Tabu: Robovlasništvo?

Tvrdnja: Islam je ukinuo robstvo i danas ne postoji opravdanje za robovlasništvo.


Prvo bih da naglasim da kod muslimana, a tako i kod svih ostalih, ne postoji jednolinijska ideologija ili učenje kroz historiju. Hoću reći da od Poslanika s.a.v.s. do danas nema spojena loza jednog statičnog učenja i shvatanja Islama kroz neprekidan lanac generacija ljudi, u smislu da se niko, ama baš niko, danas ne može pozvati na apsolutni sunnet i čisti islam u izvornom obliku kako ga je Poslanik s.a.v.s. tumačio. Jedino što imamo izvorno i apsolutno netaknuto jeste Allahova dž.š. riječ – Kur’an.

Zašto to naglašavam? Pa, iz razloga što u današnjoj islamskoj literaturi i kulturnom i vjerkom nasljeđu muslimana ima jako mnogo onih koji svojataju Islam i privatizuju “Nebesa” uz tvrdnju posjedovanja i slijeđenja apsolutne istine.

S dozom srednjoškolskog znanja iz sociologije i historije, biva jasno zašto bi neko imao robovlasništvo i robovanje kao predmet izučavanja ili zakonodavstva. To je jednostavno bio sastavni dio života kojeg niko nije dovodio u pitanje.

Većina islamskih učenjaka kroz historiju odobravaju robovlasništvo i smatraju ga zakonski ispravnom praksom. To je danas neopravdano, što ću nastojati dokazati u nastavku teksta.

Ovim pokušajem, haman, proturječim svim mezhebima, ali se zato slažem sa svim ajetima! Čak i vjerodostojni hadisi koji spominju robove, nikada ne spominju nove robove nakon objave sure “Muhammed”.

Ja volim razdvojiti između robovlasnika i izrabljivača. Prvi je legalni vlasnik roba kojeg je kupio ili nasljedio – bez obzira sada na porjeklo roba. Drugi je sociopat koji bi želio da mu drugi robuju pa makar i ne posjedovao roba. Eh, ovih prvih je bilo jako malo u početku Islama, te su već u samom početku ili kroz par generacija narasli (evoluirali) u dobročinitelje i braću svojih bivših robova, nakon što su ih oslobodili. A ovih drugih… njih je pun dunjaluk, a tako i islamski ummet od postanka pa sve do danas!

Kod mnogih mezheba i pravnih škola nalazimo opravdanje i šerijatsko utemeljenje za robovlasništvo, a razlog su oni izrabljivači u džubbetima takozvanih alima ili šejhova.

Općenito govoreći, u šerijatskim ćitabima postoje četiri vrste roblja:

  1. Kupljeni rob, koji se nasljeđuje skupa sa njegovim porodom. (Paganska praksa)
  2. Ratni zarobljenik kojeg je vlast poklonila ili prodala muslimanu.(!?)
  3. Zakonska supruga (!?!).
  4. Direktni potomak (!?!).

Predislamski robovi

Dolaskom Islama, srednjovjekovna praksa kupo-prodaje robova se ukida postepeno, kao i mnoge druge prakse koje je ljudski rod tada prevazišao u svojoj duhovnoj i socijalnoj evoluciji. Islam je samo nadograđivao postojeće stanje i status robova. Dao im je prava i zaštitu, ali ne i instantnu slobodu.

Niko ne poriče postojanje prakse robovlasništva od kako se pamti historija, ali je jasno da sa Islamom dolazi ukidanje.

Džahilijjet, ili predislamski period, sa sobom donosi robove, koji su bili sami po sebi bogatstvo i nezamjenjiva radna snaga u tekućim projektima i biznisima. Mnoga domaćinstva su ovislia o njima, a i oni su ovisili o svojim vlasnicima. Potpuno je razumljivo da bi naglo ukidanje robovlasništva dovelo do revolta i otpora od strane vlasnikâ, a do ugrožavanja života robovima koji se ne bi snašli kao samostalni građani. S druge strane, priroda uzgoja novih pogleda i vjerovanja u islamu je postepena i puna mudrosti, te je i sa te strane sasvim jasno zašto je robovlasništvo “prešućeno” u početku Islama. Samo poređenja radi, zamisli kada bi odjednom došla naredba puštanja svih ptica iz kućnih kaveza. Vlasnici bi tugom tugovali, a ptičice bi pomrle na ulici. Rješenje nije u puštanju postojećih ljubimaca, već u zabrani porobljavanja novih.

U Kur’anu skoro da nema pomenutog prkršaja, a koji će ljudi neminovno počiniti, a da otkup za isti nije oslobađanja roba. Samim tim Islam iskorjenjuje robstvo kroz nekoliko generacija… da izrabljivači sebi nisu našli novi način da zaobiđu Allahov dž.š. šerijat.

Tu se može svrstati i propis ženidbe robinja, kojima se time automatski skida status roba i postaje slobodna supruga.

وَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تُقْسِطُوا فِي الْيَتَامَىٰ فَانكِحُوا مَا طَابَ لَكُم مِّنَ النِّسَاءِ مَثْنَىٰ وَثُلَاثَ وَرُبَاعَ ۖ فَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تَعْدِلُوا فَوَاحِدَةً أَوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ ۚ ذَٰلِكَ أَدْنَىٰ أَلَّا تَعُولُوا

Ako se bojite da prema jetimima nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje vam se svide, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da prema njima nećete pravedni biti, onda samo sa jednom ili (ženite) one robinje koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.

Ajet govori o dozvoli da se muškarac oženi sa više žena u slučaju da izdržava jetime (djecu bez oca, tj. jedinog skrbnika u taj vakat) kako bi mu one pomogle da ih bolje izdržava, ili su te žene majke tih jetima. Dalje govori da te majke imaju svoja prava, pa ako se insan boji da će im nanijeti štetu, onda bolje da to ne radi, nego da oženi jednu ženu, ili pak da oženi svoju robinju.
Neki pametnjakovići bespravo ajet tumače da se može ženiti kako ko hoće, a ženama kako god bude. Druga stvar, tumače da su robinje zamjena za žene (!)… a u ajetu jasno stoji da se robinje moraju oženiti i osloboditi.

Kupovni robovi

Oni robovi koji su ostali u posjedu svojih vlasnika, smatrani su imetkom kojeg je bilo dozvoljeno kupiti ili prodati. To je bio važan način da se omogući kompenzacija vlasniku a u isto vrijeme da se omogući njegovo oslobađanje od strane dobročinitelja.

Ova šerijatska praksa nema nikakve veze sa stvaranjem novih robova! Donošenje protudokaza iz prakse srednjovjekovnih muslimana od Emevija do Osmanlija je besmisleno i bezvrijedno u šerijatsko-pravnom smislu.

Šerijat je jasan po tom pitanju, i Kur’an nosi nedvosmislene upute da džahilijetski robovi ostaju, njihova kupoprodaja je legalna, ali novih robova NEMA!

Mnoge sumnjive stvari se u šerijatu odbacuju, a pogotovu po pitanju ljudske slobode ili života. Najmanja doza sumnje u porjeklo roba zabranjuje kupoprodaju, jer je moguće da je to slobodan insan koji je bespravno zarobljen.

Bilo kako bilo, danas ne postoji niti jedan legalni i opravdani rob na planeti, te samim time nije dozvoljeno posjedovati istog. Takođe nije moguće eventualno očekivati povratak robovlasništva jer je Islam presjekao sve puteve do njega.

Ratni robovi

Robovlasnički mentaliteti izrabljivača i zulumčara su sebi ohalalili nove robove kroz ratove, tvrdeći da su ratni zarobljenici (pa čak i civili) robovi muslimanima! Isto su uradili i kroz trgovinu, oslanjajući se na prethodno pravilo, tvrdeći da kupljeni insan ima status roba, bez zapitkivanja o njegovom porjeklu (!). Sav se naježim od pomisli koliko je samo slobodnih Allahovih dž.š. stvorenja dopalo lanaca iz nečije pohlepe i zuluma.

Allah  dž.š. kaže:

فَإِذَا لَقِيتُمُ الَّذِينَ كَفَرُوا فَضَرْبَ الرِّقَابِ حَتَّىٰ إِذَا أَثْخَنتُمُوهُمْ فَشُدُّوا الْوَثَاقَ فَإِمَّا مَنًّا بَعْدُ وَإِمَّا فِدَاءً حَتَّىٰ تَضَعَ الْحَرْبُ أَوْزَارَهَا

Kada nevjernike (u borbi) sretnete, udarite vratove sve dok ih ne pokorite, pa ih čvrsto vežite. Nakon toga ih velikodušno oslobodite, ili otkupninu uzmite kako bi se rat završio.

Kao prvo, napad bez povoda nije dozvoljen u Islamu, i nikako se ne može opravdati. Opravdanje za napad i njegovo izvršenje je u rukama sultana, odnosno vladara, a nikako nije odluka pojedinca ili neke grupacije. Svaka poslanička bitka je bila direktna odbrana ili indirektna taktika za garanciju sigurnosti muslimanskih civila. Svako vrijeme kroz historiju je imalo svoje načine i svoja opravdanja (ili češće neopravdanja) za ratove.

U pomenutom ajetu, kao i svim drugim u Kur’anu, nema pomena zarobljavanju civila i njihovom pretvaranju u robove. Propisi vezani za robinje i djecu robova odnose se na robove iz džahilijeta, a nikako na zarobljene žene i djecu. Dakle, samo se vojnici zarobljavaju, bez obzira na pol.

Ajet jasno govori da muslimani imaju samo dvije opcije nakon zarobljavanja vojnika, da ih puste ili da ih prodaju njihovim vlastima. Jasno ko’ dan. Nema robova!
To je Muhammed a.s. potvrdio općepoznatom praksom gdje je pri osvajanju Mekke zapečatio taj čin ne porobivši nikoga nakon pobjede.

Završetak ovog ajeta mi je najdraži! Allah dž.š. poručuje muslimanima da je mir krajnji cilj svakog rata! Mir će zavladiati samo ako budemo ovako postupali…opraštali neprijatelju ili za njih otkupninu uzimali. Robstvo ili egzekucija bi samo produbiti sukob u nedogled, a time se opstruiraju ciljevi šerijata za zaštitu ljudskog roda, te se obustavlja primarni proces izgradnje civilizacije.

Kućni robovi

Nema sumnje da se mnogi pale na fantazije o seksi robinjama iz “1001 noć”, ali vas moram razočarati da toga kod muslimana (po pravilu) nema.

Ako sastaviš srednjovjekovni patrijahalni mentalitet arapa sa snagom vjerskih dokaza, dobiješ stotine predanja i podvaljenih hadisa o superirnosti muža ili oca do mjere apsolutnog vladara ili čak božanstva, neuzubillah!

Nemam ni najmanju sumnju da su sva ta učenja čista podvala izrabljivačâ u prvim vjekovima islama, u doba kada je podvala bila lahka i pristupačna.

Predaje i hadisi koji žene karakterišu kao seksualne objekte namjenjene isključivo za utoljavanje muških prohtjeva su laži na plemenitog Poslanika s.a.v.s.

Ista sudbina je snašla i djecu, koji se opisuju kao očev imetak i apsolutno vlasništvo.

Bezbroj slučajeva nasilja u porodici u muslimanskom svjetu opravdavano je vjerskim tekstovima i šerijatskim autoritetima koji vjerovatno imaju isti mentalni problem. Nek’ je sto puta šejh i pre-šejh, on je bolesni sociopata i izrabljivač slobodnih Allahovih robova.

Lično sam bio svjedok višegodišnjeg zlostavljanja supruge i rođene djece od strane više poznanika koje bi svako opisao kao ashabe². Neviđena predanost vjeri i “sunnetu”. Naravno, to je Allahovom dž.š. dobrotom završilo razvodom i spasenjem te jadne djece od has-selefijskog bâbe.

Haman svaki dan neko dijeli na FaceBook-u ili WhatsApp-u kojekakve “svete” tekstove o obaveznoj pokornosti mužu, poniznosti i besprekornoj predanosti….o kojima Allah dž.š. nikakva dokaza nije objavio. Sve to su rezultati viševjekovne zloupotrebe položaja uleme za pridobivanje lične koristi.

الرِّجَالُ قَوَّامُونَ عَلَى النِّسَاءِ بِمَا فَضَّلَ اللَّهُ بَعْضَهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ وَبِمَا أَنفَقُوا مِنْ أَمْوَالِهِمْ ۚ

Muškarci su zaduženi za brigu o ženama jer ih je Allah jačima učinio i zato što oni imetke svoje troše…

Koliko samo bezumnih muslimana srlja u nasilje uzvikujući ovaj ajet! Ajet jasno zadužuje muškarce-muževe da se brinu o svojim ženama-suprugama jer su biološki snažniji za takav zadatak i jer posjeduju imetak. To nikako ne znači da su muževi vlasnici! To nikako ne znači da su žene podanici! To bi moglo biti i obrnuto ukoliko bi žena bila fizički jača i trošila svoj imetak na porodicu.

Uostalom, ajet kaže “بَعْضَهُمْ عَلَىٰ بَعْضٍ – jedne nad drugima” što u arapskom jeziku nikako ne određuje jedan rod nad drugim, nego može podrazumjevati i muškarce i žene. Dakle, neke muškarce i žene nad drugim muškarcima i ženama. Ovaj ajet definitivno ne govori o prestižu i robovlasništvu.

Ko su onda one žene “u posjedu njihovom”?

Kur’anski izraz “ما ملكت أيمانكم” – “vlasništvo pod zakletvom ili vlasništvo (ruke) desnice” je specifična fraza koja se kroz Kur’an pojavljuje 14 puta kroz 4 oblika i ima oprečna tumačenja kod muslimana danas. Vjerujem da prvim vjernicima to nije bilo nejasno i da su u potpunosti razumjevali šta im Allah govori. U daljnem tekstu oslovljavaću ih kao “sluge” radi jednostavnosti.

Kroz sve ajete u kojima se ova kategirija pominje, jasno se vide slijedeće činjenice:

  1. Sluge su bile uglavnom, ali ne isključivo, žene. One su žalosna poslijedica ratovanja iz predislamskog perioda. Žene su iz raznih razloga pratile muškarce u borbu, često stotinama kilometara od svojih domova, gdje bi nakon poraza ostale u nedođiji ko’ siročad.
  2. Ove sluge (odrasli, a ponekad i djeca) su odvođeni u pobjednički tabor. Dodjeljivani su sposobnim ljudima na izdržavanje. Termin “desnica” kod arapa aludira na udjeljivanje i financisko izdržavanje.
  3. Sluge su radili po kućama svojih skrbnika. To nisu robovi u klasičnom smislu. Kur’an ih naziva “Fetejaat“, a taj termin u cijelom Kur’anu označava sluge koji rade uz nadoknadu. Njihova služba je plaćana prehranjivanjem, odjevanjem i izdržavanjem.
  4. Sluge bi nekada služili gazdama, a nekeda ženama gazdaricama. Kroz Kur’an se  i sluge i gazde pominju u oba roda.
  5. Sluge su imali pravo da se otkupe i odu od svog gazde (Mukatabah). Ajeti naređuju zajednici muslimana da im u tome pomogne financiski. Gazdi bi se isplatila naknada za gubitak radnika (poput uposlenika) a nikako otkupnina za roba.
  6. Ovaj naziv Kur’an daje samo slugama koji su postali muslimani/muslimanke.
  7. S njima je dozvoljeno i pohvalno sklapanje braka, ukoliko one to žele, pa makar i bile udavane prije prihvatanja islama.
  8. Sluškinje nije dozvoljeno silovati. Gorka činjenica je da većina muslimana ovu kur’ansku kategoriju sluga smatra za “robinje”, i to one vrste roblja koja od muslimana pravi četnike koji siluju tuđe žene samo zato jer mogu. Ovakvo tumačenje nema osnove u Islamu i produkt je bolesnih umova u našem ummetu. Njihov hir je taj koji ih pokreće, a nikako traganje za istinom. Oni to znaju.

Zaključak

  • Jedino nasljeđeni robovi iz predislamskog perioda i oni zarobljeni prije objave sure “Muhammed” su legalni u Islamu. Njih nema već 14 vjekova.
  • Nije dozvoljeno insane pretvarati u robove ni pod kojim uslovima, bili oni vojnici ili civili.
  • Nejač dovedena iz bitke se asimilira u muslimansko društvo i dobrovoljno služi svom gazdi, dok ne odluči da se otkupi. (U koliko bi takva situacija postojala.)
  • Supruga nije rob, i nije podređena muškarcu.
  • Dijeca su slobodna i zaštićena od bilo kakvog nasilja ili izrabljavanja, te nisu robovi ili vlasništvo svoga oca.

 

 

Napomena: Web linkovi i ofensivne riječi su automatski blokirane. Komentar koji sadrži iste biće zadržan na moderaciji.

7 0 komentara

  • alkemichar

    nedavno slušam predavanje Yasira Q. u kojem spominje rat u BiH i to, kako su šejha Usejmina r.h. pitali iz Bosne neki mudžahidi, da li mogu zarobljenike tretirati kao robove i koristiti ih na taj način, gdje je njegov odgovor bio NE! To nema i ne postoji više u Islamu. – U tom smislu, ne sjećam se baš doslovno svih riječi…još mi je nešto bilo naumpalo al sam smetno..haj

  • Adnan

    Respekt!!!!Hvala Allahu Milostivom na svemu sto nam je podario i dao,a pogotovo na zdravom razumu i pameti i slobodnom izboru…molim te nastavi sa svojim radom i cesto objavljuj…odavno nisam ovako odusevljen bio

  • Mehmed

    Zabranjuju vam se: … i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi… Kur’an 4:24

    • Kenan

      إِلَّا مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ…
      Po arapskom jeziku i kur’anskom izražavanju, ovo nikako nema veze sa zarobljavanjem. Jasno piše u ajetu 4:24 “… osim one koje su u vašem posjedu”. Zarobljavanje je porno fantazija napaljenih arapa koju su prakticirali u džahilijetu pa je onda sebi ugradili u Islam…kao i mnoge druge paganske običaje.
      Allah dž.š. je jasan propis dao kod ratovanja i zarobljavanja – فَشُدُّوا الْوَثَاقَ فَإِمَّا مَنًّا بَعْدُ وَإِمَّا فِدَاءً – ili ih pustite ili otkupninu tražite.
      Nema silovanja brate…znam da će se mnogi razočarati…ali tako je.

    • Riki

      Ovo sto Mehmed pita:

      “Oni koje vasa desna ruka posjeduje” je termin sirok i rodno neodredjen, cak i zene mogu biti ‘posjednice’ (33:55), to su one osobe kojima se, na neki nacin pruza zastita, o kojima se vodi briga.

      S tim u vidu, mislim da je 4:24 povezano (no ne i iskljucivo) sa situacijama iz 60:10, kada zene vjernice pobjegnu, napuste svoje muzeve nevjernike, pa u tom slucaju nije potreban zvanican razvod. Allah najbolje zna i On zaista mnogo olaksava i mislim da je ovo velika milost za vjernike i vjernice, da ne ostanu osudjeni do kraja zivota biti nevjencani kad ne mogu dobiti razvod od nevjernika.

  • Nepoznato

    Teško mi može nešto okupirati pažnju..al’ ovo što objavljuješ je za svaku pohvalu.. malo je insana kojima je takav razum dat.. Allah te nagradio svakim hajrom..

    • Kenan

      Zahvaljujem na posjeti i iskreno mi je drago za vaš interes u ovim temama. Mnogi insani su obdareni razumom, ali su zavedeni. Ljudima samo treba otvoriti oči i istina će se sama ukazati. Sve vam je jasno kada vidite trenutnu situaciju (Korona) koliko je ljude lahko zavesti i navesti da čine i vjeruju u nešto o čemu nemaju nikakva dokaza ili znanja. Allaha treba moliti za uputu i otkrovenje, isčitavati Njegovu Knjigu i razmišljati svojom glavom. To je jednostavan, ali ipak jako težak recept.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

P A Ž NJ A

Ovaj blog sadrži kontroverzna tumačenja Islama koja su djelimično ili potpno oprečna zvaničnim stavovima i vjerovanjima Rijaseta Islamske zajednice u BiH i na Balkanu.

Autor ovog bloga poštuje sve stavove i sva mišljenja, kao i ulemu svih mezheba, ali neminovno ne slijedi specifičan mezheb niti pre-određeni akaidski pravac, te se bazira isključivo na subjektivnim istraživanjima. Autor argumentovano navodi svoje devijacije od općepoznatih stavova i vjerovanja, uz dužno poštivanje istih.

Ovaj blog strijemi objektivnosti i nema namjeru ničijeg omalovažavanja ili diskreditovanja.

Tekstovi u ovom blogu NISU za vjersku poduku, već imaju za cilj da podstaknu čitatelje na daljnje istraživanje i samostalno promišljanje.

Zamolio bih te da odmah napustiš ovaj blog ukoliko smatraš da bi drugačija shvatanja mogla poljuljati tvoju vjeru ili te udaljiti od džemata muslimana.

Sve dobronamjerne kritike su dobrodošle, a ponajviše one koje argumentovano pokušavaju približiti autora boljem i ispravnijem.