Tabu: Dječiji brak!?
Autor: Kenan HodžićTvrdnja: Kur’an ne odobrava dječiji brak. Sve pedofilne izjave su mišljenja tradicionalista i nemaju utemeljenje u islamu.
Već nekoliko decenija unazad, ismijavanje religija je trend među ateistima, a najslasniji su im kršćanstvo i islam. Vjerujte da ih razumijem, jer imamo hejbet materijala za ismijavanje i osudu. Neizostavan dio blaćenja islama jeste i dječiji brak, i navodno, Poslanikova pedofilija. U fokusu orijentalista i raznih vjeromrzaca su historijski zapisi o Poslanikovom braku sa djevojčicom Aišom, kao i ogromna količina vjersko-pravnog nasljeđa u svim mezhebima gdje se dječiji brak smatra dijelom islamske tradicije.
Za početak mala digresija. Ako se malo osvrnemo na nedavne događaje sa bojkotom francuskog magazina, pa onda bojkotom holandskih proizvoda, pa demonstracijama za podršku Allahovom poslaniku i sl., uvidjećemo da su to muslimanske emotivne erupcije jer se islamu i Poslaniku islama pripisuju gnusne dogme i djela. Stvari kojima se islam opisuje su prirodno odbojne i neprihvatljive za insane, te muslimani takve prozivke doživljavaju kao uvredu i psovku, udar na čast i čistoću vjere. A jel’!?
Teška istina i bolna činjenica jeste da većina muslimana (oduvijek) nema pojma šta se nalazi po našim ćitabima, prvenstveno zbirkama hadisa i historije, tefsirima i mezhebskim pravilnicima. To se vremenom povuklo iz javnosti jer prepričavanje tih tumačenja i propisa je izazivalo odbojnost u dušama vjernika. Danas, rijetko ko zapravo zna na kakvim sve belajima počiva “naša vjera”. Hodže i šejhovi ne spominju te detalje, iz shvatljivih razloga.
Sve te mimo-kur’anske stvari, ja objedinjeno nazivam “tradicijom”. U toj našoj tradiciji se nalaze stvari puno gore od onih s kojima dušmani blate islam, samo što to oni još nisu nanjušili. Kad to ispliva, a hoće, muslimani će biti zaprepašteni nepoznavanjem svoje vjere koju naivno ukivamo u zvijezde, a dušmani će nas sa apetitom zaskočiti dok pjevušimo u neznanju.
Naravno, moja misija je da upozorim vjernike na to “tradicionalno blago”, da im ukažem na zabludu idolatrije (kulta ličnosti) i pokornosti uputama mimo Allahove upute. Obožavanje tradicije nas je dovelo do ponora, dok nas Allah svo vrijeme poziva Sebi, ali mi smo upravo utjelovljenje Njegovih riječi: ” وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَٰذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا - A poslanik reče: Gospodaru, moj narod ovaj Kur’an napusti!“.
I opet napominjem, ja ne huškam protiv znalaca i knjiga, nego protiv obožavanja istih. Svako ima pravo da misli, kaže, napiše… ali zna se gdje je Božije slovo.
Ovaj moj osvrt na temu pedofilije u islamu je dvojakog karaktera; da ukažem vjernicima da tradicija doista krije svakojake belaje, te da muslimani nemaju pojma šta je zamotano u celofanu. Ne smetnite s uma da tradicija neminovno ne znači dini islam. Ako prihvatimo Božije upute koje nas uče da je Kur’an jedini izvor vjerovanja i vjerskih propisa, onda se nemamo čega stidjeti. No, za većinu muslimana, iskreno se nadam da neće istraživati tradiciju niti čitati svoje ćitabe, jer to je recept za depresiju i uzgoj ateista. Drugi karakter ovog teksta je odgovor na napade ateista i orijentalista koji optužuju Kur’an za bodrenje pedofila, a koji se temelje na navodima i stavovima koji nisu islam, nego nečija interpretacija istog.
Počeo bih sa ajetom koji služi kao odskočna daska za napade na Kur’an, a kasnije i kao podloga za sve gnusne optužbe prema poslaniku Muhammedu a.s.
وَاللَّائِي يَئِسْنَ مِنَ الْمَحِيضِ مِن نِّسَائِكُمْ إِنِ ارْتَبْتُمْ فَعِدَّتُهُنَّ ثَلَاثَةُ أَشْهُرٍ وَاللَّائِي لَمْ يَحِضْنَ ۚ وَأُولَاتُ الْأَحْمَالِ أَجَلُهُنَّ أَن يَضَعْنَ حَمْلَهُنَّ ۚ وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مِنْ أَمْرِهِ يُسْرًا ﴿٤﴾
A one od žena vaših koje su izgubile nadu u menstruaciju, ako ste posumnjali – pa iddet njihov je tri mjeseca, i onima koje ne menstruiraju. A koje su noseće – rok njihov je da rode breme svoje. A ko se boji Allaha, naćiniće mu po odredbi Svojoj lahkoću. (At-Talaaq, 4)
Ajet nam pojašnjava propis “iddeta“, odnosno perioda koji se mora sačekati nakon razvoda braka, a prije sklapanja novog. Razlog tome je utvrđivanje eventualne trudnoće iz raskinutog braka, kako novi brak ne bi trpio neželjene posljedice. Sporni dio ajeta je “…i onima koje ne menstruiraju.” Ovaj dio ne bi imao ništa sporno da naša tradicionalna ulema nije u tefsirima navela kako se to odnosi na djevojčice koje nisu još sazrele za menstruaciju! Kako su pametnjakovići zamislili da to “dijete” može zatrudniti!?
Ovaj ajet je muhkem (jasan) i ne treba ga nešto posebno tumačiti, jer sam Kur’an nudi desetine ajeta koji pojašnjavaju navedeni ajet. Ipak, zlonamjerni nastoje prikazati da dio “…i onima koje ne dobiše menstruaciju” – aludira na djevojčice, i samim tim da islam zagovara udaju maloljetnih djevojčica i konzumiranje braka s njima.
Ova optužba postaje neosnovana čim pogledamo u kur’anske ajete koji spominju djecu, gdje se ona nazivaju jasnim arapskim terminima:
Nevjernici govore: “Allah je uzeo sebi dijete (veled)…” (2:116)
Majke neka doje djecu (evlād) svoju pune dvije godine… (2:233)
“Gospodaru moj” – reče – “kako ću imati dječaka (gulām) kada me starost ophrvala…” (3:40)
Ona reče: “Gospodaru, kako ću imati dijete (veled) kada me muškarac nije dodirnuo?” (3:47)
“Muštuluk!” – viknu on – “evo jednog dječaka (gulām)!” (12:19)
“O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!” – a dadosmo mu mudrost kao djetetu (sabijj). (19:12)
“Gospodaru, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio mali (sagir), njegovali!” (17:24)
“Zar te među nama nismo pazili dok si novorođenče (velid) bio…” (26:18)
Govore jevreji i kršćani: “Mi smo sinovi (ebnāu) Božija i miljenici Njegovi.” (5:18)
A kada djeca (atfāl) dostignu punoljetnost, neka traže dopuštenje za ulazak… (24:59)
U navedenim ajetima Kur’an se precizno izražava, te jasno razlikuje izraze koji se odnose na djecu i odrasle. Ova činjenica, da u Kur’anu imaju jasni nazivi za djecu, dovodi nas do zaključka da početak spornog ajeta zapravo objašnjava o kome se radi kada kaže “…i onima koje ne dobiše menstruaciju”. Ajet počinje sa riječima “وَاللَّائِي يَئِسْنَ مِنَ الْمَحِيضِ مِن نِّسَائِكُمْ – A one od žena vaših”. Termin žene (nisaa – نساء) nikada u Kur’anu nije upotrebljen za djecu. Dakle, radi se o odraslim ženama koje nisu dobile menstruaciju, što je sasvim moguća i prisutna pojava. Postoje razni biološki ili zdravstveni poremećaji koji dovode do toga da žene odrastu, a nikada ne dobiju menstruaciju. Ajet navodi primarni način mjerenja iddeta, ali isto tako nas podučava šta učiniti u iznimnim situacijama. Ovdje nema pomena o djeci, niti o maloljetnim djevojčicama.
Neki će reći da bez obzira što navedeni ajet ne pominje djevojčice direktno, ipak islam dozvoljava takav brak. Nažalost, kao što sam na početku rekao, tradicija dozvoljava takav brak, ali ne zato što ga Kur’an potiče ili dozvoljava, nego zato što su predislamski Arapi kidnapovali Islam još u kolijevci.
U odbranu Kur’ana od tih gnusnih optužbi, navešću par ajeta koji jasno ukazuju da se djeca ne smiju puštati u brak, ma kojeg spola bila.
وَابْتَلُوا الْيَتَامَىٰ حَتَّىٰ إِذَا بَلَغُوا النِّكَاحَ فَإِنْ آنَسْتُم مِّنْهُمْ رُشْدًا فَادْفَعُوا إِلَيْهِمْ أَمْوَالَهُمْ
I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako kod njih zapazite zrelost, tad im predajte imetke njihove (En Nisaa 6)
Prvi ajet traži od staratelja, kod kojeg odrasta siroče (bez obzira na spol), da čuva imetak tog djeteta, ali da konstantno ispituje mentalnu i fizičku spremnost te osobe, sve dok ne osjeti da je ta osoba odrasla i zrela, te će joj tek tada dati imetak na raspolaganje. U imetak spada zemlja, nekretnine, zlato, trgovačka roba, razrađen biznis, itd. Zato Kur’an daje uputstvo da se imetak i odgovornost ne daju djetetu, nego tek onda kada jetim stasa za brak. Dakle, pod “zreo/la za brak” se podrazumijeva odrasla, savjesna, sposobna osoba. Termin (jetama – يتامى) podrazumijeva mušku i žensku djecu bez izuzetka. Kako onda udati djevojčicu kad po Kur’anu nije dosegla zrelost za brak?!
وَمَن لَّمْ يَسْتَطِعْ مِنكُمْ طَوْلًا أَن يَنكِحَ الْمُحْصَنَاتِ الْمُؤْمِنَاتِ فَمِن مَّا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُم مِّن فَتَيَاتِكُمُ الْمُؤْمِنَاتِ
A onome od vas, koji nije dovoljno imućan da se oženi zaštićenim ženama vjernicama, pa onda (neka ženi) one što za vas rade, djevojke, vjernice… (En-Nisaa, 25)
U ovom ajetu se spominje norma kod braka, a to je ženidba zaštićenih žena (muhsanat – الْمُحْصَنَاتِ), što se odnosi na babine kćeri, djevojke iz ugledne kuće i familije, no u nedostatku financijske mogućnosti (jer im se mora pružiti standard života kakav su imale u svojoj porodici), dozvoljava se ženidba sa djevojkama sluškinjama. Primjećujemo da Kur’an nudi alternativu za nevjestu po skupoći braka, a nikako po uzrastu ili starosnoj dobi!
Bilo iz familije ili iz radničke klase, žena ostaje žena. Termin djevojke (fetejat-فَتَيَات) se odnosi na punoljetnu i odraslu mladu ženu. Kao što se isti termin u muškom rodu (feta – فتى) odnosi na stasalog momka, a nikako na dijete. U suri Jusuf se jasno vidi iz konteksta kazivanja da je Jusuf a.s. bio već zreo mladić, a mahaluše su njegovoj gazdarici govorile “…تُرَاوِدُ فَتَاهَا عَن نَّفْسِهِ – …zavodi momka (feta) svog“, što objašnjava značenje tog kur’anskog termina.
Dakle, u gore navedenom ajetu samo su dva moguća izbora za suprugu; djevojka iz više klase ili djevojka iz niže klase društva, a nikako dijete.
وَلْيَسْتَعْفِفِ الَّذِينَ لَا يَجِدُونَ نِكَاحًا حَتَّىٰ يُغْنِيَهُمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ ۗ
I neka se suzdrže oni koji ne nalaze (sredstva) za ženidbu, dok ih Allah ne učini imućnim iz blagodati Svoje… (En Nur 33)
U navedenom ajetu se naređuje da se u brak ne stupa prije nego insan ne bude zreo i sposoban za rad i sticanje imetka. Ajet ne specificira muškarce, već općenito navodi uslov za brak. Po ovom kur’anskom savjetu, niko ne bi trebao stupiti u brak prije zrelog doba.
وَإِذَا طَلَّقْتُمُ النِّسَاءَ فَبَلَغْنَ أَجَلَهُنَّ فَأَمْسِكُوهُنَّ بِمَعْرُوفٍ أَوْ سَرِّحُوهُنَّ بِمَعْرُوفٍ ۚ وَلَا تُمْسِكُوهُنَّ ضِرَارًا لِّتَعْتَدُوا ۚ وَمَن يَفْعَلْ ذَٰلِكَ فَقَدْ ظَلَمَ نَفْسَهُ…
I kad razvedete žene, pa dospiju roku svom, tad ih zadržite uljudno ili ih pustite uljudno. I ne zadržavajte ih nevoljom, da biste prekršili. A ko to učini, pa doista je učinio zulum duši svojoj… (El Bekara 231)
Kur’an na desetak mjesta spominje razvod braka, baš kao u navedenom ajetu, gdje se uvijek i bez izuzetka kontekst odnosi na odrasle žene. Na 4 mjesta se striktno kaže “طَلَّقْتُمُ النِّسَاءَ” što znači “razvod žene (odrasle osobe)”. Izraz “nisā” se nikada ne koristi za djecu!
وَآتُوا النِّسَاءَ صَدُقَاتِهِنَّ نِحْلَةً ۚ فَإِن طِبْنَ لَكُمْ عَن شَيْءٍ مِّنْهُ نَفْسًا فَكُلُوهُ هَنِيئًا مَّرِيئًا ﴿٤﴾
I dajte ženama darove njihove (kao) poklone; pa ako vam od sebe ustupe nešto od toga, tad to jedite ugodno i prijatno. (En Nisaa 4)
Isto tako kod sklapanja braka i davanja mehra (garancija dobre volje i iskrene namjere), Kur’an uvijek koristi izraz “žene”; nikada niti jedan od mnoštva izraza za djecu.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَقْرَبُوا الصَّلَاةَ وَأَنتُمْ سُكَارَىٰ حَتَّىٰ تَعْلَمُوا مَا تَقُولُونَ وَلَا جُنُبًا إِلَّا عَابِرِي سَبِيلٍ حَتَّىٰ تَغْتَسِلُوا ۚ وَإِن كُنتُم مَّرْضَىٰ أَوْ عَلَىٰ سَفَرٍ أَوْ جَاءَ أَحَدٌ مِّنكُم مِّنَ الْغَائِطِ أَوْ لَامَسْتُمُ النِّسَاءَ فَلَمْ تَجِدُوا مَاءً فَتَيَمَّمُوا صَعِيدًا طَيِّبًا فَامْسَحُوا بِوُجُوهِكُمْ وَأَيْدِيكُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ كَانَ عَفُوًّا غَفُورًا ﴿٤٣﴾
O vi koji vjerujete! Ne približujte se salatu budete li vi pijani, dok ne znadnete šta govorite, niti (kao) džunubi – izuzev na proputovanju putem – dok se ne operete. A ako budete bolesni ili na putovanju ili neko od vas dođe iz nužnika ili se budete mazili sa ženama – pa niste našli vode, tad idite tlu čistom, te potarite time lica svoja i ruke svoje. Uistinu! Allah je Brisalac (grijeha), Oprosnik. (An-Nisaa, 43)
U ajetu o tejemmumu, kao i mnogim drugim ajetima, spominje se izraz “maženje sa ženama” koji nedvojbeno aludira na spolni akt, ali se uvijek i striktno kaže “ženama“, nikada djecom.
Zaključak
Iako tradicija dozvoljava brak sa djecom, gdje se nalaze razne gnusne izjave i propisi koje ne želim spominjati jer me stid moje djece koji čitaju ovaj blog, jasno je da Kur’an to ne odobrava niti vjernicima ostavlja tu opciju.
Allah dž.š. časni Kur’an naziva El-Furkan (الفرقان), što bi značilo “pokazatelj jasnih razlika, kriterij, standard, normativ“, što podrazumijeva da je Kur’an kriterij, standard i normativ za sve ostalo, pa tako i tradicionalne predaje, hadise, stavove, bez obzira kategorisao ih neko kao sahih ili ne.
Iz Božije riječi vidimo da kandidati za brak moraju biti zrele osobe, da se brak sklapa sa zrelim osobama, da se brak konzumira sa zrelim osobama, da se brak razvodi sa zrelim osobama; nigdje nema djece u kontekstu braka u božanskom dinu.
U sljedećoj objavi bih se nadovezao na ovu s obradom teme o Poslanikovoj ženidbi sa djevojčicom Aišom. Nastaviće se…
Hvala Kenane, pedofilija izaziva toliku degutantnost da samo bolesnici to mogu povezati sa Bozijim poslanikom i biti dio toga.
Šije i Sunnije se niokočeg ne mogu složiti osim da se mogu ženiti mala djeca koja nisu pošla u školu ! Pravdaju se nebulozama kako su tad ženska djeca ranije sazrijevala ,zbog klimatskih uslova itd.
Svakog licemjera sa našeg govornog prostora koji zastupa ta stajališta ,odnosno vjeruje u hadise i historiju koja govori o tome treba
ga pitati da li bi dao svoju kćerku od 6 ili 9 god covjeku od 65 god .. !
Hvala za ovaj tekst, da vas Allah nagradi..
Doista ajet govori o zenama koje bi mogle biti trudne, zato je rok tri mjeseca da se priceka da se vidi da li im stomak raste a djevojcice ne mogu biti trudne prije prve menstruacije. Poslije prve menstruacije se mogu klasifikovati bioloski gledano kao zene iako to socioloski gledano jos nisu. Ali bioloski gledano jesu
Kad ce clanak o salatu?
@Luda
Taman da vidimo gdje se kazuje klanjate se kabi?
Sretna sam da postoje ljudi kao što ste Vi, ljudi koji šire znanje o istinskom Islamu. Nastavite i dalje da pišete. Radujem se svakom novom tekstu.
Šta mislite da li je Bajram ‘potreban’ praznik? Zašto treba proslaviti uspješan kraj mjeseca posta, zar se to ne može postiti u ostalih 11 mjeseci na godinu, dovoljan je jedan mjesec i to je sve? A onda ostalih 11 mjeseci možeš slobodni lokati, kockati se, uživati u grijehovima.
Imam dojam da se može bilo kad postiti ako uzimamo samo Časni Kur’an kao izvor vjere. Ramazan je navodno mjesec u kojem je počela objava Časnog Kur’ana ali niko ne zna koji je to mjesec po Julijanskom kalendaru. Umjesto toga, pomjeramo Islamski kalendar unazad zbog položaja polumjeseca (Bože sačuvaj i zakloni) umjesto da idemo naprijed. Onda ako se uzme u obzir da je Kur’an ništa drugo nego potvrda svih prethodnih knjiga, nema potrebe za osnivanjem nove religije (Islam). Niti je bilo potrebe da se osnuje kršćanstvo, judaizam… no ljudi vole haman da se odcijepe jedni od drugih, i ne žele biti dio jednog globalnog kolektivnog uma. Zato po uzoru na druge religije, trebalo je i Islam ‘osnovati’, trebalo je i muslimanima da se uvedu praznici poput islamske nove godine, dva bajrama, ramazana, mevluda. Kažem praznici jer je to ljudska novotarija, nije blagdan jer Bog nema ništa s tim. Ljudi to žele slaviti a Bog želi da mi slavimo samo Njega. Ta slava je dovoljna preko namaza, posta, zekata u bilo koje doba godine.
Hvala na posjeti.
Smatram da ni jedan praznik nije potreban. Praznici su socijalni dogovori da se narod raduje. Najsretniji narod je onaj koji ima puno praznika. Radovanje je super korisno za pojedince i društvo.
Niko ne opravdava da se nakon Ramazana ljudi odaju grijesima, i mislim da to nema veze sa bajramom. Ne treba pretpostavlajti da se solarni kalendar treba uzeti kao mjerilo pa da mjerimo kada je bio ramazan…to je nebitno. Ne znam kako bi pomjerali kalendar unaprijed ili unazad… u odnosu na šta?
Ni jedna objava nije osnovala nikakvu religiju, jer Bog ne osniva raligije, Bog poziva k Sebi, poziva na vjeru i odgovornost… a ljudi osnivaju religije. Kroz Kur’an se jasno vidi da Islam nije nikakva nova religija, nego vjera i način predanja Bogu od kako je svijeta i vjeka. Osnivanje Judeizma i Kršćanstva je ljudska tvorevina. Kao što je današnji “Islam” ljudska tvorevina. Pravi Islam se nikada nije promjenio.
Praznici ne bi trebali da imaju veze sa Bogom, nego su to naše tvorevine koje su za naše individualno i društveno dobro.
Selam alejkum.
Moje pitanje nije vezano za ovu temu ali bi mi jako znacilo ako mi mozete odgovoriti ovde ili napravili Post o ovom pitanju.
A to je dali je muzu dozvoljeno da udari svoju suprugu. (Ako nije “poslusna”)
Ovo sam vise puta vidzala na internetu i mnogi shejici i ucenjaci kazu da jeste. (Isto tako pise u Kuranu sura 4 ajet 34) Ima i ucenjaka koji govore da ta rijec nije pravilno prevedena (da rijec ne znaci udariti nego udalijiti se na neko vrijeme)
Kao sto neki ucenjaci govore, taj udarac bi morao biti lahak i da ne ostavlja trag ili da to jako zaboli osobu i da ne bude po licu. Tako bar tvrde po hadisima. Ili da je taj udarac kao sa siwakom.
Meni to i bas nema smisla jer npr. Sta je lak udarac za muskarca moze biti jako bolan udarac za zenu. Ili neko moze imati osetljiviju kozu pa samo od dodira da ji uzrokuje crveni trag. Ili npr. kod zene koja ima tamniju polt se brus nozda i nevidi toliko koliko kod neke zene koja ima svetliju polt iako je bio udarac jak i bolan. U tom ajetu govori kako je muz zastitnik zene a onda je moze udariti? To i bas ne ide zajedno. I Kuran uvjek govori ljepo o braku, da brak ujedinava muza i zenu da ljepo, uslovno zive, i da se do zene mora ljepo ponasati i ne biti nasilan.
Isto tako i zena bi pocela muza cak i mrziti ako je udari i to ne bi resilo niti jedan problem vec bi napravilo vise. Ja neznam zenu koja bi volela svoga muza ako ju je on nekad udari.
Muz moze biti jos besniji ako dodze do zadjeg (treceg) uslova tojest udaraca kako ga tumace vecino ucenjaka.
Poslanik nije udario nejednu svoju zenu iako bi imao svadze sa njima nego bi napustio kucu na neko vreme tako da to vise ima smisla.
Hvala!
Imam jedan argument koji itekako ide protiv dječijeg braka. Taj argument je u suri 34. ajetu sure En-Nisa, gdje se spominju obaveze žene, da čuva ono što treba da čuva…E sad, šta će dijete od 6 godina čuvati? Igračke? Dijete nema svijest o nemoralu itd…Ono nema tu svijest da zna šta je to uopšte… Naveo si isto tako dobar primjer jetima, gdje im se daje imovina onda kad su spremni na ženidbu/udaju (jetim može biti i muško i žensko), ali kad se ustanovi da su zreli u glavi da je troše kako treba. Na šta će djevojčica od 6 godina potrošiti svoj imetak? Na lutkice? Ajet koji govori o menstruaciji je ajet u kojem se vidi potpunost Kur’ana, gdje je svaki slučaj fino pojašnjen. To su slučajevi: ima menstruaciju regularno, pa “prestala dobivati menstruaciju” i “nije nikad ni dobila menstruaciju”. Ovo treće se zove amenorhea…To je slučaj koji može da se desi, a ne mora…Uglavnom, stvar je u tome da se svi slučajevi posmatraju i da se prikaže potpunost Kur’ana kroz to.
Aferim!