njihovim smrtnim neprijateljima Emevijama ,logično da je tako jer oni su ga i uspostavili čeličnom pesnicom i oštrom sabljom protiv muslimana..tj običnog puka. Šta rade Abasije ? Uvode svoj “red” , svoj SVJETONAZOR akidu/ fikh , donosi se dekret :” svako ko hoće da ima svoju pravnu školu i da bude priznat u ummetu mora plaćati porez državi tj. Kalifi .. i naravno da sva ulema/učenjaci osim onih što su se opirali su bili pod kontrolom države, oni koji su odbili funkcije poput sudije,kadije itd.. bili su zatvoreni ,mučeni ,ubijani. U osnovi oficijalne verzije poput mezheba i sl mozemo nazvati dvorskim ludama , ljudi koji nisu imali dozvolu da izađu iz granica onog kako Kalifa to nalaže, . a kada čitamo o tim istim Kalifama o kakvim ljudima se je tu ustvari radilo ,..što bi naš narod rekao:” zemljo otvori se” , sve budala do budale. Moj rezime je da svi ti pravci:” akida ,fikh, vako nako.. ništa nije išlo a da nije odobreno od strane luđaka na vlasti koji su pobili više muslimana od kuge i kolere. Kako je vrijeme odmicalo dolazio je gori od goreg ! Danas nemamo nijednog ali za to imamo njihovu ostavštinu akide,mezhebe,menhedže .. eto nam materijala da se glođemo do sudnjeg dana.

    • Kenan Hodžić

      istog sam mišljenja.
      Znam da mi je vilica ostala otvorena, i nasekirao sam se ko drvosječa nakon što sam kao učenik u medresi pročitao knjigu Šefke Omerbašića “Istorija Islama”… koja je još ušminkana, a pravi je horor.

  • Teskafitna

    Na brzaka gledajuci tvoje radove proizilazi da hadise od Muslima i Buharije dovodis u pitanje. A svjetina te slijedi. Zaista je teska fitna onome ko cita sve ovo.

    • Kenan Hodžić

      nemam ja sljedbenike. samo ljude koji čitaju i misle svojom glavom.
      A da probaš?

    • Danijel

      @TeskaFitna bolje se zapitaj zašto nema nijednog hadisa napisanog od strane Poslanikove ruke ili ruke njegovih ashaba, žena, nego svi hadisi su prenošeni na način da je “neko čuo od nekog kako je ovaj čuo od ovog pa je taj slušao onog” i tako sve do navodnog Poslanika, ashaba.

  • Danijel

    Nego Kenane, vezano za ono oko Buharije i Muslima, bio bih zahvalan kad bi mi priložio dokaze, reference ili knjige koji opravdavaju to što si rekao za način prikupljanja njihovih hadisa i ono oko struja u arapskom svijetu koji su na putu “pročišćenja” islama.

  • Anonymous

    Sta mislite o ovom clanku ako ga procitate (da se nadovezem na onu svoju staru tvrdnju da je ljubav bioloska laz kad ste mi odgovorili da volite mrtve a nemate koristi od toga):
    https:// nautil.us /love-is-biological-bribery-238429/

  • Ishak

    Bas poput Muhameda i njegovih zena, u cemu je onda smisao zivota ako kad izgubis zenu, ljubav svog zivota (u ovom slucaju Hatidzu) malo propatis pa onda sto si izgubio, moras zamijeniti drugim. Da li zbog financijske podrske ili ne, Muhamed je imao jos djece dakle postavlja se pitanje da li ljubav uopce postoji ili je to iluzija koju smo stvorili kako bismo nastavili svoju lozu, ljudsku vrstu, prenosili gene dalje? Prava ljubav izmedju dvoje ljudi ne postoji? Da izgubis svoju ljubav mlad, recimo u dvadesetim ili tridesetim godinama zivota, zapitajte se da li biste se ponovo ozenili/udali i napravili djecu? A sta je sa vasim mrtvim muzom/zenom? Kad umrete i budete prozivljeni, moracete dijeliti svoju zenu ili svog muza sa jos drugim partnerima koje ste imali poslije njih, ne znam meni to zvuci poput kakve patnje i nemira znajuci da neces recimo u raju biti sam sa svojom zenom nego ces je morati dijeliti sa njenim drugim muzem.
    Valjda mi mozete kako objasniti.

  • Yusuf

    Oženiś se mlad. Misliš da je to zbog ‘ljubavi’. No, u pitanju je fizička privlaçnost, meka i nježna koža koja te je privukla. To je dobro dok traje a ne traje dugo. Koža propada, stari. Potom odbacujeś tu svoju ‘ljubav’ i nalaziś drugu, mlađu ženu. Ne samo da ponovo osjetiś tu meku kožu na sebi, već i da nastaviš da se osjećaś mlađe. Jer ne želiš starjeti. A u situaciji kad bi ti ta ‘prava ljubav’ u mladosti recimo dok još niste napravili djecu i unučad, kad bi ta ljubav umrla, odnosno vaša žena, neminovno biste našli neku novu ‘ljubav’ za parenje i nastavak svoje loze. Navodno, ne zaboravljas prvu ljubav ali jedva dočekaś uskočiti u krevet ove druge, mlađe i ljepśe. To je više puta dokazano u svijetu u kojem živimo. Parovi koji naprave djecu, u 90% slučajeva se ne vjenčavaju ponovo ako neko od njih umre poslije recimo 40. godine života. Jer su već napravili djecu, proživili mladost i ne žele nove muževe/žene. A da su umrli prije 40. godine života ili se rastavili, ponovo bi se vjenčali sa drugom ‘ljubavi’. Tako da ja mislim da je prava ljubav samo stvar prilika na ovom svijetu, ono kako se sve poklopi kako treba. U suśtini ne postoji. Postoji samo nagon za razmnožavanjem i produžetkom loze. I kod parova koji ne mogu imati djecu, nije im to navodno bitno ali opet grubim rječnikom rečeno, muž svršava u ženu tokom spolnog akta. Zna se da je glavna posljedica tog akta – dijete. Možda se muž potajno nada da će mu žena ipak moći roditi dijete, ono nikad se ne zna. A izgleda dobro, još mu je lijepa pa zašto da ne.
    Sad ako ste pročitali ovo sve, onda trebate dodati samo onaj Kuranski ajet koji kaže da je ovaj svijet igra i zabava i natjecanje ko ima koliko djece i bogatstva. To je sve. Nema prave ljubavi? Samo tjelesne ljuśture za istraživanje i zadovoljavanje materijalnog svijeta?

    • Anonymous

      Ti baš imaš problem sa ljubavlju. Ne znam šta očekuješ od nas? Možda neku potvrdu pa da ti bude lakše što nikog ne voliš?
      Zaista ne znam kakva je veza ovog tvog komentara sa temom… ili s bilo čime uopće.
      Al hvala na komentaru i trudu. Živ I zdrav bio.

  • Babo ali ne tvoj

    U današnje vrijeme među muslimanskom elitom i svjetinom postoji uvriježeno mišljenje da je brak između muslimana i pripadnice druge vjere (po mogućnosti monoteističke) “dozvoljen” ali ipak je “bolje” uzeti muslimanku dok je muškarcima pripadnicima druge vjere zabranjeno uzimati muslimanke za žene.
    Ovdje vidimo kako se muslimanke drže kao najčišće žene koje će ovi drugi muškarci “pokvariti” indirektno ukazujući na nedostatke tih muškaraca, a šta je sa ženama druge vjere koje muslimani muškarci mogu ženiti? I tu se između redova može čitati (kao što je to obično i slučaj u današnje doba) da će muškarac musliman “kontrolisati” tu ženu, biće mu svakako potčinjena pa nema veze što je druge vjere.
    A muslimanke kao “najčišće” žene ne smiju nipošto uzimati za muževe nemuslimane jer će ih oni “pokvariti” ili takvo što što se prepričava među svjetinom.
    Eto ja npr. oženio sam ateistkinju i nije mi bitno što ne vjeruje u Boga, već mi je bilo bitno to što je dobra osoba i što me i dan-danas voli, no hajd ti to pokušaj objasniti blentavim roditeljima ili tvojim poznanicima muslimanima, no ne, najbitnije je to što je ona ateist, nije bitno to što je dobra osoba, ona ne vjeruje u Boga, ona će u džehennem, i tako to znate već ako ste bili u sličnoj situaciji. Zbog takvog nakaradnog mišljenja sam gotovo bio napustio Islam.
    No ovdje ja želim vas da pitam da li ovaj običaj ženidbe muslimana i nemuslimana ima temelj u Kuranu i kako/zašto se spominje u tom kontekstu?
    Ako ima samo u hadiskim predajama pa onda me zanima ali želio bih ipak da navedete hadise koji se odnose na ovu temu, samo za daljnje iščitavanje.
    Sve u svemu, ne shvatam zašto bi Bog kažnjavao ateiste ako su bili dobri ljudi, zašto? Zbog manjka vjere ili pameti ako se to tako može reći? Nama trebaju fizički dokazi za postojanje Boga, a kako ih nema oslanjamo se na vjeru, no postoje ljudi kojima ta vjera nije dovoljna i opet su dobri ljudi i kao takvi će u džehennem kao što već stoji u Kuranu, vjernici idu u džennetske bašče a nevjernike čeka pakao. Nepravda!

    • Kenan Hodžić

      Kur’anski termin “Nikah – Brak” se spominje 18 puta kroz razne svoje forme, a od tih ajeta samo je nekoliko koji konkretno govore o uslovima braka. Par tih ajeta aludira na to da bi supružnik trebao biti “od nas”, ili pak jasno kaže “mumin/muminka”. Ako se kroz Kur’an gleda doslovno, tada ni muškarci ni žene ne bi imali pravo da se žene/udaju izvan zajednice vjernika. No, stvar je u tome da termin “mumin/muminka” ne znači samo vjernik/vjernica, nego ima svoje korjensko značenje koje u Kur’anu ima više smisla, a to je “onaj ko je miroljubljiv, lojalan, povjerljiv u smislu da je zajednica od njega sigurna.”
      Ajet koji striktno zabranjuje brak sa mušricima, a to je posebna grupa ljudi koji imaju više veze sa mentalnim sklopom nego sa rligijom, je onaj u suri El Bekare gdje kaže:

      لَا تَنكِحُوا الْمُشْرِكَاتِ حَتَّىٰ يُؤْمِنَّ ۚ وَلَأَمَةٌ مُّؤْمِنَةٌ خَيْرٌ مِّن مُّشْرِكَةٍ وَلَوْ أَعْجَبَتْكُمْ ۗ وَلَا تُنكِحُوا الْمُشْرِكِينَ حَتَّىٰ يُؤْمِنُوا ۚ وَلَعَبْدٌ مُّؤْمِنٌ خَيْرٌ مِّن مُّشْرِكٍ وَلَوْ أَعْجَبَكُمْ ۗ أُولَٰئِكَ يَدْعُونَ إِلَى النَّارِ ۖ وَاللَّهُ يَدْعُو إِلَى الْجَنَّةِ وَالْمَغْفِرَةِ بِإِذْنِهِ ۖ وَيُبَيِّنُ آيَاتِهِ لِلنَّاسِ لَعَلَّهُمْ يَتَذَكَّرُونَ ‎﴿٢٢١﴾
      I ne ženite mušrikinje, dok ne “povjeruju”. A sigurno je robinja muminka bolja od mušrikinje, makar vas zadivljavala. I ne udjite svoje žene za mušrikesve dok ne “povjeruju”. A sigurno je rob mumin bolji od mušrika, makar vas zadivljavao. Takvi pozivaju vatri, a Allah poziva Džennetu i oprostu s dopuštenjem Svojim i objašnjava znakove Svoje ljudima, da bi se oni podsjetili. (221)

      Iako početak ajeta zabranjuje brak sa nekim ko nije “povjerovao”, u nastavku se navodi razlog, a to je njihovo pozivanje u sve ono što vodi u vatru, dunjalučku i ahiretsku. Samo to što se od nas traži da saznamo da li je bračni partner “vjernik” je već dokaz da nešto nismo dobro skontali. Nemoguće je znati stanje vjere neke osobe. Dakle, nedvojbeno se u ovom ajetu traži da dokažemo neki fizički aspekt tih ljudi, a to je upravo ono korjensko značenje glagola “ju’minu” kojeg sam ranije spomenuo. Samim time što osoba ne poziva u zlo (verbalno ili praktično), postaje mu’min u tom smislu.
      Glagol “…sve dok ne povjeruju” se ne može tako shvatati ili prevoditi. “Povjerovati” ima značenje “biti povjerljiv i miroljubiv”.
      Isto kao i u drugim jezicima vjera i povjerenje imaju isti korjen.
      Dokaz da ajet ne govori o vjerskom/duhovnom stanju osobe ili religijskoj klasifikaciji jeste to što jasno dozvoljava brak sa mušrikom ako “ju’min”. Ne traži se da mušrik postane mumin, nego da uradi djelo “ju’min” i tada može stupiti u brak iako i dalje ima atribut “mušrik”. Jer, ajet ne kaže “I ne ženite mušrike sve dok ne postanu mumini…”.
      Znači, uslov za brak sa svima koji nisu “od nas”, tj. izvan zajednice miroljubivog civilnog društva, jeste da postanu takvi – povjerljivi i miroljubivi. Ovi uslovi u Kur’anu nemaju veze sa vjerom u srcu ljudi ili sa religijskom pripadnošću.
      Kroz sve ajete koji govore o braku ili podstiču na njega se daje savjet da se brakovi sklapaju između lojalnih i povjerljivih članova vjerničkog društva, a razlog tome je jasan. Takvi brakovi jačaju zajednicu i ujedinjuju društvo, što je vrlo bitan faktor za napredak i odbranu od neprijatelja.

      Lično smatram da ovaj propis ima svoj logički razlog i praktičnu primjenu, ali isto tako smatram da je pogrešno tumačen od islamske uleme. Biranje supružnika po vjerskim osnovama se NE mora sprovoditi ukoliko ne postoji opasnost u aspektima koje Kur’na potencira, tj. ako je osoba lojalna društvu, miroljubiva i generalno dobra, ne poziva na zlodjela koja vode u vatru, takva osoba je “mu’min-sigurna” i podobna je za brak.
      Pravilo je “Ako razlog zabrane ne postoji, ne postoji ni zabrana”.

  • Ajša Tunović

    Aferim, kao i obično poštovani Kenane. Osim toga te predaje su kontradiktorne Kur’anu, a o tome sam i ja pisala. Svako dobro.

  • Zahra

    Da su cuvali amanet koji je nas dragi poslanik ostavio ne bi doslo do lazi i krive predaje

  • Zahra

    Nismo poslusali amanet naseg dragog poslanika i nismo zastitili njegovu cenjenu porodicu .Nebi sad sledili lazne hadise vec bi imali ciste vode iz cistog izvora.

    • Nedim

      Sta ti je Zahra, o cemu ti pricas kakve ja i ti imamo veze sa preko milenij staro ubistvo?
      Ko ti je usadio taj osjecaj krivice za nesto sa cim veze nemas ni ti u smisli da nisi kobiva zastitila, a ni oni koji se terete za to ubistvo?

    • Kenan Hodžić

      Zahra,
      otrgni se iz okova nečije historije… stvori sebi život i izvrši svoju insansku ulogu koju ti je Stvoritelj dao. Uživaj.

  • Arnela Muratović

    Neizmjerno hvala, Kenane, na ovom prosvetljenju kada su u pitanju godine Aiše r.a. To je jedini hadis koji me, kada sam upoznalvala život Poslanika, ” poljuljao”. Ja sam odmah nakon toga sebi rekla ” Poslanik je čist od svega ovoga” , svakako je ovo hadis, nešto što se prenosi, što u potpunosti otvara mogućnost za pogreške. Hvala Allahu na Kur’ anu, inače bi i dalje živjeli u tminama. Allah da te nagradi još jednom i da ti otvori mogućnost da naširoko i nadaleko odjeknu tvoje riječi!

  • Ismet

    Sam Buharija je nakon zavrsetka svog djela odvojio par hiljada hadisa i rekao “na osnovu lanca prenosioca ovi bi MOZDA mogli biti vjerodostojni” dakle nije rekao da JESU i ne kontam zasto se zbirka uopste prevodi kao SAHIH, sem tog bio je djete od 15-16 godina kada je krenuo na put od par hiljada kilometara.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *