Tabu: Višeženstvo (Poligamija)

Tvrdnja: Višeženstvo nije rješenje za mušku pohotu, nego solucija za socijani problem. U islamu ne postoji bezuslovna poligamija!

Poligamija je mnogopartnerstvo (grč. πολύς – pollys = puno, mnogo + γάμος – gamos = parenje, brak), a obično je tradicijska pojava sklapanja braka jedne muške osobe sa više ženskih partnera.

Mnogi običaji srednjovjekovnog čovjeka, ne samo arapa nego i drugih civilizacija, u Kur’anu dobivaju konačnu formu i granice, pa tako ni poligamija nije izuzetak. Izuzetak je pak da je Kur’an jedina vjerska knjiga koja sadrži preporuku u smislu “…Oženite se jednom ženom”!

Doista, ne bih sada da ponavljam kliše oko toga kako je poligamija dozvoljena pa čak i poželjna, te sve ono što već ima napisano na ovu temu na svakom čošku interneta…

Ja bih da se fokusiram na tabu u samoj poligamiji, a to je odgovor na nekoliko pitanja:

  1. Da li je poligamija islamski propis?
  2. Da li poligamija ima uslove kod muslimana?
  3. Smiju li žene imati više muževa (Poliandrija)?

Dakle, poligamija kao koncept nije nikakav šerijatski propis, nego je običaj koji postoji od kako se pamti historija. Kur’an tom običaju postavlja granice i smjernice, ali ne i zabranu. U ajetima taj obićaj  jeste dobio prešutno odobrenje, ali nikako poticaj ili pohvalu.

Jedini ajet u kojem se višeženstvo konkretno spominje u Kur’anu je na samom početku sure An-Nisa:

وَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تُقْسِطُوا فِي الْيَتَامَىٰ فَانكِحُوا مَا طَابَ لَكُم مِّنَ النِّسَاءِ مَثْنَىٰ وَثُلَاثَ وَرُبَاعَ ۖ فَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تَعْدِلُوا فَوَاحِدَةً أَوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ ۚ ذَٰلِكَ أَدْنَىٰ أَلَّا تَعُولُوا
Ako se bojite da jetimima nećete njihova prava ispoštovati, onda ženite koje su dobre od tih žena, druga, treća, ili četvrta bila, ali ako se pobojite da nećete pravedni biti, onda jednom ženom, ili onima koji su vam u posjedu. To je prikladnije da ne osiromašite.

Ajeti imaju kontekst, a kontekst je punovažeći izvor za tumačenje Kur’ana, gdje Allah dž.š spominje zajednicu jednog muškarca i jedne žene, potom spominje potomstvo, i onda se fokusira na socijalne obaveze prema imetku jetima, a potom dolazi ovaj ajet.

Kako mnogi učenjaci tvrde, ajet je objavljen nakon bitke na Uhudu, gdje muslimansko društvo u jednom danu ostaje sa preko sedamdeset jetimskih porodica u Medini. Primjetićmo da prve dvije stranice ove sure govore o jetimima i rješenju njihovih socijalnih problema. Imetak jetima je prmarna fabula, a višeženstvo je sekundarna ili čak trivijalna tema u ovom ajetu.

Iz konteksta je jasno da se Allah dž.š. obraća muslimanima kao društvu koje se brinulo o jetimima, te govori o sitaciji gdje je slobodnih ili sposobnih muškaraca u manjku. To se da zaključiti po tome što ajet počinje nabrajanje žena od “druge” pa nadalje. Dakle, svi su već oženjeni ili nisu spremni na brak sa udovicom… i šta sad’ ?!

Samohrane majke s djecom su bile ogroman srednjovjekovni problem u društvu. Ljudi koji su iz bezbroj razloga morali ili htjeli izdržavati tu djecu, osjetili su poteškoću pri osiguranju jetimskih financiskih i drugih prava, koja su im trebala biti zagarantovana u islamskom društvu.
Jasno je da se ovdje takođe radi o moralnim poteškoćama muškarca da često posjećuje udovicu, te se boji da ta djeca ne budu oštećena ili moralno povrijeđena njegovim odnosom s njihovom majkom. Ajet daje soluciju za taj problem predstavljajući mogućnost ženidbe tih majki, pa makar one bile druga, treća, četvrta,… supruga, ali pod uslovom da čovjek ne nanese nepravdu svojoj originalnoj porodici od koje će umanjiti ishode kako bi dao novoj porodici, ili obrnuto, gdje bi čovjek trošio imetak jetimske porodice da bi doprinio prvoj porodici…ili bilo koji drugi oblik nepravde.
Dovođenjem nove porodice pod svoj krov je neizbježan financiski izdatak, te ukoliko čovjek nije u mogućnosti, neminovno će tim postupkom nanijeti štetu staroj i novoj porodici/porodicama. Čim bi se ukazali znaci eventualne nepravde, naređeno je da se ostane pri jednoj ženi, tj. da se ne pristupa činu nove ženidbe, ili da svoje potrebe za više žena zadovolji ženeći svoje robinje. Te robinje bi time postale slobodne žene, a on će i dalje izdržavati jetime, ali neće dovesti u pitanje njihovu čast ili prava.

Uzimajući kontekst u obzir, i sve ostale jasne jezičke smjernice, ovaj ajet bi u prijevodu značena glasio ovako:

“Ako se bojite (vi kao društvo) da jetimima (koji su među vama) nećete njihova prava dati, onda oženite te žene, majke tih jetima, koje su dobre za vas, pa makar bila druga, treća, četvrta… A ako se pak bojite da prema svojoj prvoj porodici i novim porodicama nećete financiski pravedni biti, onda ostanite s jednom ženom ili ženite robinje svoje, to je prikladnije da ne bi osiromašili.”

Ajet počinje sa uslovom, pa kaže: “Ako se bojite …”  što znači da propis koji dolazi poslije ovog uslova važi samo dok uslov postoji. S nestankom uslova, nestaje i propis. Dakle, ako u društvu ili nekoj sredini postoji opravdana bojazan da će se jetimima uskratiti njihova prava, onda se dozvoljava oženjenim muškarcima da se dodatno ožene sa majkama tih jetima, u nedostatku muškaraca koji bi ih mogli oženiti ili izdržavati. Ako, pak, bojazni nema… nema ni dozvole za extra ženidbu.

Zbog emaneta moram napomenuti da je ovakvo prirodno i nenatrunjeno tumačenje ovih ajeta u sukobu sa većinom tefsira i mezheba, ali se zato slaže sa svim drugim ajetima, pravilima arapskog jezika i zdravim razumom. Lahko je istražiti i pročitati na kakve su sve krivine nalijetali mufessiri kako bi navukli značenje ajeta na brak sa malim djevojčicama, jetimkama… al’ helem.

O čemu se ovdje zapravo radi?

Evo nekoliko kur’anskih činjenica koje bi malo rasvijetlile slučaj:

  • Nema jasne zabrane višeženstva, osim u slučaju da se čovjek boji nepravde prema ženama i njihovom potomstvu.
  • Kur’an je definitivno pobornik braka sa jednom ženom.
  • Nema jasnog ograničenja na četiri žene u Kur’anu. Jezički, ovaj ajet nije spomenuo dvije, tri, četiri, kao konačan broj, nego kao primjer. Bukvalno bi se moglo brojati tako u beskonačnost. U nabrajanju je korišten veznik, bez ograničenja. Da je Allah dž.š. rekao “…dvije ili tri ili četiri.”, to bi bilo ograničenje. Čak i sama praksa Poslanika pokazuje da četiri nije granica. Pojedini hadisi koji ograničavaju mogu imati svoje drugo tumačenje, te nisu u stepenu vjerodostojnosti kao što je opće-zapamćena praksa plemenitog Poslanika. Teško je povjerovati da bi on sebi dopustion nešto što je čisto ovodunjalučko, a to isto zabranio svom ummetu.
  • Kur’an je prećutno dozvolio da se praksa višeženstva konzumira pod uslovom da je mladoženja u mogučnosti, s napomenom na zabranu nepravde*.
  • Kur’an nije zabranio višeženstvo sa ženama koje nemaju jetime, jer da jeste, sam Poslanik a.s. bi morao pustiti svoje žene, kao i mnogobrojni ashabi.
  • Ne postoji preporuka višeženstva u Kur’anu.
  • Propisi višežentsva se vraćaju na običaj naroda, jer takvih u Kur’anu nema.
  • Kur’an uvijek u svojim propisima oko ženidbe brani djecu i potomstvo. Ako je nešto dobro za potomstvo, to prolazi, u suprotnom to je haram.

Eh, šta je sve nepravda kojom je uslovljeno višeženstvo? Nabrojao bih nekolko, samo da se napaljeni umovi ohlade:

  • Nepravda je kada muž nema finaciskih sredstava da pribavi novoj ženi isto kao i prvoj (što opet mora biti po standardu društva u kojem živi).
  • Nepravda je kada muž emotivno povrijedi prvu ženu.
  • Nepravda je kada muž nije u stanju da fizički zadovolji potrebe svih žena podjednako, shodno njihovim, a ne njegovim, potrebama.
  • Nepravda je kada muž ne odgaja i ne izdržava svu djecu podjednako.
  • Nepravda je kada muž svojim aktom ženidbe dovede neku od svojih žena u nepovoljnu socijalnu situaciju, ili joj priredi nelagodnosti u radu i društvu.

Da li je poligamija sunnet?

Poslanikova ženidba sa više žena nikako nije bila iz vjerskih pobuda, što je jasno kao dan. Žene, majke pravovjernih, su u pejgambersku kuću došle iz raznih privatnih, socijalnih, političkih, i drugih razloga…a nikako kao neki vjerski sunnet. Kao što sam ranije govorio u tekstu “Tabu: Cijanidacija Sunneta“, praksa Muhammeda a.s. kao arapa i čovjeka nije sunnet niti vjerska obaveza. Takva praksa je potpuno neutralnog statusa.

Brak kao institucija, porodica i djeca, to je preporučeni sunnet koji samo daje akcenat na Allahovu preporuku u Kur’anu:

وَأَنكِحُوا الْأَيَامَىٰ مِنكُمْ وَالصَّالِحِينَ مِنْ عِبَادِكُمْ وَإِمَائِكُمْ ۚ إِن يَكُونُوا فُقَرَاءَ يُغْنِهِمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ ۗ وَاللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ ‎﴿٣٢﴾‏ وَلْيَسْتَعْفِفِ الَّذِينَ لَا يَجِدُونَ نِكَاحًا حَتَّىٰ يُغْنِيَهُمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ ۗ

I ženite slobodne između vas i dobre od sluga vaših i sluškinja vaših. Ako budu fukare, obogatiće ih Allah iz blagodati Svoje; a Allah je Sveobuhvatni, Znalac. I neka se suzdrže oni koji ne nalaze (sredstva) za ženidbu, dok ih Allah ne učini imućnim iz blagodati Svoje.

Ajet jasno podstiče na prvi brak, i isključuje ženidbu oženjenih. Isto je i u iole sahih predajama, sve se vrte oko prvog braka, i nema pohvale niti podstrijeka na višeženstvo.

Dakle, poznati izraz “Oženio se sa četiri žene po šerijatu…” je podvala. Po šerijatu, jedna žena je osnova. Višeženstvo je po običaju ili potrebi, a nikako po šerijatu. S druge strane imamo izraz “Oženio se sa četiri žene po sunnetu…” koji je takođe netačna. Po poslanikovom sunnetu se ženi jednom ženom, jer to je on preporučivao, a po vjerovjesnikovoj praksi sa devet žena, jer to je on uradio. Preporučujem svakome ko se osjeća kao Poslanik a.s. i ima potrebu i status kao Muhammed a.s. u svoje vrijeme u Medini, da se oženi kao i on. Skidam kapu.

Ko se zapravo ženi?

U modernom društvu, pogledamo li u ženidbu “novom” ženom, vidjećemo da se ne ženi samo muškarac, nego cijela njegova postojeća porodica. Njegova trenutna supruga s kojom je stekao sve što ima, takođe uzima udio u novoj ženidbi. Muškarac koji se odluči na novu ženidbu, ne bi bio to što jeste, niti bi mogao to što može, da nije bilo prve žene. Imetak koji će utošiti na novu ženidbu, vrijeme i novac koji će utošiti za izdržavanje nove porodice nije samo njegov! Taj imetak je stekao jer je imao pomoć i podršku prve žene. Ona, prva žena, mora da dobrovoljno žrtvuje svoj imetak i muža za novu ženu.

Smatram da ni u kojem slučaju muškarac ne može samostalno da odluči o stupanju u novi brak, bez suglasnosti prve supruge, jer će ona biti neminovno oštećena i aktivno uključena u izdržavanje nove porodice. Cijela ta sitacija je slična dovođenju novog partnera u, već postojeću, dobrostojeću firmu. To je ilegalno učiniti bez potpune suglasnosti svih postojećih partnera.

Izuzetak ovom pravilu bi bio muškarac koji potpuno samostalno izdržava prvu porodicu bez ikakvog ućešća supruge. Dakle, on je to što jeste bez obzira na prvu suprugu. Redovno i uredno plaća supruzi za sve usluge koje ona pruža (pere, kuha, čisti, rađa/čuva djecu,…itd), ili te usluge nabavlja mimo svoje supruge. Takav, po meni, ima pravo da se oženi bez suglasnosti prve supruge, jer je ona samo legalno unajmljena radna snaga.

Višeženstvo u Džennetu?

Nema to. Ajeti su pogrešno shavćeni a hadisi izmišljeni. O tome opširnije u drugom članku.

Šta je sa poliandrijom?

Iako rijetko, ali ipak prisutan obićaj ženskog višemužtva u nekim krajevima svijeta i periodima historije, gdje jedna žena ima više zakonitih muževa, nije spomenuta u Islamu. Nije ju ni trebalo spominjati, jer svi porodični propisi imaju za cilj zaštitu potomstva, gdje je prioritet jasno utvrđivanje očinstva i familijarne loze. Samim tim, poliandrija ne dolazi u obzir, iz čisto biološko-moralnih razloga. Direktno se dovode u opasnost potencijalna dijeca koja ne bi imala oca, ili porodičnu lozu.

A Allah najbolje zna.

Zaključak

  • Višeženstvo je u osnovi stvar običaja kod ljudi od pamtivjeka, te nema veze sa bilo kojom vjerom.
  • Islam ne zabranjuje višeženstvo, već ga je uslovljava pravdom.
  • Kur’an nije jasno ograničio broj supruga. To se vraća na običaj i potrebe društva.
  • Zabranjeno je sve što bi potomstvu dovelo u pitanje integritet, legitimitet, ostavštinu i imetak, ili bilo koja druga prava koja ih slijeduju.

 

 

4 comments

  • Midhat

    Pitam se, kako bi izgledao vječni život za recimo neudavače i neoženjene. Da li bi imali mogućnost da upoznaju svoje srodne duše na tom svijetu i da se zaljubljuju? A šta sa recimo vjernikom muslimanom koji je poslije npr. smrti dvaju supruga oženio i treću, da li iz požude ili ljubavi nebitno, zar bi ga dočekale sve tri na onome svijetu? Zar ne bi bile ljubomorne jedna na drugu ili se loše osjećale što ga moraju dijeliti?

  • Eli

    Samo meni nije jasno kada hodze, ucenjaci pa i normalni ljudi govore da ako muskarac ima potrebe za vise partnera to moze da uradi ( da je i to razlog zasto je dozvoljeno visezenstvo). Zar to nebi znacilo onda da islam vise cjeni potrebe bagatijeg muskaraca nego onoga koji nema toliko novca? Posto bogatiji covjek to moze priusititi sebi a siromah ne.

    Posto npr. U danasnjoj ekonomiji muz koji ima normalnu platu ne vjerujem da bi mogao izdarzavi vise partnera i djece. Mogao bi samo neki bogatas.

    Zato ja smatram da je ovo dozvoljeno samo u slucaju kada ima puno udovica koje imaju i djecu a nema ko da ih uzdrzava. Mada u danasje vrijeme mislim da zena moze i sama na neki nacin da izdrzava familiju.

  • Islam

    Puno ljudi zaboravi prvi dio ajeta “AKO se bojite da jetimima nećete njihova prava ispoštovati, onda ženite koje su dobre od tih žena, druga, treća, ili četvrta bila, ali ako se pobojite da nećete pravedni biti, onda jednom ženom, ili onima koji su vam u posjedu.”

    tu Allah jasno objavljuje da se radi o muskarcima koji su se morali brinuti o jetimima. Stvarno je jasan ajet ali ljudi uvjek gledaju samo gdje pise da se mozes zeniti sa vise zena. Ako bi se radilo u svakom muskarcu i ako bi to bilo sunnet onda ajet nebi poceo kako je poceo.

Leave a Reply to Midhat Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *