Tabu: Salat – dio I

Tvrdnja: Termin “salat” je otet od strane tradicije i dodjeljen nečemu što nije prvobitna namjera Kur’ana da njime prikaže.

Napomena! Tekstovi na ovom blogu prikazuju trenutno razmišljanje, shvatanje i vjerovanje autora koji konstantno istražuje i mijenja svoje stavove. (25/03/2025)
Tekstovi nisu za vjersku pouku, ali mogu ponukati na kritičko razmišljanje i dublje istraživanje teme. Čitaj na vlastitu odgovornost!

Ova, jako osjetljiva, tema je dugo čekala svjetlo dana iz više razloga, a ponajviše zbog moje lične potrebe da se višestruko uvjerim u opravdanost mojih sumnji. I dalje zadržavam pravo da promjenim mišljenje ili čak ovaj tekst, ukoliko dođem do novih spoznaja i dokaza. Iskreno, ohrabrio me fenomen tkz. “simul inventio”. Ovaj fenomen se dešava kada više ljudi, nezavisno jedni od drugih i bez međusobne komunikacije, dođe do iste ideje, teorije ili izuma u približno isto vrijeme. Kako sam nadolazio na neke zaključke i kreirao teorije, tako se u svijetu pojavljivali ljudi koji su imali slične ili identične zaključke i teorije mojima. Meni je to znak da nisam fulio.

Tema je duga i široka, ne zato što se ima puno toga za reći o salãtu/namãzu, već iz potrebe da se napravi višedimenzionalni uvod kako bi musliman shvatio o čemu govorim. Uvijek će postojati oni koji žele da im se riba servira, a s druge strane oni koji žele da nauče pecati. Ja ovdje poučavam ribolovu, a ti odaberi šta ćeš sebi skinuti s udice a šta vratiti u more.

Cilj i svrha istraživanja

Ovih nekoliko postova o kur’anskom salãtu ima za cilj da oslobodi taj termin od okova historijskih predaja i političkih potreba, te da ukaže na njegovu izvorno fleksibilnu i intimnu prirodu.

Na ovo istraživanje, kao i na mnoga prethodna, ponukan sam nelogičnostima koje sjevaju iz religijskih učenja, praksi i dogmi. S toga, prvenstveni cilj je osvjestiti vjernike da vjera nije u religiji nego u samom čovjeku i dimenziji u kojoj se on približava Allahu dž.š., a čemu Kur’an zapravo i uči.

Mnogi religijski propisi i stroge naredbe, tkz. stubovi i šartovi, uslovi da te Allah voli, primi, ne kazni, …. predstavljaju poteškoću i nelagodu svakom insanu, a razina te nelagode varira u zavisnosti od vremena u kojem živimo, spola, starosne dobi, mjesta, zanimanja, itd.

Salat, konkretno, ako ga shvatamo po tradiciji (namaz), samo po sebi je lagodan samo jednom broju ljudi, a taj broj se drastično smanjuje kada mu dodate obavezu pet puta svaki dan, bez izuzetaka, a onda još više smanjuje kada mu dodate peripetalne pre-namaske i post-namaske obaveze. Znam, ružno je reći, emocije na stranu, ali to je činjenica.

Kada u Kur’anu čitaš: “وَمَا جَعَلَ عَلَيْكُمْ فِى ٱلدِّينِ مِنْ حَرَجٍ – i nije vam u vjeri načinio nikakvu teškoću“, ili gdje Kur’an kaže: “مَآ أَنزَلْنَا عَلَيْكَ ٱلْقُرْءَانَ لِتَشْقَىٰٓ – Nismo ti objavili Kur’an da se mučiš“, ili “لَا يُكَلِّفُ ٱللَّهُ نَفْسًا إِلَّا وُسْعَهَا – Allah nikoga ne zadužuje preko mogućnosti…”, zapitaš se da li mi doista razumijemo Allahovu uputu.

Kod nas, u Bosni i Balkanu, dobri ljudi, vjernici mumini, imaju ogromnu duševnu bol jer često ne mogu obavljati namaz onako kako im religija nalaže, njihov stil života, posao ili familija jednostavno ne obezbjeđuju okruženje i ambijent za takvu aktivnost. Često to nije samo fizička nemogućnost, nego nedovoljna volja za namazom, a prije svega jer mnogima, podsvjesno, on nema puno smisla. Narod ne razumije dobro ni čemu služi, zašto je toliko propisa i pravila oko njega, zašto mora recitovati nešto na arapskom što ne razumije, i povrh sveha svaki put se mili jel’ mu Bog primio, jer se počešao više od tri puta, i sl.

Da se razumijemo, namaz (molitva) je islamska tradicija, koja ima potvrdu u Kur’anu i koja nam je donesena tevatur praksom (s koljena na koljeno), te je u načelu vjernička praksa koja u sebi krije bezbrojne obosvjetske koristi za insana, u to nema sumnje. Ono što će ovo istraživanje pokazati, ili opovrgnuti, jeste da je religijska forma molitve (namaza) površna, kruta, ograničena i materijalizovana verzija istinske kur’anske verzije.

Rezultat koji želim postići ovim prikazom kur’anskog salata jeste povratak samopouzdanja vjernicima koji žive svoj život po biološkom dizajnu, adaptirani situaciji, vremenu i prostoru. Da donesem olakšanje onima čija su pleća opterećena bremenom religije, a za šta Allah nije nikakvu naredbu spustio.

ٱلَّذِينَ يَتَّبِعُونَ ٱلرَّسُولَ ٱلنَّبِىَّ ٱلْأُمِّىَّ ٱلَّذِى يَجِدُونَهُۥ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِى ٱلتَّوْرَىٰةِ وَٱلْإِنجِيلِ يَأْمُرُهُم بِٱلْمَعْرُوفِ وَيَنْهَىٰهُمْ عَنِ ٱلْمُنكَرِ وَيُحِلُّ لَهُمُ ٱلطَّيِّبَٰتِ وَيُحَرِّمُ عَلَيْهِمُ ٱلْخَبَٰٓئِثَ وَيَضَعُ عَنْهُمْ إِصْرَهُمْ وَٱلْأَغْلَٰلَ ٱلَّتِى كَانَتْ عَلَيْهِمْ ۚ فَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ بِهِۦ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَٱتَّبَعُوا۟ ٱلنُّورَ ٱلَّذِىٓ أُنزِلَ مَعَهُۥٓ ۙ أُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْمُفْلِحُونَ ‎﴿١٥٧﴾‏

Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog u Tewratu i Indžilu. Naređuje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im loše, i oslobađa ih tereta njihovog i okova koji su bili na njima. Pa oni koji vjeruju u njega i poštuju ga, i pomažu ga i slijede svjetlo koje je spušteno s njim – ti takvi su oni koji će uspjeti. (7:157)

Meni ovaj ajet govori da su vjernici prije Poslanika Muhammeda a.s. imali breme religije, i ono će biti skinuto ako budu slijedili Kur’an, “svjetlo koje je spušteno s njim“, i budu živjeli u općim granicama dobra, te se klonili lošeg. Dobro i loše ne definišu monasi, rabini, crkveni oci niti ulema, već čovječanstvo i kolektivna svijest (بِٱلْمَعْرُوفِ ). Ovdje imamo pravilo, a to je da će svi imati breme i okove, sve dok se ne oslobode Kur’anom i dok ne pobjegnu Allahu.

Salãt u Kur’anu

Isčitavajući sve ajete u kojima se spominje salãt, te sagledavši kontekst, uvidjeh da se salãt pojavljuje u više značenja. Još nisam naišao na nekoga ko na ovaj način razvrstava značenja, tako da smatram da je ovo unikatan prikaz salata kroz Kur’an.

Salat može da znači slijedeće:

1. Duhovna veza s Bogom
2. Socijalna interakcija i društveni doprinos
3. Podrška
4. Obredna molitva – Namaz

Sva ova značenja su povezana na nekim nivoima, i međusobno se nadopunjuju, što ćemo vidjeti u ostatu teksta, koji će biti podug. Pokašat ću obuhvatiti što veći broj ajeta koji spominju salat u svim navedenim značenjima, u nadi da ću približiti, po meni, istinsku kur’ansku poruku.

Termin salãt (صلاة – صلوة) se kroz Kur’an spominje 79 puta, a u množini (صلوات) 5 puta. Iako, po tradicionalnom vjerovanju, salãt nije pojašnjen u Kur’anu, on je zapravo čin koji je najviše spomenut kroz Kur’an. To je dovoljno da aludira na hiper bitnost salãta. Vjerujem da salãt jeste pojašnjen u Kur’anu u tačno onolikoj mjeri koliko je trebalo da bude pojašnjen, jer ne iznošenje detalja je samo po sebi bitan detalj.

Ova riječ u arapskom jeziku je od dvočlanog korjena (ص ل) što predstavlja “spajanje, vezu, kontakt, integrisanje …”. Shodno tome, ovaj termin ima mnogobrojna i vrlo fleksibilna značenja. Mnogobrojni su ajeti u kojima se korsiti glagol “salla” (صلى يصلي) što se pogrešno prevodi kao “klanjati, molitvu obavlajti“. Tumači i prevodioci Kur’ana su svjesni da ovaj glagol nema konstantno značene kroz sve ajete, te su bili prisiljeni na nekoliko mjesta u Kur’anu koristiti njegova druga značenja jer se značenje “obreda molitve” nikako nije uklapalo.

Vjerujem da je najveći problem muslimana u razumjevanju salãta zapravo to što ga, kroz cijeli Kur’an, razumjevaju isključivo kao obrednu molitvu (namãz).

Tek onda kada Kur’an posmatramo kao cjelinu, uviđamo da on u svim svojim uputama, pa tako i u ovoj vezanoj za salat, izgrađuje zajednicu i funkcionalno prosperativno građansko društvo. S toga, nemoj se iznenaditi saznanjem da je većina ajeta u kojima se spominje salat zapravo socijalnog karaktera, i nema veze sa pojedinačnim obredima namaza.

Salãt uvijek uz zekãt

Salat i zekat su zaista tabu tema, u koliko se o njima razmišlja u svjetlu Kur’ana. To zato što mi, tradicionalni muslimani, smatramo da je salãt zapravo fizička formalna, svima poznata, molitva. Mi ju nazivamo namãz. S druge strane, smatramo da je zekat porez. Povrh svega držimo da su oni, kao takvi, stubovi vjere bez kojih nema imana. Smatramo da je njihovo upražnjavanje i praktikovanje, na način kako nam to tradicija nalaže, jedini način da se spasimo od Džehennema i njegove rupe zvane Wejlun (kako stoji u tradicijonalnom tumačenju). Tabu je zato što ja sada, a nek mi je Bog na pomoći, moram objasniti da to nije baš tako!

Pokušat ću da, na što jednostavniji način, prikažem kur’anski salãt, njegove vrste i razlike između kur’anskog i tradicionalnog salãta, a uz to ćemo se dotaknuti zekata jer su u ovom kontekstu neodvojivi pojmovi.

Salat – Značenje 1: Duhovna veza s Bogom

Intimna veza, tajna i privatna. Ovaj vid salata se ne vidi, ne pokazuje, ne govori. Ovo je najvažniji i temeljni vid salata na kojem počiva cijelo biće pojedinca i zajednice.

Primjer za ovo značenje termina “salat” je u slijedećim ajetima:

قُلْ إِنَّ صَلَاتِى وَنُسُكِى وَمَحْيَاىَ وَمَمَاتِى لِلَّهِ رَبِّ ٱلْعَٰلَمِينَ ‎﴿١٦٢﴾

Reci: “Uistinu, salat moj i obred moj i življenje moje i umiranje moje su za Allaha, Gospodara svjetova. (6:162)

Citirani ajet spominje salat pored obreda, što aludira na to da salat ovdje nije obred. Dalje, ajet spomine dva para suprotnosti, salat – obred, život – smrt. Ako je obred nešto fizičko i vidljivo, onda je salat nešto duhovno i nevidljivo.

أَلَمْ تَرَ أَنَّ ٱللَّهَ يُسَبِّحُ لَهُۥ مَن فِى ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضِ وَٱلطَّيْرُ صَٰٓفَّٰتٍ كُلٌّ قَدْ عَلِمَ صَلَاتَهُۥ وَتَسْبِيحَهُۥ وَٱللَّهُ عَلِيمُۢ بِمَا يَفْعَلُونَ ‎﴿٤١﴾

Zar ne vidiš da Allaha – Njega slavi ko je na nebesima i Zemlji i ptice raširenih krila? Svako doista zna salat svoj i slavljenje svoje, a Allah je Znalac o onom šta čine. (24:41)

Ajet je više nego jasan da salat označava vezu sa Tvorcem, a nikako namaz, jer govori o životinjama i drugim stvorenjima mimo ljudi.

قَدْ أَفْلَحَ مَن تَزَكَّىٰ ‎﴿١٤﴾‏ وَذَكَرَ ٱسْمَ رَبِّهِۦ فَصَلَّىٰ ‎﴿١٥﴾

Zaista će uspjeti ko čestit postane (zekat), i sjeti imena Gospodara svog, pa salat učini. (87:15)

Ajeti iz sure El-Eala spominju oba poznata termina, zekat i salat, na malo drugačiji način, gdje bez sumnje ne označavaju porez i namaz, nego čestitost i sjećanje na Allaha. Ajet kaže da je spašen onaj ko sebe ukroti u dobročinstvu i četitosti prema drugima, te se sjeti Gospodara svoga i time salat obavi. Dakle, sama svijest o Allahu je salat samo po sebi.

قَالُوا۟ يَٰشُعَيْبُ أَصَلَوٰتُكَ تَأْمُرُكَ أَن نَّتْرُكَ مَا يَعْبُدُ ءَابَآؤُنَآ أَوْ أَن نَّفْعَلَ فِىٓ أَمْوَٰلِنَا مَا نَشَٰٓؤُا۟ إِنَّكَ لَأَنتَ ٱلْحَلِيمُ ٱلرَّشِيدُ ‎﴿٨٧﴾

Rekoše: “O Šuajbe! Da li ti salat tvoj naređuje da mi napustimo ono šta su obožavali očevi naši, ili da s imecima našim činimo šta hoćemo? Uistinu, ti, ti si blag, ispravan.” (11:87)

Namaz, kakvog poznajemo, ne naređuje ništa. Dakle, Šuajbov namaz nije taj koji je njemu naređivao šta da radi, već veza sa Allahom. Šuajbov salat ovjde označava njegovu povezanost s Bogom a nikako obred namaza.

مَا سَلَكَكُمْ فِى سَقَرَ ‎﴿٤٢﴾‏ قَالُوا۟ لَمْ نَكُ مِنَ ٱلْمُصَلِّينَ ‎﴿٤٣﴾‏ وَلَمْ نَكُ نُطْعِمُ ٱلْمِسْكِينَ ‎﴿٤٤﴾‏ وَكُنَّا نَخُوضُ مَعَ ٱلْخَآئِضِينَ ‎﴿٤٥﴾‏ وَكُنَّا نُكَذِّبُ بِيَوْمِ ٱلدِّينِ ‎﴿٤٦﴾

Šta vas je dovelo u sekar? Reći će: “Nismo bili od musallija (salat), Niti smo hranili siromaha,  I dangubili smo s dangubama, I poricali Dan sudnji (74:42-46)

Ovo je interesantan dio sure Al Muddesir, gdje se jasno prenosi govor zlikovaca koji su dopali u Džehennem, pa kažu da nisu imali salat, ali u isto vrijeme nisu vjerovali u Sudnji dan. Kada bi, kojim slučajem, salat označavao namaz, ne bi imalo smisla. To su ljudi koji uopće nisu vjerovali niti hajali za Allahom ili ahiretom…izostavljanje namazkog obreda je za takve najmanji problem, i nelogičan problem. Od takvih se ne traži da klanjaju, već da vjeruju. No ipak, nedostatak salata je spomenut kao njihov prvi i najveći problem! To zato što ovdje salat označava vezu sa Bogom, iman u Allaha, a ne obred namaza.

Salat – Značenje 2: Salat + Zekat = Socijalna interakcija i dobročinstvo

Isčitavajući i razmišljajući o ajetima u kojima se spominje salat i zekat, uvidjeh da je velika većina zapravo baš od ove vrste, koja nema skoro ništa sa pojedincom, a skoro sve sa zajednicom.

Ovaj vid salata, društvenog povezivanja, se uslovljava da mu rezultat bude zekat (razvoj, unaprijeđenje). Zekat u kur’anskom tekstu nije isključivo darivanje od onoga što posjedujemo, već je darivanje od onoga što jesmo. Jezički, zekat (ًزكى يزكي زكاةً /تزكية) je razvoj, development, uvećavanje, poboljšavanje. Tako je zekat za nekoga podučavanje, za druge je finansiranje, obučavanje, savjetovanje, podrška, čuvanje, pomirivanje, pomaganje,…itd.

Kad god Kur’an govori o ovoj vrsti salãta, uz njega spominje i zekat, jer je on cilj i očekivani rezultat salãta. Da se kojim slučajem pomenuti zekat odnosi na “porez na bogatstvo” on se nikako ne bi spominjao u kontekstu sveopće naredbe ummetu, jer jasno je da većina vjernika ne može plaćati porez na višak imetka. Dakle zekat, koji se spominje uz salãt, nije porez, kako se to tradicionalno tumači, već nešto što svaki pojedinac može i treba da radi kao doprinos svojoj zajednici.

Važan detalj u vezi glagola (Ekãme, Jukîmu, Ikãmeten – أقام يقيم أقم إقامةً) koji se najčešće koristi uz termin Sãlat je u prelaznom obliku i nikada se ne koristi za samog sebe, nego uvijek postoji suprotna strana koja trpi radnju. Dakle u ajetima koji sadrže (وَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ – “uspostavljajte salãt i priđite zekatu”) gdje nam se kolektivno naređuje da uspostavimo salat i doprinosimo razvoju mora postojati neko kome to radimo. Definitivno se odnosi na društvenu aktivnost a nikako na pojedinačan ili izolovan čin molitve. Kroz takav način izražavanja se ne može obratiti pojedincu da učini nešto sãm, kao što smo tradicionalno razumjeli da nam se naređuje obavljanje molitve i davanje poreza.

Za svakog poznavaoca arapskog jezika ova percepcija značenja je vrlo prihvatljiva, očigledna i logična. Tek sa ovakvim značenjem ovi ajeti, kao i kur’anska uputa u cjelini, dobivaju smisao i grandioznu poruku društvu, zajednici, državi. Ovim se Ku’ranu vraća uloga u izgradnji čovječanstva i uzdiže se nad površnim, sebićnim i subjektivnim tumačenjem jednostavne obredne forme pojedinačne molitve.

Dakle, salãt bi značio svaki vid društvene interakcije, produktivne aktivnosti u zajednici s ciljem da se činilac radnje razvije (zekat), a time da unaprijedi i drušvo kojem služi.

Ako se neko pita šta je sa zekatom kojeg poznajemo?, odgovor je u Kur’anu, s tim da tu vrstu dadžbina Kur’an naziva (sadekãt الصدقات). Termin (zekat زكاة) se nikada ne spominje u kontekstu davanja imetka.

Ne treba zazirati od termina “porez” u kontekstu zekata, jer to zapravo jeste tradicionalna definicija zekata; Namjenski usmjeren i preciziran iznos u novcu ili protuvrijednosti robe, nametnut određenoj kategoriji ljudi, pod određenim uslovima u određeno vrijeme. Porez nije ništa negativno ili pogrešno. Porez je neminovan za opstanak zajednice i države. O tome možda u posebnom tekstu.

إِنَّمَا يُرِيدُ ٱلشَّيْطَٰنُ أَن يُوقِعَ بَيْنَكُمُ ٱلْعَدَٰوَةَ وَٱلْبَغْضَآءَ فِى ٱلْخَمْرِ وَٱلْمَيْسِرِ وَيَصُدَّكُمْ عَن ذِكْرِ ٱللَّهِ وَعَنِ ٱلصَّلَوٰةِ فَهَلْ أَنتُم مُّنتَهُونَ ‎﴿٩١﴾

Šejtan samo želi da izazove među vama neprijateljstvo i mržnju alkoholom i kockom, i odvrati vas od sjećanja Allaha i od salata. Pa hoćete li vi biti ti koji će prestati? (5:91)

Ja sam opčinjen kur’anskom semantikom, gdje se tako često značenja kriju u prikazu suprotnosti, ka na primjer kada neko od nas kaže: “Progovori, ne šuti!”, čime nedvosmisleno razumijemo naredbu. Tako i u citiranom ajetu, u parovima se spominju suprotnosti kako bi smo razumjeli poruku, pa kaže “neprijateljstvo i mržnju” – “alkoholom i kockom”, tj. u alkoholu je neprijateljstvo a u kocki mržnja, a onda kaže šta je na drugoj strani “odvrati vas od zikrullaha i od salata”, tj. zbog neprijateljstva ćete zaboraviti na Allaha (jer ste zaokupljeni drugima), a zbog mržnje ćete ostaviti salat, jer je salat suprotnost mržnji, on je ljubav i dobročinstvo jedni prema drugima. Da je kojim slučajem termin salat ovdje u značenju namaz, ne bi imao smisla.

أَرَءَيْتَ ٱلَّذِى يُكَذِّبُ بِٱلدِّينِ ‎﴿١﴾‏ فَذَٰلِكَ ٱلَّذِى يَدُعُّ ٱلْيَتِيمَ ‎﴿٢﴾‏ وَلَا يَحُضُّ عَلَىٰ طَعَامِ ٱلْمِسْكِينِ ‎﴿٣﴾‏ فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ ‎﴿٤﴾‏ ٱلَّذِينَ هُمْ عَن صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ ‎﴿٥﴾‏ ٱلَّذِينَ هُمْ يُرَآءُونَ ‎﴿٦﴾‏ وَيَمْنَعُونَ ٱلْمَاعُونَ ‎﴿٧﴾‏

Jesi li vidio onog koji poriče Din (životne norme)? (1) Pa to je onaj koji odbija siroče, (2) I ne podstiče hranjenju siromaha. (3) Pa teško musallijama (prevedeno: klanjačima), (4) Onima koji su prema salatu svom nemarni, (5) Onima koji bi publicitet, (6) A odbijaju pripomoći! (7)

Ajeti iz ove sure se često citiraju sa mimbera da uplaše one koji obavljaju namaz al pomalo šveraju, ne bi li se od straha uredovili. No, istina je da cijela sura El Mauun govori o nevjerniku koji poriče Din, što je po nekima Sudnji dan, a ja smatram da Din označava normativ življenja. Taj lik, kao takav, nema odgovornosti niti volje za dobročinstvom, te zato odbija siroče i ne pomaže sirotinji. U nastavku se, navodno, prijeti takvom “klanjaču – musallija”, ali to je daleko od kur’anskog značenja ovih ajeta. Sura ne govori o vjernicima uopće, niti o nekome ko obavlja obred namaza. Sura govori o nevjernicima koji rijetko imaju interakciju s ljudima, a kad i moraju, to rade samo da se pokažu, i ne daju od sebe ništa, odnosno ta njihova interakcija nema zekata. Salat je objašnjen u zadnja dva ajeta, kada je rečeno da su zanemarili salat svoj, Allah je objasnio šta znači zanemarivanje salata, kako bi mi radili obrnuto. Oni se reklamiraju u društvu/zajednici, mi treba da smo iskreni prema zajednici. Oni ne daju ništa za društvo/zajednicu, mi treba da dajemo od onoga što nam je Allah podario, kako bi unaprijedili i razvili zajednicu. Uradi suprotno od ovih likova iz sure, i imat ćeš salat. Kad se shvati kontekst sure, suvišno je i napominjati da ovdje salat nema veze sa namazom ili klanjanjem.

ٱتْلُ مَآ أُوحِىَ إِلَيْكَ مِنَ ٱلْكِتَٰبِ وَأَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ إِنَّ ٱلصَّلَوٰةَ تَنْهَىٰ عَنِ ٱلْفَحْشَآءِ وَٱلْمُنكَرِ وَلَذِكْرُ ٱللَّهِ أَكْبَرُ وَٱللَّهُ يَعْلَمُ مَا تَصْنَعُونَ ‎﴿٤٥﴾‏

Recitiraj šta ti se objavljuje od Knjige i uspostavi salat. Uistinu, salat odvraća od razvrata i ružnog, a sigurno je svjest o Allahu veća (od salata); a Allah zna šta pravite (činite). (29:45)

U ovom ajetu se spominje salat kao konstanta radnja koja ima produkt i rezultat, jer na kraju ajeta Allah kaže “zna šta pravite.” Ovjde se salat ne može tumačiti kao duhovna veza, jer je fizički čin. S druge strane, ne može se tumačiti kao obred namaza jer je zikr spomenut posebno kao nešto što je bolje od toga. Ostaje samo da se salat odnosi na interakciju i zekat s ljudima. To tumačenje podržava i činjenica da je naredba pomoću glagola (أقام يقيم) koji je prelazni glagol, i ima trpioca radnje. Dakle, stalna interakcija u društvu i razvoj će odvesti društvo od razvrata i nepoželjnosti. Ova stavka se ne odnosi na svakog pojedica, nego na društvo u globalu. Uvijek će biti razvratnih i loših pojedinaca, ali uspostavljanjem institucije salata, međusobnog pomaganja i dobročinstva, neminovno će dovesti do istrebljenja razvrata i nevaljavštine.

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ لَا تَقْرَبُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَأَنتُمْ سُكَٰرَىٰ حَتَّىٰ تَعْلَمُوا۟ مَا تَقُولُونَ

O vi koji vjerujete! Ne približujte se salatu budete li nesabrani (prevedeno: pijani), dok ne znadnete šta govorite (4:43)

Ovaj ajet se tumači i prevodi kao pripis za pijane klanjače koje Allah proziva “O vjenici…”. Čudno. S druge strane, ako ajet govori o obredu namaza i tome da je uslov da insan zna šta govori, onda smo mi, nearapski muslimani, nagrebusili. Svi klanjamo a ne znamo šta govorimo. Dakle, baš onako kako je zabranjeno Kur’anom.

Srećom, ajet ne govori ekskluzivno o pijanstvu niti obrednom namazu, već govori o situacijama kada insan nije sabran, pijan, drogiran, umoran, pospan….da ne izlazi među narod i uznemirava sagovornike. Salat je u ovom slučaju komunikacija s društvom. U nastavku ovog ajeta se nalazi potvrda toga da se radi o interakciji s drugim ljudima, ali je to druga tabu tema, pandorina kutija, o kojoj ćemo neki drugi put.

حَٰفِظُوا۟ عَلَى ٱلصَّلَوَٰتِ وَٱلصَّلَوٰةِ ٱلْوُسْطَىٰ وَقُومُوا۟ لِلَّهِ قَٰنِتِينَ ‎﴿٢٣٨﴾‏

Čuvajte salate i salat najvrijeniji (prevedeno: srednji), i stojte Allahu skrušeni. (2:238)

Ovo je jedan od omiljenih ajeta hodžama kada podstiču ljude da klanjaju, a nisu svjesni da ajet uopće ne govori o namazu. Ovaj ajet je u suri En Nisaa u sred govora o razvodu braka. Cijeli kontekst kur’anskog kazivanja je o bračnoj zajednici i razvodu, prije i poslije ovog ajeta. Ako bi ovdje tumačili salat kao namaz, ajet bi bio bijela vrana, te ne bi imao smisla u kontekstu kazivanja. Tradicionalo se tumači da je to ajet koji daje posebnu vrijednost ikindiji namazu, shodno da je on srednji namaz od pet dnevnih namaza. Ali opet, zavisno odakle počneš brojati.
S druge strane, termin (wusta الوسطى) koji se prevodi kao “srednji” uopće ne znači to, nit’ jezički nit’ kur’anski. Wusta je najbolji, najvrijedniji, superioran. Dakle, ajet u kontekstu razvoda bračne zajednice savjetuje i naređuje vjernicima da čuvaju dobre odnose između familija supružnika, a pogotovu bračnu zajednicu, porodicu.

وَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ وَٱرْكَعُوا۟ مَعَ ٱلرَّٰكِعِينَ ‎﴿٤٣﴾

 إِنَّمَا وَلِيُّكُمُ ٱللَّهُ وَرَسُولُهُۥ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ ٱلَّذِينَ يُقِيمُونَ ٱلصَّلَوٰةَ وَيُؤْتُونَ ٱلزَّكَوٰةَ وَهُمْ رَٰكِعُونَ ‎﴿٥٥﴾

وَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ وَمَا تُقَدِّمُوا۟ لِأَنفُسِكُم مِّنْ خَيْرٍ تَجِدُوهُ عِندَ ٱللَّهِ إِنَّ ٱللَّهَ بِمَا تَعْمَلُونَ بَصِيرٌ ‎﴿١١٠﴾ 

I obavljajte salat i priđite zekatu, i pokorite se s pokornima (prevedeno: činite rukuu s onima koji rukuu čine). (2:43)

Jedino je prijatelj vaš Allah i Poslanik Njegov i oni koji vjeruju, koji obavljaju salat i čine zekat, pokorno (prevedeno: rukuu čineći). (5:55)

I obavljajte salat i činite zekat; a šta pripremite sebi od dobrog, naći ćete ga kod Allaha. Uistinu! Allah je onog što radite Vidilac. (2:110)

Ova tri ajeta su samo primjer za mnoge gdje se naređuje salat i zekat, te se spominje rukuu (ركوع). Rukuu je nama poznata asana ili položaj tijela, gdje je insan naklonjen, saget naprijed pod pravim uglom. Takvo značenje mu je dala religija, ali ne i Kur’an. U Kur’anu rukuu znači poniznost ili pokornost, i nema nikakvu fizičku formu. Štaviše, mentalna slika opisa pojedinih ajeta bi bila smiješna da se, kojim slučajem, rukuu odnosi na fizički naklon. Primjer imamo u drugom citiranom ajetu, gdje se ne naređuje obavljanje namaza uz naklon (rukuu) nego davanje zekata uz rukuu. Dakle, ne treba u namazu rukuu, nego dok se daje zekat, nagneš se naprijed pa onda dadneš pare. 🙂 Sarkazam na stranu, ajeti govore o plodonosnoj i razvojnoj komunikaciji s ljudima uz pokornost i predanost Allahu.

Treba obratiti pažnju da se salat i zekat u Kur’anu naređuju svim ljudima, bez obzira na historijski period i vjeru, pa čak i nevjernicima. Ta činjenica sama po sebi govori da salat i zekat nisu mezhebski obred namaza niti porez na imetak, već nešto drugo.

U trećem ajetu imamo interesantne detalje koji govore o posljedicama salata i zekata, tj. doprinosa razvoju zajednice, a to su riječi “…a šta pripremite sebi (množina) od dobrog…“. Dakle salatom i zekatom se čini opće dobro, time se razvija zajednica i rezultira dobrim. Na kraju ajeta Allah kaže da vidi šta radimo, što aludira da je sve prethodno pomenuto zapravo javni zajednički čin. Ta, svojevrsna prijetnja, odaje da salat (društvena aktivnost) može biti dobar ili loš, što bi u slučaju namaza bila, u najmanju ruku, čudna prijetnja.

إِنَّمَا تُنذِرُ ٱلَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُم بِٱلْغَيْبِ وَأَقَامُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَمَن تَزَكَّىٰ فَإِنَّمَا يَتَزَكَّىٰ لِنَفْسِهِۦ وَإِلَى ٱللَّهِ ٱلْمَصِيرُ ‎﴿١٨﴾‏

Samo ćeš opomenuti one koji se boje Gospodara svog bez nadzora i obavljaju salat; a ko doprinosi (tezekka), pa doista sebi doprinosi (jetezekka). A Allahu je dolazište! (35:18)

Kao prvo, zašto bi nekome trebalo da se boji Gospodara bez nadzora ako će obavljati namaz?! Ovaj salat je javna funkcija, od portira do kralja, i zato treba da se boji Allaha jer često odgovorna osoba nema ljudskog nadzora. Kristalno jasna kur’anska poruka da zekat pomenut u drugim ajetima nije porez, nego je socijalni doprinos, i ovdje nam Allah kaže da onaj ko doprinosi zajednici, time prvenstveno sebi dopronosi. Pravilo glasi: Ako je svima dobro, i meni će biti dobro.

Da bi to dodatno razumjeli, pogledajmo ajet iz sure Merjem, gdje se vidi rezultat suprotan od zekata u nedostatku salata:

فَخَلَفَ مِنۢ بَعْدِهِمْ خَلْفٌ أَضَاعُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَٱتَّبَعُوا۟ ٱلشَّهَوَٰتِ فَسَوْفَ يَلْقَوْنَ غَيًّا ‎﴿٥٩﴾‏ 19

Pa je poslije njih došlo pokoljenje – zapustili su salat pa slijedili strasti. Zato će sresti zabludu (19:59)

Ajet pominje suprotnost vjernicima koji obavlaju salat (socijalizaciju) pa doprinose zekat (razvoj), pa kaže da su oni zapustili salat (socijalizaciju) pa je to rezultiralo da svako slijedi svoje hirove, što ih je, u konačnici, odvelo u zabludu.

فَإِذَا قَضَيْتُمُ ٱلصَّلَوٰةَ فَٱذْكُرُوا۟ ٱللَّهَ قِيَٰمًا وَقُعُودًا وَعَلَىٰ جُنُوبِكُمْ فَإِذَا ٱطْمَأْنَنتُمْ فَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ إِنَّ ٱلصَّلَوٰةَ كَانَتْ عَلَى ٱلْمُؤْمِنِينَ كِتَٰبًا مَّوْقُوتًا ‎﴿١٠٣﴾

Pa kad završite salat, tad spominjite Allaha stojeći, i sjedeći i na bokovima vašim. Pa kad budete smireni, uspostavljajte salat. Uistinu, salat je vjernicima knjigom određen. (4:103)

Vrlo interesantan ajet u kojem se salat pominje tri puta. Ajet govori o dva različita salata, prvi je namaz a drugi je društveni rad. Takvo tumačenje ima smisla, jer u suprotnom, to bi bila naredba da čim klanjamo namaz, malo odmorimo uz zikr, opet obavljamo namaz, i tako non-stop. Dakle, ajet savjetuje vjernicima (a ne svim ljudima) da nakon namaza odmore uz zikr, a onda da se upuste u socijalni život, jer to je nešto što je vjernicima specificirano knjigom. Ovaj kraj ajeta ima više tumačenja, o čemu ćemo drugi put.

فَإِذَا ٱنسَلَخَ ٱلْأَشْهُرُ ٱلْحُرُمُ فَٱقْتُلُوا۟ ٱلْمُشْرِكِينَ حَيْثُ وَجَدتُّمُوهُمْ وَخُذُوهُمْ وَٱحْصُرُوهُمْ وَٱقْعُدُوا۟ لَهُمْ كُلَّ مَرْصَدٍ فَإِن تَابُوا۟ وَأَقَامُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتَوُا۟ ٱلزَّكَوٰةَ فَخَلُّوا۟ سَبِيلَهُمْ إِنَّ ٱللَّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ ‎﴿٥﴾

Pa kad izmaknu sveti mjeseci, tad ubijajte mušrike gdje god ih nađete, i ščepajte ih i opsjedajte ih i postavljajte im se u svaku zasjedu. Pa ako se pokaju i budu činili salat i pridonjeli zekat, onda ih oslobodite. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni. (9:5)

Ajet daje vrlo živu sliku ratnih dejstava, i u sred toga se očekuje da zarobljeni neprijatelj obavlja namaz i daje zekat svezan ili u zatvoru! Ovaj dio je tradicionalnim tumačima Kur’ana prava noćna mora. Kako će mušrik, zarobljen, svezan, klanjati namaz i davati zekat? Po kojem mezhebu će kljanjat svezan? Koliko je iskren taj njegov namaz? Šta će učit u namazu? Ko će mu izračunati nisab zekata? Šta ako nije ponio para sa sobom u rat, pa sad ne može dati zekat? Jel’ to Allah traži da uzgajamo licemjere i prevarante koji će prisilno klanjati Bogu protiv kojeg su se upravo borili kako bi spasili živu glavu? Inkvizicija! Dakle, suludo, besmisleno.

Ajet govori o slučajevima koji su slični onom opisanom u predajama o Bedru. Ako je išta od hadisa tačno, vjerujem da ovaj dio jeste. Kada su se, nakon bitke i pobjede Poslanika a.s., zarobljenici prisegli da se neće više boriti protiv muslimana i dali zekat u znanju te opismenili mnoge muslimane, Poslanik a.s. ih je pustio. Obavili su salat i zekat.

قَالَ إِنِّى عَبْدُ ٱللَّهِ ءَاتَىٰنِىَ ٱلْكِتَٰبَ وَجَعَلَنِى نَبِيًّا ‎﴿٣٠﴾‏ وَجَعَلَنِى مُبَارَكًا أَيْنَ مَا كُنتُ وَأَوْصَٰنِى بِٱلصَّلَوٰةِ وَٱلزَّكَوٰةِ مَا دُمْتُ حَيًّا ‎﴿٣١﴾

Reče: “Uistinu! Ja sam rob Allahov. Dao mi je Knjigu i učinio me vjerovjesnikom, (30) I učinio me blagoslovljenim ma gdje bio, i zadužio me salatom i zekatom dok sam živ, (19:31)

Ajet citira govor poslanika Isaa a.s. gdje on, kao beba, navodi svoju poslaničku misiju, pa kaže se misija sastoji samo od salata i zekata. Ako bi shvatili da je to namaz i porez, to je onda vrlo sebična misija. Prvo, od namaza bi imao koristi samo on lično, a drugo, porez ne bi plaćao jer je siromašan živio i siromašan umro. Kakva je to misija?!
Dakle, ajeti govore o poslaničkom zadatku stalne interakcije s ljudima u svrhu njihovog razvoja i čišćenja od paganstva, nemorala i zla. Isa a.s. ne spominje namaz i porez u ovom kontekstu, već osvješćivanje naroda i njihov napredak.

يَٰبُنَىَّ أَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ وَأْمُرْ بِٱلْمَعْرُوفِ وَٱنْهَ عَنِ ٱلْمُنكَرِ وَٱصْبِرْ عَلَىٰ مَآ أَصَابَكَ إِنَّ ذَٰلِكَ مِنْ عَزْمِ ٱلْأُمُورِ ‎﴿١٧﴾

O sinčiću moj! Obavljaj salat i naređuj dobro, a zabranjuj nevaljalo, i strpi se nad onim šta te zadesi. Uistinu, to su odlučujuće stvari. (31:17)

Lukman se obraća svom sinu, pa mu nabraja četiri čina koja su ključna za uspjeh, i svi su direktno vezani za interakciju s ljudima, salat, savjetovanje na dobro, odvraćanje od lošeg i strpljenje na posljedicama toga. Ako bi salat ovdje bio obred namaza, ne bi se uklapao u kontekst. Dakle, ovdje “obavljaj salat…” znači “idi među narod, naređuj dobro, a zabranjuj nevaljalo, i strpi se nad onim šta te zadesi kao rezultat toga svega”.

وَٱلَّذِينَ يُمَسِّكُونَ بِٱلْكِتَٰبِ وَأَقَامُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ إِنَّا لَا نُضِيعُ أَجْرَ ٱلْمُصْلِحِينَ ‎﴿١٧٠﴾‏

A oni koji se drže Knjige i čine salat – uistinu, Mi nećemo upropastiti nagradu popravitelja. (7:170)

Završetak ajeta zapravo definiše salat u ovom kontekstu. Popravitelj (muslih) je onaj koji radi dobro za druge, ispravlja iskrivljeno, gradi porušeno, popravlja pokvareno, sve to kako bi svima bilo dobro. Muslih nije onaj koji radi za sebe lično. Dakle, salat je ovdje čin popravljanja društva i sredine u kojoj žive.

رَّبَّنَآ إِنِّىٓ أَسْكَنتُ مِن ذُرِّيَّتِى بِوَادٍ غَيْرِ ذِى زَرْعٍ عِندَ بَيْتِكَ ٱلْمُحَرَّمِ رَبَّنَا لِيُقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ فَٱجْعَلْ أَفْـِٔدَةً مِّنَ ٱلنَّاسِ تَهْوِىٓ إِلَيْهِمْ وَٱرْزُقْهُم مِّنَ ٱلثَّمَرَٰتِ لَعَلَّهُمْ يَشْكُرُونَ ‎﴿٣٧﴾

Gospodaru naš! Uistinu! Ja sam naselio neke od potomaka svojih u dolini neobradivoj, kod Kuće Tvoje Svete, Gospodaru naš, da bi obavljali salat; zato učini da srca ljudi žude ka njima, i opskrbi ih (nekim) od plodova, da bi oni zahvaljivali. (37)

Ibrahim a.s. dovodi neke od potomaka svojih u dolinu Mekke. Prema tradicijonalnom tumačenju, oni su dovedeni u nedođiju da bi klanjali. Pa, mogli su klanjat’ i kod Ibrahima u kući, zašto baš u pustinji da klanjaju?! Zašto Ibrahim moli Allaha da im pošalje ljude da bi klanjali?! Ne trebaju im ljudi za namaz.
Dakle, ajet govori o Ibrahimovom činu razvoja Mekke koja je, po svemu sudeći, bila zapuštena. Doveo je svoju krv da nauče i pomognu narod Mekke i sve one koji dođu i prođu. Salat ovdje nije namaz, nego interakcija s ljudima i razvoj zajednice. Kasnije će doći da sa sinom podigne temelje Kuće, nakon što se zajednica izrodila. Možda jedna od poruka bi bila; Donesi dobro sjeme, izgradi ljude i mentalitet, a onda napravi građevine.

وَمَا تَفَرَّقَ ٱلَّذِينَ أُوتُوا۟ ٱلْكِتَٰبَ إِلَّا مِنۢ بَعْدِ مَا جَآءَتْهُمُ ٱلْبَيِّنَةُ ‎﴿٤﴾‏ وَمَآ أُمِرُوٓا۟ إِلَّا لِيَعْبُدُوا۟ ٱللَّهَ مُخْلِصِينَ لَهُ ٱلدِّينَ حُنَفَآءَ وَيُقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَيُؤْتُوا۟ ٱلزَّكَوٰةَ وَذَٰلِكَ دِينُ ٱلْقَيِّمَةِ ‎﴿٥﴾‏

A naređeno im je da obožavaju jedino Allaha, odani Njegovoj vjeri, hanife da budu i obavljaju salat i zekat čine, a to je vjera prava. (98:5)

Brojni su ajeti koji govore o salatu i zekatu u narodima drevnim. Ovaj koji govori o sljedbenicima prijašnjih objava, poput izraelćana i nazarećana, kao i drugi slični ajeti, dokazuju da je salat i zekat sastavni dio prave vjere, od kad ona postoji pa do Sudnjeg dana. Salat i zekat nisu obredi propisani muslimanima, sa brojem rekata, šta se uči, gdje se drže ruke, koliko se šire noge, itd… nego su univerzalne upute za cijelo čovječanstvo. nešto što svaki čovjek treba da praktikuje, radi sebe i drugih, a to je međusobno dobročinstvo (salat) i doprinos napretku društva (zekat).

وَإِذَا ضَرَبْتُمْ فِى ٱلْأَرْضِ فَلَيْسَ عَلَيْكُمْ جُنَاحٌ أَن تَقْصُرُوا۟ مِنَ ٱلصَّلَوٰةِ إِنْ خِفْتُمْ أَن يَفْتِنَكُمُ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓا۟ إِنَّ ٱلْكَٰفِرِينَ كَانُوا۟ لَكُمْ عَدُوًّا مُّبِينًا ‎﴿١٠١﴾‏ وَإِذَا كُنتَ فِيهِمْ فَأَقَمْتَ لَهُمُ ٱلصَّلَوٰةَ فَلْتَقُمْ طَآئِفَةٌ مِّنْهُم مَّعَكَ وَلْيَأْخُذُوٓا۟ أَسْلِحَتَهُمْ فَإِذَا سَجَدُوا۟ فَلْيَكُونُوا۟ مِن وَرَآئِكُمْ وَلْتَأْتِ طَآئِفَةٌ أُخْرَىٰ لَمْ يُصَلُّوا۟ فَلْيُصَلُّوا۟ مَعَكَ وَلْيَأْخُذُوا۟ حِذْرَهُمْ وَأَسْلِحَتَهُمْ وَدَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُوا۟ لَوْ تَغْفُلُونَ عَنْ أَسْلِحَتِكُمْ وَأَمْتِعَتِكُمْ فَيَمِيلُونَ عَلَيْكُم مَّيْلَةً وَٰحِدَةً وَلَا جُنَاحَ عَلَيْكُمْ إِن كَانَ بِكُمْ أَذًى مِّن مَّطَرٍ أَوْ كُنتُم مَّرْضَىٰٓ أَن تَضَعُوٓا۟ أَسْلِحَتَكُمْ وَخُذُوا۟ حِذْرَكُمْ إِنَّ ٱللَّهَ أَعَدَّ لِلْكَٰفِرِينَ عَذَابًا مُّهِينًا ‎﴿١٠٢﴾‏ فَإِذَا قَضَيْتُمُ ٱلصَّلَوٰةَ فَٱذْكُرُوا۟ ٱللَّهَ قِيَٰمًا وَقُعُودًا وَعَلَىٰ جُنُوبِكُمْ فَإِذَا ٱطْمَأْنَنتُمْ فَأَقِيمُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ إِنَّ ٱلصَّلَوٰةَ كَانَتْ عَلَى ٱلْمُؤْمِنِينَ كِتَٰبًا مَّوْقُوتًا ‎﴿١٠٣﴾‏

A kad budete putovali (misionarili) po Zemlji, tad vam nije grijeh da skratite od salata, ako se plašite da će vas napastvovati oni koji ne vjeruju. Uistinu! Nevjernici su vam neprijatelj otvoreni. (101) I kad budeš među njima, pa im salat uspostaviš, tad neka stane grupa njih s tobom i neka uzmu oružja svoja. Pa kad se pokore (obave sedždu), onda neka (odu) iza vas. I neka dođe grupa drugih – (koji) nisu obavili salat – pa neka obave salat s tobom, i neka budu oprezni i (uz) oružja svoja. Voljeli bi oni koji ne vjeruju da zanemarite oružja vaša i opreme vaše, pa da se obruše na vas nasrtajem jednim. I nije vam grijeh – ako vam bude neprijatnost od kiše ili budete bolesni – da odložite oružja vaša. I preduzmite (mjere) opreza vašeg. Uistinu! Allah je nevjernicima pripremio kaznu prezrenu. (102) Pa kad završite salat, tad spominjite Allaha stojeći, i sjedeći i na bokovima vašim. Pa kad budete bezbjedni, tad obavljajte salat (kao inače). Uistinu, salat je vjernicima propis određen. (4:103)

Namaz u strahu, kako ga tradicionalno nazivaju, je namaz za koji muslimani vjeruju da je opisan u ovim ajetima sure An-Nisa. No, ja već kristalno jasno vidim da se ne radi o obrednoj molitvi, jer i suviše je nelogičnosti da bi se ona uklopila u ovaj kontekst, već se radi o planiranju odbranbene bitke. Najspecifičniji ajet o salatu, a nigdje se ne pominje zekat. Sad, kada razumijemo šta salat zapravo znači, biva jasno zašto ovdje nema pomena zekatu, a to zato jer je rat. Nema unaprjeđivanja i progresa u ratu. U ratu se gine i ruši.
Salat je ovdje sastanak vojnog vrha, u ovom slučaju Poslanika a.s. sa grupacijama vojske. Svaka skupina dolazi do Poslanika i dobiva instrukcije kroz salat, pa kad se pokore vojnim naredbama (koristi se glagol sedžede) idu na svoje pozicije i dolazi slijedeće grupa, četa, odred.
U ajetima nije preciziran broj grupa koje se redaju pred Poslanikom a.s. što čini tradicionalno tumačenje još kompleksnijim. Naime, tradicionalno se tefsiri da su to dvije grupe, jedna klanja s imamom jedan rekat, pa odlazi a ulazi druga grupa na drugi rekat, dok ovi prvi čuvaju leđa. Pogledaj ajete više puta dok ti se ne izbistri slika. Ajeti vrlo jasno daju upute vojnom vrhu o načinu planiranja i dogovaranja u toku sigurnosne prijetnje, a ne molitve u po frke. U ostalom, kakva bi to molitva bila, kakva skrušenost i predanost, dok opasnost vreba i samo čekaš da budeš rahmetlija?!

Još mnogo je primjera u Kur’anu koji stavljaju salat u kontekst socijalizacije i društvenog doprinosa.

Salat kao poslanička dužnost

Kao dio navedenog značenja salata, gdje on predstavlja društveni doprinos, često se kroz Kur’an može uvidjeti direktno i ekskluzivno obraćanje Poslaniku a.s.
U ovo spadaju i primjeri Isa a.s. i Ibrahima a.s. koje sam ranije naveo.

U slijedećim ajetima iz sure Hud, budemo li pratili kontekst, vidjećemo da zapravo određuju poslaničko radno vrijeme, a ne vrijeme ritualne molitve (namaza):

وَلَا تَرْكَنُوٓا۟ إِلَى ٱلَّذِينَ ظَلَمُوا۟ فَتَمَسَّكُمُ ٱلنَّارُ وَمَا لَكُم مِّن دُونِ ٱللَّهِ مِنْ أَوْلِيَآءَ ثُمَّ لَا تُنصَرُونَ ‎﴿١١٣﴾‏ وَأَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ طَرَفَىِ ٱلنَّهَارِ وَزُلَفًا مِّنَ ٱلَّيْلِ ۚ إِنَّ ٱلْحَسَنَٰتِ يُذْهِبْنَ ٱلسَّيِّـَٔاتِ ۚ ذَٰلِكَ ذِكْرَىٰ لِلذَّٰكِرِينَ ‎﴿١١٤﴾‏ وَٱصْبِرْ فَإِنَّ ٱللَّهَ لَا يُضِيعُ أَجْرَ ٱلْمُحْسِنِينَ ‎﴿١١٥﴾‏ فَلَوْلَا كَانَ مِنَ ٱلْقُرُونِ مِن قَبْلِكُمْ أُو۟لُوا۟ بَقِيَّةٍ يَنْهَوْنَ عَنِ ٱلْفَسَادِ فِى ٱلْأَرْضِ إِلَّا قَلِيلًا مِّمَّنْ أَنجَيْنَا مِنْهُمْ ۗ وَٱتَّبَعَ ٱلَّذِينَ ظَلَمُوا۟ مَآ أُتْرِفُوا۟ فِيهِ وَكَانُوا۟ مُجْرِمِينَ ‎﴿١١٦﴾‏ وَمَا كَانَ رَبُّكَ لِيُهْلِكَ ٱلْقُرَىٰ بِظُلْمٍ وَأَهْلُهَا مُصْلِحُونَ ‎﴿١١٧﴾‏

I ne oslanjajte se na one koji čine zulm, pa da vas dotakne vatra; a nemate vi mimo Allaha nikakvih zaštitnika, zatim nećete biti pomognuti. (113) I obavljaj salat na dva kraja dana i dolaskom noći. Uistinu dobra djela otklanjaju zla djela. To je opomena za one koji se podsjećaju. (114) I strpi se. Pa uistinu, Allah neće dati da propane nagrada dobročinitelja. (115) Pa zašto nije bilo nekih pokoljenja prije vas, posjednika ostataka (uputa), koji su zabranjivali fesad na Zemlji, izuzev malo koga od njih (kog) smo spasili? A slijedili su oni koji su činili zulm, ono u čemu su uživali, i bili su krivci. (116) A neće Gospodar tvoj uništavati gradove zulmom, budu li stanovnici njihovi popravitelji. (11:117)

Kontekst počinje sa kritikom zulumćara, nepravednika i nasilnika, gdje se Allah obraća vjernicima da ih nikako ne pordžavaju u tome. Što bi danas bilo glasanje za političare koji su zalimi. Odmah zatim, ajet se obraća Poslaniku direktno (u jednini) pa mu kaže da obavlja salat u granicama dana (početku i kraju) i ranim satima noći, jer dobra djela poništavaju efekat loših. Da se kojim slučajem radi o molitvi namazu, naredba ne bi imala smisla u kontekstu. Naredba dolazi kao preventivno djelovanje Poslanika da vjernike usmjeri kako se ne bi dodvoravali nasilnicima, a potom to djelo naziva dobročinstvom. Zatim mu kaže da se strpi i ustraje, što opet nema smisla ako je u pitanju namaz. Opet, u nastavku kaže da je to djelo dobročinstva (k drugima). A potom opisuje one koji su bili prije nas, i činilu su salat tako što su spriječavali nered (fesad), i kaže da Allah neće dozvoliti da propadnu naselja (zajednice) dok god su stanovnici popravitelji (muslihun), neko ko ispravlja ono što ne valja. Sve to zapravo opisuje salat kojim Poslanik a.s. treba da se bavi dan i noć, i očekivane rezultate istog.

Vrlo je vjerovatno da je Poslanik u toku svog radnog vremena obavljao i molitvu (obred namaza), te su ga zatečeni vjernici u tome pratili, educirajući se, ali taj namaz nikako nije cijeli salat, tj. primarna zadaća Poslanika a.s.

أَقِمِ ٱلصَّلَوٰةَ لِدُلُوكِ ٱلشَّمْسِ إِلَىٰ غَسَقِ ٱلَّيْلِ وَقُرْءَانَ ٱلْفَجْرِ إِنَّ قُرْءَانَ ٱلْفَجْرِ كَانَ مَشْهُودًا ‎﴿٧٨﴾

Obavljaj salat sa naginjanjem Sunca (zapadu), do noćne tame, i (uči) Kur’an zorom. Uistinu, Kur’an zorom je svjedočen. (17:78)

Ovaj ajet se često citira kao dokaz za namaske vaktove u Kur’anu, iako on to nije. Ajet bi bio nemoguća misija za Poslanika ukoliko bi se odnosio na obred namaza. Nedvosmileno se naređuje Poslaniku a.s. da čini salat bez prestanka od podne do mrkle noći. Kada bi onda bio poslanik? Kada bi jeo, pio? Dakle, ajet traži od Poslanika a.s. da podučava ljude, bude s narodom, od podne do mraka (jer ujutro ljudi rade svoje poslove), i da praktikuje učenje Kur’ana u ranu zoru, jer je taj skup dobro posjećen od strane naroda. Ako sebi stvorimo mentalnu sliku života u srednjovjekovnoj Arabiji, jasno je zašto su ova strateška vremena odabrana za širenje misije Islama. Ljudi se rano bude, i dok su još svježi u zoru, Poslanik im recituje Kur’an. Nakon toga počinje radni dan, biznis, trgovina, ljudi se zabave s hajvanom, njivama i vočnjacima… a kad upekne sunce u podne, svi se povlače u hladovinu. To je vrijeme kada Poslanik preuzima zajednicu vjernika i prenosi im objavu, podučava ih i unaprijeđuje. Dakle, kontinuirani proces salata skoro cijeli dan. Ajet, u modernom žargonu, određuje Poslaniku radno vrijeme.

ٱلَّذِينَ إِن مَّكَّنَّٰهُمْ فِى ٱلْأَرْضِ أَقَامُوا۟ ٱلصَّلَوٰةَ وَءَاتَوُا۟ ٱلزَّكَوٰةَ وَأَمَرُوا۟ بِٱلْمَعْرُوفِ وَنَهَوْا۟ عَنِ ٱلْمُنكَرِ وَلِلَّهِ عَٰقِبَةُ ٱلْأُمُورِ ‎﴿٤١﴾‏

One koji, ako ih ustoličimo na Zemlji, obavljaju salat i daju zekat, i naređuju dobro, a odvraćaju od nevaljalog. A Allahov je konac stvari. (22:41)

Jedan od ajeta o salatu čiji detalj je zanemaren kod većine tradicionalnih tumača Kur’ana, a da ne govorim o mezhebima. Vezan je direktno za prethodno pojašnjenje poslaničke dužnosti i salata odgovornih ljudi na funkciji. Obrati pažnju da ajet navodi uslov za salat ove vrste, a to je vlast i moć za provođenje iste. Dakle, nije svačije da ovaj salat čini, da pametuje ljudima i popravlja opće stanje javnosti. Allah se obraća vjernicima kao državnoj instituciji, da kad uspostave uređeno građansko društvo, civilizaciju, da tada uspotave salat i postignu zekat, a potom im opiše i kako to izgleda govoreći “i naređuju dobro, a odvraćaju od nevaljalog“. To je salat čiji rezultat je dobro društvo u kojem nema nevaljalog!

Salat i uspostavljanje salata

Nadovezujući se na temu o ovoj vrsti salata, evo jedan detalj za promišljanje i istraživanje;

Naime, ko pomno prati ajete o salatu uvidjet će jasan obrazac, suptilnu razlika u značenju ajeta u kojima se salat spominje samostalno u obliku imenice (salat صلاة صلوة), ili samo kao glagol (صلى يصلي salla) i onih ajeta u kojima se spominje uz glagol (أقام يقيم) ili njegovu imenicu “ikamet – uspostaviti, ispraviti, proživljavanje, izvođenje, privređivanje,… ” gdje skoro uvijek ima zekat kao rezultat.

Salat se ne može uspostaviti sebi, on se mora uspostaviti nekome drugome, dakle ajeti u kojima ima “uspostava salata” govore o interakciji a ne pojedinačnom aktu. Takvi ajeti se uvijek obraćaju vjernicima u množini, kao zajednici ili grupi koja je odgovorna za zajednicu, a ponekad lično Poslaniku. Nikada nećemo naći naredbu o “uspostavi salata” a da se obraća vjerniku, lično. Ovu interesantnu činjenicu treba još istražiti, jer vjerujem da iza toga ima dublje značenje koje smo izgubili u zadnjih desetak vjekova usput. Sve te detalje treba popratiti, u suprotnom nismo promišljali Kur’an.

Salat – Značenje 3: Podrška

Mnogi su kur’anski ajeti u kojima se spominje glagol (salla – صلى يصلي) a koji nikako ne mogu značiti namaz ili bilo kakav vid obrednog ibadeta. U slijedećim ajetima glagol se koristi u značenju podrška ili potpora. Čitanjem ajeta biće ti jasno da salãt ovdje nikako nije namaz.

خُذْ مِنْ أَمْوَٰلِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِم بِهَا وَصَلِّ عَلَيْهِمْ إِنَّ صَلَوٰتَكَ سَكَنٌ لَّهُمْ وَٱللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ ‎﴿١٠٣﴾‏

Uzmi iz imetaka njihovih sadaku, čisteći ih i oplemenjujući ih njome, i učini im salat. Uistinu, tvoj salat je njima smiraj; a Allah je Onaj koji čuje, Znalac. (9:103)

إِنَّ ٱللَّهَ وَمَلَٰٓئِكَتَهُۥ يُصَلُّونَ عَلَى ٱلنَّبِىِّ يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ صَلُّوا۟ عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا۟ تَسْلِيمًا ‎﴿٥٦﴾

Uistinu! Allah i meleci Njegovi čine salat Vjerovjesniku. O vi koji vjerujete, činite mu salat i predajte se pokorno. (33:56)

هُوَ ٱلَّذِى يُصَلِّى عَلَيْكُمْ وَمَلَٰٓئِكَتُهُۥ لِيُخْرِجَكُم مِّنَ ٱلظُّلُمَٰتِ إِلَى ٱلنُّورِ وَكَانَ بِٱلْمُؤْمِنِينَ رَحِيمًا ‎﴿٤٣﴾‏

On je Taj koji vam salat čini i meleci Njegovi – da bi vas izveo iz tmina na svjetlo; a za vjernike je Milosrdan. (33:43)

فَلَا صَدَّقَ وَلَا صَلَّىٰ ‎﴿٣١﴾‏ وَلَٰكِن كَذَّبَ وَتَوَلَّىٰ ‎﴿٣٢﴾

Pa nije potvrđivao, ni salat činio, (31) Nego je poricao i okretao se (75:32)

وَمَا كَانَ صَلَاتُهُمْ عِندَ ٱلْبَيْتِ إِلَّا مُكَآءً وَتَصْدِيَةً فَذُوقُوا۟ ٱلْعَذَابَ بِمَا كُنتُمْ تَكْفُرُونَ ‎﴿٣٥﴾

A salat njihov kod Kuće je samo zviždanje i pljeskanje. Zato iskusite kaznu što ne vjerujete! (8:35)

Ovi, i mnogi drugi ajeti, koriste glagol “salla” ili termin “salat” u značenju podrške, potpore i solidarnosti, što je u biti prožeto kroz sva četiri značenja u Kur’anu. Obrati pažnju da Allah i meleki čine salat, da vjernici čine salat, da vjerovjesnik čini salat, svako prema svakome čini salat. Ovo bi bilo neprihvatljivo u slučaju da salat razumjevamo isključivo kao namaz.

U pred-posljednjem navedenom ajetu se opet spominju suprotnosti koje pojašnjavaju jedna drugu, pa kaže “nije vjerovao – nego je poricao” i “nije salat činio – nego se okretao (odlazio, napuštao)”. Dakle, suprotno od potvrđivanja je poricanje, a suprotno od salata je napuštanje, što mu definiše značenje; podrška i potpora.

Posljednji ajet je meni vrlo interesantan, pogotovu što nisam našao nikoga da ga razumjeva na ovaj način. Kontekst u kojem se ajet nalazu u suri Al Enfal govori o neprijateljstvu mekanskih mušrika prema Poslaniku i vjernicima, te njihovom bahatom ponašanju kod Kabe (Kuće) gdje su se osjećali ko’ svoj na svom. Jasno se vidi iz konteksta više kur’anskih sura da je Poslanik činio salat na mejdanu kod Kabe, to je bio glavni mekanski trg i mjesto susreta. Taj njegov salat je bio razgovor s ljudima i poziv Allahu. Njihov odgovor na Poslanikov salat je bio zviždanje i pljeskanje, čime su ponižavali, ismijavali i ućutkivali Poslanika a.s. To je razlog što im se u istom ajetu prijeti kaznom za kufr, a ne zato što su oni tobože klanjali zviždući i pljekajući rukama. Allah ne kažnjava jer neko nakaradno klanja, već kažnjava jer ismijava i ćutka Njegovog Poslanika. Dakle, i u ovom ajetu “salat” je obavljanje poslaničke dužnosti pri čemu je “salat” publike bio zlonamjerano ometanje. Ovaj salat nije formalna molitva ili namaz.

Salavati na Poslanika

Ne mogu a da se ne dotaknem nakaradnog običaja “salavata na poslanika” gdje muslimani govore “Allahumme salli ala Muhammed we aali Muhammed…” u nadi da time ostvaruju velike nagrade kod Allaha. Navodno, to je odziv na božanski poziv vjernicima gdje kaže: “Uistinu! Allah i meleci Njegovi čine salat Vjerovjesniku. O vi koji vjerujete, činite mu salat i predajte se pokorno. (33:56)”.

Biće malo teže to objasniti nekome ko nema uvid i razumjevanje arapskog teksta ajeta, gdje se nigdje, ni na koji način, ne zahtjeva od nas da verbalno činimo salat na Poslanika, niti da mu šaljemo selame. Ajet kaže da podržavamo Poslanika i da mu se predamo, i riječi u tom procesu nemaju nikakvu težinu.

Možda je najgori dio što Allah dž.š. traži od nas da mi činimo salat Poslaniku, a onda mi Njemu kažemo “O Allahu de Ti čini salat na poslanika!” – što je prijevod tradicionalnih salavata. Dakle, Allah kaže O vjernici dete vi salat, a mi na to odgovorimo, neka Allahu, de Ti!

Imam nijet o ovome opširnije napisati, ali morao sam skrenuti pažnju na besmislice koje činimo.

Osvrt

Mnogo je predaja koje govore o vrijednosti i obavezi namaza, kroz obećavanje enormnih nagrada do prijetnji nesmislenim kaznama. Moje stanovište je da bi jedan dio predaja koje se pripisuju Poslaniku (hadisa) moglo biti tačno, ali s tradicionalnom percepcijom namaza nikako nemaju smisla.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da je po tradicionalnom učenju namaz formalna molitva koja se obavlja na određen način, zavisno od mezheba do mezheba, onda hadis “Prvo što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu je namaz, pa ako mu namaz bude ispravan, biće mu ispravna i primljena njegova druga djela, a ako mu namaz bude neispravan, biće mu neispravna i ostala djela.”,  je u potpunoj suprotnosti sa svime što Kur’an uči.

Postoje mnogi ljudi koji obavljaju tradicionalni namaz, koji je mezhebski ispravan, no njihova ostala djela su definicija zla. Ovaj, i mnogi drugi primjeri, u kojima hadisi o namazu nemaju smisla kroz prizmu tradicionalne percepcije namaza, dokaz su da neispravne percepcije.

Ajet koji kaže “Doista salat zabranjuje razvrat i nedjela.” sam po sebi je dokaz da kur’anski salat (namaz) nije shvaćen, jer bi u suprotnom svako onaj ko obavlja namaz bio spriječen od razvrata i nedjela.

Slijedi nastavak u kojem ću govoriti o ritualnom namazu …

15 comments