Tabu: Urokljivo oko
Autor: Kenan HodžićTvrdnja: Urok je praznovjerje i izgovor za luzere.
Urok je omiljena tema luzerima, jer im to daje utjehu i opravdanje za greške i propuste koje su počinili. Naravo, kao i većina “islamskih vjerovanja”, tako i ova nema uporište u knjizi Islama, časnom Kur’anu. U ovom kratkom tekstu ću pojasniti da su “nategnuta” tumačenja nekih ajeta na ovu temu vrlo pogrešna, a u isto vrijeme ću pokušati da dokažem da Kur’an zapravo propovjeda suprotno, tj. da niko ne može pogledom ili zavišću direktno utjecati na stanje drugog insana. Takvo nešto bi zaista bila nepravda, a Allah je pravedan.
Ova tema, kao i sve ostale na ovom blogu, prvenstveno imaju za cilj da te osvijeste, da uvidiš, po ko zna koji put, da je tradicionalni Islam kidnapovan od strane srednjovjekovnih arapa, te je vremenom zatrovan raznim vjerovanjima i propisima za koje Allah nikakva dokaza nije objavio.
Ibnul-Kajim definiše urok (Oko) pa kaže: “Urok su strijele koje urokljivi zavidnik ispaljuje prema zaviđenom, koje nekad pogode a nekada promaše, pa ako ga pogode, a ovaj bude nezaštićen, sigorno će mu nauditi.”
Dakle, urok je nevidljivo oružje u rukama zavidnih zlikovaca koje oni koriste nad svojim nedužnim žrtvama i time ih često fizički i psihički povrijede ili čak potpuno unište.
Koliko je to ozbiljno oružje pokazuju i hadisi, odnosno tradicionalne predaje koje se prepisuju Poslaniku a.s., gdje recimo Muslim bilježi da je Poslanik navodno rekao: “Urok je istina!“, ili “Urokljivo oko će odvesti čovjeka u grob i devu u kotao.“, ili da je rekao: “Ako bi išta moglo preteći sudbinu, to bi bilo urokljivo oko!“, i slične predaje.
Iako se ovo vjerovanje na arapskom zove “oko (organ za vid), Ajn-عين”, tradicionalno se smatra da oči nisu isključiv izvor uroka, već je dovoljno da neko u srcu pozavidi da se zaviđenom nešto loše desi.
Prije nego pređem na tumačenje ajeta koji navodno potvrđuju postojanje uroka u tradicionalnom smislu, želim da malo razmislimo o ovoj definiciji. Sudeći po “islamskim učenjacima”, urok je nešto što može da realno naudi urečenoj osobi bez da zavidnik poduzme ikakvu akciju protiv njega osim što ga je zavidno pogledao. Samim tim, urok bi mogao biti izgovor na Sudnjem danu za sve što nisi uradio, jer realno nisi ni mogao od komšijinog uroka. Isto tako, ako ti posao ne valja, ne smiješ sebe kriviti, jer to je vjerovatno urok konkurencije. Nisi znao školu završiti – urok! Nisi se oženio – urok! Pokvarilo se auto – urok! Crkla krava- urok!… dokle brate?!
U jednom od “vjerodostojnih” hadisa stoji da je urok dio Allahove odredbe (kadera), što je uvreda prema Uzvišenom Allahu. Ovakvim vjerovanjima smo podredili Allahovu odredbu moći čovjeka. Znači, moja sudbina je u očima mojih zavidnika!
Ne mogu da usput ne spomenem da postoje i propisi liječenja od uroka, a to su razne metode za koje ti treba hodža, a nije ni džabaluka. Helem,…
Zavist je ljudska emocija koju niko ne dovodi u pitanje, ali ja ovdje želim pokazati potrebu vjernika za novim razumjevanjem pojma uroka i zavisti, jer uvriježeno shvatanje moći uroka nad stvarima ili osobama je mitološko i praznovjerno, dodjeljujući tako očima zavidnika moć nad ljudima. Zavist, kako je ja vidim – i kako je spomenuta u Kur’anu – je samo želja da nestanu blagodati onog drugog, ali ta želja je bezazlena zaviđenom dokle god ne pređe u fazu realizacije, što znači da zavidnik počne djelovati da ostvari pokvarene želje i zle ciljeve.
Zavist je, dakle, negativan osjećaj i vatra zlobe koja gori u srcima zavidnih ljudi, ali nema stvarnu moć nad bilo kim, osim nad samim zavidnikom. Zavist je kao otrov kojeg zavidnik pije u nadi da će naštetiti zaviđenom.
Kao Kur’anske dokaze, tradicionalni vjernici u uroke navode ajete iz sura El-Felek, Jusuf i El-Kalem. Pojasnit ću svaki od njih posebno.
Kur’anski ajeti koji govore o ovoj temi jasno ukazuju da zavist nije zlo sama po sebi sve dok se ne manifestira. Upravo je to srž ajeta iz sure El-Felek u kojem je dova da nas Gospodar sačuva od zla zavidnika:
وَمِن شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَدَ ﴿٥﴾
…i od zla zavidnika kad zavist ispolji! (113:5)
Allah dž.š. kaže “Od zla zavidnika kada zavist ispolji“, gdje razumijemo da zavidnik nema moć dokle god ne zavidi. Inače bi Allah rekao “Od zla zavisti zavidnika”. Ovaj ajet jasno pokazuje da želja za uskraćivanjem blagodati kod zavidnika ostaje samo emocija dok ne pređe u realizaciju. Dakle, ne tražimo zaštitu od zavisti, nego od zla njenih posljedica kada ih zavidnik počne sprovoditi u djelo.
U ajetu sure El-Kalem se spominju nevjernici koji slušaju Kur’an iz Poslanikovih usta:
وَإِن يَكَادُ الَّذِينَ كَفَرُوا لَيُزْلِقُونَكَ بِأَبْصَارِهِمْ لَمَّا سَمِعُوا الذِّكْرَ وَيَقُولُونَ إِنَّهُ لَمَجْنُونٌ ﴿٥١﴾
A samo što te nisu odgurali pogledima svojim kad su čuli Opomenu, i govore: “Doista je on luđak.” (68:51)
Ajet ne samo da ne potvrđuje realno djelovanje uroka, već upravo suprotno. Jasno se koristi žargon tog vremena, a koji i danas postoji, gdje se dočarava veličina njihove mržnje prema Kur’anu, pa kaže “Samo što nisu…”, tj. da su mogli uradili bi, ali nisu mogli. Nema sumnje da se nije desilo da je Poslanik posrnuo jer su ga pogledima presjecali, jer su to opisi stanja a ne realna prezentacija događaja.
Treći ajet koji koriste kao dokaz uroka je u suri Jusuf, gdje se kroz priču spominje oporuka Jakuba a.s. svojim sinovima dok su se vraćali po Jusufa i mlađeg brata u metropolu, pa kaže:
وَقَالَ يَا بَنِيَّ لَا تَدْخُلُوا مِن بَابٍ وَاحِدٍ وَادْخُلُوا مِنْ أَبْوَابٍ مُّتَفَرِّقَةٍ ۖ وَمَا أُغْنِي عَنكُم مِّنَ اللَّهِ مِن شَيْءٍ ۖ إِنِ الْحُكْمُ إِلَّا لِلَّهِ ۖ عَلَيْهِ تَوَكَّلْتُ ۖ وَعَلَيْهِ فَلْيَتَوَكَّلِ الْمُتَوَكِّلُونَ ﴿٦٧﴾
I reče: “O sinovi moji! Ne ulazite na jednu kapiju, a ulazite na kapije različite; i neću vam ja koristiti protiv Allaha nimalo. Uistinu, sud je samo Allahov. U Njega se pouzdavam, i u Njega zato neka se pouzdaju oni koji se uzdaju.” (12:67)
Prema tefsirima, Jakub se bojao da mu sinove ne pogodi urok. Ja stvano ne znam kako je to značenje navučeno na ovaj ajet, jer činjenica je da su oni bili beduini iz pustinje, dolaze po hranu jer su gladni, smoreni od puta i brige za nestalom braćom, pohabani grižnjom savjesti i očevim prijekorom…. ko da im na tome zavidi u metropoli?! Uostalom, kako će im pomoći protiv uroka to što su razdvojeni?
Iz konteksta se razumije da je ovaj Jakubov savjet sinovima bio vrlo praktične prirode, kojom se izbjegavala realna opasnost od zasjede ili zamke. Sve je ukazivalo da ih neko “navlači” nazad u grad, što je Jakub osjetio i skonto, a što se na kraju i uspostavilo kao istina, jer je Jusuf doista mudro isplanirao njihov povratak. Dakle, ajet nema nikakve veze sa urokom.
Vjerovanje u moć uroka nad ljudima je velika iluzija koju su proizvela naša zaostala i tradicionalna razmišljanja. Ta uvjerenja su nas udaljila od ispravnog razumijevanja vjere i kur’anskog globalnog pogleda na svijet i ljude.
Zašto se ne zapitamo, kako to da niko ne koristi urok kao oružje protiv neprijatelja? Hajmo svi zavidit Izraelu na bogatsvu i moći, ne bi li prestali ubijat onaj jadni narod tamo? Što Messi ili Ronaldo ne slome nogu na utakmici, a milion ljudi im istovremeno zavidi, i to konstantno godinama? Kako su selebriti uopće živi s obzirom koliko im ljudi zavidi na ljepoti i bogatstvu?! Kontam, garant su nešto sebi proučili pa im ni urok ništa ne može.
U Kur’anu, Iblisova zavist Ademu nije učinila da njegove blagodati nestanu sve dok ga nije počeo pratiti i zavoditi. Zavist je tada prešla iz sfere želje u sferu djelovanja, što je upravo značenje ajeta “Od zla zavidnika kada zavist svoju ispolji”. Ako bi urok imao moć, makar i ograničenu negativnu energiju, tada bi zavist Iblisa prema Adamu bila dovoljna da ostvari Iblisove želje i ciljeve. Isto tako, kada je sin Adama zavidio svom bratu zbog prihvaćanja žrtve jednog od njih, da li je zavist imala učinka osim kada je prešla iz sfere želje u sferu ubistva.
Allah jasno kaže:
وَمَا أَصَابَكُم مِّن مُّصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ وَيَعْفُو عَن كَثِيرٍ ﴿٣٠﴾
A šta vas pogodi od nesreće – to je šta ste zaradili rukama svojim, a mnogo toga on oprosti. (42:30)
Blagodat je dobra stvar, a njen nestanak je zlo. Ovo znači da zavist ima stepene, od kojih su neki skriveni u srcu zavidnika, dok drugi izlaze na površinu u obliku riječi ili djela. Ovdje je ključno da, čim se zavist manifestuje iz stadija osjećaja u stadij djelovanja, opasnost postaje stvarna.
Iskreno, meni je uvreda kad mi neko kaže “Sigurno te neko ureko!”, jer je to samo pristojan i bezbolan način da ti kaže “Druže, smotan si i nesposoban!”.
Zaključak
- Urok je narodna bajka i utjeha za neuspjehe.
- Zavist i zli pogledi ne predstavljaju stvarnu opasnost sve dok ne prerastu u djelo.
- U Kur’anu nema utemeljenja za tradicionalno vjerovanje u urok.
Da, ovo se drugacije moze nazvati i kao “naograjsanje” ili “neko ti bacio sihire”. Tako se to zove u mojoj mahali, kad neka zena nema muza ili djece, kaze se da je naograjsala ili da joj je neko bacio sihire pa sreca nikako da joj dodje u zivotu
Koliko sam shvatila kada malo razmislim, čovjek jedino može sam sebe da urekne jer Bog kaže kada se nešto loše čovjeku desi, to je zbog njega samog. A svako dobro je od Boga.
Sami sebe sabotiramo i uričemo i ograničavamo.
Hvala Kenane na temi za razmišljanje.
Ako vjeruješ da sebe možeš “ureći” ne možeš negirati da i drugi to može.
Čovjek može sam sebi nauditi, kao što može sam sebe iscjeliti. To nema veze sa “urokom”, nego je to drugi par opanaka. Možda o tome nekad kasnije. U slučaju da nego baš želi da sazna kako to radi, može doći kod mene u Holostički centar na Ilidži da mu pojasnim. 😀
Nedavno sam otkrila ovaj blog. Napokon neko sa kime se slažem u svemu po pitanju vjerskih tema. Čak ima dokumentarac o prvom čovjeku, zove se ” Znanstveni Adam” koji dokazuje tvoju teoriju o Ademu a.s.
Zanima me tvoje mišljenje o abdestu i laku za nokte, generalno mišljenje o značenju abdesta, da li je to samo ritualno čišćenje ( obzirom da se danas ljudi redovno kupaju) ili je zaista riječ o fizičkoj čistoći???
Bice interesantno vidjeti clanak o namazu koji se sprema vec neko vrijeme
Clanak moze biti o “salah(t)”-u to je Kur’anski pojam namaz nije…
U kojoj su fazi potencijalni buduci clanci o postanku, dzumi, evoluciji, namazu?
ma lahko je napisati… ali je to toliko daleko od tradicije da ne znam odakle da počnem. Kad to barnem, čitava kula od karata se ruši… spadaju svi zastori i tada se ugleda istinksa vjera koja skoro da nema ništa sa onom na koju smo navikli.
Tražim neku metodologiju koja će biti što manje “bolna”… jer mama mi čita blog, pa moram oprezno.
Sura felek nije nas. Odlicno su svi tekstovi. Svaka cast Kenane!
Soko okolovo! Svaka čast. Hvala!
A zašto nisi, kad si u vrt ušao, rekao: ‘Mašallah! Moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe, pa Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati,
Je li ti ovo dokaz za samourok? Ili ovo mozemo shvatiti kao primjer da nezahvalnost Bogu i osjecaj neovisnosti o Bogu rezultira uskracivanjem Bozijih blagodati kad tad? Opet sva moc je od Boga sto ne znaci da Njegova stvorenja ne posjeduju nikakvu moc.
“Nevjernici te pogledima svojim probadaju i gotovo da te obore kad Kur’an slušaju, govoreći: ‘On je, uistinu, luda’” (Kur’an: El-Kalem, 68).
68:51
Sada je jasnije otkuda to razumjevanje pogotovo kada ti sveštenik gromoglasno mašući prstom ponavlja priču: “Urok je stvaran i obara konjanika s konja”!
Samo ako izostaviš riječ “gotovo” ili “da mogu”, mogli bi se zaključiti to na šta ciljaš, da bolje stavimo ovo u perspektivu, bolje je da “umalo” odem u džehenem nego u dženet…
Nigdje veze poređenje.
Ajet je čisti dokaz za urok, ali ipak se ništa ne može desiti ako Allah dž.š. nije to dozvolio.
Anonymous, uroci ne postoje. U Kur’anu je to metafora, kao i mnogi drugi ajeti o različitim temama. Valjda umiješ prepoznati metaforu kad se kaže “nevjernici te pogledima svojim PROBADAJU i GOTOVO da te OBORE”. Ne misli se bukvalno da ti nevjernici imaju neku fizičku ili telepatsku moć da te probodu metafizičkim nožem ili da te energetski obore na pod bez direktnog djelovanja.
Ovo nema veze s urokom. Ovjde se govori o posljedicama nezahvalnosti, i one su suprotne od posljedica zahvalnosti koje se spominju u ajetu “…a ako budete zahvalni, sugurno ću vam povećati!” 14:7
Na osnovu ajeta iz Kur¨ana i brojnih hadisa (iako hadise ne uzimate za izvor vjere ali je prosto nemoguće da su svi hadisi koji govore o uroku i koji dolaze raznim putevima prenosilaca lažni), jasno je da je urok istina.
Nažalost jedino je jasno da si fulio i ne krivi druge za to. Pogotovo ne one koji ti saopšte tu poražavajuću vijest, pronadji krivca u sebi i kreni dalje…
Logikom kojom se dokazuju sve ove tvrdnje na ovom blogu, nama koji se smatramo muslimanima je upitno sve što praktikujemo od islama, pa i osnovne stvari kao što je namaz i post.
Naravno. Preispitaj sve sta radis koristeci kriterij koji je ljudima dat od Boga…
Ma ja. Onda ćemo klanjati samo 3 namaza jer u Kur’anu se toliko i spominje.
Zapitajte se zašto u Kur’anu nije detaljno opisan način klanjanja namaza kao što je to učinjeno za abdest, vjenčanje, ponašanje supružnika, razvode, nasljeđivanje, prava žena itd. Zapitajte se zašto je samo klanjanje izostavljeno
Zašto? Reci nam svoje mišljenje.
To ćeš shvatiti ako odlučiš i kada se očistiš, proces je protkan kroz Kur’an i shvatiš ko si i šta si…ne može ti to niko bolje od Boga objasniti…znači čišćenje (ne shvataj ovo površno jer je jako duboko) da bi mogla poruka doprijeti do tebe, traži zaštitu od Boga da te udalji od zla (tvojeg i tudjeg) i čitaj, živi to i proživljavaj e to je istinska i iskrena povezanost…
Može doći do poricanja i tri su razloga za poricanje, lažljivost, neznanje o temi o kojoj se govori i neispravna interpretacija navedenih znakova-dokaza…ako si ustrajan i iskren blago tebi, ako nisi to je na tvoju štetu…
Gospodar je poslao poslanika da nam objasni propise vjere i pokaže kako da prakticiramo vjeru. Jasno mi je da je ogroman broj hadisa izmišljen zbog nekakvih interesa, ali isto tako i ogroman broj hadisa je sačuvan u izvornom obliku onako kako je poslanik izjavio ili uradio. Ljudi su svoj život proveli izučavajući hadise. Ja vjerujem da su imali čist nijet, i vjerujem da Gospodar ne bi dozvolio da nešto tako bitno kao što su najvažniji propisi vjere tek tako ostanu skriveni i da ljudi nakon toliko godina traženja znanja i traženja upute od Gospodara, ostanu u zabludi.
Bog je poslao poslanika da preko njega ljudima objavi šta? Kur’an ili hadise? Ako se od nas traži da slijedimo poslanika, slijedimo ga u onome što mu je Bog dao, a to je Kur’an. Da nije bilo poslanika, ne bi ni bilo Kur’ana. Ne branim ti ja da slijediš šta je radio i kako je poslanik klanjao/obavljao taj famozni “salat”, to je tvoj izbor hoćeš li ili nećeš. Ja sam ti samo konstatirao da u Kur’anu taj salat nije uopšte objašnjen kao mnogi drugi propisi, što se da zaključiti da uopšte nije fizički ritual kakav se dan danas obavlja, ali eto to je moje mišljenje. Današnji namaz je uspostavljen kao “uzmi dovu iz ove sure, iz one tamo sure rukuu, iz one tamo druge sure sedžda” itd., a ja zato ne vidim zašto bi Bog toliko otežao ljudima i tadašnjim i današnjim kako da praktikuju svoj salat. Pogotovo tadašnjim neukim, polu-obrazovanim ljudima da očekuješ da sebi prave salat od raznoraznih sura, da očekuješ da skontaju da to tako ide.
“…neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu da ih iskušenje kakvo ne stigne, ili da ih patnja bolna ne snađe” (En-Nur, 63); “A onoga ko se suprotstavi Poslaniku, nakon što mu jasno bude pokazan Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to konačno odredište!” (En-Nisa, 115); “Na Dan kad zulumćar prste svoje bude grizao govoreći: ‘Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao!'” (El-Furkan, 27).
Taj “famozni salat” hvala Allahu obavljam bez ikakve muke i poteškoće, Čak se nakon svakog “famoznog salata” osjećam ljepše i potpunije jer nahranim svoju dušu.
A onaj čije srce nije dovoljno iskreno, se muči i pati sa svim propisima, pa i sa “salatom”.
Ne znam šta pokušavaš reći, “Pravi Put” je Kur’an ili hadis? Jer ja koliko znam na više mjesta se u samom Kur’anu kaže da je to Knjiga bez premca, Istina, pa čak i Pravi Put ako se dobro sjećam. A ovo za salat, kao što sam ti rekao ne branim ti ja ništa, nastavi put onih prije tebe kao u Kur’anu kad nevjernici kažu vjernicima “Ne, ne, mi ćemo slijediti naše očeve i pretke onako kako smo ih zatekli štagod da rade” – “Zar ćete ih slijediti i kad pameti nisu imali, niti su znali šta rade?”
Jednostavno receno. Jedna od poruka je pomozite sebi saburom i salatom. E zamislimo sada kada te apstraktne pojmove mi stavimo u formu i propovjedamo masama ako se pri saburu nisi okrenuo na petama ulijevo pa u desno nista od toga to nije sabur i Bog ti to nije primio? Zvuci kao bizarna zelja za partnerstvo s Bogom, a koliko sam shvatio Bog ne trazi partnera i one koji bilo sta partneruju sa Njim nagradice patnjom, ponizenjem…
Ljudi, vjerujte u Boga i vjerujte Bogu. Da, vjerujte Bogu (to je ujedno i ispravnije reci – vjerovati Bogu, nego vjerovati u Boga) i radite dobra djela svaki dan prema sebi i prema drugim ljudima i ustrajite na tome. Dobra djela u ime Boga! To je to! To je namaz to je spas. Raditi svaki dan dobra djela u ime Boga je život na Božijem putu.
Odlicno i jednostavno receno.