Paralelni islami – I dio

Konstatacija: Islam kao uputstvo od Stvoritelja mora biti jednostavan za primjenu i to bez nelogičnih uvjerenja i propisa, prisile i raznih vidova diskriminacije.

Dva su islama na suprotnim stranama pločnika.

Prvi islam je onaj koji dolazi kao uputa ljudima od Svevišnjeg Boga – Pravi put, a drugi je islam koji su sebi ljudi nagodili – devijacija sa Pravog puta.

Dodirne tačke su rijetke, jer oni su paralelni, vide jedan drugog ali se ne dodiruju. Između njih je brana tradicije, usmenih predanja, legendi, mišljenja i nagađanja koje su ljudi vremenom svrstali u dio vjerovanja.

 

Islam kao devijacija sa Pravog puta

Islam u moderno doba, na svu žalost, svijetu predstavlja konzervativnu religiju prepunu stvari gore nabrojanih. Nerijetko predstavlja i opasnu ideologiju od koje su čak i životi nevinih ljudi ugroženi.

Ukratko, islam danas predstavlja skoro sve što je tadašnjem svijetu predstavljala predislamska tradicija uz neke neznatne promjene.

Nelogično je da islam bude spas ljudima na oba svijeta i da muslimani slijedeći islam već dvanaest vijekova ne mogu maknuti iz mjesta. Nešto ozbiljno ne štima.

Za one koji su studiozno pristupili islamu, on predstavlja religiju u kojoj ima mnoštvo razilaženja, pravnih škola (mezheba), sekti i mišljenja učenjaka koje muslimani uzdižu gotovo do stepena svetaca i nepogrešivih ljudi. Načelno, neki od muslimana riječima negiraju te tvrdnje, ali u praksi je potvrđeno suprotno.

Prva duboka jama iz koje je gotovo nemoguće izaći je slijeđenje nepogrešivih autoriteta pri tome vjerujući da ukoliko musliman želi da sačuva sebe, svoju vjeru, ovaj, onaj i bilo koji drugi svijet mora slijediti određenog učenjaka ili više njih, umjesto razmišljati i donositi zaključke.

Da li Allah poziva na takvo slijeđenje autoriteta i nekorištenje razuma, idemo analizirati:

Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje… (Et-Tevba, 31)

Iako se citirani ajet prvenstveno ne odnosi na muslimane i ne cilja njih, zar nije naivno vjerovati da su muslimani sačuvani Allahove konstatacije ako krenu putem prijašnjih naroda samo zato što imaju Kur’an?

Naprotiv, Allah na mnogo mjesta u Kur’anu poziva na razum i korištenje istog, a samo neki od ajeta su i sljedeći:

A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni.“ (El Bekare, 269)

Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!’” (Zumer, 9)

I Mene se bojte, o razumom obdareni!“ (El Bekare, 197)

Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku! (Ibrahim, 52)

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (Sa’d, 29)

Šta ćemo razmišljati, dragi Allahu, kad su za nas i umjesto nas sve smislili i razmislili ljudi prije hiljadu godina?

Rijetko ćemo u masi naroda naći oštroumne ljude koji su sposobni filtrirati stvari i shvatiti ono što se vremenom suptilno uvuklo u islam. Ako takvi i postoje, uvijek budu meta kritika ovih drugih koji slijepo slijede islamske učenjake i nalaze način da opravdaju očigledne greške.

Prema takvima, budemo li kritički gledali na izreke i mišljenja učenjaka, pa čak i onda kad su one u jasnoj koliziji sa logikom i razumom, sa realnim i činjeničnim stanjem, bit ćemo iskušani time što će nam srca biti mrtva i istina do njih neće doprijeti.

Zvuči kao dobro smišljena manipulacija da izreke i stavovi učenjaka ne budu podvrgnute kritičkoj misli, zar ne? Vjerovatno iz političkih ili nekih drugih razloga. Koliko je nepostojanje kritičke misli pogubno za jednu civilizaciju, ne treba puno dokazivati. Pravi islamski učenjak ostavlja mogućnost da pogriješi, ne svrstava sebe u određenu elitu, nastoji razumjeti i prenijeti poruku islama, ali ne tjera nikoga da se sa njim bezuvjetno složi u mišljenju.

U kontekstu bespogovornog slijeđenja, odnosno opasnosti kritikovanja greške islamskog učenjaka često se navode i neki hadisi, poput onog da su učejnaci/ulema nasljednici vjerovjesnika i slično.

Neko će reći: “Pa dobro, zar Allah u Kur’anu nije rekao da pitamo učene ako ne znamo?”.

Takvog ajeta u Kur’anu nema, ali ima nešto slično tome:

Pitajte sljedbenike Knjige/zikra, ako ne znate. (En-Nahl, 43)

Jedno pitanje koje se neminovno nameće je kontekst u kojem je ajet objavljen. Kontekst je sljedeći:

Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im – pitajte sljedbenike Knjige/zikra ako ne znate. (En-Nahl, 43)

U svakoj knjizi čitalac pazi na kontekst. Zašto je izuzetak to pravilo kad je riječ o Kur’anu?

Drugo pitanje koje slijedi nakon njega je otkud u prevodima ovog ajeta “učeni” umjesto “Knjige”?

Allah dobro zna šta je objavio. Ovim ajetom Allah savjetuje predislamski narod koji nije vjerovao da pitaju nekoga od sljedbenika Knjige/nebeskih religija o objavama i slanju poslanika, ako misle da je Muhammed neistinit poslanik.

Dalje, da se ajet čak i odnosi na učene, neminovno moramo primjetiti razliku u imperativu “pitajte” i “slijedite učenjake čak i kada otvoreno pogriješe”.

Kod imperativa “pitajte”, vraćamo se na mogućnost da pitamo i nekog drugog, odnoso dobijemo raznovrsne informacije pa sami razmislimo i donesemo zaključak, dok kod imperativa “slijedite” ta mogućnost otpada. Od koga je došao imperativ “slijedite” i ko se to suprotstavlja riječima Stvoritelja, pitanje je za razmišljanje.

Druga jama u koju muslimani upadaju, ako uspiju izaći iz one prve je da nije svako na stepenu da kritikuje učenjaka.

Zar i onda kad taj učenjak pogriješi u tako prostoj stvari čiju grešku može primjetiti svako? Čak ni tada.

Neko će reći da tu nema nikakve interakcije između “učenjaka” i učenika, a samim tim što nema razvijene kritičke misli nema ni napretka!

Da, nema, znam. Ali, toga itekako ima i prisutno je među muslimanskim masama. Prećutno se odobrava.

Zamislite da vješt matematičar pogriješi u zbrajanju četiri kruške i kaže da je rezultat pet ili šest krušaka. Ko se usudi da ga ispravi, ima da odmah u džehennem ode, u njegove najdublje tmine, jer je napao islam, Allaha i Poslanika, alejhisselam.

Odnosno, u ovom kontekstu, napao je sve matematičare svijeta i udario na matematiku i sve brojeve svijeta.

Prema takvima, islamske učenjake mogu kritikovati samo oni koji su na stepenu znanja spomenutih i samo oni imaju pravo da upućuju kritike učenjacima, istomišljenicima, a i neistomišljenicima.

Ovo u nekoj mjeri ima smisla jer za određene oblasti potrebna je struka, ali ne i za sve!

Autoriteti iznad navedeni razumiju se u apsolutno svaku naučnu oblast na planeti i daju komentar na sve i svašta, ali njih ne smije niko ispraviti. Čudna elita. Još čudnije je da im je Stvoritelj na takav način odobrio i dao legitimitet, odnosno kako su sami sebi nagodili i prilagodili islam.

Treća jama je upravo ta što legitimitet daju jedni drugima i ne postoji mogućnost da neko drugačijeg mišljenja iznese svoje stavove. Od strane spomenutih odmah bude okarakterisan kao habis (nečist, prljav), zindik (žestoki prestupnik, a često i otpadnik), itd. Sve to postoji u knjigama klasične islamske literature.

A Allah je objavio:

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim adimcima! O kako je ružno grješničko ime nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu. (El-Hudžurat, 11)

U moderno doba sa istim se prekida komunikacija, poslovna saradnja i bilo kakva druga interakcija. Govorim iz ličnog iskustva.

Obični muslimani prema njihovoj dogmi moraju samo da slijede gore spomenutu skupinu i nemaju pravo razmišljati i donositi zaključke. Pa ni one najočitije. Islam je zaključan u umovima tih ljudi, oni su ga najbolje razumjeli i samo oni imaju pravo da ga tumače, svi ostali su novotari i otpadnici.

Trebaš otići šejhu na koljena i klimati glavom, ništa ne pitati, stvoriti naučnu diskusiju, neki vid interakcije… Ništa.

Stvari poput navedenih vješto se kriju običnim muslimanima i vješto se manipuliše njima od strane nekih autoriteta.

Predstavljaju islam na način da imamo naše nepogrešive učenjake/njih koji nas vode putem do zadovoljstva Stvoritelja. Njih pitamo za sve što nam treba i dobijemo odgovor prožet dokazima iz Kur’ana, a mnogo više iz hadisa i usmeno prenešene tradicije (što je opet tema za sebe). Nema potrebe da razmišljamo, jer su drugi za nas sve odavno smislili i razmislili. Naše je samo da slijedimo i da se svi skupa vidimo u džennetu, sretni i zadovoljni.

Zvuči kao nestvarna bajka, samo što… Unutar tradicionalnog islama spomenuti učenjaci uspjeli su da se podijele u nekoliko skupina, odnosno mezheba, čak i frakcija/sekti. Svaka frakcija tvrdi da su njihovi učenjaci najispravniji i da je njihovo shvatanje islama istinito, odnosno svi drugi da su u zabludi, manjoj ili većoj. U tome svemu jedni druge optužuju da su novotari, a nerijetko i heretici.

Koga slijediti ako jedni druge prozivaju za otpadništvo i da će doživjeti kaznu na drugom svijetu jer nisu ispravno vjerovali?

Ako pažljivo čitamo Kur’an vidjet ćemo da Allah zabranjuje slijepo slijeđenje i sektašenje, već savjetuje zajedničko djelovanje u duhu mira, slobode i tolerancije.

Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (Ali Imran, 103)

Evo, zapostavili smo i ovaj veličanstven kur’anski imperativ o držanju uz zajednicu. Ima li šta da smo sačuvali? Koliko sekti, koliko mezheba i podmezhebskih mišljenja među muslimanima ima?

I sve to zbog pristrasnog slijeđenja, odnosno fanatizma, koji je poznat i prožet kroz islamsku tradiciju i historiju.

Razmislimo o sljedećem ajetima:

Kada se oni za kojim su se drugi povodili odreknu onih koji su ih slijedili i kaznu budu iskusili i kada se veze koje su ih vezale prekidaju… (El-Bekare, 166)

A kada im se kaže: “Slijedite ono što je Allah objavio!” oni odgovaraju: “Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli.” “Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili? (El-Bekare, 170)

Zar i tada? Prema mišljenima nekih – i tada.

Pojedini muslimani ponašaju se kao da se ovi ajeti ne mogu odnositi na njih. Itekako mogu ako ponove sve ono na što Allah upozorava.

U vrijeme formiranja mezheba bilo je tako prosto nekoga optužiti za herezu/otpadništvo. Ako ste imali podršku vlasti, mogli ste raditi šta želite. Tako lagano je bilo optužiti nekoga da je pripadnik sekte bez da vlast ili neko drugi objektivno ispita ispravnost tvrdnji suprotne strane i slično tome. Ljudi nisu imali slobodu u svom mišljenju. Nerijetko su i sami vladari izmišljali hadise i pripisivali ih Poslaniku, kako bi opravdali svoju tiraniju nad muslimanima.

Nakon što je islam dao ženi slobodu, veoma brzo su tu slobodu iznad spomenuti oteli. Tako perfidno i tako suptilno. Zbog toga što je bilo gotovo pa nemoguće vršiti izmjene nad Kur’anom, izmislili su tovar hadisa, a kad nešto kaže Poslanik, onda nema dileme da li je tako ili nije. Ja to zovem manipulacijom emocijama.

Ima li boljeg načina za uvođenje običaja jednog naroda, tradicije, vlastitih mišljenja, često i legendi u vjeru, ograničavanja islama na potrebe pojedinca ili vlasti, od izmišljanja hadisa?

Bez obzira što se neki hadis toliko kosi sa razumom i logikom, sa činjeničnim i realnim stanjem, nerijetko i naučnim činjenicama (ne teorijama), on mora biti istinit jer je zabilježen u nekima od najvjerodostojnijih zbirki hadisa, koje su opet bilježene 200 godina poslije smrti Poslanika.

Imamo hadise zabilježene u najvjerodostojnijim zbirkama hadisa gdje se Poslanik jasno i nedvosmisleno optužuje za pedofiliju, da je dirao žene, a da sa njima nije stupio u brak, da je bio opsihren, pa i one koji kažu da Zemlja stoji na leđima ribe.

Zaboga… Razmišlja li neko od njih o veličanstvenoj misiji Poslanika? Razmislimo o ovim ajetima:

Jer ti si, zaista, najljepše ćudi. (El-Kalem, 4)

I nevjernici još govore: “Vi samo začarana čovjeka slijedite! Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i Pravi put ne mogu naći.” (El-Furkan, 8-9)

Jeste, dragi Allahu, mi tvrdimo da je Poslanik kojeg si poslao da dostavi poslanicu bio opsihren na način da su mu se pričinjavale stvari koje nije uradio, ali kad smo shvatili da to baš i nije logično, smislili smo mi rješenje da mu sihr nije pravio problem u dostavljanju Objave. Možemo li, dragi Allahu, ovaj Tvoj ajet nekako drugačije protumačiti, eto, samo da nam se poklopi sa hadisima koji su zabilježeni u najvjerodostojnijim zbirkama hadisa?

Eto, kako zvuče neki muslimani. Umjesto da kategorički odbace sve ono što se suprotstavlja Kur’anu, oni tefsire/tumače i brane. Ne samo da se suprotstavlja Kur’anu, nego direktno atakuje na čast Poslanika, a Allah ga brani.

Ako je hadis uporedo sa Kur’anom ili uopćeno izvor vjere i objava, zašto je bilježen tek toliko godina kasnije?

Argument da se hadis ne pomiješa sa Kur’anom nema smisla ako iznesemo konstataciju da Allah bdije nad Objavom, pogotovo ako tvrdimo da je u vrijeme slanja Objave pratio i čuvao istu od izmjena.

Bitno je naglasiti da nije cilj osporiti namjeru učenjaka hadisa (kao ni hadis generalno) da spriječe da se islamu dogodi ono što se dogodilo objavama prije Kur’ana i prijašnjim religijama. Oni će nagradu dobiti od Stvoritelja ukoliko su u tome bili iskreni i Allah će o svemu suditi. Svako će za sebe odgovarati. Međutim, da li su u tome 100% uspjeli? Da li su uspjeli sačuvati Poslanikovu, alejhisselam, praksu da ne bude 100% kompromitovana?

Moderno doba pokazuje da nisu. Više nego očigledno je da tradicija koja je usmeno prenešena treba jednu veliku reviziju, a koju je u moderno doba lakše izvršiti nego ranije zbog brzog protoka informacija. Hadis kao tradiciju i usmena predanja možda ne treba kategorički negirati, već taj potencijal iskoristiti u motivacione svrhe, jer ih doista ima, a ima i vjerodostojno prenešenih riječi Poslanika, alejhisselam. Sve mimo toga krajnje je rizično. Da ne govorim da se na osnovu hadisa nekome sudi da li će živjeti ili umrijeti. To je tema za sebe.

Islam – preporod i Pravi put za civilizaciju

Možda prvi put u historiji čovječanstvo ima priliku da svjedoči duhu slobode, mira i tolerancije, dolaskom slobode mišljenja, govora i ljudskih prava općenito koji su opet došli od strane nemuslimanskih vlasti i njihovih zemalja.

Zašto je to tako i zašto su baš oni u ovom vremenu doživjeli procvat civilizacije, a muslimani imaju Uputstvo, to je tema nekog za neki drugi post, ali jedno prosto razmišljanje dat će nam odgovor na to pitanje. Uradili su to zbog vlastitog uspjeha. Shvatili su da je u tome uspjeh vlastite civilizacije i počeli su ulagati napore kako bi uredili svoja društva, iako su možda katkad u davanju određenih prava pretjerali. To je zbog toga što nemaju islam kao vodilju, već su sami na osnovu svojih procjena dokučili mnogo više o tome kako Allahov zakon radi nego neki muslimani trenutno koji imaju Kur’an i islam pred sobom.

Da, itekako je moguće analizirati kako stvari u realnosti rade i kako postavljeni zakoni funkcionišu. Zar u tome ima nešto čudno? Zar sva nauka nije sazdana na tome?

Islam je samo brži način do te spoznaje, a praćenjem uzroka i posljedice itekako moguće je doći do dobre vladavine u kojoj će svako imati svoje pravo ne ugrožavajući pravo onog drugog.

Pročitajmo ovaj ajet:

Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto ne razmišljate? (El-Enbija, 10)

Opet, po ko zna koji put, Stvoritelj čovječanstvo, a i muslimane itekako, poziva na razum i razmišljanje.

Nije rekao “…pa zašto ne slijedite učene vaše?”

Islam u vrijeme Poslanika i njegovih ashaba, bio je jednostavan životni put, milost od Stvoritelja svjetova. Islam je kratica i najbolji put do uspjeha.

To obuhvata vjerovanje da postoji samo jedan Stvoritelj koji je poslao Muhammeda sa Objavom, kao i sve prethodne poslanike, a to je ujedno i sama srž vjerovanja i njegova osnova.

Druga bitna stvar koja nije mnogo vezana za vjerovanje jeste društveno-političko uređenje koje je prepušteno ljudima na volju. U tome je bitno držati se kur’anskog principa “od zla odvraćajte, a na dobro nagovarajte”.

Ako muslimani imaju vlast, tada će zabranjivati zlo prema drugim stvorenjima, a na dobro nagovarati i dozvoljavati. U slučaju da muslimani nemaju vlast, tada ih Allah duži da rade kao zajednica u saradnji sa drugima narodima i pripadnicima različitih uvjerenja. Allah ne želi da se muslimani odvajaju od društva, nego da zajedno sa svima rade na poboljšanju sveopćih uslova za život. To je tako prosto i jednostavno, zar ne?

U ovom imperativu nikako nije svrha da pojedinac glumi vlast i izigrava istu tako što će ići redom i tući ljude koji griješe prema njihovom shvatanju kao što su neki shvatili i sebi dali za pravo da u ime Boga kažnjavaju i sude za vjerovanje.

Allah se kod ovog imperativa uvijek i samo izražava u množini. Obraća se zajednici muslimana. Čak je to jasno i potvrdio:

Vi ste najbolja zajednica koja se ikada pojavila: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su grješnici! (Ali Imran, 110)

Obratimo pažnju na boldirane dijelove ajeta. Muslimani nisu najbolja zajednica zato što su deklarativno muslimani nego zato što traže da se čini dobro, a od zla odvraćaju i vjeruju u Allaha.

Deklarisanje i slijepo slijeđenje određenih “autoriteta” nema veze sa činjenicama i uspjehom.

Čak u ovom ajetu Allah potvrđuje da među sljedbenicima ranijih religija i uvjerenja ima vjernika. U manjini, ali ima ih. Kako to sad? Pa tako što se Kur’an treba pomno čitati i razmišljati o njegovim porukama, a ne bespogovorno slijediti nekoga kad kaže da su svi sljedbenici Knjige nevjernici i da će svi oni otići u džehennem, da su prljavi i slične nebuloze.

Da budem precizniji, islam znači predanost Bogu i nečinjenje bilo koje vrste nepravde drugim stvorenjima na planeti.

To je to! Tako jednostavno i prosto!

Taj islam je došao da izvede čovječanstvo iz tmina na svjetlo. Današnji tradicionalni islam ima samo određene segmente onog pravog, a mnogo više neutemeljenih uvjerenja i praktičnih djela koji ne da olakšavaju život, nego ga svakodnevno otežavaju.

Allah u Kur’anu kaže:

„Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.“ (El-Bekare, 185)

Neka, mi volimo da je nama teže. Zašto bi jednostavnije kad može komplikovanije?

Nije potrebno da neki nemusliman (po deklarisanju) prihvati ništa osim vjerovanja u Stvoritelja, pri tome ne čineći širk (mnogoboštvo) i da je taj Stvoritelj poslao poslanike da dostave Poruku, da bi bio musliman prema načelima islama.

Nije dužan da prihvati dogme, mišljenja islamskih učenjaka, slijeđenje nekog od mezheba, baš ništa od toga. Dužan je da vjeruje u jednog Stvoritelja i drugima ne čini loše.

Neko će reći da je to sasvim jasna i prosta stvar, kao što i ja tvrdim u ovom postu. Da, jeste.

Ali, mnogi će reći da to nije istina i u praktičnom smislu nema puno slobode i musliman često bude okovan okovima tradicije i primoran da slijedi mišljenje neke grupacije ili pojedinca, jer su, tobože, oni najbolje shvatili islam.

Zagriženi sljedbenici tradicije novog muslimana ili povratnika vjeri rastegnu među mišljenjima ljudi koji su živjeli i pisali knjige prije više od osam stotina godina. Nemoguće je izaći iz njihovog imperativa.

Ako ne slijediš šta tamo piše, osuđen si na džehennem, napao si islam i sve muslimane svijeta.

Automatski dobiješ etiketu islamskog moderniste, liberaliste, pa ti još pripišu (vjerovatno znajući gajb) i ono što zastupaš i što ne zastupaš. Naš narod to zove trčanje pred rudu.

Ražaloste me mnoge stvari koje muslimani rade i nikako ne vide da idu slijepom ulicom.

Umovi su im porobljeni knjigama pisanim prije više od nekoliko stotina godina, a iz kojih se opet vadi samo ono što je potrebno da se nad istima vrši manipulacija. Motivi i ciljevi tih manipulacija mi nisu poznati i u namjere može ulaziti samo Stvoritelj, ali veoma vjerovatno su religijsko-ideološki ili politički orijentisani, a mogu biti i spoj pa funkcionisati zajedno. Ništa to nije novo, sve je to historija prenijela do nas.

Zaključak

Islam nije nastao poslanstvom Muhammeda, alejhisselam, on je samo zadnji među poslanicima. Poruka islama je prenošena još od prvog razumnog čovjeka.

Islam je u svom izvornom i osnovnom značenju stil života, odnosno cjelokupan njegov sistem i uputa poslata od Stvoritelja svega, kako bi ljudi napredovali i sretno živjeli na ovom i budućem svijetu.

Islam objašnjava prirodne zakone koje je Allah postavio i da je poštivanje tih zakona uspjeh, a suprotno od toga propast.

Dvije stvari gore navedene potrebne su da bi neko bio musliman. Prva je vjerovanje u Stvoritelja, a druga nečinjenje nepravde drugim stvorenjima na planeti, odnosno suprotno tome – činjenje dobra. I to je sve.

Islam ne zabranjuje razmišljanje, društvene aktivnosti sa nemuslimanima koje će donijeti napredak civilizacije, čak poziva i podstiče na traženje zajedničkih osobina sa njima i na miran dijalog u obostranu korist.

Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se ok­upimo oko riječi, i nama i vama zajedničke, da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!” Pa, ako se oni okrenu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani! (Ali Imran, 64)

Ima li igdje u ovom ajetu “izolujte se od njih”, “ pravite im nered”, “zovite ih kafirima” i slično tome? Jedno veliko ne.

Naprotiv, Allah je objavio:

Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli pravedne… (El-Mumtehina, 8)

Ovi ajeti bi mogli biti jedni od neprikosnovenih dokaza da je Kur’an riječ od Boga, što je opet tema za sebe. Upravo zato što su nepristrasni i pozivaju na slobodu, toleranciju, mir i dijalog.

Pozivaju na dobročinstvo prema neistomišljenicima, pa čak i onima koji ne vjeruju (ima li većeg razilaženja od vjerovanja i nevjerovanja?), ako ne ratuju protiv muslimana i ako ih ne izgone. To je islam.

Slijedeći tradicionalni islam muslimani su dospjeli u stanje porobljenih umova, bez prilike da razmišljaju. To stanje ih stoljećima vodi putem propasti, a oni se ne obaziru. Naprotiv, indoktrinirani su i misle da slijede ispravan put.

Zar ispravan put ne bi trebao donijeti pozitivan rezultat, a ne obrnuto? Hoćemo li kazati da Allahova pravila i zakoni ne funkcionišu ili ćemo okriviti sami sebe što ih ne slijedimo, što je očiglednije?

To je slično tome da neko od nas skoči sa zgrade vjerujući da će ga Allah sačuvati negdje u zraku i nekim čudom sačuvati sigurne smrti jer on vjeruje u Njega. Kako naivno.

Ali, ništa novo za naše umove, ionako smo navikli vjerovati u bajke.

Allah je postavio zakone fizike, od kojih je i gravitacija. Ako muslimani slijede pravila koja je postavio Stvoritelj, uspjet će. Ako ih ne slijede, bez obzira što se deklarišu kao muslimani – neće uspjeti.

Sa druge strane, ako nemuslimani shvate, da li iščitavanjem Kur’ana ili ostatkom i filtriranjem prijašnjih objava ili ipak vlastitim naporom i razmišljanjem, kako je Allah odredio i postavio određena pravila i zakone, uspjet će.

Oba ova primjera u moderno doba očit su nam dokaz ispravnosti ove tvrdnje. Vidimo oba primjera vlastitim očima.

Uspjeh nije isključivo vezan za vjerovanje ili deklarisanje, nego za shvatanje pravila koje je postavio Stvoritelj i poštovanje istih. Vjerovanje u Allaha ili nevjerovanje, dimenzija je sama za sebe i samo Allah će za nju suditi. Ne ljudi.

Nema prisile u vjeru! Pravi put se jasno razli­kuje od zablude. (El Bekare, 256)

Nastavit će se…

92 comments

  • Anonymous

    Dakle mozes ti odabrati ne vjerovati u Boga ili bar sumnjati u njega (jer da budemo jasni, nekim ljudima samo vjerovanje nije dovoljno, potrebni su im dokazi – sad ce ovdje neko reci da su dokazi vec oko nas i u prirodi no koja je vjerovatnoca da je to sve samo od sebe nastalo ako posmatramo kroz prizmu fizike i matematike, uopce bilo koje fundamentalne nauke?) dakle ateist, agnostik nebitno – to je uvreda Allahu i pored toga sto su recimo citav zivot cinili dobra djela i odvracali od zlih ne ispunjava obadvije kvote koje ste naveli – vjerovanje u Boga i cinjenje dobrih djela (a odvracanje od zlih). I kao takvim ljudima je zagarantovan dzehennem (jer se mnogo puta u kur’anu spominje da samo vjernici idu u dzennet)

    • Z.O.

      Ne znam kako ste na osnovu mog teksta zaključili tu stvar, kad sam upravo naglasio da će Bog suditi ljudima za njihovu vjeru. Nisam rekao da će ih automatski kazniti niti to imam pravo reći. Nisam Bog.

      Svako ima pravo da odabere da vjeruje ili ne vjeruje. Niko nikog ne smije zbog te stvari kažnjavati, progoniti i slično. Dijalozi su dozvoljeni i poželjni. Vjera ne odabir pojedinca i u šta je on lično ubijeđen.

      Upravo u ovom postu rušim dogmu da ljudi imaju pravo kazniti zbog vjerovanja ili nevjerovanja, a ne obrnuto.

      • Anonymous

        Dobro, ali zasto se u Kuranu spominje kako ce samo vjernici u dzennet a nevjernike ceka dzehennem?

        • Danijel Atić

          Pozdrav. Na ovo pitanje postoje samo dva odgovora a na nama je da dokučimo koji je pravi odgovor.
          1. Iako nisam stručnjak za Arapski jezik, iščitavanjem Kur’ana nailazimo na mnoštvo ajeta koji opisuju “pravedne, dobre, poštene i sl.” ljude koje Allah visoko cijeni i koji će sigurno ući u Džennet.
          Pojam “Vjernik (Believer)” je vrlo širok pojam. Ne znači nužno “srčanog vjernika”, osobu koja iz dubine svoje duše vjeruje u neku vrstu Božanstva, više sile. U biti, ako si postao ateist/deist/agnostik, to si svojevoljno odabrao zbog (navedi već) životnih iskustava sa smrću voljenih osoba, osjećaja vidne nepravde na ovom svijetu (smrti nevinih), naučno-religijskog konflikta i slično.
          No, biti ateist/deist/agnostik zahtijeva svakodnevno razmišljanje o Bogu, tj. moraš samoga sebe svakodnevno uvjeravati da Bog ne postoji kako bi lakše disao i nastavio dalje. To i jeste neki vid vjere.
          Ako je takva osoba jednostavno ogorčena zbog npr. Božjeg nedjelovanja i nesprječavanja nepravde na ovom svijetu, a čini i naređuje dobra djela i to radi iskrena srca, ta bi se osoba i dalje mogla klasifikovati kao Believer (Vjernik). Nisu izgubili nadu ni u Boga ni u čovječanstvo jer bi u suprotnom vjerovatno radili šta im je volja, tj. bez straha od vječne kazne na Onom svijetu.
          A taj drugi tip bi se mogao klasifikovati kao Nevjernik (koji su ateisti ili navodni vjernici a rade šta im je volja – većinom ako ne i u potpunosti nemoralna zlodjela. Nije ih briga za posljedice i na ovom i na Onom svijetu.).
          2. Mogućnost (vjerovatno neosnovana) bi bila ta da su Vjernici u Kur’anskom narativu uistinu samo oni koji vjeruju u Boga i u Proživljenje a Nevjernici oni koji u to ne vjeruju (a mogu biti dobri ljudi u duši koji čine i naređuju dobro iskrena srca, nisu nemoralni).
          Zato ova dva pojma zahtijevaju dodatno pojašnjenje pravo iz Kur’anskog teksta a za šta kao što sam rekao, nisam stručnjak. Zamolio bih brata Kenana ili nekog drugog za pojašnjenje.

        • Z.O.

          Vidim da je Danijel nastojao da ti pruži odgovor sa dva aspekta koja po mom mišljenju mogu imati dobru pozadinu da se spomenuta stvar ispravno razumije.

          Da bi ajete o vjernicima i nevjernicima shvatio potpuno i ispravno, moraš uvijek uzeti kontekst (logično, kao i kod svake druge knjige koju čitaš) kao i to da se Allah uvijek u tom slučaju obraća u množini, dakle općenito. Tako da, nepravilno je reći da ćeš ti ili neki drugi čovjek na planeti koji kaže da ne vjeruje automatski u džehennem bez ikakvih pitanja i podpitanja, upravo zato što Allah cijeni pravedne i pravednost, kako je i Danijel konstatovao.

          Imaš na ovom blogu nekoliko postova koji se tiču tretiranja nevjernika koje možeš pročitati da ti stvar bude još jasnija.

          Čini mi se da su neki muslimani selektivno uzeli određene ajete da će nevjernici u džehennem i time sebi dali pravo da okarakterišu sve koji kažu da ne vjeruju kao takve.

          Vidi, naveo sam u ovom postu ajet u kojem Allah kaže da među sljedbenicima Knjiga ima vjernika. Allah konstatuje da ih je malo, da su većina grješnici, ali da ima i vjernika. Danas kod nekih muslimana zastupljeno je mišljenje da će svi oni u džehennem i da je to naše vjerovanje, da im se ne smiju čestitati praznici i slično. Ne! To nije vjerovanje muslimana. Musliman ne smije generalizirati, a ne smije ni pojedinačno suditi kad je u pitanju vjera. Vjera ili nevjera je odabir pojedinca. Sve dok vjernik i nevjernik ne štete svojoj okolini drugim ljudima, stvorenjima, imaju pravo da vjeruju u šta žele.

          Čak ti Allah u Kur’anu u suri Bekare među prvim ajetima govori o ljudima koji samo kažu da vjeruju u Allaha, ali zapravo ne vjeruju. Takvi čine nered po Zemlji. Tako da, moraš prvo stvoriti ispravnu percepiju šta je to vjernik, odnosno da to nije svako onaj ko za sebe tvrdi da jeste. To se odnosi i na skupinu.

          Eh, idemo na srž odgovora. Duboko sam uvjeren da je Allah namjerno koristio tu metodu kako bi one koji sumnjaju ili ne vjeruju ostavio u neizvjesnosti ne bi li sami bez ičije prisile razmislili šta je loše u tome da vjeruju da postoji Kreator i sa druge strane koliko Ga je nesuvislo negirati. Razmisli o tome da li je negacija Stvoritelja produkt lančanog niza razmišljanja određenih bitnih ateista u svijetu i njihovih ličnosti ili je to tvoje ili nečije uvjerenje. Nije isključeno da ateista može biti indoktriniran, isto kao i vjernik. Da to zapravo nije njegovo uvjerenje, odnosno da jeste, ali opet zbog pogrešnih percepcija i stvorenih mišljenja o Bogu. O tome ću pisati uskoro.

          Pazi, nije lahko reći da ne vjeruješ u Boga i onda vidiš u Kur’anu da ima neki Bog koji voli pravdu, da će nagraditi vjernike i pravednike, da mrzi nasilje, da je potvrdio objave koje su ranije došle, a sa njima i poslanike, da u tu istu vjeru nema prisile (što je za mene lično neprikosnoven dokaz istinitosti, jer da se radilo i bilo kojem ličnom interesu Muhammeda, ovaj ajet ne bi imao smisla). Imaš još mnogo ajeta koji čovjeku daju slobodu u vjerovanju i mišljenju sve dok to ne šteti drugima. Zato kažem, Kur’an moraš uzeti kontekstualno i razmisliti o njemu.

          Čak kod najzagriženijeg ateiste bi se pojavila sumnja da bi ta knjiga mogla biti ispravna, pogotovo nakon ovog principa da ga niko ne smije siliti da vjeruje.

          Dakle, vjerujem da je Allah namjerno i ciljano tom metodom ostavio nevjernika u neizvjesnosti za razliku od vjernika i to samo iz razloga da razmisli. Niko ga ne smije prisiliti da vjeruje ako ne želi, ali neka zna da će Bog odlučiti u tom slučaju kako će sa njim postupiti. To bi jednostavno značilo da jedino Bog ima pravo da ga nagradi ili kazni, a niko od ljudi i ne sve nevjernike. U tome je razlika. Ako Bog želi može ga kazniti nekom kaznom zato što je ustrajavao u nevjerstvu pored očitih dokaza. Ako želi može ga i nagraditi zbog toga što je svojim naporima došao čak i do te negacije i zbog velike količine sumnje i zbog toga što nije rasčistio sve sa sobom da bi imao iskreno i nepoljuljano uvjerenje u Njega. Allah cijeni iskrenost i pravednost. Mnogo cijeni iskreno vjerovanje i ja lično vjerujem da se pojedincima može dogoditi da ih Allah zbog toga nagradi, ako nikome od ljudi nisu nažao učinili ili nekim drugim od stvorenja.

          Niko nema pravo da se upetlja i kaže Bog će kazniti tog i tog ili će nagraditi tog i tog. Otkud zna?

          Pogledaj na ovom blogu i o vječnoj kazni i sličnim principima. Da bi potpuno shvatio ovo što pišem, moraš nepristrasno prići islamu i svemu što se “uvuklo” u njega od raznih tumačenja koja vrijeđaju ljudsku inteligenciju i slično tome. A to je postupan proces. Kad to shvatiš, vidjet ćeš da vjerovanje i nevjerovanje ima za sebe posebnu kategoriju koja je odvojena od pravila i zakona na Zemlji. Vjernik kao i nevjernik ako ukrade mora biti sankcionisan na ovom svijetu, jer je to pravda. Nema veze ako vjeruje, ukrao je.

          Mnogi klasični učenjaci su pisali u svojim knjigama o ovome što mi ovdje pišemo, samo što zbog raznoraznih političkih previranja, ratova i situacija, nisu nikad postali mainstream. Danas zbog sveopće slobode govora i sekularizma, možda imaš čast svjedočiti istinskoj poruci islama koja je i došla da izbavi ljude iz patnje, a ne obrnuto.

  • Danijel Atić

    Upravo tako kao što je brat Dženan napisao. Sa svime se slažem. Pridodao bih još samo nešto u šta sam lično uvjeren a zaboravio sam da to ranije dopišem.
    Moje lično uvjerenje je da Vjernik i Nevjernik posjeduju sljedeće osobine:
    • Vjernik – Dobra osoba, poštena, pravedna, skromna, čestita, Bogobojazna i sl. Dakle sve one dobre ljudske osobine koje krase svakog insana. Neki se insani promijene zbog različitih životnih iskustava, situacija (loše društvo), ali se zato nijedan ne rađa zao i loš. Takav se postaje. Nedavno sam vidio jedan klip gdje dijete tek prohodalo sa cuclom u ustima, vidi ženu na televizijskom programu kako plače i potrči do ekrana samo kako bi joj obrisao suze ili bi dijete na drugom klipu samo počelo plakati zbog suza te žene. Banalan primjer vjerovatno, ali hoću da kažem da su sva djeca rođena dobra – to je dokazano, dok loša postaju samo vremenom zbog lošeg društva, životnih iskustava i sl. a to ne znači da se ne mogu ponovo promijeniti, odnosno da postanu ponovo dobri što i jesu, duboko u svojoj duši. Trnovit je to put ali nije nemoguć. Slično je i sa vjerom. Ovdje bih samo pridodao još da smatram, da smo svi mi duboko u svojoj duši Bogobojazni, jer razmislite malo. Ako Bog postoji, onda je uistinu Moćan i Svemoguć. Šta je jedna ljudska duša naspram Vječnog? Ta bi duša bila preplašena na smrt, bojala bi se odluke Svemogućeg o njenoj budućnosti (Džennet, Džehennem, brisanje iz postojanja – ništavilo). Jer ljudi nemaju tu moć koju ima Stvoritelj i kad bi se našli lice u lice sa Njim ne bi mogli ništa uraditi osim preklinjati za milost ili oprost. Možda bi se i našao neko “pametan” koji bi se pokušao suprotstaviti Stvoritelju ali recite mi vi, da li bi to bilo stvarno pametno suprotstaviti se nekome tko te može jednim impulsom, mišlju, jednostavno da pucne prstom i da te pretvori u prah i pepeo i nikad više ne oživi? No Stvoritelj nije takav, čak i Džehennemlijama daje mogućnost da se poprave, odnosno ne briše ih iz postojanja, već ih oživljava i govori im da će tu vječno ostati a mogao ih je da je htio – izbrisati iz postojanja. To je ta milost.
    • Nevjernike krase sve one loše ljudske osobine da ih sad ne nabrajam kad znate koje su.
    Dakle u biti ne moraš vjerovati u Boga ali to ne znači da si Nevjernik ako činiš i naređuješ dobra djela iskrena srca. Ti ljudi ne vjeruju u Proživljenje ali ipak su dobri, pravedni, moralni. Dakle to je još i bolje za njih! Jer oni ne očekuju nikakvu nagradu na Onom svijetu jer u njega ne vjeruju a ipak rade dobra djela na ovom svijetu. Zato ih Allah visoko cijeni.
    Nevjernik bi jednostavno bila osoba koja ne vjeruje u Boga i Proživljenje ali nije moralna ličnost. Rade šta god požele bez straha od vječne kazne ili bar kazne na ovom svijetu. Neki to rade prikriveno (poput političara ili mafijaša) misleći da ih zakon neće stići (i na ovom i na Onom svijetu) i upravo su takvi ljudi jedni od ovih Nevjernika. Pravi Nevjernici rekao bih. Ima ih i gorih koji uprkos ljudskim zakonima, na očigled svih čine nered i smutnju na Zemlji (ubice, luđaci, teroristi)…

  • Numista

    Selam alejkum. Možeš li navesti reference za stavove izrečene u ovom tekstu?
    Dakle neki tradicionalni ili savremeni autor koji zastupa ove stavove? Bilo kakva knjiga link ili slično? Konkretno, tvrdnja, parafraziram, da bi neko bio musliman da je dovoljno da vjeruje u Stvoritelja i da drugima ne čini nepravdu…
    Znači li to da je moguće biti musliman bez obavljanja namaza ili posta mjeseca ramazana recimo?
    Moja pitanja možda zvuče provokativno ali i tvoj, kao i svi tekstovi na ovom blogu su provokativnog karaktera, pa se nadam da to neće biti razlog da mi ne odgovoriš na pitanja koja sam postavio sasvim ozbiljno i želio bih čuti odgovore. Hvala unaprijed.

    • Z.O.

      Alejkumusselam.

      Mnogo mi je drago da se ljudi osvrću na moje postove, a još mi je više drago kad to čine uz kritički osvrt i ne slijede slijepo ono što u njima iznesem.

      Ako pažljivo pročitaš moj tekst, vidjet ćeš da sam akcenat stavio na razmišljanje o Kur’anu. To podrazumijeva da u prvi plan svako od nas ima pravo da razmisli o Poruci Stvoritelja. Neću reći da je pogrešno učiti od nekih islamskih autoriteta koji su pisali o islamu kroz stoljeća. To nikako. Međutim, pogrešno je reći da neko od muslimana nije na stepenu da kritikuje očite greške istih zbog kojih muslimani ne mogu napredovati.

      Pitao si me da li ima neko od tradicionalnih ili savremenih autora koji je teme shvatao na način kako su ovdje opisane. Da, naravno. Mnoge od ovih stavova možeš naći u djelima klasičnih islamskih učenjaka. Recimo, mogu ti navesti primjer o sihru, ako razumiješ arapski jezik, na internetu možeš naći kako je Fahrudin Razi pristupao konkretno toj temi. Istraživao sam i ustanovio da je iz nekog, a vjerovatno političkog razloga, jedna skupina učenjaka/istomišljenika prošla kroz mainstream i zadržala se “na tronu” sa svojim stavovima i sljedbenicima. Stvar je u tome da su mnogi od tih stavova pogrešni, kose se i sa razumom i logikom, kao i sa savremenim načinom življenja. Ovdje u komentaru ne želim navoditi reference tih učenjaka, to mogu kroz neke moje iduće postove na ovom blogu.

      Želim prije svega stvoriti dijalog između tebe i mene, a ne između mene i tvog posrednika (nekog od učenjaka). Nemam mogućnost da vodim dijalog sa nekima od njih, jer su davno preselili.

      Znaš li koji je problem kod tih ljudi čije stavove kritikujem kroz cijeli ovaj post? Upravo taj što svi oni “rade” na jedan te isti ili veoma sličan “pattern” i kad jednog dovedeš u situaciju da nema odgovor, to važi za sve njih. Puni su “šubhi” i čini mi se boje se rukovati sa neistomišljenikom da im ne bi poljuljao “vjerovanje”, kamoli šta drugo. Imaju svoj zamišljeni svijet univerzalnih istina uz veoma male ili nikakve razlike. A razlike ne treba shvatati kao strašila, nego bogatstvo. Da ja nešto putem razlike naučim od tebe, a ti od mene. Da je Allah htio mogao nas je stvoriti istima, zar ne? Ali ne, svakom od nas je dao razum i svako od nas je pojedinac kakvog nema na svijetu i nosi u sebi nešto što nema nijedna druga ličnost. Zašto nam razlike uvijek moraju biti arena za borbu?

      Kako istina od Stvoritelja može biti tako slaba da je mogu srušiti šubhe? Evo, ja ću ti odgovoriti kako. To je upravo zato jer ti ljudi vjeruju u ono što im neko kaže da je tako, a neko je njima rekao da je nešto istinito i tako u krug. Bez trunke kritičkog razmišljanja. Takvo vjerovanje je slabo. Sumnjam da to Allah želi od nas. Za razliku od toga, kad samostalno izučiš neko pitanje i stvoriš uvjerenje, teško ga je poljuljati.

      Jedini argument kada im srušiš “pattern” koji tada imaju uopće nije argument, nego logička greška, je da filozofiram, da koristim razum i logiku. A šta bih drugo koristio?

      Ti bi kao musliman odlično trebao znati da većina nije dokaz sama po sebi, pa tako ni ovdje mainstream neke ideje ne mora biti tačan.

      Iznio si konstataciju da su naslovi i teme na ovom blogu provokativni. Ne, to nije istina. Ako pročitaš stranicu “o blogu” vidjet ćeš da je cilj bloga upravo suprotno, da potakne na razmišljanje, a ne na slijepo slijeđenje. To što je nešto drugačije, ne mora odmah biti provokativno. Probaj tako sagledavati stvari, mnogo bolje ćeš razumjeti sve. Blog cilja objektivnost i pruža svakom da ostavi svoj komentar i putem njega stvori konstruktivan dijalog. Na kraju krajeva, nije nam obaveza složiti se po određenom pitanju da bismo bili braća u vjeri, zar ne? Valjda me smatraš muslimanom sve dok tvrdim da vjerujem u Allaha i Poslanika Muhammeda, alejhisselam. Nadam se. Trebao bi. Trebao bi moju vjeru prepustiti da o njoj sudi Allah i ne propitivati je, kao i ja tvoju, a na dunjaluku ako ja tebi ne štetim da lijepo vodimo dijalog i poštujemo jedni druge. U tome je uspjeh.

      Što se tiče namaza i posta, da bi razumio moj post i cjelokupan odgovor, moraš razumjeti na koji način gledam hadis. Hadis je za mene nešto što je definitivno dio islama, tako da otpadaju sve one etikete da sam kur’anijja i slično tome. Hadis ne treba dirati, naš je, međutim iziskuje mnogo filtriranja. Hadis, također, prema mom mišljenju, a i prema mišljenju uleme prije imama Šafije, rhm., nije izvor vjere. Ni primarni ni sekundarni. Niti iziskuje da to bude. Imaš tovar dokaza ovdje na ovom blogu, ako želiš biti objektivan. Ponavljam, ne moraš se složiti, ali možemo se poštovati i jedan drugog ne ugoniti u kufr i slične budalaštine koje su radili neki učenjaci tokom ovih stoljeća. Hadis je za mene pretpostavka da je Poslanik, alejhisselam, nešto rekao ili uradio. Ovakav pristup hadisu nije negacija sunneta, jer sunnet je potvrđen, sunnet je nešto što je Poslanik radio, a hadis PRIČA da je on nešto radio. Naravno da ima vjerodostojnih hadisa, ali ih je malo i u tome se slažu svi hadiski učenjaci. Kako smo sve više išli ka savremenom dobu, sve je manje bilo vjerodostojnih hadisa, odnosno ocijenjeno da su vjerodostojni.

      Moje vjerovanje po pitanju namaza je to da je namaz definitivno od islama, nešto što bi musliman trebao praktikovati kako bi ostao u “konekciji” sa svojim Stvoriteljem. Takva konekcija gradi čovjeka, odvraća od loših stvari i djela. Daje ogromnu snagu vjerniku za mnoge aktivnosti. Međutim, za razliku od onog što sam nekad vjerovao, sad mislim da namaz nije temelj vjerovanja i da vjerovanje može biti u srcu bez da čovjek obavlja namaz. Da li će Allah tog pojedinca kazniti ili ne zbog neobavljanja namaza, to ne znam, a nije ni na meni da ja o tome sudim. Moraš razumjeti da su islamski učenjaci kroz historiju definisali imanske šarte i razmisli dobro o njima! To što neko zanegira nešto mimo toga, ne postaje time nevjernik! Ma ko rekao tako, ne postaje. To je moje uvjerenje. Da ne govorim o negaciji Dedždžala i ostalih stvari koje nikako nemaju uporišta u Kur’anu, a kao trebali bi biti od akide. Ne, akida je sadržana u imanskim šartima, pa čak i u samim imanskim šartima ima širine da se tumače i svaki pojedinac za sebe neka ih tumači. Svaki pojedinac će izaći pred Allaha sa svojim ubjeđenjem i odgovarati. Veoma malo ili nikako ima šanse da se zanegiraju imanski šarti ili dio njih, jer su upravo oni temelj vjerovanja. Kako vjernik može zanegirati vjerovanje u Allaha, poslanike, meleke, Knjige, Sudnji dan i kader? Razmisli dobro, ali baš dobro, o tome da li negacija ili diskusija o nečemu mimo navedenog vodi muslimana u kufr ili ne. Ja bih rekao ne. To je tako prosto i jednostavno za razumjeti, a ne moraš se nužno sa mnom složiti niti ja sa tobom.

      Post muslimanima je propisan od Allaha jasnim i nedvosmislenim ajetima u Kur’anu. Prenešen je i tradicionalnim putem kao i mnogi drugi praktični obredi u islamu.

      Da bi još bolje razumio moje poimanje svega ovoga, logično je da treba da me o tome pitaš, kao što i jesi, a ne da samostalno doneseš zaključak i prezentuješ da ja u nešto vjerujem u što uopće ne vjerujem i slično tome.

      I za kraj, pitao si me da li mogu navesti reference nekih tradicionalnih učenjaka. Uzmi u obzir da sam svoje stavove potkrijepio jasnim i nedvosmislenim ajetima iz Kur’ana. Zar to nije preče? Nemoj se bojati samostalno promisliti o nekim stvarima i donijeti zaključak. Nećeš biti munafik niti nevjernik, već cijenjen i poštovan kod Allaha jer koristiš razum koji ti je dao. Za mene ne postoje provokativna pitanja. Nemoj na sve razlike gledati kao na teren za tuču. Ne valja to. Idemo pogledati stvari iz drugog ugla, jedan od drugog ćemo mnogo toga naučiti. Zar to nije ljepše?

      • Numista

        Hvala na odgovoru ali možda nisam precizirao pitanje.
        Ovako si rekao u tekstu:
        **Dvije stvari gore navedene potrebne su da bi neko bio musliman. Prva je vjerovanje u Stvoritelja, a druga nečinjenje nepravde drugim stvorenjima na planeti, odnosno suprotno tome – činjenje dobra. I to je sve.**
        Ova tvrdnja, ako dobro razumijem, implicira da su i kršćani i jevreji pa čak i pripadnici nekih paganskih religija koji u osnovi priznaju da postoji Stvoritelj – Kreator (poput predislamskih Arapa), muslimani, uz uvijet da čine dobra djela. A znamo da takvih kršćana, jevreja i drugih religioznih ljudi ima jako mnogo.
        To bih volio da potvrdiš ili negiraš iako iz onoga što si rekao, to se svakako podrazumijeva.
        Dalje, ti i tvoje kolege na ovom blogu vrlo često govorite o “logičkim greškama” ali evo meni se čini da i ti u ovom tekstu imaš barem jednu takvu grešku.
        U gorenjm citatu da su dvije stvari potrebne da bi neko bio musliman…, a nakon toga zaključuješ:
        “Islam ne zabranjuje razmišljanje, društvene aktivnosti *sa nemuslimanima* koje će donijeti napredak civilizacije, čak poziva i podstiče na traženje zajedničkih osobina sa njima i na miran dijalog u obostranu korist…”
        Interesuje me ko su onda *nemuslimani* sa kojima treba biti u lijepim odnosima (što je svakako neupitno) ako su i ti ljudi koje ovdje zoveš *nemuslimanima* osobe koje vjeruju u Stvoritelja i čine dobra djela, jer po tvojoj gore navedenoj konstataciji, i oni su svakako muslimani.

        P.S. Izvinjavam se na duplom postu. Prvi sam objavio kao zaseban komentar a ne kao reply pa ga možeš izbrisati.

        • Danijel Atić

          Pozdrav. Imam potrebu da odgovorim na ova odlična pitanja iz svog gledišta. Iskoristiću svoju slobodu da se izjasnim i nadam se da ćete se pronaći u odgovorima. Naravno, ne morate se složiti sa mnom, to je naposljetku samo moje lično mišljenje.
          Dženan je implicirao: “Dvije stvari gore navedene potrebne su da bi neko bio musliman. Prva je vjerovanje u Stvoritelja, a druga nečinjenje nepravde drugim stvorenjima na planeti, odnosno suprotno tome – činjenje dobra. I to je sve.”
          To je njegovo lično uvjerenje bazirano na većini hadiskih predaja (onih “najvjerodostojnijih”) kao i na njegovom personalnom tumačenju Kur’anskih ajeta. No, kao što je i sam rekao, svi smo mi unikatni i posjedujemo drugačije mišljenje, stavove, uvjerenja i sl. Takvih ljudi je bilo i biće kroz historiju i to ne znači da će im biti osiguran Džehennem zbog npr. nevjerovanja u Stvoritelja a činili su svjesno dobra djela. Baš kao što sam ja gore u svome komentaru rekao, Vjernika ne mora odlikovati vjerovanje u Boga, to može biti i nada da Bog postoji, nada u Proživljenje, a i naravno, u više navrata sam imao priliku da vidim mnoge samodeklarisane ateiste na djelu kako nesebično pomažu drugima. Dakle, i oni bi se mogli klasifikovati kao Vjernici jer nisu izgubili nadu/vjeru bar u čovječanstvo ako ne u Boga. Čine svjesno dobra djela, moralne su osobe i ne očekuju nikakvu nagradu ni na ovom a i niti na Onom svijetu jer u njega ne vjeruju. Rekao bih da su takve osobe još i bolje i da će zasigurno imati svoje mjesto u Džennetu.
          A sad ovo da muslimana odlikuje vjerovanje u Stvoritelja i da čini dobra djela. Ovo mi zvuči poput kakve naredbe što sam Stvoritelj ne bi nikad izrekao u vidu “naredbe”. Ako pažljivo pročitate brojne Kur’anske ajete koji se odnose na “naredbe” u vidu posta, klanjanja i sl. uvidjećete da po zvučnosti nisu imperativi, naredbe. Kao recimo kad Allah dž.š kaže: “I reci im da bi im bolje bilo kad bi postili, klanjali”, “A nema boljeg načina od posta”, “Uistinu propisan vam je namaz/post kao i onima prije vas ne bi li ste bogobojazni bili” i sl. ajeti. Ni u jednom nema imperativa poput “Klanjajte ili ćete u Džehennem”, “Postite ili ću vas…” znate već. Svi su savjeti od kojih imamo samo mi koristi, jer Allahu lično ne predstavlja nikakvu korist. Tako da mislim da vjerovanje u Boga također donosi samo nama ličnu korist, osjećamo se spokojno, sigurno, vjerujemo da ćemo biti proživljeni i sl. To Bogu lično ne koristi. Nisam dosad naišao na ajet u kojem Allah dž.š. kaže da se On sam osjeća sretno, zadovoljno kad Ga mi slavimo, obožavamo, kad mu služimo i sl. jer je jedino Allah dž.š. samoga sebe opisivao u Kur’anu “Moćnim, Milosnim, Oprosnikom” kako bi ljudi o Njemu razmislili. Ni jednom nije spomenuo kako se osjeća sretno, zadovoljno kad Ga mi slavimo, obožavamo i sl. Naprotiv čak je i u jednom ajetu to mislim “pobio”, rekavši “da do Njega neće doprijeti riječi naše, žrtve naše već iskreno učinjena dobra djela naša” što je temelj za moje uvjerenje o svjesno učinjenim dobrim djelima na ovom svijetu.
          Također, smatram da je kroz historiju bilo više vjernika nego nevjernika, u smislu onoga što sam gore spomenuo kakve osobine posjeduju ovi vjernici ili nevjernici. I šta bi se moglo protumačiti kao grijeh? Da li je recimo grijeh provesti noć i brojne naredne noći u krevetu sa nevjenčatom djevojkom ili je to samo po sebi dokaz pristranosti toj djevojci, dokaz emocionalne i tjelesne povezanosti odnosno zaljubljenosti? Ili je grijeh kad namjerno ubiješ drugu osobu, odnosno, svjesno je ubiješ zbog navedi već razloga?
          U Kur’anu Bog kaže Poslaniku da “kaže momcima i djevojkama da se brže-bolje vjenčaju” što su muslimani naravno shvatili da se trebaju što mlađi vjenčati jer to tako Bog od njih traži. No, pored toga što i u ovom ajetu nema “naredbe”, ovdje postoji i jedan drugi kontekst. Vjenčanjem se sprječava poligamija, odnosno konstantno mijenjanje partnera ili partnerica što su ljudi običavali praktikovati kroz historiju, kao i blud. No, moja konstatacija o spavanju sa nevjenčatom djevojkom nije imala veze sa poligamijom, jer sam na kraju napisao da je riječ o zaljubljenom paru. To samo po sebi nije grijeh. Druga stvar je ako je u pitanju strast a ne zaljubljenost. Jer se strašću vodimo osnovnim biološkim nagonom za razmnožavanjem, odnosno neminovno zalazimo u poligamiju.
          Dakle, dobrih ljudi (iako su možda imali iskrivljena shvatanja o Bogu ili su imala više božanstava) je bilo i biće kroz historiju. Imali ili nemali dostupnih knjiga, svitaka ili sl. odakle su mogli razmisliti bolje o Bogu to je sasvim nebitno jer su Bogu bitnija iskreno učinjena djela naša. Postoji čak i ajet u Kur’anu koji kaže “da u vjeru nema prisile” dakle Bog je direktno naglasio da vjerovanje u Njega nije toliko bitno. Jer da Mu je lično bitno da u Njega vjerujemo, ovakav ajet ne bi imao smisla. Bitno je samo nama (namaz, post) od toga samo mi imamo koristi, Bog nema.
          A Dženan je na Nemuslimane mislio vjerovatno na Jevreje, Kršćane i sl. možda i na ateiste, ili politeiste, no treba imati na umu da ajeti koji su se odnosili na nemuslimane u Kur’anu, da su se odnosili prvenstveno na Muhammeda a.s. i na rane muslimane kad su emigracijama morali živjeti u tuđoj zemlji i naći zajednički dijalog sa tamošnjim narodima. Sličan koncept se primjenjuje i danas, gdje recimo jedan Arap u Njemačkoj mora poštovati tamošnje zakone ali ima potpunu slobodu da praktikuje svoju vjeru, svoja uvjerenja, da se izjasni i kao pripadnik LGBTQ ako to poželi.

          • Z.O.

            @Danijel, očistio sam komentare od jučer, jer se očito nismo razumjeli, a i da ne kvare ovaj lijepi blog. Ostavio sam tvoj odgovor na postavljeno pitanje. Mislim da će te to radovati i otkloniti sve sumnje kad je moja objektivnost u pitanju. Ako je u mojim riječima bilo nešto što te moglo uvrijediti ili navesti da pogrešno zaključiš, ovom prilikom ti se izvinjavam.

        • Z.O.

          @Numista, tebi sam odgovorio na tvoj prvi komentar. Hvala.

  • Johann

    Ne tako davno mi se dogodila slicna situacija. Roditeljima sam objasnjavao proces nastanka svemira i nase planete i malo je reci da su bili zgrozeni, ljuti, pomalo i agresivni. A imaju srednjoskolske diplome. No, valjda zivot na selu toliko godina uzima svog maha. I u nasu kucu se je uvuklo mnogo praznovjerja. Cak i u dzamije kod naših hodza (nevjerovatno je da u mom selu od 1500 stanovnika postoji cak 7 dzamija i 2 mekteba) se je uvuklo slicno praznovjerje koje navodno ima utemeljenje u islamu a to su naravno amajlije. Ako bih roditelje pitao zasto nas stite amajlije, valjda nas stiti Bog, a oni bi odmah rekli hodza je potvrdio, hodza rekao ovo hodza rekao ono, nemoj da te odvedem hodzi na ucenje rukje, sutradan sam dobio novu amajliju od hodze eto koliko je hodza visoko cijenjen u mom selu, samo Bog dragi zna kakvo je stanje i u drugim selima i mjestima po svijetu. Jednom je hodza pricao u dzamiji poslije namaza kako je poslanik Muhammed bio opsihiren, imao sam mislim oko 13 godina. I nakratko sam bio prekinuo hodzu u dzamiji dok je to pricao a otac umalo da me nije pred svima istukao, no hodza je dopustio da ga nesto pitam i pitam ga kako je moguce da je jedan Poslanik koji jw toliko bitan za objavljivanje posljednje knjige (kurana) mogao biti opcinjen a on se je poslije pravdao kako je to mudziza (cudo) jer se je brzo oporavio, jedan vid iskusenja i slicno no to nije bitno u cijeloj toj prici. Bitno je to sto se je desilo nedugo potom sto sam se zakasljao i hodzu prekinuo. Svi su se okrenuli prema meni sa pogledom kao u krvolocne zivotinje toga se dobro sjecam, a otac posebno imao je taj pogled kao da samo nismo u dzamiji, ubio bi hljeb u meni. To je i uradio poslije naravno a sutradan, cuo sam ga kako prica jednom komsiji kako sam jos mlad, ne shvatam i slicno. Jer smo stvarno toliko hodze uzdigli do nebesa da ne smijemo cak ni rijec izustiti dok on u Bozijim kucama (dzamijama) iznosi nebuloze i gluposti koje veze sa islamom nemaju?

    • Z.O.

      Poprilično mi je teško replicirati bilo šta na ovaj komentar, ali ću se potruditi.

      Ne znam na koji način si nastojao opisati proces stvaranja svemira i zbog čega su bili zgroženi, ali ako si opisivao vodeći se naučnim činjenicama i vidio da oni na to negoduju, da sam na tvom mjestu prestao bih uopće razgovarati sa njima o temama zbog kojih negoduju i o njima razgovarao sa društvom koji to voli. Ne trebaš ih ni u šta ubjeđivati. Bitno je ono što ti zastupaš i u što vjeruješ, to ti nema niko pravo zabraniti. Sva sreća je u tome da živimo u sekularnoj zemlji, Bosni i Hercegovini, u kojoj imaš slobodu na uvjerenje sve dok ono ne vrijeđa druge. To upravo Allah i želi, a On će suditi o vjerovanju pojedinca. Bitno je nered ne činiti po Zemlji, jer Allah nered ne voli.

      Hamajlije nisu nikakva zaštita, prema mom uvjerenju. Čisti monoteizam i vjera u Allaha koju srcem osjećaš je najbolja “hamajlija”. Sve drugo je bespotrebno. Namaz je isto sredstvo do sreće na ovom svijetu i poveznice sa Stvoriteljem, ali ne namaz koji obaviš pod prisilom nego dobrovoljno. Allah je objavio da nema prisile da se u Njega vjeruje, tako da svaka druga prisila nakon te, jednostavno, otpada. A samo je On konačni Sudija. Može kazniti, a može i nagraditi.

      Argumenti da je hodža nešto potvrdio i slično tome su logičke greške i upravo takve stvari ovaj blog nastoji opovrgnuti. Dokazivanje autoritetom je jedna od logičkih grešaka.

      U ovom postu sam se dotakao pitanja opsihrenosti Poslanika, alejhisselam, naveo ajet u kojem Allah kaže da tako nevjernici tvrde da bi ga diskreditirali i onda dođe musliman i kaže to isto. Allah kaže da nije bio opčaran, mi kažemo da jeste. Nevjerovatno. 🙂

      Ono što bih ti savjetovao je da ne dovodiš sebe u neprijatne situacije zbog svojih uvjerenja. Drži ih za sebe, a kad imaš mogućnost razgovaraj o njima sa ljudima koji te razumiju. Nemoj se truditi nikog ubijediti, nemaš potrebu za tim. Roditelje poštuj, lijepo se prema njima ophodi jer te Allah time duži i drži uvjerenja za sebe, nastoj pričati o stvarima koje oni vole. Ne moraš se sa njima složiti u svemu, ali izbjegavaj konflikte zbog ličnih uvjerenja. Očito da nemaju mogućnost da objektivno sagledaju ono o čemu govoriš i naše društvo je generalno takvo. Pogotovo u selima.

      I još jedna bitna stvar je na koju se moram referirati iz tvog komentara je ta da ne vodiš računa o tome kako ljudi gledaju na tebe, šta misle o tebi i šta govore. Oni će za to odgovarati, ti nećeš. Ti ćeš za sebe odgovarati i za ono što ti uradiš, zato pazi da svojim riječima i djelima ne budeš povod da nekog uznemiriš, a naročito roditelje i svoje najbliže. Ako oni tebe uvrijede, to je njihovo djelo, a ne tvoje. Nauči stvari koje ćeš od društva apsorbirati, a koje reflektovati/odbijati od sebe. To što neko o tebi nešto kaže, misli ili te ružno pogleda, ne mora biti istina. Ti znaš kakav si.

      Hvala ti što pratiš blog i nastojiš doći do istine.

  • Rukfas pa šta maaaiii?

    Ovo sa različitosti u shvatanju nečega mogu odlično da pojmim.
    Jedan koncept su i obrazovne ustanove. Ako se sjećate ako ste doživjeli nešto slično od recimo Osnovne do Srednje škole, gdje je samo jedan način, jedan odgovor, jedno shvatanje samo tačno.
    Evo jedan primjer iz Maternjeg jezika. Uobičajeno smo imali pismene vježbe/testove znanja gdje od tri ponuđene teme na tabli odabereš jednu i počneš je opisivati od uvoda do zaključka. Vrlo dobro se sjećam kako su mi par puta davali jedinice za ocjenu zbog navodnog ‘fulanja’ teme iako sam sam bio uvjeren da sam bio dobro napisao.
    Zar to postoji samo jedan način, jedno shvatanje te teme da se opiše?
    U više navrata bih dobio inače dvojku ili tricu, dakle ni to nastavnicima nije godilo šta god im se nije svidjelo u tim sastavima. Mislim da je glupo da o našoj sudbini odlučuju ti ljudi koji pak kao što ste vi rekli u svom subjektivnom shvatanju žele da se i drugi poistovjete sa njima. Da mi učenici budemo crno-bijele kopije svojih nastavnika.
    Ili matematički primjeri gdje ti recimo ponude samo dva načina za rješavanje zadatka i ne daju ti slobodu da pokušaš riješiti zadatak na treći ili četvrti novi način.
    Brojni su takvi primjeri.
    Ocjenama nas valjda nekako plaše, žele da naučimo to što oni žele a što mi očigledno sami ne želimo da učimo (iz drugih predmeta).
    Valjda bi trebao postojati nekakav koncept u obrazovnim ustanovama da ako dijete nije poslije par godina pokazivalo interes prema tom i tom polju, da mu se sve jedinice, dvojke ili trice izbrišu. Zbog ovih ‘loših’ ocjena ne možeš upisati dobar fakultet koji ti lično želiš pohađati, nekad ni Srednju školu. Ili čak i visoko cijenjen posao jer si bio ‘loš đak’ – dakle samim tim si indirektno prozvan glupim, neinteligentim. I takve ljude čeka samo posao kako su naši roditelji znali govoriti posao smećara, domara, automehaničara i sl.

    • Z.O.

      Lijepo. Nisam odavno pročitao ovako dobar komentar koji tako jednostavno ulazi u filozofska pitanja i dotiče srž objektivne realnosti. Već dugo vremena razmišljam o objektivnoj realnosti i kako više izučavam to pitanje, sve mi se više čini da ne postoji jedna objektivna realnost za sve nas.

      Postoje ljudi i stvari sa kojima se slažemo u određenom procentu. Tamo gdje nastane razilaženje, svako ima svoju subjektivnu realnost. Objektivna realnost bi možda mogla postojati kod naučnih činjenica ili recimo vladavine prava.

      Mislim da je islam upravo došao i sa tom namjerom da definiše ono oko čega bi većina trebala da se složi, poput sankcionisanja kradljivca i slično tome. Sa druge strane i da definiše granice morala. Čovjek svojim razumom itekako može spoznati te granice, ali može i pretjerati pa sve dozvoliti, a i zabraniti. To se već tiče koncepta sredine, jer bilo koja krajnost nije dobra ni u čemu.

      Ovo što si ti napisao je odličan pokazatelj koliko razum čovjeka može dokučiti i o čemu može razmišljati. Dijelimo isto mišljenje kad je u pitanju ocjenjivanje u obrazovnom sistemu. Ako je nešto profesor/nastavnik/učitelj zaključio ili slijedi nastavni plan i program, ne mora značiti da je učenik pogriješio nego posmatra situaciju iz drugog ugla i time izražava svoju unikatnu kreativnost. Često mi se provrti kroz glavu ona poznata pjesma Pink Floyd-a “Another brick in the wall” jer sam shvatio da upravo govori o tome.

      Inteligentan učitelj bi trebao imati sposobnost da uskladi plan i program koji već mora slijediti, sa učenikom, ako postoji mogućnost da učenik nije pogriješio i da je njegova izjava tačna, odnosno da su obe tačne u određenom procentu.

      Imaš ljudi ne ide im dobro matematika u nekim segmentima, ali su vrsni intelektualci i filozofi, informatičari, itd. Zbog toga je i meni malo neumjesno da na osnovu ocjena ne možeš upisati nauke koje voliš i u tome napredovati.

      Hvala ti na komentaru i na tome što posjećuješ blog.

  • Numista

    Hvala na odgovoru ali možda nisam precizirao pitanje.
    Ovako si rekao u tekstu:
    **Dvije stvari gore navedene potrebne su da bi neko bio musliman. Prva je vjerovanje u Stvoritelja, a druga nečinjenje nepravde drugim stvorenjima na planeti, odnosno suprotno tome – činjenje dobra. I to je sve.**
    Ova tvrdnja, ako dobro razumijem, implicira da su i kršćani i jevreji pa čak i pripadnici nekih paganskih religija koji u osnovi priznaju da postoji Stvoritelj – Kreator (poput predislamskih Arapa), muslimani, uz uvijet da čine dobra djela. A znamo da takvih kršćana, jevreja i drugih religioznih ljudi ima jako mnogo.
    To bih volio da potvrdiš ili negiraš iako iz onoga što si rekao, to se svakako podrazumijeva.
    Dalje, ti i tvoje kolege na ovom blogu vrlo često govorite o “logičkim greškama” ali evo meni se čini da i ti u ovom tekstu imaš barem jednu takvu grešku.
    U gorenjm citatu da su dvije stvari potrebne da bi neko bio musliman…, a nakon toga zaključuješ:
    “Islam ne zabranjuje razmišljanje, društvene aktivnosti *sa nemuslimanima* koje će donijeti napredak civilizacije, čak poziva i podstiče na traženje zajedničkih osobina sa njima i na miran dijalog u obostranu korist…”
    Interesuje me ko su onda *nemuslimani* sa kojima treba biti u lijepim odnosima (što je svakako neupitno) ako su i ti ljudi koje ovdje zoveš *nemuslimanima* osobe koje vjeruju u Stvoritelja i čine dobra djela, jer po tvojoj gore navedenoj konstataciji, i oni su svakako muslimani.

    • Z.O.

      Možda ni ja nisam bio dovoljan jasan u odgovoru, pa evo opet:

      Prvo, moraš odvojiti čovjeka koji se deklariše kao musliman od pravog muslimana za čije vjerovanje zna samo Allah, pa tek onda meni spočitati logičku grešku. Kad sam rekao da musliman može i smije učestvovati u napretku civilizacije sa nemuslimanima, mislio sam sa onim ljudima koji se ne deklarišu kao muslimani, dakle pripadnici ostalih religija i uvjerenja. Ne znam ko je među njima istinski musliman (predan Bogu).

      Citirao sam ti u postu ajet gdje Allah kaže da među sljedbenicima Knjige ima vjernika. Znamo li ko su? Ne znamo niti je na nama da otkrivamo, ali ima ih.

      Upravo je to srž ove moje teme, tj. o paralelnim islamima.

      Da bi neko bio istinski musliman, a ne samo deklarativni, potrebno je da srcem vjeruje i prizna Allaha, Stvoritelja i da drugima ne čini nepravdu i uzurpira njihovo pravo.

      Ne možeš čovjeka koji kaže: “Postoji samo jedan Stvoritelj Koji me stvorio.” utjerari u nevjerovanje. Kakvog to smisla ima? Mnogo takvih imaš koji nemaju nikakve veze sa islamom (ovim prvim tradicionalnim u postu opisanom, punom pravila i natezanja), ali itekako imaju sa onim islamom sa kojim je došao Poslanik, alejhisselam. Prema tom islamu, oni su vjernici, muslimani. Allah ti je to potvrdio u ajetu:

      “Vi ste najbolja zajednica koja se ikada pojavila: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su grješnici!” (Ali Imran, 110)

      Molim te, obrati pažnju na to da Allah kaže da među sljedbenicima Knjige ima vjernika. Dobro razmisli o tome. Ako su sljedbenici Knjige jevreji i kršćani, onda očito nisu sljedbenici nekih drugih knjiga, konkretno Kur’ana.

      Kao da je Allah želio reći da postoji drugi put za spoznaju Njega mimo Kur’ana (u konkretno njihovom slučaju njihovih Knjiga koje su došle od istog Boga) i da među tim ljudima ima vjernika.

      Iako je Kur’an dokinuo sve prijašnje objave, ostavio je itekako mogućnost onima koji žele da vjeruju u Njegovu jednoću, a ne žele biti sljedbenici Kur’ana, da na to imaju pravo i da su vjernici. Malo ih je, ali Allah kaže da ih ima.

      Dokaz tome ti je upravo u iznad citiranom ajetu i to da Allah potvrđuje Poslanikovu zajednicu kao najbolju koja se ikad pojavila, a onda se referira na sljedbenike Knjige i još kaže da među njima ima vjernika.

      Ako ti nije dovoljno, pogledaj ove ajete:

      “Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: ‘Mi smo kršćani’, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: ‘Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili. Zašto da ne vjerujemo u Allaha i u Istinu koja nam dolazi, kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima.’ I Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine.” (El-Ma’ide, 82-85)

      Obrati pažnju u kojem kontekstu su spomenuti sljedbenici Knjige i kako ovi ajeti završavaju. Allah će nagraditi sve one koji dobra djela čine.

      Evo ti još jedan logički pristup da bi razmislio o čemu govorim:

      Možeš li se sa mnom složiti da ima onih koji se deklarišu kao muslimani i vjernici, čak obavljaju i obrede, ali su nevjernici? Mislim da se tu možemo složiti, jer se radi o licemjerima. Zašto analogno tome ne može među ovim drugima biti vjernika, a još ti Allah to potvrđuje? Kako tako naivno oduzimamo pravo Allahu da On kaže da je neko vjernik samo na osnovu nečijeg tumačenja? Zar nam neko može uzeti pravo da sami promislimo o Kur’anu i donesemo zaključak? Allah upravo tome i poziva.

      Da ti sumiram:

      Svako onaj ko prizna i srcem prihvati Stvoritelja i vjeruje u Njega, da li do te spoznaje došao čitanjem Kur’ana ili sopstvenim razmišljanjem, on je vjernik. U kojoj mjeri je vjernik, to Allah zna i nije na nama da sudimo o tome. Ali, nevjernik nije sigurno, prema slovu Kur’ana jer Stvoritelja nije zanegirao.

      Ja lično u tome samo vidim superiornost Kur’ana i ništa drugo. U tome mi je samo potvrda da Kur’an dolazi od Allaha i Stvoritelja svih nas. Nepristrasan je i objektivan. Zbog toga sam još više uvjereniji da je Poslanik istinit i islam istina od Allaha.

      Drugi segment nakon tog je upravo taj koji se tiče društva, pravde i nepravde. Zakoni, moral i nemoral, nisu isključivo vezani za vjeru. Slažem se, vjernik u Stvoritelja, pogotovo onaj ko čita Kur’an, on ima jasne definicije o tome šta je moralno, a šta ne, za razliku od vjernika koji to nastoji sam dokučiti.

      Svako od nas u moderno doba do ovih stvari može doći razmišljanjem, ali Kur’an je Uputa koja nam olakšava sav taj proces. Islam je prečica do uspjeha. Kao kad kupiš neki proizvod koji iziskuje sklapanje. Možeš li ti ga sastaviti bez gledanja u uputstvo? Naravno, razmisliš gdje koji dio ide, ali pri tom i pogriješiš više nego kad gledaš u priloženo uputstvo.

      Ne odgovara Allahovoj pravdi da svakog onog ko dođe do spoznaje Njega mimo Kur’ana, okarakteriše kao nevjernika i automatski ode u džehennem i to vječno. Pa zašto? Vjerovao je. A vjerovanje je Allahu velika stvar.

      Probat ću te malo navesti na razmišljanje.

      Musliman je onaj ko poštuje oba ova principa, tj. vjerovanje i da ne čini drugima nepravdu.

      Vjernik može biti ako vjeruje u srcu, ali da pravi neke veće grijehe. Sam veliki grijeh ne izvodi iz vjere, ako je vjera i dalje prisutna u srcu. Vjeru ti niko ne može uzeti. Odnosno, da ti mene sad protekfiriš, ne mora biti istina da sam nevjernik. Moja vjera ako vjerujem ostaje gdje je bila i prije tvog tekfira i o njoj samo Allah sudi i može reći da sam ja bio nevjernik u Njega. Ako razumiješ šta hoću reći. Zato i jeste opasno jedne druge tako kvalificirati, a i bespotrebno totalno.

      Tako da, prema mom shvatanju musliman je stepen iznad vjernika, jer musliman vjeruje i još se dobrovoljno predao Stvoritelju. Izvršava ono što od njega traži. A vjernik samo vjeruje.

      Pravi musliman ne čini teže prijestupe. Opet ti skrećem pažnju na to da ima razlika u deklarativnom muslimanu i ovom muslimanu o kojem ja govorim. Kad napraviš razliku shvatit ćeš o čemu pričam.

      • Numista

        Da sumiram ono što sam ja shvatio iz tvog pisanja i tvojih odgovora na moje upite.
        Musliman – vjernik je između ostalog i kršćanin koji je vjeruje u Stvoritelja i svima čini dobro, ali je ubjeđen da je Isa-Isus božji sin.

        Ako je tako, kakva je svrha slanja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao posljednjeg poslanika kada će i sljedbenici Isaa-Isusa, bez obzira na to što Isusa smatraju božjim sinom, skončati u Džennetu?

        Podsjećam te i na ovu rečenicu koju si napisao:
        “Ne možeš čovjeka koji kaže: “Postoji samo jedan Stvoritelj Koji me stvorio.” utjerari u nevjerovanje…”
        Podsjećam te na ajete u kojima se jasno precizira da su i predislamski Arapi vjerovali da je Allah Stvoritelj kosmosa a veliki broj njih je radio mnogo dobrih djela. Prema onome što si u ovoj rečenici spomenuo, mi nemamo pravo za predislamske Arape kazati da su nevjernici.

        • Z.O.

          Opet miješaš pojmove.

          Musliman ne može biti neko ko pri sebi nema čisti monoteizam i ko ne izvršava ono što Stvoritelj traži.

          Ja ti govorim da i deklarativni kršćanin može biti u suštini musliman, vjernik, jer ti i Allah tako kaže. Allah konstatuje da među sljedbenicima Knjige ima vjernika, ali da ih je malo. Da li je sad u ovom trenutku tako, to Allah najbolje zna. Ne možemo svakog kršćanina i jevreja ponaosob automatski proglasiti nevjernikom niti nas je Allah uopšte time zadužio. Kada govorimo o njihovim uvjerenjima koja se kose sa monoteizmom, slažem se, djela mogu biti djela koja nisu odlika vjernika i muslimana, ali opet samo Allah ima pravo da presudi zašto je neko u to vjerovao. Na dunjaluku ako ne štete zajednici, ne smije ih niko dirati. Uopće ne govorim o njima koji iz nekog razloga nemaju čisti monoteizam, nego o onima među njima koji su shvatili i spoznali da niko osim Stvoritelja nije Bog niti da istinskom Bogu ne priliči da ima sina i rodbinske veze. Oni su istinski muslimani, kao Ibrahim, alejhisselam.

          Ne miješaj pojmove deklarativnog i istinskog muslimana, zbog toga i imaš problem da me razumiješ. Oba pojma zvuče isto, ali razlika između njih je ogromna.

          Deklarativni musliman može biti i nevjernik, dok suprotno tome neko ko se deklariše kao kršćanin zbog tradicije ili nepoznavanja tematike može da ima uvjerenja kao pravi musliman i da negira bilo kakvo drugo božanstvo mimo Stvoritelja i slično tome.

          Ti sad miješaš predislamske narode koje Allah opominje zbog širka, ja ovdje govorim o čistom monoteizmu i ljudima koji se deklarišu kao drugi i drugačiji, ali imaju uvjerenja kao što bi ih trebao imati musliman. Nadam se da smo se sad razumjeli.

          • Numista

            Da budem iskren, što više ni pojašnjavaš sve mi je manje jasno. Mozda je do mene ali ipak još jednom obrati pažnju na tvoj citat za kojeg sam se “zakačio” u tekstu. Prema dva uvjeta koja si spomenuo da bi neko bio musliman, velika većina kršćana danas su muslimani. Pa čak i predislamski Arapi. Ja ništa ne miješam i ne brkam. Pozivam se na tvoju izjavu koja je kristalno jasna. Ako to nije tako, onda trebaš taj dio teksta preformulisati. U svakom slučaju hvala na strpljenju i odgovorima.

        • Nedim

          @Numista
          Ko vjeruje, tj. ubjedjen je da Bog ima sina takav je fulio istinsko vjerovanje i ponižava Boga, teška situacija…

    • Danijel Atić

      Pozdrav. Imam potrebu da odgovorim na ova odlična pitanja iz svog gledišta. Iskoristiću svoju slobodu da se izjasnim i nadam se da ćete se pronaći u odgovorima. Naravno, ne morate se složiti sa mnom, to je naposljetku samo moje lično mišljenje.
      Dženan je implicirao: “Dvije stvari gore navedene potrebne su da bi neko bio musliman. Prva je vjerovanje u Stvoritelja, a druga nečinjenje nepravde drugim stvorenjima na planeti, odnosno suprotno tome – činjenje dobra. I to je sve.”
      To je njegovo lično uvjerenje bazirano na većini hadiskih predaja (onih “najvjerodostojnijih”) kao i na njegovom personalnom tumačenju Kur’anskih ajeta. No, kao što je i sam rekao, svi smo mi unikatni i posjedujemo drugačije mišljenje, stavove, uvjerenja i sl. Takvih ljudi je bilo i biće kroz historiju i to ne znači da će im biti osiguran Džehennem zbog npr. nevjerovanja u Stvoritelja a činili su svjesno dobra djela. Baš kao što sam ja gore u svome komentaru rekao, Vjernika ne mora odlikovati vjerovanje u Boga, to može biti i nada da Bog postoji, nada u Proživljenje, a i naravno, u više navrata sam imao priliku da vidim mnoge samodeklarisane ateiste na djelu kako nesebično pomažu drugima. Dakle, i oni bi se mogli klasifikovati kao Vjernici jer nisu izgubili nadu/vjeru bar u čovječanstvo ako ne u Boga. Čine svjesno dobra djela, moralne su osobe i ne očekuju nikakvu nagradu ni na ovom a i niti na Onom svijetu jer u njega ne vjeruju. Rekao bih da su takve osobe još i bolje i da će zasigurno imati svoje mjesto u Džennetu.
      A sad ovo da muslimana odlikuje vjerovanje u Stvoritelja i da čini dobra djela. Ovo mi zvuči poput kakve naredbe što sam Stvoritelj ne bi nikad izrekao u vidu “naredbe”. Ako pažljivo pročitate brojne Kur’anske ajete koji se odnose na “naredbe” u vidu posta, klanjanja i sl. uvidjećete da po zvučnosti nisu imperativi, naredbe. Kao recimo kad Allah dž.š kaže: “I reci im da bi im bolje bilo kad bi postili, klanjali”, “A nema boljeg načina od posta”, “Uistinu propisan vam je namaz/post kao i onima prije vas ne bi li ste bogobojazni bili” i sl. ajeti. Ni u jednom nema imperativa poput “Klanjajte ili ćete u Džehennem”, “Postite ili ću vas…” znate već. Svi su savjeti od kojih imamo samo mi koristi, jer Allahu lično ne predstavlja nikakvu korist. Tako da mislim da vjerovanje u Boga također donosi samo nama ličnu korist, osjećamo se spokojno, sigurno, vjerujemo da ćemo biti proživljeni i sl. To Bogu lično ne koristi. Nisam dosad naišao na ajet u kojem Allah dž.š. kaže da se On sam osjeća sretno, zadovoljno kad Ga mi slavimo, obožavamo, kad mu služimo i sl. jer je jedino Allah dž.š. samoga sebe opisivao u Kur’anu “Moćnim, Milosnim, Oprosnikom” kako bi ljudi o Njemu razmislili. Ni jednom nije spomenuo kako se osjeća sretno, zadovoljno kad Ga mi slavimo, obožavamo i sl. Naprotiv čak je i u jednom ajetu to mislim “pobio”, rekavši “da do Njega neće doprijeti riječi naše, žrtve naše već iskreno učinjena dobra djela naša” što je temelj za moje uvjerenje o svjesno učinjenim dobrim djelima na ovom svijetu.
      Također, smatram da je kroz historiju bilo više vjernika nego nevjernika, u smislu onoga što sam gore spomenuo kakve osobine posjeduju ovi vjernici ili nevjernici. I šta bi se moglo protumačiti kao grijeh? Da li je recimo grijeh provesti noć i brojne naredne noći u krevetu sa nevjenčatom djevojkom ili je to samo po sebi dokaz pristranosti toj djevojci, dokaz emocionalne i tjelesne povezanosti odnosno zaljubljenosti? Ili je grijeh kad namjerno ubiješ drugu osobu, odnosno, svjesno je ubiješ zbog navedi već razloga?
      U Kur’anu Bog kaže Poslaniku da “kaže momcima i djevojkama da se brže-bolje vjenčaju” što su muslimani naravno shvatili da se trebaju što mlađi vjenčati jer to tako Bog od njih traži. No, pored toga što i u ovom ajetu nema “naredbe”, ovdje postoji i jedan drugi kontekst. Vjenčanjem se sprječava poligamija, odnosno konstantno mijenjanje partnera ili partnerica što su ljudi običavali praktikovati kroz historiju, kao i blud. No, moja konstatacija o spavanju sa nevjenčatom djevojkom nije imala veze sa poligamijom, jer sam na kraju napisao da je riječ o zaljubljenom paru. To samo po sebi nije grijeh. Druga stvar je ako je u pitanju strast a ne zaljubljenost. Jer se strašću vodimo osnovnim biološkim nagonom za razmnožavanjem, odnosno neminovno zalazimo u poligamiju.
      Dakle, dobrih ljudi (iako su možda imali iskrivljena shvatanja o Bogu ili su imala više božanstava) je bilo i biće kroz historiju. Imali ili nemali dostupnih knjiga, svitaka ili sl. odakle su mogli razmisliti bolje o Bogu to je sasvim nebitno jer su Bogu bitnija iskreno učinjena djela naša. Postoji čak i ajet u Kur’anu koji kaže “da u vjeru nema prisile” dakle Bog je direktno naglasio da vjerovanje u Njega nije toliko bitno. Jer da Mu je lično bitno da u Njega vjerujemo, ovakav ajet ne bi imao smisla. Bitno je samo nama (namaz, post) od toga samo mi imamo koristi, Bog nema.
      A Dženan je na Nemuslimane mislio vjerovatno na Jevreje, Kršćane i sl. možda i na ateiste, ili politeiste, no treba imati na umu da ajeti koji su se odnosili na nemuslimane u Kur’anu, da su se odnosili prvenstveno na Muhammeda a.s. i na rane muslimane kad su emigracijama morali živjeti u tuđoj zemlji i naći zajednički dijalog sa tamošnjim narodima. Sličan koncept se primjenjuje i danas, gdje recimo jedan Arap u Njemačkoj mora poštovati tamošnje zakone ali ima potpunu slobodu da praktikuje svoju vjeru, svoja uvjerenja, da se izjasni i kao pripadnik LGBTQ ako to poželi.

      P.S. napisao sam ovaj dupli odgovor za svaki slučaj ako ga gore ne pročitate.

  • Ajla

    Danijele, nemoj molim te zadržavati svoje mišljenje za sebe jer ga ja rado pročitam. Dao si dosad par super sugestija za razmišljanje. Vrlo rado čitam i Dženanove teme naravno, a komentari poput tvog samo nadopunjuju bilo čije razmišljanje.

    Selam za obojicu (i pišem gdje stignem 🙂)

    • Z.O.

      Ajla, hvala vam oboma što pratite postove čiji sam autor i hvala što posjećujete blog generalno. Potrudit ću se da u nastavku obogatim blog svojim doprinosom tako što ću obraditi mnoge teme.

  • Novogodišnji Djed Mraz

    Zdravo. Da li *nemuslimani* spomenuti u članku mogu biti iz na primjer afričkih ili južnoameričkih plemena kojima sigurno nisu došli Poslanici niti je do njih stigla Objava? Da li će oni u džehennem zbog bludničenja, odijevnog kodeksa (golotinja) i sl.? Zašto se u Kur’anu spominju samo Poslanici koji su spomenuti u Tori i Evanđeljima? Zar Bog nije mogao opisati pokojeg Poslanika koji je došao do plemena u Africi ili Americi i sl.? To mi je nešto čudnovato, ne mogu da se otresem te misli da je Poslanik Muhammed jednostavno *prepisao* Poslanike iz prethodnih Objava

    • Z.O.

      Djeda Mraze,

      Odgovorit ću ti samo za poslanike, a uputiti te na drugi post ili više njih na kojima možeš saznati više detalja o tome što te zanima. Kenan ih je fantastično obradio.

      “…i (poslali smo) poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali.” (En-Nisa, 164)

      Dakle, ako si pažljivo čitao Kur’an, vidjet ćeš da Allah kaže da je bilo poslanika mimo ovih koje mi znamo. Možda je Allah koristio priče o istim poslanicima kako bi naveo sljedbenike Knjige da razmisle i promisle.

      Nisam istraživao ima li ijedan poslanik u Kur’anu, a da nije spomenut u Bibliji. Zanimljiva tema za istražiti.

      Na ovim linkovima možeš pročitati nešto više o onome što te zanima:

      https://tabuislama.net/tabu-nemusliman-je-nevjernik/

      https://tabuislama.net/kafiri/

      Hvala što pratiš blog i učestvuješ u komentarima.

      Sretno u podjeli poklona :)))

      • Novogodišnji Djed Mraz

        Hvala hvala.
        Nego gospodine Škoro, da li ste bili dobri ili zločesti ove godine? 😀
        Ako ste bili zločesti, nema za vas poklona osim grumena uglja 🙁

        • Z.O.

          Nema na čemu.

          Mogao bih ti lično odgovoriti iz moje perspektive, ali pošto je Kenan dotakao samu srž tvog pitanja, mislim da ćeš njegovim postovima biti zadovoljan u tom pogledu. Pisao je o narodima kojima nisu došli poslanici. Za mene sasvim logično i prihvatljivo objašnjenje, jer Bog nikog ne kažnjava iz nekog zadovoljstva i tek tako kako neki misle. Poslanici su upravo i bili tu da uspostave dokaz i da budu na neki način svjedoci kako ljudi ne bi imali izgovor. To samo po sebi govori o tome da je Allah itekako “o tome vodio računa” i da ljudi kojima nije došao poslanik ili jednake nisu čuli za istinu, imaju drugi status. Kakav status, to najbolje Bog zna jer On najbolje poznaje sve okolnosti i najbolji je Sudija. Nema nepravde.

          Mislim da sam ove godine bio dobar. Neke greške daju se oprostiti. Očekujem bar neke rahat lokume da zasladim uz kahvu i tako počnem novu godinu. Očistio sam dimnjak :))

  • Danijel Atić

    @Numista
    Musliman znači “predan Bogu”. Dakle u muslimane spadaju svi koji su predani/odani/privrženi/vjerni Bogu.
    Eh sad, da li je samo Jednom Bogu ne znam, tj. ne znam da li je u originalnoj arapskoj riječi (koja nije pala pod utjecaj tefsira i hadisa) musliman onaj koji je predan samo “Jednom Bogu” ali sada uglavnom označava da je “predan Bogu”.
    Ako je tačan prijevod i ako nije obznanjeno da je riječ o Jednom Bogu, onda to recimo može značiti da u predislamskom ili prijašnjem dobu npr. u jednom selu negdje na svijetu imaju svog boga zaštitnika a u drugom selu obožavaju drugog boga, odnosno božanstvo. Kipovi/idolatrija nebitno.
    Valjda su ti ljudi svakako bili vjernici, odnosno vjerovali su u bilo kakvo božanstvo tada i danas (npr. u Indiji).
    Kur’an je jednostavno “odbacio” da tako kažem idolatriju i obznanio da ima samo Jedan Bog, Allah.
    Ali to ne znači da će svi idolopoklonici, ateisti i slični ljudi kroz historiju svijeta koji su postojali ili koji još ne postoje da će automatski ići u džehennem a da su bili dobri ljudi.
    Ako su recimo pratili druge šta rade poput bacanja kamenja na nevjernike ili Poslanike ili su se rugali drugima jer je tako većina ljudi i radila, onda će najvjerovatnije ići u džehennem. Jer su imali mozak i nisu ga iskoristili za samostalno promišljanje.
    Druga je stvar ako se neko usprotivi takvom režimu, odnosno npr. pokušaju zaustaviti masu da baca kamenje na ljude ili jednostavno odu, odnosno ne priključe im se u bacanju. To je zapravo pametan potez, nije kukavički. Nisu mogli bolje od toga, riskirali su da budu ubijeni, zlostavljani, mučeni ako se usprotive takvim ljudima. Možda i naprave kakav pomak ali do pomaka/napretka ne bi došlo ako se ne bi udružili sa istomišljenicima i onda “napali”.
    Tako da, ja lično mislim da ljudi koji se mole jednom bogu ili više njih, kojima su došle Objave ili nisu, koji su imali Znanje ili ga nisu imali – da je to sve nebitno i da je najbitnije da budeš dobar čovjek (svojevoljno) i da činiš dobro.
    Ponovo se referenciram na onaj Kur’anski ajet koji kaže:
    “Do Allaha neće doći meso njihovo niti krv njihova (što se odnosi na stočne žrtve bogu ili božanstvima) već iskreno učinjena dobra djela vaša.”

  • Safet Memic

    Zape mi za oko nesto sto Dzenan napisa kao odgovor a sto dosta dobro oslikaje stanje danasnjeg “handikepiranog” uma ummeta sto je ujedno i odgovor na njegovu temu paralelnog islama.
    “Što se tiče namaza i posta, da bi razumio moj post i cjelokupan odgovor, moraš razumjeti na koji način gledam hadis. Hadis je za mene nešto što je definitivno dio islama, tako da otpadaju sve one etikete da sam kur’anijja i slično tome. Hadis ne treba dirati, naš je, međutim iziskuje mnogo filtriranja. Hadis, također, prema mom mišljenju, a i prema mišljenju uleme prije imama Šafije, rhm., nije izvor vjere. Ni primarni ni sekundarni. Niti iziskuje da to bude”.

    Dakle, prvo pises da je hadis definitivno dio islama a da ga netreba dirati, nas je a onda navodis misljenja uleme da hadis nije izvor vjere, ni primarni ni sekundarni niti iziskuje da to bude.

    Usudio bih se reci da je bas ovo bas glavni problem. Kur’an kao Bozija objava je jedini izvor upute i svijetla svim ljudima. Onog momenta kada se sa Kur’anom usporedi nesto drugo pa se tim drugim dadne prednost u odnosu na Kur’an po pitanju vjere u Boga i Njegovih propisa u dinul islamu onda takav cin po definiciji samog Kur’ana biva akt kufra i sirka. U praksi je danasnji islam svoju ljudsku tvorevinu zvanu “vjerodostojna tradicija” uzdigao iznad kur’anskog slova ne uzimjauci u obzir same Bozije rijeci “Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju”. Resultat potcjenjivanja Kur’ana vidimo i u potiranju samih kur’anskih termina kao sto su salaat, siyyam, zekat, sadaka, nafaka, hidzab, dzihad, hadzdz, din i dr. terminima i nazivima cije definicije i izvori poticu van kur’anskog korpusa. Danas imamo dva islama: jedan “islam” koji je produkt sihronizacije paganskih obicaja i politike vladajucih struktura, a drugi je “el-islam” kojeg je sam Allah upotpunio i definisao svojom Objavom. Paralelno stim imamo dva Muhammeda: jedan koji na osnovu “hadisa” je sve ono suprotno od kur’anskog opisa. Onog trenutka kada se danasnji muslimani kane “hadiskog Muhammeda” a prihvate onog kur’anskog te kada se oslone na Boziju rijec i unutar nje pocnu sve ostalo definisat u svom zivotu onda se tek mogu nedati uspjehu i boljem.

    • Nedim

      @Safet Memic Odlična opaska, odlično se uklapa u temu.

      فَبِأَیِّ حَدِیثِۭ بَعۡدَهُۥ یُؤۡمِنُونَ﴿ ٥٠ ﴾

      Al-Mursalat, Ayah 50

      Pa u koje će hadise nakon ovoga (Kur’ana) povjerovati?

      U hrpu njih nažalost i to do te mjere da ubijaju i ginu za njih.

    • Z.O.

      Fantastično si ovo rekao.

      Pod tim da ne diramo hadis mislio sam da ga ne odbacujemo u potpunosti. Postao je dio islama, njegove tradicije i negiranje istog može voditi u sektašenje, što opet nije dobro. Ali, definitivno da se iz njega ne crpe propisi, vjerovanje (akaid). Na hadis lično gledam kao na usmeno prenešenu tradiciju i to je to. Ništa obavezujuće, itd.

      • Numista

        Ako hadis ni u kom slučaju nije obavezujući, kako ćeš danas klanjati podne ili ikindiju namaz, ili ustvari, hoćeš li uopće klanjati podne i ikindiju recimo, jer kur’anski imperativ “ve ekimussalate…” znači doslovno “i molitvu obavljajte…” Kakva je to molitva koju će te vi (koji se striktno u pogledu akaida i ibadeta referencirate na Kur’an) obaviti danas? Sve pojedinosti namaza od broja dnevnih namaza, preko broja rekata i ostalih radnji u namazu, prenešene su isključivo slovom sunneta a ne Kur’ana, i to vam je potpuno jasno. Ako pak klanjate namaze onako kako ih danas muslimani inače i obavljaju, znajte da vaš pristup cijelom islamu nije principijelan niti baziran na jasnim principima i uređenoj metodologiji jer, da se izrazim kur’anskim izrazom “u jedan dio Knjige vjerujete a u drugi ne vjerujete”, odnosno, neke hadise uzimate a druge ne samo da odbacujete, već ih smatrate izmišljotinama, bajkama paganskih naroda koje su muslimani nespretno preuzeli… Zašto vam je, kada je u pitanju namaz, sunnet izvor iz kojeg uzimate propise, a s druge strane, kada su u pitanju stotine drugih stvari (recimo patnja u kaburu, sirat ćuprija…) bajke i izmišljotine? Postoji li neko pravilo po vama (autorima ovog bloga i onima koji ovdje pišu komentare i podržavaju ovakav pristup rahumijevanju islama) po kojem se neki hadis uzima kao mjerodavan, a drugi odbacuje? Hvala.

        • Z. O.

          Kada je riječ o namazu u džematu, tada musliman treba slijediti imama za kojim klanja i time sam ti odgovorio na sva postavljena pitanja. Allah je zabranio odvajanje od zajednice muslimana i rekao da se svi Njegovog “užeta” držimo. Da je namaz drugačije uspostavljen, sa drugačijim brojem rekata i načinom obavljanja, rekao bih isto. Međutim, nije Allah zabranio razmišljanje i promišljanje, već ga je pohvalio, kao što nije zabranio ni to da neko stvori lično ubjeđenje koje ne mora biti vezano ni za jedan od poznata četiri mezheba ili nekog učenjaka. Nigdje u Objavi nisam našao ajet tipa “neka drugi za vas razmisle”, samo suprotno.

          Po pitanju pojedinačnog namaza, odnosno riječi ES-SALATU, imam drugačije poimanje koje ne bih ovdje iznosio da se tema ne pretvori u spam. Možda budem pisao o tome. Na te imperative gledam mnogo drugačije nego ranije. Dozvoljeno je svaku usvojenu stvar sagledavati kritički i na kraju zauzeti mišljenje.

          Zanimljivo je da si citirao “u jedan dio Knjige vjerujete, a u drugi ne vjerujete” i onda spomenuo hadis umjesto Kur’ana, kao da je i hadis objava. Odvoji hadis od sunneta, lakše ćeš razumjeti. Hadis je govor, priča, da je Poslanik nešto uradio ili rekao. Sakupljači hadisa nisu imali mogućnost da lično pitaju Poslanika ili evo, ashaba o tome. Dovoljno da baci sumnju na autentičnost. Da odem još dalje, da li su to iste zbirke koje imamo danas na našim policama? Gdje su manuskripti?

          Evo, imam i ja za tebe neka pitanja shodno tome: Da li je Allah objavio Kur’an Muhammedu ili hadis Maliku, Buhariji, Ahmedu? Ako je objavio hadis, zašto je bilježen tek poslije smrti Poslanika? Argument “da se Kur’an ne pomiješa sa hadisom” za mene lično ne pije vode, jer ako Allah bdije i čuva objavu tokom objavljivanja, onda se to ne može dogoditi. Zašto bi neki dio objave došao tek nakon 100 ili 200 godina? Zar nije Allah upotpunio vjeru na nama poznat dan i o tome objavio ajet? Kako su živjeli muslimani prije hadiskih zbirki?

          Činjenica je da je hadis bilježen tek nakon svih političkih previranja i građanskih ratova među muslimanima. Hadiske zbirke su djelo ljudskih ruku, a Kur’an je objava. Ne negiram hadis kao izvor motivacije, nekog tradicionalnog dobra i zato me ne možeš etiketirati kur’anijjom, žao mi je, ali kao izvor vjere, akide i propisa, treba biti jako oprezan… Da je Poslanikov govor trebao da se bilježi, bio bi bilježen u vrijeme spuštanja objave. Namaz i ostali obredi, ionako bi bili prenešeni praktičnim putem. Veliki belaj je u usmenom prenošenju nečega i to dvije stotine godina kasnije. Lično ne želim vjerovati u nešto što ne mogu provjeriti, mislim da me ni Allah time ne duži. Svako će za sebe odgovarati.

          • Numista

            Nakon što si ustvrdio da je musliman svako onaj ko vjeruje u Stvoritelja i čiji dobra djela, sada razumijem iz tvog komentara da musliman može biti i svako onaj ko se moli Bogu na neki način, nevezano za poznatu, tradicionalnu formu namaza? Mene samo interesuje da li se ti toga držiš? Evo neka pitanje bude i privatno ali radi opće koristi mi odgovori, ako danas izostaviš podne namaz (tradicionalna forma) i pomoliš se Stvoritelju na neki alternativni način, hoće li ti srce biti smireno i hoćeš li biti uvjerene sto posto da si svoju dužnost prema Stvoritelju obavio? Smiješ li i druge pozivati da tako postupaju?

          • Z. O.

            Božiji kriteriji kojima kvalificira nekog muslimanom su drugačiji od naših. To je prvo. Mi se mnogo razilazimo i kad su najjednostavnije stvari u pitanju i to baš zbog hadisa i različitih, kontradiktornih predaja.

            Tako je. Forma namaza je nebitna ukoliko se suština ispuni, a to je približavanje Stvoritelju i odvraćanje čovjeka od loših djela. Korist namaza se vraća na čovjeka, stoga u tome ne vidim svrhu da ga obavi “silom”. To je još jedna od zanimljivih tema. Kur’anom su definirane mnoge radnje namaza, čak i vremena istih, pa ih se treba pridržavati.

            Bitno je da naglasim da musliman kad klanja u džematu treba da slijedi imama i da se ne odvaja od muslimana u tom pogledu.

            Alternativni način ne bi trebao biti drugačiji od onog kako nas Stvoritelj savjetuje u Kur’anu. Ja kažem, imamo smjernice, ali forma samog namaza nije bitna ukoliko se suština ne ispuni. Meni je srce mirno ako sam sam za sebe obavio namaz onako kako smatram da treba, odnosno ako je on na mene ostavio trag koji treba da ostavi.

            Da li će Bog nekom drugom primiti molitvu ko Ga je spoznao mimo Kur’ana, nije na meni da donosim zaključak već na Njemu. Ja ću biti pitan za svoja djela, ne za tuđa.

            Zašto bih pozivao ikog da klanja ovako ili onako? Nemam ni namjeru ni potrebu.

          • Very hot chilli pepper

            Zdravo. Prvo kszete da se treba ‘,pridrzsvati’ vremena namaza i samog namaza a onda kazete da nas bog ‘savjetuje’ kako da namaz obavljamo i daje nam smjernice. Dakle prvo je inperativ i ako se ne pridrzavamo klanjanja idemo u dzehennem a u drugom slucaju je to obicni savjet, ne imperativ

          • Numista

            Pretpostavljao sam da ćeš ovako odgovoriti, ali sam ipak to htio da čujem jasno i direktno. Islam kojeg ti i tvoje kolege (uz neke međusobno razlike i odstupanja naravno) zagovarate na ovom blogu je neka nova verzija vjere koja se ne može nazvati islamom. Reducirate islam do neprepoznatljivosti. Vjerujem da imate dobre namjere, ali znate da za uspjeh ni dunjalučki ni ahiretski to nije dovoljno. Ovo što promovirate nije islam već pokušaj utemeljenja nekog novog koncepta religije. Ili kraće rečeno, tipično sektašstvo. Zagovarate “slam” bez “tipičnog” namaza, bez posta, bez hadža, bez gusula, bez hidžaba… ”Islam” kojeg su bile uskraćene sve generacije muslimana od vremena poslanstva sve evo do evo ovog vakta u kojem ste vi i slični razotkrili viševjekovnu zabludu i mrak u kojem su tapkali tradicionalni učenjaci i oni koji ih slijede…

            Prije otprilike dvije godine Kenanu sam ostavio par komentara na jedan njegov tekst. Zamolio bih i tebe i tvog kolegu Nedima da ih pročitate kao i Kenanove replike na moje komentare, da se ovdje ne ponavljam:

            https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-10

            https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-13

            https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-15

            Kenan je tada obećao “reviziju cijelog bloga”:

            https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-16

            Nažalost, do revizije nije došlo već je i vama dvojici ustupio prostor da pišete o islamu šta vam je volja. Želim vam uspjeh.

          • Numista

            Pretpostavljao sam da ćeš ovako odgovoriti, ali samipak to htio da čujem jasno i direktno. Islam kojeg ti i tvoje kolege (uz neke međusobno razlike i odstupanja naravno) zagovarate na ovom blogu je neka nova verzija vjere koja se ne može nazvati islamom. Reducirate islam do neprepoznatljivosti. Vjerujem da imate dobre namjere, ali znate da za uspjeh ni dunjalučki ni ahiretski to nije dovoljno. Ovo što promovirate nije islam već pokušaj utemeljenja nekog novog koncepta religije. Ili kraće rečeno, tipično sektašstvo. Zagovarate “slam” bez “tipičnog” namaza, bez posta, bez hadža, bez gusula, bez hidžaba… ”Islam” kojeg su bile uskraćene sve generacije muslimana od vremena poslanstva sve evo do evo ovog vakta u kojem ste vi i slični razotkrili viševjekovnu zabludu i mrak u kojem su tapkali tradicionalni učenjaci i oni koji ih slijede…

            Prije otprilike dvije godine Kenanu sam ostavio par komentara na jedan njegov tekst. Zamolio bih i tebe i tvog kolegu Nedima da ih pročitate kao i Kenanove replike na moje komentare, da se ovdje ne ponavljam:

            https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-10

            https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-13

            https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-15

            Kenan je tada obećao “reviziju cijelog bloga”:

            https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-16

            Nažalost, do revizije nije došlo već je i vama dvojici ustupio prostor da pišete o islamu šta vam je volja. Želim vam uspjeh.

  • Elvis

    Teme su dobre a komentari sto “raja” pise su gori od filozofije i obicnog trabunjanja.

    • Sabahudin

      Mozda tebi zvuci kao trabunjanje ali su komentari zapravo vrlo fascinantni. Rado ih citam uz dodatnu dozu opreza. Moj savjet ti je da prosiris svoje vidike i da se ne ogranicavas, odnosno da postavljas odbrambeni mehanizam pred svaku novu misao, novu ideju, novu hipotezu

      • Z.O.

        Hvala obojici što pratite i posjećuete blog.

        Naravno, težnja samog bloga i jeste objektivan i na neki način alternativni (utemeljeni) pogled na napisane stvari. Blog ne nudi univerzalnu istinu niti služi za vjersku nauku/naobrazbu.

  • Numista

    Pretpostavljao sam da ćeš ovako odgovoriti, ali sma ipak to htio da čujem jasno i direktno. Islam kojeg ti i tvoje kolege (uz neke međusobno razlike i odstupanja naravno) zagovarate na ovom blogu je neka nova verzija vjere koja se ne može nazvati islamom. Reducirate islam do neprepoznatljivosti. Vjerujem da imate dobre namjere, ali znate da za uspjeh ni dunjalučki ni ahiretski to nije dovoljno. Ovo što promovirate nije islam već pokušaj utemeljenja nekog novog koncepta religije. Ili kraće rečeno, tipično sektašstvo. Zagovarate “slam” bez “tipičnog” namaza, bez posta, bez hadža, bez gusula, bez hidžaba… ”Islam” kojeg su bile uskraćene sve generacije muslimana od vremena poslanstva sve evo do evo ovog vakta u kojem ste vi i slični razotkrili viševjekovnu zabludu i mrak u kojem su tapkali tradicionalni učenjaci i oni koji ih slijede…

    Prije otprilike dvije godine Kenanu sam ostavio par komentara na jedan njegov tekst. Zamolio bih i tebe i tvog kolegu Nedima da ih pročitate kao i Kenanove replike na moje komentare, da se ovdje ne ponavljam:

    https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-10

    https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-13

    https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-15

    Kenan je tada obećao “reviziju cijelog bloga”:

    https://tabuislama.net/tabu-muzika/#comment-16

    Nažalost, do revizije nije došlo već je i vama dvojici ustupio prostor da pišete o islamu šta vam je volja. Želim vam uspjeh.

    • Z. O.

      Nisi odgovorio na moja pitanja, a iznio si konstataciju na osnovu prepiske koja nema nikakve veze sa ovim što ovdje pričamo. Za razliku od mojih argumenata, tvoji se svode na govor “to je neki novi islam” i slično tome. Nijedan jedini argument nisi pružio, samo optužbe. Zašto iste kriterije nisi postavio prema selefijama koje spominješ tamo u komentarima? Zašto se selefije nisu zaustavile na tradiciji i ispoštovali muslimansku vjersku zajednicu nego je dolazilo i do određenih fizičkih obračuna pred nekim džamijama jer su mladi pripadnici te sekte doživljavali starije muslimane kao novotare? Do jučer su isti bili okarakterisani kao paradžemati. Tebi je izgleda u cilju odbrana tog poimanja islama, a ne islama kao religije općenito.

      Ovaj blog ne poziva na sektašenje i dijeljenje muslimana za razliku od selefija koji su “silom” htjeli nametnuti dizanje ruku u namazu kao neprikosnoveni sunnet (kao i mnoge druge). Čast pojedincima među njima koji kad stasaju vide da od takvih priča nema ništa i da ništa nisu naučili osim razilaženja među učenjacima po skoro svakom pitanju. Oko koje istine se toliko razilazi? Zapitaj se.

      Blog strijemi ka objektivnosti, nikog ne vrijeđa, podstiče na razmišljanje, čak i na neslaganje sa njegovim tekstovima. Blog nema namjeru nikoga ni u što ubjeđivati, jer svako je za sebe odgovoran i vjeruje u što želi vjerovati.

      Za mene je islam mnogo veći šator koji pokriva sve muslimane koji drugima ne čine štetu. Oni koji to rade, zakon se o njima pobrine.

      I na kraju, o kakvim temeljnim načelima koje su postavili učenjaci pričaš? Pa na jedvite jade određenim hadisima krive se ajeti i Allahova Knjiga samo da bi zadovoljila kriterije hadisa kojeg je neko ocijenio vjerodostojnim. Razmisli o čemu pričam. Hadis koji se mora ocijeniti stavlja se u istu ravan sa Kur’anom, zaboga. Još se oko ocjena hadisa mnogi učenjaci razilaze.

      Muslimani moraju biti kao jedno tijelo, a ne jedni druge da otpužuju za sektašenje i otpadništvo, uvođenje novotarija, samo zbog drugačijeg mišljenja i razmišljanja. Pa da li je to normalno?

      Ako je Kur’an potpuna objava onda je potpuna. Šta ima da je dopunjava 200 godina kasnije?

      Ako negiram određene hadise, ne mora značiti da negiram instituciju hadisa u kompletu i to nigdje nisam rekao.

      Nadalje, odgovori argumentovano ako imaš šta odgovoriti, jer optužbe za “novi islam” su logičke pogreške. Ne vidim do sad da si pružio argument, već samo pozivanje na autoritet čiji kredibilitet trenutno ne možeš provjeriti i još poneke greške.

      Svako dobro.

      • Anonymous

        Zamolio bih te da pročitaš moje komentare sa linkova. Zato će ti biti jasno zašto se ja ne trudim da ti pružim bilo kakve protuargumente. Ti krećeš od postavke da je recimo noć bijela, da je 2+2 jednako 100…, i ne misliš da je to postavka već si uvjeren da je to neupitna istina. U slobodnom svijetu naravno imaš pravi misliti i vjerovati šta hoćeš, ali nemoj to predstavljati kao islam.
        Na kraju, iz iskustva mogu zakljuciti da si i sam najvjerovatnije nekad bio klasični “selefija”. Takvi nakon nekog “klika” znaju postati najveći kritičari tog, nazovimo ga pravca. 🙂

        • Z. O.

          Čitao sve komentare. Ako ne želiš pružiti argumente, to ti je dodatna logička greška. Ko ne slijedi logiku kao Božiji zakon, ima mnogo problema sa poimanjem svega. Zato takvi i imaju problem sa logikom i razumom. Kad nemaju intelektualni kapacitet da pruže argument, optužuju. Negiraju razum i logiku.

          Nije teško razumjeti da sunećenje žena; pijenje kamilje mokraće; udaranje žena zbog “neposlušnosti”, nazivanje žena fitnom, da su krnjave pameti i vjere; tekfirenje, vrijeđanje, hedžrenje i ubijanje neistomišljenika, zabrana slobode govora i mišljenja; silovanje vlastitih supruga, nema veze sa Objavom i vjerom koja dolazi od Stvoritelja svega. Ništa od navedenog nema uporište u Kur’anu, samo u hadisima i glavama srednjevjekovnih barbara koji čine po Zemlji nered. A Allah red ne voli.

          • Anonymous

            Drago mi je da si ih pročitao. Riječi koje sam tamo napisao Kenanu, upućujem i tebi. Žao mi je samo što Kenan nije napravio reviziju bloga kako je obećao. Vi dolazite sa potpuno novim konceptom kojeg zovete islam, a taj ”islam” lišen je temeljnih postulata po kojima je islam poznat čak i kod nemuslimana. Kako sam gore već napisao, islam bez namaza i stotina drugih propisa koji su 14 vijekova bili njegove prepoznatljive odlike. Tvoja pisanja su prepuna famoznih logičkih grešaka koje meni toliko spočitavaš. Već sam ti na jednu ukazao.

            Citiram te: *Ako negiram određene hadise, ne mora značiti da negiram instituciju hadisa u kompletu i to nigdje nisam rekao.*

            Šta je tvoj filter da određene hadise uvažiš a druge odbaciš, a i jedni i drugi su prenešeni, zabilježeni i do nas došli identičnim putem? Jedini filter na kojeg se možeš pozvati jeste lični ćeif i ništa drugo. A ako griješim, ispravi me i pojasni svoju metodologiju prihvatanja ili odbacivanja hadisa.

            I zapitaj se, ako si nekada bio tkz. selefija (nisi negirao) i sada uvidio da ti je nekada neko izaprao mozak i zaveo te, zašto situacija i danas ne bi bila slična ili gora? Ovo što propagiraš u svojim tekstovima ako nije sektašenje, da li sektašenje uopće postoji?

            Prema wikipediji: ”Izraz sekta /u teologiji/ označava grupe koje su nastale odvajanjem od većinske religije. Takve grupe obično drugačije tumače glavne tvrdnje religije iz koje su proizašle.“

          • Z. O.

            Kriterij prihvatanja hadisa je da se njegov tekst slaže, odnosno da nije suprotan Kur’anu, a ne obrnuto. Kur’an je objava, hadis kasnije zapisan. Prvi učenjaci postavili su isti kriterij.

            Pod definiciju sekte spada i ta “skupina” koju tako srčano braniš. Vidim po tvojim komentarima da braniš ideologiju u koju vjeruješ. Nastupaš nelogično, pristrasno. Uputio sam ti nekoliko pitanja, ni na jedno nisam dobio odgovor. Zašto bih ja odgovarao na tvoja?

    • Danijel Atić

      Brate, evo, da ti kažem nešto iz moje perspektive.
      Ti si rekao da pratiš ovaj blog već dvije godine, da si se sporječkao sa Kenanom, a i dan-danas dakle tu i tamo otvoriš ovaj blog i tražiš odgovor na pitanja koja te tište u dubini tvoje duše preko raznoraznih vrsta komentara. Što je u redu, ne kažem da je loše. Ono što hoću da kažem je da si i ti tragač za istinom (kao i ja) jer inače ne bi provodio vrijeme po ovom blogu niti se upuštao u rasprave sa autorima bloga.
      Imaš svoje mišljenje kao što i Dženan ima svoje, kao i Kenan, kao i tvoji roditelji itd. navedi već koga, no to ne znači da će ti autori bloga ili neki drugi autoritet ponuditi adekvatan odgovor na to pitanje koje te tišti. Jer ti kao i svi mi imaš drugačiju perspektivu, drugačiji pogled na mnoge stvari.
      A tvoj Ahiret neće graditi ovi ljudi, gradiš ga ti sam.
      Ono što smatraš da je ispravno, tako i radi.
      Ali evo, ako smatraš da te je Dženan nekako “zakinuo” u nedostatku boljeg izraza, odnosno da ti nije pružio odgovor na tvoje pitanje, evo ja ću pokušati.

      Dakle, prije svega, ukratko, Kur’an je jedini izvor, jedina Objava, posljednja svoje vrste (vjerujem da to znaš, ovo sam morao još jednom naglasiti).
      “This is the Book! There is no doubt about it—a guide for those mindful ˹of Allah˺”. – “Ovo je Knjiga/Objava! U koju nema sumnje – vodič/uputa za one svjesne Allaha”. (Al-Baqarah 2)
      “It is not ˹possible˺ for this Quran to have been produced by anyone other than Allah. In fact, it is a confirmation of what came before, and an explanation of the Scripture. It is, without a doubt, from the Lord of all worlds.”. Ovdje ću prevesti samo drugi dio koji kaže “činjenično/u stvari da je Kur’an potvrda svih prijašnjih Svetih Pisama/Knjiga (ali koje su pod utjecajem zuba vremena zaboravljene ili ljudskom rukom izmijenjene zbog političkih motiva) te da Kur’an predstavlja explanation-objašnjenje odnosno misli se da je objavom Kur’ana ili “ispravljeno” ono što je bilo zaboravljeno ili izmijenjeno u prijašnjim Objavama ili da jednostavno predstavlja objašnjenje/pouku razumom obdarenim ljudima).
      Ovaj zadnji dio se većinom prevodi kao “objašnjenje za propise” jer se slaže sa tefsirskim i hadiskim “narodnim pričama”.
      Jer vidiš nešto, Arapski jezik i nije baš naročito težak za učenje, ali zahtijeva snažnu volju jer je potrebno recimo 5-10 godina da ga u potpunosti savladaš. Svako slovo u svakoj riječi ima neko svoje značenje, svaki glagol, svaka imenica u svakoj riječi nije ista.
      Mišljenja sam da su recimo, naši prevodioci bili također pod snažnim utjecajem hadisa i tefsira dok su prevodili Kur’an na naš jezik.

      Mogao bih ovako nastaviti unedogled, no na kraju krajeva, to je ipak samo moje mišljenje, do kojeg sam inače došao svojim ličnim mukotrpnim i neutralnim istraživanjem. Osvrtao sam se na mnoge teme, gledao sa historijskog i modernog aspekta, čak sam i proučavao Arapski jezik. Nisam ga još u potpunosti savladao ali proveo sam dovoljno vremena istražujući i prevodeći ključne Kur’anske ajete koji su me zanimali poput:
      “˹This is˺ a Book whose verses are well perfected and then fully explained”. – Ovo je Knjiga čiji su stihovi/ajeti/izražavanja u stihovima – dobro usavršena i potom potpuno objašnjena. (Hud 1)

      1. “He is the One Who has revealed to you ˹O Prophet˺ the Book, of which some verses are precise—they are the foundation of the Book—while others are elusive”.
      2. “Those with deviant hearts follow the elusive verses seeking ˹to spread˺ doubt through their ˹false˺ interpretations—but none grasps their ˹full˺ meaning except Allah”.
      3. “As for those well-grounded in knowledge, they say, “We believe in this ˹Quran˺—it is all from our Lord.” But none will be mindful ˹of this˺ except people of reason”.

      1. On je Onaj Koji ti je objavio ˹O Poslaniče˺ Knjigu, od kojih su neki stihovi precizni – i oni su temelj Knjige – dok su drugi nedostižni/neuhvatljivi/nedokučivi.
      Iz ovog ajeta se jasno vidi da su samo “neki” ajeti precizni u svom izlaganju i da su oni temelj Knjige. Smatram da su to svi ajeti koji su najlogičniji svima koji ih pročitaju i koji se mogu lijepo prevesti bez tefsira, hadisa, mišljenja uleme i sl. Na prvi mah mi pada recimo Allahov savjet da recimo ne jedemo svinjsko meso (ne zabranjuje se, jer u Kur’anu nema imperativa. Da je striktni imperativ ne bi poslije Allah dž.š. rekao da možemo jesti svinjsko meso u slučaju nužde, tj. kad bismo gladovali) – dakle za očekivati je da su svinje u sebi posjedovale (a možda i dalje posjeduju) velike koncentracije parazita i virusa zbog svoga strvinožderskog i prljavog načina života. Ovi patogeni organizmi stvaraju opasne zdravstvene komplikacije. Svinje su bile primarni domaćini ili prenosioci virusa i parazita poput taenia solium trakavice, PRRS, virusa Hepatitisa E, Menangle ili Nipah virusa i sl. Znam da je u današnje doba nekako “čistije” da tako kažem održavanje i briga o svinjama i njihovom mesu, ali sve do modernog doba to nije bilo moguće. Moglo bi se reći da savjet o svinjskom mesu polako gubi svoju snagu baš kao i savjeti o postepenom ukidanju robovlasništva, čisto primjera radi. Tu je naravno i savjet o alkoholu, kocki – dugoročno gledano također uništava život svakog insana. Neki ljudi mogu biti umjereni u piću ili kocki i da to rade do neke svoje granice koju znaju da ne smiju nikad preći, no neminovno će kad tad posrnuti. Ovo su neki savjeti koji su jasni svakome ko ih pročita bez ikakvih predrasuda. Čisto logički, razumno.
      A što se tiče ovih nedokučivih, nedostižnih ajeta za naše umove, jasno je da su ti ajeti u velikoj većini u odnosu na najjasnije i najpreciznije Kur’anske ajete. Kao što je gore i objašnjeno, najjasniji i najprecizniji su samo “neki” što aludira da je većina ajeta nedokučiva. Možda su to ajeti koji recimo opisuju Džennet i Džehennem a možda je to i većina drugih “nelogičnih” ajeta koji se teško prevode, kojima je potrebno drugo značenje, druga riznica znanja (hadisi, tefsiri) no Allah jasno kaže da su za nas (vjerovatno sve nas, cijelu ljudsku vrstu) nedokučivi. Jer vidiš nešto, možda ti u tom ajetu vidiš nešto što drugi neće vidjeti. Možda će se neki poistovjetiti sa tobom ali većina neće. Ili većina hoće a manjina neće. Svi smo mi sami po sebi unikatni, zato nam je i Kur’an kako smatram objavljen da samostalno promišljamo i mislimo svojom glavom. Da budemo razumni.

      2. “Oni devijantnog srca slijede nedostižne stihove nastojeći ˹proširiti˺ sumnju svojim ˹lažnim˺ tumačenjima—ali niko ne shvata njihovo ˹puno˺ značenje osim Allaha”.
      Ovaj ajet ti je mislim na gotovo sve pitano odgovorio. Ajet je jasno i oprezno preveden u šta sam se lično više puta uvjerio.
      Ajet jasno ukazuje na ljude devijantnog/izopačenog/promjenjivog ponašanja (srca – mislim da se odnosi na licemjere) koji slijede nedokučive/nedostižne ajete nastojeći da prošire sumnju (u Islam, Kur’an) svojim lažnim tumačenjima (prenosioci hadisa, tefsira, učenjaci, šejhovi, hodže, mogao bih ubrojati i autore ovog bloga ali ipak smatram da su na dobrom tragu do konačne Istine. Pročitaj Kenanovu rubriku “O tebi” ili “Produktivnost” gdje nas sve poziva da se uključimo u raspravu i zajedno s njim pokušamo da riješimo bar neka bitna Islamska pitanja). I na kraju jasno piše da baš niko ne shvata njihovo puno značenje osim Allaha. Mi dakle možemo ponuditi najbolji odgovor, alternativno tumačenje ili značenje ali niko neće dati potpuniji odgovor od samog Allaha.

      3. “Što se tiče onih koji su dobro utemeljeni u svom znanju (obrazovani ljudi, ne nužno Kur’anom), oni kažu: “Mi vjerujemo u ovaj Kur’an – sve je od našeg Gospodara.” Ali niko neće biti svjestan ovoga (Kur’ana) osim razumom obdarenih ljudi”.
      Ponovo se poziva na razum i logiku. Čak i najobrazovaniji ljudi na svijetu mogu u sebi zanijekati Kur’an a u stvarnosti govoriti drugačije. Ili u sebi misliti da je nešto u Kur’anu lažno, manjkavo, dok ga čitaju sa određenim predrasudama (ateizam ili indoktrirani teizam) mogu misliti da je i u stvari tačno tako kako piše (iako je gore već objašnjeno kako su većinski ajeti nedokučivi za ljude) a na kraju ništa od toga nije bitno – najbitnije je to da će Kur’an biti jasan samo onima koji se vode svojim razumom, pravednim rasuđivanjem i svojom (ne tuđom) logikom.
      (Ali’ Imran, 7)

      I da, da odgovorim na još jedno tvoje pitanje.
      Mišljenja sam da Bogu nije bitno da u Njega vjerujemo jer samo mi od tog vjerovanja imamo koristi (mentalno i duhovno zdravlje, ispunjenost, sreća). Dakako da će istinsko vjerovanje u Allaha i Proživljenje nama otvoriti Džennetska vrata (jer ćemo se tim vjerovanjem ograditi od svega onog lošeg na svijetu i težiti samo dobru, odnosno da nećemo biti licemjerni jer znamo da nas Allah gleda i da ćemo odgovarati za svoja djela) ali to nužno ne znači da će svi oni koji nisu vjerovali u Boga (ili neku vrstu božanstva) da će ići automatski u Džehennem. Čitajući Kur’an (bez predrasuda) otkrio sam da ni u jednom ajetu Allah dž.š. ne spominje kako se npr. On osjeća sretno, zadovoljno, ispunjeno dok Ga mi slavimo, obožavamo, dok Mu se klanjamo, dok u Njega vjerujemo.
      Opreznim čitanjem između redova otkrio sam da se to vjerovanje i propisi o namazu odnosi samo na nas kao što sam već gore doznačio.
      Zapitaj se nešto: da je Allahu toliko bitno da Ga veličamo i da Ga slavimo, zar ne misliš da bi to i opisao, posvetio bar jedan ajet u Kur’anu govoreći kako je On sretan i zadovoljan, kako se osjeća sretno, kako voli kad Ga mi slavimo i sl. Logički, normalno da će svaki recimo ljudski kreator (naučnik i robot, otac i sin) biti sretan ako bi ga dijete (robot, sin) voljeo i poštovao, no treba imati na umu da Bog nije poput nas, odnosno da nema ljudske karakteristike i osobine. Naposljetku kao što sam već rekao, samo mi imamo koristi od vjerovanja. Potpuno ili djelimično nevjerovanje (ili sumnja ili pogrešno autoritetsko vjerovanje) neminovno dovodi do duševnog i mentalnog nemira i kolebanja, stresa, depresije, na kraju i do smrti (samoubistvo) ili do poremećaja (ludilo, terorizam, ubistva) i sl.
      Po tome se jasno vidi koliko nam je Bog potreban i koliko nam je potrebno da u nešto vjerujemo.

      No, moguće je i provesti život ne vjerujući u Boga i u Proživljenje, jer takvi ljudi dosegnu neki određeni nivo svijesti gdje se čvrsto drže užeta moralnih zakona i provedu život u sreći i blagostanju i po njih i po okolinu. Ne čine nered i smutnju na Zemlji, već iskreno čine dobra djela. Ali ti su ljudi rijetkost. Današnji većinski ateisti rade na tome da u svakoj prilici “pobiju” tvrdnje vjernika, da unose sumnju i razdor u njihova vjerovanja (možda potajno željeći da ih vjernici isprave i da ih povedu pravim putem) ali ni mnogi “vjernici” nisu ništa bolji od ateista jer ih napadaju na svakom koraku i govore im da će u Džehennem, da su “zalutali” ovo ono itd.

      Kao što sam u ranijem komentaru (kojeg vjerovatno nisi vidio) rekao, smatram da svi oni ljudi koji iskrena srca čine dobra djela i ne čine nered i smutnju po Zemlji, vjeruju u Boga ili neko božanstvo ili ne vjeruju a opet su dobre duše i čine dobra djela, da će im na osnovu toga Bog suditi i da će ih gotovo sigurno uvesti u Džennet. Nema smisla da nekoga odvedeš u Džehennem samo zato što logički nije mogao prihvatiti da postoji nevidljivo biće (Bog) i nevidljivi svijet (Ahiret) bez ikakvog jasnog dokaza (jer budimo iskreni, također postoji vjerovatnoća da je priroda sama nastala poslije više miliona i milijardi godina teraformiranja pod utjecajem kiša, vjetrova, sunca, asteroida, zemljotresa itd.) a da je ipak vodeći se moralnim zakonima činio dobra djela iskrena srca. Sam Allah dž.š. kaže u Kur’anu da nikoga neće “zakinuti” na Sudnjem Danu, i da će mu se uračunati makar i trun dobrog djela kojeg je ostvario na ovom svijetu.
      Da li je dobro djelo vjerovati u Boga ili pomoći siromahu? Danas imaš Saudijske ili Katarske šejhove (navodne muslimane) koji ponude Kristijanu Ronaldu 500 miliona za dvije i po sezone a na komšijskim granicama im leži Jemen gdje djeca umiru ili od gladi ili u bespotrebnom ratu. Imaju novac a ne upotrebljavaju ga za sprječavanje rata, gladi ili recimo za doprinos nauke.

      • Numista

        Hvala na izdvojenom vremenu. Interesuje ne šta autori ovog bloga misle o tvom mišljenju o jedenju svinjskog mesa.

        • Z. O.

          Ovakvim pristupom možemo nastaviti unedogled. Ti sad imaš bezbroj pitanja. Smatram da diskusije takvog tipa treba voditi negdje na nekom forumu, a ovo je blog.

      • Danijel

        A vezano za propise “namaza/molitve”, mislim da je upravo na nama da sami smislimo halal i pošten vid obavljanja molitve radi duševnog smiraja o kojem sam gore već govorio.
        Eto, npr. ja sam lično spojio meditaciju sa tradicionalnim Islamskim vidom namaza.
        Sjedim na serdžadi (za klanjanje) u meditacionom položaju i zatvorenih očiju u sebi ponavljam nekoliko fraza na Arapskom (za koje moraš znati prijevod) i razmišljam o Bogu (pozitivno dakako) dok ih u sebi recitiram.
        To možeš obavljati više puta na dan kao što je i opisano u Kur’anu a prednost je i ta što to možeš činiti zatvorenih očiju dok sjediš u autobusu, dok si na pauzi za ručak, čak dok gledaš TV. Ne mora čak ni potrajati dugo (mišljenja sam da upravo zato namaz nije specificiran u Kur’anu jer mnogi ljudi nemaju vremena za dugotrajni tradicionalni namaz od po 30-45 minuta).
        Ja svoj “namaz” završim za oko circa 5 minuta. Nekad i kraće ako nemam vremena. A kad imam vremena više meditiram jer me to opušta.

        • Zrno pijeska

          A zasto gore u prvom ajetu pise da je Kuran knjiga dobro usavrsena i potom potpuno objasnjena a u drugom ajetu stoji da su vecinski ajeti za nas nedokucivi i da njihovo znacenje ne zna niko osim Allaha? Zasto bi Allah objavio knjigu koju vecinski samo On razumije? Zar nije mogao jednostavno objaviti NAMA tu knjigu (Kuran) i da nam sve jednostavno opise i objasni?
          Ovako recimo:
          “I reci im O Poslanice, neka obavljaju namaz tako sto ce se spustati nicice na zemlju i uzdizati se slaveci Gospodara svoga, neka uce ajete Moje tokom obavljanja namaza…” Bukvalno bi Allah tako jednostavno mogao opisati namaz, posvetiti bar jedan ajet u Kur’anu. A onda samo neki ajeti su jasni a vecinski su nedokucivi za nas. Zasto su nedokucivi? Jel to nama Allah nije mogao pojednostaviti i objasniti nam?

        • Z. O.

          Lijepo si ovo objasnio. Zato sam rekao da je u kojem slučaju trenutno prihvaćen drugačiji način obavljanja namaza u džematu, sa njim bih se složio zbog jedinstva muslimana.

          Namaz koji se obavi nevoljno i “silom” određen broj puta na dan ne donosi korist čovjeku, a Bogu naši namazi ne trebaju. Da ne govorim o onim namazima kad se bojiš hoće li te poslodavac “uhvatiti” pa imaš situacije da određene osobe klanjaju i u WC-u i sličnim mjestima.

          Dakle, neko je očito nešto negdje “pobrkao” sa tim i jednostavnu stvar učinio nelogičnom i teško ispunjivom.

          • Danijel

            Vremena se mijenjaju. Nema više obične trgovine po pustinjama kad možeš ostaviti posao i otklanjati jedan po jedan namaz. Danas imamo više djelatnosti, više različitih zanimanja. Namaz bi se trebao mijenjati u skladu sa vremenom u kojem živimo, olakšati molitvu svima koji zarađuju za koru hljeba.

      • Danijel

        A kao što sam ti već rekao, ne moraš čekati na odgovore i odobravanje autora ovog bloga.
        Živi svoj život onako kako ti želiš i kako smatraš da je najispravnije.
        Ja sam do svoje konstatacije o svinjskom mesu došao znanstvenim i logičkim istraživanjem i siguran sam da će se Dženan poistovjetiti sa mnom. Ako i pruži kakav drugi odgovor to ne znači da će njegov odgovor biti 100% istinit (kao da je autoritet), možda te pogura malo dalje u istraživanju ovo ono ali naposljetku ćeš sam izgraditi svoje mišljenje i uvjerenje.

  • Numista

    @Z.O., evo neka svi koji su čitali komentae navedu gdje sam ja to branio neku skupinu? Ako misliš da “branim” tradiconalni pristup shvatanju islama, onda si upravu. Barem to pokusavam. Ali ne radi islama već radi tebe i tebi sličnih. Licno smatram da si jako dobra i postena osoba i da imaš najljepše namjere i žao mi je da evoje kapacitete trošiš na nesto ovako smjelo i beskorisno kao što je teoretisanje o novoj, nikad viđenoj percepciji vjere. Neko ti mora reći da je ovo što radiš pokušaj rušenja a ne izgradnja islama. Tipično sektaško učenje i u tome će se složiti svi oni koji razumiju pojam sekte i sektašenja. Selam alejkum.

    • Z. O.

      Lično sam zaključio to iz tvojih komentara. Ako sam pogriješio, onda je do mene.

      Međutim, moraš razumjeti kako stvari funkcionišu u naučnim krugovima. Nema optužbi, nema prozivanja, a da ne govorimo o stvarima vjere i vjerskog ubjeđenja. Iznijeti mišljenje bez da ikog uvrijediš nije zločin. Nadasve, ja se apsolutno slažem sa tradicionalnim načinom obavljanja namaza i ostalih obreda/ibadeta. Nigdje u mojim postovima niti komentarima nećeš vidjeti da pozivam da se slijedi bilo šta osim što je trenutno zastupljeno u zajednici muslimana. Džemat se mora i treba jačati. Međutim, to nikako nije u koliziji sa kritičkom svješću koju musliman mora imati. Imam svoj stav o tome i nikome ga ne namećem silom. Niko nije dužan da se sa mnom bespogovorno složi. Neprihvatljivo mi je za jednu istinu kao što je islam da njeni sljedbenici budu jednoumni i svi “na isti kalup”. Jednog u argumentima “oboriš”, odoše svi za njim, upravo zbog nepostojoanja različitog mišljenja i viđenja situacije. Ja sa svojim stavovima i razmišljanjima mogu pogriješiti, a može i druga strana. Stvar je u prihvatanju drugog i drugačijeg. Alejkumusselam.

    • Nedim

      @Numista A da li ti pripadaš nekoj sekti?
      Sunija? Hanefija? Maturidija? Sufija? Derviš? Selefija? Šija?
      Ili si zadovoljan da budeš “samo” Musliman?

  • Zrno pijeska

    A zasto gore u prvom ajetu pise da je Kuran knjiga dobro usavrsena i potom potpuno objasnjena a u drugom ajetu stoji da su vecinski ajeti za nas nedokucivi i da njihovo znacenje ne zna niko osim Allaha? Zasto bi Allah objavio knjigu koju vecinski samo On razumije? Zar nije mogao jednostavno objaviti NAMA tu knjigu (Kuran) i da nam sve jednostavno opise i objasni?
    Ovako recimo:
    “I reci im O Poslanice, neka obavljaju namaz tako sto ce se spustati nicice na zemlju i uzdizati se slaveci Gospodara svoga, neka uce ajete Moje tokom obavljanja namaza…” Bukvalno bi Allah tako jednostavno mogao opisati namaz, posvetiti bar jedan ajet u Kur’anu. A onda samo neki ajeti su jasni a vecinski su nedokucivi za nas. Zasto su nedokucivi? Jel to nama Allah nije mogao pojednostaviti i objasniti nam?

    • Danijel

      Kur’an je jezički gledano savršen. Matematički gledano (kombinacije brojeva, redoslijed slova) – savršen. U Tekstu nema pravopisnih grešaka kao što je Kenan već obradio temu vezano za te greške u mushafu. Dakle, Allah je to jasno izjavio. Ono poslije da je “potpuno objašnjen” a da je u narednom ajetu obznanjeno da su samo neki ajeti “precizni” a većinski nisu, to se može na sljedeći način objasniti. Potpuno objašnjen i preciznost nije jedno te isto. U smislu da je ajet preciziran do te mjere da je sasvim “jasan”, logički gledano, svi ga mogu razumjeti, nema višestrukih značenja. Većinski ajeti imaju višestruka značenja za koja pak samo Allah zna koje je značenje tačno. Kako je Kur’an objavljen razumnim ljudima, očekuje se od nas da “prionemo na učenje” i da pokušamo dokučiti (bar za sebe) ta značenja, jer se ne može npr. odraslom čovjeku dati matematika za prvi razred osnovne škole. Ne možeš odraslog (razumnog) čovjeka poučavati da je 2+2=4, već mu zadaješ teži zadatak za riješiti. Tako da mislim, da su precizni ajeti za umno ograničene (djeca, mentalno hendikepirani, ali i odraslima za osnovicu) a većinski sa višestrukim značenjima sa razumom obdarene, inteligentne ljude (mišljenja sam da smo gotovo svi mi obdareni razumom ali da ga slabo koristimo, odnosno da se više vodimo putem autoriteta, slijedimo vjeru naših predaka jer je tako “lakše” i sl.). Ajeti su dakle potpuno objašnjeni, nisu namijenjeni Bogu, već ljudima koji ih mogu razumjeti kad dosegnu taj određeni nivo svijesti. Namaz je kako sam već rekao gore, ostavljen upravo nama u emanet, nije specificiran jer je tako Bog htio. Želio je da budemo kreativni, sve dok je takav vid molitve halal i da nikome ne čini šteti pa ni samome sebi.

  • Er-medd(in)

    Blog je eksplodirao!! BOOM 60 komentara…kad će nova tema? dosadilo mi je, nemam šta da čitam, sve sam dosad pročitao na ovom blogu

  • Anonymous

    “Nelogično je da islam bude spas ljudima na oba svijeta i da muslimani slijedeći islam već dvanaest vijekova ne mogu maknuti iz mjesta. Nešto ozbiljno ne štima.”

    Odlično rečeno, lijepo zapažanje. Ovo me je asociralo na moju nekadašnju misao da je potrebna reformacija islamskome svijetu. Imam dojam da baš kao što je Protestantska reforma uzdrmala vrh Evrope, ili zgradu Evrope, nekim dijelom vi to sada činite u ekstremnom muslimanskom društvu. 🙂

    Ja mislim da je religija ta koja zabranjuje sumnju i kritičko rezoniranje, a vjera dozvojava sumnju i propitivanje zbog smisla i duhovnoga rasta. Iz toga odvajam vjeru od religije. Odnosno, svaki covjek treba da pravi svoju “religiju”, tj. da se oslanja na svoj razum i da se njime služi baš kako ga i Bog duži. Jer, smatram opasnim da religija predstavlja bitan segmet kolektivnog identiteta, identiteta svetine. Ali s druge strane to je jedan partikularizam koji jee protivan ljudskoj prirodi takvoj kakvoj jeste da bi on srušio društveni poredak. Oslanjanje na autoritete, učenjake, zakivanje u zvijezde, i puko sliješđenje istih je idolopoklonstvo koje Bog zabranjuje. Mislim da su svi ljudi obdareni dovoljno, da prime uputu od Boga da čitaju i da uće a ne samo “privilegovani”, (jer ih nema). tragajući za Istinom.
    Vi razbijate tamu na kojoj kolektivni islam počiva (izvjestan stepen neznanja). 🙂

    Mir svima

    • Z. O.

      Odlična elaboracija i lijepo zapažanje poente ovog posta. Post upravo pravi razliku između islama kao religije, punog korova i islama kao upute ljudima od njihovog Stvoritelja.

      Svako može razumjeti osnovnu Božiju poruku a to je monoteizam. Ima mnogo ljudi koji se zadovolje osnovama i ne idu dalje od toga. Možda zbog toga što islam doživljavaju kao tradiciju pa kroz neka obredoslovlja manifestuju svoju pripadnost islamu i to je sasvim ok.

      Međutim, ima ponekih ljudi koji se time ne mogu zadovoljiti i uvijek razmišljaju, beskonačno analiziraju, itd. Vjerujem da to Stvoritelju nije bogohulno djelo nego čak i pohvalno. Najveće promjene koje su preporodile čovječanstvo dolazile su baš od takvih ljudi.

  • Elvis

    Ako je osnovna islamska poruka monoteizam otkud ovoliki komentari nalik filozofiji !?
    Recept ili poruka je :” klonite se laznih bozanstava(politeizma) ,obozavajte jednog Stvoritelja i taj Stvoritelj ce vam oprostiti sve sto je manje od toga (sirka/visebostva)..
    Cini mi se da je ovo danas za ummet veci zalogaj nego za one prve mnogobosce iz Mekke , primjecujem kad se ova tema otvori medju ljudima da im lica mijenjaju boje , na sve su spremni osim na temu tewhida zbog kojeg su ustvari Poslanici i djelovali na ovom svijetu. Ali eto mi i ostale monoteisticke vjere odnosno ljudi koji tvrde da slijede iste cestitamo jedni drugima neutvrdjene rodjendane odredjenih Poslanika. Zasto ljudi vide svoju propast u tome da se Stvoritelju da Njegovo pravo ? Nisam nesto plaho potkovan znanjem ali kad vidim u kom grmu lezi zec iskreno i ne treba mi !! Nisam glup da ne primjetim odredjene stvari, na prim cuo sam na hutbama i vazovima bezboroj puta kako roditelj ima pravo kod djeteta , zena kod muza i to mi se kroz zivot okrece poput izgrebanog CDa ,ne kazem da u tome ima neki problem, ponavljam vrlo rijetko cujem da neko (osim odredjenih sektasa koji sve osim svog dzemata/zajednice proglasavaju musricima/mnogoboscima) govori o davanju Allahu njegovog prava .. ma koliko ono na prvu po nas zvucalo tesko ubjedjen sam da nije ,. Jedan poznati islamski ucenjak da mu ne spominjem ime ,momentalno poentira sa temama o dedzalu ,Isau a.s itd.. to raja voli slusati je izjavio historijsku izjavu :” Allah danas nije suvereni Bog (kod ljudi) ,da jeste to bi se vidjelo … i tu nam nije dovoljno biti dobronamjeran i izboriti se oruzjem (kao Talibani) ako nemamo elitu ucenjaka koji ce nam reformisati odredjene stvari i etablirati vjeru onakvu kakva je ustvari u Kur’anu objavljena. Posto to ocigledno nije moguce kroz cijelu islamsku istoriju mislim da je nuzno vratiti se podrobno u proslost i sagledati stvari sta se ustvari desilo sa ummetom i pokusati otkodirati to nazovimo ga nase “prokletstvo”. Neko ce reci da smo mi imali uspostavljen Allahov zakon i da se je onomad davalo Allahu njegovo pravo dok su bili ti kalifati ,ali ko cita brzo uvidi da smo imali Kalife koji su naocigled muslimana mijenjali opste poznate serijatske propise kako im se cefne, stavise te Kalife su vodili burne zivote (istoricari,muhadisi da bi stvar bila gora sve zabiljezili) , da je medju njima bilo alkosa ,homica ,masovnih ubica muslimana , Poslanikove porodice itd itd. Iste te Kalife ulema naziva vodjama pravovjernih ,.. kod nas u Bosni se kaze :” nije niko budala ” , da skratim .. iz ovih razloga cijenim vas rad na ovoj stranci sto pokusavate poredati odredjene stvari ,usput smatram da bi vas to dosta bolje islo kada bi prokopali istoriju jer bez proslosti nema buducnosti.
    Naisao sam na vase stavove o Mehdiju koji treba da se pojavi u vidu reformatora , vi ga ocigledno negirate ,.ali predaje o njemu su dosle sa vise strana tj vise lanaca prenosioca pa je mutevatir predaja tako da na tome nesto ima , usput receno interesantno je da se navodi da ce biti napadnut od svih po meni sunija ,sija itd.,smatrat ce ga najvecim paganom i covjekom koji govori na nacin kako niko od ucenih nikad nije govorio ,da bi stvar bila jos suspektnija u isto vrijeme ce znati da je to on (ponasanje poput Rabiina) ,.uopste se nebih hvatao za ovo da se nije desilo sve sto se desilo u istoriji muslimana od skidanja skalpova poslanikovoj porodici (a on je njegov potomak) do dansnjeg stanja , iskreno nemam zasta drugo da se uhvatim ,nada umire zadnja.

  • Anonymous

    Vidim da se na stare postove ne odgovara pa ću ponovo pitati nešto što sam napisao ispod posta o ograničenoj nafaki.
    Da li je krilatica “ako Bog da” također jedna vrsta demotivacije?
    Naime u našem narodu je ustaljeno vjerovanje da ako u situacijama kad govoriš o uspjehu u sadašnjosti ili u budućnosti da ako na kraju tog izlaganja ne kažeš “ako Bog da” neće ti se ispuniti izrečeno (tj. stići će te nesreća, neuspjeh ili Božija srdžba).
    Valjda je pohvalno reći “ako Bog da” ali kad malo bolje razmislite, tako više zvuči kao da Bog vuče konce naše budućnosti i da recimo moja jaka volja i snaga da postanem milijunaš nije ništa ako to Bog meni ne dadne. A toliki inteligentni ljudi poput Gatesa, Muska, Jobsa milijarderi zahvaljujući samima sebi, ne Bogu.

    • Anonymous

      @Anonymus Dobro je biti samouvjeren, samo da se covjek ne nafura pogresno. Mozda su svi ti pobrojani ljudi u boljoj konekciji sa Bogom i bolji vjernici od nas…mozda nisu…samo misao da se covjek zamisli?

    • Z. O.

      Ponekad autori, barem ja, razmislim o odgovoru prije nego ga uputim.

      Lično ne vidim krilaticu “ako Bog da” kao vrstu demotivacije, jer ipak Bog ako želi može imati udjela u olakšavanju naših poslova.

      Ovo za Gatesa, Muska i Jobsa možeš posmatrati sa mnogo aspekata. Ako uzmeš u obzir da je Bog stvorio univerzum, tada neminovno iz toga proizlazi da im je Bog dao sposobnost i zdravlje da zarade nafaku. Jedno ne isključuje drugo. Moj post je govorio o ograničavanju nafake i sputavanju čovjeka da sam sebi priskrbi na osnovu prilika i sopstvenog truda.

  • Čovjek

    Jestel vi svjesni šta sve pišete? Blog hajd da kažemo OK. Ali vaši komentari gluho bilo.

  • Enes (ne Bešlagić)

    Čitajući stare članke, uvidio sam da postoji bezbroj neodgovorenih pitanja. Pitao bih i ja nešto ali bih bio poput tih ljudi, tj. ne bi mi bilo odgovoreno. Zar treba samo pitati nešto na novoobjavljeni članak a stare članke treba zaboraviti? Zar vi nemate neku vrstu notifikacije gdje dobijete recimo obavještenje da je taj i taj lik nešto napisao ispod članka o hurijama, ispod članka o postanku i sl.? Zar jednostavno ignorirate ljude tamo i odgovarate samo na pitanja na najnovijem članku?

    • Kenan Hodžić

      Žao mi je zbog propusta.
      Imaju notifikacije, i svaki autor je odgovoran za svoje tekstove.
      Lično ponekad ne odgovorim na svojim tekstovima jer jednostavno nemam odgovor. To nije sramota, i treba javno reči kad insan ne zna.
      Zamolio bih autora da se oglasi odgovorom, pa makar rekao “Ne znam, istražit ću.”

      • Enes

        Ma u redu je to, ali mislim eto, postavljaju se dobra, argumentovana pitanja. Ljudi valjda ne traže odgovor koji će ih trajno zadovoljiti već privremeno rješenje koje će ih pogurati ka pravom smjeru a vi kao vlasnik i autor ovog bloga sigurno imate više iskustva, više vremena ste provodili obrađujući brojne islamske teme pa ste valjda dovoljno kvalifikovani da date makar 1% zadovoljavajućeg odgovora

        • Z. O.

          Nije od mudrosti odgovoriti i onda kad nismo u nešto sigurni, samo da bismo, eto, nešto odgovorili. Hvala ti na lijepom mišljenju o autorima i samom blogu i hvala što posjećuješ i učestvuješ u diskusijama.

          Mnoge ove stvari koje se spominju na blogu generalno – poprilično su jasne. Mislim da nikad nećemo saznati apsolutnu istinu i da svako od nas u sebi nosi parče nje. Zato jedino kao zajednica i možemo napredovati. Ali ne kao zajednica koja razmišlja identično i to silom, takvu zajednicu je najlakše rasparčati. Bogatstvo u različitosti trebamo tražiti. Naše različitosti i razlike su kao kombinacije na katancu nekog blaga. Što su više raznolike, teže je blago opljačkati.

    • Z. O.

      Mnogo komentara i upita ima, a svaki autor bi trebao voditi računa o komentarima koji pristignu na njegov post. Na većinu njih je odgovoreno. Bit će i na ostale. Ponekad nemam odgovor i istražujem postavljeno pitanje.

  • Kurtic Nesib

    Pozdrav.
    Imam pitanjce koje se tice Kuranskih metafora.
    Ako se Bog obraca ljudima u Kuranu sa prenesenim znacenjem (metaforom) kako znamo da su tadasnji muslimani a i sam Poslanik shvatili o cemu se tu tacno govori?
    Koliko znam, metaforu je izmislio Aristotel i upotrebljavali su je starogrcki pjesnici poput Homera ali koliko znam, metafore se nisu pocele masivnije koristiti sve do 15. stoljeca nove ere.
    Nerealno je za ocekivati da su metafore i znacenje metafora stigle do pustinjskih predjela na Arapskom poluotoku u tadasnje doba, pogotovo ako uzmemo u obzir da su tadasnji ljudi bili vecinom trgovci koji su trgovali hranom i odjecom. Mislim da knjiga tada nije ni bilo, pogotovo onih starogrckih.
    Sigurno imate validan odgovor na ovo pitanje

    • Kenan Hodžić

      Metafora u Kur’anu je neupitna, ali je tvrdnja o Aristotelovom izumu metafore itekako upitna. Danas historičari kažu jedno, sutra kažu drugo. Ne vidim smisao ovog pitanja u kontekstu (nedokazivog) historijskog viđenja postanka metafore. Mislim da je to irelevantno.
      Zašto bi nama, ili bilo kome, bilo bitno kako je neko prije nas razumio Kur’an. On ima specifičan stil i metafore upravo iz tog razloga da bi bio univerzalan za svakoga kome se obraća. Ti i ja nećemo isto shvatiti Kur’an, i to je sasvim ok, čak smatram da je u tome cijela poenta.
      Kur’ansko obraćanje je svakom ponaosob.

    • Z. O.

      Pozdrav i tebi. Hvala ti što posjećuješ blog i učestvuješ u komentarima. Svaki doprinos je dobrodošao.

      Metafora kod predislamskih arapskih pjesnika bila je itekako poznata i kroz mnogu arapsku predislamsku poeziju možeš upoznati čari iste ukoliko poznaješ arapski jezik.

      Kur’an je prepun metafore, pjesničkog i posebnog stila izražavanja. Neki ajeti kad bi bili doslovno shvaćeni bili bi besmisleni.

      Starogrčke knjige na arapski jezik muslimani su počeli prevoditi u prva dva ili tri hidžretska stoljeća. Istraži djela El-Farabija, Ibn Sine i njihovih savremenika.

  • Od Srca

    Obradite ako mozete za sljedeci clanak serijatska pravila o odnosima izmedju muslimana i muslimanki, zasto se ne smijemo zabavljati (bez seksa), zasto se ne smijemo ni vidjati vec iskljucivo odmah vjencati a sto je potkovano bozijom naredbom u kuranu da se odmah vjencaju momci i cure, robovi i robinje. Zasto je bogu neprihvatljiv cin ljubavi (seks) izmedju dvoje zaljubljenih koji nikoga ne diraju niti to cine javno (blud), zasto nas tjera da se vjencamo a nismo se ni upoznali niti zavolili (a iskreno, imati citav zivot u braku pred sobom ne znaci nuzno da ce se zbog toga zavoliti)

  • Bosnevi

    Selam alejkum,
    Odličan tekst.
    Nažalost nisu samo dva islama. Danas imamo brojne “pravovjerne”, “zvanične”, “zakonske”, “istinske” i druge, ali samo, interpretacije islama koje spadaju vašu u drugu grupu. Dobro ste opisali njihove glavne karakteristike. Možda se bolje razumijevanje problema može razumjeti iz odgovora na pitanja: Zašto, ko i kada je vjeru “mira” (islam) pretvorio u vjeru rata? Zašto se ne prevodi riječ islam, čime se od ovog čistog učenja pravi klasična religija, jer bi bilo koji mogući prevod kao što su predanost (Istini, Allahu), mir i slično značajno reducirali mogućnost zloupotrebe karakteristične za uobičajene religije a na što ni islam nije ostao imun? Zašto se riječ musliman ne prevodi barem u naučnoj literaturi u neki od mogućih prijevoda kao što su: Onaj ko je predan (Allahu, Istini)), onaj ko donosi, promoviše, zagovara mir i sl? Zašto se riječ mu’min ne previdi ili barem ne objašnjava u njenom značenju? Jer je prevođenje ove riječi kao vjernik veliko ograničavanje? Itd itd.
    U svakom slučaju svi tekstovi na Vašem sajtu su izuzetni po svojoj prirodi zbog zapitanosti i promocije slobodoumlja. Naravno sa nekim stvarima se možda i ne slažem ali je ideja neupitnog kvaliteta i namjere.
    Hvala

    • Z. O.

      Hvala ti na ovako konstruktivnom komentaru. Lijepo zapažanje kad su prevodi u pitanju. Da, islam znači pokornost Bogu, a musliman je neko ko je pokoran Bogu. Nema tu nikakvih monopola nad vjerom, nema nikakvih teških sistema, komplikovanih propisa. Vjera jeste i treba da bude nešto urođeno i prirodno, kao što i mnoge naučne studije o tome govore. Vjera olakšava, a ne otežava svakodnevni život.

  • Mirness

    Odlična zapažanja,, vrlo dubokoumna.
    Očekujem još više tekstova od vas Z.O. a i od ostalih autora na blogu.
    Nastavite sa dobrim radom

  • Ayma

    Selam. Allah vas nagradio svakim dobrom za teme koje obradjujete. Puno mi je lakse se nositi sa nekim nejasnocama koje susrecem u svom okruzenju vezano sa Islam. Prelahko prihvatam vase clanke, da mi i razum i srce jednako vjeruju. Voljela bih vidjeti temu vezano za strah od Boga koji se spominje na vise mjesta u Kur*anu u kontekstu *bojte se Boga*. Otkad preispitujem i istrazujem na temu duhovnosti, uvijek mi je tesko bili percipirati Boga kroz prizmu straha, a ne ljubavi. Jer malo mi je tesko shvatiti da neke stvari koje nisu dopustene Kur’anom cinimo iz straha prema Bogu, a ne iz ljubavi. Nekako sam Boga uvijek percipirala kao ljubav i vjeru dozivljavala kao ljubav prema Bogu. Iako mislim da se na puno vise mjesta spominje Bozja milost i ljubav, opet taj dio straha mi nesto srce ne moze da smiri. Koliko znam emocija straha vibrira na jako niskoj frekvenciji sto se negativni odrazava na covjeka. Zahvaljujem se na odgovoru.

    • Nedim

      @Ayma svijest o Bogu je na mnogo mijesta prevedena kao strah od Boga…istina treba imati i strah i svijest i ljubav i zahvalnost i sjecanje…svasta tu treba objediniti kako bi se to uklopilo…

  • Anonymous

    Više ovakvih tekstova pomoglo bi u vraćanju ljudi na islam na tvorničke postavke.
    Dok hodža u džamiji pripovijeda o Poslaniku kako leti na krilima mitske životinje do Jerusalema, razumnom insanu bi došlo da ode do hodže i ubije Boga u njemu za to klevetanje. A tvrde da su Božiji ljudi.
    Kršćani imaju božanskog Isusa Krista, Jevreji imaju božanskog Mojsijea a muslimani božanskog Muhammeda. Po uzoru na druge religije, mi smo MORALI Poslanika učiniti božanskim. Nepismen, Nenačitan, Mevlud, Lejletul Regaib (kad ga njegova mati zanijela, ah da i to se slavi. A kako znaju kako i kad tačno ga je mati zanijela je misterija), nemojmo zaboraviti ni kako je bio opsihiren pa je magično sam sebe izliječio, pauk koji je svojom ispletenom mrežom sakrio Poslanika u pećini od neprijatelja, i sl. Ima tu još toga što sve više ukazuje na to da su muslimani na sve moguće načine morali običnog čovjeka kojem je data Posljednja Knjiga da ga učine bogom poput Krista i Mojsijea

  • Anonymous

    Zašto u Kuranu Bog nalaže muškarcima da ne spavaju sa svojim ženama dok se one menstrualno čiste (krvare) i da im je to bolje, kad je naučno dokazano da žene mogu imati seks i tokom krvarenja, tj. seks je siguran i u stvari još više donosi zadovoljstva nego u ostalim danima u mjesecu? Ja sam dugo mislio da je to zato što ta krv predstavlja nešto poput izbacivanja fekalija, nečistoća iz tijela pa se stoga seks ne smije praktikovati tokom te faze, no naravno, prevario sam se

    • Nedim

      Da li je moguće imati sexualni odnos u periodu mjesečnice žene, da. Da li to trebamo raditi, ne.
      Ako nisi primjetio “nauka” je često subjektivna, a Islam nije scijentologija,, jer današnje naučno otkriće sutra se utvrdi kao zabluda.

    • Kenan Hodžić

      nauka danas kaže jedno, a sutra drugo…
      Razlog zašto se to ne treba raditi je naveden u Kur’anu.. (قُلْ هُوَ أَذًى فَاعْتَزِلُوا النِّسَاءَ فِي الْمَحِيضِ). Menstruacija je neprijatno stanje i zbog toga ne treba ženama povećavati tu neprijatnost. Ako je nekoj ženi prijatno, onda vjerovatno nije ni zabranjeno. Postoji usulsko pravilo koje glasi (الحكم يدور مع علته وجودًا وعدمًا) “propis je vezan za razlog, kad postoji razlog postoji i propis,i obrnuto”.

      • Anonymous

        A zašto u Kuranu pise da muslimani i muslimanke trebaju da se zene samo jedni drugima? A sta je sa drugim rasama (crncima, kinezima, indijancima) jel to se ne treba s njima vjencavati samo zato sto nismo iste vjere (jer oni obicno imaju svoju drugaciju vjeru od nase)? Zar to Bogu nije bitno kakav je ko u dusi vec kakve su vjere? A i kako znamo da Muhammed nije sam napisao Kuran, ovaj ajet ubacio naknadno da pokrene novu religiju ili je prisiljavao dvoje troje ljude u izolaciji da mu pisu po dvije tri stranice Kurana koje je citao svakih sedam dana

        • Nedim

          @Anonymus Izgleda da ti ne razlikuješ rasu-naciju-vjeru kako da shvatiš nešto što je mnogo komplikovanije i zahtjevnije od toga. Vjera u Jednog Stvoritelja nije nešto novo, ona je tu od početka svjesnih ljudskih stvorenja. Iskoristi ostatak života pametno i ne dozvoli drugima da te prave budalom…☮️

  • Ahmed

    A ko su po vama ljudi zikra, spomenuti u suri Nahl?

  • fahredin

    kada ocekivati drugi dio?

Leave a Reply to Z. O. Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *