Tabu: Muzika

Konstatacija:  Muzika, melodični zvuk kojeg čujemo kao rezultat vibriranja naših bubnjića proizveden nekim instrumentom, sama po sebi nije zabranjena u Islamu.


Ovaj blog se fokusira na tabu dogme u islamskom akidetu (vjerovanju), ali sam napravio iznimku sa muzikom zbog toga što je ovaj “propis” postao dogma!


Napomena: Ovaj članak nije dokaz za dozvolu muzike. Takav dokaz nije potreban! Sve je dozvoljeno osim što Allah zabrani… dakle, muzika je halal oduvjek i zauvjek. Poenta ovog članka je da istim alatom (hadisom) kojim su neki zabranili muziku, pokažem da nije sve crno-bijelo.

Tema o kojoj se raspravlja stoljećima… a sve zbog nekoliko dvosmislenih i nespecifičnih predaja sa upitnom vjerodostojnošću, kao da je to temelj vjere i uzrok ulaska u Džennet ili Džehennem.

Više se pažnje pridaje zabrani muzike u Islamu nego fundamentalnim vrijednostima poput iskrenosti, slobode, pravde, mira, napredka, ljubavi…

Nevjerovatno kako su muslimani razvili tu averziju prema muzici od koje se čude svi ljudi na svijetu. Ne postoji niti jedna religija ili civilizacija kroz historiju čovječanstva koja je branila muziku. Narodi i druge kulture ne mogu da shvate šta mi to imamo protiv nečega tako lijepog i bezazlenog?!

Zašto je to tako? Vjerovatno zbog nekog čudnog ljudskog vjerovanja da je teže bolje, da je strožije ispravnije. S druge strane nije daleko pretpostavka da su pojedini uticajni učenjaci imali muzičku anhedoniju (ravnodušnost ili odbojnost prema muzici), što je sasvim moguće.

Muzika je lijepa umjetnost i budi pozitivne osjećaje, te je muzikologija (ili socijologija muzike), pa čak i medicinska istraživanja, dokazala pozitivne rezultate u ponašanju onih koji slušaju skladnu muziku, i suprotno.

Ljepota se može osjetiti svim čulima, ali ništa se ne može uporediti sa lijepim zvukom. Interesantno je da jedino insan može proizvesti muziku u prirodi, i svi umjetnici znaju da je izvor umjetnosti u duši. Nemam sumnje da je duša od Allaha, i svaka vjera je oduvjek povezana sa ljepotom zvuka, pjesmom i muzikom.

Pogrešno je i površno misliti da je muzika vezana samo za razvrat i ludovanje, jer ta pojava je rijetkost kroz historiju i relativno novi društveni imidž muzike, a muzika i umjetnost postoje od kako postoji ljudki rod.

Gledano s aspekta tradicionalnog Islama, postoji frakcija učenjaka koji su na stanovištu da je bilo koji oblik muzike haram. No, njihovi dokazi za takvu ekstremnu, i do tada čovječanstvu nepoznatu tvrdnju, nisu mogli nadglasati dokaze da je zabrana muzike zapravo novotarija u Islamu.

Desetine ashaba su slušali pjesme i muziku (sviranu tadašnjim jedinim raspoloživim instrumentima) i to je dokumentovano. Neki to nisu radili, poput Abdullaha bin Mesuda, ali su muzikarili učenjem Kur’ana, što im je nadomjestilo tu ljudsku potrebu za skadnim zvukovima.

Moja misija je da skinem okove sa umova normalnih ljudi, koji imaju osjećanja prema umjetnosti i muzici, a sputavaju ih ljudi koji natežu vjeru na razna nastrana uvjerenja. Nemam namjeru da ikoga nagovaram da sluša ili ne sluša muziku, to je privatna odluka svakog insana, niti me interesuje hoće li neko, i šta će slušati. To nikoga ne treba da bude briga, fakat. Također nemam namjeru da obaram ili opovrgavam nečije dokaze o zabrani muzike… to je natezanje dugo haman 1200 godina.

Ja imam nijjet navesti nekoliko dokaza koji će biti sasvim dovoljni da razbiju fanatizam fanatika, i smire nemirna srca. Konačna odluka i ubjeđenje je privatna stvar svakog muslimana.

Primjeri iz hadisa

Bitna napomena, prije nego počnem… Ja se doista ne volim šicati hadisima, moj stav je se hadisi o vjerovanju i propisima uzimaju s oprezom i rezervom, ali uz činjenicu da Kur’an ne govori o muzici ama baš ništa (!) prinuđen sam da koristim hadise kao ravnopravno sredstvo dokazivanja nepostojanja zabrane muzike.

Hadis #1

U poznatom hadisu, kojeg su zabilježili Buharija, Muslim i drugi, stoji:

Došao je Poslanik savs. kod Aiše r.a. u danima Mine a kod nje dvije djevojke pjevaju i sviraju na defovima, a Poslanik bijaše zastrt svojom odjećom. Nije im govorio da pjevaju nije im je zabranio, pa ih naruži Ebu Bekr: “Zar šejtanski instrumenti u Poslanikovoj kući!” Tada Poslanik otkri lice i reče: “Pusti ih Ebu Bekre, ovo su dani bajrama!”

Jasni zaključci iz ovog hadisa:

  1. Dozvoljeno je da žene pjevaju i sviraju
  2. Dozvoljeno je da muškarci i žene slušaju i uživaju u pjesmi i muzici.
  3. Pohvalno je proslavljati bajram uz pjesmu i muziku.
  4. Sunnet je odgovoriti onome ko osporava pjesmu i muziku na proslavi.
  5. Dozvoljeno je dovesti pjevačice i muzičare u kuću svojoj porodici.
  6. Dozvoljeno je koristiti više instrumenata istovremeno.
  7. Def je smatran muzičkim instrumentom.
  8. Pogrešan pristup onih koji Ebu Bekrovom izjavom zabranjuju instrumente, jer je to suprotno sunnetu. Po definiciji, sunnet je sve što je Poslanik rekao, uradio ili odobrio…dakle, šta oni hoće da kažu?!
    Uostalom, Ebu Bekr se pobunio u jednom trenutku, kako stoji u nekim predajama, kada su počele pjevati ratničke pjesme iz predislamskog doba, što ga je navelo na neodobravanje toga u Poslanikovoj kući, a ne samog čina pjevanja i sviranja.
    Te predaje opet dokazuju da sam tekst pjesme nije sporan, ako je pjesma umjetnost vrijedna slušanja.

Imam Ševkani u svom djelu Neilul-Avtar kaže: “Nisam našao u Allahovoj knjizi niti u vjerodostojnom hadisu pomen zabrani muzike. To su samo opće natuknice kojima se neki služe, a nikako jasan dokaz.” Slično je govorio i imam Ibn Hazm i imam Ebu Hamid El-Gazali.

Hadis #2

Od Burejde Eleslemija r.a. se prenosi da je Poslanik bio u jednoj od bitaka, pa kad se vratio dođe mu djevojka crnkinja i reče: “Božiji Poslaniče, ja sam se zavjetovala da ću ti svirati ako se vratiš neozlijeđen.” Poslanik reče:”Ako si se zavjetovala, sviraj! U suprotnom, nemoj.” Tada djevojka pođe svirati na defu.

U nekim predajama stoji nastavak: …pa se pridruži Ebu Bekr, a ona svira, pa Osman, a ona svira, pa Alija, a ona svira, pa Omer, a ona sjede na def. Poslanik reče: “Doista se šejtan tebe boji Omere!”

Ovo je jedan od najjačih dokaza da je muzika dozvoljena, jer kako kaže Poslanik savs.: “Ko se zavjetuje na pokornost Allahu, neka svoj zavjet izvrši. A ko se zavjetuje na grijeh, neka ne griješi!” Djevojci je dozvolio da izvrši zavjet u kojem je ona svirala na muzičkom instrumentu u javnosti, mimo praznika.

To što je Poslanik više volio da nije, to je druga priča. Nema veze sa propisom. Ne bih ni ja, iskreno da kažem, da me neka nepoznata žena sretne na ulici i kaže “Hej, haj da ti nešto odsviram!”.

Kada kaže da se šejtan boji Omera, aludira na tadašnje značenje riječi “šejtan” u arapskom jeziku kod stanovnika Hidžaza, kojom se opisuje budalaština, besposlica, i slično. Vjerovanje da se ovjde misli na pravog Šejtana je defekt vjerovanja, jer ispade da je Omer bolji od Poslanika savs. Dakle, taj opis za svirku djevojke pred Poslanikom i ashabima nije propis kojim se zabranjuje muzika. To bi bilo apsurdno, blago je reć’.

Jasni zaključci iz ovog hadisa:

  1. Dozvoljeno je da žena svira ispred ljudi
  2. Dozvoljeno je svirati mimo bajrama.
  3. Dozvoljen je razgovor muškarca i žene na javnom mjestu
  4. Žena, njena pojava i glas nisu zabranjeni muškarcima.
  5. Ebu Bekr je promjenio mišljenje po pitanju pjavanja i muzike nakon prethodnog slučaja kod Aiše. Ovaj se desio kasnije i Ebu Bekr je slušao sa Poslanikom i ashabima.

Imam Ibn Hazm kaže u svojoj knjizi Almuhalla: “Rekao je Poslanik da se dijela vrijeduju po namjerama, i da svakoga slijeduje ono što je naumijo… tako da onaj ko slušanjem muzike namjerava grijeh, on je griješnik, a onaj ko time želi relaksaciju da bi mogao nastaviti svoj dan u pokornosti Allahu, taj je dobročinitelj, i taj čin je njegovo pravo. Onaj ko ne namjerava ništa od toga, tada je njegov čin slušanja muzike bezazlen, bez posljedica… ”

Doktor Jusuf El Qardavi u svojoj knjizi “Halal i Haram u Islamu” tvrdi da ni jedan hadis koji se navodi o zabrani muzike nije preživio kritike muhaddisã, te da svi imaju manjkavost u vjerodostojnosti.

Hadis #3

Od Enesa bin Malika se prenosi da je Poslanik savs naišao kroz Medinu pa je čuo iz neke avlije kako žene sviraju i pjavaju “Mi smo djevojeke plemena Nedžar, a Muhammed nam je divni komšija…”, pa je Poslanik rekao: “Allah zna da vas doista volim! (u ženskom rodu)”

Pored zajedničkih propisa koje sam spomenuo kod prethodnih hadisa, ovaj hadis dodatno dokazuje slijedeće:

  1. Dozvoljeno je pjevati o nekoj osobi
  2. Dozvoljeno je biti glasan kod pjevanja i sviranja
  3. Dozvoljeno je muškarcu da kaže ženama da ih voli bratskom ljubavlju.
  4. Dozvoljeno je da se pozove Allah kao svjedok za emocije.
  5. Dozvoljeno je podržavanje pjevača i muzičara dok pjevaju i sviraju.

Hadis #4

Od Ibn Abbasa se prenosi da je Aiša r.a. udala nokog svog rođaka za neku ensarijku, pa ju je Poslanik upitao: “O Aiša, zar niste poslali ko će im pjevati i svirati?! Ensarije vole svirku.”

U drugoj predaji je rekao: “Ensarije su romantični ljubavnici, trebali ste poslati da im neko pjeva…” pa je Poslanik predložio jednu ljubavnu pjesmu.

Između ostalog, u ovom hadisu imamo slijedeće dokaze:

  1. Dozvoljeno je pjevati ljubavne pjesme u kojima nema razvrata
  2. Pohvalno je pozvati pjevače na proslavu

Pazi samo kako je Poslanik živio normalan opušten život sa svojim narodom i domaćinima ensarijama. S druge strane, pazi kako neki muslimani danas sve ove dokaze potope riječima “…ali kaže ovaj, i zaklinje se onaj…” misleći da su veliku mudrost dosegli. Da insan ne povjeruje koliko su se mnogi muslimani otuđili od izvornih učenja i prakse…njima kao da je objava sišla u sedmom ili osmom stoljeću po hidžri, kada su živjeli učenjaci preko čijih stavova se ne prelazi, kao da je praksa pravog selefa, ashaba i prvih generacija, derogirana. Malo po malo postaje jasno da je zabranjivanje pjesme i muzike kod muslimana nečije shvatanje (ili hir) a nikako dio vjere.

Hadis #5

Od Aiše r.a. se prenosi da su u Medinu došli habešije (iz Afrike) te su pred Poslanikom izvodili folklor (narodni ples)…a ona je gledala preko poslanikovog ramena. Pa je rekao: “Neka vide jevreji kako mi živimo otvoreno, ja sam poslat sa lahkim monoteizmom!”

U originalnom arapskom tekstu se koristi izraz koji jasno znači istovremeno ples, pjevanje i sviranje.

Ovaj hadis jasno dozvoljava zabavu uz ples, pjesmu i muziku, te kudi jevreje koji su sebi otežali vjeru fanatičkim propisima…upravo ono što su muslimani uradili sebi par vjekova kasnije.

Fanatici ovaj hadis pokušavaju podgurati pod tepih. Nisu u stanju da zamisle da Poslanik i njegova supruga uživaju u folkloru na javnom mjestu…jer se ne uklapa u njihovu sliku Poslanika i ashaba koji su bili namršteni i strogi, bezbojni i depresivni.

Hvala Allahu koji je poslao Svog Poslanika kao milost svjetovima, da poštuje sve ljude i narode, da cijeni umjetnost i ljepotu.

Mnogi smjeli učenjaci su rekli da hadisi o zabrani muzike i pjesme nemaju ni jedno slovo vjerodostojno, kao što su Ebu Bekr bin Arabi, Ibn Nahvi, Gazali, Ibn Tahir, i drugi… a Abdulganij Ennablusi kaže: “…onda bi hadisi o zabrani muzike dokazali da je Poslanik bio griješnik slušajući istu…a to vjerovanje je kufr!

Hadis #6

Od Muhammeda bin Hatiba se prenosi da je Poslanik rekao: “Pjesma i deff čine haram halalom kod sklapanja braka!”

Obznanjivanje braka pjesmom i muzikom je čin kojim se haram veza pretvara u halal vezu. Da je muzika haram, ne bi Poslanik njome simbolizirao halal.

Hadis #7

Od Ebu Burde se prenosi da je Poslanik rekao za Ebu Musaa: “Ovome je dat instrument od intrumenata porodice Davudove!”

U ovom hadisu Poslanik daje kompliment Ebu Musau za lijep glas dok je učio Kur’an, gdje njegova usta poredi sa instrumentom. Zar ima smisla da Poslanik hvali svog dragog ashaba tako što mu poredi usta sa nekom haram griješnom spravom koju Allah mrzi?! Što više, poredi zvuk Kur’ana sa zvukom instrumenta! Ne samo to, nego potvrđuje da su i prijašnji poslanici volili muziku, kao što je Davud i njegova porodica.

Meni je ovo bilo dovoljno da ugasi plamen sumnje u božiji halal koju nameću ko fol šejhovi po muslimanskom svjetu. Imao sam poremećaj principa i pravila…jer sve je u Islamu halal, osim onoga za šta postoji jasan dokaz da je haram. Nema to “Daj dokaz da je muzika halal”…ona je u osnovi halal! Daj ti dokaz da je haram!

Kur’an u nekoliko ajeta naglašava da je Allah stvorio ljepote za nas, da oni koji ljudima zabranjuju ono što je Allah dozvolio čeka obračun. Allah ih naziva nasilnicima.

قُلْ مَنْ حَرَّمَ زِينَةَ اللَّهِ الَّتِي أَخْرَجَ لِعِبَادِهِ وَالطَّيِّبَاتِ مِنَ الرِّزْقِ ۚ …- 7:32
“Reci, ko to zabranjuje ljepote Allahove koje je za Svoje robove iznio, i opskrbu čistu?!” – El Earaf 32

وَمَا لَكُمْ أَلَّا تَأْكُلُوا مِمَّا ذُكِرَ اسْمُ اللَّهِ عَلَيْهِ وَقَدْ فَصَّلَ لَكُم مَّا حَرَّمَ عَلَيْكُمْ إِلَّا مَا اضْطُرِرْتُمْ إِلَيْهِ ۗ وَإِنَّ كَثِيرًا لَّيُضِلُّونَ بِأَهْوَائِهِم بِغَيْرِ عِلْمٍ ۗ إِنَّ رَبَّكَ هُوَ أَعْلَمُ بِالْمُعْتَدِينَ – 6:119
“A objasnio vam je šta je zabranjeno, osim ako ste prisiljeni. A mnogi u zabludu odvode svojim hirom bez znanja. Doista Gospodar tvoj najbolje zna one koji granice krše.” – El Anaam 119

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُحَرِّمُوا طَيِّبَاتِ مَا أَحَلَّ اللَّهُ لَكُمْ وَلَا تَعْتَدُوا ۚ إِنَّ اللَّهَ لَا يُحِبُّ الْمُعْتَدِينَ – 5:87
“O vjernici, ne zabranjujte dobre stvari koje vam je Allah dozvolio, i ne prelazite granice. Allah doista ne voli nasilnike!” – El Maide 87

وَلَا تَقُولُوا لِمَا تَصِفُ أَلْسِنَتُكُمُ الْكَذِبَ هَٰذَا حَلَالٌ وَهَٰذَا حَرَامٌ لِّتَفْتَرُوا عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ ۚ إِنَّ الَّذِينَ يَفْتَرُونَ عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ لَا يُفْلِحُونَ – 16:116
“I ne govorite laži jezicima svojim ; Ovo je halal a ovo je haram, da na Allaha laži iznosite. Oni koji na Allaha lažu sigurno neće uspjeti!” – El Nahl 116

Allaha ti, prouči ove ajete i pogledaj Allahovu pravdu i milost, a onda zamisli srljanje naših pametnjakovića koji se šicaju haramima na sve strane. Šta osjećaš?

Ah, a jesam li možda zaboravio napomenuti da u Kur’anu NEMA NI JEDNOG AJETA KOJI SPOMINJE MUZIKU! Allah kaže: “Mi u Knjizi ništa nismo izostavili.”

Primjeri iz historije

Imami Gazali u svojoj knjizi spominje stihove: “Koga ne dotaknu proljeće i cvijeće, tambura i muzika dok svira, čovjek je truhla hira, i niko mu pomoć’ neće…”.

Istraživanjem se dolazi do zaključka da je većina stare uleme spominjala pjesmu i muziku bez ikakvog ustrućavanja, jer se još uvijek nije stvorio taj napuhani balon sotonizacije muzike u njihovo doba, kao što se to vidi kod kasne uleme u naše vrijeme.

Ebulfeth bin Dekik Elid, bio je božje čudo u bogobojaznosti i skrušenosti, kojeg prozvaše Šejhom Islama, napisao je knjigu u kojoj podstiče ljude na ljepotu, umjetnost i muziku, a govorio je da se nada kod Allaha da mu melek na lijevoj strani (koji piše grijehe) nije ništa zapisao zadnjih četrdeset godina.

Porodica Medžišun, familija koja je puna uleme i muftija, volili su muziku i podsticali na nju. Ova porodica vodi porjeklo od Jakuba bin Ebi Seleme, jednog od velikana tabiina (družio se sa ashabima Omer b. Abdulazizom i Urve b. Zubejrom r.a.), koji je bio vrlo cijenjeni učenjak, a svirao je na raznim instrumentima te je druge podučavao sviranju. Unajmio bi pjevačice koje bi pjevale njegove pjesme dok on svira. Kaže se da je on prvi muhaddis (učenjak hadisa) koji je bio učitelj muzike.

Njegov sin Jusuf b. Jakub Madžišun, koji je živio jako dugo, prenosio je hadise i bio cijenjen ravija kod uleme. Doživio je vrijeme Imami Ahmeda b. Hambela i Jahja b. Maina. Imami Jahja spominje da su kod njega dolazili po hadis, a u drugoj sobi su njegove sluškinje svirale i učile muziku. Velikani hadisa i imami mezheba to nisu smatrali krnjavim osobenosću kod svojih ravija (prenosilaca hadisa).

Imam Jusuf, njegova braća i amidžići su bili ravije kod Buharije i Muslima, a dokumentovano su svi svirali i držali kurseve muzike. To niko nije osporio.

Abdullah b. Ebi Seleme, bio je učenjak Medine, pored imama Malika, kojeg bi halifa pozivao kada mu treba fetva. Halifa bi naređivao da talal (glasnik) viče na hadžu: “Niko ne smije davati fetve osim Malik i Abdullah!

Imam Halili (autor knjige El-Iršad) spominje da je Abdullah davao fetve da je dozvoljeno pjevati uz sviranje uda (vrsta gitare).

Imam Ibn Abdulberr u svom djelu El-Intikaa spominje da je Abdulmelik b. Abdulaziz, učenik imama Malika, koji je bio Medinski muftija poslije Imama Malika, bio cijenjeni prenosilac hadisa od svog oca i od Malika, te da je bio poznat po slušanju muzike u Medini i kad je na putu. Imami Ahmed spominje da mu je došao Abdulmelik u goste, i doveo sa sobom svirače.

Hafiz Ibrahim, unuk Abdurrahman bin Aufa r.a., ashaba kojem je obećan džennet, učitelj (šejh) imama Šafije i imama Ahmeda, od kojeg hadise bilježe i Buharija i Muslim, bio je profesionalni muzičar, producent i kompozitor.

Ibrahim b. Saad je došao u Irak godine 184 H. pa kad je halifa Harun Errešid čuo, odmah naredi da se on ugosti i počasti. To se proču Bagdadom, pa pohrliše k njemu učenici da čuju hadise. Jedan je došao i našao šejh Ibrahima kako svira i pjeva, pa reče: “Htio sam da od tebe naučim hadise, a ti sviraš. Allaha mi neću od tebe ništa uzeti!”. Ibrahim reče: “Ja ništa time ne gubim, osim tebe lično.” Ovaj učenik se naljuti pa pođe da se zaklinje ovo i ono…a šejh Ibrahim doda: “Kad je tako, onda se ja zaklinjem da neću nikome ni jedan hadis prenijeti dok prvo nešto ne odsviram i odpjevam!”. Proširi se ovaj slučaj pa za to sazna halifa Harun, te ga pozva jednog dana na dvor i reče: “Imamu Ibrahime, reci nam koji hadis od Poslanika da se okoristimo!”, a on reče: “Donesite mi ud!”, pa halifa upita: “Misliš na mirisni ud? (ud je ime za gitaru, ali znači i Aquilaria, drvo koje tinja i miriše)”, pa reče: “Ne, nego ud na kojem se svira.”, pa se nasmija halifa Harun, i Ibrahim shvati o čemu se radi, pa reče: “Vođo pravovjernih, ti si haman čuo za slučaj budale koji me jučer iznervirao?”, reče: “Da. Donesite mu ud!”, pa je imami Ibrahim odpjevao ljubavnu pjesmu. Halifa se zadivi njegovoj umjetnosti pa ga upita: “O imamu, pa ko to od učenjaka mrzi ovakvu ljepotu?”, a on odgovori: “Onaj kome je Allah svezao dušu u čvor.”

Imam Ebul Meali El Džuvejni spominje u svojoj knjizi da je Abdullah b. Zubejr slušao pjevačice dok su svirale gitaru, i u tom kod njega dođe Abdullah b. Omer r.a , pa kad vidje gitaru u rukama Bin Zubejra reče: “Šta ti je to?”, a on mu doda gitaru u ruke. “Da ovo nije sirijska vaga?” upita Bin Omer r.a., a Bin Zubejr r.a. ogovori: “To je vaga koja vaga inteligenciju”.

Onaj ko ne osjeti ljepotu muzike je veoma opasna osoba i sigurnosna prijetnja društvu, jer dokazuje da je okorjelog srca.

Jedne prilike je Imam El Muzeni hodao sa imami Šafijom, a s njima bjaše Ibrahim b. Ismail Bin Ulejje, pa su naišli pored jedne kuće iz koje se čula pjasma, pa reče Šafija: “Priđite da bolje čujemo…”, pa kad su saslušali pjesmu uz koju je djevojka svirala, Šafija upita Ibrahima: “Kako ti se čini?”, a ovaj reče: “Ništa ne osjećam.”, a imami Šafija mu odgovori: “Pa ti onda nemaš osjećanja!”.

Ebu Talib El Mekki kaže u svojoj knjizi Kut El Kulub: “Ko omalovažava zaljubljenike muzike, onda je omalovažio sedamdeset pobožnih učenjaka!”, u smislu da on ima dokumentovano da su desetine pobožnih učenjaka volili muziku.

Abdullah bin Džafer, unuk pravednog halife Alije r.a., pjevao je i komponovao svoje pjesme dok su mu djevojke svirale po njegovim uputama, i to dok je Alija r.a. bio živ.

Poznati ehli-sunnetski učenjak Ebul Mensur El Bagdadi je volio muziku i nije vidio nikakav problem u tome. Napisao je knjigu u kojoj je potvrdio da je na njegovom stanovištu bio Kadi Šurejh, Ibn Rabaha, Said Bin Musejjeb, Imami Ibn Šihab Ezzuhri, i mnogi drugi veliki imami.

Zato je kasnijim učenjacima bilo čudno kako se neki usuđuju da šire glasine o koncenzusu uleme o zabrani muzike, pa je na primjer imam Ševkani bio primoran da napiše knjigu “Prekid potvore koncenzusa o zabrani slušanja muzike“.

Takođe, poznati imam Ibn Hazm, koji je Allaha obožavao tako što je doslovno slijedio vjerske tekstove (zahirijska škola), ima nekoliko pisanih djela u kojima jasno opovrgava zabranu muzike, te instrumente smatra validnim imetkom koji se kupuje i prodaje. Sve hadise, kojima se okorjeli anti-muzičari služe da dokažu zabranu, Ibn Hazm je opovrgao bilo kakvu mogućnost da oni dokazuju zabranu muzike.

Imam Ebu Bekr El Mudžahid (autor “Sedam Kiraeta”), kao i imam Bin Kutejbe, Imam Abu Bekr b. Elarabi (autor “Ahkamul Kur’an”), Ebu Ishak Ešširazi, imam El Meverdi, imam Ebulfadl Ibn Tahir, imam El-Gazali, i mnogi drugi, nisu smatrali da je muzika zabranjena, a šlag na torti je sultanul-ulemaa Elizz Abdusselam koji također nije vidio zabranu muzike.

Od kud’ onda halabuka?

Ne znam jeste li znali, ali ima muslimana koji smatraju da je muzika gora od alkohola. Drugi pak smatraju da je udaranje štapom u ritmu muzike haram. Neki opet smatraju da je čak i pjevanje haram, …pjevanje bez muzike, da! Neki su ekstremni do te mjere da smatraju da nije dozvoljeno učiti ezan melodičnim glasom! Ja fakat ne bih oko tih nebuloza sada, jer većina muslimana danas smatra da je pjesma sama po sebi halal, i da melodično pjevanje nema smetnje. Kola se zapravo lome na svirci i muzici, i to onoj koja se svira instrumentima mimo deffa*.

Kad su u pitanju razne satanizirane stvari i dramtične zabrane koje se pripisuju Islamu, a jasno ne piju vode, volim navesti ajet koji je temelj svih harama. Što ne stoji u ovom ajetu, ne može biti haram…

قُلْ إِنَّمَا حَرَّمَ رَبِّيَ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَالْإِثْمَ وَالْبَغْيَ بِغَيْرِ الْحَقِّ وَأَن تُشْرِكُوا بِاللَّهِ مَا لَمْ يُنَزِّلْ بِهِ سُلْطَانًا وَأَن تَقُولُوا عَلَى اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ

Reci! Jedino što moj Gospodar zabranjuje jeste razvrat, javni i tajni, loša djela, nepravdu, te da mimo Allaha zasluge pridajete (širk) onima za koje On ne objavi dokaz, i da o Allahu govorite ono što ne znate.

Ni Hudini ne bi mogo’ ubacit’ muziku u ove kategorije!

Dokazi onih koji tvrde da je muzika haram su zasnovani na tefsiru ajeta 6 iz sure Lukman, koji dosita nemaju veze sa muzikom, i natezanje na haram u značenju ovih ajeta je, po meni, sramota.

وَمِنَ النَّاسِ مَن يَشْتَرِي لَهْوَ الْحَدِيثِ لِيُضِلَّ عَن سَبِيلِ اللَّهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ وَيَتَّخِذَهَا هُزُوًا ۚ أُولَٰئِكَ لَهُمْ عَذَابٌ مُّهِينٌ (6) وَإِذَا تُتْلَىٰ عَلَيْهِ آيَاتُنَا وَلَّىٰ مُسْتَكْبِرًا …
Imaju neki ljudi koji plaćaju za zabavne priče kako bi odvodili sa Allahovog puta i još se s njim ismijavaju, njima ponižavajuća patnja slijedi. A kada im se Naši ajeti recituju oholo se okrene…

Sura počinje pomenom Mudre knjige (Kur’ana) i pohvalom vjernika…a potom se okreće opisu nevjernika koji od Allahovog puta i Njegove knjige odvraćaju kupovinom propovjednika/dramskih izvođača (u to vrijeme kao TV šou) koji su ljude sakupljali i odvodili im pažmju od Muhammeda a.s. i njegovog učenja Kur’ana u Mekki. Pripovjedači su bili plaćeni da blate Poslanika i njegov poziv, te su time odvraćali od pravog puta. Muzika je zadnja na dugoj listi potencijalnih značenja “zabavne priče”, ako je uopće moguće svrstati na tu listu.

Postoje hadisi koji eksplicitno spominju instrumente u ružnom kontekstu, neki čak i kod Buharije, ali nisu jasni po pitanju zabrane. Mnoga ulema je zamjerila Buhariji što je zapisao te hadise, a jasno je da nisu vjerodostojni po njegovim uvjetima. Lično smatram da je Buharija bio ponesen stavom nekih učenjaka tog vremena.

Kao što sam već pomenuo, vrli učenjaci tvrde da ništa od tih hadisa nije vrijedno rasprave, zbog nikog stepena vjerodostojnosti.

Muzikomrzci kažu da postoji koncenzus oko zabrane muzike, što je opasan apsurd kojeg je stara ulema već pokosila u svojim knjigama. Svaki priučeni istraživač, koji ima iole samopoštovanja, neće povlačiti ovu smješnu kartu. Koncenzus (الإجماع) oko bilo čega je najluđa stvar koju neko može zagovarati. To je praktično i teoretski neizvodiva tvrdnja, osim da se radi o koncenzusu ljudi koje moj mezheb (stranka) smatram relevantnim – eh, tada jeste izvodiva tvrdnja, ali potpuno bezvrijedna!

Postoje fetve i mišljenja (relativno) velikih učenjaka kroz historiju koji su smatrali da je muzika haram, što stoji…ali opet, to su samo njihova mišljenja zasnovana na dokazima koje su oni tada imali i koje su oni smatrali vjerodostojnim. S druge strane imamo isto tako (relativno) velike učenjake i imame koji tvrde suprotno…dakle, nečije mišljenje i pogled nije dokaz.

Ako pak neko osjeća potrebu da ispita dokaze nemuzičara, može pogledati drugi dio knjige Pjesma i muzika**.

Ja sam sada rahat kada slušam lijepu muziku, sufijski naj, orijentalnu kompoziciju, sevdalinku ili sinfoniju velikih muzičara, pa čak i dobar rock and roll…hvala Allahu koji je stvorio ljepotu za robove Svoje.


* Deff = Muzički udarački instrument, napravljen od kože zategnute na cilindričnom drvenom okviru. Svira se udaranjem prstiju.

15 0 komentara

  • Nepoznato

    Allah te nagradio za ovaj tekst i blog u cjelini i da ti podari bereketa i sabura u njem, jer trebaće ti kad te nanjuše ovi drugi 😀 …i sam imam blog na kojem pišem o nekim sličnim temama i aBda da nas bude što više ovakvih…
    nadam se da se nećeš ljutiti ako neke tvoje tekstove ili njihove dijelove budem koristio ali naravno uz obavezno navođenje izvora 😉

  • sarajlija

    Alhemicaru,

    Zar ne bi trebao da ispod svakog hadisa kojeg si naveo, staviš njegovu referencu?

    Ovako djeluje samo kao produkt i sklepan tekst tvojih želja i prohtjeva.

    De brate, malo ovo podastri pravim dokazima, pa da polemišemo.

    Hadis kojeg navedeš, govor uleme, tog koji je ocjenio hadis iz Buharije, sve fino navedeš.

    • Kenan Hodžić

      Hvala na posjeti. Ovo su subjektivna mišljenja koja nemam namjeru nikome nametati, kao što sam na više mjesta pojasnio.
      Naravno, polemika između nas neće donijeti nikakav rezultat, pošto se već vijekovima vodi, i vazda ima anhedoničara kojima paše jedno, i venustata kojima paše drugo…
      Insan koji ima osjećaj za ljepotom ne može prihvatiti da je lijepo zabranjeno,a i suprotno je tačno.
      Bilo kako bilo, reference se mogu naći u knjizi koju sam linkovao na kraju.
      Selam, i sve najbolje

  • Nepoznato

    Muhammed,a.s., je rekao:”Doista će u mom ummetu biti ljudi koji će dozvoljavati svilu,blud,alkohol i muzičke instrumente.”
    U Kur’anu ima ajet gdje se spominje lehvel-hadis ,a ljudi koji to budu kupovali iz razonode bit će sramno kažnjeni! Pritom se je jedan ashab tri puta zakleo Bogom i rekao da je to muzika.Bit će sramno kažnjeni oni koji je uzimaju i slušaju jer odvode sa Siratil-mustekima.I ja sam bio u zabludi kao i ti,šejtan me upravljao.Slušao sam Čajkovskijeve simfonije itd.Ali kako sam pročitao zabrane i prestao slušati muziku,život mi je dosta bolji,smireniji sam i bolji insan.Ljudi,evo vam dokaza jasnih,prestanite to raditi jer se vaše svjedočenje neće primiti i slušanje muzike spada u haram!!Učinite tevbu Gospodaru i čistite se od grijeha,a jedan od tih načina je prestanak slušanja muzike!!

    • Kenan

      Suštinska razlika između nas dvojice jeste ta što si ti slušao muziku pa onda nešto naučio (tj. neko te isprogramirao) o Islamu, pa si prestao slušati. Dok sam ja slušao, pa me braća programirala, pa sam prestao, pa sam 25 godina izučavao Islam, pa sad slušam.
      “Muhammed as. je rekao…”, “Ashab se zakleo…”, sve su to predaje ljudi. Koliko god natego’ potego’ to su samo riječi jednog pripovjedača hadisa ili nečije subjektivno mišljenje. Samo Allah zna koliko je to tačno…
      Jedino što je sigurno jeste da u Kur’anu nema zabrane. Ajet 31:6 se nikako ne može protumačiti kao muzika, ni pomoću trikova. 20 godina nisam slušao muziku jer me šejtan zaveo…i sad sam se pokajao Allahu i vratio Kur’anu i izvornom Islamu. Slušam svu lijepu muziku koju mi je Allah dozvolio. Tvoj izbor da to ne radiš, tvoje je pravo. Moje uživanje muzike nikome ni u džep ni iz džepa. Ja nikoga ne nagovaram da sluša ili ne sluša, ne iteresuje me…a ne treba ni tebe. Ja samo kažem da nije sve crno-bijelo kako braća kažu. 🙂

  • Nepoznato

    Svaka ti cast Allah te nagradio

  • Nepoznato

    Selam alejkum.

    Zanimljivo razmišljanje. Ništa sasvim novo, ali ipak donekle posebno jer svoje stavove o (ne)dozvoljenosti slušanja muzike, plesanja žena pred muškarcima…, temeljiš na hadisima tj. sunnetu kojeg uopće ne smatraš validnim izvorom islama što si spomenuo mnogo puta u svojim tekstovima. Nije li to malo čudno?

    U osnovi, tvoj pristup islamu je tkz. ”kur’anijski” pristup ali u mnogočemu modificiran i nadograđen. Ipak, Yugo 45 ostaje Yugo 45 pa makar na njega stavio oznaku mercedesa ili ferarija.

    Volio bih da nađeš vremena i ukratko mi odgovoriš na slijedeća pitanja:
    1. Da li klanjaš pet dnevnih namaza, i ako klanjaš, na koji način klanjaš?
    2. Da li ćeš oporučiti bližnjima da ti se nakon smrto klanja dženaza?
    3. Postiš li ikada dobrovoljni post, recimo šest dana ševvala, ponedjeljak, četvrtak…
    4. Da li tvoja supruga (ako si oženjen) nosi hidžab?
    ….
    Iako pretpostavljam da ti je jasno zašto ti postavljam ova pitanja, ipak ću naglasiti zbog drugih koji će možda čitati ovaj komentar. Vrlo dobro znaš da ništa od ovoga što je predmet mojih pitanja nema jasno definirano u Kur’anu već su sve pojedinosti pitanja namaza, posta, hidžaba…, pojašnjenje u Sunnetu kojeg ti u globalu odbacuješ.

    Također, volio bih znati ko su tvoji autoriteti danas, a ako ne autoriteti, onda barem istomišljenici od kojih su ”pokupio” manji ili veći dio stavova koje iznosiš na svom blogu ili je apsolutno sve što ovdje iznosiš plod isključivo tvog razmišljanja i istraživanja.

    P.S. Muzika uopće nije nešto zbog čega bih ostavio komentar već mi je interesantan način na koji argumentiraš dozvolu slušanja muzike.

    • Kenan

      Alejkumusselam.
      P.S. Ja uopće nisam argumentovao dozvolu slušanja muzike, to je apsurd. Takvi dokazi ne trebaju. Ja sam jedinim raspoloživim materijalom pokazivao da zabrana nema smisla. Svrha je da istomišljenicima pokažem da nisu sami, a ne da ne-istomišljenicima dokažem svoj stav.

      U pravu si. Kao što sam naglasio na više mjesta, ovo je sve moje lično razmišljanje i istraživanje. Ja nemam nikakav takozvani pristup, ja samo imam pristup. Sunnet ne odbacujem, to je velika laž, i to je dokumentovano. Ja samo skeptično gledam na hadis, iz objektivnih razloga koje sam također dokumentovao.
      Zamolio bih sve posjetioce da NE ČITAJU moje tekstove ukoliko i sami nisu tragači za istinom. Obavezno prvo pročitati moju metodu i principe na kojima gradim svoja gledišta – OVDJE.

      Allahova riječ, koju ti nazivaš “Yugo 45”, je za mene svetinja. Koji je u tebe model?

      Tvoja pitanja ću odgovoriti dragom Bogu, sreća ne moram tebi račun polagati.
      No, zbog onih koji će možda čitati ovaj komentar kažem:
      “Pročitajte o sunnetu na ovom blogu. Nemojte iskakati pred rudu kao ovaj brat/sestra. Svaki sunnet koji nam je došao od Poslanika a.s. neupitnom praksom kroz generacije muslimana, poput namaza, džennaze, hidžaba i ostalog treba njegovati i praktikovati.”
      Mimo Allahovih poslanika nemam autoritete (u klasičnom smislu idola), gnušam se od kulta ličnosti,… ali imam ljude koji me inspirišu, poput Dr. Muhamed Šehrura, Dr. Adnan Ibrahim, Dr. Zekerija Ozon, Dr. Ali Kejali, Dr. Ahmed Subhi, Dr. Salah Rašid, Dr. Husni Elmuteafi, Eng. Adnan Errifai i drugi nezavisni ljudi od intelekta.
      Hvala na posjeti.

    • Kenan

      Moje suštinsko neslaganje sa tvojom izjavom “…hadisima tj. sunnetu…” je razlog postojanja ovog bloga. Hadisi su jedno a sunnet je nešto drugo!

  • Nepoznato

    Ovo su tvoje riječi:

    ”Hadis, kao institucija, je trivijalni izvor potencijalnih histroiskih infomacija, jer ni u kojem slučaju ne doseže nivo vjerodostojnosti da samostalno kreira vjerovanja ili propise.”

    Ipak, iz jednog, ovog gore spomenutog hadisa kojeg bilježi Buhari, ”izveo” si cijeli niz propisa. Citiram te:
    ”Pored zajedničkih propisa koje sam spomenuo kod prethodnih hadisa, ovaj hadis dodatno dokazuje slijedeće…”

    Mene interesuje na osnovu kojih parametara ti je ovaj hadis prihvatljiv do te mjere da iz njega izvodiš zaključke i njime nešto dokazuješ, a mnogi drugi hadisi iz istih tih zbirki nisu, poput recimo poznatog hadisa ”… Tako mi Allaha, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, ja bih joj odsjekao ruku!” (Buhari i Muslim)

    Također, tvoje riječi:
    ”Svaki sunnet koji nam je došao od Poslanika a.s. neupitnom praksom kroz generacije muslimana, poput namaza, džennaze, hidžaba i ostalog treba njegovati i praktikovati.”

    Neupitnom praksom je došao cijeli niz ”sunneta” čiju utemeljenost ti kroz svoje tekstove negiraš…

    Bojim se da si moj prvi komentar shvatio kao provokaciju, a meni to nije bila namjera. Pitanja koja sam postavio su pitanja koja uvijek postavljam ljudima koji razumijevanju islama pristupaju na sličan način kojem mu ti pristupaš. Uopće me ne bi čudilo da si i u prošlosti bio neka vrsta ”ekstrema.” Ne mislim naravno na to da si bio nasilan ili nešto u tom smislu već da si ekstremno bio uvjeren da si posjednik apsolutne istine i jedine prave interpretacije islama što je česta pojava kod velikog broja onih koji sebe vole zvati selefijama. Možda griješim, ali iz ličnog iskustva znam da je veliki broj takvih ”dezertirao” iz selefijskih krugova i danas doslovno mrze sve što dolazi iz kruga tkz. selefija, pa me ne bi začudilo da si i ti jedan od njih (pogotovo što si završio fakultet u Medini, kako piše u tvom uvodnom tekstu). Takve osobe ogorčene su same na sebe što su dozvolile sebi da im neko ”ispere mozak” do te mjere da su živjele nekim čudnim, ”gurbetskim” životom tipa: sva žena je avret; iz brade se ni dlaka ne smije otkinuti; žena sa tuđincem ne smije riječ progovoriti; bjelica se na glavi mora nositi…, pa su danas zauzele neki novi kurs u kojem kao za inat, svima dokazuju kako ništa od toga nije ama baš nimalo bitno.

    Ne znam koliko si svjestan da je ovo što sada radiš također ekstremno i da danas nisi ništa manji ekstrem nego što si (možda) bio nekada jer iznosiš stavove koji izlaze iz okvira općeprihvaćenih i kroz stoljeća koncenzusom utvrđenih pravila i propisa. Primjere neću navoditi jer ih ti znaš najbolje. Niko muslimanima ne brani da o ajetima i hadisima razmišljamo na neki novi, originalana i kreativan način na koji do sada niko nije razmišljao niti evidentirao, međutim, smao pod uvjetom da to ne znači korjenitu promjenu općepoznatog i koncenzusom utvrđenog propisa koji je praktikovan od vremena poslantsva do danas.

    U svojim tekstovima pokazuješ zavidan nivo znanja, načitanosti i elokvencije. Mnoge teze i razmišljanja su zanimljiva i dubokoumna, međutim, problem je što kreneš od teze koja je netačna.
    Naprimjer, ako bi neki doktor matematike na početku dvotomnog djela od 2000 stranica iznio tezu da 5X4 nije 20 nego 250, a potom kroz svoje pisanje iznio niz predivnih usputnih konstatacija, ideja, zaključaka, analiza…, a sve u cilju da dokaže svoju tezu, to nimalo ne bi promijenilo činejnicu da je profulao na početku te da je njegova teza totalno pogrešna i pored činjenice da smo čitajući negovo djelo, često uživali a kasnije ga možda i citirali. Opasnost leži u tome što će neki osnovac ili srednjoškolac, a ponekad i neki ekscentrični fakultetlija kroz čitanje doktorovog djela na kraju i povjerovati da je 5X4 = 250. Ti i ljudi za koje kažeš da te inspirišu, u manjoj ili većoj mjeri radite upravo to samo je vaša misija, zbog odgovornosti na ahiretu, mnogo opasnija.

    Na kraju, primijetio sam da u tvojim tekstovima (pročitao sam njih par) ima mnogo ”jajstva.” Ene ve ahavatuha dominiraju. Nigdje se ne pozivaš ni na koga. Ispada da je sve što pišeš plod isključivo tvog rada, truda i zalaganja. Tako zvuči. Možda je zaista tako, ali čitao sam vrlo slične analize i tekstove nekih ajeta i ranije, pa mi je interesantna velika sličnost.

    Na kraju, moja poruka u kojo ću donekle citirati svog dobrog prijatelja:
    Ako si iskren, ako istinski stojiš iza ovoga što pišeš, skontat ćeš, prije ili kasnije, da je ovo daleko od islama. No, tad ćeš se suočiti s ogromnim problemom: šta ako skontaš da nisi bio u pravu, a sve vrijeme i energiju utrošio si u izgradnju nekog novog viđenja?

    U ovakvim situacijama što duže insan bude furao svoj fazon, to mu je teže priznati ako uoči da se preračunao.

    Poznata je izreka, kad neko u životu nešto golemo ostvari, “Ako sam vidio daleko, to je zato što sam stajao na ramenima divova.” Time se odaje priznanje, počast i iskazuje zahvalnost onima prije nas. Mudar čovjek ne izmišlja toplu vodu, već gradi dalje tamo gdje su drugi stali. Međutim, ti evo gradiš sve ispočetka. Barem pokušavaš. Kako ti slikovito reče, ne trebaju ti ”spojleri” (tefsir, hadis…)

    Zato tebi i sebi ističem iskrenost. Čovjek koji je iskren izaći će, prije ili kasnije, na sirat, jer Allah upućuje onoga koji traži uputu. Poniznost prema Allahu jeste ključ. Ko se osloni na razum a zapostavi sve drugo, ne razlikuje se, ili se neće domalo razlikovati od Karuna i njegove tvrdnje kako je učen i pametan i kako je sve što ima svojom vlastitom inteligencijom i promućurnošću stekao. I ne samo to, nego za takvoga više neće postojati nikakve granice, pa će i ona zadnja veza za neko vrijeme postati tanka, pretanka, da bi se konačno prekinula. A samo nas Allah može spasiti od samih sebe.

    Ja tebi i tvojoj porodici želim sve najbolje.

    P.S. Kada je čovjek izuzetno inteligentan i načitan, on vremenom preskoči levele prosječnih muslimana i postane mu dosadno i tivijalno ono čime se bavi većina. To je sa jedna strane blagodat a sa druge strane prokletstvo. I najinteligentija osoba mora znati gdje stati, na kojem mjestu ”povući ručnu.” Ti ne samo da ručnu nisi povukao već si, na autoputu za kojeg smatraš da nema nikakvih znakova ni pravila ni ograničenja, stisnuo gas do daske. A debelo griješiš jer usput postoje znakovi a negdje tamo iza neke stijene postavljen je radar koji bilježi i prati brzinu kretanja i ponašanje vozača na cesti. Često vozač nije ni svjestan da je prekršio pravila jer je zauzet pričanjem na mobitel, slušanjem muzike ili posmatranjem prirode. Uživa. Ipak, kazna na kraju stigne na kućnu adresu….

  • Nepoznato

    Ponavljam da je moje javljanje dobronamjernoo iako sam u nekim dijelovima komentara možda zvučao cinično i ironično. Naglasio si negdje da poštuješ nečiji izbor da ostavi komentar kao anonimus. Da sam se mislio potpisati učinio bih to odmah. Zato ti, barem za sada, neću pisati na “kontakt.”

    Allah te nagradio na razumijevanju.

    • Kenan

      Hvala ponovo. Poštujem. Meni je iskreno trebao neko kao ti. I vjerujem da će mi i u buduće trebati. Tvoje opaske su na mjestu. Slijedi moja revizija cijelog bloga…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

RSS
Follow by Email
Telegram