Tabu: Kâbîl i Hâbîl

Tvrdnja: Kazivanje o dva Ademova sina nema veze sa prvim ubistvom ili pokopom. To je priča ljudskog društva koja se ponavlja do Sudnjeg dana.


Kao što je poznato, Kur’an spominje kazivanja prijašnjih objava iz dva razloga; ili ih potvrđuje ili ih ispravlja, u smislu da su tumačenja pouka i praktikovanje poruka tih kazivanja otišla u pogrešnom smjeru, pa im Kur’an vraća poentu. Jedno od takvih kazivanja je i ono o “dva sina Ademova”, poznata kao Kâbîl (Kain) i Hâbîl (Abel).

Prvo bih da navedem ajete i njihov prijevod, koji je zasnovan na tradicionalnom tumačenju priče. To tumačenje nema mnogo smisla, i provocira više pitanja nego što daje odgovora. Poslije objašnjenja ajeta pokušat ću doprinijeti novim prijevodom koji ima logičniju poruku.

Vodeći se pravilom, zasnovanom na Kur’anu, da je on od Boga i da nema beskorisnih besjeda, te da je na neiskrivljenom arapskom jeziku (lisan arabi mubin), gdje svaki unikatni termin ima unikatno značenje (bez sinonima u smislu apsolutno istog značenja kod fonetički različitih riječi), zaključujem da su naši preci napravili fundamentalnu grešku u tumačenju Kur’ana, koristeći prethodne objave i interpretacije istih od strane prijašnjih naroda. Kur’an dolazi kao ispravka, a mi smo koristili upravo ta iskrivljena tumačenja (israilijate i sl.) pri objašnjavanju ispravke istih. Vrtimo se u krug i time smo Kur’anu oduzeli ulogu, te se vratili na iste greške koje počiniše oni prije nas.

Ajeti koji, navodno, govore o prvom činu ubistva od strane direktnih Ademovih potomaka, sinova Kabila i Habila, nalaze se u suri El-Maide, gdje Allah dž.š. kaže:

وَاتْلُ عَلَيْهِمْ نَبَأَ ابْنَيْ آدَمَ بِالْحَقِّ إِذْ قَرَّبَا قُرْبَانًا فَتُقُبِّلَ مِنْ أَحَدِهِمَا وَلَمْ يُتَقَبَّلْ مِنَ الْآخَرِ قَالَ لَأَقْتُلَنَّكَ ۖ قَالَ إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ الْمُتَّقِينَ ‎﴿٢٧﴾‏ لَئِن بَسَطتَ إِلَيَّ يَدَكَ لِتَقْتُلَنِي مَا أَنَا بِبَاسِطٍ يَدِيَ إِلَيْكَ لِأَقْتُلَكَ ۖ إِنِّي أَخَافُ اللَّهَ رَبَّ الْعَالَمِينَ ‎﴿٢٨﴾‏ إِنِّي أُرِيدُ أَن تَبُوءَ بِإِثْمِي وَإِثْمِكَ فَتَكُونَ مِنْ أَصْحَابِ النَّارِ ۚ وَذَٰلِكَ جَزَاءُ الظَّالِمِينَ ‎﴿٢٩﴾‏ فَطَوَّعَتْ لَهُ نَفْسُهُ قَتْلَ أَخِيهِ فَقَتَلَهُ فَأَصْبَحَ مِنَ الْخَاسِرِينَ ‎﴿٣٠﴾‏ فَبَعَثَ اللَّهُ غُرَابًا يَبْحَثُ فِي الْأَرْضِ لِيُرِيَهُ كَيْفَ يُوَارِي سَوْءَةَ أَخِيهِ ۚ قَالَ يَا وَيْلَتَىٰ أَعَجَزْتُ أَنْ أَكُونَ مِثْلَ هَٰذَا الْغُرَابِ فَأُوَارِيَ سَوْءَةَ أَخِي ۖ فَأَصْبَحَ مِنَ النَّادِمِينَ ‎﴿٣١﴾‏

I izrecituj im vijest dvojice sinova Ademovih s Istinom, kad su prinijeli kurban, pa je bio primljen od jednog od njih, a nije primljen od drugog. (Prvi) reče: “Sigurno ću te ubiti!” (Drugi) reče: “Allah prima samo od bogobojaznih. (27) Kad bi ispružio prema meni ruku svoju da me ubiješ, ne bih ja bio taj koji pruža ruku svoju prema tebi, da te ubijem. Uistinu, ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. (28) Uistinu! Ja želim da podneseš moj grijeh i svoj grijeh, i budeš od stanovnika vatre”, a to je plaća zalimima. (29) Pa mu dopusti duša njegova ubojstvo brata njegovog, te ga ubi i postade od gubitnika. (30) Tad posla Allah gavrana da kopa zemlju, da mu pokaže kako će sakriti leš brata svog. Reče: “O teško meni! Zar sam nesposoban biti kao ovaj gavran, pa da sakrijem leš brata svog?”, te postade od pokajanika. (31)

Napominjem da naši prijevodi ne odudaraju od tradicionalne verzije kazivanja i tefsira ovih ajeta, te tajna pogrešnog shvatanja poente ne leži u prijevodu nego u samom korijenu, a to je naš (muslimanski) odnos prema Kur’anu od početka. Mi ga čuvamo, pazimo, prepisujemo, recitujemo i pamtimo napamet… ali ga ne pokušavamo razumjeti jer je “već razumljen” i niko se ne osjeća kompetentnim da nešto doprinese na tom polju. Ljudi na visokim stolicama i sa velikim turbanima su već zastrli horizont, te je muslimanska misao ubijena, a kriticizam ugušen.

Kod ove tradicionalne verzije kazivanja mnoge stvari se ne slažu u startu, na šta sam se kratko osvrnuo u tekstu “Postanak II“, gdje dokazujem da tema priče o prvom ubistvu nema smisla, jer su braća očigledno znali šta je ubistvo i šta su njegove posljedice. Dakle, i da jeste ubistvo, sigurno nije prvo!

S druge strane, kako znamo da su kurban prinosili Bogu kad se On ne spominje, niti se uopće spominje da je to bio neki obredni čin?
Kako su znali kome je kurban primljen, a kome odbijen? Mi to zasigurno ne možemo znati, pa kakva je onda poenta priče za nas?
Kako je jedan od njih znao da je bogobojazan, a u isto vrijeme želi svom rođenom bratu da bude stanovnik džehennema?! Kakva je to bogobojaznost?
…i još mnogo drugih pitanja na koja nema odgovor.

Poslije priče o “prvom ubistvu” dolazi još čudniji dio, koji se ne pominje u Tori ili Bibliji, a to je pomen gavrana koji kopa po zemlji i tako podučava ubicu šta da radi od tijela ubijenog brata. Tefsiri o tome imaju čitav niz verzija o kojima Allah nikakva dokaza nije objavio.

Sve u svemu, priča je nejasna iz mnogo aspekata, i kao takva u Kur’anu donosi više pitanja nego odgovora. Zar Kur’an ne bi trebao da nas podučava i upućuje, a ne da nas zbunjuje?
No, istina je da nas Kur’an nije zbunio, nego smo mi sami sebe zbunili, i to upravo tako što nismo slušali i slijedili kur’anske upute kada nam kaže da se drugih knjiga klonimo i da ga shvatamo na iskonskom neiskrivljenom arapskom jeziku. Upozorava nas da ajete ne vadimo iz konteksta, da promišljamo i zapažamo, vežemo značenja i poruke.

 وَقُلْ إِنِّي أَنَا النَّذِيرُ الْمُبِينُ ‎﴿٨٩﴾ كَمَا أَنزَلْنَا عَلَى الْمُقْتَسِمِينَ ‎﴿٩٠﴾ الَّذِينَ جَعَلُوا الْقُرْآنَ عِضِينَ ‎﴿٩١﴾‏ فَوَرَبِّكَ لَنَسْأَلَنَّهُمْ أَجْمَعِينَ ‎﴿٩٢﴾‏ عَمَّا كَانُوا يَعْمَلُونَ ‎﴿٩٣﴾‏

I reci: “Ja samo jasno opominjem” – (89) kao što smo objavili podjeljenima, (90) onima koji Kur’an parčaju. (91) I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati (92) za ono što su radili! (93)

Ako iz svojim glava izbacimo utisnutu priču naroda drevnih, i pogledamo ajete kao da ih prvi put vidimo, kroz njihov kontekst će se pojaviti sasvim druga, logična poruka, koja ima jasnu socijalnu pouku i upustvo svim generacijama ljudi, a ne neku historijsku informaciju. Oslanjajući se na izvorno arapsko značenje termina, kazivanje postaje jasno i poučno.

Kontekst je bitan u razumijevanju svakog ajeta, stoga želim da napomenem na par interesantnih činjenica koje će vam izmasirati um;

  • Ova priča se nalazi u sred dijela sure koji se obraća sinovima Israilovim.
  • Govor o dva Ademova sina nije u sklopu niti kontekstu kazivanja o Ademu, gdje naizgled nema nikakve veze sa okolnim ajetima.
  • Ajeti ne spominju imena tih ljudi, i mi ne znamo pouzdano kako su se zvali ovi Ademovi sinovi, što ukazuje da nije ni bitno.

Pojasnio bih ove ajete u više tačaka, kako bih prekinuo mentalne konekcije između stereotipa i pravog značenja ajeta.

Sinovi?

Primijetio sam na nekoliko mijesta u Kur’anu da se u obraćanju sinovima Israilovim koristi terminologija bliska njima; isto tako kod obraćanja kršćanima se koriste riječi njima srodne. U ovim ajetima se govori o dva sina Adamova, što je u hebrejskom i danas naziv za čovjeka (adam). Možemo reći da je kazivanje o dva čovjeka, brata po insanijetu. Vrijeme i mjesto događaja je nepoznato, kao i to da li se radi o pravom događaju ili samo o poučnom primjeru koji u sebi nosi lekcije za sve nas kojima će se historija ponavljati do kad je svijeta i vijeka.

Kurban?

Svakome od nas, kad se pomene kurban, prvo naumpadne neki ovan, no moramo biti svjesni da je to zbog viševjekovne asocijacije koja se rodila u praksi muslimana da takvu žrtvu nazivaju kurbanom. To je jezički i praktično potpuno ispravno, no uvijek se moramo vratiti na činjenicu da je Kur’an objavljen na izvornom arapskom koji nosi iskonska značenja riječi, dublja od onih koja su se kasnije uvriježila u narodni govor. Čin klanja domaće životinje je dobilo ime po riječi (qurban – قربان) koja označava “djelo koje približava cilju; posao koji ostvaruje uspjeh; projekat”. Kasnije je i sama žrtva poprimila taj naziv.

U ajetima se ne spominje koji kurban, dakle nema određenog člana u riječi (Npr. El- Qurban – القربان), nego se spominje općenito (Qurbanen – قربانا). Zatim, ne spominje se da je to neki kurban/žrtva Allahu, niti se veže za neki obred. Ajet uopće ne veže ovaj događaj za neku prigodu, niti ga stavlja u neki historijski kontekst.

Isto tako, u ajetima se ne kaže da je Allah od jednog primio, a od drugog nije, nego se fino kaže da je od jednog “primljeno”, a od drugog nije. Bog nije dio priče.
Kako su njih dvojica mogla znati kome jeste, a kome nije, osim da je bilo očigledno i jasno? Zato što termin (tukubbile – تقبل), koji se prevodi kao “primljeno” u osnovi znači “proći naprijed; uspjeti da se isturi naprijed; istaknuti se ispred ostalih“.

Shodno do sada navedenom, ovaj ajet govori o projektima dvojice ljudi (komšijama, sunarodnjacima,…) gdje je jednom posao urodio plodom i uspjehom, dok se drugom izjalovio. Oni su vidjeli rezultate svog truda i biva jasno se kome se trud isplatio, a kome nije. Za to saznanje nije bio potreban znak s nebesa.

Ubistvo?

U ovom kazivanju se spominje da je jedan od poduzetnika zaprijetio drugom da će ga, navodno, ubiti. No, kroz Kur’an nailazimo na više mjesta da značenje glagola (qatele – قتل) ovisi od konteksta, te da mu osnovno značenje nije “ubistvo na smrt“, nego “uništenje; sputavanje; onesposobljavanje“. Primjere toga imamo u slijedećim ajetima:

وَلَوْ أَنَّا كَتَبْنَا عَلَيْهِمْ أَنِ اقْتُلُوا أَنفُسَكُمْ أَوِ اخْرُجُوا مِن دِيَارِكُم مَّا فَعَلُوهُ إِلَّا قَلِيلٌ مِّنْهُمْ ۖ وَلَوْ أَنَّهُمْ فَعَلُوا مَا يُوعَظُونَ بِهِ لَكَانَ خَيْرًا لَّهُمْ وَأَشَدَّ تَثْبِيتًا ‎﴿٦٦﴾

A da smo im Mi propisali: “Ubijte se! (svoj ego)” ili “Izađite iz kuća vaših (hidžru učinite)”, ne bi to učinili, izuzev malo njih. A da oni čine ono čim se savjetuju, sigurno bi bilo bolje za njih i više učvršćujuće; (66)

Da kojim slučajem ovo naređenje znači smrtno ubistvo, obećanje da bi im nakon toga bilo bolje i da bi ih Allah učvrstio, ne bi imao smisla. Postoji nekolicina ajeta sa takvim značenjem.

Ono što dodatno ukazuje da se ne radi o fizičkom ubistvu jeste izraz uspješnog brata koji kaže: “Ako ti pružiš ruku svoju… لَئِن بَسَطتَ إِلَيَّ يَدَكَ”. Ovaj izraz nije fizička prijetnja, jer se “dizanje ruke na nekoga” drugačije kaže u arapskom jeziku. Ovaj izraz aludira na “produženu ruku, umiješane prste” i povlačenje veza i vezica u spletkarenju i sabotaži. Dakle, on bratu kaže: “Ako ti mene pokušaš sabotirati, ja tebe neću…”

Bogobojaznost?

U kazivanju se braća slažu da je jednom projekat uspio, dok drugom nije, što izaziva zavist, te rezultira prijetnjom uništenjem i sabotažom. No, uspješni brat navodi razlog svog uspjeha, pa kaže: “Allah prihvata od muttekina“. Termin (mutteqin – متق) označava osobu koja izbjegava opasnosti, koja je pažljiva u radu, igra po pravilima, ne srlja. Uspješni brat otkriva tajnu svog trijumfa i kasnije navodi razlog zakazivanja ovog drugog, a to je nepravda i nesavjestan rad, pa kaže “… jer to je plaća zalimima (nepravednicima).”

Dakle, dva brata sunarodnjaka imaju projekte. Jedan od njih je pošten, a drugi je zalim. Poštenom bratu projekat uspijeva, dok se drugom izjalovi. Zavist prokuha u srcu nepravednika, te bratu zaprijeti sabotažom i uništenjem. Pošteni brat kaže da nema namjeru da uzvrati istom mjerom, ali nek zna da je razlog njegova uspjeha upravo pravednost i poštivanje Allahovih pravila.

Kletva?

Jedan od najkontroverznijih dijelova ovog kazivanja jeste i dio u kojem dobri i pošteni brat želi svom neuspješnom bratu kaznu u vatri. Maloprije je sebe pohvalio da je “bogobojazan”, a sada želi drugome džehennem. Kakva je to bogobojaznost?!

Naime, ovaj izraz “Ja želim…” zapravo ima suprotno značenje. To je vid prijetnje i predstavljanja posljedica ako bi taj učinio zlodjelo. Kao kada neko kaže: “Hajd udari me pa ćeš u zatvor!“, gdje on zapravo ne želi taj udarac (iako jezički zahtjeva), nego želi da naglasi posljedicu toga “…pa ćeš u zatvor!“.

Breme?

Uspješni brat izjavljuje da će nasilnik nositi njegov grijeh ukoliko ga ubije. Naravno, čak i da se radi o ubistvu to nikako ne može biti tačno, jer Allah dž.š. na više mjesta u Kur’anu kaže da niko neće nosti tuđe grijehe…

وَلَا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ ۚ وَإِن تَدْعُ مُثْقَلَةٌ إِلَىٰ حِمْلِهَا لَا يُحْمَلْ مِنْهُ شَيْءٌ وَلَوْ كَانَ ذَا قُرْبَىٰ ۗ إِنَّمَا تُنذِرُ الَّذِينَ يَخْشَوْنَ رَبَّهُم بِالْغَيْبِ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ ۚ وَمَن تَزَكَّىٰ فَإِنَّمَا يَتَزَكَّىٰ لِنَفْسِهِ ۚ وَإِلَى اللَّهِ الْمَصِيرُ ‎﴿١٨﴾‏

I neće se opterećeni teretiti teretom drugog; a ako pretovareni pozove teretu svom, neće se ponijeti od njega nimalo, makar bio rod. Samo ćeš opomenuti one koji se boje Gospodara svog u nevidljivosti i obavljaju salat; a ko se čisti, pa doista se čisti za dušu svoju. A Allahu je dolazište! (El-Fatir, 18)

Pogledamo li kroz Kur’an, termin (ism – إثم) aludira na grijeh, ali u biti znači “šteta“, jer u ajetu o alkoholu i kocki se kaže:
“قُلْ فِيهِمَا إِثْمٌ كَبِيرٌ وَمَنَافِعُ لِلنَّاسِ وَإِثْمُهُمَا أَكْبَرُ مِن نَّفْعِهِمَا – Reci: “Oni donose veliku štetu (ism), a i neku korist ljudima, samo je šteta (ism) od njih veća od koristi.”

Dakle, prvi brat upozorava drugog da ako ga sabotira, snosiće štetu za obojicu. Ovaj dio će biti jasniji kada se u nastavku sure spomene razlog cijelog ovog kazivanja, gdje Allah dž.š. kaže: “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim…“.

Gubitnik?

U nastavku se spominje kako je neuspješnom bratu došla prilika i ideja na koji način da sabotira uspješnog brata, što u originalnom tekstu aludira izraz: “Pa mu duša nađe načina da uništi brata svoga… – فَطَوَّعَتْ لَهُ نَفْسُهُ قَتْلَ أَخِيهِ”.

Prijevodi kažu: “Pa mu dopusti duša njegova ubojstvo brata njegovog, te ga ubi i postade od gubitnika“, dajući dojam da je “gubitnik” zapravo ubica. Naprotiv, gubitnik (خاسر) je termin za nekoga ko je nešto imao, pa izgubio, te se ne koristi za nekoga ko nije imao šta izgubiti.

Jedini od njih dvojice kojem je projekat uspio i koji je imao nešto za izgubiti je onaj prvi. Ova imenica se odnosi na pravednog (prvog) brata, on je bankrotirao jer ga je ovaj zalim (drugi) brat sabotirao.

Dakle, neuspješni brat je našao načina da sabotira uspješnog brata i to je rezultiralo da uspješni bankrotira. Ovu tvrdnju podupire i činjenica da se za drugog brata kasnije kaže da “postade od pokajnika“. Jer, svaki od njih dvojice nešto postade u kazivanju… prvi postade od gubitnika (bankrot), a drugi postade od pokajnika (žaljenje).

Gavran?

Dio kazivanja koji se ne pominje ni u Tori, niti Bibliji jeste pokop. Uz predrasudu da se desilo prvo ubistvo i da su to bili Ademovi sinovi koji ništa ne znaju (iako im je otac, navodno, svemu podučen), ajet o gavranu dolazi kao logičan slijed događaja.
No, postoji problematika oko ovog dijela kazivanja, gdje se postavljaju pitanja… Zašto baš gavran? Koga je gavran zakopavao? Ako su ti sinovi Ademovi znali stočarstvo i poljoprivredu, nakon tolike uzgojene i zaklane stoke i prekopanih njiva, zar im je trebao gavran da čaprka po prašini kako bi skontao da treba ukopati tijelo?! I mnoge druge dileme koje se ne mogu uklopiti u tradicionalnu verziju.

I opet, kao i toliko mnogo puta, istinu ćemo pronaći u samom Kur’anu, u izvornim značenjima arapskih izraza. Naime, “gavran – غراب” je dobio ime po istoj riječi koja označava “nešto što mijenja mjesto; dolazi o odlazi; nepoznato; strano”. I dan danas se tim terminom naziva “špijun” ili “izviđač” u arapskom jeziku.

Gurab (za kojeg misle da je ptica gavran) je zapravo naziv za putujućeg mudraca, čovjeka koji je hodao Zemljom i tražio naselja u kojima bi se kratko zadržavo i dijelio mudrost. Takvog “guraba” je sreo i Musa, kojeg tradicionalno nazivaju Hidr. Takvi ljudi nisu bili rijetkost, te ih u historijskim predajama ima na pretek.

Početak ajeta glasi “Pa posla Allah”… – فَبَعَثَ اللَّهُ”, gdje je korišten glagol koji se na 59 mjesta ponavlja kroz kur’anski tekst, a uvijek je korišten uz ljudska bića.
S druge strane, kaže se u ajetu “يَبْحَثُ فِي الْأَرْضِ – koji istražuje po Zemlji” gdje se koristi glagol “istraživati, tražiti” a ne glagol “kopati, roviti”. Štaviše, pomenuta imenica “zemlja”, koristi se u širem smislu (planeta, kontinent, prostranstvo…),  a ne imenica koja označava zemljinu prašinu za čaprkanje kljunom.

Dakle, ajet kaže da je Allah poslao putujećeg mudraca (svjetskog putnika) koji je po Zemlji (a ne po prašini) istraživao (razmjenjivao znanje), pa je pokazao posrnulom bratu kako da prikrije gubitak brata svoga, tj. kako da ublaži posljedice svog nedjela i sabotaže, pa se on pokaja i zažali.

Novi prijevod ajeta

I izrecituj im vijest dvojice ljudi, ali na ispravan način! Kad njih dvojica uložiše trud u projekte, pa je jednom posao uspio, a drugom ne uspi. (Prvi) reče: “Sigurno ću te uništiti!” (Drugi) reče: “Allah daje da uspiju samo pošteni. (27) Ako umjesiš prste svoje da me sabotiraš, ne bih ja bio taj koji će svoje prste umješati da tebe sabotiram. Uistinu, ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. (28) Hajde snosi moju i svoju štetu, pa ćeš biti od stanovnika Vatre, a to je plaća zalimima. (29) Pa mu omogući duša njegova sabotažu brata njegovog, te ga uništi i ovaj postade od bankrotiranih. (30) Tad posla Allah putujućeg mudraca koji istražuje po Zemlji, da mu pokaže kako će prikriti bankrot brata svog. Reče: “O teško meni! Zar sam nesposoban biti kao ovaj putnik, pa da sakrijem sramotu brata svog?”, te postade od pokajnika. (31)

A nastavak sure glasi…

مِنْ أَجْلِ ذَٰلِكَ كَتَبْنَا عَلَىٰ بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الْأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا ۚ

Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao.

Ovaj nastavak ima veći i širi smisao nakon što smo shvatili o čemu govori priča o dva čovjeka. Doista, ko uništi posao brata svoga, on će snositi štetu koju nanese generacijama poslije njega. Samo zamislite ko bi sve bio oštećen da je neko sabotirao rad Nikole Tesle? Ista stvar je i sa ubistvom, jer prekid života je uništenje svih pokoljenja koja bi kasnije došla od tog insana ili bi se okoristila njegovim postojanjem.

Zaključak

Tradicionalna islamska priča o Kabilu i Habilu nije utemeljena u Kur’anu. Ona je prepričana verzija biblijske priče, a koja je ironično trebala biti ispravljena Kur’anom, no mi smo taj Kur’an zapostavili i okrenuli se tefsirima koji se ne temelje ni na čemu drugom do subjektivnim mišljenjima, sumnjivim predanjima, israilijatima i nagađanjima. Nažalost, nema Poslanikovog tefsira, a zašto ga nema, tema je za sebe.

Događaj opisan u ovim ajetima je pouka za svakodnevni život, lekcija za modernog čovjeka, za svakog sina Ademova, gdje nas uči da zavist ne vodi ka dobru, te da sabotiranje brata svoga neće donijeti nikakvu korist, nego će naprotiv pridodati štetu na već postojeću štetu prvog gubitka. Onaj ko bude sabotirao rad i trud brata svoga, nepravednik je i prijeti mu Vatra.

Ajeti nas zapravo pozivaju da budemo kao onaj drugi, posrnuli brat, jer greška je u prirodi svih sinova Ademovih.
Neke od lekcija koje se mogu uzeti iz ovog kazivanja su slijedeće:

  • Pošteno radi i pazi na Allahove granice, On će ti pomoći da tvoj posao uspije i da dosegneš svoj cilj.
  • Ne budi nepravedan i zalim, jer će to neminovno rezultirati propašću tvog posla i projekta.
  • Ne zavidi bratu koji je bolji od tebe u životu, ne poželi mu propast ili gubitak.
  • Ne spletkari da bi uništio brata svoga kojem ide u životu, jer sigurno nećeš ostvariti nikakvu korist.
  • Iskoristi iskustva drugih. Usvoji znanje i mudrost, pa makar i od nepoznatog stranca.
  • Ukoliko te duša navede na nepravdu, pokaj se i nadoknadi štetu nanesenu bratu svome, bilo da je namjerna ili nenamjerna.
  • Znaj da je sabotiranje nekog od sinova Ademovih zapravo sabotiranje svih pokoljenja koja će doći poslije njega.

A Allah najbolje zna.

17 comments

  • Ajla

    Nemam šta dodati, a niti oduzeti. Aferim Kenane I hvala ti na ukazivanje (sakrivenih) grešaka koje su tako dobro kamuflirane i upakovane u sadržaj da ih čovjek ne može prepoznati.

  • Nedim

    Bogatstvo je sto te imamo, zelim ti sto vise susreta i kontakata sa ljudima koji unaprjedjuju i koji su prevazisli zavist…Selaam…

  • Fadil Stihl

    Ocigledno je da imamo zavjeru protiv islama na djelu , pitanje je otkad !?
    Da li je uopće moguce kroz govor islamskih historičara prodrti u tu materiju odnosno povezati konce šta se ustvari dogodilo ?
    Ako je vjerovati određenim predajama tipa predaji koja se prenosi od ashaba(Enes ibn Malik), koji je od malih nogu živio uz Allahovog Poslanika a.s a poslije njega doživio duboku starost za kojeg se prenosi da je sjedio na ulazu u grad kao oronjeli starac ,plakao i ponavljao iste rijeci od pril :” kunem se Allahom ništa nije ostalo od onog ščim je došao Muhammed osim namaza i ezana a i to ne obavljate kako je naređeno.. Predaja o izmjenama / svrgnuću određenih propisa imamo koliko nam srce želi. Pitam se šta je stvarni razlog bio pa se tako postupalo !? Hajde da nas tragovi vode u 4to ,5to stoljeće poslije Poslanika a.s možda bi i imali razumijevanja ali zaista više išareta ukazuje na to da su ljudi negodovali pa i za vrijeme spuštanja objave , kamo li kratko nakon smrti Poslanika a.s .. Kao da ima neka veća sila koja ne dozvoljava da ono što je objavljeno bude izloženo ljudima i da se to prakticira !?

    • Danijel

      Evo kako to ja vidim:
      – Viša sila je spustila Kur’an na Zemlju.
      – Da je Muhammed a.s. bio priglupi seljačić (u nedostatku boljeg izraza) zasigurno ne bi shvatio veliku većinu toga što mu je objavljeno. Dakle bio je pametan ili dovoljno obrazovan shodno tadašnjem dobu. A i tamošnji narod je bio pametan da tako kažem, jer su imali poeziju i trgovinu, a za poeziju je potrebno znanje i razumijevanje za kompleksnost istih. Dok je za trgovinu potrebna matematika, bar osnove. I znanje.
      – Dakle Kur’an je bio jasan svima ali neki su negodovali, odnosno nije im se svidjelo ono što unutra piše (monoteizam bolji od politeizma). A znamo da su Kurejšije bili nešto poput poduzetnika, njima je tadašnja religija (idolatrija – politeizam) bila više poput dobre investicije. Znali su na čemu da zgrću novac, također preko hodočasnika, a Muhammed je zaprijetio njihovom “poslu” sa nevidljivim Bogom. Ima tu još toga, nije samo to ali da nastavim dalje.
      – Dakle, imaš Kur’an u glavi, znaš sve što ti se kazuje, tvoji sljedbenici to isto znaju, i njima je jasno, dok su protiv tebe samo oni kojima je ugrožen posao (Kurejšije i sljedbenici politeizma). Znali su sigurno i ovi u zagradi, ali jednostavno nisu mogli da prihvate istinu. Kao kad bih ja tebi sad rekao “evo pronašao sam dokaze da je Zemlja okrugla” ne bi mi vjerovao u prvi mah, ni kad bi vidio dokaze, jer se protive tvojem dugogodišnjem mišljenju/uvjerenju da je Zemlja ravna ploča. Možda poslije promijeniš mišljenje baš poput ranih muslimana, makar da iskusiš nešto novo, ali ćeš vrlo biti odbojan prema mojim stavovima. To je odbrambeni mehanizam i vrlo je moguće da nikad ne prihvatiš moje stavove makar to značilo da skreneš lošim putem, pokušaš me npr. ubiti da “odahneš”, ili da sabotiraš moj rad, prikriješ istinu i sl.
      Upravo su to i radili promotori hadisa kroz historiju.
      Mislim, Kur’an je tu, opstao je poslije svih ovih godina, a originalno tumačenje je također opstalo samo se više ne uzima za obzir kao što je Kenan već objasnio. Imaš hadise, tefsire, ali i original. I opet ti treba Bog da ti da novi Kur’an ako si na to mislio? Možda ćeš iščitavajući i istražujući Kur’an poput Kenana dosegnuti viši nivo svijesti, postati pametniji što Bog i traži od nas da koristimo razum i logiku. Ne samo Kur’an nego i sve ostale fundamentalne nauke naravno, ali Kur’an je kompleksniji svakako. Meni je logičnija teorija struna nego prijevod i tumačenje mnogih ajeta lol. Zato je tu potrebno dublje istraživanje.
      Uglavnom ljudi su ti koji biraju u šta će vjerovati i kome će vjerovati, Kur’an je tu, originalno tumačenje je tu, onda imaš također šejhove, učenjake, tefsire… Možeš na to gledati kao na nekakav test znanja a na kraju prolaziš sa odličnom ocjenom kakvo god mišljenje izgradio. Barem na ovom svijetu. Jer je unikatno mišljenje – odlika svih ljudi.
      – Dakle za kraj, baš poput gorenavedene priče koju je Kenan ispričao, promotori hadisa i tefsira su poubijali sva pokoljenja muslimana kroz historiju svojim tvrdnjama i stavovima.
      Dakle nema tu veće sile koja “igra” protiv islama, mi smo ti koji sami sebe spotičemo, ali u velikoj mjeri šteta ide onima prvima koji su izgradili “novi Islam” oko hadisa i tefsira i koji nisu pokazali pokajanje već ostali pri svome.
      Kur’an štiti Allah kao što već znamo, nepromijenjen je, i i dalje imamo originalno tumačenje, dakle sve je to do nas.

  • Anonymous

    Selam Kenane.
    Pravo da ti kažem, ova mi tvoja priča, ovaj put, djeluje poprilično nategnuto.
    Iste se pouke mogu uzeti i iz tradicionalnog tumačenja.
    Gubitnik i jeste onaj koji je poslušao svoga nefsa i izgubio ono najvažnije (čistoću duše i mirnu savjest). Također, moguće je, a i logično da onaj ko oduzme nekome život preuzme na sebe njegovo breme (njegove grijehe), jer mu je oduzeo šansu za popravak.
    Što se tiče gavrana, koliko puta se neke stvari dešavaju oko nas (ili ih npr. čitamo i u samom Kur’anu a.š.) pa nam se desi da ih tek u nekom momentu u životu postanemo svjesni, kao da smo ih prvi put vidjeli ili pročitali. Puno mi je logičnije objašnjenje da su od tog trenutka ljudi napravili jedan civilizacijski korak naprijed i počeli sahranjivati svoje umrle.
    Nevezano direktno za ovu temu, jesi li razmišljao o tome da je Ademov boravak u Džennetu, ustvari samo njegovo stanje svijesti. On i oni u koje je udahnut ruh (homo sapiensi) su boravili na Zemlji u stanju mira i sreće (u džennetskom stanju). Meleki (i šejtan) su posmatrali njih iz svoga staništa (svijeta koji je iznad našeg materijalnog svijeta), odakle nas i danas posmatraju. Ako uzmemo da je svijet melekuta suština materije (tako možemo razumjeti predaje u kojima se govori o melekima nosačima arša – a njegov arš obuhvata i nebesa i zemju).
    Također, svi mi imamo svog meleka i šejtana. Pa vezano za Ramazan, kad govore da su šejtani vezani to ustvari znači da smo gladovanjem, samokontrolom, obaranjem pogleda, pojačanim ibadetima i povećanom sviješću o Allahu dž.š. i sl. svezali ili suzili šejtanu mogućnost djelovanja, a ne da su oni bukvalno svezani. Jer, kako vidimo, životna praksa nas demantuje u toj teoriji.
    Da se vratimo Ademu. Šta misliš da je simbolika drveta koje nisu smjeli dirati, a šejtan ih je nagovorio da to urade, pa su nakon toga izgubili to džennetsko stanje (istjerani su iz Dženneta)?
    Dugo čekamo “Postanak 3”, ali nažalost još nas nisi obradovao tom temom. Ne mora teorija biti 100% tačna da bi je objavio, možda se i mi nadovežemo pa dođemo do Istine (ako je cilj spoznaja Istine).
    Mahsuz selam.

    • Nedžad

      Alejkum selam brate, iz tvog komentara izgleda mi da si čitao knjigu Shajara Code Decoded od Imad Hassan. Hvala Allaha pa danas ima puno ljudi koji razmišljaju svojom glavom pa mi danas to možemo čitati i ako Bog da dalje razlagati.

  • Samuel Silni

    Ne vidim zašto ste prenategnuli cijelu tu priču oko ademova dva sina.
    Indirektno se na početku ajeta kazuje o žrtvi (sacrifice) koju su prinijela dva brata, a kad već volite zaključke i poente uzimati iz drugih sura u kuranu i spajati ih u jedno, a znate da je ćin žrtve/kurban/obred već opisan u kuranu, onda se pripajanjem tog dijela dijelu o dva ademova sina, dolazi do zaključka da su bogu prinosili žrtvu.
    Kako su znali kome je primljena a kome nije ta žrtva? Možda im je sam bog rekao “prihvatam abelovu a kainovu žrtvu ne prihvatam” dakle oni su već znali kome je bog prihvatio žrtvu. Možda ih je bog testirao, da vidi hoćel se pobit. Nije nemoguće, i dan-danas svjedočimo ubistvima, silovanjima. genocidima, a boga ni na vidiku nema.
    Jedan sebe smatra velikim vjernikom i vjeruje da mu je zato bog prihvatio žrtvu. Drugi mu je zaprijetio da će ga ubit, jer nije mogao podnijeti da bog više voli onog drugog.
    Gavran pokopava drugog mrtvog gavrana – to si zaboravio napisati, indirektno ukazujući kainu kako da otpočne proces sahranjivanja umrlih. Te se stvari desavaju vec u prirodi samo nama ljudima treba nekog vremena da ih shvatimo, razumijemo.
    Kain zazali zbog ubistva svog brata, dakle postaje pokajnik. A prije je bio gubitnik jer je izgubio dio svoje duše tim ubistvom.
    Zato se na kraju kaže da onaj ko je nevinog ubio kao da je pobio cijeli svijet. To je preveliko breme, teret koji se ne može podnijeti ako nisi do srži pokvaren. A kain nije bio jer se je pokajao.
    Priča je jednostavna. Ne znam čemu dodatne baljezgarije.

    • Kenan Hodžić

      Hvala na komentaru.
      1- u Kur’anu se “kurban” spominje na 3 mjesta, i ni na jednom nema smisla da bude neki obred žrtve. Kako bi recimo “žrtvu – secrifice” uklopili u slijedeći ajet (sura Al Ahkaf 28)?
      فَلَوْلَا نَصَرَهُمُ الَّذِينَ اتَّخَذُوا مِن دُونِ اللَّهِ قُرْبَانًا آلِهَةً ۖ بَلْ ضَلُّوا عَنْهُمْ ۚ وَذَٰلِكَ إِفْكُهُمْ وَمَا كَانُوا يَفْتَرُونَ
      2- Odgovor na pitanje “Kako su znali…?” sa “Možda…” nije odgovor.
      3- Smatrati sebe boljim je suprotno proporcionalno bogobojaznosti. Iblis je smatrao sebe boljim.
      4- Nigdje se ne pominje drugi gavran. U arapskom je dvojina i množina jasno definisana fonetički.
      5- Pravilo je u arapskom jeziku da se atribut odnosi na zadnju pomenutu stvar u rečenici, tako ja “gubitnik” se vraća na zamjenicu “njega” u izrazu (…فقتله فأصبح من الخاسرين)
      6- Priča nije jasna iz mnogo razloga, a dodatno baljezganje je moje lično vjerovanje i razmišljanje, niko nije dužan da ga čita ili vjeruje.

  • Fadil Stihl

    Danijel , sa ovim ” viša sila ” se nisam šalio ..
    Evo ti primjer :” imaš dva naroda jedan živi na jednom kraju svijeta ,drugi na drugom , praktikuju istu stvar koja nema utemeljnja u vjeri odnosno provjereno se zna da je riječ o novotariji koja je usput rečeno i teška za praktikovati ,dodatno njima je jasno da se radi o novotariji ali je ipak praktikuju( šta im daje snagu da budu takvi !? ,. dok istovremeno zajedno odbijaju određenu jasnu stvar na prim iz Kur’ana ,koja je jednostavna .
    Je li to duša čovjekova ili je čuveni Šele kojeg krivimo za sve !? Ovo ti je samo jedan primjer u moru …. Je li čovjek toliko opak da ne żeli ono što je dobro za njega ?
    Vidi nam ummeta 100 zastava ,ustava komplikacija i svi se slažemo da je to jedno veliko sr… da prostiš i šta radimo nas milijardu i kusur “muja” ??
    Imamo najbolju navigaciju na svijetu ali ne znamo đe se pali , vozimo napamet i u putu pitamo ljude da nam objasne put za koje znamo da nam nisu prijatelji..!!
    Biće da smo prodali Allahovu vjeru za nešto što malo vrijedi pa nam se dešvaju lančani efekti ,otvaraju nam se pandorine kutije ,to sve u negativnom smislu.

    • Danijel

      Nije mi jasno na šta ciljaš. Kakve novotarije? Ako misliš na namaz ili post većinski opisan u hadisima i da oba ta naroda koja si naveo praktikuju istu “novotariju” to je zbog toga što je prije hiljadu i kusur godina oni koje sam ja spomenuo, prvi koji su izmislili hadise radi kontrole mase, politike, šta li već ne, oni su pokrenuli lančanu reakciju koja će poubijati mnoga buduća pokoljenja do te mjere da 90% muslimana danas zbog te lančane reakcije praktikuje i brani vjeru isključivo na hadisima, a vrlo mali broj njih slijedi samo Kur’an. Štaviše ti “sljedbenici” Kur’ana se pogrdno rekao bih, nazivaju “Kur’anijjama” kao da su neka sekta. Odbacuju se od društva jer odstupaju od višegodišnje prakse i običaja baziranih na hadisima. Štaviše mnogi čak i odbacuju Islam kao religiju, dobro ne treba ti religija ds vjeruješ u Boga, ali religiju često pripajamo unutarnjoj vjeri u Boga. Religija nema veze sa vjerom. Rekao bih štaviše, da je religija čisti biznis. Dakle ti narodi vjeruju u to i to jer su im tako rekli da se tako dogodilo da je to ispravno ovo ono i u svom neznanju, niskoj IQ, ili jednostavno želji da se vjeruje u nešto da osjećaš ds pripadaš nečemu višem od tebe. Nema zavjere protiv islama i muslimana, možda je bilo prije ali danas nema. Ima samo neznanje sa obje strane (muslimanske i nemuslimanske) i nerazumijevanje. Dok je tako, nema napretka. Da se mene pita, prvo bih sve religije odbacio i odstranio iz društva a ako će neko vjerovati u boga ili neće nek vjeruje ili praktikuje u tajnosti i privatnosti. Tako izbjegavamo konflikte u društvu.

  • Danijel

    Kenane, ovaj tvoj “novi prijevod” počinje sa “ali na ispravan način” ne znam kako si dobio taj prijevod. Da li uistinu tako piše u ajetu, molim dodatno pojašnjenje

  • Anonymous

    Može se prevesti i “sa istinom”, a to je jedno od Božijih imena.

  • Ajla

    Također, zašto mislim da si upravu? Pa kada posmatramo prirodu oko nas primjetićemo da životinje kopaju sve što im smeta i što im je neugodno.. Dakle, radi se o urođenom institiktu da kopaju i zatrpavaju leševe, svoje ostatke itd. Zašto bi čovjek bio drugačiji i zašto bi morao da vidi jednu nižeinteligentnu životinju da bi on uradio ono što je već urođeno sa njim? Možda se ova priča može protumačiti na još načina..

  • Arnela Muratović

    Uvaženi brate, meni tvoj način iznošenja svega ovoga djeluje tako jednostavno, jasno i lahko. A, mislim da je to nešto što ukazuje i što djeluje bliže istini. Takođe, u svemu se ogleda tvoje lijepo mišljenje o Allahu, Poslaniku i Allahovim stvorenjima, mashallah. Uz dužno poštovanje prema ostalim komentatorima ali djeluju mi ” ponešeno”. Ne zamjerite.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *