Tabu: Hidžab, pokrivanje muslimanke

Tvrdnja: Današnje shvatanje hidžaba muslimanke nije propisano Kur’anom, te u praksi nije jedino primjenjivo oličenje božije zapovjedi.


U startu da definišem… Dakle, ovdje pod hidžab” podrazumjevam standardni termin korišten danas za “pokrivanje žene odjećom koja većinski skriva njene tjelesne osobine, isključujući lice, šake i stopala.”
Ova definicija nikada nije usaglašena među ulemom. Tema hidžaba je kontroverzna u najvećem dijelu zbog toga što su ljudi vremenom običaje i tradiciju pomiješali sa vjerom i propisima.

Pokrivanje tjemena glave nije ekskluzivno islamski propis, te i nije imao neki eho sve do kasnih ’70 prošlog stoljeća. To zato što je bio sastavni dio života mnogih naroda.

Moram naglasiti da je tek u zadnje vrijeme marama (pokrivač) postala, na jedan način, identitet žene muslimanke, ali treba znati da od kada postoji pisana historija i memorija čovječanstva, pokrivanje tjemena glave i obimna odjeća su bili sastavni dio života svake čestite žene u skoro svim monoteističkim tradicijama i civilizacijama, no, ova tema, u zadnjih par stoljeća, biva bojno polje, što među islamskim mezhebima, što među narodima koji imaju različite običaje i poglede na ženu. Bezbrojne studije su napisane oko hidžaba, ali ono što ja kanim ovjde iznijeti je tabu od vajkada.

Postoje knjige, članci, predavanja, videa na YouTube, posvećena hidžabu, sa oprečnim stavovima i tumačenjima, od onih koji zagovaraju strogo crni pokrivač od tjemena do poda, pa do onih koji zagovaraju da pokrivanje žene nema veze sa islamom…
Istini za hatur, i jedni i drugi su djelimično u pravu, ali su isto tako suzili i osiromašili izvorno kur’ansko učenje.

Ja bih se konkretno osvrnuo na propis i njegov izvor, a time će ti biti jasno koliko su aktuelna tumačenja i učenja blizu, odnosno daleko, od izvora.

Uvod

S islamsko-pravnog gledišta, postoje propisi koji spadaju u kategoriju “nelogičnih”, u smislu da ljudi ne mogu jasano i nedvosmisleno dokučiti njihovu svrhu, ali su to ibadeti koje musliman obavlja iz pokornosti Allahu dž.š. bez obzira na njihovu tajnu svrhu…poput dnevnih namaza, pokreta u namazu, broja rekata, nekih obreda hadža, i slično. Svi ti ibadeti imaju svoje mudrosti koje ljudi vijekovima dokućuju, ali nikada niko neće sa sigurnošću znati pravi razlog tom ibadetu. U ovoj kategoriji najčešće se nađu obredi koje čovjek čini za Gospodara.
Druga je kategorija “logičnih” propisa, u smislu da te propise obavljamo sa jasnom naznakom razloga njihova propisivanja, te sa jasnim ciljem kojeg njihovim obavaljanjem treba postići. Primjer ibadeta ove kategorije je zekat i sadaka (milostinja), podjela nasljedstva, selam i pozdrav, propisi kupoprodaje, brak, ratovanje, odjeća… i slično. U ovoj kategoriji najčešće se nađu propisi koje čovjek čini u privatnom ili javnom životu.

Eh, osim ako nisi neki fanatik koji smatra da je odjeća sama sebi svrha i propis objavljen sa nebesa, vidjećeš da su kodeksi odijevanja muškaraca i žena u drugoj kategoriji propisa, dakle, propisi koji imaju jasan cilj i povod, razumljivu svrhu i prostor za idžtihad (rezonovanje i prilagođavanje uslovima i vremenu).

Propis hidžaba nije baš u potpunosti prepušten ljudima na maštu i idžtihad (definisanje po nahođenju), već je sa nekoliko, kratkih ali jasnih, kur’anskih uputa uokviren i utemeljen sa jasnom vizijom rezultata njegova sprovođenja.

Kur’anske upute su precizne u onolikoj mjeri koliko je to Allah htio, i ništa nije ostavljeno fleksibilno iz zaborava, jer Allah dž.š. ne zaboravlja. U tom smislu, postoji terminologija korištena u Kur’anu koja je jako precizna i konstantna. Allah ne objavljuje riječi i izraze otafrlje, daleko je On od toga. Tako u ajetima vezanim za odjeću i porivanje, bilo muškaraca bili žena, uvijek postoji konstantna paradigma koja nema izuzetaka, a to je slijedeće:

  • Odjeća (Libâs) je ta koja direktno pokriva intimna mjesta (Sew’et), dakle spolne organe i zadnjicu. Sama riječ aludira na nešto ružno samo po sebi, u smislu da služi za izbacivanje otpada iz čovjeka.
  • Odjelo (Sijâb) je ono što pokriva nepristojne djelove tjela (Awret), a to su oni dijelovi tjela koji nisu sami po sebi ružni, naprotiv – lijepi su, ali njihovo pokazivanje se prirodno smatra neprisojnim u javnosti.
  • Ukrasi (Zinet) su dodaci na tijelu (kao što je nakit – Hilijet) koji služe da se privuče pažnja na dijelove tjela koji su sami po sebi lijepi, a vještački ukras im dodaje na ljepotu na ljepotu.
  • Pokrivač (Himâr) je platno koje su nosili (i dan danas nose) muškarci i žene u arapskom svijetu. Himar služi za zaštitu od sunca i uvijek je na glavi.
  • Ogrtač (Džilbâb) je vrsta odjela (vrsta sijâba) koji se ogrne preko donje odjeće (preko libâsa) kao dodatno pokrivanje ili utopljavanje. Poput mantila ili kaputa.

Ova terminologija je jako bitna za daljen razumjevanje kur’anskog teksta, jer ovi termini nikada ne odstupaju od ovih značenja u ajetima.

Riječ “hidžab” jeste pomenuta u Kur’anu, u raznim oblicima, i to 7 puta. Niti u jednom kontekstu nema veze sa pokrivanjem žene! Isto tako i riječ “nikab”, 3 puta, ali nema veze sa odjećom.

Hidžab u arapskom znači perda ili prepreka (fizička ili metaforička), dok nikab znači procjep ili otvor.

Bitno je napomenuti da se u Kur’anu “hidžab” spominje uvijek u duhovnom i apstraktnom smislu, a ne u fizičkom ili materijalnom.
Figurativni hidžab u smislu “duhovno sljepilo, odstojanje, distanca…” je nedvojben u većini ajeta, no jedan ajet koji muslimani smatraju da se odnosi na tradicionalni hidžab je u suri Al Ahzab 53…

وَإِذَا سَأَلۡتُمُوهُنَّ مَتَـٰعࣰا فَسۡـَٔلُوهُنَّ مِن وَرَاۤءِ حِجَابࣲۚ

…a kada od njih tražite neku potrebu, to tražite iza hidžaba

Allah se ovdje obraća vjernicima (muškarcima) koji imaju neku potrebu (npr. hrana) kod poslanikovih žena, te im je naređeno da to rade iza hidžaba. Sam način na koji je ova naredba izrečena ukazuje da je muškarac taj koji treba da ima hidžab, a ne poslanikova žena. Dakle, kao i svugdje drugo po Kur’anu, taj hidžab ne znači platno nego formalan razlog i pristojnu distancu u komunikaciji. Ajet završava sa “…tako će vaša i njihova srca biti čišća… ” što opet ukazuje o kakvoj vrsti “hidžaba” se govori.

Taj termin se danas koristi za odjeću muslimanke jer svojom pojavom ona virtualno štiti ili pravi apstraktnu perdu između sebe i razvrata u javnosti.

Ta perda dakako ne mora biti od platna, što ćemo uskoro i uvidjeti kroz tumačenje ajeta.

Da budem jasan, jedini izvori svih propisa islama su Kur’an, te onaj dio praktično potvrđenog sunneta koji je sačuvan tevatur predajama ili praksom muslimana. U svjetlu ta dva izvora, navešću tekstove na kojima se temelji cijeli propis. Istina da Kur’an govori u tom kontekstu u nekoliko ajeta, ali je samo jedan koji govori striktno o kodeksu odjevanja žene. To je ajet 31 u suri An-Nur:

وَقُل لِّلْمُؤْمِنَاتِ يَغْضُضْنَ مِنْ أَبْصَارِهِنَّ وَيَحْفَظْنَ فُرُوجَهُنَّ وَلَا يُبْدِينَ زِينَتَهُنَّ إِلَّا مَا ظَهَرَ مِنْهَا ۖ وَلْيَضْرِبْنَ بِخُمُرِهِنَّ عَلَىٰ جُيُوبِهِنَّ ۖ … وَلَا يَضْرِبْنَ بِأَرْجُلِهِنَّ لِيُعْلَمَ مَا يُخْفِينَ مِن زِينَتِهِنَّ…

i reci vjernicama da neke poglede svoje obaraju i usta svoja čuvaju, i da ne otkrivaju ukrase svoje osim onog što se svakako vidi, i neka maramama svojim pokriju izreze na odjeći… i neka ne stavljaju noge u položaj koji bi otkrio njihove ukrase…

Naveden je samo prvi i zadnji dio ajeta koji govori o odjevanju, dok srednji dio govori o 12 kategorija osoba pred kojima žena može pokazati ukrase (zīnet). Ovaj dio je sam po sebi dokaz da se “ukrasi-zinet” ne odnosi na intimne dijelove tjela žene (avret), kako bi to mnogi muslimani protumačili. U tom slučaju žena bi smjela da pokaže avrete (npr. gole grudi) pred svim ovim osobama nabrojanim u ajetu… među kojima su rođaci izvan uže porodice, a to je nedolično i nesprovodivo. Jasno je da se odnosi na ukrase koje žena stavi ili odjene a nisu prikladni za javnost.

Drugi ajet koji djelimično spominje hidžab, a već ga je obuhvatio ajet iz sure An-Nur, je ajet 59 iz sure Al-Ahzab:

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ قُل لِّأَزْوَاجِكَ وَبَنَاتِكَ وَنِسَاءِ الْمُؤْمِنِينَ يُدْنِينَ عَلَيْهِنَّ مِن جَلَابِيبِهِنَّ ۚ ذَٰلِكَ أَدْنَىٰ أَن يُعْرَفْنَ فَلَا يُؤْذَيْنَ ۗ

O vjerovjesniče, reci suprugama svojim, i suprugama vjernika, da produže ogrtače svoje. To je bolje da budu prepoznate pa neće biti uznemiravane…

No, ovaj ajet iz Al-Ahzab se odnosi na specifično vrijeme poslanstva i period kada su vjernice imale potrebu da se odjećom etiketiraju kao poštene žene, te su pokrivale noge sa što dužim ogrtačima nebili se razlikovale od raskalašenih žena tog vremena i prostora. Treba napomenuti da su i raskalašene žene, razgolićenih nogu i bedara, imale pokrivenu glavu maramom (himarom).

Pokrivanje glave je dio arapske i općenito istočne tradicije, pa i prije islama. Glavu su pokrivali i muškarci i žene podjednako, što zbog klime, što zbog drugih praktičnih razloga. Nemoj da te neko zbuni i kaže da je islam propisao ženama pokrivanje glave. Ne, nego je islam odobrio ženama pokrivanje glave, uz određene dodatke koje ću navesti.

Pokrivanje maramom za žene je na istom statusu kao i pokrivanje turbanom ili puštanje brade za muškarca. Potreba s jedne, a obilježje socijalnog stausa s druge strane. Ovjde se ne slažem sa većinom koji smatraju da je spominjanje pokrivača (himara) u ajetu cilj a ne sredstvo. Smatram da je pokrivač glave sredstvo kojim treba da se ostvari cilj (pokrivanje dekoltea) a ne sam sebi cilj. Detaljnije u nastavku…

Shodno tome, taj jedini ajet koji govori o kodeksu oblačenja muslimanke iz sure An-Nur, donosi nekoliko interesantnih pravila, odnosno propisa…

Sam početak ajeta je različit od uobičajenih ajeta sa propisima koji počinju sa “O vjernici…“, već počinje sa “Reci vjernicama…”. Samim time, Allah dž.š. se ne obraća vjernicama direktno, nego preko treće osobe (vjerovjesnik) i time ovaj propis ima fleksibilniju naredbu. Primjer ovakve nardebe je u ajetu “i reci vjernicima da govore samo najbolje…“, gdje se ostavlja vjernicima za pravo da sami odluče i uvide šta je najbolje da se kaže u određenom trenutku ili situaciji. Po tome, pet pravila hidžaba iz ovog ajeta su ostavljena djelimično na volju vjernica da same iznađu soluciju ili način na koji će ta pravila sprovesti.

Ajet nosi pet pravila, harmonično poredanih i prikazanih, od kojih su tri vezana za odgoj, a dva za odjevanje:

  1. [Odgoj] Neka obore neke od pogleda svojih,
  2. [Odgoj] i neka svoja usta (furudžehunne) čuvaju (metafora za izbjegavanje ružnog i uvredljivog govora),
  3. [Odjevanje] i neka ne otkrivaju (jubdine) ukrase svoje (zinete) osim onog što se samo od sebe otkrije (ili se ne može sakriti),
  4. [Odjevanje] i neka pokrivačima svojim pokriju (jadribne) gornje izreze na odjeći svojoj (džujubihinne)
  5. [Odgoj] i neka ne dovode noge u poziciju da se time obznane (li ju’leme) ukrasi koje već kriju (odjelom).

Moj prijevod ajeta je zasnovan na izvornom arapskom značenju riječi, a ne na tumačenjima ljudi šta bi to moglo značiti.

Takozvano “obaranje pogleda i čuvanje usta” je naređeno i muškarcima u istoj formi samo ajet prije ovoga. Dakle svi imaju jednake moralne dužnosti, bez obzira na spol.
Kao što je jasno da “čuvanje ustane označava držanje ruku preko njih cijeli život, nego označava kontrolu nad govorom, jezik koje neće dovesti do nemoralne fizičke interakcije.
Tako i “obaranje nekih pogledane znači gledanje u cipele cijelo vrijeme, nego održavanje nevinog i ne-razvratnog pogleda, ili formalnog i pristojnog gledanja. U suprotnom, svi vjernici, muškarci i žene bi morali držati ruke na ustima i gledati u pod.

Primjećujem da ajet ima općenito značenje i ne specifira određen stil oblačenja, niti jasno specifira pokrivanje glave ili lica. U sveobuhvatnom kontekstu, ajet navigira na skrušeno i kulturno oblaćenje žene, na način koji ne inicira seksualne hirove ili požudu, niti može izazvati nekulturno ponašanje u javnosti. Jasan cilj propisa otvara vrata muslimankama da same odluče na koji način će zadovoljiti svrhu i postići cilj praktikujući pet pravila. Niko nema pravo da nameće vjernicama kako i na koji specifičan način da postignu svrhu svog odjevanja u javnosti. Muslimanka će se obući shodno kur’anskim uputama, onakao kako ona lično smatra da je zadovoljila svrhu hidžaba, bez obzira što se to možda razlikuje od standarda ili nekog običaja.

Sličan primjer imamo u ajetu 31 sure El’Earaf…

يَا بَنِي آدَمَ خُذُوا زِينَتَكُمْ عِندَ كُلِّ مَسْجِدٍ وَكُلُوا وَاشْرَبُوا وَلَا تُسْرِفُوا ۚ إِنَّهُ لَا يُحِبُّ الْمُسْرِفِينَ
O narode Ademov, uzmite ukrase svoje pri svakom činjenju sedžde, i jedite i pijte ali ne pretjetujte. On doista ne voli rasipnike.

Šta su tačno traženi ukrasi? Koliko zalogaja se smije pojesti? Koliko gutljaja popiti?
Ono što je meni lijepo, u Indiji nije…u Japanu je odvratno, a u Meksiku je nepoznato. Meni cijela i deset ćevapa tamam, onom rusu sa Sibira ne može ni za zube stat’, ali tajlanđaninu bi oči ispale….
Sve se na kraju vraća na obićaje, okolnosti, vrijeme i mjesto… na individualnu odluku svakog pojedinca.

Ne samo ovaj, nego bilo koji propis, vjernik bi trebao obavljati svjesno i savjesno, dobrovoljno i sa razumjevanjem, jer na kraju krajeva, tvoju vječnost neće odrediti ni šejh, ni hodža, ni roditelji, ni jarani, ni društvo….nego samo ti. Sjeti se, samo Allah i ti…nikoga više nema. On zna kako si nešto uradio, zašto si to uradio, pod kojim okolnostima, i sve ostalo što niko drugi ne može znati. S toga, jedini sud je božji sud… a svi ostali koji su spremni da osuđuju, igraju se bogova.

Analiza ajeta:

  • Obaranje pogleda, propis koji je naređen i muškarcima na drugom mjestu u Kur’anu, ima seksualni prefiks, i ne govori o bilo kakvim pogledima, nego samo o onim požudnim, za koje dolazi naredba da se umanje ili iskorijene koliko je god to vjernik-vjernica u mogučnosti. Zato u ajetu stoji “neke od pogleda svojih“.
  • Riječ “furudžehunne” mnogi prevode kao “spolne organe”, no taj termin u Kur’anu označava usta. Termin se uporebljava za muškarce i žene, ne može označavati spolni organ jer se muški spolni organ ne naziva tako. Kontekst svih ajeta u kojima se koristi termin “furudž” dokazuje da se odnosi na usta. U arapskom jeziku, sva udubljenja ili rascjepi između dvije stvari nazivaju se “ferdž”. Tako da ajet vjerovatno aludira na čuvanje usta od govora koji bi se okarakterisalo kao razvrat ili uvreda u poštenom i savjesnom društvu.
  • Termin “jubdine – otkrivaju” podrazumjeva da je to već bilo skriveno i pokriveno. Time je jasno da prethodno pravilo o čuvanju intimnih dijelova podrazumjeva njihovo pokrivanje odjećom. Riječ “zinet” znači ukras, te može aludirati na prethodno spomenute intimne dijelove, ali isto tako može biti općeg karaktera, pa da podrazumjeva sve ono što se u tom narodu ili obićaju smatra ukrasom žene. Opet, cijeli propis ima jasan cilj i povod, te jedan seksualni predznak, i samim tim ukrasi nisu definisani ajetom, nego su definisani vremenom, prostorom i obićajem ljudi u datoj situaciji. Sve ono što se smatra ukrasom žene kod specifične žene u specifičnom mjestu i vremenu, treba da se pokrije, osim onoga što se fizički ne može pokriti, kao što je silueta ženskog tijela i dijelovi tjela koji se otkriju pri kretanju ili nekom poslu.
  • Spomenute marame u ajetu su dio predislamske arapske odjeće, te nisu nikakav novi propis za muslimanke. Da, ajet odobrava taj dio odjeće, i proširuje njegovu primjenu na pokrivanje izreza na odjeći arapkinja. To je najčešće bio dio oko vrata, dio njedara ili ispod pazuha. No, cilj ajeta je pokrivanje ovih pomenutih procjepa na odjeći koji su otkrivali “džujub” i budili požudu, a ne pokrivanje glave. Da budem jasan, pokrivanje glave je izbor i procjena vjernice u određenom društvu, mjestu i vremenu, a ne striktni propis iz ajeta.
  • Termin “jadribne” u staro-arapskom ima mnogostruku primenu, ali uglavnom znači ostvarivanje kontakta s nečim u cilju promjene stanja ili situacije. Danas se koristi za “udarac”, što je opet kontakt s nečim u cilju da se nešto izmjeni. U ajetu se zabranjuje stavljnje nogu ili čak kretanje nogama na način koji bi muškarcima u njenoj blizini obzanilo (li jualeme) karakteristike njenih ukrasa. Kod nas bi se to reklo “da ne provocira”, jer u ajetu nije spomenuto fizičko viđenje ukrasa, nego njihovo reklamiranje na način da isprovocira maštu muškaraca.
    Dakle, nedolično presavijanje ili širenje nogu koje bi (vizualno ili apstraktno) razotkrilo specifičnosti intimnih mjesta, ili pak njeno kretanje koje bi razotkrilo specifične detalje grudi, i slično.

U hadisima je pokrivanje žene opisano u raznim formama, kroz predaje i mnoge oprečne izjave, te opise medinskih žena. No, moj stav po pitanju uzimanja propisa iz ahad hadisa je skeptičan, pogotovu onih propisa koji su od životnog značaja ili nose stalne posljedice, poput hidžaba. Stoga, ne bih ni navodio te razne predaje, jer ne postoji ni jedna tevatur ili aziz ili pak mešhur predaja po tom pitanju.

Ono što se ne može nijekati od sunneta je praksa svih žena od vremena Poslanika a.s. pa do vremena kad se historija počela masovno zapisivati, a to je da su muslimanke doista nosile maramu na glavi, te su pokrivale ostatk tijela ogrtačima. Njihov kodeks oblačenja je u mnogome sličio današnjem hidžabu, …
Ali, to je bio hidžab tog podneblja i tog vremena, tog obićaja i tog mentaliteta. Čak i da Poslanik a.s. jeste  odobrio ili pohvalio taj kodeks, to je zato jer je to odgovaralo tadašnjoj situaciji i obićajima.
Neko će reći, kako to da su se ne-arapske muslimanke isto oblačile nakon što je arapsko carstvo (a time i Islam) stigao do njih!? Ja tvrdim da su novi muslimani oponašali osvajače, žene i muškarci. To je potpuno prirodno i poznato u historiji. Na koncu, šta su oblačili bosanci kad su došli osmanski osvajači? Pa turban i čakšire, naravno.

No, i pored toga postoje predaje da su neke žene ashaba ili njihovi potomci u Medini smatrali da ne moraju pokrivati glavu, jer to nisu radili ni ranije, te su neke žene bile poznate po lijepim frizurama u javnosti… poput Sekine kćerke Huseina sina Alije r.a. (potraži na Google “سكينة بنت الحسين”).

Poenta je da hidžab ima svoj cilj i svrhu, te, primjera radi, kada bi na nekom mijestu ili u nekom vremenu, kodeks poslaničkog doba predstavljao razvrat ili raskalašenost, bilo bi haram ženama nositi takav hidžab.
Obavezno bi bilo da se muslimanka obuće na način koji predstavlja poštenje i krepost, pa makar taj kodeks odjevanja bio drastično drugačiji od standardnog hidžaba.

Konkretno, u većini zapadnih zemalja, u ovom vijeku razgolićenosti i razvrata, haljina i pristojna bluza u Britaniji predstavlja hidžab muslimanke, jer takvo odjevanje ispunjava kur’ansku svrhu, pa čak možda i veću nego to ispunjava nikab u Saudiji, recimo.

Iz razloga što je jedan od glavnih ciljeva hidžaba zaštita muslimanke od uznemiravanja, nakon 11. Septembra, u Americi je izdata fetva da muslimanka ne treba pokrivati glavu, jer time njen hidžab uzrokuje direktnu suprotnost svoje prvobitne svrhe. Muslimanke su uznemiravane ili napastvovane baš zbog marame na glavi, što je učinilo taj dio hidžaba nepraktičnim za ispunjavanje svrhe i biti samog propisa.

Dok god forma bude važnija od svrhe, dobićemo krizu morala kakvu sada imamo u cijelom muslimanskom svijetu. S druge strane, iz istog razloga, dobićemo socijalnu i mentalnu krizu muslimanki u nemuslimanskom svijetu, što zbog provokacija koje trpe, to zbog stresa i nemogućnosti da budu efikasne jedinke u društvu.

Sretao sam žene koji vjeruju da će im Allah dž.š. brojati gaze na licu ili mjeriti odakle dokle marama pokriva lice, a nije im ni naumpalo šta je zapravo svrha hidžaba i zašto je uopće propisan.

Olakšica starijim ženama

وَالْقَوَاعِدُ مِنَ النِّسَاءِ اللَّاتِي لَا يَرْجُونَ نِكَاحًا فَلَيْسَ عَلَيْهِنَّ جُنَاحٌ أَنْ يَضَعْنَ ثِيَابَهُنَّ غَيْرَ مُتَبَرِّجَاتٍ بِزِينَةٍ وَأَنْ يَسْتَعْفِفْنَ خَيْرٌ لَهُنَّ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ

A usjedilice od žena, koje (muškarci) ne žele oženiti, pa nije im grijeh da ostave odjela (sijab) svoja, ne pokazujući ukrase (zinet). A suzdrže li se – bolje je za njih. A Allah je Onaj koji čuje, Znalac. (En-Nur 60)

Ovaj ajet, u istoj suri kao i ajet hidžaba, dopunjava značenje i pojašnjava da hidžab ima cilj i logičnu svrhu. Starije žene, ili one koje iz drugog razloge, nisu više kandidati za brak, imaju olakšicu da skinu ili olakšaju odljela kojima se pokrivaju ukrasi, odnosno mjesta na kojima stoje ukrasi (zineti). Tako je staijoj ženi muslimanci dozvoljeno da obuće bluzu kraćih rukava koja otkriva dio podlaktica, ili kraću haljinu koja otkriva dio potkoljenica, ili da otkrije vrat… ali pod uslovom da na ta mjesta ne stavljaju ukrase kojima bi povratile status “kandidata za udaju”.

Ako bi pak odlučile da i dalje ostanu pokrivenih djelova tjela kao i mlade muslimanke, bolje im je kod Allaha.

Bilo mladima ili starima, Allah je postavio generalno pravilo za sve propise u vjeri, te kaže:

هُوَ اجْتَبَاكُمْ وَمَا جَعَلَ عَلَيْكُمْ فِي الدِّينِ مِنْ حَرَجٍ

On vas je odlikovao i nije vam propisao poteškoću u vjeri!

 

Zaključak

Kur’anska naredba o pokrivanju žene vjernice ima svoj cilj i svrhu, te se odnosi samo na one žene koje su potencijali kandidati za međuspolnu vezu – odnosno, privlače pažnju muškaraca.

Kur’an ne specifira detalje ženskog odjela, veličinu, boju, model, stil oblačenja, i sl… sve je to određeno običajima ljudi.

Kur’an specifično naređuje pokrivanje prsa i svih mjesta gdje žena nosi nakit i ukrase, na način pristojnog oblačenja shodno prilikama i običajima.

Kur’an zabranjuje stratvene provokacije muškaraca, bilo to odjelom ili pokretima.

To u principu znači da je svaka vjernica slobodna da izabere način i sredstva u cilju postizanja svrhe kur’anske naredbe. Ako to negdje podrazumjeva oblaćenje marame i haljine, to treba da uradi. Ako na drugom mjestu to podrazumjeva oblaćenje šubare, košulje, suknje ili čizama, neka to i uradi.

Ajeti ne spominju pokrivanje kose niti lica niti bilo kojeg ne-intimnog dijela tjela. Kosa i lice su tumačeni kao “ukras – zinet”, što je individualno shvatanje a ne propis.

Ajeti ne spominju skrivanje nakita konkretno, nego onih djelova tjela koja su sama po sebi ukras, i kao takvi se kite da bi privukli pogled. Vrat, ruke, noge.

Vjerujem da je hidžab muslimanke zapravo svaki onaj način odjevanja koji neminovno i nedvolično služi svrsi oličenja poštene i pristojne žene, pod uslovom oblaćenja odgovarajučeg odjela, kojim se pokrivaju ukrasni dijelovi tjela, te pristojno ponašanje koje ne izaziva požudu u javnosti. Sve to bez obzira na vizuelne različitosti hidžaba od mjesta do mjesta, vremena do vremena, ili čak od osobe do osobe.

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

10 0 komentara

  • Alkemichar

    Zato danas, zbog pogresnog shvatanja ovog propisa, ima bula koje su tako sexy kad ih vidis ma carsiji da momentalno dobijes erekciju, a opet imas zako cedno i kulturno obucenih nepokrivenih zena da osjetis stid da oh pogledas sa sexualnim namjerama…
    Ovo je bomba, tema i nacin shvatanja teme, al’nek’ je

  • Gost

    Ti si jarane budala jedna umisljena, s tobom se sejtan sprda kako hoce, a ti se sprdas sa vjerom, ti govoris stvari koje nijedan normalan musliman nije rekao u zadnjih 1500 godina, eto toliko si budala, prvo izvor ti je samo Kur’an, a onda ti ni Kur’an ne odgovara, nije tako kao sto pise nego kako tebi godi, ma vidi mozes kako hoces kad si budala.

    • Kenan Hodžić

      mozda si u pravu…, al belaj je ako nisi?
      to sto govoris, kao da sam ja sam sebi odgovorio nakon 15 godina ucenja o Islamu u medresi i na fakultetu u Medini. Ali, ako nastavis uciti jos 10 godina, pocnes pricati kao ja sada…
      P.S. muslimanu ne dolikuje da vrijeđa ljude i naziva ih budalama samo zato što nisu isti kao ti. To je nekulturno i molim te ustegni se od toga, Allah te nagradio.

  • Riki

    I dok Gost trenutno linijarom izvlači odakle dokle se tačno prostire lice, te kontemplira da li je podbradak njegov sastavni dio ili ne, uz svesrdnu uputu i savjet samozvanih vjerskih gurua sa Jutjuba, kratko ću se uključiti da napomenem da u istoj ovoj suri, suri “Svjetlost” gdje se nalazi ajet o pokrivanju stoji i ajet da je “Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje” (24:35).

    Da je Izvoru svjetlosti nebesa i Zemlje, kojem ne nedostaje riječi (31:27), koji čovjeka stvara u najljepšem obliku (95:4) i koji kaže: “O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. – to su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili.“ (7:26) bitno da žena kroz život ide u obliku crne sramotne i bezvrijedne mrlje, kojoj su uskraćeni i sluh i vid, i Um i čulo dodira, On bi to i naveo u Knjizi i On, koji ljudima ne čini ni najmanje nepravde (3:182, 4:40, 4:49, 4:124, 4:77, 8:51, 8:60, 9:70…) joj uopšte ne bi ni dao ni sluh, ni vid, ni Um, ni čulo dodira.

    Ko je nosio maramu, jasno mu je koliko se s dosta njih ništa ne čuje, ko je nosio nikab, jasno mu je da je jedno vrijeme padao, jer nije znao hodat, jer ništa ne vidi.

    Ko misli da će jeftino oprati svoju vjersku dužnost i savjest insistirajući na formi (marama), a ne sadržaju (čestitost), i ko misli da je Kur’an lijepa vježbanka za melodično učenje i utvrđivanje tedžvidskih pravila, a ne uputstvo i istina, jasan dokaz i objašnjenje za sve (2:2, 2:97, 5:48, 22:54, 10:57, 2:99, 6:154, 4:170, 6:5, 7:51…) imat će šta i vidjeti – onda kada na onom svijetu progleda.

  • Nepoznato

    Allah te Nagradio i Pomogao Kenane u tvom trudu i radu. Nažalost, mnogi propisi baš kao i ovaj su zloupotrebljeni na jedan prljav način da bi se narod odmakao od Qur’ana i slušali druge. Danas svjedočimo nekom drugom “Islamu” koji je daleko od izvornog, pa nije ni cudo što danas imamo razne sekte, grupacije koje se nažalost zbog toga i sukobe verbalno pa čak i fizički. Mišljenja sam da Islam, Allahov Din je tako jednostavan i pristupacan za svakog insana na dunjaluku. Allah je sve olakšao ali insan je sve otežao. No, iole ako koristimo um, razmisljamo, učimo i trudimo se, onda nam ostaje nada da ćemo biti od onih koji sljede millet Ibrahima, i ostalih Poslanika, Vjerovjesnika i onih kojih su ih slijedili.

    • Kenan

      Hvala! Jako me raduje da uopće postoje insani koji razmišljaju kao ti… kada sam započeo ovaj blog, mislio sam da sam usamljen na našem govornom području… no međutim, već vidim da ima desetine, a vjerovatno i stotine mumina i muminki u BiH i šire koji su uočili podvale i okrenuli se istraživanju i učenju. Allah da nas poduči i uputi…

  • Amela

    Poštovani, svaka vam čast na obradi teme !
    Stručno i nepristrasno i nadasve hrabro ! Ovo su činjenice za većinu bolne jer valja imati i hrabrosti reći da se pogriješilo i polupalo lončiće na štetu žena proteklih 1400 godina. Takođe mislih da ne postoje ljudi koji ovako rezoniraju. Ulema nam se začahurila u ponavljanje praznih fraza ili rješenja adekvatnih za vrijeme od prije 1000 godina. Neki su itekako svjesni da je sve ovako kako ste napisali ali nisu dovoljno hrabri da to javno kažu. Boje se onoga što je Poslanik a.s. nazvao “vehn” neprosvijećene i zadrte mase spremne za svakolika vrijeđanja i napade a potpuno pogubljene i dezorijentirane. Nikakve koristi ummetu od njih! Niti znaju šta hoće ni kuda idu a jedina im se hrabrost svodi na vrijeđanje i pljuvanje svega što nije ukalupljeno kao što su oni. Jako mi je teško bilo dok mislih da su skupine koje navedoh jedine među muslimanima danas, nikako se ne mogu zamisliti dijelom ni jednih a pogotovo drugih. Sada mi je drago da vidim da nije sve izgubljeno i da ima makar pojedinaca koji imaju i znanje i snagu da Kur’an prezentiraju onako kako treba. Živu i uvijek aktuelnu riječ Božiju koja je objavljena radi koristi ljudima a ne da ih ubije u pojam i dezorijentiše, kako to tumači Objave vrlo često rade. Svako dobro i ne prestajte sa ovom stranicom.

    • Kenan

      Hvala Amela, i pravo zboriš. Riječi tvoje podrške ulijevaju mi veliku snagu da nastavim sa istraživanjem i prezentacijom na našem jeziku. Objelodaniti šta bi zaista mogla značiti božija riječ i podizanje svijesti o važnosti preispitivanja ustaljenih vjerovanja u svjetlu Kur’ana postaje moja primarna misija…zahvaljujući tebi i sličnima koji mi pružaju podršku. Allah te pomogao.

  • Sabr

    Slazem se potpuno. I zato nisam nikad stavila maramu. Ali pratim sve cemu me Kuran uci – biti dobar, ciniti dobro itd.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Balkanu.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan mezheb niti pre-određeni akaidski pravac, te se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općepoznatih stavova i vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Zamolio bih te da odmah napustiš ovaj blog ukoliko smatraš da bi drugačija shvatanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana.

Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.